Poslanica Rimljanima
1
1 Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan da bude apostol, odijeljen za evanđelje Božje,
2 koje je on unaprijed obećao po svojim prorocima u svetim spisima,
3 o svome Sinu Isusu Kristu, Gospodinu našemu, koji je po tijelu potekao od Davidova sjemena;
4 koji je proglašen Sinom Božjim u snazi, po duhu svetosti, uskrsnućem od mrtvih;
5 po kome smo primili milost i apostolstvo, za poslušnost vjere među svim narodima, radi njegova imena,
6 među kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista.
7 Svima onima koji su u Rimu, ljubljenima Božjim, pozvanima da budu sveti: Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista.
8 Najprije zahvaljujem svome Bogu po Isusu Kristu za sve vas, što je vaša vjera naviještena po svemu svijetu.
9 Jer svjedok mi je Bog, kome svojim duhom služim u evanđelju njegova Sina, da vas bez prestanka uvijek spominjem u svojim molitvama,
10 moleći se ne bih li sada, napokon, po volji Božjoj nekako uspio doći k vama.
11 Jer čeznem vidjeti vas da vam predam nešto duhovnoga dara da se utvrdite,
12 to jest da se zajedno s vama utješim zajedničkom vjerom, i vašom i mojom.
13 A ne bih htio da ne znate, braćo, kako sam često namjeravao doći k vama i sve do sada bio spriječen, da i među vama imam koji plod kao i među drugim poganima.
14 Dužnik sam i Grcima i barbarima, i mudrima i nerazumnima.
15 Tako sam, koliko je to do mene, spreman propovijedati evanđelje i vama koji ste u Rimu.
16 Jer ne stidim se Kristova evanđelja: ta ono je snaga Božja za spasenje svakomu tko vjeruje; najprije Židovu pa Grku.
17 Jer u njemu je otkrivena pravednost Božja od vjere k vjeri; kao što je pisano: “Pravednik će po vjeri živjeti.”
18 Jer otkriva se gnjev Božji s neba na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi, koji istinu sputavaju nepravednošću.
19 Jer u njima je očito ono što se može spoznati o Bogu: jer Bog im je to očitovao.
20 Jer se ono njegovo nevidljivo, to jest njegova vječna moć i Božanstvo, jasno opaža od samog stvaranja svijeta i shvaća po onome što je stvoreno, tako da su bez isprike:
21 jer kada su poznavali Boga, nisu ga proslavili kao Boga niti mu iskazali zahvalnost, nego su postali isprazni u svojim umovanjima i pomračilo se nerazumno srce njihovo.
22 Tvrdeći da su mudri, poludješe
23 i zamijeniše slavu neraspadljivoga Boga obličjem, slikom raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmizavaca.
24 Zato ih je Bog preko pohota njihovih srdaca predao nečistoći da međusobno obeščašćuju svoja tijela:
25 one koji su Božju istinu promijenili u laž te častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.
26 Zbog toga ih je Bog predao sramotnim strastima: jer su i njihove žene zamijenile naravno općenje protunaravnim.
27 Isto tako i muškarci: napustivši naravno općenje sa ženom, raspalili su se u svojoj požudi jedan prema drugome pa muškarci s muškarcima čine ono što je nedolično te sami na sebi primaju zasluženu plaću za svoje zastranjenje.
28 I kako nisu smatrali vrijednim imati spoznaju Boga, predao ih je Bog pokvarenu umu da čine ono što ne dolikuje:
29 puni svake nepravednosti, bludnosti, opakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači,
30 klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, hvastavci, izmišljači zala, roditeljima neposlušni,
31 nerazumni, vjerolomni, bezosjećajni, nepomirljivi, nemilosrdni;
32 koji su spoznali Božju presudu da smrt zaslužuju ti koji takvo što čine, a oni ne samo da to čine, nego i odobravaju onima koji to čine.
2
1 Zato nemaš ispriku, o čovječe, tko god bio ti koji sudiš; jer u čemu drugoga sudiš, sâm sebe osuđuješ: jer isto činiš ti koji sudiš.
2 Ali sigurni smo da je Božja osuda po istini nad onima koji takvo što čine.
3 Misliš li, o čovječe, ti koji sudiš one koji takvo što čine, a sâm činiš isto, da ćeš izbjeći sudu Božjemu?
4 Ili prezireš bogatstvo njegove dobrote i podnošenja i dugotrajne strpljivosti, ne shvaćajući da te Božja dobrota k pokajanju vodi?
5 Tvrdokornošću svojom i nepokajana srca gomilaš na sebe gnjev za dan gnjeva i objavljenja pravednoga suda Boga,
6 koji će uzvratiti svakome prema njegovim djelima:
7 onima koji postojanošću u dobrim djelima traže slavu i čast i besmrtnost, život vječni,
8 a onima koji su svadljivi i ne pokoravaju se istini, a pokoravaju se nepravednosti, srdžbu i gnjev.
9 Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovjeka koji čini zlo: najprije na Židova pa na poganina,
10 a slava, čast i mir svakomu tko čini dobro, najprije Židovu pa poganinu:
11 jer kod Boga nema pristranosti.
12 Jer koji god su bez Zakona sagriješili, bez Zakona će i propasti, i koji god su pod Zakonom sagriješili, po Zakonu će biti suđeni
13 (jer pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego će opravdani biti vršitelji Zakona.
14 Jer kada god pogani, koji nemaju Zakon, po naravi vrše ono što je sadržano u Zakonu, oni su, i nemajući Zakon, sami sebi Zakon:
15 pokazuju da su djela koja nalaže Zakon upisana u njihovim srcima; svjedoči o tome njihova savjest i prosuđivanja kojima se međusobno optužuju ili brane)
16 na dan kada će, po mojem evanđelju, Bog po Isusu Kristu suditi ljudske tajne.
17 Gle, ti se nazivaš Židovom, počivaš na Zakonu i dičiš se Bogom,
18 i znaš njegovu volju i, poučen iz Zakona, odobravaš ono što je odličnije;
19 i uvjeren si da si vođa slijepih, svjetlo onih u tami,
20 odgojitelj nerazumnih, učitelj nezrelih: jer imaš obličje znanja i istine u Zakonu.
21 Ti, dakle, koji drugoga poučavaš, sâm sebe ne učiš? Ti koji propovijedaš da se ne krade, kradeš?
22 Ti koji govoriš da se ne čini preljub, preljub činiš? Ti koji se gnušaš idolâ, činiš svetogrđe?
23 Ti koji se Zakonom dičiš, kršenjem Zakona Boga obeščašćuješ?
24 Jer se, kao što je pisano, ime Božje zbog vas huli među poganima.
25 Jer obrezanje uistinu koristi tek ako vršiš Zakon: ali ako si kršitelj Zakona, tvoje obrezanje postalo je neobrezanjem.
