1
1 Ovo su riječi koje je Mojsije izgovorio svemu Izraelu s ove strane Jordana u pustari, u ravnici nasuprot Crvenome moru, između Parana, i Tofela, i Labana, i Hazerota, i Di-Zahaba.
2 (Jedanaest je dana puta od Horeba prema gori Seir do Kadeš-Barnee.)
3 Četrdesete godine, u jedanaestome mjesecu, prvoga dana toga mjeseca, govorio je Mojsije djeci Izraelovoj u skladu sa svime onime što mu je GOSPODIN zapovjedio za njih.
4 Nakon što je potukao Sihona, kralja Amorejaca, koji je prebivao u Hešbonu, i Oga, kralja Bašana, koji je prebivao kod Aštarota u Edreju,
5 s ove strane Jordana, u zemlji Moabu, poče Mojsije proglašavati ovaj zakon, rekavši:
6 “GOSPODIN, Bog naš, prozborio nam je na Horebu, rekavši: ‘Dovoljno dugo ste boravili na ovome brdu:
7 okrenite se i krenite na put te pođite u gorje Amorejaca i u sva obližnja mjesta, u Ravnicu, u Gorje, i u Dolinu, i u Južni kraj, i uz obalu mora, do zemlje Kanaanaca, i do Libanona, do Velike rijeke, rijeke Eufrat.
8 Evo, stavio sam pred vas tu zemlju: idite i zaposjednite zemlju za koju se GOSPODIN zakleo vašim ocima, Abrahamu, Izaku, i Jakovu, da će je dati njima i njihovu sjemenu poslije njih.’
9 “I govorih vam tada, rekavši: ‘Ja nisam sposoban nositi vas sâm:
10 GOSPODIN, Bog vaš, umnožio vas je, i gle, danas ste mnogobrojni kao zvijezde na nebu.
11 (Neka GOSPODIN, Bog vaših otaca, učini da vas bude tisuću puta više negoli vas ima, i neka vas blagoslovi, kao što vam je obećao!)
12 Kako bih ja mogao sâm nositi vaše tegobe, i vaše breme, i vaše sukobe?
13 Uzmite si ljude mudre i pametne, i priznate među vašim plemenima, i ja ću ih učiniti upraviteljima nad vama.’
14 I odgovoriste mi, rekavši: ‘Dobro nam je da učinimo to što si rekao.’
15 Stoga uzeh glavare vaših plemena, mudre ljude i priznate, i učinih ih poglavarima nad vama, tisućnicma, i stotnicima, i pedesetnicima, i desetnicima, i dužnosnicima među vašim plemenima.
16 U to doba sam naložio vašim sucima: ‘Saslušajte slučajeve između vaše braće i sudite pravedno između svakog čovjeka i njegova brata, i stranca koji je s njim.
17 Ne budite pristrani ni prema kome u suđenju, nego saslušajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se lica čovjekova, jer je sud Božji; a slučaj koji vam je pretežak iznesite meni, i ja ću ga saslušati.’
18 I zapovjedih vam u ono doba sve što trebate činiti.
19 “A kada smo otišli od Horeba, prolazili smo svom onom velikom i strašnom pustarom koju vidjeste uz put za goru Amorejaca, kao što nam je zapovjedio GOSPODIN, Bog naš; i stigosmo u Kadeš-Barneu.
20 I rekoh vam: ‘Došli ste do gore Amorejaca, koju nam daje GOSPODIN, Bog naš.
21 Gledaj, GOSPODIN, Bog tvoj, stavio je pred tebe ovu zemlju: idi i zaposjedni je, kao što ti je GOSPODIN, Bog tvojih otaca, bio rekao. Ne boj se i ne budi malodušan.’
22 I pristupili ste mi i rekli: ‘Poslat ćemo ljude pred sobom i neka nam istraže tu zemlju i dojave kojim putem trebamo uzaći i u koje gradove ćemo doći.’
23 Ta mi se izjava svidjela pa sam uzeo od vas dvanaest ljudi, po jednoga iz svakog plemena:
24 oni su krenuli i uspeli se na gorje te stigli do doline Eškol i istražili je.
25 I uzeli su u ruke od plodova te zemlje i donijeli ih dolje k nama; i natrag su nam donijeli riječ, rekavši: ‘Dobra je zemlja koju nam daje GOSPODIN, Bog naš.’
26 No, usprkos tome, vi ne htjedoste uzaći, nego se pobuniste protiv zapovijedi GOSPODINA, Boga vašega.
27 Mrmljali ste u svojim šatorima i govorili: ‘Zato što nas mrzi izveo nas je GOSPODIN iz zemlje egipatske da nas preda u ruku Amorejcima, kako bi nas oni uništili.
28 Kamo da se uspinjemo? Naša braća su nam obeshrabrila srce, rekavši: Taj narod je veći i viši od nas; gradovi su veliki i okruženi zidinama do nebesa. I, štoviše, vidjesmo ondje i sinove Anakovaca.’
29 Tada sam vam rekao: ‘Ne strahujte i nemojte ih se bojati.
30 GOSPODIN, Bog vaš, koji ide pred vama, borit će se za vas prema svemu onome što je učinio za vas pred vašim očima u Egiptu;
31 i u pustari, gdje si vidio kako te GOSPODIN, Bog tvoj, svim putem kojim ste išli nosio kao što čovjek nosi svoga sina, sve dok niste stigli na ovo mjesto.
32 No u pogledu toga niste vjerovali GOSPODINU, Bogu svome,
33 koji je išao putem pred vama da vam potraži mjesto gdje ćete podići svoje šatore; u ognju noću, da bi vam pokazao kojim putem trebate ići, a u oblaku danju.
34 I čuo je GOSPODIN glas vaših riječi, i razgnjevio se te se zakleo, rekavši:
35 ‘Ni jedan jedini od ljudi ovoga zloga naraštaja neće vidjeti tu dobru zemlju za koju se zakleh da ću je dati vašim ocima,
36 osim Kaleba, sina Jefuneova. On će je vidjeti, i njemu ću dati zemlju kojom je gazio, i njegovoj djeci, zato što je u potpunosti slijedio GOSPODINA.’
37 GOSPODIN se zbog vas razljutio i na mene, rekavši: ‘Ni ti nećeš ući onamo.
38 Ali Jošua, sin Nunov, koji stoji pred tobom, on će ući onamo: ohrabri ga, jer će on uvesti Izraela da je baštini.
39 Štoviše, vaši mališani, za koje rekoste da će biti plijenom, i vaša djeca koja u taj dan nisu raspoznavala što je dobro i zlo, ona će ući onamo, i dat ću je njima i oni će je zaposjesti.
40 A što se tiče vas, vi se okrenite i krenite u pustaru prema Crvenome moru.’
41 Tada mi odgovoriste i rekoste mi: ‘Sagriješili smo protiv GOSPODINA; poći ćemo gore i boriti se prema svemu onome što nam je GOSPODIN, BOG naš, zapovjedio.’ I, kada ste se opasali svojim oružjem, bili ste pripravni uzaći uzbrdo.
42 A meni je GOSPODIN rekao: ‘Reci im: Ne mojte se uspinjati i nemojte se boriti, jer ja nisam među vama; da ne budete potučeni pred svojim neprijateljima.
43 Tako sam vam govorio; no vi ne htjedoste slušati, nego ste se pobunili protiv GOSPODINOVE zapovijedi i drsko ste pošli gore u brdo.
44 I izišli su protiv vas Amorejci koji su živjeli na tome brdu, i potjerali su vas kao što to čine pčele te su tukli vas od Seira sve do Horme.
45 Tada ste se vratili, i plakali ste pred GOSPODINOM; ali GOSPODIN nije htio čuti vaš glas niti vas saslušati.
46 Tako ste ostali u Kadešu mnogo dana, prema tome koliko ste već dana ostali ondje.”
2
1 “Tada smo se okrenuli i krenuli u pustaru prema Crvenome moru, kao što mi je GOSPODIN rekao; i mnogo smo dana obilazili goru Seir.
2 Tada mi GOSPODIN prozbori, rekavši:
3 ‘Dovoljno dugo ste obilazili ovu goru: okrenite prema sjeveru.’
4 I zapovjedi on narodu: ‘Proći ćete područjem svoje braće, djece Ezavove, koja žive u Seiru; ona će vas se uplašiti. Stoga se dobro pripazite:
5 nemojte se sukobljavati s njima, jer vam neću dati ni stopu njihove zemlje; zato što sam goru Seir dao u posjed Ezavu.
6 Hranu od njih kupujte za novac, da imate što jesti, a i vodu kupujte od njih za novac, da možete piti.
7 Jer GOSPODIN, Bog tvoj, blagoslovio te u svim djelima tvoje ruke; poznato mu je tvoje hodanje ovom velikom pustarom: ovih četrdeset godina GOSPODIN, Bog tvoj, bio je s tobom; ništa ti nije nedostajalo.
8 “A kada smo prošli kraj svoje braće, djece Ezavove koja žive u Seiru, putem koji ravnicom vodi od Elata, i od Esjon-Gebera, skrenuli smo i prošli putem za Moapsku pustaru.
9 Tada mi je GOSPODIN rekao: ‘Nemoj uznemirivati Moapce, niti se boriti s njima, jer ti neću dati u posjed ništa od njihove zemlje; zato što sam Ar dao u posjed djeci Lotovoj.’
10 Nekoć su ondje živjeli Emijci, velik narod i brojan, i visoka stasa kao Anakovci.
11 Njih se također smatralo divovima kao i Anakovce, ali ih Moapci nazivaju Emijcima.
12 Ranije su u Seiru živjeli i Horijci, ali su ih naslijedila djeca Ezavova, istrijebivši ih ispred sebe i naselivši se umjesto njih, kao što je i Izrael učinio zemlji svoga posjeda, koju im je dao GOSPODIN.
13 ‘Ustanite sada’, rekoh, ‘i prijeđite preko potoka Zereda.’ I prijeđosmo potok Zered
14 A vrijeme što je prošlo otkad smo pošli od Kadeš-Barnee, i sve dok smo prešli preko potoka Zereda, bijaše trideset i osam godina: sve dok među vojskom nije izumro sav naraštaj ratnika, kao što im se GOSPODIN zakleo.
15 Jer ruka GOSPODINOVA doista bijaše protiv njih da ih istrebljuje iz vojske dok ne nestanu.
16 “I tako se zbilo da mi je, kada su iz naroda istrijebljeni i pomrli svi ti ratnici,
17 GOSPODIN prozborio, rekavši:
18 ‘Danas prolaziš kroz Ar, moapsko područje,
19 a kada se približiš djeci Amonovoj, nemoj ih uznemirivati niti se sukobljavati s njima; jer ti neću dati nikakva posjeda od zemlje djece Amonove, zato što sam je dao u posjed djeci Lotovoj.’
20 (To se također smatralo zemljom divova: ondje su u staro doba živjeli divovi, njih Amonci zovu Zamzumijcima,
21 narod velik i brojan, i visoka stasa kao Anakovci, ali ih je GOSPODIN istrijebio ispred njih pa su ih oni naslijedili i naselili se umjesto njih,
22 kao što je učinio i djeci Ezavovoj, koja su živjela u Seiru kada je ispred njih istrijebio Horijce pa su ih oni naslijedili i naselili se umjesto njih do danas.
23 A Avimce, koji su živjeli u Hazerimu i sve do Aze, istrijebili su Kaftorci, koji su došli iz Kaftora, i naselili se umjesto njih.)
24 ‘Ustanite, krenite na put i prijeđite rijeku Arnon. Evo, dadoh u tvoju ruku Sihona Amorejca, kralja Hešbona, i njegovu zemlju: počni je zaposjedati i stupi u boj s njim.
25 Danas ću početi stavljati strah i trepet pred tobom na narode koji su pod svim nebom, koji će čuti vijest o tebi, i zadrhtati, i strepiti zbog tebe.’
26 Tada iz pustare Kedemot poslah glasnike Sihonu, kralju Hešbona, s riječima mira, rekavši:
27 ‘Pusti me da prođem tvojom zemljom. Ići ću glavnim putem, neću skretati ni desno ni lijevo.
28 Hranu mi prodaj za novac, da mogu jesti, i vodu mi daj za novac, da mogu piti: samo ću proći pješice
29 (kao što su mi učinila djeca Ezavova koja žive u Seiru i Moapci koji žive u Aru) dok ne prijeđem preko Jordana u zemlju koju nam daje GOSPODIN, Bog naš.’
30 Ali nas Sihon, kralj Hešbona, ne htjede pustiti kraj sebe: jer je GOSPODIN, Bog tvoj, otvrdnuo njegov duh, i učinio mu srce nepopustljivim, da ga može predati u tvoju ruku, kao što je to danas.
31 I reče mi GOSPODIN: ‘Evo, počeo sam ti predavati Sihona i njegovu zemlju pred tobom: počni je zaposjedati, tako da ti baštiniš njegovu zemlju.’
32 Tada je Sihon izišao protiv nas, on i sav njegov narod, na boj kod Jahaza.
33 No GOSPODIN, Bog naš, predao nam ga je; i mi potukosmo njega, i njegove sinove, i sav njegov narod.
34 I zauzesmo sve njegove gradove, i u svakom gradu do posljednjega zatrsmo muškarce, i žene, i djecu; nikoga ne ostavismo.
35 Samo kao plijen uzesmo stoku, i plijen iz gradova koje smo zauzeli.
36 Od Aroera, koji je uz rub rijeke Arnon, i od grada koji je kod rijeke, to jest sve do Gileada, nije bilo jednog jedinog grada koji bi bio prejak za nas: GOSPODIN, Bog naš, sve nam je predao.
37 Jedino nisi prilazio zemlji djece Amonove, niti ikojemu mjestu kod rijeke Jabok, ni gradovima u brdima, niti ičemu što nam je zabranio GOSPODIN, Bog naš.”
3
1 “Tada se okrenusmo pa uzađosmo put Bašana. I iziđe protiv nas Og, kralj bašanski, on i sav njegov narod, na bitku kod Edreja.
2 I reče mi GOSPODIN: ‘Nemoj ga se bojati; jer ću njega, i sav njegov narod i njegovu zemlju, predati u tvoju ruku, a ti njemu učini kao što si učinio Sihonu, kralju Amorejaca, koji je prebivao u Hešbonu.’
3 Tako je GOSPODIN, Bog naš, u naše ruke predao i Oga, kralja bašanskoga, i sav njegov narod: i tukosmo ga sve dok mu nitko nije preostao.
4 Tada zauzesmo sve njegove gradove; nije bilo grada koji im nismo uzeli: šezdeset gradova, svu pokrajinu Argob, Ogovo kraljevstvo u Bašanu.
5 Svi ti gradovi, uz veliko mnoštvo neograđenih gradova, bijahu ograđeni visokim zidinama, s vratima i zasunima.
6 I potpuno ih razbismo, kao što učinismo i Sihonu, kralju Hešbona, do posljednjega zatrvši muškarce, žene i djecu u svakom od gradova.
7 No svu stoku i ono opljačkano iz gradova uzesmo sebi kao plijen.
8 U ono doba iz ruke dvojice amorejskih kraljeva uzesmo zemlju koja bijaše s ove strane Jordana, od rijeke Arnon do brda Hermona
9 (Hermona koji Sidonci nazivaju Sirjon, a Amorejci ga nazivaju Senir):
10 sve gradove u Ravnici, i sav Gilead, i sav Bašan, sve do Salke i Edreja, gradove Ogova kraljevstva u Bašanu.
11 Jer je samo kralj Og ostao od preostalih divova. Evo, nije li okvir njegove postelje, okvir od željeza, u Rabi djece Amonove? Devet lakata, prema ljudskome laktu, bijaše mu dužina, a četiri lakta širina.
12 “I tu zemlju, koju smo tada zaposjeli, od Aroera, koji je kod rijeke Arnon, i polovicu brda Gileada s njegovim gradovima, dadoh Rubenovcima i Gadovcima.
13 I dadoh ostatak Gileada i sav Bašan, Ogovo kraljevstvo, polovici Manašeova plemena: sve područje Argoba sa svim Bašanom, koje se nazivalo Zemljom divova.
14 Jair, sin Manašeov, uzeo je svu argobsku pokrajinu do međa Gešurovaca i Makatijevaca i po svome ih imenu nazvao: Bašan-Havot-Jair; tako je do danas.
15 A Gilead dadoh Makiru.
16 Rubenovcima i Gadovcima dadoh pola doline od Gileada i do rijeke Arnon, i među sve do rijeke Jabok, koja je granica djece Amonove;
17 i Ravnicu, i Jordan, i njegovo područje, od Kinereta i sve do mora u nizini, to jest Slanoga mora, ispod Ašdot-Pisge na istok.
18 U to doba sam vam zapovjedio, rekavši: ‘GOSPODIN, Bog vaš, dao vam je tu zemlju da je zaposjednete: prijeđite preko naoružani pred svojom braćom, djecom Izraelovom, svi vi koji ste sposobni za rat.
19 No vaše žene, i vaša mala djeca, i vaša stoka, jer znam da imate mnogo stoke, neka ostanu u vašim gradovima, koje vam dadoh,
20 sve dok GOSPODIN ne dadne počinak vašoj braći kao i vama, i sve dok i ona ne zaposjednu zemlju koju im je GOSPODIN, Bog vaš, dao s onu stranu Jordana. Tada se vratite svaki na svoj posjed koji vam dadoh.’
21 “U to doba zapovjedih Jošui: ‘Tvoje su oči vidjele sve što je GOSPODIN, Bog vaš, učinio toj dvojici kraljeva: tako neka GOSPODIN učini svim kraljevstvima kojima ti prolaziš.
22 Nemojte ih se bojati, jer će se GOSPODIN, Bog vaš, boriti za vas.’
23 U to doba usrdno zamolih GOSPODINA:
24 ‘Gospodine BOŽE, počeo si svome sluzi pokazivati svoju veličinu i svoju moćnu ruku: jer koji je Bog na nebu ili na zemlji koji bi mogao činiti išta u skladu s tvojim djelima i s tvojom moći?
25 Molim te, pusti me da odem preko i vidim tu dobru zemlju koja je s onu stranu Jordana, tu prekrasnu goru i Libanon.’
26 Ali GOSPODIN je zbog vas bio ljut na mene i nije me uslišao. I rekao mi je GOSPODIN: ‘Dosta je; ne govori mi više o tome.
27 Popni se na vrh Pisge i podigni svoje oči prema zapadu, i sjeveru, i jugu, i istoku, i pogledaj je svojim očima: jer nećeš prijeći preko ovoga Jordana.
28 Nego daj nalog Jošui, i ohrabri ga i okrijepi ga: jer će on ići preko pred ovim narodom i dati im da baštine zemlju koju ćeš vidjeti.’
29 Tako smo boravili u dolini sučelice Bet-Peoru.”
4
1 “Stoga sada poslušaj, Izraele, propise i odredbe kojima vas učim, da ih izvršavate, da možete živjeti te ući i zaposjesti zemlju koju vam daje GOSPODIN, Bog vaših otaca.
2 Nemojte ništa dodavati riječi koju vam zapovijedam niti išta od nje oduzimajte: da biste mogli držati zapovijedi GOSPODINA, Boga svojega, koje vam zapovijedam.
3 Vaše su oči vidjele što je GOSPODIN učinio zbog Baal-Peora: jer je sve ljude koji su slijedili Baal-Peora GOSPODIN, Bog tvoj, iskorijenio između vas.
4 Ali svi vi koji ste prianjali uz GOSPODINA, Boga svojega, živi ste i danas.
5 Evo, poučio sam vas propisima i odredbama, i to onako kako mi je zapovjedio GOSPODIN, Bog moj, da tako i činite u zemlji koju idete zaposjesti.
6 Držite ih, stoga, i čuvajte; jer to je vaša mudrost i vaša razboritost u očima narodâ, koji će čuti sve te propise i reći: ‘Uistinu je taj veliki narod mudar i razborit narod.’
7 Jer koji je to narod tako velik, kome je Bog tako blizu kao što je GOSPODIN, Bog naš, u svemu za što ga zazivamo?
8 I koji je narod tako velik da bi imao propise i odredbe pravedne kao što je sav ovaj zakon koji vam ja danas izlažem?
9 Samo se čuvaj i marljivo pazi svoju dušu da ne zaboraviš ono što su tvoje oči vidjele, da to ne ode iz tvoga srca sve dane tvoga života, nego pouči o tome svoje sinove i sinove svojih sinova;
10 osobito onaj dan kada si stajao pred GOSPODINOM, Bogom svojim, na Horebu, kada mi je GOSPODIN rekao: ‘Okupi mi narod i dat ću da čuju moje riječi, da me se nauče bojati svih dana što će živjeti na zemlji i da mogu poučavati svoju djecu.’
