Poslanica Galaćanima
1
1 Pavao, apostol (ne od ljudi, ni po čovjeku, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu, koji ga je uskrisio od mrtvih)
2 i sva braća koja su sa mnom, crkvama Galacije:
3 Milost vam i mir od Boga Oca i od našega Gospodina Isusa Krista,
4 koji je dao samoga sebe za naše grijehe, da nas izbavi iz sadašnjeg opakog svijeta, po volji Boga i Oca našega,
5 komu neka je slava u vijeke vjekova. Amen.
6 Čudim se što od onoga koji vas je pozvao u milost Kristovu, tako brzo prelazite na drugo evanđelje;
7 koje, zapravo, nije drugo, nego ima nekih koji vas zbunjuju i htjeli bi iskriviti Kristovo evanđelje.
8 Ali kada bismo vam mi ili anđeo s neba propovijedali ikoje drugo evanđelje negoli ono koje smo vam mi propovijedali, neka je proklet.
9 Kao što smo već prije rekli, tako sada opet velim: Ako vam itko propovijeda ikoje drugo evanđelje negoli ono koje ste primili, neka je proklet.
10 Jer uvjeravam li sada ljude ili Boga? ili pokušavam ljudima ugoditi? Jer da sam još i ljudima ugađao, ne bih bio Kristov sluga.
11 Ali dajem vam do znanja, braćo, da evanđelje koje sam propovijedao nije od ljudi,
12 jer ga ja nisam od čovjeka primio niti ga naučio, nego otkrivenjem Isusa Krista.
13 Jer čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu, kako sam preko mjere progonio crkvu Božju i pustošio je;
14 i napredovao sam u židovstvu nadmašivši mnoge vršnjake u svome narodu, jer bio sam nadasve gorljiv u pogledu predaja svojih otaca.
15 Ali kada se svidjelo Bogu, koji me od majčine utrobe odvojio i pozvao svojom milošću,
16 objaviti Sina svojega u meni da ga propovijedam među poganima, nisam se odmah posavjetovao s tijelom i krvlju,
17 niti sam uzašao u Jeruzalem k onima koji prije mene bijahu apostoli, nego sam otišao u Arabiju i ponovno se vratio u Damask.
18 Potom sam nakon tri godine uzašao u Jeruzalem vidjeti Petra te ostao s njim petnaest dana.
19 Ali druge apostole nisam vidio, osim Gospodinova brata Jakova.
20 Pišem vam, evo, pred Bogom, ne lažem.
21 Potom sam došao u krajeve Sirije i Cilicije,
22 ali sam osobno bio nepoznat judejskim crkvama koje bijahu u Kristu.
23 One su jedino čule da “onaj koji nas je prije progonio, sada propovijeda vjeru koju je nekoć razarao”,
24 i slavile su Boga zbog mene.
2
1 Zatim sam nakon četrnaest godina ponovno uzašao u Jeruzalem s Barnabom, a sa sobom sam uzeo i Tita.
2 A uzašao sam po otkrivenju i izložio im evanđelje koje propovijedam među poganima, i to nasamo onima koji bijahu ugledniji: da ne bih možda, ili da nisam, uzalud trčao.
3 Ali čak ni Tit, koji bijaše sa mnom, premda Grk, nije bio prisiljen obrezati se,
4 i to radi uljezâ, lažne braće koja su se ušuljala da vrebaju našu slobodu koju imamo u Kristu Isusu, da nas zarobe.
5 Njima nismo ni na trenutak popustili, niti im se podložili, kako bi istina evanđelja i dalje ostala s vama.
6 A od onih koji su tobože nešto značili (što god oni bijahu, mene se ne tiče, Bog ne gleda tko je tko), meni ti koji su nešto značili nisu ništa nadodali,
7 nego, naprotiv, vidjevši da mi je povjereno evanđelje za neobrezane, kao Petru za obrezane
8 (jer onaj koji je bio djelotvoran u Petru za apostolstvo obrezanima, bio je moćan u meni prema poganima)
9 i, spoznavši milost koja mi je dana, Jakov, Kefa i Ivan, smatrani stupovima, pružili su desnice zajedništva meni i Barnabi: mi da idemo k poganima, a oni k obrezanima.
10 Samo su htjeli da se sjećamo siromahâ, što sam revno i činio.
11 Ali kad je Petar došao u Antiohiju, u lice sam mu se usprotivio, zato što je zavrijedio ukor.
12 Jer je prije negoli su stigli neki od Jakova, jeo s poganima; ali se, kada su oni stigli, povukao i odvojio bojeći se onih iz obrezanja.
