Druga poslanica Korinćanima
1
1 Pavao, apostol Isusa Krista voljom Božjom, i naš brat Timotej, crkvi Božjoj koja je u Korintu, sa svima svetima koji su u svoj Ahaji:
2 Neka vam je milost i mir od Boga, Oca našega, i od Gospodina Isusa Krista.
3 Blagoslovljen neka je Bog, Otac našega Gospodina Isusa Krista, Otac milosrđâ i Bog svake utjehe,
4 koji nas tješi u svakoj našoj nevolji da i mi one koji su u svakoj nevolji možemo tješiti onom utjehom kojom nâs same tješi Bog.
5 Jer kao što obiluju patnje Kristove u nama, tako po Kristu obiluje i naša utjeha.
6 Ako i jesmo u nevoljama, to je za vašu utjehu i spasenje i pomaže vam da djelotvorno podnosite iste patnje koje i mi podnosimo; a ako smo mi utješeni, i to je za vašu utjehu i spasenje.
7 A naša nada u vas je čvrsta: znamo da ćete, kao što ste sudionici u patnjama, tako biti i u utjesi.
8 Jer ne bismo htjeli, braćo, da ne znate za našu nevolju koja nas je zadesila u Aziji, da bijasmo prekomjerno opterećeni, iznad snage, tako da smo već očajavali za život.
9 Ali u sebi smo već bili prihvatili smrtnu osudu, da se ne uzdamo u sebe, nego u Boga, koji uskrisuje mrtve,
10 koji nas je od tolike smrti izbavio i izbavlja: u njega se uzdamo da će nas opet izbaviti;
11 a pomažete nam i vi molitvom za nas, tako da bi mnogi mogli zahvaljivati za milosni dar koji smo primili zahvaljivanjem mnogih.
12 Jer naš ponos je svjedočanstvo naše savjesti da smo se u svijetu, a osobito prema vama, vladali u jednostavnosti i iskrenosti Božjoj: ne po tjelesnoj mudrosti, nego po milosti Božjoj.
13 Jer drugo vam i ne pišemo negoli ovo što čitate ili prepoznajete, a nadam se da ćete i do kraja prepoznati,
14 kao što ste nas djelomice prepoznali, da smo vaš ponos mi, kao što ste i vi naš u dan Gospodina Isusa.
15 S tim sam uvjerenjem ranije kanio doći k vama da možete imati i drugu milost
16 pa preko vas prijeći u Makedoniju te ponovno iz Makedonije doći k vama da me vi ispratite na mom putu za Judeju.
17 Kada sam, dakle, tako namjeravao, jesam li postupao lakomisleno? Ili ono što namjeravam, namjeravam po tijelu, da u meni bude “da, da” i “ne, ne”?
18 Ali, kako je Bog vjeran, naša riječ vama ne bijaše “da” i “ne”.
19 Jer Božji Sin, Isus Krist, kojega smo vam propovijedali ja i Silvan i Timotej, ne bijaše “da” i “ne”, nego u njemu bijaše “da”.
20 Jer sva obećanja Božja u njemu su “da”, i u njemu naš “amen” na slavu Božju.
21 A onaj koji nas utvrđuje zajedno s vama u Kristu, i pomaza nas, jest Bog,
22 koji nas je i zapečatio i dao nam zalog Duha u naša srca.
23 A za svjedoka prizivam Boga na svoju dušu da u Korint zasada nisam došao zbog toga da vas poštedim.
24 Ne gospodarimo mi vašom vjerom, nego smo suradnici vaše radosti: jer vjerom vi stojite.
2
1 Ali odlučio sam u sebi to da neću više k vama dolaziti u žalosti.
2 Jer ako ja vas žalostim, tko će mene obradovati ako ne onaj koga ja žalostim?
3 I napisao sam vam to isto da me ne bi, kada dođem, ražalostili oni koji bi me trebali obradovati, uzdajući se u sve vas da je moja radost, radost vas sviju.
4 Jer iz velike sam vam nevolje i tjeskobe srca pisao uz mnoge suze; ne da se ražalostite, nego da upoznate preobilnu ljubav koju imam prema vama.
5 A ako me tko ražalostio, nije ražalostio mene, nego djelomice, da ne pretjeram, sve vas.
6 Dosta je takvomu ta kazna koju je primio od mnogih;
7 tako da mu vi, naprotiv, radije oprostite i utješite ga da pretjerana žalost ne poždere takvoga.
