PSALAM 119 (65-72) – Dobro mi je što sam bio ponižen

Psalam 119

• 65 TET Učinio si dobro sluzi svojemu, GOSPODE, po riječi svojoj.
• 66 Nauči me dobroj prosudbi i spoznaji, jer zapovijedima tvojim vjerujem.
• 67 Prije no što bijah pritiješnjen, ja sam lutao, ali sada tvoju držim riječ.
• 68 Dobar si ti i dobrostiv: nauči me svojim propisima!
• 69 Oholice mi prilijepiše laž, ali ja ću svim srcem držati odredbe tvoje.
• 70 Srce im je poput sala bešćutno, ali ja uživam u Zakonu tvojemu.
• 71 Dobro mi je što sam pritiješnjen, da bih tvoje naučio propise.
• 72 Bolji mi je zakon usta tvojih no tisuće zlatnika i srebrnika.

Postoje rečenice u Bibliji koje nas zaustave jer zvuče potpuno suprotno našoj prirodnoj logici. Jedna od njih nalazi se u Psalmu 119:

“Dobro mi je što sam pritiješnjen, da bih tvoje naučio propise.“
(Psalam 119,71)

Na prvi pogled, to zvuči gotovo nelogično. Kako nevolja može biti dobra? Kako bol, poniženje, gubitak ili teško razdoblje mogu donijeti nešto korisno? Ipak, psalmist ne govori iz teorije, nego iz iskustva. On je prošao kroz nevolju i tek nakon nje mogao je reći: „Dobro mi je bilo.“

Ne zato što je patnja sama po sebi dobra, nego zato što je Bog kroz nju učinio nešto dobro.

Nevolja nas može vratiti Bogu

Psalmist priznaje:

“Prije no što bijah pritiješnjen, ja sam lutao, ali sada tvoju držim riječ.“

Ova rečenica otkriva jednu važnu duhovnu istinu: čovjek često ne vidi da luta dok ga Bog ne zaustavi. Kada je sve ugodno, lako je postati samouvjeren, nepažljiv i duhovno uspavan. No Bog, kao dobri Pastir, ne ostavlja svoje ovce da odlutaju bez povratka.

Ponekad koristi nevolju kao sredstvo discipline, ali ne iz okrutnosti, nego iz ljubavi. Njegov cilj nije slomiti nas, nego vratiti nas. Nije nas kazniti bez svrhe, nego nas ponovno privući svojoj riječi, svojoj volji i svojoj blizini.

Zrela vjera vidi Božju dobrotu i u teškim okolnostima

Psalmist tri puta naglašava Božju dobrotu:

“Dobro si postupio sa svojim slugom, Gospodine.“
“Ti si dobar i činiš dobro.“
“Dobro mi je što sam bio ponižen.“

To je vjera koja ne mjeri Božju dobrotu samo prema ugodnim okolnostima. Nezrela vjera često zaključuje: „Ako mi je dobro, Bog je dobar. Ako mi je teško, Bog me zaboravio.“ Ali zrela vjera uči reći: „Bog je dobar i kada ne razumijem što radi.“

Cijeniti nevolju ne znači uživati u boli. To znači prepoznati da Bog i kroz bol može oblikovati naš karakter, očistiti naše motive, naučiti nas poslušnosti i približiti nas sebi.

Oholost ne čuje Božju istinu

U ovom odlomku psalmist govori i o oholima:

“Oholi kuju laži protiv mene.“
“Srce im je bezosjećajno kao salo.“

Ohol čovjek nije samo netko tko ima visoko mišljenje o sebi. Oholost je stanje srca koje ne želi biti poučeno. Takvo srce ne prima Božju riječ, ne prepoznaje vlastitu potrebu i ne vidi vrijednost u Božjoj istini.

Psalmist kaže da je njihovo srce „bezosjećajno kao salo“. Drugim riječima, postalo je zatvoreno, otvrdnulo i neosjetljivo. Njih više zanimaju vlastite želje nego Božja volja. Više im je stalo do zadovoljstva tijela nego do istine koja mijenja život.

Ponizni čovjek želi biti poučen

Nasuprot oholima, psalmist pokazuje srce koje je otvoreno Bogu:

“Nauči me dobroj prosudbi i znanju.“
“Nauči me svojim odredbama.“
“Zakon tvojih usta bolji mi je od tisuća zlatnika i srebrnika.“

To je srce poniznog čovjeka. On zna da ne zna dovoljno. On želi učiti. On ne pristupa Božjoj riječi kao nečemu sporednom, nego kao najvećem blagu.

Duhovno zrela osoba ne traži samo izlaz iz nevolje, nego pita: „Gospodine, što me želiš naučiti kroz ovo?“ Ne želi samo olakšanje, nego i mudrost. Ne želi samo promjenu okolnosti, nego promjenu srca.

