Ispiši ovu stranicu
Vrati na kategoriju Stari zavjet

27 Daniel

1

1 U trećoj godini vladavine Jehojakima, kralja Judeje, dođe Nebukadnezar, kralj Babilona, do Jeruzalema i opsjedne ga.

2 I dade mu Gospodin u ruku Jehojakima, kralja Judeje, s dijelom pribora iz Doma Božjega, koji on otpremi u zemlju Šinar, u dom svojih bogova; i unese on taj pribor u riznicu svoga boga.

3 I reče kralj Ašfenazu, nadstojniku svojih eunuha, neka dovede neke od djece Izraelove, i od kraljeva sjemena, i od knezova;

4 djece u kojima nema mane, nego su lijepa izgleda, umješna u svoj mudrosti, vješta u znanju i da se razumiju u znanost; takvu koja su sposobna stajati u kraljevoj palači i koju oni mogu naučiti znanju i jeziku Kaldejaca.

5 I odredi im kralj svakodnevnu opskrbu od kraljeva jela i od vina koje je on pio. Tako ih je trebao odgajati tri godine, kako bi, kada se one navrše, mogli stajati pred kraljem.

6 Među njima bijahu djeca Judina: Daniel, Hananija, Mišael i Azarija.

7 Njima nadstojnik nad eunusima dade imena: Danielu on dade ime Beltešazar, Hananiji Šadrak, Mišaelu Mešak, a Azariji Abed-Nego.

8 Ali Daniel odluči u svome srcu da se neće kaljati obrokom od kraljeva jela ni vinom koje je on pio; stoga zaiska od nadstojnika nad eunusima da se ne bi morao kaljati.

9 A Bog je Daniela uveo u naklonost i nježnu ljubav nadstojnika nad eunusima.

10 I reče nadstojnik eunuha Danielu: “Bojim se svoga gospodara, kralja, koji vam je odredio jelo i piće; jer zašto da vidi da su vama lica lošija negoli u djece vaše dobi? Tada ćete me navesti da pred kraljem izvrgnem opasnosti svoju glavu.”

11 Tada Daniel Melzaru, koga je nadstojnik nad eunusima postavio nad Danielom, Hananijom, Mišaelom i Azarijom, reče:

12 “Pokušaj sa svojim slugama, molim te, na deset dana; neka nam daju jesti mahunasto povrće, a za piće vodu.

13 Neka se tada pred tobom provjeri naš izgled i izgled djece koja jedu obrok od kraljeva jela pa postupi sa svojim slugama prema onome što vidiš.”

14 Tako se on složi s njima u pogledu toga te ih iskuša na deset dana.

15 Po svršetku tih deset dana oni izgledom bijahu ljepši i ugojenija tijela negoli sva djeca koja su jela obrok od kraljeva jela.

16 Tako Melzar ukinu obrok njihova jela, i vino što su ga trebali piti, te im dade mahunasto povrće.

17 Toj četvorici dječaka Bog je davao znanje i umješnost u svoj učenosti i mudrosti, a Daniel se razumio u sva viđenja i snove.

18 Kada su se navršili dani za koje je kralj rekao da ih se uvede, dovede ih nadstojnik eunuha pred Nebukadnezara.

19 I porazgovara kralj s njima; i ne nađe se među svima njima nitko poput Daniela, Hananije, Mišaela i Azarije: stoga oni stajahu pred kraljem.

20 I u svemu što se tiče mudrosti i razboritosti, o čemu ih je ispitivao, utvrdi kralj da su deset puta bolji negoli svi čarobnjaci i astrolozi u svemu njegovu kraljevstvu.

21 I ostade Daniel sve do prve godine kralja Kira.

2

1 U drugoj godini Nebukadnezarove vladavine usnu Nebukadnezar snove koji uznemiriše njegov duh i san se otrgnu od njega.

2 Tada zapovjedi kralj da se pozovu čarobnjaci, i astrolozi, i vračari, i Kaldejci, da objasne kralju njegove snove. Tako oni dođoše i stadoše pred kralja.

3 I reče im kralj: “Usnio sam san i duh mi se uznemirio da shvatim taj san.”

4 Tada prozboriše Kaldejci kralju na sirijskome: “O, kralju, živio ti dovijeka! Ispripovijedaj svojim slugama san i mi ćemo ti iskazati značenje.”

5 Odgovori kralj Kaldejcima, rekavši: “Otišlo je to od mene; ako mi ne otkrijete san s njegovim tumačenjem, bit ćete sasječeni u komade, a vaše će kuće biti učinjene gnojištima.

6 Ali ako mi otkrijete san i njegovo značenje, primit ćete od mene darove i nagrade i veliku čast; stoga mi otkrijte san i njegovo značenje.”

7 Oni mu ponovno odgovoriše, rekavši: “Neka kralj ispripovjeda san svojim slugama i mi ćemo mu iskazati njegovo značenje.”

8 Odgovori kralj i reče: “Pouzdano znam da želite dobiti na vremenu, jer vidite da je to otišlo od mene.

9 Ali ako mi ne obznanite san, u pogledu vas je samo jedna odluka; jer ste pripremili lažne i izopačene riječi da mi ih govorite dok se ne promijeni vrijeme: stoga mi ispričajte san i ja ću znati da mi možete kazati njegovo tumačenje.”

10 Odgovoriše Kaldejci pred kraljem: “Nema na zemlji čovjeka koji bi mogao otkriti tu kraljevu stvar: stoga nema kralja, velikaša ni vladara koji bi iskao takvo što od ikojeg čarobnjaka, astrologa ili Kaldejca.

11 I neobično je to što kralj zahtijeva, i nema nikoga drugoga tko bi to mogao iskazati pred kraljem, osim bogova, koji ne prebivaju s tijelom.”

12 Zbog toga se kralj rasrdi i silno razbjesni te zapovijedi da se pogube svi babilonski mudraci.

13 I iziđe objava da se pobiju mudraci; i potražiše Daniela i njegove drugove da ih pobiju.

14 Tada Daniel savjetom i mudrošću odgovori Arjoku, zapovjedniku kraljeve straže, koji je izišao pobiti babilonske mudrace.

15 On kraljevu zapovjedniku Arjoku odgovori i reče: “Zašto je tako hitna ta kraljeva odredba?” Tada Arjok objasni slučaj Danielu.

16 Potom Daniel uđe te zamoli kralja da mu dade vremena pa će on kralju otkriti značenje.

17 Zatim ode Daniel u svoju kuću te upozna s time Hananiju, Mišaela i Azariju, svoje drugove,

18 kako bi molili milosrđe od Boga nebeskoga u pogledu te tajne, da Daniel i njegovi drugovi ne poginu s ostalim babilonskim mudracima.

19 Potom Danielu bî otkrivena ta tajna u noćnom viđenju. Tada Daniel blagoslovi Boga nebeskoga.

20 Daniel odgovori i reče: “Neka je blagoslovljeno ime Božje zauvijek, jer su mudrost i sila njegovi:

21 on mijenja vremena i razdoblja, on uklanja kraljeve i postavlja kraljeve, on daje mudrost mudrima i znanje onima koji poznaju razboritost,

22 on otkriva ono što je duboko i tajno, on zna što je u tami i kod njega svjetlost prebiva.

23 Hvalim te i slavim, Bože mojih otaca, što si mi dao mudrost i moć i objavio mi sada ono što smo te zamolili: jer si nam sada objavio kraljevu stvar.”

24 Stoga uđe Daniel k Arjoku, koga kralj bijaše odredio da pobije babilonske mudrace; uđe i reče mu: “Nemoj pobiti babilonske mudrace; uvedi me pred kralja i ja ću kralju kazati značenje.”

25 Tada Arjok žurno uvede Daniela pred kralja, i reče mu ovako: “Nađoh čovjeka od Judinih sužnjeva, koji će kralju objaviti značenje.”

26 Kralj odgovori i reče Danielu, kome bijaše ime Beltešazar: “Jesi li sposoban obznaniti mi san koji sam vidio, i njegovo značenje?”

27 Daniel u kraljevoj prisutnosti odgovori i reče: “Tajnu koju kralj zahtijeva ne mogu kralju otkriti mudraci, astrolozi, čarobnjaci ni gatari;

28 nego ima na nebu Bog koji otkriva tajne, i on obznanjuje kralju Nebukadnezaru što će biti u kasnijim danima. Tvoj san, i viđenja tvoje glave na tvojoj postelji, jesu ovo:

29 Što se tiče tebe, o kralju, tebi na tvojoj postelji dođoše u um misli o tome što će se dogoditi kasnije; a onaj koji otkriva tajne obznanio ti je što će se zbiti.