13 Za njim su se poveli i ostali Židovi, tako da je čak i Barnaba bio poveden njihovim pretvaranjem.
14 No kad sam vidio da ne hode pravo po istini evanđelja, rekoh Petru pred svima: “Ako ti, koji si Židov, živiš na način pogana, a ne židovski, zašto pogane siliš da se požidove?”
15 Mi, koji smo po naravi Židovi, a ne grešnici iz poganstva,
16 znamo da se čovjek ne opravdava djelima Zakona, nego vjerom Isusa Krista, i mi smo povjerovali u Krista Isusa da budemo opravdani po vjeri Kristovoj, a ne djelima Zakona: jer se djelima Zakona neće opravdati ni jedno tijelo.
17 Ali ako se, dok se pokušavamo opravdati u Kristu, utvrdilo da smo i mi grešnici, je li onda Krist službenik grijeha? Nipošto!
18 Jer ako ponovno gradim ono što sam srušio, tada sâm sebe činim prijestupnikom.
19 Jer po Zakonu ja sam umro Zakonu da živim Bogu.
20 S Kristom sam razapet: živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni; a to što sada živim u tijelu, živim vjerom Sina Božjega, koji me ljubio i predao sebe samoga za mene.
21 Ne osujećujem milost Božju: jer ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.
3
1 O, bezumni Galaćani, tko li vas je začarao da se ne pokoravate istini vi pred čijim je očima, među vama, Isus Krist bio jasno opisan kao raspeti?
2 Ovo bih jedino htio doznati od vas: Jeste li djelima Zakona primili Duha ili slušanjem vjere?
3 Zar ste tako bezumni? Počevši u Duhu, zar se sada po tijelu usavršavate?
4 Zar ste toliko toga uzalud pretrpjeli? Kada bi doista bilo uzalud!
5 Onaj, dakle, koji vas opskrbljuje Duhom i čini čudesa među vama, čini li to po djelima Zakona ili po slušanju vjere?
6 Kao što je i Abraham povjerovao Bogu i to mu se uračunalo kao pravednost.
7 Znajte, stoga, da su djeca Abrahamova oni koji su od vjere.
8 A Pismo je, predvidjevši da će Bog po vjeri opravdavati pogane, unaprijed propovijedalo Abrahamu evanđelje, rekavši: “U tebi će biti blagoslovljeni svi narodi.”
9 Tako su oni koji su od vjere blagoslovljeni s vjernim Abrahamom.
10 Jer svi koji su od djelâ Zakona, pod prokletstvom su; jer je pisano: “Proklet je svaki onaj koji ne ustraje u svemu što je napisano u knjizi Zakona i ne vrši to.”
11 A da se po Zakonu nitko ne opravdava pred Bogom, očigledno je, jer: “Pravednik će od vjere živjeti.”
12 A Zakon nije od vjere, nego: “Čovjek koji ih vrši, u njima će živjeti.”
13 Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom; jer je pisano: “Proklet je svatko tko visi na drvetu”,
14 da na pogane dođe blagoslov Abrahamov po Isusu Kristu, da obećanje Duha primimo putem vjere.
15 Braćo, na ljudski način govorim: Čak ni ljudski savez, ako je ovjerovljen, nitko ne poništava ili mu dodaje.
16 A ta su obećanja dana Abrahamu i njegovu potomku. On ne veli “i potomcima”, kao o mnogima, nego kao o jednomu: “I potomku tvojemu”, a to je Krist.
17 Ovo velim: Savez koji je Bog prije ovjerovio u Kristu, ne može biti ukinut Zakonom, koji je nastao četiri stotine i trideset godina kasnije, da poništi obećanje.
18 Jer ako je baština od Zakona, nije više od obećanja; a Abrahamu ju je Bog podario po obećanju.
19 Čemu onda služi Zakon? Zbog prekršajâ je pridodan dok ne dođe potomak kojemu je namijenjeno obećanje, i bio je predan po anđelima u ruku posrednika.
20 No posrednik nije potreban jednomu, a Bog je jedan.
21 Zar je Zakon protiv Božjih obećanja? Nipošto! Jer da je bio dân zakon koji bi mogao dati život, pravednost bi zaista bila po Zakonu.