8 Stoga vas molim da mu potvrdite svoju ljubav.
9 Jer i zbog toga sam vam pisao da vidim vašu prokušanost, jeste li u svemu poslušni.
10 A onome kome vi išta oprostite, opraštam i ja; jer ako sam i ja kome išta oprostio, kome već jesam oprostio, zbog vas sam oprostio u osobi Krista:
11 da nas ne bi prevario Sotona; jer nisu nam nepoznati njegovi naumi.
12 A kada sam došao u Troadu propovijedati Kristovo evanđelje, i vrata mi bijahu otvorena od strane Gospodina,
13 nisam imao počinka u svome duhu, jer nisam našao Tita, brata svojega, nego sam, oprostivši se od njih, otišao odande u Makedoniju.
14 No hvala Bogu, koji nas uvijek proslavlja u Kristu i po nama na svakome mjestu očituje miris svoje spoznaje.
15 Jer Kristov smo miomiris Bogu u onima koji su spašeni i u onima koji propadaju.
16 Jednima smo miris smrti na smrt, a drugima miris života na život. A tko je za to sposoban?
17 Jer nismo mi kao mnogi koji iskrivljuju riječ Božju, nego iskreno, kao od Boga, pred Bogom u Kristu govorimo.
3 Počinjemo li opet sami sebe preporučivati? ili pak trebamo, kao neki, pisma preporuke za vas, ili od vas preporuke?
2 Pismo naše ste vi, upisano u našim srcima, koje poznaju i čitaju svi ljudi.
3 Očigledno je da ste vi pismo Kristovo kojemu smo mi poslužili, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama od kamena, nego na tjelesnim pločama srca.
4 A takvo pouzdanje imamo po Kristu spram Boga.
5 Ne da smo sami od sebe sposobni što pomisliti, kao da dolazi od nas, nego je naša sposobnost od Boga,
6 koji nas je i osposobio za poslužitelje novoga zavjeta; ne slova, nego duha: jer slovo ubija, a duh daje život.
7 Ali ako je služenje smrti, napisano i uklesano u kamenju, bilo toliko slavno da djeca Izraelova nisu mogla gledati u Mojsijevo lice zbog slave njegova lica, koja je imala biti ukinuta,
8 kako neće služenje duha biti još slavnije?
9 Jer ako je služenje osude bilo slavno, mnogo će slavnije biti služenje pravednosti.
10 Jer u odnosu na ovu nenadmašivu slavu nije proslavljeno ono što je bilo proslavljeno.
11 Jer ako je ono što je ukinuto bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje.
12 Imajući, dakle, takvu nadu, mi nastupamo s velikom otvorenošću u govoru;13 a ne kao Mojsije, koji je stavljao pokrivalo na lice da djeca Izraelova ne gledaju svršetak onoga što je ukinuto.
14 Ali njihovi su umovi bili zaslijepljeni, jer sve do danas isto pokrivalo ostaje neuklonjeno pri čitanju Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu ukinuto.
15 Štoviše, do ovoga dana, kada se čita Mojsija, pokrivalo zastire njihovo srce.
16 Ali kada se obrate Gospodinu, to će pokrivalo biti uklonjeno.
17 Gospodin je taj Duh, a gdje je Duh Gospodinov, ondje je sloboda.
18 A svi mi koji otkrivena lica slavu Božju kao u zrcalu gledamo, u istu se sliku preobražavamo iz slave u slavu, i to kao od Gospodinova Duha.
4
1 Stoga, budući da imamo ovu službu, kao što smo primili milosrđe, ne malakšemo,
2 nego smo se odrekli prikrivena nepoštenja, ne hodimo u lukavosti niti izvrćemo riječ Božju, nego se očitovanjem istine preporučamo svakoj ljudskoj savjesti pred Bogom.
3 A ako je zastrto naše evanđelje, zastrto je onima koji propadaju,
4 u kojima je bog ovoga svijeta zaslijepio nevjerničke umove da im ne zasvijetli svjetlo slavnog evanđelja Krista, koji je slika Božja.
5 Jer ne propovijedamo sami sebe, nego Krista Isusa Gospodina i sebe vašim slugama zbog Isusa.
6 Jer je Bog, koji je zapovjedio da iz tame zasvijetli svjetlo, zasvijetlio u našim srcima da dade svjetlo spoznaje slave Božje na licu Isusa Krista.
