SMIJEMO LI SUDITI, RAZOTKRIVATI ZABLUDE I PROZIVATI KRIVOVJERCE
Mnogi danas vjeruju da je pogrešno razotkrivati tuđe zablude i imenom prozivati zabludjele vjernike. Liberalni (slobodoumni) vjernici su to oduvijek vjerovali, ali je takvo uvjerenje tek razmjerno nedavno objeručke prihvaćeno od strane mnogih evanđeoskih kršćana i karizmatika. No danas smo svjedocima da se ta sudbonosna zabluda naučava i među onima koji za sebe tvrde da su fundamentalistički i pravovjerni biblijski vjernici. Naime, 0ne koji vjerno, u skladu s Biblijom, razotkrivaju zablude, naveliko se osuđuje i optužuje da nemaju ljubavi i da su nepristojni. Namjera mi je u ovom članku iznijeti ono što o toj životno važnoj temi naučava Biblija.
Je li nam dopušteno prosuđivati na temelju Biblije?
Jedan od najviše zlorabljenih redaka Biblije jest: “Ne sudite da ne budete suđeni” (Mt 7,1). No svaki redak Pisma, želimo li ispravno razumjeti njegovo pravo značenje, trebamo čitati u njegovu kontekstu, to jest u misaonoj cjelini. U redcima 2-5 istog poglavlja očigledno je da se taj prvi redak odnosi na licemjerno osuđivanje. Brat koji u vlastitom oku ima brvno, ne bi trebao osuđivati brata koji u svom oku ima tek trun. Pouka je jasna: ne možeš nekog drugog osuđivati za njegov grijeh ako i ti činiš isti grijeh.
Oni koji se toliko love za riječi “ne sudite da ne budete suđeni” pa pomoću njih osuđuju one koji razotkrivaju zablude, trebali bi pročitati cijelo to poglavlje. Isus je, naime, rekao: “Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjoj opravi” (red. 15). Kako možemo znati tko su lažni proroci ako ih ne prosudimo uz pomoć Božje riječi? Ako pak znamo tko su lažni proroci, kako možemo ne upozoriti ovce na te “grabežljive vukove”? Diljem Biblije nalazimo dokaz da takve ljude trebamo prepoznati i razotkriti.
“Čuvajte se lažnih proroka, koji dolaze k vama u ovčjoj opravi, ali iznutra su grabežljivi vukovi. Po njihovim plodovima ćete ih prepoznati. Beru li ljudi s trnja grožđe ili s čička smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobre plodove, a nevaljalo stablo rađa loše plodove” (rd. 16 i 17). Je li Gospodin smatrao da ne bismo smjeli suditi “stablo” (osobu) na temelju njegova života i nauka (doktrine)? Naravno da nije – ta kako možeš nešto znati ako to ne prosudiš? No svako prosuđivanje mora se temeljiti na nauku Biblije, a ne na nečijim hirovima ili predrasudama.
“Nemojte suditi po vanjštini, nego sudite sudom pravednim” (Iv 7,24). Tu nam naš Gospodin zapovijeda da “sudimo sudom pravednim” (ispravnim), a to je prosuđivanje koje se temelji na Božjoj riječi. Ako sudimo na temelju nečeg drugog – a ne na temelju Božje riječi – to je kršenje Mateja 7,1. Vjeran kršćanin mora prosuđivati, to jest suditi na temelju nadahnutog Božjeg zakona – Biblije.
U 1. Korinćanima 5,1-13 opisan je neki bludnik. Pavao je “presudio” tom čovjeku, premda nije bio prisutan. Crkvi u Korintu poručio je da treba “suditi” (red. 12) one koji su u njoj. Tu je grčka riječ “sudite” ista kao i u Mateju 7,1. Osudivši tog čovjeka i savjetovavši crkvi da ga osudi, Pavao nije prekršio zapovijed “ne sudite da ne budete suđeni”. Njegova je osuda bila u skladu s Božjom riječju.[1]
Onaj tko je sposoban prosuđivati što je dobro a što zlo, ima barem jednu od značajkâ duhovne zrelosti: “A čvrsta hrana je za one koji su odrasli, za one koji imaju iskustvom izvježbana osjetila za razlikovanje dobra i zla” (Heb 5,14). Oni koji nisu voljni, ili nisu sposobni, razlučivati ili prosuđivati što
[1] 1 Kor 5,12: “Ta čemu bih ja sudio i one vani? Ne sudite li vi one koji su unutra?” Kritički tekst (“Što spada na me suditi one vani? Ne sudite li vi one koji su unutra?”) izostavlja veznik “i” (i one vani), koji izravno ukazuje na to da je Pavao sudio one koji su u crkvi. Vjernici su odgovorni provoditi stegu u crkvi.
je dobro a što zlo, samo pokazuju svoju neposlušnost ili nezrelost. Ispravno je raskrinkavati lažne učitelje.