22 Ali Pismo je sve zatvorilo pod grijeh da se obećanje po vjeri Isusa Krista dade onima koji vjeruju.
23 A prije dolaska vjere pod Zakonom smo bili čuvani, zatvoreni za vjeru koja se trebala kasnije objaviti.
24 Tako je Zakon bio našim skrbnikom da nas dovede do Krista, da budemo vjerom opravdani.
25 Ali nakon što je došla vjera, nismo više pod skrbnikom.
26 Jer svi ste vi djeca Božja po vjeri u Krista Isusa.
27 Jer koji god ste u Krista kršteni, u Krista ste se odjenuli.
28 Nema ni Židova ni Grka, nema ni roba ni slobodnjaka, nema ni muško ni žensko: jer svi ste vi jedan u Kristu Isusu.
29 A ako ste Kristovi, onda ste Abrahamovo sjeme i baštinici po obećanju.
4
1 A ovo velim: Tako dugo dok je baštinik dijete, nimalo se ne razlikuje od sluge, premda je gospodar svega,
2 nego je pod skrbnicima i upraviteljima do dana koji je odredio otac.
3 Tako smo i mi, dok bijasmo djeca, robovali načelima svijeta;
4 ali kada je došla punina vremena, izaslao je Bog svoga Sina, rođena od žene, rođena pod Zakonom,
5 da otkupi one koji bijahu pod Zakonom, da primimo posinjenje.
6 I, budući da ste sinovi, poslao je Bog u vaša srca Duha svoga Sina, koji kliče: “Abba, Oče!”
7 Stoga više nisi sluga, nego sin; a ako si sin, i baštinik si Božji po Kristu.
8 Ali tada kada još niste poznavali Boga, služili ste onima koji po naravi nisu bogovi.
9 No sada, nakon što ste upoznali Boga, zapravo, kada je Bog upoznao vas, kako se opet obraćate nemoćnim i bijednim počelima, kojima opet iznova hoćete robovati?
10 Obdržavate dane, i mjesece, i razdoblja, i godine.
11 Bojim se za vas da se nisam možda uzalud trudio oko vas.
12 Postanite kao ja, braćo, preklinjem vas; jer sam ja kao vi: uopće me niste povrijedili.
13 A znate kako sam vam prvi put u slabosti tijela propovijedao evanđelje.
14 I moje iskušenje, koje bijaše u mome tijelu, niste prezreli ni odbacili, nego ste me primili kao anđela Božjega, to jest kao Krista Isusa.
15 Gdje je ona vaša blagoslovljenost? Jer svjedočim vam da biste, da je bilo moguće, oči svoje iskopali i dali ih meni.
16 Zar sam vam neprijateljem postao zato što vam istinu govorim?
17 Oni revnuju za vas, ali ne na dobro; jest, odvojiti vas hoće da vi za njih revnujete.
18 Dobro je uvijek revnovati u dobrome, a ne samo kada sam ja nazočan kod vas.
19 Dječice moja, koju ponovno u trudovima rađam sve dok se ne oblikuje Krist u vama,
20 htio bih sada biti s vama i promijeniti glas; jer sam u nedoumici zbog vas.
21 Recite mi, vi koji želite biti pod Zakonom, ne čujete li Zakon?
22 Jer pisano je da je Abraham imao dva sina: jednoga od ropkinje i jednoga od slobodne.
23 Ali onaj od ropkinje rođen je po tijelu, a onaj od slobodne po obećanju.
24 To je slikoviti prikaz, jer su njih dvije dva saveza: jedan s brda Sinaj, koji rađa za ropstvo, koji je Hagara.
25 Jer ta Hagara je brdo Sinaj u Arabiji i odgovara sadašnjem Jeruzalemu, jer robuje zajedno sa svojom djecom.
26 Ali Jeruzalem koji je odozgor slobodan je, koji je majka svima nama.
27 Jer pisano je: “Raduj se, nerotkinjo koja ne rađaš, uzvikuj i kliči, ti koja nemaš trudove: jer osamljena ima mnogo više djece negoli ona koja ima muža.”
28 A mi smo, braćo, kao što je bio Izak, djeca obećanja.
29 Ali kao što je tada onaj koji je bio rođen po tijelu progonio onoga koji je bio rođen po Duhu, tako je i sada.
30 Nego, što veli Pismo? “Istjeraj ropkinju i njezina sina, jer sin ropkinje nipošto neće biti baštinikom sa sinom slobodne.”