7 A to blago imamo u zemljanim posudama da ta izvanredna snaga bude od Boga, a ne od nas.
8 U svemu smo pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; smeteni, ali ne očajni;
9 progonjeni, ali ne napušteni; oboreni, ali ne uništeni:
10 uvijek umiranje Gospodina Isusa u tijelu pronosimo da se i život Isusov očituje u našem tijelu.
11 Jer mi koji živimo, uvijek se smrti predajemo poradi Isusa, da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu.
12 Tako, dakle, smrt djeluje u nama, a život u vama.
13 Imajući isti duh vjere, kao što je pisano: “Povjerovah, zato govorih”, i mi vjerujemo pa stoga govorimo
14 znajući da će onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas uskrisiti po Isusu i predvesti nas zajedno s vama.
15 Jer sve je to za vas, da izobilna milost putem zahvaljivanja mnogih pridonese slavi Božjoj.
16 Stoga ne malakšemo; naprotiv, premda naš vanjski čovjek propada, ipak se nutarnji iz dana u dan obnavlja.
17 Jer nam malenkost naše nevolje, koja je samo trenutačna, donosi mnogo obilnije i vječno breme slave,
18 budući da mi ne gledamo na ovo vidljivo, nego na ono nevidljivo: jer ovo vidljivo je privremeno, a ono nevidljivo je vječno.
5
1 Jer znamo da, ako se naša zemaljska kuća ovoga prebivališta razruši, imamo zdanje od Boga, nerukotvorenu vječnu kuću u nebesima.
2 Jer u ovome stenjemo, usrdno čeznući da se odjenemo svojom kućom koja je s neba:
3 ako se, premda odjeveni, ne nađemo goli.
4 Jer mi koji smo u ovome prebivalištu, stenjemo opterećeni, budući da ne želimo biti razodjeveni, nego odjeveni, da život proguta ovo smrtno.
5 A onaj koji nas je za to isto načinio jest Bog, koji nam je i dao zalog Duha.
6 Stoga smo uvijek puni pouzdanja, premda znamo to da smo naseljeni u tijelu, odsutni od Gospodina
7 (jer po vjeri hodimo, a ne po gledanju).
8 Puni smo uzdanja, velim, i najradije bismo iselili iz tijela i bili prisutni kod Gospodina.
9 Zato se i trudimo, bili mi prisutni ili odsutni, da mu ugodimo.
10 Jer svi se moramo pojaviti pred Kristovim sudištem: da svaki primi ono što je u svome tijelu učinio, bilo to dobro ili loše.
11 Poznajući, dakle, strah Gospodnji, uvjeravamo ljude; ali razotkriveni smo Bogu, a nadam se da smo razotkriveni i u vašim savjestima.
12 Nije da vam opet sami sebe preporučamo, nego vam dajemo prigodu da se ponosite nama, da imate što odgovoriti onima koji se diče vanjštinom, a ne srcem.
13 Jer ako smo izvan sebe, to je Bogu, ako li trijezni, to je za vas.
14 Jer ljubav Kristova nas potiče; zato što sudimo ovo: ako je jedan umro za sve, tada su svi umrli;
15 i za sve je umro da oni koji žive, više ne žive sebi, nego onomu koji je za njih umro i uskrsnuo.
16 Tako mi odsada nikoga ne poznajemo po tijelu: ako i jesmo poznavali Krista po tijelu, sada ga više ne poznajemo.
17 Stoga, ako je tko u Kristu, novo je stvorenje: ono staro je prošlo, gle, sve je novo nastalo.
18 A sve je od Boga, koji nas je pomirio sa sobom po Isusu Kristu i dao nam službu pomirenja;
19 to jest, Bog bijaše u Kristu pomirivši svijet sa sobom ne uračunavajući im njihove prekršaje; i nama je povjerio riječ pomirenja.
20 Budući da smo Kristovi poslanici, kao da vas Bog preklinje po nama; molimo vas umjesto Krista: pomirite se s Bogom.
21 Jer njega koji nije upoznao grijeh, on je zbog nas grijehom učinio da mi postanemo pravednost Božja u njemu.
6
1 Stoga vas, kao njegovi suradnici, zaklinjemo i da ne primate uzalud milost Božju.
2 Jer on veli: “U doba prihvaćanja sam te uslišao i pomogao ti u dan spasenja: evo, sada je trenutak prihvaćanja; evo, sada je dan spasenja.”