30 A što se mene tiče, meni ta tajna nije otkrivena zbog mudrosti koje bih imao više negoli itko živ, nego zbog toga da se kralju objavi značenje i da ti možeš upoznati misli svoga srca.

31 “Ti si, kralju, vidio i promatrao golemi kip. Taj golemi kip izvanredna sjaja stajaše pred tobom; i obličje mu bijaše strašno.

32 Glava kipa bijaše od čistoga zlata, njegova prsa i njegove ruke od srebra, njegov trbuh i bedra od mjedi,

33 noge od željeza, a stopala dijelom od željeza i dijelom od gline.

34 Gledao si sve dok se bez ruku nije odlomio kamen koji je udario kipu u noge, koje bijahu od željeza i gline, i razbio ih u komade.

35 Tada se željezo, glina, mjed, srebro i zlato zajedno razbiše u komade i postadoše kao pljeva s ljetnih gumna; i vjetar ih odnije, tako da im se ne nađe mjesta: a kamen koji je udario kip, postade golema gora i ispuni svu zemlju.

36 To je san; i njegovo ćemo značenje reći pred kraljem.

37 Ti si, kralju, kralj kraljeva; jer ti je Bog nebeski dao kraljevstvo, moć, i snagu, i slavu.

38 I gdje god prebivaju djeca ljudska, poljske zvijeri i ptice nebeske, dao ih je u tvoju ruku i učinio te vladarom nad svima njima. Ti si ta glava od zlata.

39 Nakon tebe dići će se drugo kraljevstvo, slabije od tvoga, i još jedno, treće kraljevstvo, od mjedi, koje će vladati nad svom zemljom.

40 Četvrto će kraljevstvo biti jako kao željezo: jer kao što željezo razbija u komade i sve nadvladava, i kao željezo što satire, sve će ih razbiti u komade i satrti.

41 A to što si vidio stopala i prste dijelom od lončarske gline i dijelom od željeza, kraljevstvo će biti podijeljeno; ali će biti u njemu snage željeza, kao što si vidio željezo pomiješano s kalnom glinom.

42 I kao što prsti stopala bijahu dijelom od željeza i dijelom od gline, tako će i to kraljevstvo dijelom biti snažno, a dijelom slomljeno.

43 A to što si vidio željezo pomiješano s kalnom glinom, oni će se miješati s ljudskim sjemenom; ali neće prianjati jedno uz drugo, kao što se ni željezo ne miješa s glinom.

44 U doba tih kraljeva Bog nebeski će uspostaviti kraljevstvo koje nikada neće biti uništeno. To kraljevstvo neće biti ostavljeno nekom drugom narodu, nego će ono satrti i uništiti sva ta kraljevstva te će ono stajati zauvijek.

45 To što si vidio da je bez ruku s planine odlomljen kamen i da je u komade razbio željezo, glinu, srebro i zlato, veliki Bog je obznanio kralju što će se zbiti kasnije: san je siguran i njegovo je tumačenje pouzdano.”

46 Tada kralj Nebukadnezar pade na lice i pokloni se Danielu te zapovjedi da mu prinesu žrtvu i miomirisni kâd.

47 Kralj odgovori Danielu i reče: “Uistinu je vaš Bog, Bog bogova i Kralj kraljeva, i otkrivatelj tajnâ, kada si ti mogao otkriti tu tajnu.”

48 Tada kralj uzvisi Daniela i dade mu mnogo velikih darova te ga postavi za upravitelja nad svom babilonskom pokrajinom i za glavnoga od nadstojnikâ nad svim babilonskim mudracima.

49 Tada Daniel zamoli kralja te on postavi Šadraka, Mešaka i Abed-Nega nad poslovima babilonske pokrajine; no Daniel je sjedio kod kraljevih vrata.

3

1 Kralj Nebukadnezar načini kip od zlata, visok šezdeset lakata i širok šest lakata; i postavi ga u ravnici Duri, u babilonskoj pokrajini.

2 Tada kralj Nebukadnezar posla da se okupe knezovi, namjesnici i zapovjednici, suci, rizničari, savjetnici, zakonoznanci i svi upravitelji pokrajina, da dođu na posvetu kipa što ga je podigao kralj Nebukadnezar.

3 Tada se knezovi, namjesnici i zapovjednici, suci, rizničari, savjetnici, zakonoznanci i svi upravitelji pokrajina, okupiše na posvetu kipa što ga je podigao kralj Nebukadnezar; i stadoše pred kip što ga je podigao Nebukadnezar.

4 Tada najavljivač glasno poviče: “Vama se, ljudi, narodi i jezici, zapovijeda

da u trenutku kada čujete zvuk roga, frule, citre, trublje, psaltira, cimbala i svakovrsnih glazbala, padnete na tlo i poklonite se zlatnome kipu što ga je podigao kralj Nebukadnezar.

6 Tko god ne padne i ne pokloni se, bit će istoga časa bačen u razgorjelu užarenu peć.”

7 Stoga u trenutku kada je sav okupljeni narod čuo zvuk roga, frule, citre, trublje, psaltira i svakovrsnih glazbala, svi ljudi, narodi i jezici popadaše po tlu i pokloniše se zlatnome kipu što ga bijaše podigao kralj Nebukadnezar.

8 Stoga tada pristupiše neki Kaldejci i optužiše Židove.

9 Prozboriše i rekoše kralju Nebukadnezaru: “O, kralju, živio dovijeka!

10 Ti si, kralju, izdao naredbu da svatko tko čuje zvuk roga, frule, citre, trublje, psaltira, cimbala i svakovrsnih glazbala, padne na tlo i pokloni se zlatnome kipu;

11 a da onaj tko ne padne na tlo i ne pokloni se, bude bačen u razgorjelu užarenu peć.

12 Ima nekih Židova koje si postavio nad poslovima babilonske pokrajine: Šadrak, Mešak i Abed-Nego. Ti ljudi, o kralju, nisu ti iskazali poštovanje: oni ne služe tvojim bogovima i ne klanjaju se zlatnome kipu što si ga podigao.”

13 Tada kralj u svome bijesu i jarosti zapovjedi da se dovede Šadraka, Mešaka i Abed-Nega. I dovedoše te ljude pred kralja.

14 Nebukadnezar prozbori i reče im: “Je li istina, Šadrače, Mešače i Abed-Nego, da vi ne služite mojim bogovima, niti se klanjate zlatnome kipu što sam ga podigao?

15 Ako ste sada spremni da u trenutku kada čujete zvuk roga, frule, citre, trublje, psaltira, cimbala i svakovrsnih glazbala, padnete na tlo i poklonite se zlatnome kipu što sam ga načinio, dobro, ali ako se ne poklonite, istoga ćete časa biti bačeni u razgorjelu užarenu peć; i tko je taj Bog koji će vas izbaviti iz mojih ruku?”

16 Šadrak, Mešak i Abed-Nego odgovoriše kralju, rekavši: “O, Nebukadnezaru, nema potrebe da ti na to odgovorimo.

17 Ako je tako, naš Bog kome služimo može nas izbaviti iz razgorjele užarene peći; i izbavit će nas iz tvoje ruke, o kralju.

18 Ali ako i ne bi, znaj, o kralju, da mi nećemo služiti tvojim bogovima niti se klanjati zlatnome kipu što si ga postavio.”

19 Tada se Nebukadnezar ispuni gnjevom i promijeni se izraz njegova lica protiv Šadraka, Mešaka i Abed-Nega; stoga on prozbori i zapovjedi da peć ugriju sedam puta jače negoli se obično zagrijavala.

20 Zatim najmoćnijim ljudima koji bijahu u njegovoj vojsci zapovjedi da svežu Šadraka, Mešaka i Abed-Nega te ih bace u razgorjelu užarenu peć.

21 Tada oni svezaše te ljude u njihovim plaštevima, njihovim hlačama, kapama i ostalom odjećom te ih baciše usred razgorjele užarene peći.

22 Budući da je kraljeva zapovijed bila žurna, a peć prekomjerno zagrijana, plamen ognja pobi ljude koji su podizali Šadraka, Mešaka i Abed-Nega.

23 A ta tri čovjeka, Šadrak, Mešak i Abed-Nego, padoše svezani usred razgorjele užarene peći.

24 Tada se kralj Nebukadnezar zaprepasti, hitro ustade i reče svojim savjetnicima: “Nismo li mi u oganj bacili tri svezana čovjeka?” Oni mu odgovoriše: “Istina je, kralju.”