11 I primakli ste se i stali podno brda; a brdo je plamtjelo ognjem sve do usred neba, zamračeno oblacima i gustom tamom.
12 I govorio vam je GOSPODIN iz sredine ognja: čuli ste glas riječi, ali niste vidjeli nikakvu priliku; samo ste čuli glas.
13 I objavio vam je svoj savez, koji vam je zapovjedio da ga vršite, to jest deset zapovijedi, i zapisao ih je na dvije kamene ploče.
14 Tada mi je GOSPODIN zapovjedio da vas poučim propisima i odredbama, da ih vršite u zemlji u koju prelazite da je zaposjednete.
15 Stoga dobro pazite na sebe, jer niste vidjeli nikakvu priliku onoga dana kada vam je na Horebu GOSPODIN govorio iz ognja:
16 da se ne biste pokvarili i načinili si kakav kip, prikaz ikakva lika muškoga ili ženskoga obličja,
17 obličja bilo koje životinje koja je na zemlji, obličja bilo koje ptice koja leti zrakom,
18 obličja ičega što gmiže po zemlji, obličja bilo koje ribe koja je u vodama pod zemljom:
19 da ne bi dizao svoje oči prema nebu i, kada vidiš sunce, i mjesec, i zvijezde, to jest svu vojsku nebesku, bio nagnan da im se klanjaš te služiš njima koje je GOSPODIN, Bog tvoj, razdijelio svim narodima posvuda pod svim nebom.
20 No vas je GOSPODIN uzeo i izveo vas iz peći željezne, to jest iz Egipta, da mu budete narod baštine, kao što ste to danas.
21 Povrh toga, GOSPODIN se zbog vas razljutio na mene i zakleo se da ja neću ići preko Jordana i da neću ući u tu dobru zemlju, koju ti GOSPODIN, Bog tvoj, daje u baštinu.
22 Ali ja moram umrijeti u ovoj zemlji; ja neću ići preko Jordana, nego ćete vi ići preko i zaposjesti tu dobru zemlju.
23 Pazite na sebe, kako ne biste zaboravili savez GOSPODINA, Boga svojega, koji je on sklopio s vama i načinili si kakav klesani lik ili obličje bilo čega što ti je GOSPODIN, Bog tvoj, zabranio.
24 Jer je GOSPODIN, Bog tvoj, oganj koji proždire, to jest ljubomorni Bog.
25 Kada izrodiš djecu i unuke i kada ostanete dulje u toj zemlji i pokvarite se pa načinite klesani lik ili obličje bilo čega te učinite zlo u očima GOSPODINA, Boga tvojega, da ga izazovete na srdžbu,
26 zazivam nebo i zemlju da svjedoče protiv vas danas da će vas ubrzo potpuno nestati iz zemlje u koju idete preko Jordana da je zaposjednete; nećete produžiti svoje dane u njoj, nego ćete biti potpuno uništeni.
27 I raspršit će vas GOSPODIN među narode i ostat će vas vrlo malo među neznabošcima, kamo će vas GOSPODIN odvesti.
28 I služit ćete ondje bogovima, djelu ljudskih ruku, drvu i kamenu, koji ni ne vide, ni ne čuju, ni ne jedu, niti mogu mirisati.
29 Ali ako odande potražiš GOSPODINA, Boga svojega, naći ćeš ga ako ga potražiš svim svojim srcem i svom svojom dušom.
30 I kada budeš u tjeskobi i kada sve to dođe na tebe, to jest u posljednje dane, ako se obratiš GOSPODINU, Bogu svome, i budeš poslušan njegovu glasu
31 (jer je GOSPODIN, Bog tvoj, milosrdan Bog), on te neće napustiti, niti te uništiti, niti zaboraviti savez tvojih otaca koji im se zakleo.
32 Ta raspitaj se sada o prošlim danima, koji bijahu prije tebe, sve od dana kada je Bog stvorio čovjeka na zemlji, i raspitaj se od jednog kraja neba do drugoga, je li bilo išta takvoga kao što je ovaj veliki događaj? Je li se takvo što čulo?
33 Jesu li ljudi ikada čuli glas Božji gdje govori iz ognja, kao što si ti čuo i živ ostao?
34 Ili, je li pokušao Bog otići i uzeti si narod usred nekog drugog naroda kušnjama, znamenjima, i čudesima, i ratom, i moćnom rukom, i ispruženom mišicom, i velikim strahotama, prema svemu što je GOSPODIN, Bog vaš, pred vašim očima učinio za vas u Egiptu.
35 Tebi je to bilo pokazano, kako bi mogao znati da GOSPODIN jest Bog; uza nj nema drugoga.
36 S neba ti je dao da čuješ njegov glas, da bi te poučio, a na zemlji ti je pokazao svoj veliki oganj; i čuo si njegove riječi iz ognja.
37 Zato što je ljubio tvoje očeve, odabrao je njihovo sjeme nakon njih i naočigled sebi izveo te svojom silnom snagom iz Egipta
38 da protjera pred tobom narode veće i moćnije no što si ti, da uvede tebe i dade ti njihovu zemlju u baštinu, kao što je to danas.
39 Stoga znaj danas, i promisli o tome u svome srcu, da je GOSPODIN Bog gore na nebu i dolje na zemlji: nema drugoga.
40 Zbog toga drži njegove propise i njegove zapovijedi, koje ti danas zapovijedam, da bude dobro tebi i tvojoj djeci poslije tebe i da možeš produljiti svoje dane na zemlji koju ti GOSPODIN, Bog tvoj, daje dovijeka.”
41 Tada Mojsije izdvoji tri grada s ove strane Jordana, prema sunčevu izlasku,
42 da u njih može pobjeći ubojica koji nehotice ubije svoga bližnjega, a da ga ranije nije mrzio, i da bježeći u jedan od tih gradova može ostati živ;
43 naime, Bezer u pustari, u ravničarskom kraju, od Rubenovaca; i Ramot u Gileadu, od Gadovaca; i Golan u Bašanu, od Manašeovaca.
44 A ovo je zakon koji je Mojsije iznio pred djecu Izraelovu.
45 Ovo su svjedočanstva, i propisi, i sudovi, koje je Mojsije izrekao djeci Izraelovoj nakon što su izišla iz Egipta,
46 s ove strane Jordana, u dolini sučelice Bet-Peoru, u zemlji Sihona, kralja Amorejaca, koji je prebivao u Hešbonu, kojega su potukli Mojsije i djeca Izraelova nakon što su izišla iz Egipta.
47 I zaposjeli su njegovu zemlju i zemlju Oga, kralja Bašana, dvojice kraljeva Amorejaca, koje bijahu s ove strane Jordana prema sunčevu izlasku:
48 od Aroera, koji je kod obale rijeke Arnon, pa sve do brda Siona, koje je Hermon,
49 I svu ravnicu s ove strane Jordana prema istoku, sve do mora u ravnici, pod obroncima Pisge.
5
1 I sazva Mojsije sav Izrael i reče im: “Čuj, Izraele, propise i sudove koje danas govorim na vaše uši; da ih možete naučiti, i držati, i vršiti.
2 GOSPODIN, Bog naš, sklopio je s nama savez na Horebu.
3 GOSPODIN nije taj savez sklopio s našim ocima, nego s nama, to jest sa svima nama ovdje koji smo danas živi.
4 GOSPODIN je govorio s vama licem u lice na brdu iz samoga ognja
5 (ja sam tada stajao između GOSPODINA i vas, da vam pokažem riječ GOSPODINOVU; jer ste vi zbog ognja bili uplašeni, i niste uzlazili na planinu) govoreći:
6 ‘Ja sam GOSPODIN, Bog tvoj, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.
7 Nemoj imati nikakvih drugih bogova preda mnom.
8 Ne pravi sebi nikakav klesani lik ili kakvo obličje bilo čega što je gore na nebu, ili što je dolje na zemlji, ili što je u vodama pod zemljom:
9 ne klanjaj im se niti im služi; jer ja, GOSPODIN, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran, koji pohodim grijeh otaca na djeci sve do trećega i četvrtoga naraštaja onih koji me mrze,
10 a iskazujem milosrđe tisućama onih koji me ljube i drže moje zapovijedi.
11 ‘Ne uzimaj uzalud ime GOSPODINA, Boga svojega: jer GOSPODIN neće smatrati nekrivim onoga tko uzima njegovo ime uzalud.
12 ‘Drži dan subotnji da ga posvetiš, kao što ti je GOSPODIN, Bog tvoj, zapovjedio.
13 Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao,
14 ali sedmoga dana je šabat GOSPODINA, Boga tvojega: toga dana nemoj raditi nikakav posao: ni ti, ni tvoj sin, ni tvoja kći, ni tvoj sluga, ni tvoja sluškinja, ni tvoj vol, ni tvoj magarac, ni stranac koji je unutar tvojih vratâ; da tvoj sluga i tvoja sluškinja mogu otpočinuti kao i ti.
15 I spomeni se da si bio sluga u zemlji egipatskoj i da te GOSPODIN, Bog tvoj, izveo odande moćnom rukom i ispruženom mišicom: stoga ti je GOSPODIN, Bog tvoj, zapovjedio da držiš dan subotnji.
16 ‘Poštuj svoga oca i majku svoju, kao što ti je zapovjedio GOSPODIN, Bog tvoj, da ti se produlje dani i da ti bude dobro u zemlji koju ti daje GOSPODIN, Bog tvoj.
17 ‘Ne ubij.
18 ‘Ne počini preljub.
19 ‘Ne ukradi.
20 ‘Ne svjedoči lažno protiv svoga bližnjega.
21 ‘Ne poželi ženu svoga bližnjega, ne poželi kuću svoga bližnjega, njegovo polje, ili njegova slugu, ili njegovu sluškinju, njegova vola, ili njegova magarca, ili išta što je tvoga bližnjega.’
22 “Te riječi je GOSPODIN jakim glasom izrekao svem vašem zboru na brdu, iz ognja, iz oblaka i iz guste tame, i ništa više nije dodao; i napisao ih je na dvije kamene ploče i predao ih meni.
23 A kada ste čuli glas iz tame (jer je brdo plamtjelo ognjem), pristupili ste k meni, to jest svi glavari vaših plemena i vaše starješine,
24 i rekli: ‘Evo, GOSPODIN, Bog naš, pokazao nam je svoju slavu i svoju veličinu, i čuli smo njegov glas iz ognja: danas smo vidjeli da Bog govori s čovjekom i ovaj ostaje živ.
25 A sada, zašto da umremo? Jer ovaj bi nas golemi oganj proždro: ako još budemo slušali glas GOSPODINA, Boga našega, umrijet ćemo.
26 Jer tko je od svega tijela čuo glas živoga Boga gdje govori iz ognja, kao što smo mi, i preživio?
27 Ti pristupi i slušaj sve što će reći GOSPODIN, Bog naš; i reci nam sve što ti bude kazao GOSPODIN, Bog naš, a mi ćemo to poslušati i izvršiti.’
28 I čuo je GOSPODIN glas vaših riječi kada ste mi govorili, i rekao mi je GOSPODIN: ‘Čuo sam glas riječi toga naroda, koje su izrekli tebi: dobro su rekli sve što su rekli.
29 O, kada bi u njima bilo takvo srce da me se boje i da uvijek drže sve moje zapovijedi, da dovijeka bude dobro njima i njihovoj djeci!
30 Idi im reci: ‘Idite opet u svoje šatore.’
31 A što se tiče tebe, ti ostani ovdje kod mene i ja ću ti reći sve svoje zapovijedi, propise i sudove, kojima ćeš ih poučiti da ih vrše u zemlji koju sam im dao da je zaposjednu.’
32 Vi, stoga, pazite da činite onako kako vam je zapovjedio GOSPODIN, Bog vaš: ne skrećite ni desno ni lijevo.
33 Hodite svim putovima koje vam je GOSPODIN, Bog vaš, zapovjedio, da možete živjeti, i da vam bude dobro, i da produljite svoje dane u zemlji koju ćete zaposjesti.”
6
1 “A ovo su zapovijedi, propisi i sudovi, koje je GOSPODIN, Bog vaš, zapovjedio da vas se naučava kako biste ih vršili u zemlji u koju idete da je zaposjednete:
2 da se bojiš GOSPODINA, Boga svojega, da držiš sve njegove propise i njegove zapovijedi koje ti zapovijedam, ti, i tvoj sin, i sin tvoga sina, sve dane svoga života; i da bi ti se produljili dani.
3 Slušaj, dakle, Izraele, i pazi da ih vršiš; da ti bude dobro i da se silno umnožiš, kao što ti je obećao GOSPODIN, Bog tvojih otaca, u zemlji kojom teče mlijeko i med.
4 “Čuj, Izraele: GOSPODIN, Bog naš, jedan je GOSPODIN;
5 i ljubi GOSPODINA, Boga svojega, svim svojim srcem, i svom svojom dušom, i svom svojom snagom.
6 Neka te riječi koje ti danas zapovijedam budu u tvome srcu:
7 marljivo poučavaj njima svoju djecu, i govori o njima kada sjediš u svojoj kući i kada hodaš putem, i kada liježeš i kada ustaješ.
8 I priveži ih kao znak na svoju ruku i neka ti budu kao povezi među očima.
9 Napiši ih na dovratnicima svoje kuće i na svojim vratima.
10 A kada te GOSPODIN, Bog tvoj, uvede u zemlju za koju se zakleo tvojim ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da ti dade velike i lijepe gradove, koje ti nisi gradio,
11 i kuće pune svakoga dobra koje ti nisi punio, i iskopane zdence koje ti nisi kopao, vinograde i maslinova stabla koje ti nisi sadio; kada se najedeš i budeš sit,
12 tada pazi da ne zaboraviš GOSPODINA, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.
13 Boj se GOSPODINA, Boga svojega, njemu služi i zaklinji se njegovim imenom.
14 Nemojte ići za drugim bogovima od bogova naroda koji su oko vas
15 (jer je GOSPODIN, Bog tvoj, ljubomoran Bog među vama) da se gnjev GOSPODINA, Boga tvojega, ne bi raspalio protiv tebe i istrijebio te s lica zemlje.
16 Ne iskušavajte GOSPODINA, Boga svojega, kao što ste ga iskušavali u Masi.
17 “Marljivo držite zapovijedi GOSPODINA, Boga svojega, i njegova svjedočanstva, i njegove propise, koje ti je zapovjedio.
18 I čini ono što je pravo i dobro u GOSPODINOVIM očima: da ti bude dobro i da možeš ući i zaposjesti dobru zemlju za koju se GOSPODIN zakleo tvojim ocima,
19 da izagnaš ispred sebe sve svoje neprijatelje, kao što je GOSPODIN bio rekao.
20 A kada te tvoj sin jednom upita: ‘Što znače svjedočanstva, propisi i sudovi koje vam je zapovjedio GOSPODIN, Bog naš?’
21 Tada kaži svome sinu: ‘Bili smo faraonovi robovi u Egiptu, no GOSPODIN nas je moćnom rukom izveo iz Egipta.
22 I pokazao je GOSPODIN pred našim očima znamenja i čudesa, velika i tegobna, nad Egiptom, nad faraonom i nad svim njegovim domom;
23 i izveo nas je odande da bi nas uveo ovamo, kako bi nam dao zemlju za koju se zakleo našim ocima.
24 I zapovjedio nam je GOSPODIN da vršimo sve te propise, da se uvijek bojimo GOSPODINA, Boga svojega, za svoje dobro, kako bi nas očuvao živima, kao što je to danas.
25 I bit će to naša pravednost, ako budemo pazili da vršimo sve te zapovijedi pred GOSPODINOM, Bogom našim, onako kako nam je on zapovjedio.’ ”
7
1 “Kada te GOSPODIN, Bog tvoj, dovede u zemlju koju ideš zaposjesti, i kada pred tobom protjera mnoge narode: Hetite, i Girgašance, i Amorejce, i Kanaance, i Perižane, i Hivijce, i Jubusejce, sedam naroda većih i moćnijih od tebe;
2 i kada ih GOSPODIN, Bog tvoj, izruči tebi, ti ih satri i sasvim ih uništi; nemoj sklapati savez s njima niti im iskazivati milosrđe.
3 Nemoj ni sklapati brakove s njima; svoju kćer nemoj davati njegovu sinu, ni njegovu kćer uzimati svome sinu;
4 jer bi oni odvratili tvoga sina od toga da me slijedi, kako bi oni služili drugim bogovima: tako bi se gnjev GOSPODINOV raspalio protiv vas i iznenada te uništio.
5 Nego ovako postupite s njima: uništite njihove žrtvenike i porušite njihove kipove, i sasijecite njihove lugove i spalite ognjem njihove rezane likove.
6 Jer ti si narod svet GOSPODINU, Bogu svojemu: GOSPODIN, Bog tvoj, izabrao te da mu budeš osobiti narod, iznad svih naroda koji su na licu zemlje.
7 GOSPODIN vas nije zavolio niti vas izabrao zato što ste bili brojniji negoli ikoji narod, jer bili ste najmanji od svih naroda,
8 nego zato što vas je GOSPODIN ljubio, i zato što drži zakletvu kojom se zakleo vašim ocima, izveo vas je GOSPODIN moćnom rukom i izbavio vas iz kuće robova, iz ruke faraona, kralja egipatskoga.
9 Znaj stoga da GOSPODIN, Bog tvoj, jest Bog, Bog vjerni, koji do tisuću naraštaja drži savez i milost onima koji ga ljube i drže njegove zapovijedi,
10 a uzvraća u lice onima koji ga mrze, da ih uništi: on neće biti popustljiv s onim tko ga mrzi, u lice će mu uzvratiti.
11 Ti, stoga, drži zapovijedi, propise i sudove, koje ti danas zapovijedam da ih vršiš.
12 “Zbog toga će, ako budete poslušni tim sudovima, i držali ih i vršili, GOSPODIN, Bog tvoj, tebi držati savez i milosrđe za koje se zakleo tvojim ocima.
13 I ljubit će te, i blagoslivljati te, i umnažati te; blagoslovit će i plod tvoje utrobe i plod tvoje zemlje: tvoje žito, i tvoje vino i tvoje ulje, prirast tvojih goveda i stada tvojih ovaca, u zemlji za koju se tvojim ocima zakleo da će ti je dati.
14 Bit ćeš blagoslovljen nada sve narode: neće biti neplodna ili neplodne među vama, ni među vašom stokom.
15 I uklonit će GOSPODIN od tebe svaku bolest; i neće na tebe staviti ni jednu od opakih egipatskih bolesti, koje znaš, nego će ih izručiti na sve one koji te mrze.
16 I uništi sve narode koje će ti predati GOSPODIN, Bog tvoj. Neka se tvoje oko ne sažaljuje nad njima; i nemoj služiti njihovim bogovima, jer bi ti to bila zamka.
17 Ako u svome srcu kažeš: ‘Ti su narodi brojniji od mene; kako bih ih ja mogao izvlastiti?’
18 Nemoj ih se bojati, nego se prisjeti što je GOSPODIN, Bog tvoj, učinio faraonu i svemu Egiptu;
19 golema iskušenja koja su vidjele tvoje oči, i znamenja, i čudesa, i moćnu ruku, i ispruženu mišicu, čime te GOSPODIN, Bog tvoj, izveo. Tako će GOSPODIN, Bog tvoj, učiniti svim narodima kojih se bojiš.
20 Štoviše, GOSPODIN, Bog tvoj, slat će stršljena među njih, sve dok ne budu uništeni oni koji preostanu i sakriju se pred tobom.
21 Nemoj ih se bojati; jer je GOSPODIN, Bog tvoj, među vama, Bog silan i strašan.
22 I izgonit će GOSPODIN, Bog tvoj, te narode pred tobom malo pomalo; nećeš ih odmah uništiti, da se ne namnože protiv tebe poljske zvijeri.
23 Ali GOSPODIN, Bog tvoj, tebi će ih predati, i zatirati ih silnim pustošenjem sve dok ne budu uništeni.
24 I predat će njihove kraljeve u tvoju ruku, a ti zatri njihovo ime pod nebom: ni jedan čovjek neće moći opstati pred tobom, sve dok ih ne uništiš.