26 Ako, dakle, neobrezani vrši pravedne zahtjeve Zakona, neće li se njegovo neobrezanje smatrati obrezanjem?
27 I neće li onaj koji je po naravi neobrezanik, a ispunjava Zakon, suditi tebi koji si, uza sve slovo i obrezanje, prekršitelj Zakona?
28 Jer nije Židov onaj koji je to izvana, niti je obrezanje ono koje je izvana, na tijelu,
29 nego je Židov onaj koji je to u nutrini, i obrezanje je obrezanje srca, u duhu, a ne u slovu; kojemu pohvala nije od ljudi, nego od Boga.
3
1 Što je, dakle, prednost Židova? ili kakva je korist od obrezanja?
2 Mnogostruka u svakom pogledu: uglavnom zato što su njima povjerene riječi Božje.
3 A što ako neki nisu povjerovali? Hoće li njihova nevjera poništiti Božju vjernost?
4 Nipošto; nego, neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac; kao što je pisano: “Da opravdan budeš po riječima svojim i pobijediš kada ti se bude sudilo.”
5 Ali ako naša nepravednost ističe Božju pravednost, što reći? Je li nepravedan Bog, koji postupa u gnjevu? (na ljudski način govorim).
6 Nipošto; jer kako će inače Bog suditi svijetu?
7 Jer ako je istina Božja po mojoj lažljivosti obilovala njemu na slavu, zašto mi se još sudi i kao grešniku?
8 I nije li radije: “Činimo zlo da dođe dobro”? (kako nas optužuju i kako tvrde da govorimo neki čija je osuda pravedna).
9 Što onda? Jesmo li mi bolji negoli oni? Uopće nismo; jer smo netom optužili i Židove i pogane da su svi pod grijehom.
10 Kao što je pisano: “Nema pravednoga, ni jednoga,
11 nema onoga tko razumije, nema nikoga tko traži Boga.
12 Svi su zastranili, zajedno su postali beskorisni: nitko da čini dobro, nema ni jednoga.
13 Grob otvoren grlo je njihovo, jezicima svojim varaju, otrov zmijski pod njihovim je usnama,
14 usta su im puna kletve i gorčine,
15 noge su im hitre da proliju krv,
16 razaranje i nevolja na njihovim su putovima
17 i put mira nisu upoznali:
18 nema straha Božjega pred njihovim očima.”
19 A znamo da što god Zakon govori, onima koji su pod Zakonom govori: da svaka usta umuknu i da sav svijet postane kriv pred Bogom.
20 Stoga se djelima Zakona neće pred njim opravdati ni jedno tijelo: jer po Zakonu je spoznaja grijeha.
21 Ali sada se izvan Zakona očitovala pravednost Božja, posvjedočena Zakonom i Prorocima,
22 i to pravednost Božja po vjeri Isusa Krista prema svima i na svima koji vjeruju; jer nema razlike:
23 jer svi su sagriješili i lišeni su Božje slave,
24 a opravdani su besplatno njegovom milošću, putem otkupljenja koje je u Kristu Isusu.
25 Njega je Bog postavio da bude pomirilištem po vjeri u njegovu krv, da pokaže svoju pravednost u opraštanju grijeha učinjenih prije, u doba Božje strpljivosti,
26 pokazujući svoju pravednost u sadašnje vrijeme: da je pravedan i da opravdava onoga tko vjeruje u Isusa.
27 Gdje je, dakle, hvastanje? Isključeno je. Po kojem zakonu? Po zakonu djelâ? Ne, nego po zakonu vjere.
28 Stoga smatramo da je čovjek opravdan vjerom bez djelâ Zakona.
29 Je li On samo Bog Židovâ? Nije li i pogana? Da, i pogana:
30 jer jedan je Bog koji će opravdati obrezane iz vjere i neobrezane po vjeri.
31 Poništavamo li, dakle, Zakon po vjeri? Nipošto; naprotiv, Zakon utvrđujemo.
4
1 Što ćemo onda reći da je Abraham, otac naš, našao po tijelu?
2 Jer ako je Abraham bio djelima opravdan, ima se čime dičiti; ali ne pred Bogom.
3 Jer što govori Pismo? “Povjerova Abraham Bogu i to mu se uračuna kao pravednost.”
4 No onomu tko radi ne računa se plaća po milosti, nego kao dug;
5 ali onomu tko ne radi, ali vjeruje u onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se njegova uračunava kao pravednost.
6 Kao što i David pripisuje blagoslovljenost čovjeku kome Bog uračunava pravednost bez djelâ, rekavši:
7 “Blagoslovljeni su oni kojima su oproštena bezakonja i kojima su pokriveni grijesi.
8 Blagoslovljen je onaj čovjek kojemu Gospodin neće uračunati grijeh.”
9 Ide li, dakle, ta blagoslovljenost samo na obrezane ili i na neobrezane? jer velimo da se Abrahamu vjera uračunala kao pravednost.
10 A kako mu se uračunala? Kada je bio u obrezanju ili u neobrezanju? Ne u obrezanju, nego u neobrezanju,
11 a znak obrezanja primio je kao pečat pravednosti vjere, koju je imao još u neobrezanju: kako bi bio otac svima koji vjeruju, premda su neobrezani; da se i njima pripiše pravednost;
12 i otac obrezanima, ne onima koji su samo obrezani, nego onima koji i hode stopama vjere našega oca Abrahama, koju je imao već u neobrezanju.
13 Jer obećanje da će biti baštinikom svijeta nije Abrahamu ili njegovu sjemenu predano putem Zakona, nego putem pravednosti vjere.
14 Jer ako su baštinici oni od Zakona, isprazna je vjera i obeskrijepljeno je obećanje.
15 Jer Zakon stvara gnjev: jer gdje nema Zakona, nema ni prijestupa.
16 Zato je zbog vjere, da bi bilo po milosti, to obećanje osigurano svemu sjemenu; ne samo onome od Zakona, nego i onome od vjere Abrahama, koji je otac nama svima
17 (kao što je pisano: “Postavio sam te ocem mnogih naroda”), pred onim komu je povjerovao, Bogom, koji oživljuje mrtve i zove ono što nije kao da jest.
18 U nadi protiv svake nade povjerovao je on da će postati ocem mnogih naroda, prema onome što je rečeno: “Toliko će biti tvoje sjeme.”
19 I nije bio slab u vjeri, niti je promotrio svoje već obumrlo tijelo, bilo mu je otprilike stotinu godina, ni obumrlost Sarine maternice.