25 On odgovori i reče: “Gle, ja vidim da četiri odriješena čovjeka hodaju posred ognja, i nemaju ozlijede, a četvrti je obličjem nalik Sinu Božjemu.”

26 Tada se Nebukadnezar približi vratima razgorjele užarene peći te prozbori, rekavši: “Šadrače, Mešače i Abed-Nego, sluge najvišega Boga, iziđite i dođite ovamo.” Nato Šadrak, Mešak i Abed-Nego iziđoše iz ognja.

27 A okupljeni knezovi, namjesnici, zapovjednici i kraljevi savjetnici vidješe te ljude nad čijim tijelima oganj nije imao moć, niti im je vlas na glavi osmuđena, niti su im se izmijenili plaštevi, niti je na njih prešao miris ognja.

28 Tada Nebukadnezar prozbori, i reče: “Neka je blagoslovljen Bog Šadrakov, Mešakov i Abed-Negov, koji je poslao svoga anđela te izbavio svoje sluge koje su se u njega uzdale i izmijenile kraljevu riječ i predale svoja tijela, kako ne bi služile niti se klanjale ikojemu drugome bogu osim svome Bogu.

29 Stoga donosim naredbu: Svaki narod, pleme i jezik koji bi rekao išta loše protiv Boga Šadrakova, Mešakova i Abed-Negova, bit će raskomadan, a njihove će kuće biti pretvorene u gnojišta; jer nema drugoga Boga koji bi mogao izbaviti na taj način.”

30 Tada kralj promaknu Šadraka, Mešaka i Abed-Nega u babilonskoj pokrajini.

4

1 “Nebukadnezar, kralj, svim lju-
dima, narodima i jezicima koji prebivaju u svoj zemlji: mir vam se umnožio.

2 Smatrah dobrim objaviti znamenja i čudesa koja je u pogledu mene učinio Bog.

3 Kako su velika znamenja njegova! i kako su silna njegova čudesa! Njegovo kraljevstvo je kraljevstvo vječno i njegova vlast od naraštaja je do naraštaja.

4 “Ja, Nebukadnezar, bijah spokojan u svojoj kući i bujah u svojoj palači:

5 vidjeh san koji me prestrašio i uznemiriše me misli na mojoj postelji i viđenja moje glave.

6 Stoga izdah naredbu da dovedu preda me sve babilonske mudrace, da mi oni objasne značenje sna.

7 Tada dođoše čarobnjaci, astrolozi, Kaldejci i gatari: ja ispripovijedah san pred njima, ali mi oni ne objasniše njegovo značenje.

8 Ali naposljetku dođe preda me Daniel, kome je ime Beltešazar, po imenu moga boga, i u kojemu je duh svetih bogova. Pred njim ispripovijedah san govoreći:

9 ‘Beltešazare, starješino čarobnjakâ, znam da je u tebi duh svetih bogova i da te nijedna tajna ne zbunjuje, ispripovjedi mi viđenja moga sna, koja sam vidio, i njihovo značenje.

10 Ovo bijahu viđenja moje glave na mojoj postelji: pogledah, i gle, usred zemlje neko stablo velike visine.

11 Stablo je raslo i jačalo, i visina je njegova do neba doprla, a njegov vidokrug do krajeva sve zemlje.

12 Lišće mu bijaše lijepo, a na njemu mnogo ploda; i bijaše na njemu hrane za sve: zvijeri poljske su pod njim sjenu nalazile, ptice nebeske prebivale su u njegovim granama i svako se tijelo hranilo od njega.

13 Gledao sam u viđenjima svoje glave na svojoj postelji, i gle, stražar i svetac siđe s neba.

14 On povika glasno, i reče ovako: ‘Posijecite stablo i odsijecite mu grane, stresite mu lišće i razbacajte mu plodove: neka se razbježe zvijeri koje su pod njim, i ptice s grana njegovih;

15 No ostavite u zemlji panj s njegovim korijenjem, u okovima od željeza i mjedi, u nježnoj poljskoj travi; i neka ga vlaži rosa nebeska, i neka mu dio bude sa zvijerima u travi zemaljskoj;

16 neka mu se srce promijeni od čovječjega i dade mu se srce životinjsko; i neka nad njim prođe sedam vremena.

17 To je prema odluci stražarâ i na zahtjev riječi svetaca, kako bi živi spoznali da Svevišnji vlada u ljudskom kraljevstvu i daje ga kome god hoće te nad njim postavlja najnižega od ljudi.’

18 Taj san vidjeh ja, Nebukadnezar. Sada ti, Beltešazare, objavi njegovo značenje, jer mi svi mudraci moga kraljevstva nisu sposobni kazati značenje; ali ti si kadar, jer je u tebi duh svetih bogova.”

19 Tada Daniel, kome bijaše ime Beltešazar, načas ostade zaprepašten i njegove ga misli uznemiriše. Kralj prozbori i reče: “Beltešazare, neka te ne uznemiruje san, ili njegovo značenje.” Beltešazar prozbori i reče: “Gospodaru moj, neka taj san bude onima koji te mrze i njegovo značenje tvojim neprijateljima.

20 Stablo koje si vidio, koje je poraslo i ojačalo, čija je visina dosegla nebo, a njegov vidokrug svu zemlju,

21 čije lišće bijaše lijepo, i bijaše mnogo njegovih plodova, i na kojemu bijaše hrane za sve, pod kojim su prebivale poljske zvijeri i na čijim su granama bile nastanjene ptice nebeske,

22 to si ti, kralju, koji si porastao i ojačao; jer je narasla tvoja veličina, i vlast tvoja do krajeva zemlje.

23 A to što je kralj vidio stražara i sveca kako silaze s neba i govore: ‘Posijecite stablo i srušite ga, no ostavite u zemlji panj s njegovim korijenjem, i to u okovima od željeza i mjedi, u nježnoj poljskoj travi; i neka ga vlaži rosa nebeska, i neka mu dio bude sa zvijerima u travi zemaljskoj, i neka nad njim prođe sedam vremena’,

24 ovo je značenje, kralju, i ovo je odluka Svevišnjega, što je snašlo moga gospodara kralja:

25 oni će te izagnati od ljudi i prebivalište će ti biti s poljskim zvijerima; i hranit će te travom kao volove i vlažiti te rosom s neba, i sedam će vremena proći nad tobom dok ne spoznaš da Svevišnji vlada u ljudskom kraljevstvu i daje ga kome on hoće.

26 A to što su zapovjedili da se ostavi panj s korijenjem: tvoje će ti kraljevstvo biti zajamčeno, nakon što spoznaš da nebesa vladaju.

27 Stoga, kralju, prihvati moj savjet i prekini svoje grijehe pravednošću, i svoje opačine, tako da iskažeš milosrđe ubogima; možda će to produžiti tvoj spokoj.”

28 Sve je to došlo na kralja Nebukadnezara.

29 Pri svršetku dvanaest mjeseci šetao je on babilonskom kraljevskom palačom.

30 I prozbori kralj i reče: “Nije li to veliki Babilon što ga ja sagradih za kraljevsku prijestolnicu snagom svoje moći i na slavu svoga veličanstva?”

31 Dok još ta riječ bijaše u kraljevim ustima, sruči se glas s neba govoreći: “O, kralju Nebukadnezare, tebi se govori: Kraljevstvo je od tebe otišlo.

32 I izagnat će te od ljudi, i prebivalište će ti biti s poljskim zvijerima: hranit će te travom kao volove, i sedam će vremena proći nad tobom dok ne spoznaš da Svevišnji vlada u ljudskom kraljevstvu i daje ga kome god on hoće.”

33 Istoga trena ispuni se to na Nebukadnezaru: bijaše izagnan od ljudi, jeo je travu kao volovi, tijelo mu je vlažila rosa nebeska; sve dok mu vlasi ne narastoše poput orlova perja, a nokti poput ptičjih kandža.

34 “Na svršetku tih dana, ja, Nebukadnezar, podigoh oči prema nebu i vrati mi se razum; i blagoslovih Svevišnjega te stadoh hvaliti i slaviti njega koji živi zauvijek, čija vlast je vlast vječna, a njegovo kraljevstvo od naraštaja do naraštaja.

35 I svi stanovnici zemlje kao da su ništa: on postupa po svojoj volji u vojsci nebeskoj i među stanovnicima zemlje; i nitko ne može zaustaviti njegovu ruku ili mu reći: ‘Što ti radiš?’

