Ispiši ovu stranicu
Vrati na kategoriju Pitali ste?

POKAJANJE ILI KAZNA/VJEČNA PROPAST - PAKAO

POKAJANJE ILI KAZNA/VIJEČNA PROPAST - PAKAO

Kršćani trebaju pokazati ljudima kako Isus pomaže u svakidašnjim problemima, širiti dobrotu i ljubav. Ali nikada ne smijemo zaboraviti da mi jedini imamo odgovor na grijeh, smrt i pakao. Pitajte kamo ljudi idu kad umru i slegnuti će ramenima i reći da će se to riješiti kada za to dođe vrijeme, Bog je u konačnici ljubav. Pretpostavljaju da će sve biti dobro. Govoriti o paklu može biti jako neugodno. 

S druge strane neke crkve, kršćani pokazuju ne zainteresiranost za razgovor o toj temi i odgovaraju promjenom teme. Rijetko spominju grijeh, smrt ili pakao, već naglašavaju kako Isus ljubi i poboljšava naš današnji život.

Ne trebamo se čuditi ne vjernicima na ne vjeri, jer je sotona pomoću laži - ugodnosti, udobnosti, mogućnostima ovoga života, potpuna usredotočenost na ovdje i sada, bogovima - drugim religijama, ljudima, materijalizmom omogućio da ne čuju jasnu poruku evanđelja, te im zaslijepio umove i pogled na Krista. Zato ne vjernici ne cijene i ne razumiju svjetlost Kristova evanđelja “…kojima je bog ovoga svijeta zaslijepio nevjerničke umove da im ne zasvijetli svjetlo slavnog evanđelja Krista, koji je slika Božja.“( 2. Korinćanima 4,4)

Kao biblijski kršćani želimo naglasiti od čega/za što nas Isus spašava.

Ivan 17,3

Isus je rekao: “A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskoga Boga, i Isusa Krista, koga si poslao.“

Ivan 3,16 -18

Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina da tko god u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni. Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Onaj tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a onaj tko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.

Izreka: “Ako je pakao stvaran, ljudi bi ga se trebali više bojati nego bilo čega drugog.“

Ne želimo uplašiti ljude da se pokaju, ali Isus je to učinio. Rekao je ljudima: “Ako te tvoje desno oko sablažnjava, iščupaj ga i baci od sebe: jer ti je bolje da propadne jedan od tvojih udova negoli da cijelo tvoje tijelo bude bačeno u pakao. I ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe: jer ti je bolje da propadne jedan od tvojih udova negoli da cijelo tvoje tijelo bude bačeno u pakao.“ (Matej 5: 29–30). Kršćani ne govore o paklu tako žestoko i često kao Isus. Ako je Isus govorio na taj način, onda on poziva i mene i tebe, slijedi me!

Najdublja čežnja svakog ljudskog srca može se utažiti samo u zagrljaju našega Gospodina i Spasitelja.

Univerzalisti tvrde da će biti spašeni svi bez obzira vjeruju li u Krista! Da li je to tako?

Isus je upozorio svoje suvremenike (i sve nas) rekavši: Bez obzira na to kako ljudi umiru, prirodnom ili nasilnom srmću, ako se ne pokaju i ne vrate Bogu – svi će jednako propasti za vječnost!

"...da u plamenu ognju izvrši osvetu na onima koji ne poznaju Boga i na onima koji se ne pokoravaju evanđelju našega Gospodina Isusa Krista: oni će biti kažnjeni vječnom propašću, daleko od Gospodinova lica i od slave snage njegove." (2. Solunjanima 1, 8-9)

"Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti njegov glas: i izići će oni koji su činili dobro, na uskrsnuće života, i oni koji su činili zlo, na uskrsnuće osude." (Ivan 5,28-29)

"I prolazio je kroz gradove i sela naučavajući te putovao prema Jeruzalemu. Tada mu netko reče: “Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?” I reče im on: “Trudite se da uđete na uska vrata: jer će mnogi, kažem vam, tražiti da uđu i neće moći. Kad jednom gospodar kuće ustane i zatvori vrata, a vi, stojeći vani, počnete kucati na vrata govoreći: ‘Gospodine, Gospodine, otvori nam’, on će vam odgovoriti i reći: ‘Ne znam vas odakle ste. ’Tada ćete početi govoriti: ‘Jeli smo i pili u tvojoj nazočnosti, i naučavao si na našim ulicama.’ Ali on će reći: ‘Kažem vam, ne znam vas odakle ste; odstupite od mene, svi vi zločinitelji.’ Ondje će biti plač i škrgut zubī kada ugledate Abrahama, i Izaka, i Jakova, i sve proroke, u kraljevstvu Božjem, a sebe izbačene van." (Luka 13,22-28)

