Ispiši ovu stranicu
Vrati na kategoriju Stari zavjet

08 Knjiga o Ruti

1

1 U one dane kada su vladali suci, u zemlji nastade glad. I ode neki čovjek iz Betlehema Judina, kako bi se privremeno nastanio u zemlji Moab; on, i njegova žena, i njegova dva sina.

2 Ime tome čovjeku bijaše Elimelek, ime njegovoj ženi Naomi, a imena dvojice njegovih sinova Mahlon i Kiljon, Efraćani iz Betlehema Judina. I stigoše oni u zemlju moapsku i ostadoše ondje.

3 I umrije Elimelek, Naomin muž, i ostade ona sama sa svoja dva sina.

4 Oni se oženiše Moapkama; jednoj bijaše ime Orpa, a drugoj Ruta. I ostadoše ondje desetak godina.

5 I umriješe obojica, i Mahlon i Kiljon; i ostade žena bez svoja dva sina i bez svoga muža.

6 Tada ustade ona sa svojim snahama da se vrati iz zemlje moapske, jer je u moapskoj zemlji čula da je GOSPODIN pohodio svoj narod dajući mu kruha.

7 Stoga ode ona iz mjesta gdje bijaše, i obje njezine snahe s njom; i krenuše na put da se vrate u zemlju Judinu.

8 I reče Naomi svojim dvjema snahama: “Idite, vratite se svaka kući svoje majke. GOSPODIN neka postupi dobrostivo s vama, kao što ste vi postupile s pokojnicima i sa mnom.

9 Neka vam dade GOSPODIN da nađete spokoj, svaka u domu svoga muža.” Tada ih poljubi, a one podigoše glas i zaplakaše.

10 I rekoše joj: “Mi ćemo se s tobom vratiti tvome narodu.”

11 I reče Naomi: “Vratite se natrag, kćeri moje: zašto biste išle sa mnom? Ima li još sinova u mojoj utrobi da vam budu muževima?

12 Vratite se natrag, kćeri moje, idite svojim putem; jer ja sam prestara da bih imala muža. I kada bih rekla: Imam nade, ako bih već noćas imala muža, i rodila sinove,

13 biste li vi čekale na njih da odrastu? Biste li si zbog njih uskratile muževe? Ne, kćeri moje; jer vrlo sam žalosna zbog vas zato što se ruka GOSPODINOVA ispružila protiv mene.”

14 I digoše one glas i ponovno zaplakaše. I poljubi Orpa svoju svekrvu, no Ruta prione uza nju.

15 Ona joj reče: “Evo, tvoja se šurjakinja vratila svome narodu i svojim bogovima: vrati se i ti za svojom šurjakinjom.”

16 I reče Ruta: “Ne nagovaraj me da te ostavim, ili da se vratim i ne slijedim te, jer kamo ti ideš, idem i ja, gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja, tvoj narod bit će moj narod i tvoj Bog, moj Bog.

17 Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, i ondje ću biti pokopana: neka mi GOSPODIN tako učini, i još više, da samo smrt rastavi tebe i mene.”

18 Kad ona vidje da je ova čvrsto naumila ići s njom, prestade je nagovarati.

19 Tako su njih dvije išle dok nisu stigle do Betlehema. Kada su došle u Betlehem, sav se grad uskomeša zbog njih; i govorahu: “Je li to Naomi?”

20 Ona im reče: “Ne zovite me Naomi, nego me zovite Mara; jer je Svesilni postupio nadasve gorko sa mnom.

21 Puna sam otišla, a GOSPODIN me vratio kući bez ičega: zašto me onda zovete Naomi, kad vidite da je GOSPODIN posvjedočio protiv mene, i da mi je Svemoćni bol zadao?”

22 Tako se vratila Naomi, i s njom Ruta Moapka, njezina snaha: vratile su se iz moapske zemlje i stigle u Betlehem na početku žetve ječma.