36 Istodobno mi se vratio razum i, na slavu moga kraljevstva, vratila mi se slava i sjaj; i potražiše me moji savjetnici i moji velikaši; i bijah utvrđen u svome kraljevstvu i bijaše mi pridodano izvanredno dostojanstvo.

37 Sada ja, Nebukadnezar, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskoga, čija su sva djela istina i pravda njegovi putovi; a one koji hode u oholosti, on može poniziti.”

5

1 Kralj Belšazar priredi veliku gozbu za tisuću svojih velikaša te pijaše vino pred njih tisuću.

2 Belšazar, dok je kušao vino, zapovjedi da se donesu zlatne i srebrne posude koje je njegov otac Nebukadnezar uzeo iz Hrama u Jeruzalemu, kako bi kralj i njegovi knezovi, njihove žene i njegove priležnice, pili iz njih.

3 Tada doniješe zlatne posude što bijahu uzete iz hrama Doma Božjega u Jeruzalemu; i pijahu iz njih kralj, njegovi knezovi i njegove žene i priležnice.

4 Pili su vino i hvalili bogove od zlata, i od srebra, od mjedi, od željeza, od drveta i od kamena.

5 Istoga trena pojaviše se prsti ljudske ruke i stadoše pisati sučelice svijećnjaku, po ožbukanu zidu kraljeve palače; i vidje kralj dio ruke koja je pisala.

6 Tada se kralju promijeni izgled lica i uznemiriše ga misli, tako da popustiše zglobovi njegovih kukova te mu koljena stadoše udarati jedno o drugo.

7 Kralj glasno povika neka se uvedu astrolozi, Kaldejci i gatari. I reče kralj babilonskim mudracima: “Tko god pročita ovaj natpis i objasni mi njegovo značenje, bit će odjeven u grimiz, imati zlatan lanac oko vrata i biti treći vladar u kraljevstvu.”

8 Tada dođoše svi kraljevi mudraci; ali ne mogoše pročitati natpis ni obznaniti kralju njegovo značenje.

9 Nato se kralj Belšazar silno uznemiri i izgled mu se promijeni; i njegovi velikaši bijahu zaprepašteni.

10 A kraljica zbog riječi kralja i njegovih velikaša uđe u palaču tijekom gozbe; i prozbori kraljica te reče: “O, kralju, živ bio dovijeka: neka te ne uznemiruju misli i neka ti se izgled lica ne mijenja.

11 Ima u tvome kraljevstvu čovjek u kojemu je duh svetih bogova, i u dane tvoga oca u njemu se našlo svjetla, razbora i mudrosti poput mudrosti bogova; njega je tvoj otac, kralj Nebukadnezar, kralj, velim, tvoj otac, postavio za nadstojnika čarobnjacima, astrolozima, Kaldejcima i gatarima;

12 jer se u tome Danielu, koga je kralj nazvao Beltešazarom, našao izvanredan duh, i znanje, i razboritost, sposobnost tumačenja snova, objašnjavanja zagonetaka i rješavanja teškoća. Neka se, dakle, pozove Daniela, i on će ti iskazati tumačenje.”

13 Tada Daniela uvedoše kralju. Kralj prozbori i reče Danielu: “Jesi li ti taj Daniel od djece Judina sužanjstva, koje je kralj, moj otac, doveo iz Judeje?

14 Čuo sam za tebe da je u tebi duh bogova i da se u tebi našlo svjetla i razboritosti i izvanredne mudrosti.

15 Preda me bijahu izvedeni mudraci, astrolozi, da pročitaju ovaj natpis i obznane mi njegovo značenje, ali mi oni ne mogahu iskazati značenje toga;

16 a za tebe sam čuo da si ti sposoban tumačiti, i rješavati teškoće. Ako, dakle, možeš pročitati natpis i objaviti mi njegovo značenje, bit ćeš odjeven u grimiz, imati zlatan lanac oko vrata i bit ćeš treći vladar u kraljevstvu.”

17 Tada Daniel odgovori i reče pred kraljem: “Neka ti ostanu ti darovi, i daj svoju nagradu nekome drugome; svejedno ću pročitati kralju ovaj natpis i objaviti mu značenje.

18 O, kralju, Svevišnji Bog dao je tvome ocu Nebukadnezaru kraljevstvo i veličanstvo, i slavu i čast.

19 Zbog veličanstva koje mu je dao, drhtali su pred njim i bojali ga se svi ljudi, narodi i jezici: ubijao je koga je htio, a koga je htio, na životu je ostavljao; uzdizao je koga je htio, a koga je htio, ponižavao je.

20 Ali kada mu se uznijelo srce i um otvrdnuo u oholosti, svrgnut je sa svoga kraljevskoga prijestolja te mu oduzeše slavu:

21 bijaše izagnan od ljudskih sinova, srce mu postade kao životinjsko i prebivalište mu bijaše s divljim magarcima, hranili su ga travom kao volove, a tijelo mu bijaše vlažno od rose nebeske; sve dok nije spoznao da svevišnji Bog vlada u ljudskom kraljevstvu i da on nad njim postavlja koga god hoće.

22 A ti, sine njegov, Belšazare, nisi ponizio svoje srce, premda si znao sve to;

23 nego si se digao protiv Gospodara neba: pred tebe su donijeli posude njegova Doma pa ste ti i tvoji velikaši, tvoje žene i tvoje priležnice, pili vino iz njih, a ti si hvalio bogove od srebra, i zlata, od mjedi, željeza, drveta i kamena, koji ne vide, ne čuju i ništa ne znaju, a Boga u čijim rukama je tvoj dah, i čiji su svi tvoji putovi, nisi proslavio.

24 Tada je od njega poslan dio ruke i napisan je ovaj natpis.

25 A ovo je natpis što je napisan: MENE, MENE, TEKEL, UPARSIN.

26 Ovo je njegovo značenje: MENE; Bog je odbrojio tvome kraljevstvu i dokrajčio ga.

27 TEKEL: vagnut si na tezulji i nađen si nedostatan.

28 PERES: tvoje je kraljevstvo razdijeljeno i predano Medijcima i Perzijancima.”

29 Tada Belšazar zapovjedi te oni odjenuše Daniela u grimiz, staviše mu oko vrata zlatan lanac i proglasiše za nj da ima biti treći vladar u kraljevstvu.

30 Te noći bijaše ubijen Belšazar, kralj Kaldejaca.

31 A kraljevstvo preuze Darije Medijac, star oko šezdeset i dvije godine.

6

1 Svidje se Dariju nad kraljevstvom postaviti stotinu i dvadeset knezova, koji su trebali biti nad svim kraljevstvom,

2 i nad njima tri predstojnika, od kojih Daniel bijaše prvi: kako bi knezovi mogli njima polagati račune i da kralj nema štete.

3 A taj Daniel toliko je nadvisivao predstojnike i knezove, jer bijaše u njemu izvanredan duh, da je kralj pomišljao da ga postavi nad svim kraljevstvom.

4 Tada predstojnici i knezovi pokušaše naći povod protiv Daniela u pogledu kraljevstva; no ne nađoše nikakva povoda ni pogreške, jer on bijaše vjeran, i nije se u njemu našlo ni zablude ni pogreške.

5 Onda ti ljudi rekoše: “Nećemo naći nikakva povoda protiv toga Daniela, osim da nađemo štogod protiv njega u pogledu zakona njegova Boga.”

6 Tada se ti predstojnici i knezovi okupiše oko kralja, i rekoše mu ovako: “Kralju Darije, živ bio zauvijek!

7 Svi predstojnici kraljevstva, upravitelji i knezovi, savjetnici i zapovjednici, dogovorili su se da se uvede kraljevski propis i donese stroga odredba da onaj tko u roku od trideset dana upravi molbu na bilo kojega Boga ili čovjeka, osim na tebe, kralju, bude bačen u jamu s lavovima.

8 Sada, o kralju, potvrdi odredbu, i potpiši spis, da bude neopoziva, prema zakonu Medijaca i Perzijanaca, koji se ne mijenja.”

9 Zbog toga kralj Darije potpisa spis i odredbu.

10 A kada Daniel sazna da je potpisan taj spis, ode on u svoju kuću. Prozori njegove ložnice bijahu otvoreni prema Jeruzalemu, i tri puta dnevno klečao je on na koljenima te se molio i zahvaljivao pred svojim Bogom kao što je i prije činio.