3 Ni u čemu ne dajemo povoda za sablazan, da se ne kudi ova služba,
4 nego se u svemu potvrđujemo kao Božji poslužitelji: u velikoj strpljivosti, u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama,
5 pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdijenjima, u postovima,
6 u čistoći, u spoznaji, u strpljivu podnošenju, u ljubaznosti, u Duhu Svetome, u ljubavi nehinjenoj,
7 u riječi istine, snagom Božjom, s oružjem pravednosti zdesna i slijeva,
8 slavom i sramotom, lošim glasom i dobrim glasom; kao zavodnici, a ipak istiniti;
9 kao nepoznati, a ipak dobro poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni;
10 kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, ali mnoge obogaćujemo; kao da ništa nemamo, a ipak sve posjedujemo.
11 Usta naša su vam otvorena, Korinćani, srce naše je rašireno.
12 Niste vi stiješnjeni u nama, nego ste stiješnjeni u svojoj nutrini.
13 Za uzvrat, kao svojoj djeci govorim, raširite se i vi.
14 Nemojte biti neprimjereno ujarmljeni s nevjernicima: jer što zajedničkoga ima pravednost s bezakonjem? i kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom?
15 A kakvu slogu ima Krist s Belijalom? ili kakav udio ima vjernik s nevjernikom?
16 Kakav sporazum ima hram Božji s idolima? Jer vi ste hram Boga živoga; kao što reče Bog: “Prebivat ću u njima i u njima hoditi; i bit ću njihov Bog, a oni će biti moj narod.”
17 “Stoga iziđite iz njihove sredine i budite odvojeni,” govori Gospodin, “i ništa nečisto ne dotičite; i ja ću vas primiti
18 i bit ću vam Otac, a vi ćete biti moji sinovi i kćeri”, govori Gospodin Svevladar.
7
1 Imajući, stoga, ta obećanja, očistimo se, ljubljeni, od svake prljavštine tijela i duha usavršujući svetost u strahu Božjemu
2 Prihvatite nas; nikome nismo nanijeli nepravdu, nikoga nismo oštetili, nikoga nismo prevarili.
3 Ne govorim to da vas osudim, jer rekoh već prije da ste u našim srcima, da s vama živimo i umiremo.
4 Velika je moja smjelost u govoru prema vama, velik je moj ponos u pogledu vas: ispunjen sam utjehom i obilujem radošću u svoj našoj tjeskobi.
5 Jer kada smo bili došli u Makedoniju, nikakva spokoja nije imalo naše tijelo, nego odasvud nevolje: izvana bijahu sukobi, iznutra strepnje.
6 Ali nas je Bog, koji tješi potištene, utješio Titovim dolaskom;
7 i ne samo njegovim dolaskom, nego i utjehom kojom on bijaše utješen u vama kada nas je izvijestio o vašoj čežnji, vašem jadikovanju, vašem žaru za mene; tako da sam se još više obradovao.
8 Jer ako sam vas ražalostio poslanicom, nije mi žao; premda sam požalio, jer vidim da vas je ta poslanica barem načas ožalostila.
9 Sada se radujem; ne zato što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na pokajanje: jer ste se ožalostili po Bogu da ni u čemu ne budete oštećeni od nas.
10 Jer žalost koja je po Bogu donosi pokajanje na spasenje i ne treba je požaliti, a žalost ovoga svijeta donosi smrt.
11 Jer gledajte koliku je revnost urodilo u vama upravo to što ste se po Bogu ožalostili: koliko opravdavanje, koliku ogorčenost, koliki strah, koliku čežnju, koliku gorljivost, koliko kažnjavanje! U svemu ste pokazali da ste u tome nedužni.
12 Stoga, iako sam vam pisao, nisam to učinio radi uvreditelja niti radi uvrijeđenoga, nego da vam se očituje naša skrb za vas pred Bogom.
13 Zbog toga smo se utješili vašom utjehom; jest, i još mnogo više smo se obradovali Titovoj radosti, jer ste svi vi okrijepili njegov duh.
14 Jer ako sam mu se što o vama pohvalio, nisam postiđen; nego, kako smo sve o vama po istini govorili, tako je i naša pohvala koju sam iznio pred Titom postala istinitom;
15 i njegova je nutrina još nježnija prema vama kada se sjeti poslušnosti svih vas, kako ste ga primili sa strahom i drhtanjem.