2

1 A Naomi je imala rođaka po svome mužu, vrlo imućnog čovjeka od Elimelekove obitelji; njemu bijaše ime Boaz.

2 I reče Ruta Moapka Naomi: “Pusti me da idem u polje pabirčiti klasje za onim u čijim očima nađem milost.” Ona joj odvrati: “Idi, kćeri moja.”

3 I ode ona te je, došavši, pabirčila u polju za žeteocima; i slučajno se namjerila na dio polja koji je pripadao Boazu, koji je bio od roda Elimelekova.

4 I gle, dođe Boaz iz Betlehema i reče žeteocima: “GOSPODIN neka bude s vama.” Oni mu odgovoriše: “GOSPODIN te blagoslovio.”

5 Tada Boaz svome sluzi koji bijaše postavljen nad žeteocima reče: “Čija je ono djevojka?”

6 A sluga koji bijaše nad žeteocima odgovori i reče: “To je ona moapska djevojka koja se s Naomi vratila iz zemlje moapske.

7 Rekla mi je: ‘Molim te, dopusti mi da nakon žeteoca pabirčim i skupljam klasje među snopovima.’ Tako je došla i ostala od jutra sve do sada; samo se malo zadržala u kući.”

8 Tada Boaz reče Ruti: “Ne čuješ li, kćeri moja? Nemoj ići pabirčiti u drugo u polje, i ne odlazi odavde, nego budi stalno ovdje uz moje sluškinje.

Neka ti oči budu na polju koje one žanju i idi za njima: nisam li naredio momcima da te ne diraju? A kada ožedniš, idi k posudama i pij od onoga što su momci zahvatili.”

10 Tada ona pade ničice, sagnu se do zemlje i reče mu: “Zbog čega sam našla milost u tvojim očima da obraćaš pozornost na mene, kad sam tuđinka?”

11 I odgovori Boaz i reče joj: “Dobro sam obaviješten o svemu što si svojoj svekrvi učinila nakon smrti svog muža; i kako si napustila svoga oca i svoju majku, i svoj rodni kraj, i došla k narodu koji dosad nisi poznavala.

12 Neka ti GOSPODIN uzvrati za tvoje djelo i neka ti dade punu nagradu GOSPODIN, Bog Izraelov, pod čija si se krila došla pouzdati.”

13 Tada ona reče: “Daj mi da nađem naklonost u tvojim očima, gospodaru moj; jer si me utješio i ljubazno si progovorio svojoj sluškinji, premda ja nisam kao jedna od tvojih sluškinja.”

14 I reče joj Boaz: “U doba objeda dođi ovamo i jedi od ovoga kruha i zamoči svoj zalogaj u ocat.” I sjede ona kraj žeteoca; i pruži joj on prženo zrnje pa je jela, nasitila se i ostavila.

15 A kada je ustala pabirčiti, zapovjedi Boaz svojim momcima, rekavši: “Pustite je neka pabirči i među snopovima i nemojte je grditi;

16 i ispuštajte joj namjerno poneku od rukoveti i ostavite ih neka ih ona popabirči i nemojte je koriti.”

17 Tako je ona pabirčila u polju sve do večeri, i ovršila je ono što je napabirčila: bijaše to oko efe ječma.

18 I uze to i ode u grad; i vidje njezina svekrva što je napabirčila. I izvadi i dade joj ono što je sačuvala nakon što se bila nasitila.

19 I upita je svekrva: “Gdje si pabirčila danas? Gdje si radila? Neka je blagoslovljen onaj koji je obratio pozornost na tebe.” I objasni ona svojoj svekrvi kod koga je radila, i reče: “Ime čovjeku kod kojega sam danas radila je Boaz.”

20 I reče Naomi svojoj snasi: “Neka GOSPODIN blagoslovi onoga koji nije uskratio svoju dobrostivost ni živima ni mrtvima.” I još joj reče Naomi: “Taj čovjek nam je bliskoga roda, jedan od naših najbližih rođaka.”