25 Rezane likove njihovih bogova spalite ognjem. Nemoj žudjeti za srebrom ili zlatom što je na njima, niti si ga uzimati, da zbog toga ne upadneš u zamku: jer je to gadost GOSPODINU, Bogu tvojemu.
26 Nemoj ni unositi neku gadost u svoju kuću, da ne bi bio proklet kao i ona: nego je preziri sa svim prezirom i gnušaj je se sa svom gadošću, jer je to nešto prokleto.”
8
1 “Sve zapovijedi, koje ti danas zapovijedam, držite vršeći ih, da biste živjeli, i namnožili se te ušli i zaposjeli zemlju za koju se GOSPODIN zakleo tvojim ocima.
2 I sjećaj se svega puta kojim te GOSPODIN, Bog tvoj, vodio ovih četrdeset godina u pustari, kako bi te unizio i iskušao da dozna što je u tvome srcu, hoćeš li držati njegove zapovijedi ili nećeš.
3 I unižavao te, i puštao te da gladuješ, i hranio te manom, koju nisi poznavao ti niti su je poznavali tvoji oci, da ti dade na znanje da čovjek ne živi samo o kruhu, nego da čovjek živi o svakoj riječi koja izlazi iz GOSPODINOVIH usta.
4 Tvoja odjeća nije ostarjela na tebi, niti ti je noga natekla u tih četrdeset godina.
5 I promisli u svome srcu da te GOSPODIN, Bog tvoj, kažnjavao kao što čovjek kažnjava svoga sina.
6 Stoga drži zapovijedi GOSPODINA, Boga svojega, kako bi hodio njegovim putovima i bojao ga se.
7 Jer te GOSPODIN, Bog tvoj, dovodi u dobru zemlju; zemlju potokâ, vrelâ i podzemnih voda što izviru iz dolina i bregova;
8 zemlju pšenice, i ječma, i vinove loze, i smokava, i šipka; zemlju maslina uljarica, i meda;
9 zemlju u kojoj ćeš jesti kruha bez oskudice, u kojoj ti ništa neće nedostajati; zemlju čije je kamenje željezo i iz čijih ćeš brda moći kopati mjed.
10 “Kada se najedeš i nasitiš, tada blagoslovi GOSPODINA, Boga svojega, za dobru zemlju koju ti je dao.
11 Čuvaj se da ne zaboraviš GOSPODINA, Boga svojega, ne držeći njegove zapovijedi, i njegove sudove, i njegove propise, koje ti danas zapovijedam:
12 da se ne bi, kada se najedeš i nasitiš, i sagradiš lijepe kuće i u njima se nastaniš,
13 i kada ti se umnoži tvoja krupna stoka i tvoja sitna stoka, i kada se umnoži tvoje srebro i tvoje zlato, i kada se umnoži sve što imaš,
14 uznijelo tvoje srce i ti zaboravio GOSPODINA, Boga svojega, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva,
15 koji te proveo kroz onu golemu i strašnu pustaru, u kojoj je bilo ognjenih zmija, i štipavaca, i suše, gdje nije bilo vode; koji ti je izveo vodu iz stijene kremene;
16 koji te u pustinji hranio manom, koju tvoji oci nisu poznavali, kako bi te unizio i kako bi te iskušao da ti na posljetku učini dobro;
17 i da kažeš u svome srcu: ‘Moja snaga i moć moje ruke priskrbila mi je to bogatstvo.’
18 Nego, spomeni se GOSPODINA, Boga svojega: jer je on taj koji ti daje snagu da stječeš bogatstvo, kako bi potvrdio svoj savez za koji se zakleo tvojim ocima, kao što je to danas.
19 A ako posve zaboraviš GOSPODINA, Boga svojega, i odeš za drugim bogovima, služiti im i klanjati im se, svjedočim protiv vas danas da ćete svakako propasti.
20 Kao i narodi koje je GOSPODIN uništio pred vašim licem, tako ćete i vi propasti; zato što nećete biti poslušni glasu GOSPODINA, Boga svojega.”
9
1 “Čuj Izraele: Danas ćeš prijeći preko Jordana da uđeš zavladati narodima većim i moćnijim negoli si ti, gradovima velikim i utvrđenim do neba,
2 narodom velikim i visokim, djecom Anakovaca, koji znaš i o kojemu si čuo: ‘Tko može opstati pred djecom Anakovom?’
3 Shvati, stoga, danas da je GOSPODIN, Bog tvoj, taj koji prelazi pred tobom; on će ih uništiti kao oganj koji proždire i oboriti ih pred tvojim licem: tako ćeš ih izagnati i brzo ih uništiti, kao što ti GOSPODIN bijaše rekao.
4 Nakon što ih GOSPODIN, Bog tvoj, otjera pred tobom, nemoj u svome srcu govoriti: ‘Zbog moje pravednosti me GOSPODIN doveo da zaposjednem ovu zemlju’, nego zbog zloće tih naroda izgoni ih GOSPODIN pred tobom.
5 Ne ideš ti zaposjesti njihovu zemlju zbog svoje pravednosti, ili zbog čestitosti svoga srca, nego zbog zloće tih naroda izgoni ih pred tobom GOSPODIN, Bog tvoj; i da ispuni riječ kojom se GOSPODIN zakleo tvojim ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu.
6 Shvati, stoga, da ti GOSPODIN, Bog tvoj, ne daje tu dobru zemlju da je zaposjedneš zbog tvoje pravednosti; jer si ti narod tvrda vrata.
7 “Spomeni se i nemoj zaboraviti kako si GOSPODINA, Boga svojega, izazivao na srdžbu u pustari: od dana kada si otišao iz zemlje egipatske pa dok niste došli na ovo mjesto bunili ste se protiv GOSPODINA.
8 I na Horebu ste izazvali GOSPODINA na srdžbu, tako da se GOSPODIN toliko razljutio na vas da bi vas bio uništio.
9 Kada sam uzašao na brdo primiti kamene ploče, to jest ploče saveza koji je GOSPODIN sklopio s vama, ostao sam na brdu četrdeset dana i četrdeset noći; nisam jeo ni kruha ni pio vode.
10 I predao mi je GOSPODIN dvije ploče od kamena ispisane prstom Božjim; a na njima bijaše zapis u skladu sa svim riječima koje vam je u dan zbora GOSPODIN na brdu izrekao iz ognja.
11 Pri svršetku tih četrdeset dana i četrdeset noći GOSPODIN mi je dao dvije ploče od kamena, to jest ploče saveza.
12 I rekao mi je GOSPODIN: ‘Ustani, spusti se žurno odavde; jer se pokvario tvoj narod koji si izveo iz Egipta. Brzo su skrenuli s puta koji sam im zapovjedio: načinili su si lijevanog idola.’
13 Uz to mi je GOSPODIN rekao: ‘Vidio sam taj narod, i gle, to je narod tvrda vrata:
14 pusti me da ih uništim i izbrišem njihovo ime pod nebom; i učinit ću od tebe narod moćniji i veći negoli su oni.’
15 Tako se okrenuh i siđoh s brda, dok je brdo gorjelo ognjem, a u obje ruke mi bijahu dvije ploče Saveza.
16 Pogledah, i gle, sagriješili ste protiv GOSPODINA, Boga svojega, i načinili si lijevano tele: brzo ste skrenuli s puta koji vam je GOSPODIN odredio.
17 A ja uzeh one dvije ploče, bacih ih s obje ruke i razbih ih pred vašim očima.
18 I padoh ničice pred GOSPODINOM, kao ono na početku, na četrdeset dana i četrdeset noći: nisam jeo kruha ni pio vode zbog svih vaših grijeha kojima ste sagriješili postupajući zlo naočigled GOSPODINU da ga izazovete na srdžbu.
19 Jer bojao sam se srdžbe i žestokog nezadovoljstva kojim se GOSPODIN razgnjevio na vas da vas uništi. Ali GOSPODIN me i tada uslišao.
20 I na Arona se GOSPODIN silno rasrdio, tako da bi ga bio uništio, pa sam se istodobno molio i za Arona.
21 I uzeh vaš grijeh, tele koje bijaste načinili i spalih ga ognjem, i zdrobih ga i smrvih sve dok nije bilo sitno kao prah; i bacih njegov pepeo u potok koji je tekao s brda.
22 I kod Tabere, i kod Mase, i kod Kibrot-Hatave izazivali ste GOSPODINA na gnjev.
23 Isto tako i kada vas je GOSPODIN poslao od Kadeš-Barnee, rekavši: ‘Idite i zaposjednite zemlju koju sam vam dao’; tada ste se pobunili protiv zapovijedi GOSPODINA, Boga svojega, i niste mu vjerovali niti ste poslušali njegov glas.
24 Bunili ste se protiv GOSPODINA od dana otkada vas znam.
25 Tako padoh ničice pred GOSPODINA na četrdeset dana i četrdeset noći, kao što sam pao ono prije; jer GOSPODIN bijaše rekao da će vas uništiti.
26 Stoga se pomolih GOSPODINU, i rekoh: ‘Gospodine BOŽE, nemoj uništiti svoj narod i svoju baštinu, koji si izbavio svojom veličinom, koji si moćnom rukom izveo iz Egipta.
27 Spomeni se svojih slugu, Abrahama, Izaka i Jakova; ne gledaj na tvrdoglavost ovoga naroda, niti na njihovu zloću, niti na njihov grijeh,
28 da zemlja iz koje si nas doveo ne bi govorila: ‘Zato što ih nije mogao dovesti u zemlju koju im je obećao, i zato što ih je mrzio, izveo ih je GOSPODIN da ih pobije u pustari.’
29 Ipak su oni tvoj narod i tvoja baština, koji si izveo svojom silnom snagom i ispruženom mišicom.”
10
1 “U ono doba GOSPODIN mi je rekao: ‘Iskleši si dvije ploče od kamena, nalik onima prvima, i uspni se k meni na brdo; i načini si kovčeg od drveta.
2 Ja ću na te ploče napisati riječi koje su bile na prvim pločama koje si razbio, i ti ih položi u kovčeg.’
3 I načinih kovčeg od šitimova drveta i isklesah dvije ploče od kamena, nalik onima prvima, i uspeh na brdo s obje ploče u ruci.
4 I napisa on na te ploče, prema onom prvom zapisu, deset zapovijedi koje vam je GOSPODIN izgovorio na brdu iz ognja u dan zbora; i dade ih GOSPODIN meni.
5 I okrenuh se te siđoh s brda i stavih ploče u kovčeg koji sam bio načinio; ondje i jesu, kao što mi je GOSPODIN zapovjedio.
6 I otputovaše djeca Izraelova od Beerota djece Jaakanove do Mosere: ondje umrije Aron i ondje bî pokopan; a Eleazar, sin njegov, stade obavljati svećeničku službu namjesto njega.
7 Odande odoše u Gudgodu; a iz Gudgode do Jotbata, zemlju vodenih tokova.
8 U ono doba je GOSPODIN odvojio Levijevo pleme da nosi Kovčeg GOSPODINOVA saveza, da stoji pred GOSPODINOM i služi mu, i da blagoslivlja u njegovo ime, sve do ovoga dana.
9 Stoga Levi nema ni udjela ni baštine sa svojom braćom: GOSPODIN je njegova baština, kao što mu je GOSPODIN, Bog tvoj, obećao.
10 I ostadoh na brdu, kao i ono prvi put, četrdeset dana i četrdeset noći; i tada me GOSPODIN uslišao i nije te GOSPODIN uništio.
11 I reče mi GOSPODIN: ‘Ustani; kreni na put pred narodom, da uđu i zaposjednu zemlju za koju sam se zakleo njihovim ocima da ću im je dati.’
12 “A sada, Izraele, što od tebe zahtijeva GOSPODIN, Bog tvoj, osim da se bojiš GOSPODINA, Boga svojega, da hodiš svim njegovim putovima i da ga ljubiš, i da služiš GOSPODINU, Bogu svojemu, svim svojim srcem i svom svojom dušom,
13 da držiš GOSPODINOVE zapovijedi i njegove propise, koje ti danas zapovijedam za tvoje dobro
14 Evo, nebo i nebo nad nebesima je GOSPODINA, Boga tvojega, kao i zemlja sa svime što je na njoj.
15 Samo GOSPODINU su omiljeli oci tvoji da ih ljubi i izabrao je njihovo sjeme nakon njih, to jest vas, iznad svih naroda, kao što je to danas.
16 Stoga obrežite pretkožicu svoga srca i ne budite više kruta vrata.
17 Jer GOSPODIN, Bog vaš, Bog je nad bogovima i Gospodar nad gospodarima, velik Bog, moćan i strašan, koji nije pristran ni prema kome niti uzima mito:
18 on daje pravdu siročetu i udovici i ljubi tuđinca dajući mu hranu i odjeću.
19 Ljubite, stoga, i vi tuđinca: jer ste i vi bili tuđinci u zemlji egipatskoj.
20 Boj se GOSPODINA, Boga svojega; njemu služi, k njemu prianjaj i zaklinji njegovim imenom.
21 On je tvoja slava, on je Bog tvoj, koji je za tebe učinio ta velika i strašna djela koja su vidjele tvoje oči.
22 Tvojih otaca bijaše sedamdeset kada su sišli u Egipat, a sada te GOSPODIN, Bog tvoj, učinio brojnim kao zvijezde na nebu.”
11
1 “Stoga ljubi GOSPODINA, Boga svojega, i svagda drži njegove naredbe, i njegove propise, i njegove sudove, i njegove zapovijedi.
2 I znajte danas: jer ne govorim vašoj djeci, koja nisu upoznala i koja nisu vidjela kaznu GOSPODINA, Boga vašega, njegovu veličinu, njegovu moćnu ruku i njegovu ispruženu mišicu;
3 i njegova čudesa i njegova djela, koja je učinio usred Egipta faraonu, kralju egipatskom, i svoj njegovoj zemlji;
4 i što je učinio egipatskoj vojsci, njihovim konjima i njihovim kolima; kako je učinio da ih preplavi voda Crvenoga mora kada su vas progonili, i kako ih je GOSPODIN uništio do ovoga dana;
5 i što je učinio za vas u pustari, sve dok niste stigli do ovoga mjesta;
6 i što je učinio Datanu i Abiramu, sinovima Eliaba, sina Rubenova: kako je zemlja otvorila svoja usta te usred svega Izraela progutala njih i njihove domove, njihove šatore i sve što je bilo u njihovu posjedu;
7 ali vaše su oči vidjele sva ta velika djela GOSPODINOVA koja je on učinio.
8 “Stoga držite sve zapovijedi koje vam danas zapovijedam, da budete jaki i da uđete i zaposjednete zemlju koju idete zaposjesti;
9 i da produljite svoje dane u zemlji za koju se GOSPODIN zakleo vašim ocima da će je dati njima i njihovu sjemenu, zemlju koja teče mlijekom i medom.
10 Jer zemlja koju ideš zaposjesti nije kao zemlja egipatska, odakle ste izišli, gdje si sijao svoje sjeme i natapao ga svojom nogom kao kakav povrtnjak,
11 nego je zemlja koju idete zaposjesti zemlja brda i dolina i napaja se vodom od kiše nebeske;
12 zemlja za koju skrbi GOSPODIN, Bog tvoj: oči GOSPODINA, Boga tvojega, neprestano su na njoj, od početka godine do svršetka godine.
13 I poslušate li marljivo moje zapovijedi koje vam danas zapovijedam, da ljubite GOSPODINA, Boga svojega, i služite mu svim svojim srcem i svom svojom dušom,
14 davat ću vam pravodobno kišu vaše zemlje, ranu kišu i kasnu kišu, da možeš sabirati svoje žito, i svoje vino, i svoje ulje.
15 I poslat ću travu na tvoja polja za tvoju stoku, da možeš jesti i biti sit.
16 Pazite na sebe da vam srce ne bude zavedeno pa zastranite i stanete služiti drugim bogovima i klanjati im se;
17 da se tada ne raspiri protiv vas gnjev GOSPODINOV i on zatvori nebo da ne bude kiše i da zemlja ne donosi svoj plod; i da ubrzo ne nestanete s te dobre zemlje koju vam GOSPODIN daje.
18 “Stoga položite ove moje riječi u svoje srce i u svoju dušu, i privežite ih kao znak na svoju ruku, da vam budu kao povezi među očima.
19 I učite njima svoju djecu govoreći o njima kada sjediš u svojoj kući i kada ideš putem, kada liježeš i kada ustaješ.
20 I napiši ih na dovratnike svoje kuće, i na svoja vrata:
21 da vam se kao dani neba nad zemljom umnože dani, i dani vaše djece, u zemlji za koju se GOSPODIN zakleo vašim ocima da će im je dati.
22 Jer ako budete marljivo držali sve ove zapovijedi koje vam zapovijedam, vršeći ih, ljubeći GOSPODINA, Boga svojega, hodajući svim njegovim putovima i prianjajući uza nj,
23 tada će GOSPODIN pred vama izagnati sve te narode i vi ćete vladati narodima većim i moćnijim negoli ste vi sami.
24 Svako mjesto kojim budu gazile stope vaših nogu, vaše će biti: od pustare i Libanona, od Rijeke, rijeke Eufrat, sve do krajnjega mora bit će vaše područje.
25 Nitko neće moći opstati pred vama: jer će GOSPODIN, Bog vaš, navesti strah i trepet od vas na svu zemlju u koju stupite, kao što vam bijaše rekao.
26 “Gle, danas stavljam pred vas blagoslov i prokletstvo:
27 blagoslov budete li se pokoravali zapovijedima GOSPODINA, Boga svojega, koje vam ja danas zapovijedam,
28 i prokletstvo ne budete li se pokoravali zapovijedima GOSPODINA, Boga svojega, nego skrenuli s puta koji vam danas zapovijedam i otišli za drugim bogovima, koje niste poznavali.
29 A kada te GOSPODIN, Bog tvoj, uvede u zemlju koju ideš zaposjesti, izreci blagoslov nad gorom Gerizim, a prokletstvo nad gorom Ebal.
30 Nisu li one s onu stranu Jordana, uz put gdje zalazi sunce, u zemlji Kanaanaca, koji prebivaju u ravnici sučelice Gilgalu, uz poljane More.
31 Jer ćete prijeći preko Jordana da uđete i zaposjednete zemlju koju vam daje GOSPODIN, Bog vaš; i zaposjest ćete je i u njoj ćete prebivati.
32 I držat ćete i vršiti sve propise i sudove koje danas iznosim pred vas.”
12
1 “Ovo su propisi i sudovi koje ćete držati i vršiti u zemlji koju ti GOSPODIN, Bog tvojih otaca, daje da je posjeduješ, u sve dane što živite na zemlji.
2 Potpuno uništite sva mjesta na kojima su narodi koje ćete zaposjesti služili svojim bogovima, na visokim brdima, na brežuljcima i pod svakim zelenim drvetom:
3 porušite njihove žrtvenike, porazbijajte njihove stupove i spalite ognjem njihove lugove; i satrite klesane likove njihovih bogova i zatrite njihova imena s onoga mjesta.
4 “Vi nemojte tako činiti GOSPODINU, Bogu svome.
5 Nego, na mjestu koje GOSPODIN, Bog vaš, izabere od svih vaših plemena da ondje postavi svoje ime, u njegovu ga prebivalištu tražite i onamo dolazite:
6 ondje donosite svoje paljene prinose, i svoje žrtve, i svoje desetine, i podizane prinose svoje ruke, i svoje zavjetne i dragovoljne prinose, i prvine od svojih krda i svojih stada;
7 i jedite ondje pred GOSPODINOM, Bogom svojim, i veselite se u svemu što ste svojom rukom priskrbili, vi i vaši domovi, u onome čime te GOSPODIN, Bog tvoj, blagoslovio.
8 Nemojte raditi prema svemu ovome što radimo ovdje danas, svatko što god je pravo u njegovim očima;
9 jer još niste došli do počinka i do baštine koju vam daje GOSPODIN, Bog vaš.
10 Ali kada prijeđete preko Jordana i nastanite se u zemlji koju vam GOSPODIN, Bog vaš, daje u baštinu, i kada vam on dade počinak od svih vaših neprijatelja uokolo, tako da živite u sigurnosti,
11 tada će ondje biti mjesto koje će GOSPODIN, Bog vaš, odabrati da ondje nastani svoje ime; onamo ćete donositi sve što vam zapovijedam: svoje paljene prinose, i svoje žrtve, svoje desetine, i podizani prinos svoje ruke, i sve svoje birane zavjetne prinose koje zavjetujete GOSPODINU.