31 Stoga mî, braćo, nismo djeca ropkinje, nego slobodne.
5
1 U slobodi, dakle, za koju nas je Krist oslobodio, stojte čvrsto i ne budite ponovno upregnuti u jaram ropstva.
2 Evo ja, Pavao, kažem vam da vam, ako se obrežete, Krist neće ništa koristiti.
3 Jer ponovno svjedočim svakom čovjeku koji je obrezan da je dužnik svemu Zakonu.
4 Prekinuli ste s Kristom koji god od vas se Zakonom opravdavate, od milosti ste otpali.
5 Jer mi putem Duha očekujemo nadu pravednosti po vjeri.
6 Jer u Kristu Isusu niti što vrijedi obrezanje niti neobrezanje, nego vjera koja ljubavlju djeluje.
7 Dobro ste trčali: tko li vas je spriječio da se ne pokoravate istini?
8 Taj nagovor nije od onoga koji vas poziva.
9 Malo kvasca ukvasa sve tijesto.
10 Ja se uzdam za vas u Gospodinu da nećete drukčije misliti; a onaj tko vas zbunjuje, snosit će osudu, tko god on bio.
11 A ja, braćo, ako još propovijedam obrezanje, zašto i dalje trpim progon? Onda je prestala sablazan križa.
12 Htio bih da i odsječeni budu ti koji vas zbunjuju.
13 Jer vi ste, braćo, k slobodi pozvani; samo nemojte slobodu koristiti za povod tijelu, nego ljubavlju služite jedan drugome.
14 Jer sav Zakon ispunjen je u jednoj riječi, i to u ovoj: “Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe.”
15 Ali ako jedni druge grizete i žderete, pazite da jedni druge ne proždrete.
16 Velim, dakle: Hodite u Duhu i nećete udovoljavati požudi tijela.
17 Jer tijelo žudi protiv Duha i Duh protiv tijela; i to se dvoje jedno drugome protivi, tako da ne možete činiti ono što biste htjeli.
18 Ali ako ste Duhom vođeni, niste pod Zakonom.
19 A očita su djela tijela; to su: preljub, bludnost, nečistoća, razuzdanost,
20 idolopoklonstvo, vračanje, mržnja, svađe, ljubomore, srdžbe, prepirke, razdori, krivovjerja,
21 zavisti, ubojstva, pijanstva, pijanke i tome slično; za što vam unaprijed kažem, kao što vam već rekoh, da oni koji takvo što čine, neće baštiniti kraljevstvo Božje.
22 A plod Duha je ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjera,
23 krotkost, suzdržljivost: protiv tih nema zakona.
24 Oni koji su Kristovi, razapeli su tijelo sa strastima i požudama.
25 Ako živimo u Duhu, u Duhu i hodimo.
26 Nemojmo žudjeti za ispraznom slavom izazivajući jedni druge, zavideći jedni drugima.
6
1 Braćo, ako se i zatekne neki čovjek u prijestupu, vi koji ste duhovni obnavljajte takvoga u duhu krotkosti, pazeći na sebe da i ti ne budeš iskušan.
2 Nosite bremena jedni drugima i tako ispunite zakon Kristov.
3 Jer misli li tko da je nešto, a nije ništa, sâm sebe vara.
4 Nego, neka svatko ispita svoje djelo pa će se onda u sebi samome dičiti, a ne u drugome.
5 Jer svatko će nositi vlastito breme.
6 Neka onaj kojega se uči Riječi dijeli sva dobra s onime koji naučava.
7 Ne zavaravajte se; Bog se ne dâ izrugivati: jer što god čovjek sije, to će i žeti.
8 Jer onaj tko sije u svoje tijelo, od tijela će žeti raspadljivost, a onaj tko sije u Duha, od Duha će žeti život vječni.
9 U činjenju dobra nemojmo biti mlitavi, jer ćemo u svoje vrijeme žeti ako ne klonemo.
10 Dakle, dokle god imamo prigodu, činimo dobro svima, a osobito ukućanima vjere.
11 Gledajte koliko vam pismo napisah vlastitom rukom.
12 Svi oni koji se žele praviti važni u tijelu, sile vas da se obrežete, samo da oni ne bi bili progonjeni zbog Kristova križa.
13 Jer ni oni koji su obrezani ne drže Zakon, nego hoće da se vi obrežete kako bi se mogli ponositi vašim tijelom.
14 No daleko od mene da bih se ponosio, osim u križu našega Gospodina Isusa Krista po kojemu je meni razapet svijet i ja svijetu.
15 Jer u Kristu Isusu niti što koristi obrezanje niti pak neobrezanje, nego novo stvorenje.
16 A na sve koji po tome pravilu budu hodili, i na Božjega Izraela, mir i milosrđe.
17 Neka mi odsada nitko ne dodijava, jer ja u svome tijelu nosim biljege Gospodina Isusa.
18 Milost Gospodina našega, Isusa Krista, neka bude s duhom vašim, braćo. Amen.