Psalam 119
- 49 ZAJIN Spomeni se svoje riječi sluzi svojemu, riječi kojom si mi dao nadu.
- 50 Ovo mi je utjeha u nevolji mojoj: da me tvoja oživila riječ.
- 51 Oholice mi se podruguju silno, ali od Zakona tvojega ne odstupam.
- 52 Spomenuh se sudova tvojih, koji su odvijeka, GOSPODE, i utješih se.
- 53 Bijes me obuze zbog opakih koji ostavljaju Zakon tvoj.
- 54 Propisi tvoji bijahu mi pjesme u domu proputovanja mojega.
- 55 Spominjem se noću tvojega imena, GOSPODE, i čuvam Zakon tvoj.
- 56 Na meni je ovo: da tvoje držim odredbe.
Utjeha u nevolji
Psalam 119,49-56
Nitko ne prolazi kroz život bez nevolja. Prije ili kasnije susretnemo se s boli, gubitkom, razočaranjem, bolešću, neizvjesnošću ili protivljenjem. U takvim trenucima postaje jasno na čemu gradimo svoju nadu.
Psalmist u Psalmu 119,49-56 ne traži utjehu u promjeni okolnosti. Ne traži je u ljudima, materijalnim stvarima ili vlastitoj snazi. Njegova utjeha nalazi se u Božjoj riječi i Božjim obećanjima.
Zato ovaj odlomak nosi važnu poruku: Božja obećanja put su prema utjesi u vremenima nevolje.
Nada koja počiva na Božjim obećanjima
Psalmist započinje riječima:
“Spomeni se svoje riječi sluzi svojemu, riječi kojom si mi dao nadu.“ (Ps 119,49)
Naravno, Bog ne zaboravlja. Kada Sveto pismo govori da se Bog „spominje“, to ne znači da se prisjeća nečega što je zaboravio. To znači da djeluje u skladu sa svojim obećanjima.
Psalmist svoju nadu ne temelji na željama ili optimizmu. Njegova nada počiva na onome što je Bog rekao.
To je razlika između ljudske nade i biblijske nade. Ljudska nada često govori: „Nadam se da će sve dobro završiti.“ Biblijska nada kaže: „Bog je obećao i zato mu vjerujem.“
Bog nikada ne stvara lažna očekivanja. Ono što obeća, on i ispuni.
Božja riječ oživljava
Zatim psalmist iznosi jedno od najljepših svjedočanstava u cijelom psalmu:
“Ovo mi je utjeha u nevolji mojoj: da me tvoja oživila riječ.“ (r. 50)
Nevolje imaju moć iscrpiti čovjeka. Ponekad se osjećamo umorno, obeshrabreno i bez snage za novi korak.
Upravo tada Božja riječ donosi život.
Ona nas podsjeća da Bog nije izgubio kontrolu.
Podsjeća nas da njegove namjere ostaju dobre.
Podsjeća nas da patnja nije kraj priče.
Božja riječ ne uklanja uvijek odmah nevolju, ali daje snagu da kroz nju prođemo.
Koliko je puta jedan biblijski redak, jedno obećanje ili jedna molitva vratila mir u srce koje je bilo uznemireno?
Vjernost usred podsmijeha
Psalmist nastavlja:
“Oholice mi se podruguju silno, ali od Zakona tvojega ne odstupam.“ (r. 51)
Vjera je često izložena podsmijehu.
Noa je bio ismijavan dok je gradio arku.
Proroci su bili ismijavani.
Isus je bio ismijavan.
I danas se mnogi vjernici susreću s prijezirom ili nerazumijevanjem zbog svoje vjere.
Psalmist pokazuje da podsmijeh ne mora promijeniti naš smjer.
Ljudi mogu ismijavati Božju riječ, ali to ne mijenja njezinu istinu.
Kada znamo kome vjerujemo, ne moramo dopustiti da nas mišljenje drugih udalji od Boga.
Utjeha u Božjoj vjernosti kroz povijest
Psalmist zatim kaže:
“Spomenuh se sudova tvojih, koji su odvijeka, GOSPODE, i utješih se.“ (r. 52)
On pronalazi utjehu gledajući unatrag.
Prisjeća se kako je Bog djelovao kroz povijest.
Kako je vodio Abrahama.
Kako je izbavio Izrael iz Egipta.
Kako je bio vjeran Davidu.
Kako je održao svoj narod kroz mnoge kušnje.
Isti Bog djeluje i danas.
Ponekad smo toliko zaokupljeni sadašnjim problemima da zaboravimo što je Bog već učinio.
Sjećanje na Božju vjernost u prošlosti daje sigurnost za budućnost.