12 I veselite se tada pred GOSPODINOM, Bogom svojim, vi, i vaši sinovi, i vaše kćeri, i vaše sluge, i vaše sluškinje, i Levit koji je unutar vaših vratâ; jer on nema dijela ni baštine s vama.
13 “Čuvaj se da svoje paljene prinose ne prinosiš na svakome mjestu koje ugledaš,
14 nego na onome mjestu koje će GOSPODIN odabrati u jednom od tvojih plemena: ondje prinosi svoje paljene prinose i ondje obavljaj sve što ti zapovijedam.
15 No možeš klati i jesti meso u svim svojim gradovima, za čime god ti žudi duša, prema blagoslovu GOSPODINA, Boga tvojega, koji ti je on dao: nečist i čist može jesti od toga kao od srne i kao od jelena.
16 Samo nemojte jesti krv; nju izlijte na zemlju kao vodu.
17 U svojim gradovima ne smiješ jesti desetinu od svoga žita, ili od svoga vina, ili od svoga ulja, ili prvine od svojih krda ili od svojih stada, niti išta od svojih zavjetnih prinosa koje si zavjetovao, ni svoje dragovoljne prinose ili podizani prinos svoje ruke,
18 nego jedi to pred GOSPODINOM, Bogom svojim, na mjestu koje će odabrati GOSPODIN, Bog tvoj: ti, i tvoj sin, i tvoja kći, i tvoj sluga, i tvoja sluškinja, i Levit koji je unutar tvojih vratâ; i veseli se pred GOSPODINOM, Bogom svojim, u svemu što si priskrbio svojim rukama.
19 Pazi da ne zaboraviš Levita dokle god živiš na zemlji.
20 Kada GOSPODIN, Bog tvoj, proširi tvoje područje, kao što ti je bio obećao, i ti kažeš: ‘Jeo bih mesa’, jer ti je duša željna jesti mesa, možeš jesti meso za kojim god žudi tvoja duša.
21 Ako mjesto koje je GOSPODIN, Bog tvoj, odabrao da ondje postavi svoje ime bude predaleko od tebe, tada kolji od svoga krda i od svoga stada, koje ti je GOSPODIN dao, kao što sam ti zapovjedio, i jedi u svojim vratima što god želi tvoja duša.
22 Jedi to onako kako se jede srnu i jelena, tako to jedi: neka od toga jede i čist i nečist.
23 Samo budi siguran da ne jedeš krv: jer krv je život; a ti ne smiješ jesti život s mesom.
24 Nemoj je jesti; nju izlij na zemlju kao vodu.
25 Nemoj je jesti; da ti bude dobro, i tvojoj djeci poslije tebe, kada činiš ono što je ispravno u GOSPODINOVIM očima.
26 Uzmi samo svoje svetinje koje imaš, i svoje zavjetne prinose, i pođi do onoga mjesta koje GOSPODIN odabere.
27 I prinesi svoje paljene prinose, meso i krv, na žrtveniku GOSPODINA, Boga svojega; i izlij krv svojih žrtava po žrtveniku GOSPODINA, Boga svojega, a meso pojedi.
28 Obdržavaj i slušaj sve ove riječi koje ti zapovijedam, da dovijeka bude dobro tebi, i tvojoj djeci poslije tebe, kada činiš ono što je dobro i ispravno u očima GOSPODINA, Boga tvojega.
29 Kada GOSPODIN, Bog tvoj, pred tobom istrijebi narode koje ideš zaposjesti, i kada ih naslijediš i nastaniš se u njihovoj zemlji,
30 pazi na sebe da, nakon što oni budu uništeni pred tobom, ne upadneš u zamku nasljedujući ih; i da ne bi istraživao o njihovim bogovima govoreći: ‘Kako su ti narodi služili svojim bogovima? I ja ću tako.’
31 Ti nemoj tako činiti GOSPODINU, Bogu svojemu: jer oni su svojim bogovima činili sve ono što je gadost GOSPODINU, ono što on mrzi; jer čak su i svoje sinove i svoje kćeri spaljivali u ognju svojim bogovima.
32 Što god vam zapovijedam, to obdržavajte i vršite: tome ništa ne dodaj niti od toga išta oduzimaj.”
13
1 “Ako među vama ustane neki prorok, ili onaj koji sanja snove, i izvede ti kakvo znamenje ili čudo;
2 i ispuni se to znamenje ili čudo o kojemu ti je govorio, rekavši: ‘Pođimo za drugim bogovima, koje nisi poznavao, i služimo im’,
3 nemoj slušati riječi toga proroka ili toga sanjača snova: jer vas to iskušava GOSPODIN, Bog vaš, da dozna ljubite li GOSPODINA, Boga svojega, svim svojim srcem i svom svojom dušom.
4 Za GOSPODINOM, Bogom svojim, hodite i njega se bojte, i držite njegove zapovijedi i pokoravajte se njegovu glasu, i služite mu i uza nj prianjajte.
5 A taj prorok, ili taj sanjač snova, neka se usmrti; zato što je govorio kako bi vas odvratio od GOSPODINA, Boga vašega, koji vas je izveo iz zemlje egipatske i izbavio vas iz kuće ropstva: da te izgura s puta za koji ti je GOSPODIN, Bog tvoj, zapovjedio da njime hodiš. Tako odstrani zlo iz svoje sredine.
6 “Ako bi te tvoj brat, sin tvoje majke, ili tvoj sin, ili tvoja kći, ili žena koja ti je u naručju, ili tvoj prijatelj koji ti je kao vlastita duša, potajno mamio govoreći: ‘Pođimo služiti drugim bogovima, koje nisi poznavao ni ti ni tvoji oci’,
7 naime, za bogovima naroda koji su uokolo vas, bilo blizu ili daleko od tebe, od jednoga kraja zemlje i sve do drugoga kraja zemlje,
8 nemoj pristajati uza nj niti ga slušati; neka ga tvoje oko ne žali, nemoj ga ni poštedjeti ni skrivati,
9 nego ga svakako usmrti; tvoja ruka neka bude prva na njemu da ga usmrti, a potom ruka svega naroda.
10 I zaspi ga kamenjem da umre; zato što te pokušao odgurnuti od GOSPODINA, Boga tvojega, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.
11 I čut će to sav Izrael i uplašiti se pa se neće više među vama činiti zlo kao što je to.
12 “Ako čuješ da u jednom od tvojih gradova, koji ti je GOSPODIN, Bog tvoj, dao da u njemu prebivaš, govore:
13 ‘Neki ljudi, djeca Belijalova, iziđoše među vama i povukoše za sobom stanovnike svoga grada govoreći: Pođimo služiti drugim bogovima, koje niste poznavali,’
14 tada se propitaj, istraži i pomno preispitaj; i gle, ako to bude istina i to bude sigurno, da je takva gadost učinjena među vama,
15 pobij stanovnike toga grada oštricom mača: potpuno ga uništi, i sve što je u njemu, i stoku njegovu, oštricom mača.
16 I skupi sav plijen iz njega nasred njegova trga pa grad i sav plijen iz njega spali ognjem GOSPODINU, Bogu svome; i neka ostane gomila dovijeka: neka se ponovno ne gradi.
17 I neka ništa od onoga što je prokleto ne prione uz tvoju ruku: da se GOSPODIN odvrati od žestine svoga gnjeva, iskaže ti milosrđe, sažali se na tebe i umnoži te, kao što se bio zakleo tvojim ocima,
18 kada poslušaš glas GOSPODINA, Boga svojega, držeći sve njegove zapovijedi koje ti danas zapovijedam, čineći ono što je ispravno u očima GOSPODINA, Boga tvojega.”
14
1 “Vi ste djeca GOSPODINA, Boga svojega: vi sebe nemojte rezati, niti se brijte među očima za mrtvacom.
2 Jer ti si narod svet GOSPODINU, Bogu svome, i GOSPODIN te izabrao da mu budeš osobiti narod nad svim narodima koji su na zemlji.
3 Nemoj jesti ništa odvratno.
4 Ovo su životinje koje možete jesti: vol, ovca, i koza,
5 jelen, i srna, jelen lopatar, i kozorog, i antilopa, i bivol, i divokoza.
6 Svaku životinju kojoj se kopito razdvaja i ta joj se raspuklina cijepa u dva papka, i koja među životinjama preživa, možete jesti.
7 Ali od onih koje preživaju, ili od onih kojima je kopito razdvojeno u papke, nemojte jesti ove: devu, zeca i kunića; jer one preživaju, ali nemaju razdvojene papke; zbog toga su vam nečiste.
8 A svinja, premda ima razdvojene papke, ne preživa, vama je ona nečista: nemojte jesti od njihova mesa niti doticati njihovu strvinu.
9 Od svih onih koje su u vodama možete jesti ove: sve one koje imaju peraje i ljuske možete jesti,
10 a što god nema peraje i ljuske, ne smijete jesti; to vam je nečisto.
11 “Svaku od čistih ptica možete jesti.
12 Ali ovo su one koje ne smijete jesti: suri orao, i jastreb, i orao štekavac,
13 i lunja, i sup, i lešinar bilo koje vrste,
14 i svaki gavran bilo koje vrste,
15 i sova, i kobac, i kukavica, i sokol bilo koje vrste,
16 i ćuk, i sovuljaga, i labud,
17 i pelikan, i orao strvinar, i kormoran,
18 i roda, i čaplja bilo koje vrste, i pupavac, i šišmiš.
19 I svaki gmizavac koji leti, vama je nečist: njih se ne smije jesti.
20 Ali svako čisto krilato stvorenje možete jesti.
21 Nemojte jesti ni od čega što samo ugine: to daj strancu koji je u tvojim gradovima, da on to jede; ili prodaj to tuđincu: jer ti si narod svet GOSPODINU, Bogu svome. Nemoj kuhati jare u mlijeku njegove majke.
22 “Vjerno odvajaj desetinu od svega prirasta svoga sjemena, kojim ti polje rađa iz godine u godinu.
23 I jedi pred GOSPODINOM, Bogom svojim, na mjestu koje on odabere da ondje nastani svoje ime, desetinu od svoga žita, od svoga vina i od svoga ulja, i od prvina svojih krda i svojih stada; da se naučiš uvijek bojati GOSPODINA, Boga svojega.
24 Ako ti put bude predug, tako da ne možeš to nositi, ili ako bude predaleko od tebe mjesto koje GOSPODIN, Bog tvoj, oda-
bere da ondje postavi svoje ime, kada te blagoslovi GOSPODIN, Bog tvoj,
25 ti promijeni to u novac, uzmi novac u ruku i pođi do mjesta koje će odabrati GOSPODIN, Bog tvoj;
26 i potroši taj novac na bilo što za čime žudi tvoja duša: na volove, ili ovce, ili vino, ili jako piće, na bilo što za čime žudi tvoja duša, i jedi ondje pred GOSPODINOM, Bogom svojim i veseli se, ti, i tvoj dom,
27 i Levit koji je unutar tvojih vratâ; njega nemoj zanemariti, jer on nema udjela ni baštine s tobom.
28 Kada se navrše tri godine, iznesi svu desetinu svoga prihoda od te godine i položi je unutar svojih vratâ;
29 i neka dođe Levit (jer on nema udjela ni baštine s tobom), i stranac, i siroče, i udovica, koji su unutar tvojih vratâ, i neka jedu i nasite se; da te GOSPODIN, Bog tvoj, može blagosloviti u svemu djelu tvoje ruke koje poduzimaš.”
15
1 “Na svršetku svakih sedam godina otpuštaj.
2 A ovo je način otpuštanja: svaki vjerovnik koji pozajmi nešto svome bližnjemu, neka to otpusti; neka ne utjeruje to od svoga bližnjega ili od svoga brata, jer je proglašeno GOSPODINOVO otpuštanje.
3 Od tuđinca možeš iskati natrag, ali ono što je tvoje kod tvoga brata, ruka tvoja neka otpusti;
4 osim kada među vama više ne bude siromahâ: jer GOSPODIN će te uvelike blagosloviti u zemlji koju ti GOSPODIN, Bog tvoj, daje u baštinu da je zaposjedneš;
5 samo ako pozorno poslušaš glas GOSPODINA, Boga svojega, gledajući da vršiš sve ove zapovijedi koje ti danas zapovijedam.
6 Jer te GOSPODIN, Bog tvoj, blagoslivlja, kao što ti je obećao: i pozajmljivat ćeš mnogim narodima, no ti nećeš uzajmljivati; i vladat ćeš nad mnogim narodima, no oni neće vladati nad tobom.
7 Bude li među vama kakav siromah, od tvoje braće, unutar bilo kojih tvojih vratâ u zemlji koju ti daje GOSPODIN, Bog tvoj, nemoj otvrdnuti svoje srce niti zatvoriti svoju ruku pred svojim siromašnim bratom,
8 nego mu širom otvori svoju ruku i pozajmi mu dovoljno za njegovu potrebu, za ono u čemu oskudijeva.
9 Čuvaj se da se u tvome zlu srcu ne pojavi misao: ‘Sedma godina, godina otpuštanja, je blizu’, pa tvoje oko bude zlo protiv tvoga siromašnoga brata i ništa mu ne daš pa on zavapi GOSPODINU protiv tebe i to ti bude grijeh.
10 Svakako mu daj, i neka ti se ne žalosti srce kada mu daješ; jer zbog toga će te GOSPODIN, Bog tvoj, blagosloviti u svim tvojim poslovima i u svemu k čemu pružiš svoju ruku.
11 Jer siromaha neće nikada nestati iz zemlje; stoga ti zapovijedam: širom otvori svoju ruku svome bratu, svome siromahu, i potrebitima u svojoj zemlji.
12 “I ako ti bude prodan brat tvoj, Hebrej, ili Hebrejka, i služi ti šest godina, tada ga sedme godine otpusti slobodna od sebe.
13 A kada ga slobodna šalješ od sebe, nemoj ga odaslati praznih ruku.
14 Obilato ga opskrbi nečime iz svoga stada, i sa svoga gumna, i od svoga tijeska: daj mu od onoga čime te blagoslovio GOSPODIN, Bog tvoj.
15 I spomeni se da si bio rob u zemlji egipatskoj i da te GOSPODIN, Bog tvoj, otkupio: zato ti zapovijedam ovo danas.
16 A ako ti on kaže: ‘Neću ići od tebe’, jer voli tebe i tvoj dom zato što mu je dobro kod tebe,
17 tada uzmi šilo i probodi mu ga kroz uho u vrata, i neka ti dovijeka bude slugom. I svojoj sluškinji učini isto tako.
18 Ne bi ti trebalo biti teško kada ga slobodna budeš otpuštao od sebe, jer ti je, služeći ti šest godina, vrijedio dvostruko više negoli neki najamnik, i GOSPODIN, Bog tvoj, blagoslovit će te u svemu što radiš.
19 “Sve muške prvence koji dođu od tvoga krda i od tvoga stada posveti GOSPODINU, Bogu svome: nemoj raditi nikakav posao s prvencem svoga vola ni strići prvenca svoje ovce.
20 Jedi ga ti i tvoj dom pred GOSPODINOM, Bogom svojim, iz godine u godinu na mjestu koje će GOSPODIN odabrati.
21 A ako na njemu bude ikakva mana, recimo da je hrom ili slijep, ili ima kakav zao nedostatak, nemoj ga žrtvovati GOSPODINU, Bogu svome.
22 Pojedi ga unutar svojih vratâ: i nečist i čist neka ga jedu kao srnu i kao jelena.
23 Samo nemoj jesti njegovu krv; izlij je na zemlju kao vodu.”
16
1 “Obdržavaj mjesec abib, i drži Pashu GOSPODINU, Bogu svojemu: jer te u mjesecu abibu GOSPODIN, Bog tvoj, noću izveo iz Egipta.
2 Stoga žrtvuj pashu GOSPODINU, Bogu svojemu, od stada i od krda na mjestu koje GOSPODIN odabere da tamo nastani svoje ime.
3 Nemoj s njom jesti ukvasani kruh; sedam dana jedi s time neukvasani kruh, to jest kruh nevolje; jer si iz zemlje egipatske izišao u žurbi: da se svih dana svoga života spominješ dana u koji si izišao iz zemlje egipatske.
4 I neka se ne vidi ukvasani kruh na svemu tvome području, i neka nimalo mesa koje žrtvuješ uvečer prvoga dana ne ostane svu noć do jutra.
5 Ne smiješ žrtvovati pashu ni u kojem od svojih gradova koje ti daje GOSPODIN, Bog tvoj,
6 nego na mjestu koje GOSPODIN, Bog tvoj, odabere da u njemu nastani svoje ime: ondje žrtvuj pashu uvečer, o zalasku sunca, u doba u koje si izišao iz Egipta.
7 I ispeci je i pojedi na mjestu koje odabere GOSPODIN, Bog tvoj; a ujutro se okreni i pođi k svojim šatorima.
8 Šest dana jedi neukvasani kruh, a sedmoga dana neka bude svečani zbor GOSPODINU, Bogu tvojemu: u njemu nemoj raditi nikakav posao.
9 “Odbroji sedam tjedana: tih sedam tjedana počni brojiti od onoga dana kada počneš srpom žeti žito.
10 Tada održi blagdan sedmicâ GOSPODINU, Bogu svome, prinoseći dragovoljni prinos svoje ruke, koji ćeš dati GOSPODINU, Bogu svome, prema tome koliko te on blagoslovio.
11 I veseli se pred GOSPODINOM, Bogom svojim, ti, i tvoj sin, i tvoja kći, i tvoj sluga, i tvoja sluškinja, i Levit koji je unutar tvojih vratâ, i stranac, i siroče, i udovica, koji su među vama, na mjestu koje je GOSPODIN, Bog tvoj, izabrao da ondje nastani svoje ime.
12 I spominji se da si bio rob u Egiptu; i drži i vrši sve ove propise.
13 Sedam dana obdržavaj blagdan sjenicâ nakon što skupiš žito i vino.
14 I proveseli se na svoj blagdan, ti, i tvoj sin, i tvoja kći, i tvoj sluga, i tvoja sluškinja, i Levit, stranac, i siroče, i udovica, koji su unutar tvojih vratâ.
15 Sedam dana održavaj svetkovinu GOSPODINU, Bogu svojemu, na mjestu koje će GOSPODIN odabrati: budući da će te GOSPODIN, Bog tvoj, blagosloviti u svemu tvome prirastu i u svim djelima tvojih ruku, stoga se uistinu veseli.
16 Tri puta u godini neka se svi tvoji muškarci pojave pred GOSPODINOM, Bogom tvojim, na mjestu koje će on odabrati: na blagdan beskvasnoga kruha, na blagdan sedmicâ i na blagdan sjenicâ; no neka se ne pojavljuju pred GOSPODINOM bez ičega:
17 neka svaki dade onoliko koliko može, prema blagoslovu koji ti je dao GOSPODIN, Bog tvoj.
18 “Suce i nadglednike postavi u svim svojim gradovima koje ti daje GOSPODIN, Bog tvoj, diljem svojih plemena, i neka oni sude narodu sudom pravednim.
19 Nemoj izvrtati osudu; nemoj biti pristran ni prema kome i ne uzimaj dar: jer dar zasljepljuje oči mudrih i izopačuje riječi pravednih.
20 Nasljeduj ono što je posve pravedno: da poživiš i da baštiniš zemlju koju ti daje GOSPODIN, Bog tvoj.
21 Nemoj si saditi gaj ni sa kakvim drvećem blizu žrtvenika GOSPODINA, Boga svojega, koji ćeš si načiniti.
22 Nemoj si ni postavljati ikakav kip; jer to mrzi GOSPODIN, Bog tvoj.”
17
1 “Nemoj GOSPODINU, svome Bogu, žrtvovati ikakva junca, ili ovcu, na kojemu je mana ili bilo što ružno, jer je to gadost GOSPODINU, tvome Bogu.
2 Ako se među vama u bilo kojem od gradova koje ti daje GOSPODIN, Bog tvoj, nađe čovjek ili žena koji su učinili nešto zlo u očima GOSPODINA, Boga tvojega, prekršivši njegov savez
3 te otišli i služili drugim bogovima i klanjali im se, bilo suncu ili mjesecu, ili bilo čemu od vojske nebeske, što ja nisam zapovjedio,
4 i to ti bude javljeno, i ti za to čuješ, i pomno istražiš, i gle, to bude istina i pouzdano, da je takva gadost učinjena u Izraelu,
5 tada izvedi na vrata svoga grada toga čovjeka ili tu ženu, koji su počinili tu opačinu, dakle toga čovjeka ili tu ženu, i zasipaj ih kamenjem sve dok ne umru.
