07 Prva poslanica Korinćanima

Prva poslanica Korinćanima

1
1 Pavao, po volji Božjoj pozvan da bude apostol Isusa Krista, i naš brat Sosten,
2 crkvi Božjoj koja je u Korintu, posvećenima u Kristu Isusu, pozvanima da budu sveti, sa svima onima koji na svakome mjestu prizivaju ime našega Gospodina Isusa Krista, i njihova i našega:
3 Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i od Gospodina Isusa Krista.
4 Zahvaljujem svome Bogu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana po Kristu Isusu,
5 jer ste se po njemu obogatili u svemu, u svakoj riječi i u svemu znanju;
6 kao što se i svjedočanstvo o Kristu potvrdilo u vama:
7 tako da ne oskudijevate ni u jednome daru iščekujući dolazak našega Gospodina Isusa Krista,
8 koji će i vas učiniti postojanima do svršetka, da budete besprigovorni u dan našega Gospodina Isusa Krista.
9 Vjeran je Bog, koji vas je pozvao u zajedništvo svoga Sina, Isusa Krista, Gospodina našega.
10 Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega, Isusa Krista, da svi govorite isto i da ne bude među vama razdorâ; nego budite posve ujedinjeni u istoj misli i u istome uvjerenju.
11 Jer rekoše mi za vas, braćo, oni iz Klojine kuće, da među vama ima prepiranjâ.
12 Velim to da svaki od vas govori: “Ja sam Pavlov”, “Ja Apolonov”, “Ja Kefin”, “Ja Kristov”.
13 Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao bio razapet za vas? Ili bijaste u Pavlovo ime kršteni?
14 Zahvaljujem Bogu što nikoga od vas nisam krstio, osim Krispa i Gaja;15 da ne bi tko mogao reći da sam krstio u svoje ime.
16 Jest, krstio sam i Stefanin dom; inače ne znam jesam li još koga krstio.
17 Jer nije me Krist poslao krstiti, nego propovijedati evanđelje; i to ne u mudrosti riječi, da se ne obeskrijepi križ Kristov.
18 Jer propovijedanje o križu ludost je onima koji propadaju, ali je nama koji smo spašeni sila Božja.
19 Jer pisano je: “Uništit ću mudrost mudrih i na ništa svesti umnost umnih.”
20 Gdje je mudrac? Gdje je pismoznanac? Gdje je prepiratelj ovoga svijeta? Nije li Bog učinio ludom mudrost ovoga svijeta?
21 Budući da u Božjoj mudrosti svijet mudrošću nije upoznao Boga, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti one koji vjeruju.
22 Jer Židovi znak ištu i Grci mudrost traže,
23 a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, Grcima ludost,
24 a onima koji su pozvani, i Židovima i Grcima, Krista Božju silu i Božju mudrost.
25 Jer je ludost Božja mudrija od ljudi i slabost je Božja jača od ljudi.
26 Ta pogledajte svoj poziv, braćo, da vâs pozvanih nema mnogo mudrih po tijelu, ni mnogo moćnih, ni mnogo plemenita roda,
27 nego ludo ovoga svijeta izabra Bog da posrami mudro i slabo ovoga svijeta izabra Bog da posrami ono što je jako.
28 I ono neplemenita roda i ono prezreno izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest:
29 da se pred njim ne može hvastati nijedno tijelo.
30 Od njega ste i vi u Kristu Isusu, koji nam je od Boga učinjen mudrošću, i pravednošću, i posvećenjem, i otkupljenjem;
31 da bude kao što je pisano: “Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali.”

2
1 Ni ja, kada sam došao k vama, braćo, nisam došao s uzvišenošću govora ili mudrosti navješćujući vam svjedočanstvo Božje,
2 jer sam odlučio ne znati među vama ništa drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga.
3 I ja sam bio s vama u slabosti, u strahu i u mnogom drhtanju.
4 I govor moj i moje propovijedanje nije bilo u uvjerljivim riječima ljudske mudrosti, nego u iskazivanju Duha i snage:
5 da vaša vjera ne bude u ljudskoj mudrosti, nego u snazi Božjoj.
6 Svejedno, mudrost mi govorimo među onima koji su savršeni, ali ne mudrost ovoga svijeta, niti mudrost vladarâ ovoga svijeta, koji propadaju,
7 nego govorimo mudrost Božju u tajni, to jest skrivenu, koju je Bog prije svijeta predodredio za našu slavu,
8 koju ni jedan od vladara ovoga svijeta nije upoznao: jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli.
9 Nego, kao što je pisano: “Oko nije vidjelo, ni uho nije čulo, niti je u srce čovječje ušlo ono što je Bog pripravio za one koji ga ljube.”
10 Ali nama je Bog to otkrio po svome Duhu, jer Duh sve istražuje: jest, dubine Božje.
11 Jer tko od ljudi znade što o čovjeku, osim duha ljudskoga koji je u njemu? Tako i ono Božje nitko ne zna, osim Duha Božjega.
12 A mi nismo primili duha ovoga svijeta, nego duha koji je od Boga, da možemo znati što nam je podario Bog.
13 To i govorimo, ali ne riječima koje naučava ljudska mudrost, nego onima koje naučava Duh Sveti, uspoređujući ono duhovno s duhovnim.
14 Ali naravan čovjek ne prima ono što je od Duha Božjega: jer mu je to ludost; i ne može to spoznati, jer treba duhovno prosuđivati.
15 No onaj tko je duhovan prosuđuje sve, no njega nitko ne prosuđuje.
16 Jer tko je upoznao um Gospodinov, da njega pouči? Ali mi imamo um Kristov.