Danas lažni učitelji sasvim slobodno šire svoj otrovni nauk, jer među mnogim biblijskim vjernicima vlada zavjet šutnje. Vukovima u ovčjoj opravi na taj je način omogućeno da uništavaju stado i pritom razaraju mnoge vjernike.
Ivan Krstitelj je farizeje i saduceje (vjerske vođe u doba u koje je živio) nazvao “naraštajem zmija otrovnica” (Mt 3,7). Danas bi ga mnogi optužili da nema ljubavi, da je nepristojan i da to što čini nije kršćanski.
Gospodin Isus je religioznim farizejima rekao: “Naraštaju zmija otrovnica! Kako biste mogli govoriti dobro kada ste zli? Jer iz obilja srca usta govore” (Mt 12,34). Mnogim evanđeoskim i nekim fundamentalističkim kršćanima danas bi to bio neprihvatljiv način izražavanja, ali to je jezik Biblije – i izišao je iz ustiju Sina Božjega.
Isus Krist, Sin Božji, tim je lažnim učiteljima u lice rekao da su: “licemjeri”, “slijepe vođe”, “slijepci”, “obijeljeni grobovi”, “zmije” i “porod zmija otrovnica” (Mt 23,23-34). No danas nam se govori da trebamo imati zajedništvo s takvima čiji je nauk nebiblijski jednako kao i nauk negdašnjih farizeja. Neki koji za sebe govore da su biblijski kršćani ustrajavaju na tome da se surađuje s rimokatolicima i ostalim krivovjercima. – A mnogi vele da takve kršćane ne smijemo ukoriti zbog njihovog sporazumaštva (kompromisa).
Na početku svoje službe “uzađe Isus u Jeruzalem. I nađe u Hramu one koji prodavahu volove i ovce i golubove, i mjenjače novca gdje sjede. Načinivši bič od uzica, sve ih istjera iz Hrama, i ovce, i volove, a mjenjačima rasu novac i isprevrta stolove. I reče onima koji prodavahu golubove: ‘Nosite to odavde; ne pravite od kuće moga Oca kuću trgovačku’ ” (Iv 2,13-16). Danas se našeg Spasitelja prikazuje kao skrušenu, priprostu i ljubaznu osobu koja samo ljubi – ali to je potpuno lažno. Kada se suočio s lažnim učiteljima i prorocima, Njegove su riječi bile oštre, a postupci strogi.
Uoči svršetka svoje javne službe, Krist je smatrao da je potrebno ponovno pročistiti Hram. Razotkrivanje lažnih nauka i postupaka posao je kojemu nema kraja. U to doba On je rekao: “Nije li pisano: ‘Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode?’ a vi ste od njega načinili špilju razbojničku!” (Mk 11,17). No je li danas drugačije? U dom Božji uvukli su se lopovi i ukrali Božjim ljudima Bibliju te im za nju nude svoje izopačene prijevode. Istodobno je ta “razbojnička špilja” oduzela ljudima nauk o odvajanju od svijeta i nauk o posvećenju. Stoga je danas tako teško razlikovati Božje ljude i ljude ovoga svijeta. Budimo pošteni: ne bi li te razbojnike (lažne proroke) trebalo razotkriti?
U doba u kojem živimo ti su lažni učitelji doprli u crkve sa svojim knjigama, glazbom, filmovima, psihologijom i seminarima te su Očev dom pretvorili u špilju razbojničku. Vrijeme je da Božji ljudi ustanu i razotkriju njihove zablude, kako bi ih svi mogli uvidjeti.