11 Tada se okupiše oni ljudi i nađoše Daniela kako se moli i zaklinje pred svojim Bogom.

12 Zatim pristupiše kralju te prozboriše pred kraljem u pogledu kraljevske odredbe: “Nisi li ti potpisao odredbu da se svakoga tko tijekom trideset dana bude iskao što od bilo kojega Boga ili čovjeka, osim od tebe, kralju, baci u jamu s lavovima?” Kralj odgovori i reče: “To je istina, prema zakonu Medijaca i Perzijanaca, koji se ne mijenja.”

13 Tada oni odgovoriše i rekoše pred kraljem: “Onaj Daniel, koji je od djece Judina sužanjstva, ne poštuje te, o kralju, ni odredbu što si je potpisao, nego tri puta na dan moli svoju molitvu.”

14 Kada je čuo te riječi, kralj bijaše silno nezadovoljan sobom te odluči u srcu izbaviti Daniela; i trudio se izbaviti ga sve do zalaska sunca.

15 Tada se oni ljudi okupiše oko kralja, i rekoše kralju: “Znaj, kralju, da zakon Medijaca i Perzijanaca jest to da se ne može izmijeniti nijedna odredba ni propis koji je kralj ustanovio.”

16 Tada kralj zapovjedi pa dovedoše Daniela i baciše ga u jamu s lavovima. A kralj reče Danielu: “Bog tvoj, kojemu bez prestanka služiš, on će te izbaviti.”

17 I doniješe kamen i staviše ga na otvor jame; a kralj ga zapečati vlastitim pečatnjakom, i pečatnjakom svojih velikaša, da se ne mijenja nakana u pogledu Daniela.

18 Tada kralj ode u svoju palaču i provede noć posteći; a ni glazbeni instrumenti ne bijahu iznijeti pred njega, i napusti ga san.

19 I ustade kralj rano u zoru te žurno ode do jame s lavovima.

20 Kada je stigao do jame, žalosnim glasom viknu Danielu; i prozbori kralj i reče Danielu: “Daniele, slugo živoga Boga, je li te tvoj Bog, kome neprestano služiš, uspio izbaviti od lavova?”

21 Tada Daniel reče kralju: “O, kralju, živ bio dovijeka!

22 Moj Bog je poslao svoga anđela i zatvorio usta lavovima, tako da mi nisu naudili; jer je pred njim u meni nađena nedužnost; pa ni pred tobom, o kralju, nisam zlo učinio.”

23 Tada se kralj silno obradova zbog njega i zapovjedi da izvade Daniela iz jame. Tako Daniel bijaše izvađen iz jame, i nije na njemu nađena nikakva ozljeda, jer je vjerovao u svojega Boga.

24 I zapovjedi kralj te dovedoše one ljude koji bijahu optužili Daniela i baciše u lavlju jamu njih, njihovu djecu i njihove žene; lavovi ih svladaše, i polomiše im sve kosti prije negoli su uopće stigli do dna jame.

25 Tada kralj Darije svim ljudima, narodima i jezicima što prebivaju u svoj zemlji napisa: “Mir vam se umnožio!

26 Određujem da na svakom području moga kraljevstva ljudi dršću i strepe pred Danielovim Bogom; jer on je živi Bog, i postojan zauvijek, njegovo kraljevstvo je ono koje neće biti uništeno i vlast njegova ostat će do svršetka.

27 On izbavlja i oslobađa, on čini znamenja i čudesa na nebu i na zemlji, on je izbavio Daniela od sile lavova.”

28 Tako je taj Daniel napredovao za Darijeve vladavine i za vladavine Kira Perzijanca.

7

1 U prvoj godini babilonskoga kralja Belšazara imaše Daniel san i viđenja svoje glave na svojoj postelji. Tada on zapisa taj san i ispripovijeda sažetak svega.

2 Daniel prozbori i reče: “Gledah noću u svome viđenju, i gle, četiri vjetra nebeska sukobiše se nad velikim morem.

3 I četiri goleme zvijeri uzađoše iz mora, jedna drugačija od druge.

4 Prva bijaše kao lav i imaše orlovska krila: gledah sve dok joj nisu iščupana krila pa bijaše podignuta sa zemlje i postavljena na noge kao čovjek, i dano joj je srce čovječje.

5 I gle, još jedna zvijer, druga, nalik medvjedu; uspravila se s jedne strane i imaše tri rebra u gubici među zubima; i rekoše joj ovako: ‘Ustani, požderi mnogo mesa.’

6 Nakon toga gledah, i gle, još jedna, kao leopard, koja na leđima imaše četiri ptičja krila; ta zvijer imaše i četiri glave i bijaše joj dana vlast.

7 Nakon toga gledah u noćnim viđenjima te ugledah četvrtu zvijer, strašnu i užasnu i izvanredno jaku; ta imaše velike željezne zube: žderala je i lomila, a ostatak gazila nogama; i bijaše različita od svih zvijeri koje bijahu prije nje, i imaše deset rogova.

8 Promatrah joj rogove, i gle, između njih se podigne jedan drugi mali rog, pred kojim s korijenjem bijahu iščupana tri prijašnja roga; i gle, na tome rogu bijahu oči kao oči čovječje i usta koja govorahu velike stvari.

9 Gledao sam sve dok nisu bila oborena prijestolja i dok nije sjeo Pradavni, kome oprava bijaše bijela kao snijeg, a kosa na njegovoj glavi kao čista vuna: njegovo prijestolje bijaše kao plamen ognjeni, a njegovi kotači kao ražareni oganj.

10 Ognjena rijeka izbijala je pred njim i tekla od njega: tisuću tisuća mu je služilo, i deset tisuća puta deset tisuća stajalo je pred njim; sud sjede i knjige se otvoriše.

11 Tada se zagledah zbog glasa velikih riječi što ih govoraše rog: gledah sve dok zvijer ne bî ubijena, a tijelo njegovo uništeno i predano ražarenu ognju.

12 Što se tiče ostalih zvijeri, njima je oduzeta njihova vlast; no životi su im produženi na neko vrijeme.

13 Vidjeh u noćnim viđenjima, i gle, s oblacima nebeskim dolazi netko kao Sin čovječji: i dođe on k Pradavnome, i dovedoše ga blizu pred njega.

14 I bijaše mu dana vlast, i slava, i kraljevstvo, da mu služe svi ljudi, narodi i jezici: njegova vlast je vlast vječna, koja neće proći, i njegovo kraljevstvo je ono koje neće biti uništeno.

15 Ja, Daniel, bijah ražalošćen u svome duhu usred svoga tijela i uznemiriše me viđenja moje glave.

16 Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje pa ga zamolih za istinu o svemu tome. On mi ispriča i upozna me sa značenjem toga.

17 “Te goleme zvijeri, kojih je četiri, jesu četiri kralja koji će se izdići iz zemlje.

18 Ali će sveci Svevišnjega preuzeti kraljevstvo te kraljevstvo posjedovati zauvijek, to jest u vijeke vjekova.”

19 Tada htjedoh saznati istinu o četvrtoj zvijeri, koja bijaše različita od ostalih, izvanredno strašna, kojoj zubi bijahu od željeza i kandže od mjedi; koja je žderala i lomila, a ostatak gazila svojim nogama;

20 i o deset rogova što mu bijahu na glavi, i o jednome drugome rogu koji se podigao i pred kojim su tri pala; to jest o tome rogu koji je imao oči, i usta koja su govorila nadasve velike stvari, koji izgledom bijaše krupniji negoli njegovi drugovi.

21 I gledah, i taj isti rog zarati sa svetima i nadvlada ih;

22 sve dok ne dođe Pradavni i sud se dade svecima Svevišnjega; i dođe vrijeme da sveti posjeduju kraljevstvo.

23 Tako on reče: “Četvrta će zvijer biti četvrto kraljevstvo na zemlji, koje će biti različito od svih kraljevstava i proždirat će svu zemlju, i gaziti je i komadati.

24 A deset rogova iz toga kraljevstva jesu desetorica kraljeva koji će ustati; i još jedan će ustati nakon njih: on će biti različit od prijašnjih i on će pokoriti tri kralja.

25 On će govoriti velike riječi protiv Svevišnjega i izmoriti svece Svevišnjega, i pomišljat će da promijeni vremena i zakone: i bit će mu predani u ruku sve do jednog vremena i vremenâ i pola vremena.

26 Ali će sud sjesti i vlast će mu oduzeti, da je do kraja unište i razore.

27 A kraljevstvo, vlast i veličanstvo kraljevstva pod svim nebom bit će predano narodu svetaca Svevišnjega, čije kraljevstvo je vječno kraljevstvo, i sve će mu vlasti služiti i pokoravati mu se.

