PSALAM 119 (81-88) – 2. dio – Čekam Tvoju riječ: Kako ustrajati kada Bog kasni s odgovorom?

Psalam 119

• 81 KAF Duša mi gine za tvojim spasenjem, na tvoju čekam riječ.
• 82 Oči mi ginu za riječju tvojom dok govorim: »Kad ćeš me utješiti?«
• 83 Iako postadoh kao mješina na dimu, propise tvoje ne zaboravih.
• 84 Koliko dana ima sluga tvoj? Kad ćeš izvršiti sud nad onima koji me progone?
• 85 Oholice mi jame iskopaše, oni što nisu po Zakonu tvojemu.
• 86 Sve su zapovijedi tvoje vjerne: oni me bezrazložno progone, pomozi mi!
• 87 Umalo me zatriješe sa zemlje, ali ja ne ostavih odredaba tvojih.
• 88 Po milosrđu me svojemu oživi, i čuvat ću svjedočanstvo usta tvojih.

Svatko od nas poznaje osjećaj čekanja. Čekamo odgovor na molitvu, izlaz iz teške situacije, ozdravljenje, posao, pomirenje ili jasno vodstvo za budućnost. U tim trenucima često se pitamo: „Bože, gdje si?“ i „Koliko još moram čekati?“

Psalm 119,81-88 vodi nas upravo u takvu životnu situaciju. Psalmist se nalazi u razdoblju duboke patnje, progona i neizvjesnosti. Ne sumnja u Boga, ali se bori s pitanjem vremena. Zna da će Bog djelovati, ali ne zna kada. Njegove riječi otkrivaju da je najveći izazov vjere često ne sama nevolja, nego čekanje.

Glavna poruka ovog odlomka glasi:

Ustrajnost u čekanju na Božju riječ put je izbavljenja iz životnih jama i dubina.

Kada Božje kašnjenje boli

Psalmist započinje riječima:

“Duša mi gine za tvojim spasenjem, na tvoju čekam riječ.“ (Ps 119,81)

On nije izgubio vjeru. Naprotiv, njegova je vjera još uvijek usmjerena prema Bogu. Međutim, dugotrajno čekanje ostavlja trag na njegovu srcu.

Postavlja dva pitanja koja su poznata svakom vjerniku:

• Koliko dugo?
• Kada?

To su pitanja koja nalazimo kroz cijelu Bibliju. Proroci su ih postavljali. Job ih je postavljao. David ih je postavljao. Čak i mučenici u knjizi Otkrivenja vapiju: „Dokle, Gospodine?“

Bog ne osuđuje takva pitanja kada proizlaze iz vjere. Problem nije u tome što pitamo Boga „kada“, nego kada prestanemo vjerovati da će On odgovoriti.

Bol iznutra i izvana

Psalmist opisuje kako ga čekanje pogađa na svim razinama.

Iznutra kaže:

“Duša mi gine za tvojim spasenjem.“

Njegovo srce je iscrpljeno. Osjeća se kao čovjek koji je došao do granice svojih snaga.

Izvana kaže:

“Oči mi ginu za riječju tvojom dok govorim: »Kad ćeš me utješiti?«“

Tolika je njegova čežnja da gotovo više nema snage gledati prema horizontu očekujući Božje djelovanje.

Mnogi vjernici upravo se ovdje mogu prepoznati. Molili su mjesecima ili godinama za određenu situaciju. Nastavili su vjerovati, ali osjećaju umor. Bog kao da šuti.

Ipak, upravo u takvim trenucima vjera sazrijeva.

Život koji vene u dimu kušnje – slika iscrpljenog čovjeka

Jedna od najdojmljivijih slika u ovom psalmu nalazi se u retku 83:

“Iako postadoh kao mješina na dimu.“

U drevnom svijetu vino se čuvalo u kožnim mjehovima. Ako bi dugo visjeli u dimom ispunjenom šatoru bez upotrebe, počeli bi se sušiti, smežuravati i propadati.