3
1 I ja vama, braćo, nisam mogao govoriti kao duhovnima, nego kao tjelesnima, i to kao maloj djeci u Kristu.
2 Mlijekom sam vas nahranio, a ne jelom: jer ga još niste mogli podnijeti; a ni sada ne možete,
3 jer ste tjelesni. Jer odakle među vama zavist, i prepiranje, i razdori? Niste li tjelesni i ne hodite li ljudski?
4 Jer kad jedan govori: “Ja sam Pavlov”, a drugi: “Ja sam Apolonov”, niste li tjelesni?
5 Tko je, onda, Pavao, i tko je Apolon? Samo poslužitelji po kojima ste povjerovali, kako je već kome Gospodin dao.
6 Ja sam posadio, Apolon zalio, ali je Bog dao da raste.
7 Tako, niti je što onaj koji sadi niti onaj koji zalijeva, nego Bog koji daje da raste.
8 Onaj koji sadi i onaj koji zalijeva, jedno su, i svaki će primiti svoju plaću prema svome trudu.
9 Jer Božji smo suradnici: vi ste Božja njiva, vi ste Božja građevina.
10 Prema milosti Božjoj koja mi je dana, ja kao mudri graditelj postavio sam temelj, a drugi nadograđuje. Ali neka svatko pazi kako nadograđuje.
11 Jer nitko ne može postaviti drugi temelj osim onoga koji je postavljen, koji je Isus Krist.
12 Nadograđuje li tko na tome temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvetom, sijenom, slamom,
13 svačije će se djelo očitovati: onaj će ga dan pokazati, jer će biti ognjem razotkriveno, i oganj će iskušati kakve je vrste čije djelo.
14 Ostane li kome djelo koje je nadogradio, primit će plaću.
15 Izgori li čije djelo, pretrpjet će štetu: no on sâm bit će spašen, ali kao kroz oganj.
16 Ne znate li da ste vi hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama?
17 Ako tko oskvrnjuje hram Božji, uništit će njega Bog; jer je svet hram Božji, a to ste vi.
18 Neka nitko ne zavarava sâm sebe. Smatra li tko među vama da je mudar na ovome svijetu, neka postane lud da bi bio mudar.
19 Jer je Bogu mudrost ovoga svijeta ludost. Jer je pisano: “On hvata mudre u njihovu lukavstvu.”
20 I ponovno: “Gospodin poznaje misli mudrih, da su isprazne.”
21 Neka se, stoga, nitko ne hvasta ljudima; jer sve je vaše:
22 bilo Pavao, ili Apolon, ili Kefa, ili svijet, ili život, ili smrt, ili ovo sadašnje, ili ono buduće; sve je vaše,
23 vi ste Kristovi, a Krist je Božji.

4
1 Neka nas ljudi smatraju službenicima Kristovim i upraviteljima tajnâ Božjih.
2 Povrh toga, od upraviteljâ se zahtijeva da budu vjerni.
3 Ali meni nimalo nije do toga da me sudite vi ili ljudski sud: jest, ni ja sâm sebe ne sudim,
4 jer ničega sâm po sebi nisam svjestan. No time nisam opravdan: onaj koji mi sudi jest Gospodin.
5 Stoga nemojte suditi ništa prije vremena, dok ne dođe Gospodin, koji će na svjetlo iznijeti i ono što je skriveno u tami i očitovati nakane srdaca: tada će svatko primiti pohvalu od Boga.
6 A to sam, braćo, slikovito primijenio na sebe i Apolona zbog vas: da na nama naučite ne misliti o ljudima preko onoga što je pisano, da se nitko ne nadima jednim protiv drugoga.
7 Jer tko tebe čini drukčijim od drugih? i što imaš a da nisi primio? A ako si to primio, zašto se hvastaš kao da nisi primio?
8 Već ste se nasitili, već ste se obogatili, bez nas ste zavladali kao kraljevi. Htio bih, doista, da vladate, da i mi vladamo zajedno s vama.
9 Jer mislim da je Bog nas apostole postavio posljednje, kao za smrt određene: jer postali smo prizorom svijetu, i anđelima, i ljudima.
10 Mi smo ludi zbog Krista, a vi ste mudri u Kristu; mi smo slabi, a vi ste jaki; vi ste časni, a mi smo prezreni.
11 Sve do sada gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i udarani, i bez sigurna boravišta,
12 i trudimo se radeći svojim rukama: proklinjani blagoslivljamo, progonjeni trpimo,
13 pogrđivani tješimo: kao nečist svijeta postadosmo i izmet svih sve do sada.
14 Ne pišem ovo da vas postidim, nego da vas opomenem kao svoje ljubljene sinove.
15 Jer da i deset tisuća učitelja imate u Kristu, ipak nemate mnogo očeva: jer ja sam vas putem evanđelja rodio u Kristu Isusu.
16 Stoga vas zaklinjem, budite moji nasljedovatelji.
17 Zbog toga sam poslao k vama Timoteja, koji je moj ljubljeni sin i vjeran u Gospodinu, koji će vas podsjetiti na moje putove koji su u Kristu, kako posvuda u svakoj crkvi naučavam.
18 A sada su se neki uzoholili kao da neću doći k vama.
19 Ali doći ću uskoro k vama, ako Gospodin bude htio, i saznat ću, ne govor onih koji su se uzoholili, nego snagu.
20 Jer nije u riječi kraljevstvo Božje, nego u snazi.
21 Što hoćete? Da sa šibom dođem k vama ili pak u ljubavi i u duhu krotkosti?

5
1 Općenito se čuje da je među vama bludnost, i to takva bludnost kakva se ni ne spominje među poganima: da netko ima očevu ženu.
2 A vi ste se uzoholili, umjesto da tugujete, da se ukloni između vas onaj tko je počinio to djelo.
3 Jer ja, kao odsutan u tijelu, ali prisutan u duhu, već sam presudio, kao da sam nazočan, u pogledu onoga koji je to tako učinio.
4 U ime našega Gospodina Isusa Krista, kada se okupite, i moj duh, snagom našega Gospodina Isusa Krista
5 predajte takvoga Sotoni na propast tijela da duh bude spašen u dan Gospodina Isusa.
6 Nije dobro vaše hvastanje. Ne znate li da malo kvasca ukvasa sve tijesto?
7 Očistite, stoga, stari kvasac da možete biti novo tijesto, kao što i jeste beskvasni. Jer je Krist, naša pasha, već žrtvovan za nas.
8 Stoga svetkujmo, ali ne sa starim kvascem, ni s kvascem pokvarenosti i zloće, nego s beskvasnim kruhom iskrenosti i istine.
9 Napisah vam u poslanici da se ne družite s bludnicima:
10 ali ne općenito s bludnicima ovoga svijeta, ili s lakomcima, ili s grabežljivcima, ili s idolopoklonicima, jer tada biste morali izići iz svijeta.
11 Nego vam sada napisah da se ne družite ako je netko tko se naziva bratom bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili klevetnik, ili pijanac, ili grabežljivac: s takvim ni jesti.
12 Jer čemu bih ja sudio i one vani? Ne sudite li vi one koji su unutra?
13 A onima vani sudi Bog. Stoga uklonite toga zlotvora iz svoje sredine.