6 Prema usmenu iskazu dvojice svjedoka, ili trojice svjedoka, neka se usmrti onoga tko zaslužuje smrt; ali prema usmenu iskazu jednoga svjedoka da ga se ne usmrćuje.
7 Ruke svjedokâ neka se prve podignu na nj da ga usmrte, a potom ruke svega naroda. Tako ćeš iskorijeniti zlo između vas.
8 “Ako se pojavi nešto što ti bude preteško za presuditi, između krvi i krvi, između parnice i parnice, između udarca i udarca, nešto prijeporno unutar tvojih vratâ, tada ustani i uzađi na mjesto koje izabere GOSPODIN, Bog tvoj.
9 I pođi k svećenicima Levitima, i k sucu koji bude u te dane, i propitaj se; oni će ti iznijeti presudu.
10 I postupi po presudi koju ti iznesu ti iz toga mjesta koje će GOSPODIN odabrati; i pazi da postupiš prema svemu što ti oni objave:
11 postupi u skladu s presudom kojoj će te oni poučiti i prema sudu koji će ti iskazati. Od presude koju ti iskažu ne odstupaj ni desno ni lijevo.
12 A onaj tko postupi drsko i ne posluša svećenika koji ondje stoji služeći pred GOSPODINOM, Bogom tvojim, ili suca, taj čovjek treba umrijeti; i odstranit ćeš zlo iz Izraela.
13 I čut će to sav narod, uplašiti se i više neće drsko postupati.
14 “Kada uđeš u zemlju koju ti daje GOSPODIN, Bog tvoj, i kada je zaposjedneš i u njoj se nastaniš pa kažeš: ‘Postavit ću si kralja nad sobom, kao i svi narodi koji su oko mene’;
15 tada za kralja nad sobom postavi onoga koga odabere GOSPODIN, Bog tvoj; jednoga od svoje braće postavi si za kralja nad sobom: ne smiješ nad sobom postavljati tuđinca koji ti nije brat.
16 Ali neka si on ne množi konje i neka ne dopušta da se narod vraća u Egipat kako bi si povećao broj konja, jer vam GOSPODIN bijaše rekao: ‘Nikada se više tim putem ne vraćajte.’
17 I neka si ne nakuplja žene, da mu se ne odvrati srce; i neka si ne gomila sve više srebra i zlata.
18 I neka si, kada sjedne na prijestolje svoga kraljevstva, u knjigu prepiše ovaj zakon iz knjige koja je pred svećenicima i Levitima;
19 i neka ona bude uza nj i neka čita iz nje sve dane svoga života: da se nauči bojati GOSPODINA, Boga svojega, držati sve riječi ovoga zakona, i ove propise, i vršiti ih;
20 da mu se srce ne uzdigne nad njegovu braću i da se od ove zapovijedi ne odvrati ni desno ni lijevo, kako bi produljio svoje dane u svome kraljevstvu, on i njegova djeca, usred Izraela.”
18
1 “Svećenici Leviti, kao i sve pleme Levijevo, neće imati udjela ni baštine s Izraelom: oni neka se hrane prinosima koji se ognjem prinose GOSPODINU, i njegovom baštinom.
2 Neka oni nemaju baštinu među svojom braćom: jer je njihova baština GOSPODIN, kao što im on bijaše rekao.
3 I neka ovo bude svećenička pristojba od naroda, od onih koji prinose žrtvu, bio to vol ili ovca: svećeniku neka daju plećku, obje vilice i želudac.
4 Daj mu i prvine od svoga žita, od svoga vina, i od svoga ulja, i prvo od runa svojih ovaca.
5 Jer je GOSPODIN, Bog tvoj, od svih tvojih plemena odabrao njega da stoji i poslužuje u ime GOSPODINOVO, njega i njegove sinove dovijeka.
6 I ako bi koji Levit iz bilo kojega od tvojih gradova u svemu Izraelu, u kojemu prebiva, sa svom željom svoga uma došao na mjesto koje odabere GOSPODIN,
7 neka on tada služi u ime GOSPODINA, Boga svojega, kao što čine sva njegova braća Leviti koji stoje ondje pred GOSPODINOM.
8 Neka imaju jednake dijelove za jesti, osim onoga što potječe od prodaje njegove očevine.
9 “Kada uđeš u zemlju koju ti daje GOSPODIN, Bog tvoj, nemoj se učiti da postupaš po gadostima tih naroda.
10 Neka se među vama ne nađe nitko tko bi svoga sina ili svoju kćer provodio kroz oganj, ili bi se bavio gatanjem, ili vrač, ili zaklinjač, ili vještica,
11 ili onaj tko čara, ili onaj tko se savjetuje s duhovima, ili čarobnjak, ili onaj tko priziva mrtve.
12 Jer svi koji to čine gadost su GOSPODINU, i zbog tih gadosti GOSPODIN, Bog tvoj, izgoni njih pred tobom.
13 Ti budi savršen s GOSPODINOM, Bogom svojim.
14 Jer ti narodi, koje ćeš zaposjesti, slušaju vračeve i gatare; ali, što se tebe tiče, tebi GOSPODIN, Bog tvoj, nije dopustio činiti tako.
15 “GOSPODIN, Bog tvoj, podići će tebi Proroka iz tvoje sredine, od tvoje braće, kao što sam ja: njega slušajte;
16 u skladu sa svime što si od GOSPODINA, Boga svojega, zaiskao na Horebu u dan zbora, rekavši: ‘Ne daj da ponovno slušam glas GOSPODINA, Boga svojega, i ne daj da više gledam taj silni oganj, da ne umrem.’
17 I reče mi GOSPODIN: ‘Dobro su rekli to što su rekli.
18 Podići ću im Proroka između njihove braće, kao što si ti, i stavit ću svoje riječi u njegova usta: on će im govoriti sve što mu zapovijedim.
19 I tko god ne posluša moje riječi koje će on govoriti u moje ime, ja ću to zahtijevati od njega.
20 Ali prorok koji bi se drznuo u moje ime reći riječ koju mu nisam zapovjedio govoriti, ili koji bi govorio u ime drugih bogova, taj prorok neka pogine.’
21 A ako u svome srcu kažeš: ‘Kako ćemo prepoznati riječ koju GOSPODIN nije rekao?’
22 Kada neki prorok govori u ime GOSPODINOVO pa ako to ne uslijedi i ne dogodi se, to je ono što GOSPODIN nije rekao, nego je taj prorok govorio u drskosti: nemoj ga se bojati.”
19
1 “Kada GOSPODIN, Bog tvoj, istrijebi narode čiju zemlju GOSPODIN, Bog tvoj, daje tebi, i ti ih naslijediš i nastaniš se u njihovim gradovima i u njihovim kućama,
2 odvoji si tri grada usred svoje zemlje, koju ti GOSPODIN, Bog tvoj, daje da je zaposjedneš.
3 Uredi si put i podijeli u tri dijela ono područje svoje zemlje koju ti GOSPODIN, Bog tvoj, daje da baštiniš, kako bi onamo mogao pobjeći svaki ubojica.
4 A ovo je slučaj u kojem ubojica može pobjeći onamo da ostane živ: tko god nehotice ubije svoga bližnjega, kojega ranije nije mrzio;
5 kao ono kada čovjek ode u šumu sa svojim bližnjim sjeći drva i zamahne sjekirom u ruci da obori stablo pa sječivo sklizne s držala i udari njegova bližnjega, tako da on umre: on neka pobjegne u jedan od tih gradova i ostane živ.
6 Da ne bi krvni osvetnik progonio ubojicu dok mu je srce raspaljeno i sustigao ga, zato što je ovome predug put, i ubio ga; premda ovaj nije zaslužio smrt, jer nije onoga otprije mrzio.
7 Stoga ti zapovijedam: ‘Odvoji si tri grada.’
8 “I ako GOSPODIN, Bog tvoj, uveća tvoje područje, kao što se zakleo tvojim ocima, i dade ti svu zemlju koju je obećao dati tvojim ocima,
9 budeš li držao i vršio sve te zapovijedi koje ti danas zapovijedam, da ljubiš GOSPODINA, Boga svojega, i da uvijek hodiš njegovim putovima, tada ćeš si uz ta tri dodati još tri grada:
10 da se ne prolijeva nevina krv u tvojoj zemlji, koju ti GOSPODIN, Bog tvoj, daje u baštinu, i tako na tebi bude krv.
11 Ali ako tko mrzi svoga bližnjega pa ga sačeka u zasjedi, skoči na nj i udari ga tako da on umre, i pobjegne u jedan od tih gradova,
12 neka tada starješine toga grada pošalju da ga se ondje uhiti i predaju ga u ruke krvnoga osvetnika, da pogine.
13 Neka ga tvoje oko ne žali, nego ukloni krivicu za nevinu krv iz Izraela da ti dobro ide.
14 “Nemoj premještati međaš svoga susjeda, koji su preci postavili na tvojoj baštini koju ćeš baštiniti u zemlji koju ti GOSPODIN, Bog tvoj, daje da je zaposjedneš.
15 Neka ne ustaje samo jedan svjedok protiv čovjeka ni za kakvu opačinu, niti za ikoji grijeh u pogledu bilo kojega grijeha kojim je sagriješio: na usmenu iskazu dvojice svjedoka, ili na usmenu iskazu trojice svjedoka, neka se utvrdi predmet.
16 Ako lažan svjedok ustane protiv nekoga da svjedoči protiv njega nešto što je pogrešno,
17 neka tada obojica, oni među kojima je sukob, stanu pred GOSPODINA, pred svećenike i suce koji budu u to doba;
18 i neka suci provedu pomnu istragu. I gle, ako utvrde da je taj svjedok lažan svjedok i da je svjedočio lažno protiv svoga brata,
19 onda mu učinite onako kako je on namislio učiniti svome bratu: tako ćeš ukloniti zlo između vas.
20 Ostali će to čuti i uplašiti se, i neće više činiti takvo zlo među vama.
21 Neka ti oko ne žali; nego neka bude život za život, oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu.”
20
1 “Kada iziđeš u boj protiv svojih neprijatelja pa ugledaš konje i kola, i narod brojniji od sebe, nemoj ih se bojati; jer s tobom je GOSPODIN, Bog tvoj, koji te izveo iz zemlje egipatske.
2 Kada budete blizu boju, neka svećenik pristupi i govori narodu.
3 I neka im kaže: ‘Čuj, Izraele, danas stupate u boj protiv svojih neprijatelja: neka vam ne klonu srca, ne bojte se i ne dršćite, i nemojte se zbog njih prestrašiti,
4 jer je GOSPODIN, Bog vaš, taj koji ide s vama boriti se za vas protiv vaših neprijatelja da vas spasi.’
5 I neka nadglednici prozbore narodu: ‘Ima li koga tko je sagradio novu kuću a nije je posvetio? Neka ide i vrati se svojoj kući, da ne pogine u boju pa je posveti netko drugi.
6 I ima li koga da je posadio vinograd a nije još jeo od njega? Neka se i on vrati svojoj kući, da ne pogine u boju pa netko drugi od njega jede.
7 I ima li koga da se zaručio s djevojkom, a da je nije uzeo? Neka ide i vrati se svojoj kući, da on ne pogine u boju, a nju uzme netko drugi.’
8 I neka nadglednici nastave govoriti narodu i neka kažu: ‘Ima li koga da je plašljiv i malodušan? Neka ide i vrati se svojoj kući, da ne bi i srce njegova brata klonulo kao i njegovo srce.’
9 I neka nadglednici, kada završe govoriti narodu, postave vojne zapovjednike da povedu narod.
10 “Kada se približiš nekom gradu da udariš na nj, tada mu objavi mir.
11 Ako ti odgovori s mirom, i otvori ti se, neka ti sav narod koji se nađe u njemu bude dužan plaćati danak, i neka ti služe.
12 A ako ne sklopi mir s tobom, nego zarati protiv tebe, tada ga opsjedni;
13 a kada ga GOSPODIN, Bog tvoj, preda u tvoje ruke, sve muškarce u njemu pobij oštricom mača;
14 ali žene i malu djecu, i stoku i sve što je u gradu, to jest sav plijen iz njega, uzmi sebi; i jedi plijen svojih neprijatelja, koji ti je dao GOSPODIN, Bog tvoj.
15 Tako učini svim gradovima koji su vrlo daleko od tebe, koji nisu od gradova ovih naroda.
16 Ali od gradova ovih naroda koje ti GOSPODIN, Bog tvoj, daje u baštinu, ne ostavljaj na životu ništa što diše;
17 nego ih potpuno uništi: Hetite, i Amorejce, Kanaance, i Perižane, Hivijce, i Jebusejce, kao što ti je GOSPODIN, Bog tvoj, zapovjedio:
18 da vas oni ne nauče postupati prema svim svojim gadostima, koje su oni činili svojim bogovima; tako biste griješili protiv GOSPODINA, Boga svojega.
19 Kada dulje vrijeme opsjedaš neki grad napadajući na nj da ga zauzmeš, nemoj uništavati njegova stabla rušeći ih sjekirom, jer možeš jesti s njih. Stoga ih nemoj sjeći (jer stablo u polju je čovjekov život) da ih upotrijebiš u opsadi.
20 Samo stabla za koja znaš da nisu stabla za jelo možeš uništavati i sjeći te graditi bedeme protiv grada koji ratuje s tobom, dok ne bude pokoren.”
21
1 “Ako se u zemlji koju ti GOSPODIN, Bog tvoj, daje da je zaposjedneš nađe netko ubijen gdje leži u polju, a ne zna se tko ga je ubio,
2 neka starješine i suci iziđu i neka izmjere udaljenost do gradova koji su uokolo ubijenoga.
3 I neka grad koji je najbliže ubijenome, to jest starješine toga grada, neka uzmu junicu s kojom se još nije radilo i koja još nije vukla u jarmu,
4 i neka je starješine toga grada otjeraju do kakve surove doline, koju se ne obrađuje ni ne zasijava, i neka slome vrat junici ondje u dolini.
5 Neka tada pristupe svećenici, sinovi Levijevi, jer njih je GOSPODIN, Bog tvoj, odabrao da mu služe i da blagoslivljaju u ime GOSPODINOVO, i neka se po njihovoj riječi preispituje svaki spor i svaki udarac:
6 neka tada sve starješine onoga grada, koje su najbliže ubijenome, operu ruke nad junicom kojoj je u dolini odsiječena glava,
7 i neka odgovore i kažu: ‘Naše ruke nisu prolile tu krv niti su to naše oči vidjele.
8 Budi milostiv, GOSPODINE, svome narodu, Izraelu, kojega si izbavio, i ne stavljaj nevinu krv na račun svoga naroda, Izraela.’ I bit će im oproštena krv.
9 Tako ćeš, kada učiniš to što je ispravno u GOSPODINOVIM očima, iz svoje sredine odvratiti krivicu za nevinu krv.
10 “Kada iziđeš u rat protiv svojih neprijatelja pa ih GOSPODIN, Bog tvoj, izruči u tvoje ruke i ti ih zarobiš
11 pa ugledaš među zarobljenicima krasnu ženu i poželiš je imati za ženu,
12 dovedi je kući u svoj dom; i neka si obrije glavu i odreže nokte,
13 i neka odstrani od sebe svoju zarobljeničku odjeću i neka ostane u tvojoj kući, i neka punih mjesec dana oplakuje svoga oca i majku: nakon toga uđi k njoj i budi joj mužem, a ona neka ti bude ženom.
14 I bude li da više nemaš zadovoljstva u njoj, pusti je neka ide kamo hoće; ali nipošto je nemoj prodavati za novac, nemoj njome trgovati, jer si je ponizio.
15 “Ako koji muškarac ima dvije žene, jednu dragu, a drugu mrsku, i one mu rode djecu, i draga i mrska; bude li prvorođenac od one koja mu je mrska,
16 neka tada kada svojim sinovima bude davao u baštinu ono što posjeduje, sina drage ne učini prvorođencem ispred sina mrske, koji je stvarni prvorođenac,
17 nego neka prvorođencem prizna sina mrske dajući mu dvostruki dio od svega što ima; jer je on početak njegove snage: pravo prvorodstva je njegovo.
18 “Ako netko ima svojeglavog i buntovnog sina koji se ne želi pokoravati glasu svoga oca ili glasu svoje majke, i koji ih ni nakon što ga kazne neće slušati,
19 neka ga njegov otac i njegova majka uzmu i izvedu k starješinama njegova grada, na vratâ njegova mjesta;
20 i neka starješinama njegova grada kažu: ‘Ovaj naš sin je svojeglav i buntovan, ne pokorava se našem glasu; proždrljivac je i pijanac.’
21 I neka ga tada svi ljudi njegova grada zaspu kamenjem da umre: tako odstrani zlo između vas; i sav će Izrael čuti i bojati se.
22 Ako netko počini grijeh koji zaslužuje smrt pa bude usmrćen i objesiš ga na drvo,
23 neka mu tijelo ne ostaje svu noć na drvetu, nego ga pokopaj istoga dana (jer je obješeni proklet od Boga) da ti ne bude okaljana zemlja koju ti GOSPODIN, Bog tvoj, daje u baštinu.”
22
1 “Kada vidiš vola svoga brata ili njegovu ovcu kako lutaju, nemoj se od njih sklanjati: svakako ih odvedi natrag svome bratu.
2 Ako ti brat nije blizu, ili ga ne poznaješ, tada ih dovedi svojoj kući i neka ostanu kod tebe sve dok ih tvoj brat ne potraži; tada mu ih vrati natrag.
3 Na isti način postupi s njegovim magarcem; tako učini i s njegovom odjećom i sa svime izgubljenim što je tvoga brata; s onime što on izgubi, a ti nađeš, postupi na isti način: nemoj se sklanjati.
4 Kada vidiš da je magarac tvoga brata ili njegov vol pao na putu, nemoj se od njih sklanjati: svakako mu pomogni da ih podigne.
5 “Žena neka ne nosi ono što pripada muškarcu, a muškarac neka se ne odijeva u žensku odjeću: jer gadost su GOSPODINU, Bogu tvojemu, svi koji tako čine.
6 Ako putem slučajno naiđeš na ptičje gnijezdo na stablu ili na tlu, bili u njemu mladi ili jaja, a na mladima ili na jajima leži ženka, nemoj uzimati ženku s mladima,
7 nego svakako pusti ženku da ode, a mlade si uzmi: da ti bude dobro i da produljiš svoje dane.
8 Kada gradiš novu kuću, načini ogradu na svome krovu; da ne navučeš krv na svoju kuću ako ti tko padne s njega.
9 Nemoj po svome vinogradu sijati različito sjeme, da plod tvoga sjemena koje si posijao i plod tvoga vinograda ne bude okaljan.
10 Nemoj orati s volom i magarcem zajedno.
11 Nemoj se odijevati u odjeću različite vrste, kao od vune i od lana zajedno.
12 Načini si rese na četiri kraja svoga ogrtača kojim se pokrivaš.
13 “Ako tko uzme ženu i uđe k njoj, ali je zamrzi,
14 i dade povodâ da se govori protiv nje te navuče na nju zlo ime, i reče: ‘Uzeo sam ovu ženu, ali kada sam joj prišao, otkrio sam da nije djevica’;
15 neka tada djevojčin otac i njezina majka uzmu i iznesu dokaze djevojčina djevičanstva starješinama na vratima toga grada.
16 I neka tada djevojčin otac kaže starješinama: Dao sam svoju kćer za ženu ovome čovjeku, no on ju je zamrzio;
17 i gle, dao je povodâ da se govori protiv nje, rekavši: ‘Nisam našao da ti je kći djevica’; ali ovo su dokazi djevičanstva moje kćeri; i neka rasprostru plahtu pred gradskim starješinama.
18 Neka starješine toga grada uzmu toga čovjeka i kazne ga;
19 i neka ga oglobe sa stotinu šekela srebra i daju ih djevojčinu ocu, zato što je navukao zlo ime na jednu izraelsku djevicu; i neka mu bude ženom: ne može je otpustiti sve svoje dane.