Psalmist se osjeća upravo tako.

Njegova životna energija polako nestaje. Dugotrajna kušnja ostavlja tragove. Osjeća se istrošeno, umorno i bez snage.

Koliko je ljudi danas koji se tako osjećaju?

Možda nisu izgubili vjeru, ali su izgubili radost. Možda nisu odustali od Boga, ali su iscrpljeni čekanjem.

Dobra vijest je da Bog vidi i razumije takvo stanje. On nije ravnodušan prema našim suzama.

Kada bezbožnici kopaju jame

Drugi dio odlomka opisuje stvarnost progona.

Psalmist govori:

“Oholice mi jame iskopaše.“

Njegovi neprijatelji nisu samo protivnici. Oni su oholi, buntovni i lažljivi.

Njihovo je oružje prijevara.

Njihova je strategija rušenje drugih kako bi sami izgledali veći.

Ni danas se ništa nije promijenilo.

Ljudi i dalje kopaju jame:

• klevetama,
• manipulacijama,
• lažnim optužbama,
• ismijavanjem,
• društvenim pritiscima.

Ponos uvijek pokušava uzdignuti sebe spuštajući druge.

Ali psalmist ne uzvraća istom mjerom. Umjesto osvete, okreće se Bogu.

Njegova sigurnost nije u vlastitoj snazi nego u Božjoj vjernosti.

Jedino sigurno uporište

Usred svih napada psalmist izgovara snažnu istinu:

“Sve su zapovijedi tvoje vjerne.“

Okolnosti se mijenjaju.

Ljudi se mijenjaju.

Prijatelji mogu iznevjeriti.

Planovi mogu propasti.

Ali Božja riječ ostaje vjerna.

To je razlog zašto psalmist može reći:

“A ja ne ostavih naredaba tvojih.“

Prava vjera ne očituje se samo kada primamo odgovore na molitve, nego kada ostajemo vjerni dok odgovori još nisu stigli.

Mnogi mogu slijediti Boga kada je sve dobro.

Duhovna zrelost pokazuje se kada nastavljamo vjerovati i onda kada ne razumijemo što Bog radi.

Božja ljubav donosi novu snagu

Posljednji redak psalma završava molitvom:

“Po milosrđu me svojemu oživi, i čuvat ću svjedočanstvo usta tvojih.“

Psalmist ne traži samo rješenje problema.

Traži obnovu srca.

Traži novi život.

Traži novu snagu za poslušnost.

To je često najveće čudo koje Bog čini u našim životima.

Ponekad prvo ne mijenja okolnosti.

Prvo mijenja nas.

Prije nego što ukloni kušnju, daje snagu da je izdržimo.

Prije nego što otvori vrata izbavljenja, jača naš karakter.

Prije nego što promijeni situaciju, produbljuje naš odnos s Njim.

Što možemo naučiti iz ovog psalma?

1. Kašnjenje nije isto što i odbijanje

Božja šutnja ne znači Božju odsutnost.

Često upravo tijekom čekanja Bog radi najdublje stvari u našem karakteru.

2. Vjera se pokazuje u ustrajnosti

Najveći dokaz povjerenja u Boga nije brzi odgovor na molitvu, nego postojanost dok odgovor još nije došao.

3. Božja riječ mora biti naše sidro

Kada osjećaji posustanu, a okolnosti postanu teške, Božja riječ ostaje jedini siguran temelj.

4. Božja ljubav nikada ne presušuje

Njegova milost dovoljna je za svaku kušnju, svaku suzu i svaki dan čekanja.

Zaključak

Možda se danas nalaziš u razdoblju u kojem i sam postavljaš pitanja:

„Bože, kada?“

„Koliko još dugo?“

Psalm 119 podsjeća nas da je čekanje sastavni dio života vjere. Međutim, ono nikada nije besmisleno. Dok čekamo, Bog oblikuje naše srce, produbljuje naše pouzdanje i uči nas oslanjati se na Njegovu riječ više nego na vlastite osjećaje.