20 Nije se kolebao u nevjeri pred Božjim obećanjem, nego se ojačao u vjeri davši slavu Bogu,
21 posve uvjeren da on može i učiniti ono što je obećao.
22 Zato mu se i uračunalo kao pravednost.
23 Ali nije samo za njega napisano da mu se uračunalo,
24 nego i za nas kojima će se uračunati: nama koji vjerujemo u onoga koji je od mrtvih uskrisio Isusa, Gospodina našega,
25 koji je bio predan za naše prijestupe i uskrišen za naše opravdanje.
5
1 Opravdani, dakle, vjerom, mir imamo s Bogom po Gospodinu našemu, Isusu Kristu,
2 po kome vjerom imamo i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se u nadi slave Božje.
3 I ne samo to, dičimo se mi i u nevoljama; jer znamo da nevolja stvara postojanost,
4 postojanost prokušanost, a prokušanost nadu.
5 A nada ne postiđuje; jer je ljubav Božja razlivena u našim srcima po Duhu Svetome, koji nam je dân.
6 Jer dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je pravodobno umro za bezbožne.
7 Jer teško da bi tko za pravednoga umro: možda bi se za dobroga tko i odvažio umrijeti,
8 ali Bog iskazuje svoju ljubav prema nama time što je, dok još bijasmo grešnici, Krist umro za nas.
9 Još više ćemo sada, kada smo opravdani njegovom krvlju, po njemu biti spašeni od gnjeva.
10 Jer ako smo se dok još bijasmo neprijatelji pomirili s Bogom smrću njegova Sina, mnogo ćemo više, pomireni, biti spašeni njegovim životom.
11 I ne samo to, nego se dičimo u Bogu po Gospodinu našemu, Isusu Kristu, po kome smo sada primili pomirenje.
12 Zbog toga, kao što je po jednome čovjeku grijeh ušao u svijet i po grijehu smrt, tako je smrt prešla na sve ljude, jer su svi sagriješili.
13 Doduše, grijeh je bio u svijetu i prije Zakona, ali se grijeh ne uračunava kad nema Zakona.
14 No smrt je kraljevala od Adama do Mojsija i nad onima koji nisu sagriješili sličnim prijestupom kao Adam, koji je prikaz onoga koji je imao doći.
15 Ali s darom nije kao s prekršajem. Jer ako su putem prekršaja jednoga mnogi umrli, mnogo je više milost Božja i milosni dar jednoga čovjeka, Isusa Krista, obilovao u mnogima.
16 I nije dar kao ono kada je jedan sagriješio: jer presuda po jednome bijaše na osudu, a dar nakon mnogih prekršaja na opravdanje.
17 Jer ako je grijehom jednoga smrt zavladala putem toga jednoga, mnogo će više oni koji primaju obilje milosti i dara pravednosti vladati u životu po jednome, Isusu Kristu.
18 Dakle, kao što je po prekršaju jednoga na sve ljude došla osuda na propast, tako je i po pravednosti jednoga na sve ljude došao dar na opravdanje života.
19 Jer kao što su po neposlušnosti jednoga čovjeka mnogi bili učinjeni grešnicima, tako će i po poslušnosti jednoga mnogi biti učinjeni pravednima.
20 Štoviše, Zakon je pridošao da se umnoži prekršaj. Ali gdje se umnožio grijeh, mnogo više je obilovala milost:
21 da bi, kao što je grijeh vladao smrću, tako i milost putem pravednosti vladala za život vječni po Isusu Kristu, Gospodinu našemu.
6
1 Što ćemo onda reći? Zar da ostanemo u grijehu da obiluje milost?
2 Nipošto. Mi koji smo umrli grijehu, kako da još u njemu živimo?
3 Zar ne znate da koji god bijasmo kršteni u Krista Isusa, u smrt njegovu bijasmo kršteni.
4 Stoga smo zajedno s njim putem krštenja ukopani u smrt da bismo, kao što Krist Očevom slavom bijaše uskrišen od mrtvih, i mi tako hodali u novini života.
5 Jer ako smo srasli zajedno smrću sličnom njegovoj, bit ćemo i uskrsnućem sličnim njegovu;
6 jer znamo ovo: naš stari čovjek je razapet zajedno s njim da bude uništeno ovo tijelo grijeha, da više ne robujemo grijehu.
7 Jer onaj tko je umro, opravdan je od grijeha.
8 Ako smo, dakle, umrli s Kristom, vjerujemo da ćemo s njim i živjeti,
9 znajući da Krist, uskrišen od mrtvih, više ne umire; smrt više ne gospodari nad njim.
10 Jer time što je umro, umro je grijehu jedanput zauvijek, a time što živi, živi Bogu.
11 Tako i vi smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu po Kristu Isusu, Gospodinu našemu.
12 Neka, dakle, ne vlada grijeh u vašem smrtnom tijelu da mu se pokoravate u njegovim požudama.
13 Ne prepuštajte grijehu ni svoje udove kao oružje nepravde, nego predajte sebe Bogu, kao oživjele od mrtvih, a svoje udove kao oružje pravednosti Bogu.
14 Ta neće grijeh vama gospodariti: jer vi niste pod Zakonom, nego pod milošću.
15 Što dakle? Da griješimo zato što nismo pod Zakonom, nego pod milošću? Nipošto.
16 Ne znate li da kome se predate za sluge, na poslušnost, sluge ste onoga kome se pokoravate: bilo grijeha, na smrt, bilo poslušnosti, na pravednost.
17 Ali, hvala Bogu, bili ste sluge grijeha, ali ste se od srca pokorili onome obliku nauka koji vam je bio predan.
18 Oslobođeni od grijeha, postali ste sluge pravednosti.
19 Na ljudski način govorim zbog slabosti vašega tijela: jer kao što ste bili predali svoje udove za sluge nečistoći i bezakonju, za bezakonje, tako sada predajte svoje udove za sluge pravednosti, na posvećenje.
20 Jer tada kada ste bili sluge grijeha, bili ste slobodni od pravednosti.
21 Kakav ste plod tada imali u onome čega se sada stidite? jer svršetak toga je smrt.
22 A sada, kada ste oslobođeni od grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posvećenje, a svršetak, život vječni.
23 Jer plaća za grijeh je smrt, a milosni dar Božji je život vječni po Kristu Isusu, Gospodinu našemu.
7
1 Zar ne znate, braćo (jer onima koji poznaju Zakon govorim), da Zakon gospodari čovjekom tako dugo dok on živi?
2 Jer žena koja ima muža, zakonom je vezana za svoga muža dokle god on živi; ali ako muž umre, odriješena je od zakona o svome mužu.
3 Dakle, dok njezin muž živi, zvat će se preljubnicom uda li se za drugog muškarca: ali ako joj muž umre, slobodna je od toga zakona; tako da nije preljubnica ako se uda za drugog muškarca.