Tuga zbog grijeha
Jedan zanimljiv redak glasi:
“Bijes me obuze zbog opakih koji ostavljaju Zakon tvoj.“ (r. 53)
Psalmist nije prvenstveno ljut zato što mu bezbožnici otežavaju život.
Žalosti ga njihova pobuna protiv Boga.
To pokazuje koliko mu je stalo do Božje časti.
Duhovna zrelost ne očituje se samo u ljubavi prema Božjim blagoslovima nego i u ljubavi prema Božjoj svetosti.
Što više volimo Boga, to ćemo ozbiljnije gledati na grijeh koji vrijeđa njegov karakter.
Pjesma na putovanju
Psalmist zatim kaže:
“Propisi tvoji bijahu mi pjesme u domu proputovanja mojega.“ (r. 54)
On sebe vidi kao putnika.
Ovaj svijet nije njegov konačni dom.
Njegov pravi dom nalazi se kod Boga.
Zato Božja riječ postaje njegova pjesma na putovanju.
Kršćani mogu podnositi teškoće jer znaju da sadašnjost nije konačno odredište.
Svaka patnja ima rok trajanja.
Božja obećanja imaju vječnu vrijednost.
Mir usred noći
Psalmist dodaje:
“Spominjem se noću tvojega imena, GOSPODE, i čuvam Zakon tvoj.“ (r. 55)
Noć često pojačava naše strahove.
Tada se vraćaju brige koje smo tijekom dana uspijevali potisnuti.
Psalmist u takvim trenucima usmjerava misli prema Bogu.
Razmišlja o njegovu karakteru.
Prisjeća se njegovih obećanja.
Usred tame nalazi mir u Božjoj prisutnosti.
Poslušnost kao način života
Odlomak završava riječima:
“Na meni je ovo: da tvoje držim odredbe.” (r. 56)
Psalmist ne govori o savršenstvu.
Govori o smjeru života.
Poslušnost je postala dio njegova svakodnevnog hoda s Bogom.
Nije savršen, ali pripada Bogu.
Nije bez pogrešaka, ali želi živjeti prema Božjoj volji.
I upravo u tom odnosu nalazi utjehu, sigurnost i mir.
Zaključak
Psalam 119,49-56 podsjeća nas da prava utjeha ne dolazi iz promjene okolnosti nego iz Božje prisutnosti i njegovih obećanja.
Božja riječ daje nadu kada smo obeshrabreni.
Oživljava nas kada smo umorni.
Održava nas kada smo ismijavani.
Podsjeća nas na Božju vjernost.
Daje pjesmu usred putovanja i mir usred noći.
Nevolje možda neće odmah nestati, ali Božja riječ ostaje čvrst temelj pod našim nogama.
Kada se sve oko nas mijenja, Božja obećanja ostaju ista.
I upravo zato možemo imati nadu čak i u najtežim trenucima života.
Utjeha ne dolazi iz odsutnosti nevolja, nego iz prisutnosti Boga koji ostaje vjeran svojim obećanjima.
Citati za razmišljanje
Zemek
“Psalmist je sve više shvaćao važnu ravnotežu između ovisnosti o Bogu i osobne odgovornosti. Bez takve biblijske perspektive život postaje ne samo nerazumljiv nego i nepodnošljiv.”
H. C. Leupold
“Božja riječ održava psalmista usred nevolja i protivljenja.“
Albert Barnes
„Božja riječ jedini je siguran temelj nade za čovjeka. Kada je naša nada izgrađena na toj riječi, imamo pravo moliti Boga da ispuni ono što je obećao.“
Albert Barnes
(O riječima: „sudovi od davnine“)
“Ovdje se misli na Božje djelovanje kroz povijest, bilo kroz njegov Zakon ili kroz način na koji upravlja svijetom.“
Charles Spurgeon
“Ovaj odlomak govori o utjesi koju donosi Božja riječ. Započinje molitvom za ispunjenje Božjih obećanja, zatim pokazuje kako nas Božja riječ održava u nevolji i čini otpornima na podsmijeh. Ona daje pjesmu putnicima, utjehu onima koji bdiju noću i podsjeća nas da prava radost dolazi iz života u poslušnosti Gospodinu.“
Pitanja za osobno razmišljanje:
- Pripremam li se za buduće nevolje tako što svakodnevno pohranjujem Božja obećanja u svoje srce?
- Gdje najčešće tražim utjehu? Tražim li je prvenstveno u Bogu i njegovoj riječi?
- Kakva je povezanost između poslušnosti Bogu i iskustva njegove utjehe u životu?
- Kako reagiram kada me drugi ismijavaju ili odbacuju zbog moje vjere?