Božja riječ postaje vrjednija od bogatstva

Psalmist na kraju kaže:

“Bolji mi je zakon tvojih usta nego tisuće zlatnika i srebrnika.“

To je izjava čovjeka koji je naučio pravu vrijednost. Nevolja mu je pomogla vidjeti ono što prije možda nije jasno vidio: Božja riječ vrijedi više od materijalne sigurnosti, uspjeha i bogatstva.

Čovjek može imati mnogo, a izgubiti dušu. Može biti bogat, a duhovno siromašan. Može imati sigurnost izvana, a nemir iznutra. Ali onaj tko ima Božju riječ, ima svjetlo, mudrost, vodstvo i nadu.

Zaključak

Nevolja nije laka. Bog od nas ne traži da se pretvaramo kako bol ne boli. Ali nas uči da bol nije besmislena kada je u njegovim rukama.

Psalmist je mogao reći: „Dobro mi je što sam bio ponižen“ jer je kroz poniženje naučio poslušnost, dublje upoznao Božju riječ i jasnije vidio Božju dobrotu.

Možda i mi danas trebamo promijeniti pitanje. Umjesto da samo pitamo: „Zašto mi se ovo događa?“, možemo pitati: „Gospodine, što me želiš naučiti kroz ovo?“

Jer Bog je dobar.
On čini dobro.
I čak ono što je teško može postati sredstvo njegove milosti.

Citati za razmišljanje

Albert Barnes

“Istina i zakon ne čine ništa osim dobra, a dobrobit pojedinca i zajednice raste upravo onoliko koliko prevladavaju istina i zakon.“

Albert Barnes o izrazu „nauči me dobroj prosudbi“

“Riječ ovdje prevedena kao ‘prosudba’ izvorno znači okus – sposobnost kojom razlikujemo slatko, gorko, kiselo i slično. Kasnije se primjenjuje na razum, kojim procjenjujemo moralnu vrijednost stvari i odlučujemo što je ispravno ili pogrešno, mudro ili ludo, dobro ili zlo. Psalmist želi da ta sposobnost bude potpuno razvijena kako bi mogao cijeniti ono što je ispravno i razlikovati ga od onoga što je pogrešno.“

Charles Spurgeon o nevoljama

“One su svjedočanstvo iskustva koje potvrđuje Božju dobrotu, milostivost njegovih postupaka i dragocjenost njegove riječi. Psalmist posebno naglašava izvrsnu svrhu nevolja i Božju dobrotu u tome što ga je ponizio. Šezdeset i peti redak tema je cijele ove strofe: ‘Dobro si postupio sa svojim slugom, Gospodine, po svojoj riječi.’ To je sažetak njegova života, a zasigurno i našega. Psalmist iznosi Gospodinu presudu svoga srca. Ne može šutjeti; mora izraziti svoju zahvalnost pred Jehovom, svojim Bogom. Od Božje opće dobrote u prirodi lako je prijeći na priznanje njegove stalne dobrote prema nama osobno. Već je veliko što Bog uopće djeluje u životima tako neznatnih i nedostojnih bića kao što smo mi, ali još je veće što je s nama postupao dobro – i to tako dobro, čudesno dobro. Sve je učinio dobro; nema iznimke od toga pravila. U providnosti i milosti, u davanju blagostanja i slanju nevolje, u svemu je Jehova dobro postupao s nama.“

Zemek – Struktura odlomka

U ovom tekstu nalazimo Božje dijete koje slika tri slike Božje dobrote na tamnoj pozadini ljudske patnje:

1. (r. 65–67) Prva slika prikazuje prošlu obnovu zajedništva s Bogom kroz nevolju.

2. (r. 68–70) Druga slika prikazuje sadašnje očuvanje usred nevolje.

3. (r. 71–72) Treća slika prikazuje trajnu izgradnju i duhovni rast koji proizlaze iz nevolje.

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. „Cijeniti nevolju“ doista je neobičan koncept. Pronađite nekoliko novozavjetnih odlomaka koji govore o istoj temi i razmišljajte o njima.
2. Razmislite kako ponekad svojoj djeci nanosimo određenu „nevolju“ kroz disciplinu kako bismo oblikovali njihov karakter i usmjerili ih u dobrom smjeru. Koje su metode pastiri koristili sa svojim ovcama?
3. Možemo li zadržati uvjerenje u Božju dobrotu bez obzira na okolnosti kroz koje prolazimo?
4. Kako pokazujete glad za Božjom riječju i predanost njoj? Koji trendovi u današnjim crkvama umanjuju naglasak na Božjoj riječi? Koji pritisci stoje iza tih trendova?