Biblija nas potiče da razotkrivamo zablude
Trebamo ih PROVJERAVATI: “Ljubljeni, ne vjerujte svakome duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga; jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet” (1 Iv 4,1). Svaki nauk i svakog učitelja treba provjeriti pomoću Božje riječi: “Uza Zakon i svjedočanstvo! Ako tako ne govore (u skladu s Njegovom riječju), to je zato što nema svjetla u njima” (Iz 8,20). Svaku propovijed, propovjednika i metodu trebamo provjeriti uz pomoć Božje riječi. Crkva u Efezu primila je pohvalu od Gospodina Isusa, koji joj je rekao: “iskušao si one koji tvrde da su apostoli, a nisu, i otkrio si da su lažljivci” (Otk 2,2). Crkva u Pergamu primila je ukor jer su podnosili one koji su držali “nauk Bileama” i “nauk nikolaitâ” (Otk 2,14.15), koji Gospodin Isus mrzi. Uopće nije dobro podnositi lažne učitelje; njih treba provjeriti pomoću Božje riječi i raskrinkati. Naravno, oni vjernici koji su neposlušni Božjoj riječi, na svaki će način pokušati izbjeći naučavanje koje im to nalaže.
Trebamo ih ZABILJEŽITI i KLONITI ih se: “Zaklinjem vas, braćo, uočite (zabilježite) one koji potiču razdore i sablazni protivno nauku koji ste naučili, i klonite ih se” (Rim 16,17). One čije se ponašanje i naučavanje protivi Božjoj riječi trebamo uočiti, zabilježiti i izbjegavati. Pritom trebamo razlučivati i prosuđivati u svjetlu Biblije. Ekumenisti, neoevangelikali (novo-evanđeoski vjernici) i fundamentalisti koji ulaze u kompromise, odupirat će se tome da se pokore spomenutom retku. No ne može se nekoga zabilježiti i kloniti ako ga se prethodno nije prosudilo u skladu s Božjom riječju.
Trebamo ih KORITI: “Svjedočanstvo je to istinito. Stoga ih oštro karaj da budu zdravi u vjeri” (Tit 1,13). Ovo je bilo napisano Titu zato što su neki išli od kuće do kuće i uništavali domove lažnim naucima (rd. 10-16). Danas Oral Roberts, Robert Schuller, Jimmy Swaggart, Pat Robertson i drugi, uništavaju cijele domove svojim lažnim naucima. Trebamo li mi, dok oni to čine, samo tiho sjediti i ne koriti i ne opominjati ljude da se klone njihovog naučavanja? Ne, vjeran Božji sluga treba biti “priljubljen uz vjerodostojnu riječ kako je bio poučen, da može i hrabriti u zdravom nauku i uvjeravati one koji proturječe” (Tit 1,9).
Ne smijemo imati ZAJEDNIŠTVO niti se DRUŽITI s njima: “I nemojte imati zajedništvo u besplodnim djelima tame, nego ih radije korite” (Ef 5,11). Riječ “koriti” uključuje sljedeće: kritizirati, osuditi, naći im pogrešku, ukoriti i opovrgnuti. Kako možemo biti poslušni ovom retku ako ih ne provjerimo pomoću Božje riječi?
Ne smijemo se DRUŽITI s njima: “A zapovijedamo vam, braćo, u imenu našega Gospodina Isusa Krista, da se klonite svakoga brata koji hodi neuredno, a ne prema predaji koju je primio od nas” (2 Sol 3,6). Trebamo izbjegavati one čije naučavanje i ponašanje nije u skladu s Božjom riječi. Kontekst ovog odjeljka jasno nam pokazuje da je Pavao na umu imao poslušnost ispravnom nauku, jer veli: “A ako se tko ne pokorava našoj riječi iz ove poslanice, takvoga zabilježite i ne družite se s njim, da se postidi; ali ga nemojte smatrati neprijateljem, nego ga opominjite kao brata” (2 Sol 3,14-15). Timoteju je Pavao savjetovao da se “kloni” svakoga tko “ne pristaje uza zdrave riječi našega Gospodina Isusa Krista i nauk koji je u skladu s pobožnošću” (1 Tim 6,3-5).
