Psalam 107
- 1 Hvalite GOSPODA, jer je dobar, jer milosrđe njegovo traje dovijeka!
- 2 Nek tako reknu oni koje otkupi GOSPOD, koje otkupi iz ruke protivnika,
- 3 i sabere ih iz zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.
- 4 Lutahu pustinjom, putem pustim, ne nađoše grada za nastan.
- 5 Gladni i žedni bijahu, duša je njihova klonula u njima.
- 6 Tad zavapiše GOSPODU u tjeskobi svojoj, od nevolja ih njihovih izbavi
- 7 i dovede ih na pravi put da idu u grad za nastan.
- 8 Neka hvale GOSPODA za milosrđe njegovo i za čudesa njegova sinovima ljudskim!
- 9 Jer nasiti dušu čeznutljivu i napuni dobrom dušu izgladnjelu.
- 10 Sjedili su u tmini i u sjeni smrti, zarobljenici bijede i željeza,
- 11 jer su prkosili riječima Božjim i prezirali savjet Svevišnjega.
- 12 Stoga im srce pokori tegobom: posrtahu, a nikog da pomogne.
- 13 Tad povikaše GOSPODU u tjeskobi svojoj i od nevolja ih njihovih spasi.
- 14 Izvede ih iz tmine i sjene smrti, i raskinu sveze njihove.
- 15 Neka hvale GOSPODA za milosrđe njegovo i za čudesa njegova sinovima ljudskim!
- 16 Jer razbi vrata mjedena, i zasune polomi željezne.
- 17 Lȕde, zbog prijestupničkog puta svojega i zbog bezakonja svojih, ispaštahu.
- 18 Svako se jelo gadilo duši njihovoj te do dveri smrti dopriješe.
- 19 Tad povikaše GOSPODU u tjeskobi svojoj, i od nevolja ih njihovih spasi.
- 20 Riječ svoju posla, i iscijeli ih, i izbavi ih iz pogibli njihovih.
- 21 Neka hvale GOSPODA za milosrđe njegovo i za čudesa njegova sinovima ljudskim!
- 22 I nek prinose žrtve zahvalnice, i kazuju s klicanjem djela njegova.
- 23 Oni koji brodovima silaze na more, koji posao obavljaju na velikim vodama,
- 24 oni su vidjeli djela GOSPODNJA, i čudesa njegova na moru dubokome.
- 25 Jer on reče, i podiže olujni vjetar, i digoše se vali njegovi.
- 26 Dizali se do neba, spuštali do bezdana; duša im se topila u nevolji.
- 27 Teturali su i posrtali kao pijani, i sva im je mudrost nestala.
- 28 Tad zavapiše GOSPODU u tjeskobi svojoj, i iz nevolja ih njihovih izvede.
- 29 Prometnu oluju u utihu, te valovi njeni umuknuše.
- 30 I obradovaše se kad utihnuše te ih povede u željenu luku.
- 31 Neka hvale GOSPODA za milosrđe njegovo i za čudesa njegova sinovima ljudskim!
- 32 Neka ga uzvisuju i u pučkome zboru, i na skupu starješina neka ga hvale!
- 33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore voda u žednu zemlju;
- 34 zemlju plodnu u slanište, zbog zloće onih koji se nastaniše u njoj.
- 35 On pretvori pustinju u jezero vodeno, a suhu zemlju u izvore voda.
- 36 I onamo nastani gladne da zasnuju grad za nastan;
- 37 i zasiju polja, i posade vinograde, i saberu obilnu ljetinu.
- 38 I blagoslovi ih te se namnožiše silno, i ne dade da im se stoka smanji.
- 39 Ali se smanjiše i poguriše od prisile, nevolje i žalosti.
- 40 Izli prezir na knezove i pusti ih da lutaju pustinjom i bespućem.
- 41 Al’ podiže iz nevolje potrebita, i rodove mu umnoži ko stado.
- 42 Čestiti će gledati i radovati se, a sve će bezakonje zatvoriti usta svoja.
- 43 I tko je mudar, neka pazi na ovo; i razumjet će takvi milosrđe GOSPODNJE.
Uvod: Bog koji ne odustaje
Život nas često dovede na mjesta na koja nikada nismo planirali doći. Ponekad lutamo bez smjera. Ponekad smo zarobljeni vlastitim odlukama. Nekada nas slome bolesti, razočaranja ili unutarnje borbe. A ponekad se osjećamo kao da nas oluja života baca s jednog vala na drugi.
Psalam 107 govori upravo o takvim ljudima.