6
1 Usuđuje li se itko od vas, kada ima kakav spor protiv drugoga, suditi pred nepravednicima, a ne pred svetima?
2 Ne znate li da će sveti suditi svijetu? Pa ako ćete vi suditi svijetu, zar ste nesposobni suditi sitnice?
3 Ne znate li da ćemo mi suditi anđelima? kamo li ne ovo što je od ovoga života?
4 Ali ako imate sporove o svagdanjem životu, vi postavljate da sude oni koje crkva najmanje cijeni.
5 Vama na sramotu govorim. Zar je to tako da među vama nema ni jednoga mudroga? nikoga tko bi mogao rasuditi između svoje braće?
6 Nego brat se s bratom sudi, i to pred nevjernicima.
7 Ustvari, pogrešno je već i to što uopće imate parnice među sobom. Zašto radije ne otrpite nepravdu? Zašto radije ne dopustite da budete prevareni?
8 Ali vi činite nepravdu i varate, i to svoju braću.
9 Ne znate li da nepravednici neće baštiniti kraljevstvo Božje? Ne zavaravajte se: ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni oni koji se oskvrnjuju s muškarcima,
10 ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanci, ni psovači, ni grabežljivci, neće baštiniti kraljevstvo Božje.
11 Takvi su neki od vas i bili: ali ste se oprali, ali ste se posvetili, ali ste se opravdali u imenu Gospodina Isusa i Duhom Boga našega.
12 Sve mi je dopušteno, ali sve ne koristi: sve mi je dopušteno, ali neću da mnome išta ovlada.
13 Jela trbuhu i trbuh jelima; ali će Bog i njega i njih uništiti. A tijelo nije za blud, nego za Gospodina, i Gospodin za tijelo.
14 A Bog, koji je i Gospodina uskrisio, i nas će uskrisiti svojom snagom.
15 Ne znate li da su vaša tijela udovi Kristovi? Hoću li, onda, uzeti Kristove udove i učiniti ih bludničinim udovima? Nipošto!
16 Što? Zar ne znate da je onaj tko se združio s bludnicom jedno tijelo? Jer “bit će”, reče on, “dvoje jedno tijelo”.
17 Ali onaj tko je združen s Gospodinom, jedan je duh.
18 Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji čovjek čini, izvan tijela je: ali onaj tko počini blud, griješi protiv vlastita tijela.
19 Što? Zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji je u vama, kojega imate od Boga, i da niste svoji?
20 Jer za golemu ste cijenu kupljeni: stoga proslavite Boga u svome tijelu, i u duhu svome, koji su Božji.

7
1 A sada o onome o čemu ste mi pisali: Dobro je muškarcu ne dotaknuti ženu.
2 Ipak, da bi se izbjegla bludnost, neka svaki ima svoju ženu i neka svaka ima svoga muža.
3 Muž neka iskazuje ženi dužnu dobrohotnost, a jednako i žena mužu.
4 Žena nema vlast nad svojim tijelom, nego muž; jednako ni muž nema vlast nad svojim tijelom, nego žena.
5 Ne uskraćujte se jedno drugome, osim po dogovoru na neko vrijeme, da se možete posvetiti postu i molitvi, i ponovno se združite da vas ne bi napastovao Sotona zbog vaše nesuzdržljivosti.
6 Ali to vam govorim po dopuštenju, a ne po zapovijedi.
7 Jer htio bih da svi ljudi budu kao što sam ja; ali svatko ima svojstven dar od Boga, jedan ovakav, drugi onakav.
8 Stoga neoženjenima i udovicama velim: Dobro je za njih ako ostanu kao i ja.
9 Ali ako se ne mogu suzdržati, neka se žene: jer je bolje oženiti se negoli izgarati.
10 A oženjenima zapovijedam, no ne ja, nego Gospodin: Žena neka se od muža ne rastavlja.
11 Ali ako se rastane, neka ostane neudana ili neka se s mužem pomiri; i neka muž ne otpušta ženu.
12 Ali ostalima velim ja, ne Gospodin: Ako koji brat ima ženu koja ne vjeruje i ona pristane stanovati s njim, neka je ne otpušta.
13 I žena koja ima muža koji ne vjeruje i on pristane stanovati s njom, neka ga ne napušta.
14 Jer muž koji ne vjeruje posvećen je ženom, a žena koja ne vjeruje posvećena je mužem: inače bi vaša djeca bila nečista; no sada su sveta.
15 Ali ako se nevjerujući rastavlja, neka se rastavi. U takvim slučajevima brat ili sestra nisu vezani; jer na mir nas je pozvao Bog.
16 Jer što znaš, ženo, hoćeš li spasiti muža? Ili što znaš, mužu, hoćeš li spasiti ženu?
17 Ali kako je Bog svakomu dodijelio, kako je Gospodin svakoga pozvao, onako neka hodi. I tako određujem u svim crkvama.
18 Je li tko pozvan kao obrezan? neka ne postaje neobrezan. Je li tko pozvan u neobrezanju? neka se ne obrezuje.
19 Obrezanje nije ništa, i neobrezanje nije ništa, nego držanje Božjih zapovijedi.
20 Svatko neka ostane u istom pozivu u kojemu je pozvan.
21 Jesi li pozvan kao sluga? ne brini za to; nego, ako i možeš postati slobodan, radije se time okoristi.
22 Jer onaj tko je u Gospodinu pozvan kao sluga, slobodnjak je Gospodinov; jednako i onaj koji je pozvan kao slobodnjak, sluga je Kristov.
23 Za golemu ste cijenu kupljeni; nemojte biti sluge ljudima.
24 Svatko u onome u čemu je pozvan, braćo, u tome neka ostane s Bogom.
25 A o djevicama nemam Gospodinovu zapovijed; ali dajem svoj sud kao onaj koji je stekao Gospodinovu milost da bude vjeran.
26 Smatram, stoga, da je muškarcu zbog sadašnje nevolje dobro biti tako.
27 Jesi li vezan za ženu? ne traži odrješenje. Jesi li odriješen od žene? ne traži ženu.
28 Ali i ako se oženiš, nisi sagriješio, i ako se djevica uda, nije sagriješila. No takvi će imati nevolju u tijelu; a ja vas štedim.
29 Ali ovo velim, braćo, vrijeme je kratko: preostaje da i oni koji imaju žene budu kao da ih nemaju;
30 i oni koji plaču, kao da ne plaču; i oni koji se raduju, kao da se ne raduju; i oni koji kupuju, kao da ne posjeduju;
31 i koji se služe ovim svijetom, kao da ga ne iskorišćuju; jer prolazi obličje ovoga svijeta.
32 A želim vam da bezbrižni budete. Neoženjeni brine za ono što je Gospodinovo, kako da ugodi Gospodinu,
33 ali oženjeni brine za ono što je ovoga svijeta, kako da ugodi ženi.
34 Postoji i razlika između žene i djevice. Neudana brine za ono što je Gospodinovo, da bude sveta i tijelom i duhom, dok udana brine za ono što je ovoga svijeta, kako da ugodi mužu.
35 A to govorim za vašu korist; ne da vam nabacim zamku, nego ono što je dolično, i da možete neometano služiti Gospodinu.
36 No misli li netko da nepristalo postupa prema svojoj djevici, a ona više nije u cvijetu mladosti, i da tako traži potreba, neka učini ono što želi, ne griješi: neka se vjenčaju.
37 Ali onaj tko ostaje čvrst u svome srcu i nije mu nužno, nego ima vlast nad svojom voljom i odluči u svome srcu da će očuvati svoju djevicu, dobro čini.
38 Tako onaj koji je udaje, dobro čini; ali onaj koji je ne udaje, čini bolje.
39 Žena je vezana zakonom dokle joj živi muž; ali ako joj muž umre, slobodna je udati se za koga hoće, samo u Gospodinu.
40 No, po mome sudu, blaženija će biti ostane li onako: a mislim da i ja imam Duha Božjega.

