Psalam 95
- 1 Dođite, kličimo GOSPODU; kliknimo stijeni našega spasenja!
- 2 Iziđimo sa zahvalnicom pred lice njegovo, kliknimo mu u pjesmama!
- 3 Jer GOSPOD je Bog velik, i velik kralj nad svim bogovima.
- 4 U njegovoj su ruci dubine zemaljske, i vrhunci gorski njegovi su.
- 5 Njegovo je more i on ga je stvorio; i suho su tlo njegove načinile ruke.
- 6 Dođite, padnimo ničice i poklonimo se; pokleknimo pred GOSPODOM, našim stvoriteljem!
- 7 Jer on je naš Bog, a mi puk paše njegove i ovce ruke njegove. Danas, ako glas mu čujete:
- 8 »Ne otvrdnjujte srca svoja kao u onoj pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji,
- 9 gdje me iskušaše očevi vaši, isprobaše me, a gledahu djela moja.
- 10 Četrdeset godina bio mi je mrzak naraštaj onaj, pa rekoh: ‘Oni su puk zastranjela srca, oni i ne poznaju moje putove.’
- 11 Tako se zakleh u gnjevu svojemu: Neće ući u počinak moj!«
Radosno slavljenje i ponizno štovanje kao put prema Božjem počinku
Postoje trenuci kada čovjek izvana izgleda religiozno, ali iznutra polako postaje tvrd, hladan i udaljen od Boga. Upravo zato Psalam 95 nije samo pjesma slavljenja, to je ozbiljan poziv na preispitivanje srca.
Ovaj psalam započinje radošću, pjesmom i zahvalnošću, ali završava upozorenjem. To nam pokazuje važnu istinu: moguće je pjevati Bogu usnama, a ipak Mu ne vjerovati srcem.
Glavna poruka Psalma 95 može se sažeti ovako:
Čuvaj svoje srce mekanim kako bi mogao radosno slaviti Gospodina i ponizno Mu se klanjati.
Radosno slavljenje Gospodina
Psalam započinje snažnim pozivom:
“Dođite, kličimo GOSPODU; kliknimo stijeni našega spasenja!“ (Ps 95,1)
Ovdje vidimo da Bog ne poziva svoj narod na hladnu religiju, nego na živ odnos pun radosti, zahvalnosti i oduševljenja.
Bog želi zajedništvo u slavljenju
Psalmist koristi izraz „dođite“ ili „hajdemo“, što pokazuje zajednički karakter bogoslužja. Kršćanski život nije zamišljen kao izolirano iskustvo. Iako osobna molitva i osobno vrijeme s Bogom imaju veliku važnost, Bog nas poziva da Ga zajedno slavimo kao Njegov narod.
Zajedničko bogoslužje nije samo crkveni program, ono je izraz pripadnosti Kristu i Njegovu tijelu.
Kada vjernici zajedno slave Boga:
- jača se vjera,
- obnavlja se nada,
- potiče se ljubav,
- i srce ostaje osjetljivo na Božje djelovanje.
“Stijena spasenja našega“
Bog je nazvan „stijenom“. To nije slučajna slika.
Stijena predstavlja:
- sigurnost,
- stabilnost,
- zaštitu,
- utočište,
- nepromjenjivost.
U svijetu nesigurnosti, promjena i straha, Bog ostaje čvrst i postojan. Kroz povijest Izraela Bog je iznova dokazivao da je vjeran – izbavljao je svoj narod iz ropstva, štitio ih u pustinji i vodio kroz nemoguće situacije.
I danas je Krist stijena spasenja:
- kada nas napada strah,
- kada se borimo s grijehom,
- kada prolazimo kroz patnju,
- kada ne razumijemo budućnost.
Spasenje nije izgrađeno na našim osjećajima, nego na čvrstoći Boga koji ne mijenja svoju riječ.
Zašto je Bog dostojan slavljenja?
Psalmist odmah daje razlog slavljenja:
“Jer Gospodin je Bog velik.“ (Ps 95,3)
Bog je iznad svih drugih “bogova“
U starozavjetno vrijeme narodi su štovali mnoge idole. Ali Psalam 95 jasno objavljuje da nijedan lažni bog ne može stajati pred živim Bogom.
Idoli:
- ne mogu spasiti,
- ne mogu govoriti,
- ne mogu promijeniti ljudsko srce,
- ne mogu dati mir.
Današnji idoli možda nisu kipovi od drveta ili kamena, ali i dalje postoje:
- novac,
- uspjeh,
- popularnost,
- karijera,
- ljudsko priznanje,
- vlastito „ja“.
Sve ono što zauzme Božje mjesto u srcu postaje idol.
No samo je Gospodin Kralj nad svime.
Bog vlada nad cijelim stvorenjem
Psalam opisuje:
- dubine zemlje,
- vrhove planina,
- mora,
- i kopno.
Sve pripada Bogu jer je On sve stvorio.
To znači da:
- priroda nije izvan Njegove kontrole,
- povijest nije izvan Njegove kontrole,
- naš život nije izvan Njegove kontrole.