16 Radujem se što se u svemu mogu pouzdati u vas.
8
1 Izvješćujemo vas, braćo, o milosti Božjoj koja je udijeljena makedonskim crkvama:
2 kako je u mnogim kušnjama i nevoljama njihova izobilna radost i njihovo krajnje siromaštvo obilno urodilo bogatom darežljivošću.
3 Svjedočim da su nas dragovoljno, prema svojim mogućnostima i iznad svojih mogućnosti,
4 s mnogo usrdnosti zaklinjali da prihvatimo taj dar i preuzmemo zajedništvo posluživanja svetih.
5 I nisu to učinili samo onako kako smo se mi nadali, nego su same sebe predali najprije Gospodinu, a potom nama, po volji Božjoj.
6 Zbog toga smo zamolili Tita da, kako je započeo, tako i dovrši u vama to isto djelo milosti.
7 Stoga, kao što u svemu obilujete, u vjeri, i riječi, i znanju, i u svakoj revnosti, i u svojoj ljubavi prema nama, gledajte da obilujete i u toj milosti.
8 Ne zapovijedam vam, nego revnošću drugih iskušavam iskrenost vaše ljubavi.
9 Jer znate milost našega Gospodina Isusa Krista, da je on, premda bijaše bogat, zbog vas postao siromašan da se njegovim siromaštvom vi obogatite.
10 I time vam dajem savjet: to je korisno za vas koji ne samo što ste započeli činiti, nego i htijenjem već prije godinu dana.
11 A sada i izvedite to djelo da, kao što bijaše spremnost htjeti, tako bude i provedba s onime što imate.
12 Jer ako najprije postoji spremnost, ona je ugodna po onome što netko ima, a ne po onome što nema.
13 Jer ne mislim da drugima bude olakšano, a vama otežano,
14 nego jednakost: da u sadašnje doba vaše izobilje bude za njihovu oskudicu, kako bi i njihovo izobilje bilo za vašu oskudicu; da bude jednakost.
15 Kao što je pisano: “Onome tko je nakupio mnogo, nije preteklo; a onome tko je nakupio malo, nije nedostajalo.”
16 Ali hvala Bogu, koji stavlja istu revnost za vas u Titovo srce:
17 jer on je doista prihvatio našu molbu, ali kako je još revniji, dragovoljno je pošao k vama.
18 A s njime smo poslali i brata kojega zbog evanđelja slave sve crkve;
19 i ne samo to, nego su ga crkve odabrale kao našeg suputnika s ovom milošću u kojoj služimo na slavu samome Gospodinu, s izrazom vaše spremnosti,
20 kako bismo izbjegli to da nas netko prekori zbog ovoga obilja kojim upravljamo:
21 skrbeći za ono što je pošteno ne samo pred Gospodinom, nego i pred ljudima.
22 S njima smo poslali i našega brata koji je, kao što smo u mnogome često iskusili, revan u mnogočemu, a sada još revniji zbog velikog uzdanja koje ja imam u vas.
23 Što se tiče Tita, on je moj drug i suradnik za vas, a što se tiče naše braće, ona su poslanici crkava i slava Kristova.
24 Stoga im i pred crkvama iskažite dokaz svoje ljubavi i našega ponosa zbog vas.
9
1 Jer suvišno mi je pisati vam o posluživanju svetima;
2 jer poznajem vašu spremnost, zbog koje se i ponosim vama pred Makedoncima, time što je Ahaja spremna od prošle godine, i vaša je gorljivost potaknula mnoge.
3 Ipak sam poslao braću da to što se ponosimo vama ne ispadne ispraznim u tome pogledu; da, kao što rekoh, budete spremni da se,
4 ako možda dođu sa mnom Makedonci i nađu vas nespremne, ne osramotimo mi (da ne kažemo, vi) u tom istom pouzdanom ponosu.
5 Držao sam, dakle, potrebnim potaknuti braću da najprije pođu k vama i unaprijed prirede taj vaš već ranije obećani velikodušni dar; da bude pripravan kao izraz darežljivosti, a ne iznude.
6 Ali velim ovo: Onaj tko škrto sije, škrto će i žeti, a onaj tko sije obilno, obilno će i žeti.
7 Svatko neka daje kako je u srcu odlučio; ne sa žalošću ili prisilno, jer Bog ljubi vesela darivatelja.
8 A Bog može učiniti da vam svaka milost obiluje; da vi, imajući uvijek dovoljno u svemu, možete obilovati za svako dobro djelo.