8
1 A u pogledu onoga što je žrtvovano idolima znamo da svi imamo znanje. Znanje napuhuje, a ljubav izgrađuje.
2 I ako tko misli da zna nešto, ništa još ne zna kako treba znati.
3 A ako tko ljubi Boga, njega on poznaje.
4 A što se tiče jedenja onoga što je prineseno na žrtvu idolima, znamo da idol nije ništa na svijetu i da nema drugoga Boga osim jednoga.
5 Jer premda i jest mnogo onih koji se zovu bogovima, bilo na nebu ili na zemlji (kao što i ima mnogo “bogova” i mnogo “gospodara”),
6 nama je samo jedan Bog, Otac, od kojega je sve, i mi u njemu; i jedan Gospodin Isus Krist, po kojemu je sve, i mi po njemu.
7 No nije u svakome to znanje: jer neki, svjesni idola, sve do sada jedu to kao žrtvovano idolu i njihova se nejaka savjest onečišćuje.
8 A jelo nas ne privodi k Bogu: niti smo bolji ako jedemo, niti smo gori ako ne jedemo.
9 Ali pazite da ta vaša sloboda nipošto ne postane uzrok spoticanja slabima.
10 Jer ako tebe koji imaš znanje netko vidi gdje sjediš za jelom u idolskom hramu, neće li se njegova nejaka savjest osmjeliti da jede ono što je žrtvovano idolima
11 pa propadne zbog tvoga znanja nejaki brat, za kojega je Krist umro.
12 A kada tako griješite protiv braće i ranjavate njihovu nejaku savjest, protiv Krista griješite.
13 Stoga, ako jelo sablažnjava brata mojega, ne, neću jesti meso dovijeka da brata svoga ne sablaznim.

9
1 Nisam li ja apostol? Nisam li ja slobodan? Nisam li ja vidio Isusa Krista, Gospodina našega? Niste li vi moje djelo u Gospodinu?
2 Ako drugima nisam apostol, vama svakako jesam: jer vi ste pečat moga apostolstva u Gospodinu.
3 Moj odgovor onima koji mene prosuđuju jest ovo:
4 Nemamo li pravo jesti i piti?
5 Nemamo li pravo sestru, ženu, sa sobom voditi kao i drugi apostoli, i kao braća Gospodinova i Kefa?
6 Ili samo ja i Barnaba nemamo pravo ne raditi?
7 Tko ikada ratuje o svome trošku? Tko sadi vinograd, a da od njegova uroda ne jede? Ili, tko pase stado, a od mlijeka od stada ne jede?
8 Zar to na ljudski način govorim? Ne kaže li to i Zakon?
9 Jer u Mojsijevu zakonu je napisano: “Ne zavezuj usta volu koji vrši žito.” Zar za volove brine Bog?
10 ili to sve govori za nas? Jer zbog nas je napisano da u nadi treba orati onaj tko ore, i da onaj tko u nadi vrši žito, treba biti dionikom u njegovoj nadi.
11 Ako smo mi vama sijali ono duhovno, je li nešto veliko ako budemo želi vaše tjelesno?
12 Ako drugi dijele to pravo nad vama, ne bismo li mi još više? Ali mi se nismo poslužili tim pravom, nego smo sve podnosili da ne bismo postavljali zapreke Kristovu evanđelju.
13 Ne znate li da se oni koji obavljaju svetu službu, hrane onime od Hrama? i oni koji kod žrtvenika poslužuju, sa žrtvenikom dijele?
14 Tako je i Gospodin odredio da oni koji propovijedaju evanđelje, od evanđelja trebaju živjeti.
15 No ja se ni sa čime od toga nisam poslužio, niti sam ovo napisao da bi se tako trebalo postupiti prema meni: jer bolje bi mi bilo umrijeti negoli da me itko liši te slave.
16 Jer premda propovijedam evanđelje, nemam se čime hvastati, jer obveza je na meni: jest, jao meni ako evanđelje ne propovijedam!
17 Jer činim li to dragovoljno, imam nagradu, ako li protiv volje, razdioba evanđelja mi je povjerena.
18 Što mi je onda nagrada? Upravo to da propovijedajući učinim Kristovo evanđelje besplatnim ne služeći se svojim pravom u evanđelju.
19 Jer premda sam ja slobodan od svih ljudi, ipak sam svima postao slugom da ih što više pridobijem.
20 I Židovima sam postao kao Židov, da Židove pridobijem; onima koji su pod Zakonom, kao pod Zakonom, da one koji su pod Zakonom pridobijem;
21 onima koji su bez Zakona, kao bez Zakona (premda nisam bez Zakona Bogu, nego pod Zakonom Kristu), da pridobijem one koji su bez Zakona.
22 Postao sam nejakima kao nejak da pridobijem nejake: svima sam postao sve da na svaki način neke spasim.
23 A to činim zbog evanđelja, da mogu biti njegov suzajedničar s vama.
24 Ne znate li da oni koji u trci trče, svi trče, ali jedan dobiva nagradu? Trčite tako da dobijete.
25 A svaki koji nastoji pobijediti, suzdržava se u svemu. Oni to čine da prime raspadljivi vijenac, a mi neraspadljivi.
26 Ja, stoga, tako trčim, ne kao neizvjesno, tako se borim, ne kao onaj tko mlati zrak,
27 nego obuzdavam svoje tijelo i dovodim ga u podložnost da, nakon što sam drugima propovijedao, ja sâm ne budem isključen.