Trebamo se ODVRATITI (okrenuti) od njih. Pavao u pogledu posljednjih vremena kaže za neke da će imati: “obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli. Takvih se kloni!” (2 Tim 3,5.7). Kako ćemo se od njih odvratiti ako ih ne prepoznamo? Zbog toga moramo njihove poruke uspoređivati s Božjom riječju. Posao istinskog propovjednika jest: “Propovijedaj riječ, bilo zgodno ili nezgodno vrijeme; uvjeravaj, opominji, ohrabruj sa svom strpljivošću i poukom! (2 Tim 4,2). Takvo što obično je neomiljeno i nezahvalno, ali je dužnost onoga koga je Bog pozvao u svoju službu.
NE smijemo ih PRIMATI u svoju kuću: “Ako tko dolazi k vama i ne donosi taj nauk, ne primajte ga u svoju kuću niti ga pozdravljajte: jer onaj tko ga pozdravlja, sudjeluje u njegovim zlim djelima” (2 Iv 10,11). Uopće nema sumnje o kome to Ivan govori. Radi se o svakom tko “prestupi Kristov nauk i u njemu ne ostane” (red. 9). Osim posjetima, danas lažni proroci ulaze u kuće mnogih kršćana putem radija, televizije, glazbe i literature. – Braćo, ne smije to tako biti!
Krivovjerce trebamo ODBITI: “Krivovjerca nakon prvog i drugog upozorenja odbij” (Tit 3,10). Trebamo odbiti one koji niječu da je otkupljenje po Kristovoj krvi. Danas ima mnogih koji niječu taj ili neki drugi nauk Božje riječi. Ako takvi ne reagiraju na našu opomenu, trebamo ih odbaciti.
Trebamo utvrditi tko su oni koji propovijedaju lažno evanđelje: Pavao je upozoravao na takve koji propovijedaju “drugoga Isusa ... drugoga duha ... drugo evanđelje” (2 Kor 11,4). Kako možemo znati tko su ti ljudi, osim ako pomoću Božje riječi ne prosudimo njihovog “Isusa”, njihovog duha i njihovo evanđelje? Za takve je propovjednike Pavao rekao da su “lažni apostoli, prijevarni radnici, pretvaraju se u apostole Kristove” (2 Kor 11,13). U redcima 14 i 15 objasnio je da su takvi vjeroučitelji – Sotonini službenici. I danas oni koje je Bog pozvao moraju vjerno razotkrivati Sotonine službenike.
Pavao je upozoravao Galaćane na one koji “iskrivljuju Kristovo evanđelje”. Također je rekao: “Ako vam itko propovijeda ikoje drugo evanđelje negoli ono koje ste primili, neka je proklet” (vidi Gal 1,6-9). No danas mnoštvo propovjednika propovijeda izopačeno evanđelje. Oni koji naučavaju da se spasenje postiže krštenjem, ili djelima, naučavaju izopačeno evanđelje. Oni koji naučavaju da možeš izgubiti spasenje, propovijedaju izopačeno evanđelje. Karizmatici, katolici, mnogi evanđeoski kršćani i mnogi fundamentalisti (!) također propovijedaju izopačeno evanđelje. Mnogi danas misle da svejedno trebamo surađivati s takvima u evangeliziranju i kršćanskom radu. No ako ne razotkrijemo te lažne proroke, izdali smo Krista i Njegovo Evanđelje.
Trebamo se ODVOJITI od njih: “Stoga iziđite iz njihove sredine i budite odvojeni,” govori Gospodin, “i ništa nečisto ne dotičite; i ja ću vas primiti” (2 Kor 6,17). To je potpuno jasno. Božji ljudi trebaju napustiti otpadnike i vjerske zablude. Kako može neki biblijski vjernik ostati u Nacionalnom ili Svjetskom vijeću crkava (National Council of Churches i World Council of Churches)? Kako može ostati među evanđeoskim kršćanima koji su u kompromisu ili među razvodnjenim fundamentalistima?
Da, smijemo prozivati druge.
Mnogi pogrešno vjeruju da nije ispravno razotkrivati zablude i prozivati lažne učitelje; ali, prema Bibliji, takvi su u krivu.