9 (Kao što je pisano: “On rasipno dijeli; on dade siromasima: pravednost njegova ostaje dovijeka.”)
10 A onaj koji pribavlja sjeme sijaču i kruh vama za jelo, neka umnoži vaše posijano sjeme i uveća plodove vaše pravednosti:
11 da se u svemu obogatite za svakovrsnu darežljivost koja putem nas djeluje kao iskazivanje hvale Bogu.
12 Jer provođenje te svete službe ne samo da posve podmiruje oskudicu svetih, nego i obiluje mnogim zahvalama Bogu.
13 Na temelju te prokušanosti u služenju, slave oni Boga zbog vaše iskazane pokornosti Kristovu evanđelju i zbog vaše velikodušne darežljivosti prema njima i prema svima,
14 a svojim molitvama za vas čeznu za vama zbog preobilne milosti Božje u vama.
15 Hvala Bogu na njegovu neizrecivu daru.
10
1 A ja, Pavao, sâm vas zaklinjem krotkošću i blagošću Kristovom: ja koji sam, nazočan, priprost među vama, a nenazočan odvažan prema vama.
2 Ali zaklinjem vas da, kada budem nazočan, ne moram biti odvažan smionošću kojom se namjeravam osmjeliti protiv nekih koji smatraju da mi po tijelu hodimo.
3 Jer premda u tijelu hodimo, po tijelu se ne borimo
4 (jer oružje naše borbe nije tjelesno, nego u Bogu jako za rušenje utvrda):
5 obaramo umišljenosti i svaku uznositost koja se uzdiže protiv spoznaje Boga te zarobljavamo svaku misao na pokornost Kristu,
6 i spremni smo kazniti svaku nepokornost čim bude potpuna vaša pokornost.
7 Zar gledate na vanjštinu? Ako je netko uvjeren za sebe da je Kristov, neka sâm ponovno promisli ovo: kako je on Kristov, tako smo i mi Kristovi.
8 Jer kad bih se ja i malo više pohvalio našom vlašću, koju nam je dao Gospodin za izgrađivanje, a ne za vaše rušenje, ne bih se morao postidjeti.
9 Samo da ne izgledam kao da vas zastrašujem poslanicama.
10 Jer “njegove poslanice su”, vele, “teške i snažne, ali je njegova tjelesna nazočnost nemoćna i njegov je govor jadan.”
11 Takav neka promisli ovo: kakvi smo riječju u poslanicama, kada smo nenazočni, takvi ćemo biti i djelom kada budemo nazočni.
12 Jer mi se ne usuđujemo izjednačiti ili usporediti s nekima koji sami sebe preporučuju: ali ti koji sami sebe sa sobom mjere i međusobno se uspoređuju, nisu razumni.
13 No mi se nećemo hvaliti nečime preko svoje mjere, nego prema mjeri mjerila što nam ga je dodijelio Bog: mjere da dopremo do vas.
14 Jer mi ne posežemo preko svoje mjere, kao da nismo doprli do vas, jer došli smo sve do vas u propovijedanju Kristova evanđelja.
15 Ne hvalimo se neumjereno, to jest naporima drugih, nego se nadamo da ćemo se s uzrastom vaše vjere i mi po svome mjerilu uzveličati među vama:
16 da propovijedamo evanđelje u krajevima preko vas, a ne da se ponosimo u onome što je već netko drugi učinio.
17 A tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali.
18 Jer nije prokušan onaj tko sâm sebe preporučuje, nego onaj koga preporučuje Gospodin.
11
1 Htio bih da uz mene podnesete i malo moga bezumlja: i, doista, podnesite me.
2 Jer ljubomoran sam na vas božanskom ljubomorom: jer sam vas zaručio s jednim mužem da vas kao čistu djevicu privedem Kristu.
3 Ali bojim se da se nekako, kao što je zmija zavela Evu svojim lukavstvom, tako ne pokvare vaše misli i ne odvrate od jednostavnosti koja je u Kristu.
4 Jer dođe li tko i propovijeda drugoga Isusa, kojega mi nismo propovijedali, ili ako drugoga duha primate, kojega niste primili, ili drugo evanđelje, koje niste prihvatili, vi ga lijepo podnosite.