10
1 Štoviše, ne bih htio, braćo, da budete u neznanju da su oci naši svi bili pod oblakom i svi su kroz more prošli,
2 i svi su bili u Mojsija kršteni u oblaku i u moru,
3 i svi su isto duhovno jelo jeli
4 i svi su isto duhovno piće pili: jer pili su iz duhovne Stijene koja ih je pratila, a ta Stijena bijaše Krist.
5 Ali mnogi od njih nisu bili po volji Bogu: jer bijahu poobarani u pustari.
6 A sve su to primjeri za nas da ne žudimo za zlima, kao što su oni žudjeli.
7 Ne budite ni idolopoklonici, kao što bijahu neki od njih; kao što je pisano: “Posjeda narod jesti i piti pa ustadoše plesati.”
8 Nemojmo se ni bludu odati, kao što su se neki od njih bludu odali pa ih je u jednome danu palo dvadeset i tri tisuće.
9 Nemojmo ni iskušavati Krista, kao što su neki od njih iskušavali pa od zmija izginuli.
10 Nemojte ni mrmljati, kao što su neki od njih mrmljali i izginuli od zatornika.
11 A sve se to dogodilo njima kao primjer i zapisano je za upozorenje nama na koje je došao svršetak svijeta.
12 Neka, stoga, onaj tko misli da stoji, pazi da ne padne.
13 Iskušenje veće od ljudskoga nije vas zahvatilo: jer vjeran je Bog, koji neće dopustiti da budete iskušani iznad onoga što možete podnijeti, nego će s iskušenjem dati i izlaz da možete izdržati.
14 Zbog toga, ljubljeni moji, bježite od idolopoklonstva.
15 Kao razboritima vam velim: prosudite vi što govorim.
16 Nije li čaša blagoslova koju blagoslivljamo zajedništvo krvi Kristove? Nije li kruh koji lomimo zajedništvo tijela Kristova?
17 Jer mi mnogi jedan smo kruh i jedno tijelo, jer svi smo dionici toga jednoga kruha.
18 Gledajte Izraela po tijelu: nisu li oni koji jedu od žrtava dionici žrtvenika?
19 Što, dakle, govorim? da je idol nešto ili da je ono što je žrtvovano idolima nešto?
20 Ne, nego ono što pogani žrtvuju, zlodusima žrtvuju, a ne Bogu: a ja neću da vi imate zajedništvo sa zlodusima.
21 Ne možete piti čašu Gospodinovu i čašu zloduhovsku: ne možete biti dionici stola Gospodinova i stola zloduhovskoga.
22 Ili izazivamo na ljubomoru Gospodina? Jesmo li jači od njega?
23 Sve mi je dopušteno, ali sve nije korisno; sve mi je dopušteno, ali sve ne izgrađuje.
24 Nitko neka ne traži svoje, nego svaki dobrobit drugoga.
25 Sve što se u mesnici prodaje jedite ne ispitujući ništa zbog savjesti;
26 jer Gospodinova je zemlja i punina njezina.
27 Ako vas itko od onih koji ne vjeruju pozove na gozbu, i voljni ste poći, što god se stavi pred vas jedite ne ispitujući ništa zbog savjesti.
28 Ali ako vam tko kaže: “Ovo je žrtvovano idolima”, ne jedite zbog onoga koji vas je upozorio i zbog savjesti; jer Gospodinova je zemlja i punina njezina.
29 Savjesti, velim, ne tvoje, nego drugoga: jer zašto da moju slobodu sudi savjest drugoga?
30 A ako ja po milosti sudjelujem, zašto zlo govore o meni zbog onoga za što ja zahvaljujem?
31 Jedete li, dakle, ili pijete ili štogod drugo činite, sve činite na slavu Božju.
32 Nemojte biti na sablazan ni Židovima, ni poganima, ni crkvi Božjoj:
33 kao što i ja svima u svemu ugađam ne tražeći svoju korist, nego korist mnogih, da bi mogli biti spašeni.

11
1 Nasljedovatelji moji budite, kao što sam ja Kristov.
2 A hvalim vas, braćo, što me se u svemu sjećate i držite se odredaba kako sam vam ih predao.
3 Ali bih htio da znate da je svakome muškarcu glava Krist, glava ženi je muškarac, a glava Kristu je Bog.
4 Svaki muškarac koji se moli ili prorokuje pokrivene glave, sramoti svoju glavu.
5 A svaka žena koja se moli ili prorokuje nepokrivene glave, sramoti svoju glavu, jer je to isto kao da je obrijana.
6 Jer ako se žena ne pokriva, neka se i ona šiša; ali ako je sramota ženi šišati se ili brijati, neka se pokrije.
7 A muškarac ne treba pokrivati glavu, jer je on slika i slava Božja, a žena je slava muškarčeva.
8 Jer nije muškarac od žene, nego žena od muškarca.
9 I nije muškarac stvoren za ženu, nego žena za muškarca.
10 Zbog toga treba žena imati vlast na glavi radi anđela.
11 Ipak, u Gospodinu niti je muškarac bez žene, niti žena bez muškarca.
12 Jer kao što je žena od muškarca, tako je i muškarac po ženi; a sve je od Boga.
13 Prosudite sami u sebi: dolikuje li ženi da se nepokrivena moli Bogu?
14 Ne uči li vas i sama narav da je muškarcu sramota ako ima dugu kosu?
15 Ali ženi je slava ako ima dugu kosu, jer joj je kosa dana za pokrivalo.
16 Ali ako se tko misli prepirati, mi takav običaj nemamo, ni crkve Božje.
17 A u ovome što vam objavljujem ne hvalim vas, jer se ne sastajete na bolje, nego na gore.
18 Jer, prije svega, čujem da kada se okupite u crkvi ima razdorâ među vama, i to djelomice vjerujem.
19 Jer treba biti i krivovjerjâ među vama, da se očituju oni koji su među vama prokušani.
20 Kada se, dakle, sastajete na jednome mjestu, to nije da bi se jela Gospodnja večera.
21 Jer za blagovanja svatko najprije pred drugim uzima jesti vlastitu večeru pa jedan gladuje, a drugi je pijan.
22 Što? Zar nemate kuće da u njima jedete i pijete? ili crkvu Božju prezirete i postiđujete one koji nemaju? Što da vam kažem? Da vas hvalim u tome? Ne hvalim vas.
23 Jer ja sam od Gospodina primio to što sam vam i predao: Gospodin Isus one noći kada je bio izdan uze kruh
24 i, zahvalivši, razlomi ga i reče: “Uzmite, jedite: ovo je moje tijelo, koje je za vas slomljeno. To činite meni na spomen.”
25 Isto tako uze i čašu nakon što je večerao, rekavši: “Ova čaša je novi savez u mojoj krvi: ovo činite kada god je pijete, meni na spomen.”
26 Jer kada god jedete taj kruh i pijete tu čašu, smrt Gospodinovu navješćujete dok on ne dođe.
27 Zato će, tko god jede taj kruh i pije ovu čašu Gospodinovu nedostojno, biti kriv za Gospodinovo tijelo i krv.
28 Neka, dakle, čovjek sâm sebe ispita pa onda jede od toga kruha i pije iz te čaše:
29 jer onaj tko jede i pije nedostojno, osudu svoju jede i pije ne razlikujući tijelo Gospodinovo.
30 Zbog toga su među vama mnogi slabi i boležljivi, i spavaju mnogi.
31 Jer kad bismo sami sebi sudili, ne bismo bili osuđeni,
32 ali kada nam sudi Gospodin, on nas odgaja da ne budemo osuđeni sa svijetom.
33 Stoga, braćo moja, kada se sastajete jesti, pričekajte jedni druge.
34 Ako je tko gladan, neka jede kod kuće: da se ne sastajete na osudu. A drugo ću urediti kada dođem.