4 Tako ste, braćo moja, i vi po Kristovu tijelu umrli Zakonu da pripadnete drugomu, to jest onomu koji je uskrišen od mrtvih, da donosimo plod Bogu.
5 Jer dok bijasmo u tijelu, grešne strasti izazvane Zakonom djelovale su u našim udovima da donose plod smrti.
6 Ali sada smo izbavljeni od Zakona, jer smo umrli onome čime smo bili zarobljeni: da služimo u novíni duha, a ne u starini slova.
7 Što ćemo, dakle, reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto; nego, ja grijeh nisam spoznao, osim po Zakonu; jer za požudu ne bih znao da Zakon nije bio rekao: “Ne poželi!”
8 Ali grijeh je, uhvativši prigodu po zapovijedi, prouzročio u meni svakovrsnu požudu. Jer bez Zakona grijeh je bio mrtav.
9 Ja sam nekoć živio bez Zakona; ali kada je došla zapovijed, grijeh je oživio i ja sam umro.
10 I otkrio sam da je zapovijed, koja bijaše za život, meni bila na smrt.
11 Jer grijeh me, uhvativši prigodu putem zapovijedi, zaveo i putem nje me ubio.
12 Stoga Zakon jest svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra.
13 Pa zar je to dobro meni smrću postalo? Nipošto; nego mi je grijeh, da se kao grijeh očituje, po tome dobru prouzročio smrt: da grijeh po zapovijedi postane neizmjerno grešan.
14 Jer znamo da je Zakon duhovan; ali ja sam tjelesan, prodan pod grijeh.
15 Jer ne shvaćam što činim: jer ne činim ono što bih htio, nego ono što mrzim, to činim.
16 Ako, dakle, činim ono što ne bih htio, slažem se sa Zakonom da je on dobar.
17 No tada to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni.
18 Jer znam da u meni, to jest u mome tijelu, ništa dobroga ne prebiva: jer “htjeti” jest prisutno u meni, ali “činiti dobro” ne nalazim.
19 Jer dobro koje bih htio, ne činim, nego zlo koje ne bih htio, to činim.
20 Ali ako činim ono što ne bih htio, nisam više ja taj koji to činim, nego grijeh koji prebiva u meni.
21 Nalazim, dakle, zakon da je, kada hoću činiti dobro, uza me zlo.
22 Po nutarnjem čovjeku uživam u Božjem zakonu;
23 ali opažam u svojim udovima jedan drugi zakon, koji ratuje protiv zakona moga uma i zarobljava me zakonu grijeha koji je u mojim udovima.
24 Jadan li sam ja čovjek! Tko će me izbaviti iz tijela te smrti?
25 Zahvaljujem Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu. Tako, dakle, ja sâm umom služim Božjem zakonu, a tijelom zakonu grijeha.
8
1 Sada, dakle, nema osude onima koji su u Kristu Isusu; koji ne hode po tijelu, nego po Duhu.
2 Jer zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodio me zakona grijeha i smrti.
3 Jer ono što Zakon nije mogao, budući da je bio oslabljen zbog tijela, učinio je Bog, poslavši svoga Sina u obličju grešnoga tijela te za grijeh osudio grijeh u tijelu:
4 da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne hodimo po tijelu, nego po Duhu.
5 Jer oni koji su po tijelu misle na ono što je od tijela, a oni koji su po Duhu na ono što je od Duha.
6 Jer tjelesno rasuđivanje je smrt, a duhovno rasuđivanje je život i mir.
7 Zato je tjelesno rasuđivanje neprijateljstvo prema Bogu: Zakonu Božjemu nije podvrgnuto, niti pak može biti.
8 Stoga oni koji su u tijelu, ne mogu ugoditi Bogu.
9 Ali vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji doista prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.
10 Ako Krist jest u vama, tijelo je mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti.
11 A ako Duh onoga koji je uskrisio Isusa od mrtvih prebiva u vama, onaj koji je uskrisio Krista od mrtvih oživjet će i vaša smrtna tijela putem svoga Duha, koji prebiva u vama.
12 Stoga smo, braćo, dužnici, ali ne tijelu da bismo po tijelu živjeli:
13 jer ako po tijelu živite, umrijet ćete; ali ako po Duhu usmrćujete djela tijela, živjet ćete.
14 Jer svi oni koje vodi Duh Božji, sinovi su Božji.
15 Jer niste primili duha robovanja da se opet bojite, nego ste primili Duha posinjenja, u kojemu kličemo: “Abba, Oče!”
16 Sâm Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja.
17 Ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji i subaštinici Kristovi; ako doista zajedno s njim trpimo, da zajedno budemo i proslavljeni.
18 Jer smatram da patnje sadašnjeg vremena nisu vrijedne usporedbe s budućom slavom koja će se objaviti u nama.
19 Doista, cjelokupno Stvorenje s istinskom željom iščekuje to očitovanje sinova Božjih.
20 Jer Stvorenje je bilo podvrgnuto ispraznosti; ne svojevoljno, nego zbog onoga koji ga je podvrgnuo u nadi:
21 jer će i samo Stvorenje biti oslobođeno od robovanja raspadljivosti i ući u slavnu slobodu djece Božje.
22 Jer znamo da cjelokupno Stvorenje uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada.
23 Ali ne samo ono, nego i mi koji imamo prve plodove Duha: i mi sami u sebi uzdišemo iščekujući posinjenje, to jest otkupljenje svoga tijela.
24 Jer u nadi smo spašeni; no nada koja se vidi, nije nada: jer ono što tko gleda, kako da se tome i nada?
25 Ali ako se nadamo onome što ne gledamo, tada to strpljivo iščekujemo.
26 Jednako i Duh pomaže našim slabostima: jer mi ne znamo što moliti kako treba, ali sâm Duh posreduje za nas neizrecivim uzdasima.
27 A onaj koji istražuje srca zna što je misao Duha; jer on po volji Božjoj posreduje za svete.
28 A znamo da sve zajedno djeluje na dobro onima koji ljube Boga; onima koji su pozvani po njegovoj nakani.
29 Jer one koje je unaprijed znao, one je i predodredio da budu suobličeni slici njegova Sina: da on bude prvorođeni među mnogom braćom.
30 A one koje je predodredio, one je i pozvao; a one koje je pozvao, one je i opravdao; one koje je opravdao, one je i proslavio.
31 Što ćemo, dakle, reći na to? Ako je Bog za nas, tko može protiv nas?