5 Jer pretpostavljam da ja nimalo ne zaostajem za glavnim apostolima.
6 A ako sam neuglađen u govoru, ipak nisam u znanju; jer na svaki način smo vam se u svemu očitovali.
7 Jesam li grijeh počinio ponizivši sebe da vi budete uzvišeni, jer sam vam besplatno propovijedao evanđelje Božje?
8 Druge crkve sam plijenio primajući od njih plaću da vama služim.
9 A kada sam bio s vama i oskudijevao, nisam bio na teret nikome, jer su me u oskudici u svemu namirila braća koja su došla iz Makedonije. I u svemu sam se čuvao toga da vam ne budem na teret, i čuvat ću se.
10 Tako mi istine Kristove u meni, ovu mi hvalu neće uskratiti nitko u ahajskim krajevima.
11 Zašto? Zato što vas ne ljubim? Bog zna.
12 A što činim, i ubuduće ću činiti da uništim prigodu onima koji priželjkuju prigodu da se u onome čime se hvastaju nađu jednaki nama.
13 Jer takvi su lažni apostoli, prijevarni radnici, pretvaraju se u apostole Kristove.
14 A nije ni čudo, jer se sâm Sotona preobražava u anđela svjetla.
15 Stoga nije ništa osobito ako se i njegovi službenici pretvaraju kao da su službenici pravednosti, kojih će svršetak biti prema njihovim djelima.
16 Ponovno velim: Neka me nitko ne smatra bezumnikom. Ako li da, primite me makar i kao bezumnika da se i ja nešto malo pohvalim.
17 Ovo što govorim, ne govorim po Gospodinu, nego kao u bezumlju, u smionosti hvastanja.
18 Budući da se mnogi hvale po tijelu, i ja ću se hvaliti.
19 Jer rado podnosite bezumne, vi umni.
20 Jer podnosite ako vas tko zarobljava, ako vas tko proždire, ako vam tko otima, ako se tko uznosi, ako vas tko po licu udara.
21 Kao prijekor vam govorim da mi za takvo što bijasmo slabi. Ipak, u čemu je tko smion (u bezumlju govorim), smion sam i ja.
22 Hebreji su? I ja sam. Izraelci su? I ja sam. Sjeme su Abrahamovo? I ja sam.
23 Poslužitelji su Kristovi? Kao bezumnik govorim: ja još više; u naporima preobilno, u batinama prekomjerno, u tamnicama učestalo, u smrtnoj pogibli često.
24 Od Židova sam pet puta primio po četrdeset udaraca manje jedan.
25 Triput sam bio šiban, jedanput kamenovan, triput sam doživio brodolom, noć i dan proveo sam u dubini;
26 na putovanjima često, u pogiblima od voda, u pogiblima od razbojnika, u pogiblima od vlastitih sunarodnjaka, u pogiblima od pogana, u pogiblima u gradu, u pogiblima u pustari, u pogiblima na moru, u pogiblima među lažnom braćom;
27 u izmorenosti i naporu, u nespavanju često, u gladi i žeđi; često u postovima, u studeni i golotinji.
28 Uza sve to izvanjsko, ono što me svakodnevno zaokuplja, briga za sve crkve.
29 Tko je slab, a da ja nisam slab? Tko se sablažnjava, a da ja ne izgaram?
30 Ako se trebam hvaliti, hvalit ću se onime što se tiče mojih slabosti.
31 Bog i Otac našega Gospodina Isusa Krista, koji je blagoslovljen zauvijek, zna da ne lažem.
32 U Damasku je namjesnik kralja Arete s posadom čuvao damašćanski grad htijući me uhvatiti,
33 ali me kroz prozor spustiše u košari niza zid i umakoh njegovim rukama.
12
1 Hvaliti se, nesumnjivo mi ne koristi; ali doći ću na viđenja i objave Gospodinove.
2 Znao sam čovjeka u Kristu prije četrnaest godina (je li u tijelu, ne znam, ili izvan tijela, ne znam, Bog zna), taj je bio uzet do trećega neba.
3 I znao sam takvoga čovjeka (je li u tijelu ili izvan tijela, ne znam, Bog zna)
4 da je bio uzet u raj te čuo neizrecive riječi koje čovjeku nije dopušteno izgovoriti.
5 S takvim ću se hvaliti; a samim sobom se neću hvaliti, osim sa svojim slabostima.
6 Jer ako bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman, jer bih govorio istinu; ali se sada suzdržavam, da ne bi tko o meni mislio više od onoga što vidi da jesam ili što čuje od mene.