12
1 A o duhovnim darovima, braćo, ne bih htio da ste u neznanju.
2 Znate da ste bili pogani, odvlačeni i odvođeni k tim nijemim idolima.
3 Stoga vam dajem na znanje da nitko tko govori po Duhu Božjemu, Isusa ne naziva prokletim; i da nitko ne može reći da je Isus Gospodin, osim po Duhu Svetome.
4 Raznovrsni su darovi, ali isti Duh,
5 i raznovrsne su službe, ali isti Gospodin.
6 Raznovrsna su i djelovanja, ali je isti Bog, koji čini sve u svima.
7 A svakome se daje očitovanje Duha na zajedničku korist.
8 Jer jednome se po Duhu daje riječ mudrosti, drugome riječ spoznaje po istome Duhu,
9 drugome vjera po istome Duhu, drugome darovi ozdravljivanja po istome Duhu,
10 drugome činjenje čudesa, drugome prorokovanje, drugome razlikovanje duhova, drugome različite vrste jezika, drugome tumačenje jezikâ,
11 a sve to čini jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako on hoće.
12 Jer kao što je tijelo jedno i ima mnogo udova, i svi udovi toga jednoga tijela su, premda mnogi, jedno tijelo, tako i Krist.
13 Jer po jednome Duhu smo svi mi u jedno tijelo kršteni, bili mi Židovi ili pogani, bili mi robovi ili slobodnjaci, i svi smo u jednome Duhu napojeni.
14 Jer tijelo nije jedan ud, nego mnogi.
15 Ako noga kaže: “Budući da nisam ruka, ja nisam od tijela”, zar ona zbog toga nije od tijela?
16 I ako uho rekne: “Budući da nisam oko, ja nisam od tijela”, zar ono zbog toga nije od tijela?
17 Ako bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Ako bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh?
18 No sada je Bog rasporedio udove, svakoga od njih u tijelu, kako je htio.
19 A kada bi svi oni bili jedan ud, gdje bi bilo tijelo?
20 A sada su oni mnogi udovi, ali je jedno tijelo.
21 I ne može oko reći ruci: “Ne trebam te” ili, opet, glava nogama: “Niste mi potrebne.”
22 Ne, mnogo su nužniji udovi tijela koji izgledaju slabiji,
23 i onim udovima tijela koje smatramo nedovoljno časnima, iskazujemo obilniju čast; i naši nepristojni udovi imaju obilniju pristojnost.
24 Jer našim pristojnim udovima to ne treba; nego, Bog je tijelo sastavio tako da je obilniju čast dao onome udu kojemu je nedostaje:
25 da ne bude razdora u tijelu, nego da udovi jednako skrbe jedni za druge.
26 I ako trpi jedan ud, s njime trpe i ostali udovi; ako se časti jedan ud, s njime se raduju svi udovi.
27 A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi.
28 I neke je Bog postavio u crkvi: prvo apostole, drugo proroke, treće učitelje, pa čudesa, pa darove ozdravljivanja, pomaganja, upravljanja, raznih jezika.
29 Jesu li svi apostoli? Jesu li svi proroci? Jesu li svi učitelji? Jesu li svi čudotvorci?
30 Imaju li svi darove ozdravljivanja? Govore li svi jezicima? Tumače li svi?
31 Čeznite za najboljim darovima; i evo vam obznanjujem uzvišeniji put.

13
1 Da jezicima ljudskim i anđeoskim govorim, a ljubavi nemam, postadoh kao mjed što zveči ili cimbal što ječi.
2 I da imam dar proricanja i shvaćam sve tajne i sve znanje; i da imam svu vjeru, tako da mogu i brda premještati, a ljubavi nemam, ništa sam.
3 I da, kako bih nahranio siromahe, razdijelim sav svoj imetak, i da predam svoje tijelo da se spali, a ljubavi nemam, ništa mi ne koristi.
4 Ljubav je strpljiva i dobrostiva; ljubav ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se,
5 nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne smišlja zlo;
6 ne raduje se nepravdi, nego se raduje istini;
7 sve trpi, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
8 Ljubav nikad ne prestaje: bila to prorokovanja, ona će iščeznuti; bili jezici, oni će prestati; bila spoznaja, ona će nestati.
9 Jer mi spoznajemo djelomično i djelomično prorokujemo;
10 ali kada dođe ono savršeno, tada će biti ukinuto ovo što je djelomično.
11 Kada sam bio dijete, govorio sam kao dijete, shvaćao kao dijete, razmišljao kao dijete; ali kada sam postao muškarac, odložio sam ono djetinje.
12 Jer sada vidimo kroz zrcalo, nejasno, a tada licem u lice: sada spoznajem djelomično; ali tada ću spoznati kao što sam i ja spoznat.
13 A sada ostaje vjera, nada, ljubav, to troje; ali je najveća od njih ljubav.