32 On koji ni vlastitog Sina nije poštedio, nego ga predao za sve nas, kako nam onda neće s njime sve darovati?
33 Tko će optužiti izabranike Božje? Bog je taj koji opravdava.
34 Tko je taj koji osuđuje? Krist je taj koji je umro, štoviše i uskrsnuo, koji je zdesna Bogu, koji i posreduje za nas.
35 Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? ili tjeskoba? ili progonstvo? ili glad? ili golotinja? ili pogibao? ili mač?
36 Kao što je pisano: “Zbog tebe nas ubijaju po sav dan; drže nas ovcama za klanje.”
37 No u svemu tome smo više negoli pobjednici po onomu koji nas je uzljubio.
38 Jer uvjeren sam da nas ni smrt ni život, ni anđeli, ni vlasti, ni sile, ni ovo sadašnje ni ono buduće,
39 ni visina ni dubina, niti ikoje drugo stvorenje, neće moći rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.
9
1 Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedoči mi i moja savjest u Duhu Svetome
2 da mi je u srcu silna potištenost i neprestana bol.
3 Htio bih ja sâm od Krista proklet biti za svoju braću, svoje sunarodnjake po tijelu.
4 Oni su Izraelci: njihovo je posinstvo, i slava, i savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja;
5 njihovi su oci, od njih je i Krist po tijelu došao, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.
6 Ali ne kao da riječ Božja nije polučila učinak. Jer nisu Izrael svi koji su od Izraela,
7 niti su svi djeca zato što su sjeme Abrahamovo, nego: “U Izaku će se nazvati tvoje sjeme.”
8 To jest, oni koji su djeca tijela nisu i djeca Božja, nego se u sjeme računaju djeca obećanja.
9 Jer ovo je riječ obećanja: “U ovo doba ću doći i Sara će imati sina.”
10 Ali ne samo to; nego, kada je Rebeka zanijela s jednim, s Izakom, ocem našim,
11 pa kada se dječaci još nisu ni rodili niti učinili išta dobro ili zlo, kako bi ostala Božja odluka o izabranju, ne po djelima, nego po onomu koji poziva,
12 bî joj rečeno: “Stariji će služiti mlađemu.”
13 Kao što je pisano: “Jakova sam ljubio, a Ezava mrzio.”
14 Što ćemo, dakle, reći? Ima li kod Boga nepravednosti? Nipošto!
15 Jer Mojsiju on govori: “Smilovat ću se onome kome se hoću smilovati i sažaliti se nad onime nad kime se hoću sažaliti.”
16 Nije, dakle, do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje.
17 Jer Pismo veli faraonu: “Upravo sam te zato podigao da na tebi pokažem svoju snagu i da se ime moje razglasi po svoj zemlji.”
18 Stoga se on smiluje kome hoće i otvrdnjuje koga hoće.
19 Reći ćeš mi: “Zašto onda zamjera? Jer tko se to odupro volji njegovoj?”
20 Ne, čovječe, nego tko si ti da odvraćaš Bogu? Zar da nešto oblikovano onome tko je to oblikovao veli: “Zašto si me ovakvim načinio?”
21 Nema li lončar vlast nad glinom da od istoga tijesta načini jednu posudu za nešto časno, a drugu za nečasno?
22 A što ako je Bog, htjevši iskazati gnjev i obznaniti svoju moć, s mnogo strpljivosti podnosio posude gnjeva prikladne za propast:
23 kako bi obznanio bogatstvo svoje slave na posudama milosrđa, koje je unaprijed pripravio za slavu,
24 i to nas koje je pozvao ne samo od Židova, nego i od pogana.
25 Kao što u Hošei govori: “One koji ne bijahu moj narod prozvat ću svojim narodom, i onu koja ne bijaše ljubljena, ljubljenom.”
26 I bit će da će na mjestu gdje im je bilo rečeno: “Vi niste moj narod”, biti nazvani djecom Boga živoga.
27 Izaija, također, viče o Izraelu: “Ako djece Izraelove bude na broj kao pijeska morskoga, samo će Ostatak biti spašen”;
28 jer djelo će dovršiti i provesti ga u pravednosti: po kratkom postupku će Gospodin na zemlji djelo izvršiti.
29 Kao što Izaija prije bijaše rekao: “Da nam Gospodin nad vojskama nije ostavio sjeme, bili bismo kao Sodoma i nalik Gomori.”
30 Što ćemo, dakle, reći? Da su pogani, koji nisu išli za pravednošću, stekli pravednost, i to pravednost koja je od vjere.
31 No Izrael, koji ide za Zakonom pravednosti, do Zakona pravednosti nije ni dopro.
32 Zašto? Zato što nisu tražili po vjeri, nego kao djelima Zakona. Jer spotakli su se o kamen spoticanja;
33 kao što je pisano: “Evo, postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu sablazni: i tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti.”
10
1 Braćo, želja moga srca i molitva Bogu za Izraela jest da se oni spase.
2 Svjedočim, doista, za njih da imaju revnosti za Boga, ali ne prema spoznaji.
3 Ne poznavajući Božju pravednost i tražeći uspostaviti svoju pravednost, nisu se podložili Božjoj pravednosti.
4 Jer Krist je svršetak Zakona, na opravdanje svakomu tko vjeruje.
5 Jer Mojsije o pravednosti koja je od Zakona piše: “Čovjek koji to vrši, po tome će i živjeti.”
6 No pravednost koja je od vjere govori ovako: “Nemoj reći u svome srcu: Tko će se popeti na nebo?” (to jest Krista dovesti dolje)
7 ili: “Tko će sići u bezdan?” (to jest Krista iz mrtvih podići).
8 Nego, što veli? “Blizu ti je riječ; u ustima tvojim i u tvome srcu”, to jest riječ vjere koju propovijedamo.
9 Jer ako svojim ustima priznaješ Gospodina Isusa i u svome srcu vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.
10 Dakle, srcem se vjeruje na opravdanje, a ustima se ispovijeda na spasenje.
11 Jer Pismo veli: “Tko god vjeruje u njega, neće se postidjeti.”
12 Jer nema razlike između Židova i Grka: jer isti je Gospodin nad svima, bogat prema svima koji ga zazivaju.
13 Jer tko god zazove ime Gospodinovo, bit će spašen.
14 No kako će zazvati onoga u koga nisu povjerovali? A kako će povjerovati u onoga za koga nisu čuli? A kako će čuti bez propovjednika?
15 A kako li će propovijedati ako nisu poslani? Kao što je pisano: “Kako su krasne noge onih koji propovijedaju evanđelje mira, onih koji donose radosnu vijest dobra!”