"A strašljivima, i nevjernima, i okaljanima, i ubojicama, i bludnicima, i vračarima, i idolopoklonicima, i svim lažljivcima, udio je u jezeru koje gori ognjem i sumporom: to je druga smrt.” (Otkrivenje 21,8)

U evanđelju po Luki  u 13. poglavlju čitamo “U ono doba bijahu nazočni neki koji su mu dojavili o Galilejcima čiju je krv Pilat pomiješao s njihovim žrtvama.I odgovori Isus i reče im: “Mislite li da su ti Galilejci, zato što su tako stradali, bili veći grešnici od svih Galilejaca? Nipošto, kažem vam; nego, ako se ne pokajete, svi ćete slično propasti. Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, mislite li da su oni bili veći dužnici od svih ljudi koji žive u Jeruzalemu? Nipošto, kažem vam; nego, ako se ne pokajete, svi ćete jednako propasti.” (Luka 13, 1-5)

Ne znamo tko su bili ovi “Galilejci” koji se ovdje spominju, ali znamo da su upravo prisustvovali bogoštovlju u Hramu i prinosili žrtve, kad su, po nalogu suca Pilata, iznenada "upali" rimski vojnici i sve ih poklali. Tako se njihova krv doslovno pomješala s krvlju njihovih žrtvenih prinosa.

Mnogi su taj tragičan događaj smatrali Božjom kaznom nad poginulima zbog njihova grijeha. Židovi su vjerovali da su sve tragedije Božja izravna kazna zbog grijeha. Isus odbacuje takvo mišljenje, uvjeravajući nas da smo svi sagriješili i da nam svima, ako se ne pokajemo, prijeti vječna propast.

Stoga svi trebamo pokajanje. Isus je upozorio svoje suvremenike (i sve nas) rekavši: Bez obzira na to kako ljudi umiru, prirodnom ili nasilnom srmću, ako se ne pokaju i ne vrate Bogu – svi će jednako propasti za vječnost!

I) Svi trebamo pokajanje

  • Pokajanje je najveća potreba svakog čovjeka. Ono je od vitalne važnosti i presudno za sve ljude. Bez pokajanja nema oproštenja grijeha ni pomirenja s pravednim Bogom. Isus je započeo svoju misiju na zemlji pozivajući narod za pokajanje. Govorio je: “Pokajte se i vjerujte u Radosnu vijest!” (Marko 1,15) .                                                                
  • Njegovi su apostoli također “propovjedali da se ljudi moraju pokajati” (Marko 6,12). Uoči svog uzašća i povratka nebeskom Ocu, Isus je zapovjedio svojim apostolima rekavši im “da se na temelju njegova imena mora propovjedati pokajanje i oproštenje grijeha svim narodima, počevši od Jeruzalema” (Luka 24,47).
  • Isto je naglašavao apostol Petar na dan Pedesetnice (dan Svetoga Duha) kad je rekao mnoštvu: "Pokajte se… i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha…" (Djela 2,38). Nešo kasnije ponovo je upozorio ljude: “Pokajte se i obratite se da vam se izbrišu grijesi” (Djela 3,19).
  • I apostol Pavao je, navješčujući Kristovo evanđelje, pozivao ljude na pokajanje. Kada je propovijedao Božju riječ u Ateni rekao je izravno i kristalno jasno: “A sada, zatvorivši oči and vremenima neznanja, Bog poručuje ljudima da se svi i svugdje pokaju…” (Djela 17,30; usp. 26,17-18)
  • Očevidno je, dakle, kako svaka osoba treba pokajanje. Ono je Božja poruka i njegova zapovijed svakome. Izreka: "Nitko neće ugledati slavu neba ako nije hodio uskom stazom pokajanja."

II) Što je pokajanje?

  • Budući da je pokajanje naša najveća potreba i najvredniji događaj u životu, treba znati: Što je zapravo pokajanje? Kakav je to doživljaj? Pazite! Pokajanje nije trenutačno emocionalno uzbuđenje uslijed kojeg netko malo zaplače i kaže: “Jako mi je žao što sam živio u grijehu, daleko od Isusa,” a zatim nastavi živjeti starim načinom života i ostane isti kakav je i prije bio…
  • “Pokajanje - duboka žalost i suza u oku srca”. Pokajanje je temeljita promjena u čovjekovu najdubljem biću: promjena mišljenja, osjećaja i volje. Osoba koja se stvarno kaje zbog svojih grijeha, stvarno se okreće od bezbožna života k Bogu, i vjerom prihvaća Isusa kao Spasitelja i Gospodara svog života.
  • Tako nastaje potpuno novi odnos s Kristom. Iz toga novog odnosa i zajedništva s Isusom proizlazi novi odonos prema ljudima i životu uopće. Pokajnik je postao “novo stvorenje u Kristu” (2. Korinćanima 5,17). Izmiren je s Bogom, ima oproštenje grijeha i viječni život - Isusa Krista (Galaćanima 2,20; Filipljanima 1,21; Kološanima 3:,4; 1. Ivanova 5,11-13)
  • Osoba koja se pokajala zatim nastavlja živjeti u zajedništvu s Bogom - Ocem uživajući Kristov mir i radost spasenja (Ivan 14,17; Galaćanima 5,22). Izreka: "Pokajanje započinje u poniznu srcu i završava u promjenjenom životu."
  • Pazite! Nitko tko se zbilja pokajao i povjerovao u Isusa nije pošteđen nevolja, iskušenja i duhovnih padova, ali ne ostaje poražen, već ih pobjeđuje – Kristovom snagom (Rim. 8,31-39; Filipljanima 4,13; usp 1. Ivanova 5, 4 – 5).