7 I da se zbog obilja objava ne bih prekomjerno uzvisivao, dân mi je trn u tijelu, poslanik Sotonin da me udara, kako se ne bih prekomjerno uzvisivao.
8 Zato sam triput zaklinjao Gospodina da to odstupi od mene,
9 a on mi reče: “Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga usavršuje u slabosti.” Dakle, radije ću se hvaliti svojim slabostima, da na meni počiva snaga Kristova.
10 Stoga uživam u slabostima, u uvredama, u oskudicama, u progonima, u tjeskobama radi Krista; jer kada sam slab, tada sam jak.
11 Postao sam bezumnik hvaleći se; vi ste me prisilili. A trebalo je da me vi preporučite: jer ni u čemu ne zaostajem za glavnim apostolima, premda sam ništa.
12 Zapravo, znakovi moga apostolstva izvedeni su među vama sa svom postojanošću: znamenjima, čudesima i silnim djelima.
13 Jer što je to u čemu ste vi bili manje vrijedni od ostalih crkava, osim u tome što vam ja nisam bio na teret? Oprostite mi tu nepravdu.
14 Evo, po treći put sam spreman doći k vama i neću vam biti na teret, jer ne tražim vaše, nego vas: jer ne trebaju djeca sabirati za roditelje, nego roditelji za djecu.
15 A ja ću najradije trošiti i posve se istrošiti za vas, premda sam manje ljubljen što vas više ljubim.
16 Ali neka bude tako. Ja vam nisam bio na teret, nego sam vas, “lukav, na prijevaru uhvatio”.
17 Jesam li vas iskoristio po ikome koga sam vam poslao?
18 Zamolio sam Tita i s njim poslao jednoga brata. Je li vas Tit iskoristio? Nismo li mi u istome duhu hodili? Nismo li hodili istim stopama?
19 I, opet, zar mislite da vam se opravdavamo? Pred Bogom u Kristu govorimo: sve to, ljubljeni, činimo za vašu izgradnju.
20 Jer se bojim da vas, kada dođem, neću naći kakve bih htio, i da ćete vi mene naći kakva ne biste htjeli: da ne bude svađâ, zavisti, gnjevâ, prepirki, klevetanjâ, došaptavanjâ, nadimanjâ, neredâ;
21 da me ne bi, kada ponovno dođem, ponizio Bog moj među vama pa da moram oplakivati mnoge koji su već sagriješili, a nisu se pokajali zbog nečistoće i bluda i razvratnosti koje su činili.
13
1 Ovo je treći put da dolazim k vama. Na iskazu dvojice ili trojice svjedoka neka bude utvrđena svaka izjava.
2 Već sam prije rekao, i unaprijed vam govorim kao kada sam ono drugi put bio nazočan. No, nenazočan, sada onima koji su prije sagriješili, i svima ostalima, pišem da, ako ponovno dođem, neću štedjeti:
3 jer dokaz tražite da u meni govori Krist, koji prema vama nije nemoćan, nego je moćan u vama.
4 Jer premda je i bio razapet u slabosti, ipak živi po snazi Božjoj. Jer i mi smo slabi u njemu, ali ćemo s njime živjeti po snazi Božjoj prema vama.
5 Sami sebe preispitajte, jeste li u vjeri; sami sebe provjerite. Ne poznajete li sami sebe, da je Isus Krist u vama? Osim ako ste nepravi.
6 A nadam se da ćete spoznati da mi nismo nepravi.
7 Molim se Bogu da ne činite nikakva zla: ne da se mi pokažemo priznatima, nego da vi činite ono što je dobro, premda mi ispali kao nepravi.
8 Jer ne možemo ništa protiv istine, nego za istinu.
9 Jer radujemo se kada smo mi slabi, a vi jaki: to i želimo, to jest vaše usavršavanje.
10 Stoga vam to nenazočan pišem da nazočan ne bih morao postupiti oštro, prema vlasti koju mi je Gospodin dao za izgradnju, a ne za rušenje.
11 Konačno, braćo, zbogom. Savršeni budite, tješite se, budite jedne misli, živite u miru i Bog ljubavi i mira bit će s vama.
12 Pozdravite jedan drugoga svetim poljupcem.
13 Pozdravljaju vas svi sveti.
14 Milost Gospodina Isusa Krista, i ljubav Boga, i zajedništvo Duha Svetoga, neka bude sa svima vama! Amen.