16 Ali nisu se svi pokorili evanđelju. Jer Izaija veli: “Gospodine, tko je povjerovao našoj poruci?”
17 Stoga vjera dolazi slušanjem, a slušanje po riječi Božjoj.
18 Ali kažem: “Zar nisu čuli?” Dapače, po svoj zemlji razliježe se glas njihov i riječi njihove do krajeva svijeta.
19 Stoga kažem: “Zar Izrael nije spoznao?” Najprije Mojsije veli: “Ja ću vas na ljubomoru izazvati onima koji nisu narod, narodom nerazumnim razdražit ću vas.”
20 Izaija pak je vrlo hrabar, i veli: “Našli su me oni koji me nisu tražili, objavljen sam onima koji za mene nisu pitali.”
21 Ali Izraelu veli: “Sav dan pružao sam ruke svoje narodu nepokornu i buntovnu.”
11
1 Stoga kažem: “Zar je Bog odbacio svoj narod?” Nipošto! Jer i ja sam Izraelac, od sjemena Abrahamova, od Benjaminova plemena.
2 Nije Bog odbacio svoj narod, koji je unaprijed znao. Ne znate li što Pismo veli o Iliji? kako se žalio Bogu protiv Izraela, rekavši:
3 “Gospodine, proroke su tvoje pobili i žrtvenike tvoje raskopali; ja sam ostao sâm i traže moj život.”
4 No kako glasi Božji odgovor njemu? “Ostavio sam sebi sedam tisuća ljudi koji nisu prignuli koljeno pred Baalovim likom.”
5 Stoga i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po izboru milosti.
6 A ako je po milosti, nije više po djelima: inače milost više nije milost. Ali ako je po djelima, više nije milost: inače djelo više nije djelo.
7 Što dakle? Izrael nije postigao ono što traži, ali su postigli izabrani, a ostali su oslijepili
8 (kao što je pisano: “Dao im je Bog duha obamrlosti, oči da ne vide i uši da ne čuju”) sve do ovoga dana.
9 A David veli: “Neka im stol njihov postane zamkom, i stupicom, i kamenom spoticanja, i plaćom njihovom;
10 neka im potamne oči da ne vide, i leđa im zauvijek pogni.”
11 Kažem, dakle: “Jesu li oni posrnuli da bi pali?” Nipošto. Naprotiv, po njihovu prekršaju došlo je spasenje poganima da se njih izazove na ljubomoru.
12 A ako je njihov prekršaj bogatstvo za svijet i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko će to više biti njihova punina?
13 A vama, poganima, budući da sam apostol pogana, velim: Službu svoju proslavljam
14 ne bih li nekako na ljubomoru izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih.
15 Jer ako je njihova odbačenost pomirenje svijeta, što li će tek biti njihovo prihvaćanje ako ne oživljenje od mrtvih?
16 Jer ako je prvina sveta, i tijesto je sveto; ako je korijen svet, i grane su.
17 I ako su neke od grana odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen među njih, postao suzajedničar korijena i sočnosti masline,
18 ne uzvisuj se nad grane. Ako se uzvisuješ, znaj da ne nosiš ti korijen, nego korijen tebe.
19 Reći ćeš: “Grane su odlomljene da se ja pricijepim.”
20 Dobro; zbog nevjere su odlomljene, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj:
21 jer ako Bog nije poštedio prirodne grane, pazi, jer ni tebe neće poštedjeti.
22 Promotri, stoga, dobrotu i strogost Božju: prema onima koji su pali strogost, a prema tebi dobrotu, ako ustraješ u njegovoj dobroti, inače ćeš i ti biti odsječen.
23 A i oni će, ako ne ustraju u nevjeri, biti pricijepljeni: jer moćan je Bog da ih opet pricijepi.
24 Jer ako si ti odsječen od masline koja je po naravi divlja te mimo naravi pricijepljen na pitomu maslinu, koliko će lakše oni koji su prirodne grane biti pricijepljeni na vlastitu maslinu?
25 Jer ne bih htio, braćo, da ne znate ovu tajnu, da ne biste mislili za sebe da ste pametni: djelomično slijepilo zadesilo je Izraela sve dok ne uđe punina pogana.
26 I tako će se sav Izrael spasiti; kao što je pisano: “Doći će sa Siona Izbavitelj i odvratiti bezbožnost od Jakova.
27 I bit će to moj savez s njima, kad uklonim grijehe njihove.”
28 U pogledu evanđelja oni su protivnici radi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci zbog otáca.
29 Jer neopozivi su darovi i poziv Božji.
30 Jer kao što vi nekoć niste vjerovali Bogu, a sada ste zadobili milosrđe po njihovoj nevjernosti,
31 tako su sada i oni postali nevjerni, da po vama iskazanu milosrđu i oni zadobiju milosrđe.
32 Jer Bog ih je sve zatvorio u nevjeru da se svima smiluje.
33 O, dubino bogatstva i mudrosti i znanja Božjega! kako li su nedokučivi njegovi sudovi i neistraživi putovi njegovi!
34 Jer tko je spoznao misao Gospodinovu? ili, tko mu je bio savjetnikom?
35 Ili, tko je najprije dao njemu da bi mu se moralo uzvratiti?
36 Jer sve je od njega, i po njemu, i za njega. Njemu slava u vjekove! Amen.
12
1 Zaklinjem vas stoga, braćo, milosrđem Božjim, prinesite svoja tijela na žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu, kao svoje razumsko bogoštovlje.
2 I ne suobličujte se ovome svijetu, nego se preobražavajte obnavljanjem svoga uma: da možete prosuditi što je to dobra i ugodna i savršena volja Božja.
3 Jer po milosti koja mi je dana, svakomu od vas velim: Nemojte misliti o sebi više negoli treba misliti, nego mislite trijezno, kako je već kome Bog dodijelio mjeru vjere.
4 Jer kao što u jednome tijelu imamo mnogo udova, a svi udovi nemaju isto djelovanje,
5 tako smo i mi mnogi jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugome.
6 A darove imamo različite po milosti koja nam je dana: ako je to prorokovanje, prorokujmo u omjeru s vjerom;
7 ili služenje, neka je u služenju; ako tko poučava, u poučavanju;
8 ako je to hrabrenje, u hrabrenju; tko dijeli, neka dijeli u iskrenosti; tko je predstojnik, u marljivosti; tko iskazuje milosrđe, s veseljem.
9 Ljubav neka je nehinjena. Zazirite od onoga što je zlo, prianjajte uz ono što je dobro.
10 Srdačno ljubite jedni druge bratskom ljubavlju; u davanju časti prednjačite jedan drugome.
11 U revnosti ne budite lijeni, u duhu budite gorljivi: Gospodinu služite.
12 U nadi budite radosni, u tjeskobi strpljivi, u molitvi postojani.
13 Dijelite svetima u potrebama, budite skloni gostoljubivosti.
14 Blagoslivljajte one koji vas progone: blagoslivljajte i ne proklinjite.
15 Radujte se s onima koji se raduju i plačite s onima koji plaču.
16 Međusobno budite istomišljenici. Ne mislite ono što je visoko, nego uz ponizne pristajte. Ne umišljajte si da ste mudri.