28 Do ovdje je svršetak toga. A što se tiče mene, Daniela, moje me misli vrlo uznemiriše i promijeni mi se izgled lica; ali čuvah sve to u svome srcu.

8

1 U trećoj godini vladavine kralja Belšazara ukaza se viđenje meni, Danielu, nakon onoga koje mi se najprije ukazalo.

2 I vidjeh u viđenju; a zbilo se da, kada gledah, bijah u palači u Šušanu, koji je u pokrajini Elam; i vidjeh u viđenju da sam na rijeci Ulaj.

3 Tada podigoh svoje oči i pogledah, i gle, ispred rijeke stajaše ovan koji imaše dva roga: oba ta roga bijahu visoka, ali jedan bijaše viši od drugoga; a viši se uzdigao posljednji.

4 Vidjeh ovna kako bode na zapad, i na sjever, i na jug; tako da nijedna životinja nije mogla opstati pred njim, niti bijaše ikoga tko bi mogao izbaviti iz njegove ruke: postupao je po svojoj volji te postao velik.

5 Dok promatrah, gle, sa zapada po licu sve zemlje dođe jarac, i ne doticaše tlo: taj jarac imaše istaknuti rog među očima.

6 I dođe on do ovna koji imaše dva roga, kojega vidjeh gdje stoji ispred rijeke, i zaleti se u njega u žestini svoje snage.

7 I vidjeh ga kako se približio ovnu, a bijaše potaknut gnjevom protiv njega, i udari ovna i slomi njegova dva roga; i ne bijaše u ovnu snage da opstane pred njim, nego ga on obori na tlo i zgazi; i ne bijaše nikoga tko bi mogao izbaviti ovna iz njegove ruke.

8 Zbog toga jarac postade nadasve velik; a kada bijaše snažan, veliki rog bî slomljen: umjesto njega narastoše četiri roga istaknuta prema četiri nebeska vjetra.

9 Iz jednoga od njih izbije mali rog, koji naraste izvanredno velik, prema jugu, i prema istoku, i prema ljupkoj zemlji.

10 On postade velik, sve do vojske nebeske; i obori na tlo neke od vojske i od zvijezda, i zgazi ih.

11 Jest, uzvisi se sve do kneza vojske te po njemu bî ukinuta svagdašnja žrtva i bijaše oboreno mjesto njegova svetišta.

12 I dana mu je vojska protiv svagdašnje žrtve, zbog prijestupa, i zbacio je na zemlju istinu; i djelovao je i napredovao.

13 Tada čuh jednoga sveca govoriti, a drugi svetac tome svecu koji govoraše reče: “Kako dugo će trajati to viđenje u pogledu svagdašnje žrtve i prijestupa pustošenja, da se i Svetište i vojska dadu gaziti?”

14 I reče mi: “Do dvije tisuće i tri stotine dana; tada će Svetište biti očišćeno.”

15 Kada ja, Daniel, vidjeh to viđenje i tražih značenje, tada, gle, stade preda me netko nalik na čovjeka.

16 I začuh glas nekog čovjeka među obalama Ulaja, koji povika te reče: “Gabriele, daj da taj čovjek razumije viđenje.”

17 Tako se on približi do mjesta gdje stajah; a kada je on došao, uplaših se i padoh na lice; no on mi reče: “Razumij, sine čovječji, jer će to viđenje biti za razdoblje svršetka.”

18 A kada je govorio sa mnom, ja bijah u duboku snu licem prema tlu; no on me dotaknu i uspravi me.

19 I reče: “Evo, obznanit ću ti što će biti na samom svršetku gnjeva; jer će u određeno vrijeme biti svršetak.

20 Ovan s dva roga što si ga vidio jesu kraljevi Medije i Perzije.

21 Rutavi jarac je kralj Grčke, a veliki rog što mu je među očima jest prvi kralj.

22 A to što je slomljen, dok su se umjesto njega izdigla četiri, četiri će kraljevstva nastati od toga naroda, ali ne u njegovoj snazi.

23 U posljednje doba njihova kraljevstva, kada prijestupnici dopune mjeru, ustat će kralj divlja izgleda, vješt spletkama.

24 I bit će silna moć njegova, ali ne njegovom vlastitom snagom: začuđujuće će razarati, i uspijevati, i djelovati, i uništit će moćne i sveti narod.

25 Putem svoje prepredenosti učinit će da u njegovoj ruci uspijeva prijevara; uzvisit će sebe u svome srcu i putem mira mnoge će upropastiti; dići će se i protiv Kneza nad knezovima, ali će biti razbijen bez ruke.

26 A viđenje o večeri i jutru koje bijaše ispričano, istinito je: stoga zapečati to viđenje, jer će ono biti za mnogo dana.”

27 Ja, Daniel, iznemogoh, i bijah bolestan nekoliko dana; nakon toga ustadoh i obavljah kraljeve poslove; bijah zaprepašten zbog viđenja, no nitko to nije shvatio.

9

1 U prvoj godini Darija, sina Ahasverova, od sjemena medijskoga, koji bijaše postavljen kraljem nad kraljevstvom Kaldejaca,

2 u prvoj godini njegove vladavine, ja, Daniel, putem knjiga doznah broj godina o kojima je riječ GOSPODINOVA došla proroku Jeremiji da će on dovršiti sedamdeset godina u ruševinama Jeruzalema.

3 I upravih svoje lice prema Gospodinu Bogu ištući molitvom i zaklinjanjem, u postu, i kostrijeti, i pepelu.

4 I moljah se GOSPODINU, Bogu svojemu, i ispovjedih se te rekoh: “O, Gospodine, veliki i strašni Bože, koji čuva savez i milosrđe onima koji ga ljube i onima koji drže njegove zapovijedi,

5 sagriješili smo i počinili nepravdu, i opako smo postupali, i bunili se, i odstupili od tvojih pravila i od tvojih sudova.

6 Nismo slušali ni tvoje sluge, proroke, koji su u tvoje ime govorili našim kraljevima, našim knezovima, i našim ocima, i svemu narodu zemlje.

7 O, Gospodine, tebi dolikuje pravednost, a nama smetena lica, kao ovaj dan; Judejcima, i stanovnicima Jeruzalema, i svemu Izraelu, koji su blizu i koji su daleko, po svim zemljama kamo si ih izagnao zbog prijestupa kojim su se o tebe ogriješili.

8 O, Gospodine, nama dolikuje smeteno lice, našim kraljevima, našim knezovima i našim ocima, jer smo protiv tebe sagriješili.

9 Gospodinu, Bogu našemu, dolikuje milosrđe i opraštanje, premda smo se protiv njega bunili;

10 i nismo slušali glas GOSPODINA, Boga našega, kako bismo hodili po njegovim zakonima, koje je on stavio pred nas po svojim slugama, prorocima.

11 Jest, sav je Izrael prekršio tvoj zakon, i odvratio se da se ne pokorava tvome glasu; zato se prokletstvo izlilo na nas, i kletva zapisana u Zakonu Mojsija, sluge Božjega, jer smo protiv njega sagriješili.

12 On je potvrdio svoje riječi, koje je izrekao protiv nas i protiv naših sudaca koji su nam sudili, dovevši na nas veliko zlo; jer pod svim nebom ne bijaše učinjeno kao što bijaše učinjeno na Jeruzalemu.

13 Kao što je zapisano u Zakonu Mojsijevu, sve je to zlo došlo na nas; no mi se nismo pomolili pred GOSPODINOM, Bogom našim, kako bismo se odvratili od svojih opačina i razumjeli tvoju istinu.

14 Zbog toga je GOSPODIN bdio nad zlom i doveo ga na nas; jer je GOSPODIN, Bog naš, pravedan u svim svojim djelima koja čini: jer se mi nismo pokoravali njegovu glasu.

15 A sada, Gospodine, Bože naš, koji si izveo svoj narod iz zemlje egipatske moćnom rukom te postao znamenit, kao u ovaj dan, mi smo sagriješili, mi smo zlo postupili.

16 O, Gospodine, po svoj tvojoj pravednosti zaklinjem te, odvrati svoju srdžbu i svoj bijes od svoga grada, Jeruzalema, svete gore: jer zbog naših grijeha, i zbog nepravda naših otaca, Jeruzalem i tvoj narod postadoše ruglo svima koji su oko nas.

17 A sada, Bože naš, poslušaj molitvu svoga sluge, i njegove smjerne molbe, i daj da tvoje lice zasvijetli nad tvojim opustošenim svetištem, zbog Gospodina.