14
1 Idite za ljubavlju i čeznite za duhovnim darovima, ali radije da prorokujete.
2 Jer onaj tko govori u nepoznatom jeziku, ne govori ljudima, nego Bogu: jer nitko ga ne razumije, no u duhu on govori tajne.
3 Ali onaj tko prorokuje, govori ljudima na izgradnju, ohrabrenje i utjehu.
4 Onaj tko govori nepoznatim jezikom, sâm sebe izgrađuje, ali onaj tko prorokuje, crkvu izgrađuje.
5 Htio bih da svi vi govorite jezicima, no radije bih da prorokujete: jer je veći onaj tko prorokuje negoli onaj tko govori jezicima, osim ako protumači da bude na izgradnju crkvi.
6 A sada, braćo, dođem li k vama govoreći jezicima, što bih vam koristio, osim da vam govorim po otkrivenju, ili spoznaji, ili po proročanstvu, ili po nauku?
7 Ako nešto neživo, svirala ili citra, ne daju različite glasove, kako će se znati što svira svirala ili citra?
8 Jer ako trublja daje nejasan zvuk, tko će se pripraviti za boj?
9 Tako i vi, ako jezikom ne izričete razumljiv govor, kako će se znati što je rečeno? jer govorit ćete u zrak.
10 Toliko je na svijetu vrsta glasova i nijedan od njih nije bez značenja.
11 Ako, dakle, ne znam značenje glasa, bit ću tuđinac onomu koji govori, a onaj koji govori bit će tuđinac meni.
12 Tako i vi, budući da čeznete za duhovnim darovima, nastojte obilovati za izgradnju crkve.
13 Neka se, stoga, onaj tko govori nepoznatim jezikom moli da može protumačiti.
14 Jer ako se molim u nepoznatom jeziku, moj se duh moli, ali um mi je besplodan.
15 Što onda? Molit ću duhom, a molit ću i umom; pjevat ću duhom, a pjevat ću i umom.
16 Kako će inače, kada ti blagoslivljaš duhom, onaj koji je među neupućenima reći “amen” na tvoju zahvalu, budući da ne razumije što govoriš?
17 Jer ti zaista lijepo zahvaljuješ, ali se drugi ne izgrađuje.
18 Zahvaljujem svome Bogu što govorim jezicima više od vas sviju:
19 ali u crkvi radije kažem pet riječi svojim razumom, da svojim glasom i druge poučim, negoli deset tisuća riječi u nepoznatom jeziku.
20 Braćo, ne budite djeca razumom: nego u zloći budite djeca, ali razumom budite odrasli.
21 U Zakonu je pisano: “ ‘Po ljudima drugih jezika i drugih usana govorit ću ovome narodu, ali me oni ni tako neće poslušati,’ govori Gospodin.”
22 Stoga su jezici za znak, ali ne onima koji vjeruju, nego onima koji ne vjeruju; a prorokovanje nije za one koji ne vjeruju, nego za one koji vjeruju.
23 Ako se, dakle, sva crkva okupi na jednome mjestu pa svi govore jezicima i uđu oni koji su neupućeni ili nevjernici, neće li oni reći da mahnitate?
24 Ali ako svi prorokuju pa uđe netko tko ne vjeruje, ili netko neupućen, svi ga uvjeravaju, svi ga osuđuju,
25 i tako se tajne njegova srca očituju; i tako će on pasti ničice i pokloniti se Bogu priznajući da je uistinu Bog u vama.
26 Što, onda, braćo? Kada se okupite, svaki od vas ima psalam, ima nauk, ima jezik, ima otkrivenje, ima tumačenje. Neka sve bude učinjeno na izgradnju.
27 Ako netko govori nepoznatim jezikom, neka govore dvojica ili najviše trojica, i to jedan za drugim, i neka jedan tumači.
28 Ali ako nema tumača, neka šuti u crkvi; neka govori sâm sebi i Bogu.
29 Od proroka neka govore dvojica ili trojica, a ostali neka prosuđuju.
30 Ali ako išta bude objavljeno drugome koji sjedi uza nj, prvi neka šuti.
31 Jer možete svi jedan po jedan prorokovati da se svi pouče i da se svi utješe.
32 Duhovi prorokâ podložni su prorocima.
33 Jer Bog nije tvorac nereda, nego mira, kao u svim crkvama svetih.
34 Žene vaše neka šute u crkvama: jer nije im dopušteno govoriti, nego im je zapovjeđeno da budu podložne kao što i Zakon govori.
35 Žele li što naučiti, neka kod kuće pitaju svoje muževe: jer je za žene sramota govoriti u crkvi.
36 Što? zar je od vas izišla riječ Božja? ili je samo k vama došla?
37 Misli li itko za sebe da je prorok ili duhovan, neka prepozna da su to što vam pišem Gospodinove zapovijedi.
38 Ali ako je tko neznalica, neka bude neznalica.
39 Stoga, braćo, čeznite za time da prorokujete i ne branite da se govori jezicima.
40 Neka sve bude učinjeno dostojno i uredno.