20 Ali ako to bude istina, i ne nađu se dokazi djevojčina djevičanstva,
21 neka izvedu djevojku na vrata kuće njezina oca i neka je ljudi iz njezina grada zaspu kamenjem da umre, zato što je učinila ludost u Izraelu odavši se bludu u očevu domu: tako ukloni zlo među vama.
22 “Ako se kojega muškarca zatekne gdje leži sa ženom udatom za drugoga, neka poginu oboje, i muškarac koji je ležao sa ženom i žena: tako odstrani zlo od Izraela.
23 Ako neku djevojku, djevicu koja je zaručena za budućeg muža, u gradu nađe neki drugi muškarac i legne s njom,
24 tada ih oboje izvedite na vrata toga grada i zaspite ih kamenjem da umru; djevojku zato što nije vikala, a bila je u gradu, a muškarca zato što je ponizio ženu svoga bližnjega: tako ćeš ukloniti zlo između vas.
25 Ali ako koji muškarac nađe zaručenu djevojku u polju i prisili je te legne s njom, neka tada umre samo taj koji je legao s njom;
26 no djevojci nemoj učiniti ništa; na djevojci nema grijeha kojim zavređuje smrt: jer je to kao kada čovjek ustane na svoga bližnjega i ubije ga.
27 Jer našao ju je u polju, i zaručena djevojka je vikala, ali nije bilo nikoga da je spasi.
28 Ako neki muškarac nađe djevojku koja je djevica, ali nije zaručena, i uhvati je te legne s njom, i otkrije ih se,
29 neka tada muškarac koji je legao s njom dade djevojčinu ocu pedeset šekela srebra i neka mu ona bude ženom; budući da ju je ponizio, ne može je otpustiti u sve svoje dane.
30 Neka nitko ne uzima ženu svoga oca niti otkriva skut svoga oca.”
23
1 “Onaj kome su povrijeđeni testisi ili mu je odrezano udo neka ne ulazi u GOSPODINOVU zajednicu.
2 Kopile neka ne ulazi u GOSPODINOVU zajednicu; sve do svoga desetoga naraštaja neka ne ulazi u GOSPODINOVU zajednicu.
3 Amonac ili Moabac neka ne ulazi u GOSPODINOVU zajednicu; čak ni do svoga desetoga naraštaja oni neka ne ulaze u GOSPODINOVU zajednicu, dovijeka:
4 zato što vam nisu izišli u susret s kruhom i vodom na putu kada ste izišli iz Egipta; i zato što su protiv tebe unajmili Bileama, sina Beorova, iz Petora u Mezopotamiji, da te prokune.
5 Ali GOSPODIN, Bog tvoj, nije htio uslišati Bileama; nego ti je GOSPODIN, Bog tvoj, preokrenuo prokletstvo u blagoslov, jer te ljubio GOSPODIN, Bog tvoj.
6 Nemoj tražiti njihov mir, ni njihovo blagostanje, u sve svoje dane, dovijeka.
7 Nemoj prezirati Edomca, jer je on tvoj brat; ne preziri Egipćanina, jer si bio tuđinac u njegovoj zemlji.
8 Djeca koja se od njih rode neka uđu u zajednicu GOSPODINOVU u svom trećem naraštaju.
9 “Kada vojska polazi protiv tvojih neprijatelja, odvraćaj se od svega što je zlo.
10 Ako među vama bude ikoga tko nije čist zbog nečistoće koja mu se slučajno dogodila noću, neka iziđe iz tabora i neka u tabor ne dolazi:
11 neka se kada dođe večer opere vodom i kada zađe sunce ponovno dođe u tabor.
12 Imaj i neko mjesto izvan tabora, kamo ćeš ići van;
13 i imaj lopaticu uza svoje oružje da njome, kada se vani olakšaš, iskopaš rupu, okreneš se i zatrpaš svoj izmet:
14 jer GOSPODIN, Bog tvoj, hoda posred tvoga tabora da te izbavi i preda ti tvoje neprijatelje pred tobom. Neka, stoga, tvoj tabor bude svet: da on ne opazi ništa nečisto u tebi i odvrati se od tebe.
15 “Nemoj njegovu gospodaru izručiti slugu koji je od svoga gospodara pobjegao k tebi;
16 on neka boravi kod tebe, to jest među vama, u mjestu koje si odabere u jednom od tvojih gradova, gdje mu se najviše sviđa: nemoj ga ugnjetavati.
17 Neka među Izraelovim kćerima ne bude bludnice, kao ni među sinovima Izraelovim onih koji se podaju muškarcima.
18 Nemoj u Dom GOSPODINA, Boga svojega, ni za kakav zavjet donositi bludničinu plaću ili pasju zaradu, jer je to oboje gadost GOSPODINU, Bogu tvojemu.
19 Nemoj svome bratu pozajmljivati uz kamate; kamate u novcu, kamate u hrani, kamate u bilo čemu što se daje kao kamate.
20 Tuđincu možeš pozajmljivati uz kamate, ali svome bratu nemoj pozajmljivati uz kamate; da te GOSPODIN, Bog tvoj, blagoslovi u svemu na što staviš svoju ruku u zemlji koju ideš zaposjesti.
21 Kada zavjetuješ kakav zavjet GOSPODINU, Bogu svojemu, nemoj oklijevati da ga ispuniš, jer će to GOSPODIN, Bog tvoj, svakako zahtijevati od tebe; i to bi ti bilo grijeh.
22 Ali ako se ne zavjetuješ, neće u tebi biti grijeha.
23 Ono što iziđe iz tvojih usana održi i provedi; čak i dragovoljni prinos, kao što si se zavjetovao GOSPODINU, Bogu svojemu, koji si obećao svojim ustima.
24 Kada uđeš u vinograd svoga bližnjega, možeš jesti grožđa koliko ti volja dok se ne nasitiš, ali nemoj ništa stavljati u svoj sûd.
25 Kada uđeš u nepokošeno žito svoga bližnjega, možeš rukom trgati klasje, ali nemoj primicati srp nepokošenom žitu svoga bližnjega.”
24
1 “Kad muškarac uzme ženu i oženi je, ali ona ne nađe naklonost u njegovim očima zato što je otkrio nekakvu nečistoću u njoj, neka joj napiše ispravu o razvodu, dade joj je u ruku i otpošalje je iz svoje kuće.
2 Kada ona ode iz njegove kuće, može poći i biti ženom drugome.
3 A ako je i drugi muž zamrzi i napiše joj ispravu o razvodu, dade joj je u ruku i otpošalje je iz svoje kuće, ili ako umre taj drugi muž koji ju je uzeo za ženu,
4 onaj prijašnji muž koji ju je bio otposlao, ne može je ponovno uzeti da mu bude ženom nakon što se oskvrnula, jer je to gadost pred GOSPODINOM; a ti ne smiješ dati da griješi zemlja koju ti GOSPODIN, Bog tvoj, daje u baštinu.
5 “Kada tko uzme novu ženu, neka ne ide u rat i neka ga se ne zadužuje nikakvim poslom: neka on godinu dana bude slobodan kod kuće i neka razveseljuje ženu koju je uzeo.
6 Neka nitko ne uzima u zalog gornji ili donji mlinski kamen, jer uzima u zalog čovjekov život.
7 Ako se nađe tko da je oteo ikoga od svoje braće, djece Izraelove, i trguje njime ili ga prodaje, taj otmičar neka se usmrti; a ti odstrani zlo između vas.
8 U pošasti gube pripazi da se marljivo pridržavaš svega što će vas svećenici Leviti poučiti i prema tome postupiš: onako kako sam ja njima zapovjedio, tako se vi pridržavajte i vršite.
9 Prisjeti se što je GOSPODIN, Bog tvoj, učinio Mirjami na putu nakon što ste izišli iz Egipta.
10 Kada svome bratu bilo što pozajmiš, nemoj ulaziti u njegovu kuću da mu uzmeš zalog.
11 Ti stoj napolju, a čovjek kome si posudio neka ti iznese zalog.
12 Ako je taj čovjek siromašan, nemoj spavati s njegovim zalogom;
13 svakako mu vrati zalog o zalasku sunca, da može spavati u vlastitu ogrtaču i blagoslivljati te: to će ti biti pravednost pred GOSPODINOM, Bogom tvojim.
14 “Nemoj tlačiti najmljena slugu koji je siromašan i u potrebi, bio on od tvoje braće ili od tvojih došljaka koji su u tvojoj zemlji, unutar tvojih vratâ.
15 U njegov dan daj mu njegovu zaradu i neka sunce ne zađe nad time, jer je siromašan i svojim srcem žudi za njom: da ne bi zavapio GOSPODINU protiv tebe i to bi ti bilo grijeh.
16 Očeve neka se ne usmrćuje zbog djece, ni djecu neka se ne usmrćuje zbog očeva: neka se svakoga pogubi zbog njegova vlastita grijeha.
17 Nemoj izvrtati pravicu došljaku ni siročetu; i ne uzimaj u zalog odjeću udovici.
18 Nego, sjećaj se da si bio rob u Egiptu i da te GOSPODIN, Bog tvoj, odande izbavio: stoga ti zapovijedam da to činiš.
19 Kada žanješ svoju žetvu na polju i na njemu zaboraviš koji snop, ne vraćaj se uzeti ga; neka ostane za došljaka, za siroče i za udovicu: da bi te GOSPODIN, Bog tvoj, mogao blagosloviti u svakom djelu tvojih ruku.
20 Kada omlatiš svoju maslinu, nemoj ponovno pretraživati grane: neka to bude za došljaka, za siroče i za udovicu.
21 Kada bereš grožđe u svome vinogradu, nemoj ga nakon toga pabirčiti: neka to bude za došljaka, za siroče i za udovicu.
22 Sjećaj se da si ti bio rob u zemlji egipatskoj: stoga ti zapovijedam da to činiš.”
25
1 “Ako bude sukob među ljudima i oni dođu na sud da im suci presude, neka oni opravdaju pravednoga i osude zlikovca.
2 A ako zlikovac zaslužuje da ga se izbatìna, neka sudac naredi da legne i, naočigled njemu, primi onoliki broj udaraca koliko odgovara njegovoj krivici.
3 Može mu dati četrdeset udaraca; ne više: da ti ne bi, ako pretjera i udari ga više puta od toga i nanese mnogo modrica, tvoj brat ispao prezira vrijedan.
4 Ne zavezuj usta volu kad vrši žito.
5 “Ako braća stanuju zajedno i jedan od njih umre, a da nije imao djeteta, pokojnikova žena neka se ne udaje van kuće za tuđeg čovjeka: neka brat njezina muža uđe k njoj, neka je uzme sebi za ženu i neka prema njoj izvrši dužnost djevera.
6 I neka prvorođenac kojega rodi naslijedi u ime njegova pokojnoga brata, da mu se ne izbriše ime u Izraelu.
7 A ako taj čovjek ne želi uzeti ženu svoga brata, neka žena njegova brata uzađe do vratâ k starješinama i kaže: ‘Brat moga muža odbija podići svome bratu ime u Izraelu; neće mi izvršiti dužnost muževa brata.’
8 Neka ga tada starješine njegova grada pozovu i govore s njim; a ako on ustraje na tome, i kaže: ‘Ne želim je uzeti’,
9 neka mu bratova žena pristupi u nazočnosti starješina i odriješi mu sandalu s noge, i neka mu pljune u lice i odgovori, rekavši: ‘Ovako neka se učini čovjeku koji ne želi podići dom svome bratu.’
10 I neka se taj u Izraelu naziva: ‘Dom onoga kome je odriješena sandala.’
11 Kada se tuku muškarci pa žena jednoga priđe izbaviti svoga muža iz ruke onoga koji ga udara i pruži svoju ruku i uhvati ga za genitalije,
12 odsjeci joj ruku; neka je ne žali tvoje oko.
13 “Nemoj u svojoj torbi držati dvojake utege, velike i male.
14 Nemoj u svojoj kući imati dvojaka mjerila, velika i mala.
15 Neka ti uteg bude savršen i ispravan, savršena i ispravna neka ti bude mjera: da ti se produlje dani u zemlji koju ti daje GOSPODIN, Bog tvoj.
16 Jer svi oni koji čine takvo što, i svi oni koji postupaju nepravedno, odvratni su GOSPODINU, Bogu tvome.
17 Spomeni se što ti je Amalek učinio putem kada ste izlazili iz Egipta;
18 kako te presreo kraj puta i udario tvoju zalaznicu, to jest sve one slabe koji bijahu za tobom, kada si klonuo i bio iscrpljen; i nije se bojao Boga.
19 Zbog toga kada ti GOSPODIN, Bog tvoj, dade počinak od svih tvojih neprijatelja oko tebe, u zemlji koju ti GOSPODIN, Bog tvoj, daje u baštinu da je zaposjedneš, izbriši pod nebom spomen na Amaleka. Nemoj to zaboraviti.”
26
1 “A kada dođeš u zemlju koju ti GOSPODIN, Bog tvoj, daje u baštinu, i zaposjedneš je i u njoj se nastaniš,
2 uzmi od prvina svih zemaljskih plodova što ćeš ih dobiti od zemlje koju ti daje GOSPODIN, Bog tvoj, i stavi ih u košaru te pođi do mjesta koje GOSPODIN, Bog tvoj, odabere da ondje nastani svoje ime.
3 Tada otiđi k svećeniku koji bude u one dane i reci mu: ‘Priznajem danas GOSPODINU, Bogu tvojemu, da sam stigao u zemlju za koju se GOSPODIN zakleo našim ocima da će nam je dati.’
4 I neka svećenik uzme košaru iz tvoje ruke i neka je položi pred žrtvenikom GOSPODINA, Boga tvojega.
5 A ti prozbori i reci pred GOSPODINOM, Bogom svojim: ‘Moj otac bijaše Sirijac na rubu propasti, i sišao je u Egipat i ondje se nastanio s nekolicinom; no ondje je postao velik, moćan i brojan narod.
6 I postupali su Egipćani zlo s nama, i tlačili nas, i nametnuli nam teško ropstvo;
7 no kada smo zavapili GOSPODINU, Bogu naših otaca, GOSPODIN je čuo naš glas i pogledao na našu nevolju, i na našu muku, i na ugnjetavanje,
8 i izveo nas je GOSPODIN iz Egipta moćnom rukom i ispruženom mišicom, s velikom strahotom, i znamenjima, i čudesima;
9 i doveo nas je na ovo mjesto i dao nam ovu zemlju, i to zemlju kojom teče mlijeko i med.
10 A sada sam ti, evo, donio prve plodove zemlje koju si mi ti, GOSPODINE, dao.’ I položi to pred GOSPODINA, Boga svojega, i pokloni se pred GOSPODINOM, Bogom svojim.
11 I veseli se u svakom dobru koje je GOSPODIN, Bog tvoj, dao tebi i tvome domu, ti, i Levit, i došljak koji je među vama.
12 “Kada treće godine, koja je godina desetka, dovršiš s davanjem svih desetina od svoga prihoda, i dadeš Levitu, došljaku, siročetu i udovici, da mogu jesti unutar tvojih vratâ i nasititi se,
13 tada kaži pred GOSPODINOM, Bogom svojim: ‘Otpremio sam iz svoje kuće ono što je bilo posvećeno i dao sam to Levitu, i došljaku, i siročetu, i udovici, prema svim tvojim zapovijedima koje si mi zapovjedio: nisam prestupio tvoje zapovijedi niti sam ih zaboravio.
14 Nisam od toga jeo u svome žalovanju niti sam išta od toga odvojio za nečistu uporabu, ni dao za mrtvoga, nego sam slušao glas GOSPODINA, Boga svojega, i postupio prema svemu onome što si mi ti zapovjedio.
15 Pogledaj dolje iz svoga svetoga prebivališta, s neba, i blagoslovi svoj narod, Izraela, i zemlju koju si nam dao, kao što si se zakleo našim ocima, zemlju kojom teče mlijeko i med.’
16 “Danas ti GOSPODIN, Bog tvoj, zapovijeda da vršiš ove propise i sudove: stoga ih drži i vrši svim svojim srcem i svom svojom dušom.
17 Danas si potvrdio GOSPODINU da će on biti tvoj Bog i da ćeš hoditi njegovim putovima i držati njegove propise, njegove zapovijedi i njegove sudove, i slušati njegov glas;
18 i GOSPODIN je tebi danas potvrdio da ćeš ti biti njegov osobiti narod, kao što ti je bio obećao, i da ćeš držati sve njegove zapovijedi,
19 i da će te on uzvisiti nad sve narode koje je stvorio – u slavi, i u imenu, i u časti – da budeš sveti narod GOSPODINU, Bogu svojemu, kao što on bijaše rekao.”
27
1 I zapovjede Mojsije i starješine Izraela narodu, rekavši: “Držite sve zapovijedi koje vam danas zapovijedam.
2 Onoga dana kada preko Jordana prijeđete u zemlju koju ti daje GOSPODIN, Bog tvoj, podigni veliko kamenje i ožbukaj ga vapnom;
3 i napiši na nj sve riječi ovoga zakona kada budeš prelazio da uđeš u zemlju koju ti daje GOSPODIN, Bog tvoj, zemlju kojom teče mlijeko i med, kao što ti je obećao GOSPODIN, Bog tvojih otaca.
4 Stoga, kada prijeđeš preko Jordana, to kamenje za koje ti danas zapovijedam postavi na brdu Ebalu i ožbukaj ga vapnom. I sagradi ondje žrtvenik GOSPODINU, Bogu svojemu, žrtvenik od kamenja: ne podiži na nj nikakav željezni alat.
6 Žrtvenik GOSPODINA, Boga svojega, sagradi od cijela kamenja; i prinosi na njemu paljene prinose GOSPODINU, Bogu svojemu.
7 Prinosi i pomirbene prinose i jedi ih ondje i veseli se pred GOSPODINOM, Bogom svojim.
8 I napiši na to kamenje nadasve čitko sve riječi ovoga zakona.”
9 I prozboriše Mojsije i svećenici i Leviti svemu Izraelu, rekavši: “Pazi i poslušaj, Izraele; danas si postao narodom GOSPODINA, Boga svojega.
10 Pokoravaj se, stoga, glasu GOSPODINA, Boga svojega, i vrši njegove zapovijedi i njegove sudove, koje ti danas zapovijedam.”
11 I naloži Mojsije toga dana narodu, rekavši:
12 “Kada prijeđete preko Jordana, ovi neka stanu na brdo Gerizim da blagoslove narod: Šimun i Levi, i Juda, i Jisakar, i Josip, i Benjamin;
13 a ovi neka stanu na brdo Ebal da prokunu: Ruben, Gad, i Ašer, i Zebulun, Dan, i Naftali.
14 I neka Leviti govore i neka jakim glasom kažu svim Izraelcima:
15 ‘Proklet bio čovjek koji načini rezani ili lijevani lik, gadost GOSPODINU, djelo ruku zanatlije, i stavi ga na neko tajno mjesto.’ I neka sav narod odgovori: ‘Amen.’
16 ‘Proklet bio onaj tko prezire svoga oca ili svoju majku.’ I neka sav narod odgovori: ‘Amen.’
17 ‘Proklet bio onaj tko pomakne međaš svoga susjeda.’ I neka sav narod odgovori: ‘Amen.’
18 ‘Proklet bio onaj tko navede slijepca da zastrani s puta.’ I neka sav narod odgovori: ‘Amen.’
19 Proklet bio onaj tko izokreće sud strancu, siročetu i udovici.’ I neka sav narod odgovori: ‘Amen.’
20 ‘Proklet bio onaj tko legne sa ženom svoga oca; jer je raskrio skut svoga oca.’ I neka sav narod odgovori: ‘Amen.’
21 ‘Proklet bio onaj tko legne s ikakvom životinjom.’ I neka sav narod odgovori: ‘Amen.’
22 ‘Proklet bio onaj tko legne sa svojom sestrom, bilo kćerkom svoga oca ili kćerkom svoje majke.’ I neka sav narod odgovori: ‘Amen.’
23 ‘Proklet bio onaj tko legne sa svojom punicom.’ I neka sav narod odgovori: ‘Amen.’
24 ‘Proklet bio onaj tko potajno ubije svoga bližnjega.’ I neka sav narod odgovori: ‘Amen.’
25 ‘Proklet bio onaj tko primi nagradu da ubije nekog nedužnog.’ I neka sav narod odgovori: ‘Amen.’