18 O, Bože moj, prigni svoje uho i čuj; otvori svoje oči i pogledaj naše razvaline i grad koji je nazvan tvojim imenom; jer ne iznosimo svoje usrdne molitve pred tebe zbog svoje pravednosti, nego zbog tvojih velikih milosrđa.

19 O, Gospodine, počuj; o, Gospodine, oprosti; o, Gospodine poslušaj i učini; nemoj odgađati; zbog sebe, Bože moj, jer je tvoj grad i tvoj narod nazvan tvojim imenom.”

20 I dok sam govorio, i molio se, i ispovjedao svoj grijeh i grijeh svoga naroda, Izraela, i iznosio svoju usrdnu molitvu pred GOSPODINOM, Bogom svojim, za svetu goru moga Boga;

21 jest, dok sam govorio u molitvi, onaj čovjek, Gabriel, kojega u početku vidjeh u viđenju, potaknut da hitro doleti, dotakne me u doba večernje žrtve.

22 I izvijesti me te prozbori sa mnom i reče: “Daniele, izišao sam da ti dam umješnost i razumijevanje.

23 Na početku tvojih smjernih molitava izišla je zapovijed, i ja ti je dođoh objaviti; jer si ti nadasve ljubljen. Stoga razumij riječ i razmotri viđenje.

24 Sedamdeset je sedmica određeno nad tvojim narodom i nad tvojim svetim gradom da se dovrši prijestup i da se učini kraj grijesima, i da se izvrši pomirenje zbog nepravednosti i uvede vječna pravednost, i da se zapečati viđenje i proricanje te pomaže Sveti nad svetima.

25 Stoga znaj i razumij da će, otkad iziđe zapovijed da se obnovi i sagradi Jeruzalem, do Mesije Kneza biti sedam sedmica i šezdeset i dvije sedmice; trg će ponovno biti sagrađen, i zid, čak i u nemirnim vremenima.

26 Nakon šezdeset i dvije sedmice Mesija će biti pogubljen, ali ne za sebe; grad i svetište razorit će narod kneza koji će doći; svršetak toga bit će s poplavom, a do svršetka rata određena su pustošenja.

27 On će s mnogima potvrditi savez na jednu sedmicu: u polovici sedmice prekinut će žrtvu i prinos, a zbog širenja gadosti on će pustošiti, i to sve do svršetka, da se na pustoš izlije ono što je određeno.”

10

1 U trećoj godini Kira, perzijskoga kralja, riječ bî objavljena Danielu, nazvanu Beltešazar, i ta riječ bijaše istinita; ali određeno vrijeme bijaše dugo: on je to razumio i shvatio je viđenje.

2 Tih dana sam ja, Daniel, žalovao pune tri sedmice.

3 Nisam jeo ukusna kruha, niti je meso i vino došlo u moja usta, niti sam se mazao uljem dok se nisu ispunile tri sedmice.

4 A dvadeset i četvrtoga dana prvoga mjeseca, kada bijah kraj Velike rijeke, a to je Hidekel,

5 podigoh oči, pogledah, i gle, neki čovjek odjeven u lan, kome bokovi bijahu opasani čistim zlatom iz Ufaza:

6 tijelo mu bijaše poput krizolita, a lice mu bijaše nalik munji, oči kao baklje ognjene, ruke njegove i noge bojom bijahu nalik uglađenoj mjedi, a glas njegovih riječi kao glas mnoštva.

7 Jedino ja, Daniel, vidjeh to viđenje; jer ljudi koji bijahu sa mnom, viđenje ne vidješe, nego ih spopade silno drhtanje, tako da se pobjegoše sakriti.

8 Stoga ja ostadoh sâm i gledah to veliko viđenje; i ne ostade u meni snage, jer se moja pristalost u meni pretvorila u izobličenost te ne sačuvah nimalo snage.

9 Ipak čuh glas njegovih riječi; a kada čuh glas njegovih riječi bijah u duboku snu na svome licu, a moje lice okrenuto prema tlu.

10 I gle, dotaknu me neka ruka, koja me postavi na koljena i na dlanove.

11 I reče mi on: “Daniele, nadasve ljubljeni čovječe, razumij riječi koje ti govorim i uspravi se, jer sam sada tebi poslan.” Kada mi je rekao tu riječ, ja ustadoh tresući se.

12 Tada mi on reče: “Ne boj se, Daniele; jer od prvoga dana kada si priklonio svoje srce da razumiješ, i kažnjavaš se pred svojim Bogom, tvoje riječi bijahu uslišane, i ja dođoh zbog tvojih riječi.

13 No knez perzijskoga kraljevstva odupirao mi se dvadeset i jedan dan; ali, gle, Mihael, jedan od prvih knezova, došao mi je u pomoć; i ostao sam tamo s perzijskim kraljevima.

14 Sada sam te došao upoznati s onime što će zadesiti tvoj narod u kasnijim danima; jer je to viđenje za mnoge dane.”

15 Kada mi je izgovorio takve riječi, ja oborih lice na tlo i zanijemih.

16 I gle, jedan nalik ljudskim sinovima dotaknu moje usne. Tada otvorih usta i progovorih te tome koji stajaše preda mnom rekoh: “Gospodine moj, od toga viđenja jadi su me spopali, i nisam sačuvao nimalo snage.

17 Jer kako da sluga ovoga moga gospodara govori sa svojim gospodarom? Jer me smjesta napustila snaga, a ni dah nije ostao u meni.”

18 Tada ponovno dođe i dotakne me jedan nalik na čovjeka i okrijepi me;

19 i reče: “O, nadasve ljubljeni čovječe, ne boj se: mir tebi; budi jak; jest, budi jak.” Kada mi je on govorio, ja ojačah i rekoh: “Neka moj gospodar govori; jer si me okrijepio.”

20 Tada on reče: “Znaš li zašto sam došao k tebi? Sada ću se vratiti da se borim s knezom Perzije; a kada odem, gle, doći će knez Grčke.

21 Ali pokazat ću ti što je zapisano u zapisu istine; i nema nikoga tko drži sa mnom u svemu tome, osim Mihaela, kneza vašega.”

11

1 “Ja sam i u prvoj godini Darija Medijca ustao da ga poduprem i ojačam.

2 A sada ću ti kazati istinu. Evo, u Perziji će ustati još tri kralja; a četvrti će biti mnogo bogatiji negoli svi oni: snagom stečenom svojim bogatstvom, sve će podići protiv grčkoga kraljevstva.

3 I moćan će kralj ustati, koji će vladati golemim područjem, i činiti po svojoj volji.

4 A kada on ustane, njegovo će kraljevstvo biti razbijeno i razdijeljeno prema četiri nebeska vjetra; ali ne njegovu potomstvu ni prema području kojim je vladao: jer će njegovo kraljevstvo biti iščupano, i to za druge uz njih.

5 “I kralj juga će biti jak, i jedan od njegovih knezova; on će ga snagom nadmašiti i zavladati; njegova će vladavina biti velika vladavina.

6 Kada se navrše godine, oni će se udružiti, jer će kći kralja juga doći kralju sjevera da sklope sporazum; no ona neće sačuvati snagu mišice, niti će opstati on, ni njegova mišica, nego će ona biti predana, i oni koji su je doveli, i onaj od koga se rodila, i onaj koji ju je jačao u tim vremenima.

7 No od izdanka njezinih korijena jedan će se uzdići na njegov položaj, jedan koji će doći s vojskom i ući u tvrđavu kralja sjevera te djelovati protiv njih i nadvladati:

8 on će i njihove zaplijenjene bogove odnijeti u Egipat, zajedno s njihovim knezovima, i s njihovim dragocjenim posuđem od srebra i od zlata; i ostat će više godina negoli kralj sjevera.

9 Tako će kralj juga doći u kraljevstvo te se vratiti u vlastitu zemlju;

10 i njegovi će se sinovi pokrenuti te skupiti mnoštvo velikih sila: i jedan će, svakako, doći, preplaviti i proći: tada će se on vratiti, i pokrenuti, sve do njegova uporišta.

11 Kralj juga će se razgnjeviti, izići će i pobiti se s njim, to jest s kraljem sjevera; i poslat će golemo mnoštvo, ali će to mnoštvo biti predano u njegovu ruku.

12 A kada ukloni to mnoštvo, srce će mu se uznijeti; i oborit će mnoge desetke tisuća, ali se time neće ojačati.

13 Jer će se kralj sjevera vratiti i poslati mnoštvo veće od prijašnjega; nakon nekoliko godina doći će s golemom vojskom i s mnogo blaga.