21 I reče Ruta Moapka: “Još mi je rekao: ‘Drži se čvrsto uz moje momke, sve dok ne završe svu moju žetvu.’ ”

22 I reče Naomi Ruti, svojoj snasi: “Dobro je, kćeri moja, što ideš s njegovim sluškinjama, da te ne susreću na bilo kojoj drugoj njivi.”

23 Tako se ona čvrsto držala Boazovih sluškinja i pabirčila do svršetka žetve ječma i žetve pšenice; i živjela je sa svojom svekrvom.

3

1 Tada joj njezina svekrva Naomi reče: “Kćeri moja, zar da ti ne potražim počinak, da ti bude dobro?

2 A sada, nije li Boaz, s čijim si sluškinjama bila, naš srodnik? Evo, ove noći on će vijati ječam na gumnu.

3 Stoga se operi i pomaži, i odjeni se pa siđi do gumna; ali nemoj dopustiti da te čovjek prepozna dok se ne najede i napije.

4 A kada legne, upamti mjesto na koje će leći i uđi tamo, raskrij mu stopala i legni; i reći će ti što da učiniš.”

5 Ona joj odvrati: “Učinit ću sve što mi kažeš.”

6 I siđe ona do gumna i postupi u svemu onako kako joj je svekrva naložila.

7 Kada se Boaz najeo i napio, i srce mu se oraspoložilo, ode on leći kraj hrpe žita. I dođe ona lagano, raskrije mu stopala i legne.

8 Nekako o ponoći čovjek se uplaši, okrene se, i gle: neka žena leži kod njegovih stopala.

9 On upita: “Tko si ti?” a ona odgovori: “Ja sam Ruta, tvoja sluškinja: raširi, stoga, skut svoj nad svojom sluškinjom, jer si bliski srodnik.”

10 On reče: “Blagoslovljena budi od GOSPODINA, kćeri moja, jer si iskazala više dobrostivosti na posljetku negoli u početku; jer nisi išla za mladićima, bilo bogatima, bilo siromašnima.

11 A sada, kćeri moja, ne boj se; učinit ću ti sve što tražiš: jer sav grad moga naroda zna da si čestita žena.

12 E sada, istina je da sam ti bliski srodnik, no postoji srodnik još bliži od mene.

13 Ostani ove noći, a ako on ujutro izvrši prema tebi srodničku dužnost, dobro, neka izvrši srodničku dužnost; ali ako on ne izvrši srodničku dužnost prema tebi, tada ću ti srodničku dužnost izvršiti ja, živoga mi GOSPODINA. Lezi do jutra.”

14 I ležala je do njegovih stopala sve do jutra; i ustala je prije negoli su mogli raspoznati jedno drugo. I reče on: “Da se ne sazna da je žena došla na gumno.”

15 I još reče: “Dodaj taj ogrtač što ga imaš na sebi i pridrži ga.” Dok ga je ona pridržavala, odmjeri on šest mjera ječma; i stavi to na nju. I ode ona u grad.

16 Kada je stigla k svojoj svekrvi, ova reče: “Tko si ti, kćeri moja?” I ispripovijeda joj ona sve što joj je čovjek učinio.

17 I reče: “Ovih šest mjera ječma mi je dao on; jer reče mi: ‘Ne idi bez ičega k svojoj svekrvi.’ ”

18 Tada ona reče: “Primiri se, kćeri moja, dok ne saznaš kako će stvar ispasti; jer čovjek neće imati spokoja sve dok to već danas ne dovrši.”

4

1 Tada uzađe Boaz do gradskih vrata i sjedne ondje. I gle, naiđe onaj srodnik o kojemu je Boaz govorio; kojemu on reče: “Hej ti, taj i taj! Dođi, sjedni ovdje.” I svrnu onaj i sjede.