To nije psalam o savršenim ljudima. To je psalam o izgubljenima, zarobljenima, bolesnima i uplašenima. To je psalam o ljudima koji su došli do kraja svojih snaga. Ali još više, to je psalam o Bogu koji ih nije ostavio.
Već u prvim stihovima čujemo poziv:
“Hvalite GOSPODA, jer je dobar, jer milosrđe njegovo traje dovijeka!” (Ps 107,1)
Ključna riječ cijelog psalma je Božja postojana ljubav. To je ljubav koja ne odustaje kada mi odustanemo od sebe. To je ljubav koja nas traži čak i onda kada smo se udaljili od Boga.
Četiri slike ljudske nevolje
Psalam 107 prikazuje četiri različite životne situacije. Iako su različite, svaka od njih slijedi isti obrazac:
- Nevolja
- Vapaj Bogu
- Božje izbavljenje
- Zahvalnost
To je obrazac koji se često ponavlja i u našim životima.
1. Izgubljeni i gladni – kada ne znamo kamo idemo
Prva skupina ljudi luta pustinjom.
“Lutahu pustinjom, putem pustim, ne nađoše grada za nastan.“ (Ps 107,4)
To nisu samo ljudi koji su se izgubili zemljopisno. To su ljudi koji su se izgubili životno.
Koliko danas ljudi živi upravo tako?
Imaju posao, obitelj, planove i ciljeve, ali duboko u sebi osjećaju prazninu. Traže smisao u uspjehu, odnosima, zabavi ili materijalnim stvarima, ali ništa ne može utažiti glad njihove duše.
Augustin je jednom napisao:
“Nemirno je naše srce dok ne pronađe mir u Tebi.”
Bog je stvorio čovjeka za zajedništvo sa sobom. Zato ništa stvoreno ne može ispuniti prazninu koja postoji bez Boga.
Kada su ovi ljudi zavapili Gospodinu, Bog ih je poveo pravim putem i doveo u grad sigurnosti.
I danas Krist govori:
“Ja sam put, istina i život.” (Ivan 14,6)
On nije samo pokazivač puta. On je put.
2. Zarobljenici – kada nas vlastiti grijesi drže u lancima
Druga slika prikazuje ljude koji sjede u tami i okovima.
“Sjedili su u tmini i u sjeni smrti, zarobljenici bijede i željeza.” (Ps 107,10)
Psalmist jasno kaže da su se našli u tom stanju zato što su odbacili Božju riječ.
Grijeh uvijek obećava slobodu, ali završava ropstvom.
Isus je rekao:
“Svaki koji čini grijeh rob je grijeha.” (Ivan 8,34)
Danas ljudi mogu biti zarobljeni različitim stvarima:
- ovisnostima,
- pornografijom,
- alkoholom,
- kockanjem,
- ogorčenošću,
- strahom,
- ponosom,
- potrebom za kontrolom.
- …
Mnogi misle da su slobodni dok zapravo služe svojim željama i navikama.
No Psalam 107 donosi nadu.
Kada su ti zarobljenici zavapili Bogu, On je razbio njihova vrata i raskinuo njihove lance.
Isti Bog djeluje i danas.
Krist nije došao samo oprostiti grijehe nego i osloboditi grešnike.
“Ako vas Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni.” (Ivan 8,36)
3. Napaćeni i slomljeni – kada život zaboli
Treća skupina ljudi trpi zbog vlastitih ludih odluka.
Njihova duša prezire hranu i približava se vratima smrti.
To je slika čovjeka koji je duhovno, emocionalno ili fizički iscrpljen.
Mnogi danas nose nevidljive rane:
- depresiju,
- anksioznost,
- osjećaj bezvrijednosti,
- usamljenost,
- tugu,
- emocionalnu iscrpljenost.
Svijet nudi mnogo privremenih rješenja, ali malo istinskog iscjeljenja.
Psalam nas podsjeća:
“Riječ svoju posla, i iscijeli ih, i izbavi ih iz pogibli njihovih.“ (Ps 107,20)
Bog djeluje kroz svoju Riječ.
Njegova istina liječi laži kojima nas je svijet naučio.
Njegova prisutnost liječi osamljenost.
Njegova milost liječi krivnju.
Njegova ljubav liječi slomljeno srce.
To ne znači da će svaka bolest odmah nestati, ali znači da nijedna rana nije izvan dosega Božje milosti.
4. Ljudi u oluji – kada gubimo kontrolu
Posljednja slika prikazuje mornare uhvaćene u strašnoj oluji.
Valovi ih bacaju prema nebu pa prema dubinama mora.
Izgubili su svu kontrolu.
To je slika mnogih životnih situacija.
Ponekad se nađemo u oluji:
- gubitka posla,
- bolesti,
- financijskih problema,
- obiteljskih sukoba,
- smrti voljene osobe,
- neizvjesnosti budućnosti.