Kada razumijemo Božju veličinu, slavljenje prestaje biti formalnost i postaje odgovor srca koje je zadivljeno Njime.
Ponizno štovanje Gospodina
Nakon radosnog slavljenja, psalam prelazi na dublji poziv:
“Dođite, padnimo ničice i poklonimo se; pokleknimo pred GOSPODOM, našim stvoriteljem!“ (Ps 95,6)
Pravo bogoslužje uvijek uključuje poniznost.
Bogoslužje nije samo emocija
Današnje kršćanstvo često naglašava osjećaje, atmosferu i doživljaj. Ali biblijsko štovanje uključuje:
- poštovanje,
- predanje,
- poslušnost,
- poniznost.
Klečanje u Bibliji predstavlja priznanje:
- da je Bog svet,
- da je On Gospodar,
- a mi Njegova stvorenja.
Ne možemo istinski štovati Boga i istovremeno živjeti u ponosu, samodostatnosti i neposlušnosti.
Bog je naš Stvoritelj i Pastir
Psalam daje dva razloga za ponizno štovanje.
1. On nas je stvorio
Svaki život dolazi od Boga. Nitko nije slučajnost.
Bog:
- poznaje naš život,
- zna naše borbe,
- vidi naše rane,
- i ima plan za nas.
Tko smo mi da se bunimo protiv svojega Stvoritelja?
2. On se brine za nas kao Pastir
Jedna od najljepših biblijskih slika jest slika Boga kao Pastira.
Pastir:
- vodi,
- hrani,
- štiti,
- traži izgubljene,
- liječi ranjene.
Isus je rekao:
“Ja sam pastir dobri.“ (Iv 10,11)
Koliko puta pokušavamo sami nositi svoje terete umjesto da se pouzdamo u Pastira koji brine za svoje ovce?
Najveća opasnost – otvrdnulo srce
Drugi dio Psalma 95 mijenja ton i postaje ozbiljno upozorenje:
“Jer on je naš Bog, a mi puk paše njegove i ovce ruke njegove. Danas, ako glas mu čujete: »Ne otvrdnjujte srca svoja kao u onoj pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji.“ (Ps 95,7-8)
Ovdje dolazimo do središta cijelog psalma.
Što znači otvrdnuti srce?
Otvrdnulo srce nije samo otvorena pobuna protiv Boga.
To je:
- polagano udaljavanje,
- duhovna ravnodušnost,
- odbijanje poslušnosti,
- konstantno prigovaranje,
- nevjera,
- gorčina,
- duhovna hladnoća.
Čovjek može:
- redovito dolaziti u crkvu,
- pjevati pjesme,
- služiti drugima,
- i istovremeno imati tvrdo srce prema Bogu.
Izraelci su upravo to činili u pustinji. Vidjeli su Božja čuda, ali su stalno sumnjali:
- Je li Bog s nama?
- Brine li Bog još uvijek za nas?
Nevjera je postupno otvrdnula njihovo srce.
Kako sačuvati srce mekanim?
1. Svakodnevno slušaj Boga
Bog govori kroz:
- svoju Riječ,
- Duha Svetoga,
- propovijedanje,
- opomene,
- okolnosti života.
Ali slušanje u Bibliji nikada nije samo čuti informacije. Slušati Boga znači:
- vjerovati Mu,
- pokoriti Mu se,
- djelovati prema onome što govori.
2. Prisjećaj se Božje vjernosti
Jedan od razloga zašto ljudi postaju ogorčeni jest zaboravljanje svega što je Bog već učinio.
Sjećanje na Božju vjernost:
- jača vjeru,
- donosi mir,
- vraća zahvalnost,
- štiti srce od gorčine.
3. Ne dopusti da gorčina upravlja srcem
Gorčina polako uništava:
- vjeru,
- odnose,
- radost,
- duhovnu osjetljivost.
Tvrdo srce ne nastaje preko noći. Ono se formira kroz dugotrajno odbijanje Božje istine.
Božji cilj – ući u Njegov počinak
Psalam završava govorom o „počinku“.
To nije samo fizički odmor. To je:
- mir u Bogu,
- sigurnost u Kristu,
- život u vjeri,
- pouzdanje u Božju kontrolu,
- unutarnji mir usred oluja.
Pravi počinak dolazi kada prestanemo živjeti oslanjajući se samo na vlastitu snagu i naučimo potpuno vjerovati Bogu.
Zaključak
Psalam 95 poziva nas na dvije stvari:
- radosno slavljenje,
- i ponizno štovanje.
Ali nas istovremeno upozorava:
- ne dopusti da ti srce otvrdne.
Bog ne traži samo pjesmu s naših usana. On traži srce koje Mu vjeruje, koje Mu se pokorava i koje ostaje mekano pred Njegovom riječju.
Danas je pitanje isto kao i u vrijeme Izraela:
Hoćemo li slušati Njegov glas ili ćemo otvrdnuti svoje srce?
Jer upravo stanje našega srca određuje hoćemo li živjeti u Božjem miru i ući u Njegov počinak.