III) Kako nastaje pokajanje?

  • Ako je pokajanje najvažnija potreba i najveći doživljaj, zanima nas: kako nastaje i što konkretno treba učiniti da bismo doživljeli pokajanje?
  • Istinsko pokajanje nije ljudsko dijelo, već Božje. Ne možemo se pokajati i obratiti snagom svoje volje, tako što ćemo odlučno reći: “Od ovoga trenutka pa nadalje želim biti potpuno drugačiji i bolji!” Pokajanje ostvaruje Božji Duh u srcima onih koji priznaju svoju bespomoćnost i iskreno vjeruju u Gospodina Isusa.
  • Pokajnik se okreće od grijeha k Bogu – Gospodinu Isusu – jer ga na to potiče velika Božja dobrota. Biblija kazuje: ili prezireš njegovu obilnu dobrotu isčekivanje i strpljivost, a ne znaš da te Božja dobrota hoće voditi k pokajanju?” (Rimljanima 2,4)
  • Božja dobrota nas vodi k spoznaji vlasitite krivice pred svetim Bogom, izazivajući u nama duboku žalost i kajanje zbog grješnog života. Krist nam postaje neizmjerno dragocjen te u svojoj nutrini počinjemo vapiti; “zašto prije nisam upoznao Isusa, svog Spasitelja?!”
  • Božja dobrota nam pomaže da zamrzimo grijeh (najprije u sebi, onda u drugima) i da zavolimo Kristovu dobrotu i pravednost.
  • Božja dobrota nas nadalje potiče na “djela ljubavi koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo” (Efežanima 2,10)
  • Doista! Božja nas dobrota vodi k pokajanju. Ono je stoga Božje djelo u našem srcu (Rim 2,4; usp Djela 11,18).
  • Međutim, ta nas istina ne čini ne odgovornima i pasivnima. Bog nas poziva da se okrenmo prema njemu i da vjerom prihvatimo Isusa i njegovo evanđelje. Isus nam kaže: “Pokajte se i vjerujte u Radosnu vijest!” (Marko 1, 15). Božja nam riječ poručuje: “Vjeruj u Gospodina Isusa, i bit ćeš spašen…” (Djela 16,31; usp. Rim 1,16; Ivan 3,16)
  • Vidite: istinsko pokajanje i iskrena vjera u Isusa uvijek idu zajedno. Oni su kao blizanci. Gdje god je istinsko pokajanje, ondje je i vjera u Gospodina Isusa, i obratno (Djela 20,21)

Apel:

Molim vas, nemojte reći: ¨”Ja se ne mogu pokajati i ne mogu vjerovati u Isusa!”

Možete! “Ostavite svoje strasti pa ćete vjerovati!” (Pascal).

Isus vas sada poziva: “Pokajte se i vjerujte u Radosnu vijest!”

Vratite se k svome Bogu dok još možete! Vjerujte Gospodinu Isusu! Ne prezirite Božju dobrost i milost. Znajte: odbacit spasitelja Isusa i prezreti Božju milost – to je najveća tragedija života! Zato recite iskreno ovu jednostavnu molitvu:

“Gospodine Isuse, priznajem ti svoje grijehe i odričem ih se. Budi i moj Spasitelj!

Hvala ti da si umro za moje grijehe i da si uskrnuo kako bi mi dao nov život. 

Pomozi mi da se vratim živome Bogu i da se pouzdam u tebe cijelim bićem!”


 

Koristimo kolačiće

Kolačiće (eng. cookies) koristimo kako bismo Vam pružili što bolje korisničko iskustvo, prikaz sustava navigacije, funkcionalnosti upravljanja košaricom i sl...
Također koristimo i Google Analytics koji sam kao i mnoge druge stranice također koriste kolačiće.

Nastavkom korištenja stranica slažete se da možemo postavljati ove vrste kolačića na vašem uređaju/računalu.

U redu Izbriši kolačiće