U takvim trenucima čovjek shvati koliko je zapravo malen.
Kada su mornari zavapili Bogu, On je utišao oluju.
Ista se slika pojavljuje u Novom zavjetu kada Isus ustaje u čamcu i zapovijeda moru:
“Umukni! Utišaj se!” (Marko 4,39)
Vjetar je stao, a more se smirilo.
Zašto?
Jer je Isus Gospodar oluje.
Ponekad Bog smiri oluju oko nas.
Ponekad smiri srce usred oluje.
Ali uvijek ostaje s nama u čamcu.
Što nas Psalam 107 uči o Bogu?
1. Bog dopušta nevolje kako bi nas vratio sebi
U svakoj priči ljudi dolaze do točke kada više ne mogu sami.
Tek tada zavape Bogu.
Nevolje često postaju sredstvo kojim nas Bog vraća na pravi put.
Ono što nam se čini kao katastrofa može postati početak duhovne obnove.
2. Bog odgovara na iskren vapaj
Četiri puta u psalmu čitamo iste riječi:
“Tada zavapiše Gospodu u svojoj nevolji.”
I četiri puta Bog odgovara.
Bog nikada ne ignorira ponizno srce.
Možda ne odgovori na način koji očekujemo, ali uvijek čuje molitvu svoje djece.
3. Božja ljubav nikada ne prestaje
Glavna poruka psalma nalazi se u stalnom ponavljanju:
“Neka hvale GOSPODA za milosrđe njegovo i za čudesa njegova sinovima ljudskim!”
Psalmist želi da zapamtimo jednu istinu:
Bog je vjeran čak i kada mi nismo.
Njegova ljubav nije prolazni osjećaj.
Njegova ljubav nije uvjetovana našim uspjehom.
Njegova ljubav ne prestaje kada padnemo.
Njegova ljubav traje dovijeka.
Zaključak: Gdje se ti nalaziš u ovoj priči?
Možda si danas poput izgubljenog putnika.
Možda si zarobljen navikom ili grijehom.
Možda nosiš rane koje nitko ne vidi.
Možda prolaziš kroz oluju koju ne možeš kontrolirati.
Psalam 107 pokazuje da bez obzira gdje se nalaziš, put prema izbavljenju ostaje isti:
“Tada zavapiše Gospodu u svojoj nevolji, i on ih izbavi iz njihovih tjeskoba.”
Bog koji je izbavljao izgubljene u pustinji, oslobađao zarobljenike, liječio slomljene i utišavao oluje nije se promijenio.
Njegova postojana ljubav traje i danas.
Zato je posljednje pitanje Psalma 107 ujedno i pitanje za svakoga od nas:
“I tko je mudar, neka pazi na ovo; i razumjet će takvi milosrđe GOSPODNJE.” (Ps 107,43)
Mudrost nije samo znati za Božju ljubav.
Mudrost je živjeti u njoj, pouzdati se u nju i zahvaljivati za nju svaki dan.
Citati za razmišljanje
Ray Stedman
“Psalmist govori o postojanoj Božjoj ljubavi. Hebrejska riječ označava gorljivu i ustrajnu ljubav koja nikada ne odustaje.
Pjevamo o tome u poznatoj pjesmi:
‘O ljubavi koja me nikada ne pušta, u tebi odmaram svoju umornu dušu.’
Ono što na kraju slomi našu pobunu, iscijeli naše unutarnje rane i oslobodi nas naših emocionalnih okova jest bezuvjetna Božja ljubav koja nas nikada ne pušta.
Mogli bismo upotrijebiti izraz koji je ljudima danas lakše razumjeti. Umjesto ‘postojana ljubav’ mogli bismo reći ‘bezuvjetno prihvaćanje’.
To je ono što Božja ljubav čini. Ona nas prihvaća bez zadrške.
Prihvaćanje znači da si vrijedan upravo takav kakav jesi. Ono ti dopušta da budeš ono što jesi. Ne moraš se uklapati u tuđu predodžbu o tome kakav bi trebao biti.
Tvoje se misli uzimaju ozbiljno jer odražavaju tebe. Možeš govoriti o svojim osjećajima i razlozima zbog kojih se tako osjećaš, a nekome je doista stalo.
Prihvaćanje znači da možeš iznositi svoje ideje bez straha da ćeš biti ismijan ili odbačen. Čak možeš iznijeti i pogrešne ideje te o njima razgovarati. Osjećaš se sigurno.
To ne znači da nikada nećeš biti ispravljen ili da nikada nećeš pogriješiti. To znači da je sigurno biti ono što jesi i da te nitko neće uništiti zbog predrasuda.