17 Nikome zlo za zlo ne vraćajte. Nastojte oko onoga što je pošteno pred svim ljudima.
18 Ako je moguće, koliko je to do vas, živite u miru sa svim ljudima.
19 Ljubljeni, ne osvećujte se sami, nego radije dajte mjesta gnjevu; jer je pisano: “Moja je osveta, ja ću vratiti, govori Gospodin.”
20 Stoga, ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, ako je žedan, daj mu piti: jer, čineći tako, žeravicu mu ognjenu zgrćeš na glavu.
21 Ne daj se nadvladati zlom, nego dobrim nadvladavaj zlo.
13
1 Svaka duša neka se podlaže višim vlastima. Jer nema vlasti osim od Boga: one koje su na vlasti, od Boga su postavljene.
2 Stoga se onaj tko se suprotstavlja vlasti, protivi Božjoj odredbi; a oni koji se protive, sami će na sebe navući osudu.
3 Jer vladari nisu strah i trepet dobrim djelima, nego zlima. Hoćeš li ne bojati se vlasti? Čini ono što je dobro i imat ćeš pohvalu od nje:
4 jer Božji je ona poslužitelj, tebi na dobro. Ali ako činiš zlo, strahuj; jer ne nosi ona uzalud mač: Božji je ona poslužitelj, izvršitelj gnjeva nad onime tko čini zlo.
5 Stoga se trebate pokoravati, ne samo zbog gnjeva, nego i zbog savjesti.
6 Zato i poreze plaćate: jer službenici su Božji oni koji se time bave.
7 Podajte, dakle, svakome što mu pripada: kome porez, porez; kome carina, carinu; kome strah, strah; kome čast, čast.8 Nikome ništa ne dugujte, osim da ljubite jedan drugoga: jer onaj tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon.
9 Jer: “Ne čini preljub”, “Ne ubij”, “Ne ukradi”, “Ne svjedoči lažno”, “Ne poželi”, i ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: “Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.”
10 Ljubav ne čini zlo bližnjemu: stoga je ljubav ispunjenje Zakona.
11 To više što shvaćate ovo vrijeme, da je već krajnje vrijeme da se od sna prenemo: jer sada je naše spasenje bliže negoli kada smo povjerovali.
12 Noć je poodmakla, dan se približio: stoga odložimo djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetla.
13 Kao po danu pristojno hodimo: ne u raspojasanosti i pijančevanjima, ne u bludnosti i razvratnostima, ne u svađi i zavisti.
14 Nego, zaodjenite se u Gospodina Isusa Krista; i ne pripravljajte za tijelo da ugađate njegovim požudama.
14
1 Slaboga u vjeri prihvaćajte, ali ne da se prepirete o dvojbenim mišljenjima.
2 Jedan vjeruje da smije sve jesti, a onaj tko je slab jede samo povrće.
3 Onaj koji jede neka ne prezire onoga koji ne jede, a onaj koji ne jede neka ne osuđuje onoga koji jede: jer Bog ga je prihvatio.
4 Tko si ti da sudiš tuđega slugu? Svome gospodaru on stoji ili pada. A stajat će, jer je moćan Bog održati ga.
5 Jedan razlikuje dan od dana, a drugi smatra svaki dan jednakim. Samo neka je svatko posve uvjeren u svoje mišljenje.
6 Onaj tko pridaje važnost danu, čini to Gospodinu; i onaj tko ne pridaje važnost danu, Gospodinu to čini. Onaj tko jede, Gospodinu jede, jer zahvaljuje Bogu; a onaj tko ne jede, Gospodinu ne jede, i zahvaljuje Bogu.
7 Jer nitko od nas ne živi sebi i nitko sebi ne umire.
8 Ako, dakle, živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li, dakle, ili umiremo, Gospodinovi smo.
9 Jer zato je Krist i umro i uskrsnuo, i oživio, da bude Gospodar i mrtvih i živih.
10 A ti, zašto sudiš brata svojega? ili zašto ti prezireš brata svojega? jer svi ćemo stajati pred sudištem Kristovim.
11 Jer je pisano: “ ‘Tako mi života,’ govori Gospodin, ‘prignut će se preda mnom svako koljeno i svaki će se jezik ispovjediti Bogu.’ ”
12 Tako će tada svaki od nas za sebe dati račun Bogu.
13 Stoga nemojmo više suditi jedan drugoga, nego radije sudite o ovome: ne postavljati bratu nešto zbog čega bi on mogao posrnuti ili se sablazniti.
14 Znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu da ništa nije nečisto samo po sebi; osim onomu tko to smatra nečistim, njemu je nečisto.
15 Ali ako je zbog tvoga jela tvoj brat ražalošćen, više ne hodiš u ljubavi. Ne upropaštavaj svojim jelom onoga za koga je Krist umro.
16 Neka se ne pogrđuje vaše dobro:
17 jer kraljevstvo Božje nije jelo i piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome.
18 Jer onaj tko u tome služi Kristu, ugodan je Bogu i priznaju ga ljudi.
19 Stoga težimo onome što donosi mir i onome čime možemo izgrađivati jedan drugoga.
20 Nemoj zbog jela razarati djelo Božje. Sve je, dakle, čisto; ali je zlo za čovjeka koji na sablazan jede.
21 Dobro je ne jesti meso i ne piti vino, niti išta o što se tvoj brat spotiče ili sablažnjava ili ga čini slabim.
22 Ti imaš vjeru? Za sebe je imaj pred Bogom. Blagoslovljen je onaj tko sâm sebe ne osuđuje u onome što dopušta.
23 Ali onaj tko dvoumi, osuđen je ako jede, zato što to nije iz vjere: jer grijeh je sve što nije iz vjere.
15
1 Mi koji smo jaki trebamo nositi slabosti slabih, a ne ugađati sebi.
2 Svaki od nas neka ugađa svome bližnjemu na dobro, za izgradnju.
3 Jer ni Krist nije sâm sebi ugađao; nego, kao što je pisano: “Poruge onih koji se rugaju tebi, padoše na mene.”
4 Jer što god je nekoć napisano, napisano je nama za pouku, da po strpljivosti i utjesi Pisama imamo nadu.
5 A Bog strpljivosti i utjehe dao vam da međusobno budete iste misli po Kristu Isusu:
6 da jednodušno i jednim ustima slavite Boga, to jest Oca Gospodina našega, Isusa Krista.