Pavao je javno prozvao Petra, koji je učinio nešto protivno Pismu: “Ali kada vidjeh da ne hode pravo po istini evanđelja, rekoh Petru pred svima: ‘Ako ti, koji si Židov, živiš na način pogana, a ne židovski, zašto pogane siliš da se požidove?’ ” (Gal 2,11-14) U toj prigodi radilo se o tome je li spasenje po Zakonu ili po milosti. Kad je ugrožena besprijekornost i čistoća Evanđelja, mi nemamo izbora u pogledu toga treba li ili ne treba razotkriti zabludu te nekoga prozvati i nazvati pravim imenom.
Pavao je imenom spomenuo Demu zbog ljubavi prema svijetu: “jer me Dema, zaljubljen u sadašnji svijet, napustio” (2 Tim 4,10). One koji zbog svjetovnog života i užitaka napuste Kristovu stvar, treba prozvati imenom i prezimenom i razotkriti ih.
Pavao je prozvao Himeneja i Aleksandra: Timoteju je rekao neka bije “dobar boj držeći vjeru i dobru savjest, koju su neki odbacili te doživjeli brodolom u pogledu vjere. Od njih su Himenej i Aleksandar”, koje je “predao Sotoni da se nauče ne huliti” (1 Tim 1,18-20). Istinske Božje sluge trebaju voditi dobar boj i prozvati imenom one koji su napustili vjeru koja je jedanput zauvijek predana svetima. Tu Pavao ne razmatra vjeru u pogledu spasenja, nego vjeru kao sustav nauka (doktrina). Ti su ljudi u tom pogledu doživjeli brodolom i Pavao ih razotkriva i proziva imenom.
Pavao je prozvao i Himeneja i Fileta: Timoteju je rekao neka proučava (Pismo) kako bi mogao “ispravno” razlagati “riječ istine”: “A svjetovnih se i ispraznih brbljarija kloni; jer će oni još više napredovati prema bezbožnosti i riječ njihova će kao rak-rana izjedati: od njih su Himenej i Filet, koji su zastranili u pogledu istine tvrdeći da se uskrsnuće već zbilo pa nekima ruše vjeru” (2 Tim 2,15-18). Lažni nauci nekima ruše vjeru, stoga treba raskrinkavati one koji ih naučavaju.
Pavao je prozvao i kovača Aleksandra: “Aleksandar, kovač, nanio mi je mnogo zla: neka mu Gospodin uzvrati po njegovim djelima. Njega se i ti čuvaj, jer se uvelike protivio našim riječima” (2 Tim 4,14-15). Jasno je da se nije radilo o osobnom, nego o doktrinarnom problemu. Aleksandar se usprotivio Pavlovim riječima i nauku. Bio je neprijatelj istine. I danas se pobožni pastori suočavaju s istom teškoćom. Ustanu i navještaju istinu, a članovi njihovih crkava odu kući i dopuste da im TV i radio-propovjednici ospore tu istinu. Često ti i drugi lažni proroci šalju svoje publikacije članovima pravovjernih crkava. I onda, po mišljenju mnogih, Božji ljudi trebaju šutjeti. Samo kukavica šuti kad je napadnuta istina Biblije.
Ivan je prozvao Diotrefa: “Pisao sam crkvi, ali nas Diotref, koji hoće biti prvi među njima, ne prima” (3 Iv 9). Veli da je taj čovjek “zlobnim riječima” blebetao protiv njega (red. 10). Nadalje je rekao: “Ljubljeni, nemoj nasljedovati ono što je zlo, nego ono što je dobro. Onaj tko čini dobro, od Boga je; no onaj tko čini zlo, Boga nije vidio” (3 Iv 11). Nije pogrešno imenovati one čiji su nauk i djelovanje protivni Božjoj riječi.
Ustvari, cijela Biblija obiluje primjerima o tome kako se lažne proroke prozivalo imenom i razotkrivalo. Sve ovo današnje naklapanje o ljubavi, koju se koristi kao ispriku da se ne razotkriva zablude, ustvari se ne odnosi na biblijsku ljubav, nego na razvodnjenu agapé ljubav.
Mojsije je prozvao Bileama (vidi Br 22-25). Petar je razotkrio put “Bileama ... koji je volio plaću nepravednosti” (2 Pet 2,15). Bileam je bio prorok koji je radio za novac, jednako kao i neki današnji lažni TV-proroci. Oni moljakaju da im se dade novac i žive kao kraljevi, dok im mnogi bezazleni ljudi šalju novac koji su s mukom zaradili. Oni neprestance grade vjerske škole, bolnice, satelitske TV-mreže i zabavne parkove “na slavu Isusu” – i onda se od nas očekuje da šutimo u pogledu tih religijskih prevaranata.