Upravo o tome govori ovaj psalam, jer upravo tako Bog postupa s nama. Prihvaća nas takve kakvi jesmo, a zatim djeluje u nama kako bi nas učinio onime što duboko u sebi želimo biti.
To je ono što psalmist naziva postojanom Božjom ljubavlju.”
Ray Stedman
“Zastani i razmisli o svemu ovome.
Kako se to odnosi na tebe?
Mnogi ljudi prolaze kroz jednu ili više ovih teških situacija. Neki lutaju nemirni i izgubljeni. Neki su ogorčeni i pobunjeni. Neke drži u ropstvu određeni stav, navika ili način razmišljanja.
Drugi su bolesni, emocionalno iscrpljeni ili uplašeni zbog krize kroz koju prolaze.
Razmisli o tome kako te Bog prihvaća. Kako te voli. Kako mu je duboko stalo do tebe.
On te susreće upravo ondje gdje jesi i prihvaća upravo takvog kakav jesi.
Njegova se ljubav ne mijenja ni najmanje bez obzira jesi li uspješan ili neuspješan.
Njemu nije važno kako izgledaš u očima ljudi.
Bog te voli. Brine za tebe. Već te je primio. Već ti je dao sve što ti može dati u Isusu Kristu.
Zato se počni radovati toj istini.
Otkrit ćeš da će te ta ljubav osloboditi kako bi mogao živjeti u snazi i slobodi koju Bog daje.”
Charles Ryrie
“Unutar okvira himne koja započinje pozivom na slavljenje (r. 1–3) i završava opisom Božje providnosti (r. 33–43), psalmist prikazuje četiri slike izbavljenja naroda iz zarobljeništva:
putnike u nevolji koji bivaju vođeni do grada (r. 4–9),
zatvorenike koji bivaju oslobođeni iz tamnice (r. 10–16),
bolesnike kojima se vraća zdravlje (r. 17–22),
mornare koji sigurno stižu u luku (r. 23–32).
Svaka od ove četiri slike sadrži:
problem,
molitvu,
Božju intervenciju,
zahvaljivanje i slavljenje Boga.”
Beisner
“Zanimljivo je usporediti skupine ljudi koje psalmist opisuje.
Prvi su beskućnici i lutalice, dok su drugi zatvorenici.
Jedni traže granice i sigurnost, a drugi slobodu.
Treći su bolesni i slabi, dok su četvrti zdravi i snažni.
Bolesni i slabi mogli bi pomisliti da bi im život bio savršen kada bi imali zdravlje i snagu. Međutim, drugi su naučili da zdravlje i snaga sami po sebi ne jamče sigurnost.
Bez obzira na naše stanje, svi ovisimo o Božjoj milostivoj skrbi za najosnovnije potrebe života:
dom, slobodu, hranu, piće, zdravlje, snagu i sam život.
Jesu li Božji ljudi obeshrabreni, umorni ili opterećeni?
Jesu li pak blagoslovljeni, puni radosti i snage?
Jesu li slobodni ili zarobljeni, bolesni ili zdravi?
Bez obzira na njihovo stanje, vrijedi isti poziv:
‘Neka zahvaljuju Gospodinu za njegovu postojanu ljubav i za njegova čudesna djela sinovima ljudskim.'”
Pitanja za osobno razmišljanje:
1. Jesmo li sigurni u spoznaji da nas naš nebeski Otac potpuno prihvaća i bezuvjetno voli zato što nas je zaodjenuo pravednošću svoga Sina?
2. Jesmo li pronašli sigurnost u gradu našega Boga ili još uvijek lutamo izgubljeni i nemirni? Borimo li se neprestano s nezadovoljstvom ili smo otkrili da Bog može zadovoljiti glad naše duše?
3. Postoji li nešto što vas još uvijek drži u zarobljeništvu? Možda neki strah, navika koja upravlja vašim životom ili neka ovisnost? Gospodin vas želi izbaviti svojom postojanom ljubavlju. Postoji li vrijednost u tome što smo iskusili dubine grijeha i očaja ako nas je to dovelo do veće ovisnosti o Bogu i snažnije vjere u njega? Kada Bog izbavlja grešnika od osude, njegova se čudesna djela često posebno jasno vide upravo zbog težine okolnosti iz kojih ga je izbavio. Znači li to da ćemo biti zahvalniji što je Božje djelovanje u našem životu dramatičnije?
4. Jesmo li spremni otpustiti svoje zamjerke i sjećanja na osobne uvrede te istinski voljeti druge bezuvjetno, onom istom postojanom ljubavlju kojom Bog voli nas?