7 Stoga prihvaćajte jedni druge, kao što je Krist i nas prihvatio na slavu Božju.
8 Ali velim: Isus Krist je postao poslužiteljem obrezanih za istinu Božju da potvrdi obećanja dana ocima
9 i da pogani proslave Boga za milost, kao što je pisano: “Zato ću te priznati među poganima i pjevati tvome imenu.”
10 I opet veli: “Radujte se, pogani, s narodom njegovim.”
11 I ponovno: “Hvalite Gospodina, svi pogani, slavite ga svi narodi.”
12 Izaija opet veli: “Pojavit će se Jesejev izdanak, i onaj koji ustaje vladati nad poganima, u njega će se uzdati pogani.”
13 A Bog nade ispunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da obilujete nadom u snazi Duha Svetoga.
14 I ja sam uvjeren za vas, braćo moja, da ste i vi sami puni dobrote, ispunjeni svakim znanjem i sposobni jedni druge opominjati.
15 Ipak sam vam, braćo, malo smionije napisao da vas, po milosti koja mi je dana od Boga, na neki način ponovno podsjetim,
16 da budem bogoslužitelj Isusa Krista poganima u svetom posluživanju Božjega evanđelja, kako bi prinos pogana bio prihvaćen, posvećen Duhom Svetim.
17 Imam se, dakle, čime dičiti u Kristu Isusu u onome što je Božje.
18 Jer ne bih se usudio govoriti o nečemu što Krist nije po meni učinio za poslušnost pogana riječju i djelom,
19 snagom znamenjâ i čudesa, u snazi Duha Božjega, tako da sam od Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika potpuno navijestio Kristovo evanđelje.
20 Tako sam se trudio propovijedati evanđelje ne tamo gdje se već spominjao Krist, da ne bih gradio na temeljima nekoga drugoga,
21 nego, kao što je pisano: “Vidjet će oni kojima on nije bio naviješten i razumjeti oni koji nisu čuli.”
22 Zbog toga sam uvelike i bio spriječen doći k vama.
23 Ali sada mi više nema mjesta u ovim krajevima, a već mnogo godina imam veliku želju doći k vama.
24 Kada pođem u Španjolsku, doći ću k vama; jer se nadam da ću vas na proputovanju posjetiti i da ćete me onamo otpraviti pošto mi se najprije barem djelomice ispuni želja da budem s vama.
25 Ali sada idem u Jeruzalem služeći svetima,
26 jer se onima u Makedoniji i Ahaji svidjelo poslati neki prilog za siromašne svete koji su u Jeruzalemu.
27 Uistinu im se svidjelo, a i dužnici su njihovi: jer ako su pogani postali dionicima njihovih duhovnih dobara, dužni su im i u tjelesnima poslužiti.
28 A kada to obavim i ovaj im plod zapečatim, uputit ću se preko vas u Španjolsku.
29 A znam da ću, kada dođem k vama, doći u punini blagoslova Kristova evanđelja.
30 No zaklinjem vas, braćo, zbog našega Gospodina Isusa Krista i zbog ljubavi Duha: borite se sa mnom u svojim molitvama upravljenim Bogu za mene
31 da budem izbavljen od onih u Judeji koji ne vjeruju i da moje služenje za Jeruzalem bude po volji svetima,
32 da po volji Božjoj dođem k vama u radosti i da se zajedno s vama okrijepim.
33 A Bog mira neka je sa svima vama. Amen.
16
1 Preporučam vam Febu, sestru našu, koja je poslužiteljica crkve u Kenhreji,
2 da je primite u Gospodinu dostojno svetih i pomognete joj u svemu što od vas ustreba; jer je i ona bila pomoćnicom mnogima i meni samome.
3 Pozdravite Prisku i Akvilu, moje suradnike u Kristu Isusu,
4 koji su za moj život podmetnuli svoj vrat; kojima ne zahvaljujem samo ja, nego i sve crkve pogana.
5 Isto tako pozdravite i crkvu koja je u njihovoj kući. Pozdravite moga lju-bljenoga Epeneta, koji je prvina Ahaje za Krista.
6 Pozdravite Mariju, koja se mnogo trudila za nas.
7 Pozdravite Andronika i Juniju, moje rođake i suuznike moje, koji su ugledni među apostolima i koji su već prije mene bili u Kristu.
8 Pozdravite Amplijata, ljubljenoga moga u Gospodinu.
9 Pozdravite Urbana, našega suradnika u Kristu, i moga ljubljenoga Staha.
10 Pozdravite Apela, prokušanoga u Kristu. Pozdravite one iz Aristobulova doma.
11 Pozdravite Herodiona, moga rođaka. Pozdravite one iz Narcisova doma, koji su u Gospodinu.
12 Pozdravite Trifenu i Trifozu, koje se trude u Gospodinu. Pozdravite ljubljenu Persidu, koja se mnogo trudila u Gospodinu.
13 Pozdravite Rufa, izabranika u Gospodinu, i majku njegovu i moju.
14 Pozdravite Asinkrita, Flegona, Herma, Patrobu, Hermu i braću koja su s njima.
15 Pozdravite Filologa i Juliju, Nereja i njegovu sestru, i Olimpa, i sve svete koji su s njima.
16 Pozdravite jedan drugog svetim poljupcem. Pozdravljaju vas crkve Kristove.
17 Zaklinjem vas, braćo, uočite one koji potiču razdore i sablazni protivno nauku koji ste naučili, i klonite ih se.
18 Jer takvi ne služe našemu Gospodinu Isusu Kristu, nego svom vlastitom trbuhu te lijepim riječima i laskanjem zavode srca bezazlenih.
19 Jer vaša poslušnost doprla je do svakoga. Radujem se, stoga, zbog vas, ali htio bih da budete mudri za ono što je dobro, a bezazleni u pogledu zla.
20 A Bog mira uskoro će satrti Sotonu pod vašim nogama. Milost Gospodina našega, Isusa Krista, neka bude s vama. Amen.
21 Pozdravlja vas moj suradnik Timotej, i Lucije, i Jason, i Sosipater, moji rođaci.
22 Pozdravljam vas u Gospodinu ja, Tercije, koji napisah ovu poslanicu.
23 Pozdravlja vas Gaj, moj gostoprimatelj i cijele crkve. Pozdravlja vas Erast, gradski blagajnik, i brat Kvart.
24 Milost Gospodina našega, Isusa Krista, neka bude sa svima vama. Amen.
25 A onome koji je moćan učvrstiti vas po mojem evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po otkrivenju tajne čuvane skrivenom od postanka svijeta,
26 a sada očitovane i po proročkim spisima, na zapovijed vječnoga Boga, obznanjene svim narodima za poslušnost vjere,
27 jedinome mudrome Bogu, neka je zauvijek slava po Isusu Kristu. Amen.