14 U to doba mnogi će ustati protiv kralja juga; i nasilnici iz tvoga naroda će se uzvisiti da potvrde viđenje, ali će oni pasti.

15 Tako će kralj sjevera doći, podići nasip i zauzeti najutvrđenije gradove: mišice juga neće odoljeti, ni njegovo birano ljudstvo, niti će biti ikakve snage za odupiranje.

16 Ali onaj koji bude došao protiv njega, postupat će po svojoj volji i nitko neće opstati pred njim; zaustavit će se u veličanstvenoj zemlji, koju će njegova ruka razoriti.

17 I lice će svoje okrenuti kako bi ušao sa snagom svega svoga kraljevstva, i čestiti s njime; ovako će učiniti: dat će mu kćer ženâ, pokvarivši je, no ona neće stati na njegovu stranu niti će biti za njega.

18 Nakon toga lice će svoje okrenuti prema otocima i mnoge će zauzeti; ali će jedan knez u svoju korist prekinuti sramotu koju je nanio: ne osramotivši sebe, sramotu će na njega svaliti.

19 Tada će okrenuti svoje lice prema tvrđavi vlastite zemlje; ali će se spotaknuti i pasti, i neće ga se naći.

20 Zatim će namjesto njega ustati jedan koji će u slavu kraljevstva dizati poreze; no on će u nekoliko dana biti uništen, ali ne u srdžbi, ni u boju.

21 “Namjesto njega ustat će jedna opaka osoba kojoj neće dati kraljevsku čast; no on će doći miroljubivo i laskanjem će se domoći kraljevstva.

22 Mišicama potopa bit će oni pred njim otplavljeni i razbijeni; jest, i knez saveza.

23 Nakon što sklope savezništvo s njim, on će djelovati prijevarno; jer će uzaći i s malim će narodom ojačati.

24 Miroljubivo će ući u najplodnije dijelove pokrajine i učinit će ono što nisu učinili ni njegovi oci ni očevi njegovih otaca; među njima će rasuti grabež, plijen i bogatstvo: jest, neko vrijeme smišljat će i osnove protiv utvrđenih mjesta.

25 Velikom vojskom podići će svoju snagu i svoju hrabrost protiv kralja juga. I krenut će kralj juga u boj s vrlo velikom i moćnom vojskom, ali neće odoljeti: jer će oni smišljati osnove protiv njega.

26 Jest, uništit će ga oni koji se hrane obrokom od njegova jela, i njegova će vojska preplaviti; i mnogi će pasti pobijeni.

27 U oba ta kralja srca će biti sklona činiti zlo, i govorit će laži za istim stolom; ali neće uspjeti, jer će svršetak ipak biti u vrijeme koje je određeno.

28 Tada će se on vratiti u svoju zemlju s golemim bogatstvom, a srce će njegovo biti protiv svetog saveza; i izvršit će pothvate i vratiti se u vlastitu zemlju.

29 U određeno će se vrijeme vratiti i krenuti prema jugu; ali to neće biti kao ono ranije, ili kao kasnije.

30 Jer doći će protiv njega kitimske lađe: stoga će biti ožalošćen i vratiti se, i razgnjeviti se protiv svetog saveza; tako će učiniti; vratit će se i sporazumjeti s onima koji napuštaju sveti savez.

31 I mišice će stajati na njegovoj strani, i oskvrnut će svetište snage, i ukinut će svagdašnju žrtvu i postaviti grozotu koja pustoši.

32 I takve koji postupaju opako protiv saveza iskvarit će laskanjima; ali će narod koji poznaje svoga Boga biti jak i poduzimati pothvate.

33 Oni u narodu koji razumiju, mnoge će poučiti; ipak će mnogo dana od mača padati, od ognja, od sužanjstva i od pljačke.

34 A kada budu padali, slaba će im pomoć biti pružena; jer će mnogi prionuti uz njih s laskanjem.

35 I neki od tih razumnih će pasti, da ih se iskuša, i pročisti, i ubijeli, sve do vremena svršetka: jer je to ipak za određeno vrijeme.

36 Taj će kralj postupati po svojoj volji i sebe će uzvisiti, i uzveličat će sebe povrh svakoga boga, i govoriti zapanjujuće riječi protiv Boga nad bogovima, i uspijevati sve dok se ne navrši gnjev; jer će biti izvršeno ono što je određeno.

37 Neće cijeniti Boga svojih otaca ni žudnju ženâ, niti će mariti za ikojega drugoga boga, jer će sebe uzvisiti iznad svih.

38 Umjesto njega častit će Boga silâ: boga kojega nisu poznavali njegovi oci častit će zlatom, i srebrom, i dragim kamenjem, i onime što je ugodno.

39 Tako će u većini tvrđava činiti s tuđim bogom, kojega će priznavati i veličati sa slavom; i dat će im da nad mnogima vladaju i razdijelit će zemlju zbog dobitka.

40 U doba svršetka kralj juga će navaliti na nj, a kralj sjevera doći će protiv njega kao vihor, s kolima, i s jahačima, i s mnogim lađama; i ući će u zemlje, preplaviti i prijeći.

41 Ući će i u slavnu zemlju i mnoge će zemlje biti oborene, ali će ove izmaknuti iz njegove ruke: Edom, Moab i glavnina djece Amonove.

42 Ispružit će svoju ruku i nad zemljama; i zemlja egipatska neće umaknuti.

43 Ali imat će vlast nad riznicama zlata i srebra i nad svim dragocjenostima Egipta; i Libijci i Etiopljani bit će mu za stopama.

44 Ali uznemirit će ga vijesti s istoka i sa sjevera; stoga će s velikim gnjevom poći da uništi i potpuno zatre mnoge.

45 Prebivališta svoje palače postavit će između mora na slavnoj svetoj gori; no ipak će doći do svoga svršetka, i nitko mu neće pomoći.”

12

1 “U to će doba ustati Mihael, veliki knez koji zastupa djecu tvoga naroda; i bit će doba tjeskobe, kakva ne bijaše nikada otkada je naroda i do toga vremena: u to doba će tvoj narod biti izbavljen, svaki koji se nađe zapisan u knjizi.

2 I probudit će se mnogi od onih koji spavaju u prahu zemaljskom; neki na vječni život, a neki na sramotu i vječni prezir.

3 Oni koji su mudri svijetlit će kao sjaj nebeskoga svoda, a oni koji mnoge obrate pravednosti kao zvijezde u vijeke vjekova.

4 A ti, Daniele, zatvori riječi i zapečati knjigu do vremena svršetka: mnogi će juriti amo-tamo i znanje će se umnožiti.”

5 Tada ja, Daniel, pogledah, i gle, ondje stajahu druga dvojica, jedan s ove strane riječne obale, a drugi s one strane riječne obale.

6 I reče jedan čovjeku odjevenu u lan, koji bijaše nad vodama rijeke: “Koliko dugo će biti do kraja tim čudesima?”

7 I čuh čovjeka odjevena u lan, koji bijaše nad vodama rijeke, kada je podigao svoju desnicu i svoju ljevicu prema nebu i zakleo se onime koji živi zauvijek, da će to biti na neko vrijeme, vremena i pola vremena; i da će sve to svršiti kada on dovrši rasulo snage svetoga naroda.

8 Čuh, ali ne razumjeh. Tada rekoh: “Gospodine moj, što će biti svršetak toga?”

9 On reče: “Idi svojim putem, Daniele; jer su te riječi zatvorene i zapečaćene do razdoblja svršetka.

10 Mnogi će se očistiti, ubjeliti i prokušati, ali će zli zlo postupati i nitko od zlih neće razumjeti; no mudri će razumjeti.

11 Od dana kada bude ukinuta svakodnevna žrtva i postavljena grozota koja pustoši, bit će tisuću dvjesto i devedeset dana.

12 Blagoslovljen je onaj tko čeka i dočeka tisuću tristo trideset i pet dana.

13 A ti idi svojim putem dok ne bude svršetak; jer ćeš otpočinuti i stati na svoju baštinu na svršetku danâ.”

Koristimo kolačiće

Kolačiće (eng. cookies) koristimo kako bismo Vam pružili što bolje korisničko iskustvo, prikaz sustava navigacije, funkcionalnosti upravljanja košaricom i sl...
Također koristimo i Google Analytics koji sam kao i mnoge druge stranice također koriste kolačiće.

Nastavkom korištenja stranica slažete se da možemo postavljati ove vrste kolačića na vašem uređaju/računalu.

U redu Izbriši kolačiće