Zato nemoj odustati.

Ako još nema odgovora, nastavi vjerovati.

Ako još nema izbavljenja, nastavi čekati.

Ako još ne vidiš rješenje, nastavi se držati Božje riječi.

Jer Bog koji je obećao ostaje vjeran, a Njegova ljubav nikada ne prestaje.

Citati za razmišljanje

Charles Spurgeon

“Psalmistovo je lice od tuge postalo tamno i sumorno, izbrazdano i izborano. Doista, cijelo je njegovo tijelo toliko suosjećalo s njegovim ojađenim umom da je izgubilo svoju prirodnu svježinu te postalo poput osušene i stvrdnute kože. Njegov je ugled bio zadimljen klevetama, a um isušen progonstvom. Gotovo se bojao da će zbog tolikih duševnih patnji postati beskoristan i nesposoban te da će ga ljudi gledati kao staru, istrošenu mješinu koja više ništa ne može držati niti služiti svojoj svrsi.“

Charles Spurgeon

“Umorio se od čekanja, iscrpio od bdijenja, obolio od silne potrebe. Tako su se pokazali iskrenost i gorljivost njegovih želja. Ništa ga nije moglo zadovoljiti osim izbavljenja koje dolazi iz Božje ruke. Njegova je nutrina čeznula i venula za spasenjem od Boga svake milosti; morao ga je imati ili će potpuno klonuti.“

Charles Spurgeon (o retku 88)

“Ako budemo obnovljeni u svojoj osobnoj pobožnosti, bit ćemo izvan dosega svojih napadača. Naša najbolja zaštita od napasnika i progonitelja jest više života. Sama dobrota Božja ne može nam učiniti veću uslugu nego da nam podari život u izobilju. Kada smo oživljeni, sposobni smo podnositi nevolje, nadmudriti lukavstvo i pobijediti grijeh. Gledamo na Božju ljubaznu dobrotu kao na izvor duhovne obnove te molimo Gospodina da nas oživi ne prema našim zaslugama, nego prema neograničenoj snazi svoje milosti.“

Albert Barnes

“Koliko se često u Psalmima pojavljuju izrazi: ‘Kada?’ i ‘Koliko dugo!’ Koliko su često i danas prikladni u životu vjernika! Bog često kuša vjeru i strpljenje svoje djece jednostavno odgađanjem odgovora. Snaga vjere i moć pobožnosti upravo se tada pokazuju u postojanom pouzdanju u Božja obećanja, čak i kada se čini da nema nikakvog znaka da će On uskoro djelovati.“

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Prisjeti se teških razdoblja u kojima si i sam postavljao ista pitanja Gospodinu: „Kada? i „Koliko dugo?“ Kako je Gospodin upotrijebio odgađanje odgovora u tvom životu da te nauči vrijednim lekcijama?
2. Jesi li ikada toliko želio da Bog odgovori na tvoju molitvu da si svakodnevno razmišljao o tome i s nestrpljenjem čekao Njegovo djelovanje? Jesi li doživio razdoblje u kojem si čeznuo da Gospodin ispuni svoje obećanje, riješi problem ili donese izbavljenje, ali se odgovor činio dalekim? Kako si se osjećao tijekom tog čekanja i što te Bog kroz njega naučio? Oči mogu postati vrlo teške od čekanja, a ipak ne prestati gledati prema Bogu.
3. Razmisli kako se oholi i ponosni uzdižu kopajući jame drugima i pokušavajući srušiti pravednike. Kakve se jame kopaju u naše vrijeme? Pokušavamo li ponekad i mi uzdignuti sebe spuštajući druge?
4. Budući da je Gospodnja milost vječna prema Njegoov djeci, ona se nikada ne iscrpljuje, premda je bezbroj puta prizivana kako bi oživjela mnoge vjernike u najtežim okolnostima. Razmišljaj o dubinama i bogatstvu Gospodnje ljubavi i milosti.