Citati za razmišljanje:
Stedman:
“Najvažnija stvar u bogoslužju jest naučiti kako počivati u Bogu.
Počinak znači ovisiti o Božjem djelovanju, a ne o vlastitom. Poslanica Hebrejima to definira riječima: ‘Jer tko uđe u njegov počinak, počinuo je od svojih djela’ (usp. Heb 4,10). To je pravi počinak.
To je zapravo duševno zdravlje, mir srca, mir uma, osjećaj da živimo iz dostatnosti. To je ono što Bog želi za tebe i mene. Želi da budemo osposobljeni, da se možemo nositi sa svime što dođe.
Ta dostatnost dolazi iz Njegove brige za nas. Doći će nam kada budemo slušali Njegovu riječ. Mnogo je toga što trebamo naučiti o tome, i Njegova će nas riječ voditi putem.
Ali ako ne slušamo Njegove riječi, možemo štovati četrdeset godina, a na kraju toliko otvrdnuti svoja srca da Bog konačno kaže: ‘Neće ući u moj počinak’ (usp. Heb 3,11).”
Ogilvie:
“Srce, u hebrejskom smislu kako se koristi u Psalmima, označava naš razum, volju i emocije – onu unutarnju dimenziju koja utječe na osobu kakva postajemo izvana.
Naša sposobnost razmišljanja, odlučivanja i izražavanja osjećaja mjesto je dodira koje imamo s Božjim Duhom.
Svojim srcima možemo:
- razumjeti Božju veličinu,
- odlučiti činiti velika djela za Njega i Njegovom snagom,
- te postati veliki ljudi sposobni izražavati Njegovu ljubav, oproštenje i suosjećanje.
… Naša je želja otkriti cjelovitost u kojoj su naše misli, volja i emocije pod kontrolom i vodstvom Duha.
Kroz ostatak ovog poglavlja govorit ću o srcu u tom širem, uključivijem smislu.
Moj je cilj da izbjegnemo ili ‘mekane glave’ ili ‘tvrda srca’. Umjesto toga, kada život donese svoju uobičajenu mješavinu radosti i poteškoća, možemo zadobiti Gospodinovu perspektivu, primiti Njegovu snagu da činimo Njegovu volju i postati kanali Njegove strasti kroz izražavanje emocionalne topline i radosti.
… Što je otvrdnulo srce?
To je:
- intelektualna krutost,
- tvrdoglava volja,
- emocionalna neosjetljivost
– sve ono što blokira ono što nam Gospodin želi reći svakoga dana.”
Maddux:
„Poziv na bogoslužje“
I. Zajedništvo u bogoslužju
A. U pjesmi
B. U radosnom pokliku
C. U zahvaljivanju
D. U svakom obliku bogoslužja
II. Bog je dostojan bogoslužja
A. U svojoj veličini
B. U svom kraljevskom dostojanstvu
C. U svojoj sili održavanja
D. U svojoj stvarateljskoj moći
III. Poziv na bogoslužje
A. U spremnosti
B. U poniznosti
C. U prepoznavanju
D. U priznanju
E. U pravodobnosti
F. U sjećanju
IV. Neprihvatljivo bogoslužje
A. Pobunjeničko u srcu
B. Tvrdoglavo u iskušavanju
C. Namjerno slijepo
D. Uporno u zabludi
E. Bezbožno u spoznaji
F. Isključeno iz počinka
Clarke:
„DOSTIZANJE POČINKA OTKUPLJENJA“
I. RADOSNO BOGOSLUŽJE NARODA (1–7b) — POZIV
1. Poticaj (r. 1–2)
2. Temelj (r. 3–5)
Jahvin odnos prema zemlji.
- Suverena vlast
- „Jer“
3. Poticaj (r. 6)
4. Temelj (r. 7a–b)
Jahvin odnos prema Izraelu.
- Pastirska briga
- „Jer“
II. VELIKA ŽELJA ZA NARODOM (7c) — BRIGA
Poziv milosti.
III. OZBILJNO UPOZORENJE NARODU (8–11) — PROPOVIJED
1. Poticaj (r. 8)
Vrijeme = Danas
(podrazumijeva se iz retka 7)
2. Temelj (r. 9)
Mjesto = „Gdje“
Počinjeni grijeh.
3. Objašnjenje (r. 10)
Vrijeme = Četrdeset godina.
4. Osuda (r. 11)
Mjesto = „Gdje“
Kažnjeni grijeh.
Pitanja za osobno razmišljanje:
1. Pozvani smo slaviti Stijenu koja nas spašava.
Kako ti slika stijene pomaže razumjeti spasenje i sigurnost vlastitoga spasenja?
2. Što možeš naučiti iz Božjeg pastirskog upravljanja tobom, a što možeš primijeniti u svojim odgovornostima upravljanja unutar obitelji u koju te On postavio?
3. Kada ti Bog govori da slušaš što On govori, što ti zapravo zapovijeda da činiš?
4. Može li čovjek biti tvrdoglav u srcu, a ipak ugodan Bogu i koristan drugima?