Kako možemo šutjeti i ostati iskreni prema Bogu?
Juda je razotkrio “zabludu Bileamovu” (Jd 11). Ivan je razotkrio “nauk Bileama, koji je poučio Balaka da postavi spoticalo pred sinove Izraelove da jedu žrtvovano idolima i da bludniče” (Otk 2,14). Ovo se odnosi upravo na nauk o odvojenju. Bileam nije prokleo Izraela, premda je žudio za plaćom koja mu je nuđena ako to učini. Izraelci su se upustili “u blud s Moapkama ... i klanjali se njihovim bogovima” (Br 25,1.2). Zbog čega su to učinili? Zato što je Bileam poučio Balaka kako da ukloni prepreku koja je razdvajala Moapce i Izraelce. Znamo da je to tako, zato što je jasno prikazano u Otk 2,14 i Br 31,16. Taj je grijeh bio uzrok smrti dvadeset četiri tisuće Izraelaca pod Božjom osudom!
Lažni učitelji ruše zid koji odvaja Božje ljude i lažnu religiju. Danas se vrlo malo naučava i propovijeda o nauku o odvajanju. Bileam je prekršio nauk o osobnom odvajanju time što je naveo Izraelce na blud s Moapkama. Nauk o vjerskom odvajanju on je uklonio tako što je naveo Izraelce na klanjanje Baalu. To je dovelo prokletstvo na Izrael. Sve dok se ne vratimo naučavanju istine o osobnom i vjerskom odvajanju, možemo očekivati neprestano pustošenje kakvo imamo danas.
Izgleda da neki vjernici smatraju kako su neki ljudi previše važni i moćni da bi ih se imenovalo ili razotkrivalo. Oni na visokim položajima, pastori golemih crkava i oni s golemim radio i TV-slušateljstvom, navodno su izuzeti od kritiziranja. Što god oni učine ili kažu, bez obzira koliko je protivno Bibliji, smatra se ispravnim. To mišljenje je daleko od istine.
Natan je prozvao jednog takvog čovjeka. Taj čovjek na vrlo visokom položaju potajno je bio bludnik. Priprost, neomiljen prorok zacijelo nije smio ukoriti takvog čovjeka koji je zauzimao najvišu službu u zemlji. No Natan je otišao pravo pred kralja Davida, razotkrio njegov grijeh putem usporedbe i tada srditom Davidu rekao: “Ti si taj čovjek” (2 Sam 12,7).
Hananijev sin Jehu je prozvao kralja Jošafata. Jošafat je u mnogo čemu bio dobar kralj, ali je greškom zaboravio provoditi vjersko odvajanje. Dopustio je svom sinu da se oženi opakom kćerju kralja Ahaba (2 Ljet 18,1; 21,1-6). Stupio je u savez s Ahabom i pošao s njim u bitku za Ramot-Gilead (2 Ljet 18). Hananijev sin Jehu rekao je “kralju Jošafatu: ‘Zar da pomažeš bezbožniku i ljubiš one koji mrze GOSPODINA?’ ” (2 Ljet 19,2). I mi imamo isto pitanje za neke: “Zar da pomažeš bezbožniku i da ljubiš Gospodinove mrzitelje?”
Da, naravno da smijemo razotkrivati zablude i prozivati one koji su u zabludi! Ispravno je “boriti se za vjeru koja je jedanput zauvijek predana svetima” (Jd 3). Jedanput je predana i nikada nije bila opozvana da bi je se trebalo ispraviti. Bolje nam je da se čuvamo “lažnih učitelja koji će kradomice unijeti pogubna krivovjerja” (2 Pet 2,1). Vjerni propovjednici će upozoravati ovce na te krivovjerce i prozvati ih imenom. Nije dovoljno samo nejasno nagoviještati, jer janjad to neće razumjeti i vukovi će je proždrijeti.
E. L. Bynum
Ovaj tekst je 2001. godine objavljen u knjizi Calvary Chapel – crkva ili kult?
Preveo: Ivan Vrtarić