2 I uze on deset ljudi od gradskih starješina i reče: “Sjednite ovdje.” I posjedaše.

3 Zatim reče tome srodniku: “Naomi, koja se vratila iz zemlje moapske, prodaje komad zemlje koji je pripadao našem bratu Elimeleku;

4 stoga sam ti to mislio obznaniti, i reći ti: Kupi to pred građanima i pred starješinama moga naroda. Ako ćeš otkupiti, otkupi; ako li nećeš otkupiti, kaži mi da znam: jer osim tebe nema nikoga da to otkupi, a ja sam na redu tek nakon tebe.” I reče onaj: “Ja ću to otkupiti.”

5 Tada Boaz reče: “Onoga dana kada iz Naomine ruke kupiš polje, moraš kupiti i Rutu Moapku, ženu pokojnikovu, da podigneš ime pokojniku na njegovoj baštini.”

6 I reče onaj srodnik: “Ne mogu to otkupiti za sebe, da si ne pokvarim vlastitu baštinu: otkupi ti sebi moje pravo, jer ga ja ne mogu otkupiti.”

7 A ranije u Izraelu ovo bijaše običaj u pogledu otkupa i u pogledu zamjene: sve bi se potvrđivalo tako da čovjek skine svoju cipelu i dade je svome bližnjemu. To bijaše svjedočanstvo u Izraelu.

8 Stoga je onaj srodnik odvratio Boazu: “Kupi je ti sebi.” Tako je on skinuo svoju cipelu.

9 I reče Boaz starješinama i svemu narodu: “Vi ste danas svjedoci da sam iz Naomine ruke otkupio sve što je bilo Elimelekovo i sve što je bilo Kiljonovo i Mahlonovo.

10 Osim toga sam Rutu Moapku, ženu Mahlonovu, otkupio da mi bude ženom, da podignem pokojnikovo ime na njegovoj baštini, da se pokojnikovo ime ne iskorijeni između njegove braće i s vrata njegova mjesta: vi ste danas svjedoci.”

11 Tada sav narod koji bijaše na vratima, i starješine, rekoše: “Svjedoci smo. Neka GOSPODIN ženu koja je došla u tvoj dom učini kao Rahelu i Leu, koje su obje izgradile dom Izraelov; i budi ugledan u Efrati, i budi glasovit u Betlehemu;

12 i neka ti dom bude kao dom Peresov, kojega je Tamara rodila Judi, od sjemena koje će ti GOSPODIN dati od te mlade žene.”

13 Tako Boaz uze Rutu i ona mu postade ženom. A kada je ušao k njoj, dade joj GOSPODIN da začne; i rodi ona sina.

14 Tada žene rekoše Naomi: “Neka je blagoslovljen GOSPODIN, koji ti danas nije uskratio srodnika, da njegovo ime bude glasovito u Izraelu.

15 On će tebi biti obnovitelj života i skrbnik u tvojoj starosti: jer ga je rodila tvoja snaha, koja te ljubi, koja ti je bolja negoli sedam sinova.”

16 I uze Naomi dijete sebi u naručje i postade mu dadiljom.

17 I dadoše mu njezine susjede ime, rekavši: “Naomi se rodio sin”; i nazvaše ga Obed: on je otac Jišaja, oca Davidova.

18 A ovo su naraštaji Peresovi: od Peresa se rodio Hesron,

19 od Hesrona se rodio Ram, od Rama se rodio Aminadab,

20 od Aminadaba se rodio Nahšon, od Nahšona se rodio Salmon,

21 od Salmona se rodio Boaz, od Boaza se rodio Obed,

22 od Obeda se rodio Jišaj, a od Jišaja se rodio David.

Koristimo kolačiće

Kolačiće (eng. cookies) koristimo kako bismo Vam pružili što bolje korisničko iskustvo, prikaz sustava navigacije, funkcionalnosti upravljanja košaricom i sl...
Također koristimo i Google Analytics koji sam kao i mnoge druge stranice također koriste kolačiće.

Nastavkom korištenja stranica slažete se da možemo postavljati ove vrste kolačića na vašem uređaju/računalu.

U redu Izbriši kolačiće