26 ‘Proklet bio onaj tko ne pristaje uza sve riječi ovoga zakona da ih vrši.’ I neka sav narod odgovori: ‘Amen.’ ”
28
1 “Ako marljivo poslušaš glas GOSPODINA, Boga svojega, držeći i vršeći sve njegove zapovijedi koje ti ja danas zapovijedam, GOSPODIN, Bog tvoj, uzvisit će te nad sve narode zemlje;
2 i svi će ovi blagoslovi doći na tebe i sustići će te ako budeš slušao glas GOSPODINA, Boga svojega:
3 Blagoslovljen ćeš biti u gradu i blagoslovljen ćeš biti u polju.
4 Blagoslovljen će biti plod tvoga tijela, i plod tvoje zemlje, i plod tvoje stoke, prirast tvojih goveda i stadâ tvojih ovaca.
5 Blagoslovljena će biti tvoja košara i tvoja žitnica.
6 Blagoslovljen ćeš biti kada ulaziš i blagoslovljen ćeš biti kada izlaziš.
7 GOSPODIN će učiniti da tvoji neprijatelji koji ustanu protiv tebe budu potučeni pred tvojim licem: izići će na tebe jednim putem, a razbježati se pred tobom na sedam puteva.
8 GOSPODIN će zapovijediti da blagoslov bude na tebi u tvojim spremištima i u svemu na što položiš svoju ruku; i blagoslivljat će te u zemlji koju ti GOSPODIN, Bog tvoj, daje.
9 GOSPODIN će te utvrditi sebi za sveti narod, kao što ti se bio zakleo, ako budeš držao zapovijedi GOSPODINA, Boga svojega, i hodio njegovim putovima.
10 I svi narodi zemlje će vidjeti da si ti nazvan po GOSPODINOVU imenu, i bojat će te se.
11 I učinit će GOSPODIN da obiluješ dobrima, plodom svoga tijela, i plodom svoje stoke, i plodom svoga tla, u zemlji za koju se GOSPODIN zakleo tvojim ocima da će ti je dati.
12 Otvorit će ti GOSPODIN svoju dobru riznicu, nebo, da daje kišu tvojoj zemlji u svoje vrijeme i da blagoslovi svako djelo tvoje ruke: pozajmljivat ćeš mnogim narodima, a ti nećeš uzimati u zajam.
13 I učinit će te GOSPODIN glavom, a ne repom, i bit ćeš samo iznad, a ne ispod, ako poslušaš zapovijedi GOSPODINA, Boga svojega, koje ti ja danas zapovijedam da ih držiš i vršiš.
14 I nemoj skretati ni od jedne od riječi koje ti ja danas zapovijedam, ni desno ni lijevo, kako bi pošao za drugim bogovima služiti im.
15 “Ali ako ne budeš slušao glas GOSPODINA, Boga svojega, da držiš i vršiš sve njegove zapovijedi i propise koje ti ja danas zapovijedam, sva ova prokletstva će doći na tebe i obuzeti te:
16 Proklet ćeš biti u gradu i proklet ćeš biti u polju.
17 Proklet će biti tvoj koš i tvoja žitnica.
18 Proklet će biti plod tvoga tijela i plod tvoje zemlje, prirast tvojih goveda i stadâ tvojih ovaca.
19 Proklet ćeš biti kada ulaziš i proklet ćeš biti kada izlaziš.
20 GOSPODIN će na tebe poslati kletvu, muku i prijekor u svemu na što staviš svoju ruku da bi radio, sve dok ne budeš uništen i sve dok naglo ne propadneš; zbog zloće svojih djela kojima si me napustio.
21 Učinit će GOSPODIN da pošast prione uza te, sve dok te ne iskorijeni iz zemlje koju ideš zaposjesti.
22 GOSPODIN će te udariti sušicom, i groznicom, i zapaljenjem, i žestokom upalom, i mačem, i medljikom, i snijeću; i to će te pratiti sve dok ne propadneš.
23 I nebo tvoje koje je nad tobom bit će mjed, a zemlja što je pod tobom bit će željezo.
24 I učinit će GOSPODIN kišu tvoje zemlje prahom i prašinom: s neba će padati na tebe, sve dok ne budeš uništen.
25 I učinit će GOSPODIN da budeš potučen pred svojim neprijateljima: jednim ćeš putem izići na njih, a na sedam ćeš puteva pred njima bježati; i bit ćeš otpremljen u sva kraljevstva zemlje.
26 Tvoje truplo će biti hranom svim pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim; i neće ih nitko plašiti i tjerati.
27 GOSPODIN će te udariti čirom egipatskim, i šuljevima, i krastavošću, i svrabom, od čega se nećeš moći izliječiti.
28 I udarit će te GOSPODIN ludilom, i sljepoćom, i zaprepaštenošću srca:
29 u podne ćeš pipati, kao što slijepac pipa u mraku, i nećeš napredovati na svojim putovima; i neprestano ćeš biti ugnjetavan i pljačkan, i nitko te neće spasiti.
30 Ti ćeš se sa ženom zaručiti, a drugi će s njom ležati; kuću ćeš sagraditi, ali nećeš u njoj stanovati; posadit ćeš vinograd, ali nećeš iz njega grožđe brati.
31 Vola će ti na tvoje oči zaklati, ali ti nećeš od njega jesti; silom će ispred tebe magarca oteti, no neće ti ga vratiti; tvoje će ovce dati tvojim neprijateljima, no ti nećeš imati nikoga da ih izbavi.
32 Tvoji sinovi i tvoje kćeri bit će predani drugome narodu i tvoje će oči po sav dan gledati i venuti od čežnje za njima, a neće biti snage u tvojoj ruci.
33 Urod tvoje zemlje, i sav tvoj trud, izjest će narod koji ne poznaješ, a ti ćeš uvijek biti samo ugnjetavan i gažen:
34 tako da ćeš poludjeti zbog prizora što će ga tvoje oči gledati.
35 GOSPODIN će te po koljenima i po nogama, od tabana do tjemena, udariti ljutim čirom koji se ne dâ izliječiti.
36 GOSPODIN će tebe i tvoga kralja, kojega ćeš nad sobom postaviti, odvesti k narodu kojega ni ti ni tvoji oci niste poznavali; i služit ćeš ondje drugim bogovima, drvetu i kamenu.
37 I postat ćeš predmetom zaprepaštenosti, izrekom, uzrečicom među svim narodima kamo će te GOSPODIN odvesti.
38 Mnogo ćeš sjemena odnositi u polje, a ubirati samo malo; jer će ga skakavac proždrijeti.
39 Vinograde ćeš saditi i obrađivati ih, ali nećeš vino piti ni grožđe brati; jer će ih crvi izjesti.
40 Imat ćeš masline po svim svojim krajevima, ali se nećeš uljem mazati; jer će tvoja maslina svoj plod odbaciti.
41 Sinove i kćeri ćeš rađati, ali nećeš u njima uživati; jer će u sužanjstvo odlaziti.
42 Sva tvoja stabla i urod tvoje zemlje skakavac će proždrijeti.
43 Tuđinac koji je u tvojoj sredini visoko će se nad tebe uzdignuti, a ti ćeš se vrlo nisko spustiti.
44 On će tebi pozajmljivati, a nećeš ti pozajmljivati njemu: on će biti glava, a ti ćeš biti rep.
45 “Štoviše, sva će ta prokletstva doći na tebe, i pratiti te, i sustizati te, sve dok ne budeš uništen; zato što nisi slušao glas GOSPODINA, Boga svojega, kako bi držao njegove zapovijedi i njegove propise koje ti je odredio.
46 I bit će ona na tebi za znak i za čuđenje, i na tvome sjemenu dovijeka.
47 Zato što nisi služio GOSPODINU, Bogu svojemu, s veseljem i radosna srca zbog obilja u svemu,
48 služit ćeš svojim neprijateljima koje će GOSPODIN poslati protiv tebe, u gladi i u žeđi, i u golotinji, oskudijevajući u svemu; i stavljat će ti željezni jaram na vrat, sve dok te ne uništi.
49 GOSPODIN će izdaleka, s kraja zemlje, dovesti na tebe narod hitar kao što leti orao, narod čiji jezik nećeš razumjeti;
50 narod okrutna izgleda, koji neće imati poštovanja za stare ni iskazivati smilovanje mladima:
51 on će jesti plod tvoje stoke i plod tvoje zemlje, sve dok te ne uništi; neće ti ostaviti ni žita, ni vina, ni ulja, ni prirast od tvojih goveda ili stadâ tvojih ovaca, sve dok te ne uništi.
52 I opsjedat će te u svim tvojim gradovima, sve dok po svoj tvojoj zemlji ne obori visoke i utvrđene zidine u koje si se pouzdavao: opsjedat će te u svim tvojim gradovima po svoj tvojoj zemlji koju ti je dao GOSPODIN, Bog tvoj.
53 Za opsade i u tjeskobi kojom će te tvoji neprijatelji pritisnuti, jest ćeš plod vlastita tijela, meso svojih sinova i svojih kćeri, koje ti je dao GOSPODIN, Bog tvoj,
54 tako da će čovjek koji je među vama nježan i nadasve tankoćutan zlobnim okom gledati na svoga brata, i na ženu u svome naručju, i na ostatak svoje djece koju će ostaviti,
55 tako da nikome od njih neće dati meso svoje djece koju bude jeo: jer mu ništa neće preostati tijekom opsade i u tjeskobi kojom će te tvoji neprijatelji pritiskivati u svim tvojim gradovima.
56 Nježna i tankoćutna žena među vama, ona koja se zbog svoje tankoćutnosti i nježnosti ne usuđuje stati stopalom na zemlju, zlobnim će okom gledati na muža u svome naručju, i na svoga sina, i na svoju kćer,
57 i na svoje novorođenče što joj između nogu izlazi, i na djecu koju će tek roditi: jer će ih potajice jesti zbog oskudice u svemu tijekom opsade i tjeskobe kojom će te u tvojim gradovima pritisnuti tvoji neprijatelji.
58 Ako ne budeš pazio, kako bi vršio sve riječi ovoga zakona koje su zapisane u ovoj knjizi, kako bi se bojao toga slavnoga i strašnoga imena, GOSPODINA, BOGA SVOJEGA,
59 GOSPODIN će izvanrednim učiniti tvoje muke, i muke tvoga sjemena, to jest izuzetno velikim mukama, i dugotrajnim; i teškim i dugotrajnim bolestima.
60 Štoviše, navest će na tebe sve egipatske bolesti, kojih si se bojao, i one će prionuti uz tebe.
61 I svaku bolest i svaku pošast koja nije zapisana u knjizi ovoga zakona dovodit će GOSPODIN na tebe sve dok ne budeš uništen.
62 I ostat će vas malo brojem, premda ste bili brojni kao zvijezde nebeske; zato što se nisi htio pokoravati glasu GOSPODINA, Boga svojega.
63 I kao što se GOSPODIN radovao nad vama da vam učini dobro i umnoži vas, tako će se GOSPODIN radovati nad vama zatirući vas i uništavajući vas; i bit ćete iskorijenjeni iz zemlje koju ideš zaposjesti.
64 I raspršit će te GOSPODIN među sve narode, od jednoga kraja zemlje do drugoga; i služit ćeš ondje drugim bogovima, koje ni ti ni tvoji oci niste poznavali, to jest drvetu i kamenu.
65 I nećeš naći mira među tim narodima niti će tvoje stopalo imati počinka, nego će ti ondje GOSPODIN dati drhtavo srce, i iznemogle oči, i žalost u duši.
66 Život tvoj kolebljivo će pred tobom visjeti, a ti ćeš se bojati danju i noću, i nećeš biti siguran za svoj život.
67 Ujutro ćeš govoriti: ‘Dao Bog da je večer!’ a navečer ćeš govoriti: ‘Dao Bog da je jutro!’ i to zbog straha svoga srca, kojim ćeš strepiti, i zbog prizora što će ga tvoje oči gledati.
68 I odvest će te GOSPODIN lađama ponovno u Egipat putem za koji sam ti govorio: ‘Više ga ne smiješ vidjeti’, i ondje ćete biti prodavani svojim neprijateljima za robove i ropkinje, no nitko vas neće kupovati.”
29
1 Ovo su riječi saveza koji je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju da ga sklopi s djecom Izraelovom u zemlji moapskoj, povrh onoga saveza što ga je sačinio s njima na Horebu.
2 I sazva Mojsije sav Izrael i reče im: “Vidjeli ste sve što je GOSPODIN učinio pred vašim očima u zemlji egipatskoj faraonu i svim njegovim slugama, i svoj njegovoj zemlji,
3 golema iskušenja koja su vidjele tvoje oči, znamenja i ona silna čudesa:
4 no GOSPODIN vam do ovoga dana nije dao srce da razumijete, ni oči da vidite, ni uši da čujete.
5 Vodio sam vas pustarom četrdeset godina: vaša odjeća nije ostarjela na vama, niti se iznosila obuća na tvojoj nozi.
6 Niste jeli kruha, niste pili vina ili jakoga pića: kako biste znali da Ja jesam GOSPODIN, Bog vaš.
7 A kada ste stigli do ovoga mjesta, Sihon, kralj Hešbona, i Og, kralj Bašana, izišli su u boj na nas pa smo ih potukli:
8 zauzeli smo njihovu zemlju i dali je u baštinu Rubenovcima, i Gadovcima, i polovici Manašeova plemena.
9 Držite, stoga, riječi ovoga saveza i vršite ih da biste uspijevali u svemu što činite.
10 “Danas svi vi stojite pred GOSPODINOM, Bogom vašim: poglavari vaših plemena, vaše starješine, i vaši zapovjednici, sa svim Izraelovim muškarcima,
11 vaša mala djeca, vaše žene, i tvoj došljak koji je u tvome taboru, od onoga koji cijepa tvoja drva, do onoga koji crpi tvoju vodu,
12 da uđeš u savez s GOSPODINOM, Bogom svojim, i u zakletvu njegovu, koji GOSPODIN, Bog tvoj, danas s tobom sklapa:
13 da bi te u ovaj dan potvrdio sebi za narod i da bi ti bio Bog, kao što ti je rekao i kao što se zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu.
14 No ne sklapam ovaj savez i zakletvu samo s vama,
15 nego i s onime tko danas stoji ovdje s nama pred GOSPODINOM, Bogom našim, kao i s onime tko danas nije ovdje s nama:
16 (Jer znate kako smo prebivali u zemlji egipatskoj i kako smo prošli posred naroda kraj kojih prođoste;
17 i vidjeli ste njihove gadosti, i njihove idole, drvo i kamen, srebro i zlato, što bijahu među njima)
18 da ne bi među vama bilo muškarca, ili žene, ili obitelji, ili plemena čije bi se srce danas odvratilo od GOSPODINA, Boga našega, da ode i služi bogovima tih naroda; da ne bi među vama bilo korijena koji rađa žuč i pelin.
19 I da ne bi taj, kad čuje riječi ovoga prokletstva, blagoslovio sâm sebe u srcu govoreći: ‘Imat ću mir, premda hodim u namisli svoga srca’, i žeđi pridodao pijanstvo.
20 Njega GOSPODIN neće poštedjeti, nego će se tada GOSPODINOV gnjev i njegova ljubomora zadimjeti protiv toga čovjeka i sva prokletstva zapisana u ovoj knjizi na nj će se sleći, i izbrisat će GOSPODIN njegovo ime pod nebom.
21 I odijelit će ga GOSPODIN na zlo od svih Izraelovih plemena, u skladu sa svim prokletstvima Saveza koja su zapisana u ovoj knjizi Zakona;
22 tako da naraštaj koji potekne od vaše djece koja će ustati nakon vas, i stranac koji dođe iz daleke zemlje, kada vide muke ove zemlje, i bolesti što ih je GOSPODIN svalio na nju, kažu:
23 ‘Sva zemlja je od toga sumpor, sol i paljevina, ne zasijava se ni ne rađa, niti na njoj raste ikakva trava; kao ruševina Sodome i Gomore, i Adme i Sebojima, koje je GOSPODIN oborio u svojoj srdžbi i u svome gnjevu.’
24 I svi će narodi govoriti: ‘Zbog čega je GOSPODIN ovako učinio toj zemlji? Što znači ta žestoka i silna srdžba?’
25 Tada će ljudi reći: ‘Zato što su napustili savez GOSPODINA, Boga svojih otaca, koji je on sklopio s njima kada ih je izveo iz zemlje egipatske:
26 jer su otišli i služili drugim bogovima, i klanjali im se; bogovima koje nisu poznavali i koje im on nije dodijelio.
27 I raspalila se srdžba GOSPODINOVA na ovu zemlju, da dovede na nju sva prokletstva koja su zapisana u ovoj knjizi;
28 i iskorijenio ih je GOSPODIN iz njihove zemlje u srdžbi, gnjevu i silnoj ljutini, i bacio ih u drugu zemlju; kao što je to danas.’
29 Ono što je tajno pripada GOSPODINU, Bogu našemu; ali ono što je otkriveno, pripada nama i našoj djeci zauvijek, da bismo vršili sve riječi ovoga Zakona.”
30
1 “I kada sve to dođe na tebe, blagoslov i prokletstvo što sam ih stavio pred tebe, i spomeneš ih se među narodima, kamo te progna GOSPODIN, Bog tvoj,
2 i vratiš se GOSPODINU, Bogu svojemu, ti i tvoja djeca, i svim se svojim srcem i svom svojom dušom pokoriš njegovu glasu u svemu što ti danas zapovijedam,
3 tada će GOSPODIN, Bog tvoj, vratiti tvoje izgnanike, i smilovat će ti se i vratiti te i sabrati iz svih naroda, kamo te bio raspršio GOSPODIN, Bog tvoj.
4 Ako itko od tvojih bude izagnan sve do nakraj neba, odande će te sabrati GOSPODIN, Bog tvoj, i odande će te uzeti
5 i dovest će te GOSPODIN, Bog tvoj, u zemlju koju su posjedovali tvoji oci, i ti ćeš je posjedovati; i činit će ti dobro i umnožiti te više negoli tvoje oce.
6 I obrezat će GOSPODIN, Bog tvoj, tvoje srce i srce tvoga sjemena, da ljubiš GOSPODINA, Boga svojega, svim svojim srcem i svom svojom dušom, kako bi živio.
7 I svalit će GOSPODIN, Bog tvoj, sva ta prokletstva na tvoje neprijatelje, i na one koji te mrze, koji su te progonili.
8 A ti ćeš se vratiti i pokoravati se GOSPODINOVU glasu, i vršiti sve njegove zapovijedi koje ti danas zapovijedam.
9 I učinit će GOSPODIN, Bog tvoj, da obiluješ na dobro u svakome djelu svoje ruke, u plodu svoga tijela, i u plodu svoje stoke, i u plodu svoje zemlje: jer će se GOSPODIN ponovno radovati nad tobom zbog dobra, kao što se bio radovao nad tvojim ocima;
10 ako poslušaš glas GOSPODINA, Boga svojega, kako bi držao njegove zapovijedi i njegove propise koji su zapisani u ovoj knjizi Zakona, i ako se obratiš GOSPODINU, Bogu svojemu, svim svojim srcem i svom svojom dušom.
11 “Jer ova zapovijed koju ti danas zapovijedam nije ti skrivena niti je predaleko.
12 Nije na nebu da bi morao reći: ‘Tko će za nas uzaći na nebo i donijeti nam je da je možemo čuti i vršiti?’
13 Nije ni preko mora da bi morao reći: ‘Tko će za nas poći preko mora i donijeti nam je da je možemo čuti i vršiti?’
14 Nego, posve ti je blizu riječ, u tvojim ustima i u tvome srcu da je možeš vršiti.
15 “Evo, stavio sam danas pred tebe život i dobro, smrt i zlo,
16 time što ti danas zapovijedam da ljubiš GOSPODINA, Boga svojega, da hodaš njegovim putovima i držiš njegove zapovijedi i njegove propise i njegove sudove, kako bi živio i množio se; a GOSPODIN, Bog tvoj, blagoslovit će te u zemlji koju ideš zaposjesti.
17 Ali ako se tvoje srce odvrati, tako da ne želiš slušati, nego budeš zaveden i klanjaš se drugim bogovima i služiš im,
18 obznanjujem vam danas da ćete zasigurno propasti, i da nećete produljiti svoje dane u zemlji u koju ideš preko Jordana da je zaposjedneš.