15
1 Nadalje vam, braćo, obznanjujem evanđelje koje sam vam propovijedao, koje ste i primili i u kojemu stojite;
2 po kojemu ste i spašeni, ako pamtite što sam vam propovijedao, osim ako ste uzalud povjerovali.
3 Jer predao sam vam najprije ono što sam i primio: da je Krist, prema Pismima, umro za naše grijehe
4 i da je bio pokopan, i da je treći dan, prema Pismima, uskrsnuo,
5 i da ga je vidio Kefa, a zatim Dvanaestorica.
6 Nakon toga ga je odjednom vidjelo više od pet stotina braće; od kojih je većina dosad ostala, no neki su usnuli.
7 Nakon toga ga je vidio Jakov, a zatim svi apostoli.
8 Naposljetku sam ga, kao nedonošče, vidio i ja.
9 Jer ja sam najmanji od apostola, tako da nisam ni dostojan nazivati se apostolom, jer sam progonio crkvu Božju.
10 No milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost iskazana meni ne bijaše uzaludna, nego sam se trudio više negoli svi oni: ali ne ja, nego milost Božja koja bijaše sa mnom.
11 Stoga, bilo ja ili oni, tako propovijedamo i tako vi povjerovaste.
12 A ako se Krist propovijeda da je od mrtvih ustao, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih?
13 Ako nema uskrsnuća mrtvih, tada Krist nije uskrsnuo;
14 a ako Krist nije uskrsnuo, uzaludno je propovijedanje naše, uzaludna je i vjera vaša.
15 Tada je utvrđeno da smo mi lažni svjedoci Božji, zato što smo svjedočili o Bogu da je uskrisio Krista: kojega nije uskrisio, ako je tako da mrtvi ne uskrsavaju.
16 Jer ako mrtvi ne uskrsavaju, ni Krist nije uskrsnuo;
17 a ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša: još ste u svojim grijesima.
18 Tada su propali i oni koji su usnuli u Kristu.
19 Ako li se samo u ovome životu uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi.
20 Ali sada, Krist je uskrsnuo od mrtvih i postao prvenac onih koji su usnuli;
21 jer budući da je po čovjeku došla smrt, po čovjeku je došlo i uskrsnuće mrtvih.
22 Jer kao što u Adamu svi umiru, isto tako će u Kristu svi biti oživljeni.
23 Ali svaki u svome redu: prvenac Krist, zatim oni koji su Kristovi za njegova dolaska.
24 Tada dolazi svršetak, kada on preda kraljevstvo Bogu, to jest Ocu, kada ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu.
25 Jer on mora kraljevati dok ne položi sve neprijatelje pod svoje noge.
26 Posljednji neprijatelj koji će biti uništen jest smrt;
27 jer on je sve podložio pod njegove noge. A kada veli da mu je sve podloženo, očigledno je da se izuzima onaj koji mu je sve podložio.
28 A kada mu sve bude podloženo, tada će se i sâm Sin podložiti onomu koji je njemu sve podložio, da Bog bude sve u svemu.
29 Što onda da učine oni koji se krste za mrtve, ako mrtvi uopće ne uskrsavaju? Zbog čega se onda oni krste za mrtve?
30 Zbog čega se i mi izlažemo pogiblima svaki čas?
31 Svakodnevno umirem, tako mi vaše slave koju imam u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.
32 Ako sam se na ljudski način borio sa zvijerima u Efezu, kakva mi korist ako mrtvi ne uskrsavaju? Tada jedimo i pijmo, jer sutra umiremo.
33 Ne zavaravajte se: druženje s lošima kvari dobre običaje.
34 Razbudite se na pravednost i ne griješite; jer neki nemaju znanje o Bogu: na vašu sramotu to govorim.
35 Ali netko će reći: “Kako uskrsavaju mrtvi? i s kakvim tijelom dolaze?”
36 Bezumniče, ono što siješ ne oživljuje ako ne umre;
37 i to što siješ, ne siješ tijelo koje će nastati, nego golo zrno, recimo, pšenice ili neko drugo,
38 a Bog mu daje tijelo kakvo hoće, i to svakome sjemenu njegovo vlastito tijelo.
39 Nije svako tijelo isto tijelo: jer jedno je tijelo čovjeka, a drugo tijelo zvijeri; drugo ribâ i drugo pticâ.
40 Ima i tijela nebeskih i tijela zemaljskih; ali je jedno slava nebeskih, a drugo je slava zemaljskih.
41 Jedno je slava sunca, a drugo je slava mjeseca; i drugo je slava zvijezda: jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u slavi.
42 Tako je i uskrsnuće mrtvih. Sije se u raspadljivosti, uskrsava se u neraspadljivosti;
43 sije se u sramoti, uskrsava se u slavi; sije se u slabosti, uskrsava se u snazi.
44 Sije se tijelo naravno, uskrsava tijelo duhovno. Postoji tijelo naravno i postoji tijelo duhovno.
45 Tako je i pisano: “Prvi čovjek, Adam, bijaše učinjen živom dušom; posljednji Adam bijaše učinjen duhom životvornim.”
46 Ali nije najprije bilo duhovno, nego naravno, a zatim ono duhovno.
47 Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi je čovjek Gospodin s neba.
48 Kakav je zemljani, takvi su i oni koji su zemljani, a kakav je nebeski, takvi su i oni koji su nebeski.
49 I kao što smo nosili lik zemljanoga, nosit ćemo i lik nebeskoga.
50 A ovo velim, braćo: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstvo Božje, niti pak raspadljivost baštini neraspadljivost.
51 Evo, kazujem vam tajnu: Nećemo svi usnuti, ali ćemo se svi izmijeniti;
52 u trenutku, u tren oka, na posljednju trublju: jer će zatrubiti i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, a mi ćemo biti izmijenjeni.
53 Jer se ovo raspadljivo treba odjenuti u neraspadljivost i ovo smrtno treba se odjenuti u besmrtnost.
54 Tako će se, kada se ovo raspadljivo zaodjene u neraspadljivost i ovo smrtno zaodjene u besmrtnost, ispuniti napisana izreka: “Pobjeda proguta smrt.
55 Gdje je, smrti, žalac tvoj? Gdje je, grobe, tvoja pobjeda?”
56 Žalac smrti je grijeh, a snaga grijeha je Zakon.
57 Ali hvala Bogu, koji nam daje pobjedu po našemu Gospodinu Isusu Kristu.
58 Stoga, braćo moja ljubljena, čvrsti budite, postojani; obilujte uvijek u djelu Gospodinovu znajući da vaš trud nije uzaludan u Gospodinu.

16
1 U pogledu sabiranja za svete, činite i vi kao što sam odredio crkvama u Galaciji.
2 Prvoga dana u tjednu neka svaki od vas kod sebe pohrani koliko mu je Bog dao da uspije, da se ne sabire kada ja dođem.
3 A kada dođem, poslat ću koje god vi svojim poslanicama preporučite da odnesu vaše darove u Jeruzalem.
4 I bude li zgodno da idem i ja, ići će sa mnom.
5 I k vama ću doći kada prođem Makedonijom. Jer Makedonijom ću samo proći,
6 a kod vas ću možda ostati, ili čak prezimiti, da me ispratite kamo god pođem.
7 Jer ne bih htio vidjeti vas samo usput, nego se nadam provesti neko vrijeme s vama, ako dopusti Gospodin.
8 Ali u Efezu ću ostati do Pedesetnice.
9 Jer vrata su mi se otvorila velika i uspješna, a protivnika je mnogo.
10 A ako dođe Timotej, gledajte da bez bojazni bude s vama: jer on čini djelo Božje kao što i ja činim.
11 Neka ga, stoga, nitko ne prezire, nego ga ispratite s mirom da dođe k meni, jer ga iščekujem s braćom.
12 Što se tiče našega brata Apolona, mnogo sam ga nagovarao da dođe k vama zajedno s braćom; no nikako mu nije bilo po volji da dođe sada, ali će doći kada bude imao prigodu.
13 Bdijte, stojte čvrsto u vjeri, muževno se ponašajte, jaki budite.
14 Neka sve vaše bude učinjeno s ljubavlju.
15 Zaklinjem vas, braćo, znate za dom Stefanin, da je prvina Ahaje i da su se posvetili za službu svetima,
16 da se i vi pokoravate takvima i svakome tko s nama surađuje i trudi se.
17 Radujem se dolasku Stefaninu i Fortunatovu i Ahajikovu: jer su oni namaknuli ono što je nedostajalo od vaše strane.
18 Jer okrijepili su moj duh i vaš. Stoga cijenite one koji su takvi.
19 Pozdravljaju vas crkve iz Azije. Pozdravljaju vas mnogo u Gospodinu Akvila i Priska s crkvom koja je u njihovu domu.
20 Pozdravljaju vas sva braća. Pozdravite vi jedan drugoga svetim poljupcem.
21 Pozdrav od mene, Pavla, mojom rukom.
22 Ako netko ne ljubi Gospodina Isusa Krista, neka je proklet! Maran atha.
23 Milost Gospodina Isusa Krista neka bude s vama.
24 Ljubav moja neka bude sa svima vama u Kristu Isusu. Amen.