19 Pozivam danas nebo i zemlju za svjedoke protiv vas da sam pred vas stavio život i smrt, blagoslov i prokletstvo: stoga odaberi život, da živiš i ti i tvoje sjeme;
20 da ljubiš GOSPODINA, Boga svojega, i pokoravaš se njegovu glasu i prianjaš uz njega; jer je on tvoj život i duljina tvojih dana; kako bi prebivao u zemlji za koju se GOSPODIN zakleo tvojim ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će im je dati.”
31
1 I dođe Mojsije i prozbori ove riječi svemu Izraelu.
2 I reče im: “Danas sam star stotinu i dvadeset godina; ne mogu više izlaziti i ulaziti. Uz to mi je GOSPODIN bio rekao: ‘Ti nećeš prijeći preko ovoga Jordana.’
3 GOSPODIN, Bog tvoj, prijeći će pred tobom i uništiti te narode ispred tebe da ih izvlastite; i Jošua će ići pred tobom, kao što je GOSPODIN rekao.
4 I učinit će im GOSPODIN onako kao što je učinio Sihonu i Ogu, kraljevima Amorejaca, i njihovoj zemlji, koje je uništio.
5 I izručit će ih pred vaše lice da im učinite prema svim zapovijedima koje sam vam zapovjedio.
6 Budite jaki i odvažni, ne bojte se niti ih se plašite: jer je GOSPODIN, Bog tvoj, taj koji ide s tobom; on te neće iznevjeriti ni napustiti.”
7 I pozva Mojsije Jošuu i reče mu naočigled svega Izraela: “Budi jak i odvažan, jer ti moraš ići s ovim narodom u zemlju za koju se GOSPODIN zakleo njihovim ocima da će im je dati; ti ćeš učiniti da je oni baštine.
8 Sâm GOSPODIN je taj koji ide pred tobom; on će biti s tobom, on te neće iznevjeriti, ni napustiti: ne boj se i ne budi obeshrabren.”
9 I napisa Mojsije ovaj Zakon i predade ga svećenicima, sinovima Levijevim, koji su nosili Kovčeg GOSPODINOVA saveza, i svim starješinama Izraela.
10 I zapovjedi im Mojsije, rekavši: “Na svršetku svakih sedam godina, na svečanost otpusne godine, na blagdan sjenicâ,
11 kada se sav Izrael dođe pokazati pred GOSPODINOM, Bogom tvojim, na mjestu koje on odabere, pročitaj ovaj Zakon pred svim Izraelom, na njihove uši.
12 Okupi narod, muškarce i žene, i djecu i svoga došljaka koji je unutar tvojih vratâ, da mogu čuti i da se mogu poučiti, i da se boje GOSPODINA, Boga vašega, i drže i vrše sve riječi ovoga Zakona;
13 i da njihova djeca, koja još ništa ne znaju, čuju i nauče se bojati GOSPODINA, Boga vašega, dokle god živite u zemlji u koju idete preko Jordana da je zaposjednete.”
14 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Evo, bliže se tvoji dani da umreš: pozovi Jošuu i stanite u Šatoru sastanka da mu predam dužnost.” I pođoše Mojsije i Jošua i stadoše u Šatoru sastanka.
15 I ukaza se GOSPODIN u Šatoru u stupu od oblaka: i stajaše stup od oblaka nad vratima Šatora.
16 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Evo, ti ćeš spavati sa svojim ocima, a ovaj će narod ustati i poći bludničiti za bogovima tuđinaca one zemlje kamo idu da budu među njima, i napustit će me i raskinuti moj savez što sam ga s njima sklopio.
17 U taj dan će se rasplamtjeti na njih moja srdžba, i napustit ću ih i sakrit ću svoje lice od njih, i bit će proždirani i snaći će ih mnoga zla i nevolje; tako da će u taj dan reći: ‘Nisu li ta zla došla na nas zato što naš Bog nije među nama?’
18 A ja ću u taj dan svakako sakriti svoje lice zbog svih zala koja će oni činiti time što su se okrenuli drugim bogovima.
19 Stoga si sada zapišite ovu pjesmu, i naučite njoj djecu Izraelovu: stavi je u njihova usta da mi ta pjesma bude svjedokom protiv djece Izraelove.
20 Jer kada ih uvedem u zemlju za koju sam se zakleo njihovim ocima, kojom teče mlijeko i med, i kada se najedu i nasite, i ugoje se, okrenut će se drugim bogovima i služiti im, i izazivati me i kršiti moj savez.
21 A kada ih snađu mnoga zla i nevolje, ova pjesma će svjedočiti protiv njih kao svjedok; jer neće biti zaboravljena u ustima njihova sjemena: jer znam ja njihove namisli kojima se bave već sada, prije negoli sam ih doveo u zemlju za koju sam se zakleo.”
22 Stoga Mojsije istoga dana napisa tu pjesmu i nauči njoj djecu Izraelovu.
23 I dade on nalog Jošui, sinu Nunovu, rekavši: “Budi jak i odvažan, jer ćeš ti uvesti djecu Izraelovu u zemlju za koju sam im se zakleo; i ja ću biti s tobom.”
24 A kada je Mojsije završio s pisanjem riječi ovoga zakona u knjigu, i dovršio ga,
25 zapovjedi Mojsije Levitima, koji su nosili Kovčeg GOSPODINOVA saveza, rekavši im:
26 “Uzmite ovu knjigu Zakona i položite je uz Kovčeg saveza GOSPODINA, Boga svojega, da bude ondje za svjedočanstvo protiv tebe.
27 Jer znam ja tvoju buntovnost i tvoj tvrdi vrat: evo, i danas se, dok sam još živ s vama, bunite protiv GOSPODINA, a koliko ćete više nakon moje smrti?
28 Okupite k meni sve starješine svojih plemena i svoje zapovjednike da kažem ove riječi u njihove uši i zazovem nebo i zemlju da svjedoče protiv njih.
29 Jer znam da ćete se nakon moje smrti potpuno pokvariti i skrenuti s puta koji sam vam zapovjedio; i snaći će vas zlo u posljednjim danima, jer ćete činiti zlo u GOSPODINOVIM očima izazivajući ga na srdžbu djelom svojih ruku.”
30 I izgovori Mojsije na uši sve Izraelove zajednice riječi te pjesme, sve dok nisu bile dovršene.
32
1 “Slušajte, nebesa, i govorit ću; i slušaj, zemljo, riječi usta mojih.
2 Neka moj nauk kaplje poput kiše, moj govor neka se kao rosa spusti, kao kišica na nježnu biljku i kao pljuskovi na travu:
3 jer ću ja objaviti ime GOSPODINOVO, a vi pripišite veličanstvo Bogu našemu.
4 On je Stijena, djelo mu je savršeno; jer su ispravni svi putovi njegovi: Bog istine i bez opakosti, pravedan i pravičan je on.
5 Oni se pokvariše, njihova ljaga nije ljaga njegove djece: naraštaj su oni nastran i izopačen.
6 Tako li uzvraćaš GOSPODINU, narode glupi i bezumni? Nije li on tvoj Otac koji te otkupio? Nije li te on načinio i uspostavio?
7 “Prisjeti se drevnih dana, promisli o godinama mnogih naraštaja: upitaj svoga oca, i on će ti razjasniti; svoje starješine, i one će ti reći.
8 Kada je Svevišnji dijelio narodima njihovu baštinu, kada je odvajao sinove Adamove, odredio je granice narodima prema broju djece Izraelove.
9 Jer GOSPODINOV dio je njegov narod; Jakov je dio određen njemu u baštinu.
10 Našao ga je u zemlji pustoj, i u bezobličnoj jezivoj pustari; vodio ga je naokolo, poučavao ga, čuvao ga kao zjenicu svoga oka.
11 Kao što orao zatrese gnijezdo, oblijeće nad svojim mladima, širi krila, uzima ih i nosi na svojim krilima,
12 tako je GOSPODIN sâm njega vodio, i ne bijaše s njim tuđega boga.
13 Učinio je da on jaše na uzvišicama zemlje, da jede urod s poljâ; dao je da siše med iz litice i ulje iz stijene kremene;
14 kravlji maslac i ovčje mlijeko, sa salom jaganjaca i ovnova bašanskoga soja, i jaraca, s mašću žitnih bubrega; i pio si čistu krv grožđa.
15 “Ali ugojio se Ješurun i uzritao: ugojio si se, udebljao, salom si se prekrio; tada je napustio Boga, koji ga je načinio, i prezreo Stijenu svoga spasenja.
16 Dražili su ga na ljubomoru tuđim bogovima, gadostima su ga na srdžbu izazivali.
17 Zlodusima su žrtvovali, a ne Bogu; bogovima koje nisu poznavali, novim bogovima koji su se nedavno pojavili, kojih se oci vaši nisu bojali.
18 Za Stijenu koja te rodila ne mariš, i zaboravio si Boga koji te oblikovao.
19 “A kada GOSPODIN to vidje, prezre ih zbog toga što su raspaljivali njegove sinove i njegove kćeri.
20 I reče: ‘Sakrit ću svoje lice od njih; vidjet ću kakav će im biti svršetak: jer su vrlo nastran naraštaj, djeca u kojima nema vjere.
21 Potakli su me na ljubomoru onime što nije Bog, izazvali su me na srdžbu svojim ništavilima: i ja ću njih potaknuti na ljubomoru s onima koji nisu narod; izazvat ću ih na srdžbu nekim glupim narodom.
22 Jer se raspalio oganj u mojoj srdžbi, i gorjet će sve do najdubljeg pakla i proždrijet će zemlju s njezinim prinosom i zapaliti temelje brdima.
23 Zgrnut ću nevolje na njih; na njima ću svoje strijele potrošiti.
24 Od gladi će oni izgarati, i proždirat će ih žestoka vrućina i gorko pustošenje: poslat ću na njih i zub zvjerinji s otrovom zmija iz prašine.
25 Mač izvana i strava iznutra zatirat će i mladića i djevicu, i dojenče s čovjekom sjede kose.
26 “Rekoh: ‘Raspršit ću ih u sve krajeve, učinit ću da nestane spomen na njih među ljudima.’
27 Da se nisam pribojavao gnjeva neprijateljeva, kako se njihovi protivnici ne bi ponijeli čudno i rekli: ‘Naša je ruka uzvišena, i nije GOSPODIN sve to učinio.’
28 Jer su oni narod bez savjeta i nema u njima razuma.
29 O, kada bi bili mudri da to shvate, da uvide svoj potoniji svršetak!
30 Jer kako bi jedan gonio tisuću i dvojica nagonila u bijeg njih deset tisuća, osim ako im ih nije prodala Stijena njihova i onesposobio ih GOSPODIN?
31 Jer njihova stijena nije poput naše Stijene, čak i kada su suci sámi naši neprijatelji.
32 Jer njihov je trs od trsa sodomskoga i od polja gomorskih; njihovo je grožđe grožđe žuči, grozdovi su im gorki:
33 njihovo je vino otrov zmajski i užasan otrov gujinji.
34 Nije li to pohranjeno kod mene i zapečaćeno među mojim dragocjenostima?
35 Meni pripada odmazda i naplata; njihova će noga pravodobno posrnuti: jer je blizu dan njihove propasti i hita ono što će na njih doći.’
36 Jer će GOSPODIN suditi svome narodu; i požalit će on zbog svojih slugu kada vidi da je otišla snaga njihova i da nitko nije zatvoren ili ostavljen.
37 I reći će: ‘Gdje su njihovi bogovi, njihova stijena u koju su se pouzdavali,
38 oni koji su jeli salo njihovih žrtava i pili vino njihovih lijevanih prinosa? Neka ustanu i pomognu vam, i neka vam budu okriljem.’
39 “ ‘Vidite sada da Ja, Ja jesam, i da uza me boga nema: ja usmrćujem i ja oživljavam, ja ranjavam i ja iscjeljujem, i nema nikoga tko može izbaviti iz moje ruke.
40 Jer ja ruku svoju prema nebu podižem i govorim: Ja živim zauvijek.
41 Ako naoštrim svoj blještavi mač i svojom se rukom prihvatim suda, uzvratit ću odmazdom svojim neprijateljima i naplatiti onima koji me mrze.
42 Svoje ću strijele opiti krvlju i moj će se mač nažderati mesa, i to krvlju pobijenih i zarobljenih od početka odmazde nad neprijateljem.’
43 Radujte se, narodi, s njegovim narodom: jer će on osvetiti krv svojih slugu i uzvratiti odmazdom svojim neprijateljima, i smilovat će se svojoj zemlji i svome narodu.’ ”
44 I dođe Mojsije te izgovori sve riječi ove pjesme u uši narodu, on i Hošea, sin Nunov.
45 A kada Mojsije prestade govoriti sve te riječi svemu Izraelu,
46 reče im: “Upravite svoja srca k svim riječima koje danas među vama svjedočim, koje ćete zapovijediti svojoj djeci da ih drže i vrše, k svim riječima ovoga Zakona.
47 Jer nije to za vas nešto isprazno; jer to je vaš život: putem toga ćete produžiti svoje dane u zemlji u koju idete preko Jordana uzeti je u posjed.”
48 Toga istoga dana GOSPODIN prozbori Mojsiju, rekavši:
49 “Uspni se na ovo gorje Abarim, na goru Nebo koja je u zemlji moapskoj, sučelice Jerihonu, i pogledaj zemlju kanaansku, koju predajem u posjed djeci Izraelovoj;
50 i umri na gori na koju ćeš se uspeti i pridruži se svome narodu, kao što je Aron, brat tvoj, umro na brdu Hor i bio pridružen svome narodu:
51 zato što ste sagriješili protiv mene među djecom Izraelovom kod vodâ Meribe-Kadeša u pustari Sin; zato što me niste očitovali svetim usred djece Izraelove.
52 No ipak ćeš vidjeti tu zemlju pred sobom; ali ti nećeš ići u zemlju koju dajem djeci Izraelovoj.”
33
1 A ovo je blagoslov kojim je Mojsije, čovjek Božji, pred svoju smrt blagoslovio djecu Izraelovu.
2 I reče: “GOSPODIN je došao od Sinaja i uzdigao im se od Seira; zasjao je od gore Parana i došao s desecima tisuća svetaca: iz desnice njegove izbijao je ognjeni zakon za njih.
3 Jest, on je ljubio ovaj narod; svi njegovi sveti u tvojoj su ruci i sjede do tvojih nogu: svaki će tvoje riječi primiti.
4 Mojsije nam je odredio zakon, to jest baštinu zajednice Jakovljeve.
5 I bijaše on kraljem u Ješurunu, kada glavari naroda i plemena Izraelovih bijahu okupljeni zajedno.
6 “Neka živi Ruben, i ne izumre; i neka ne bude malo muškaraca njegovih.”
7 A ovo je blagoslov Judin. I reče on: “Čuj, GOSPODINE, glas Judin, i dovedi ga k njegovu narodu; neka mu ruke njegove budu dostatne, i ti mu budi pomoć od njegovih neprijatelja.”
8 A za Levija reče: “Neka tvoj Tumim i tvoj Urim budu s tvojim svecem, kojega si iskušao kod Mase, i s kojim si se svađao kod voda meripskih;
9 koji svome ocu i svojoj majci reče: ‘Nisam ga vidio’; koji ne priznaje svoju braću, niti ne poznaje vlastitu djecu: jer su se pridržavali tvoje riječi i držali tvoj savez.
10 Oni neka uče Jakova tvojim sudovima i Izraela tvome zakonu: oni neka stavljaju kâd pred tebe i cijelu žrtvu paljenicu na tvoj žrtvenik.
11 Blagoslovi, GOSPODINE, njegov imetak i prihvati djelo njegovih ruku: probodi slabine onih koji ustaju na njega i onih koji ga mrze, da ponovno ne ustanu.”
12 A o Benjaminu reče: “Ljubljeni GOSPODINOV u sigurnosti će kod njega prebivati; GOSPODIN će ga sav dan zaklanjati i on će među njegovim plećima prebivati.”
13 A o Josipu reče: “Blagoslovljena od GOSPODINA neka je zemlja njegova, za dragocjenosti s neba, za rosu i za ono što leži ispod u dubini,
14 i za dragocjene plodove što ih rađa sunce, i za ono dragocjeno što daje mjesec,
15 i za ono najbolje s drevnih planina, i za dragocjenosti s dugovječnih brda,
16 i za dragocjenosti zemlje i puninu njezinu, i za dobru volju onoga koji je prebivao u grmu: neka blagoslov dođe na glavu Josipovu i na tjeme onome koji bijaše odvojen od svoje braće.
17 Njegova je slava kao prvenac njegova bika, a rogovi njegovi su kao rogovi u jednorogâ: njima će satjerati zajedno narod do krajeva zemlje; oni su Efrajimove desettisuće i oni su tisuće Manašeove.”
18 A o Zebulunu reče: “Raduj se, Zebulune, u svome izlasku; i ti, Jisakare, u svojim šatorima.
19 Oni će pozivati narod do brda; ondje će prinositi žrtve pravednosti: jer će sisati od obilja morâ i od blaga skrivenih u pijesku.”
20 A o Gadu reče: “Blagoslovljen onaj tko proširi Gada: on prebiva kao lav i razdire mišicu zajedno s tjemenom.
21 Prvi dio je on predvidio za sebe, jer se smjestio ondje na udjelu zakonodavca; i došao je s glavarima naroda, izvršio je pravdu GOSPODINOVU i njegove sudove s Izraelom.”
22 A o Danu reče: “Dan je lavlje mladunče: on će od Bašana skočiti.”
23 A o Naftaliju reče: “O, Naftali, nasićen blagonaklonošću i ispunjen GOSPODINOVIM blagoslovom, ti posjeduj zapad i jug.”
24 A o Ašeru reče: “Neka Ašer bude blagoslovljen djecom; neka bude drag svojoj braći i neka umače svoju nogu u ulje.
25 Neka tvoje cipele budu željezo i mjed; i kao tvoji dani, takva neka ti bude snaga.
26 “Nitko nije kao Bog Ješurunov, koji nebom jaše tebi u pomoć i po nebeskome svodu u svojem veličanstvu.
27 Vječni Bog je tvoje utočište, a pod tobom su vječne ruke: on će izagnati neprijatelja pred tobom; i reći: ‘Uništi ih!’
28 Izrael će tada prebivati nasamo u sigurnosti: izvor Jakovljev će biti nad zemljom žita i vina i nebesa će rosom kapati.
29 Sretan si, Izraele: tko je kao ti, narode kojega je spasio GOSPODIN, štit tvoje pomoći i mač tvoga veličanstva! Tvoji će neprijatelji ispasti lašcima, a ti ćeš gaziti po njihovim uzvišicama.”
34
1 Tada uzađe Mojsije s Moapskih poljana na brdo Nebo, na vrhunac Pisge, koja je sučelice Jerihonu. I pokaza mu GOSPODIN svu zemlju Gilead, do Dana,
2 i sav Naftali, i zemlju Efrajimovu i Manašeovu, i zemlju Judinu, do krajnjega mora,
3 i Jug, i ravnicu doline Jerihona, Grada palmi, do Soara.
4 I reče mu GOSPODIN: “To je zemlja za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu, rekavši: ‘Dat ću je tvome sjemenu.’ Dao sam ti da je vidiš svojim očima, ali onamo nećeš prijeći.”
5 Tako umrije Mojsije, sluga GOSPODINOV, ondje u zemlji moapskoj, prema riječi GOSPODINOVOJ.
6 I pokopa ga on u jednoj dolini u zemlji moapskoj, sučelice Bet-Peoru; no nitko do danas ne zna za njegov grob.
7 Mojsije bijaše star stotinu i dvadeset godina kada je umro: oko mu nije potamnjelo niti mu se bila umanjila tjelesna snaga.
8 Djeca Izraelova oplakivala su Mojsija trideset dana na Moapskim poljanama: tako bijahu završeni dani oplakivanja i žalovanja za Mojsijem.
9 A Jošua, sin Nunov, bijaše pun duha mudrosti; jer je na nj Mojsije bio položio svoje ruke: djeca Izraelova su ga slušala i činila onako kako je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.
10 I ne ustade otada u Izraelu prorok kao Mojsije, koga je GOSPODIN poznavao licem u lice,
11 sa svim znamenjima i čudesima koja ga je GOSPODIN poslao da učini u zemlji egipatskoj faraonu, i svim njegovim slugama, i svoj njegovoj zemlji,
12 i sa svom onom moćnom rukom i sa svom onom velikom strahotom koju je Mojsije iskazao naočigled svega Izraela.