Psalam 119
- 121 AJIN Činio sam pravdu i pravicu, ne ostavljaj me mojim tlačiteljima!
- 122 Založi se za dobro sluge svojega, da me ne tlače oholice!
- 123 Oči mi ginu za spasenjem tvojim i za riječju tvoje pravednosti.
- 124 Čini sa slugom svojim po svojemu milosrđu i pouči me svojim propisima.
- 125 Ja sam sluga tvoj: daj mi razbora da upoznam tvoja svjedočanstva.
- 126 Vrijeme je da djeluješ, GOSPODE: prekršiše Zakon tvoj.
- 127 Zato ljubim zapovijedi tvoje više od zlata, i od zlata najčišćega.
- 128 Stoga smatram ispravnima sve odredbe o svemu, i mrzim svaki lažan put.
Postoje trenuci kada nepravda traje toliko dugo da čovjek počne osjećati nemoć. Molio je, čekao, trpio, pokušavao ostati vjeran, ali okolnosti se ne mijenjaju. Upravo iz takve dubine dolazi molitva psalmista:
„Vrijeme je da djeluješ, GOSPODE: prekršiše Zakon tvoj.“
(Psalam 119,126)
Ove riječi nisu izraz nestrpljivosti, nego vapaj čovjeka koji zna da konačna pomoć ne dolazi od ljudi, nego od Boga. Psalmist ne traži osvetu iz ogorčenosti, nego Božju pravednu intervenciju usred nepravde.
Vjernost usred nepravde
Psalmist započinje riječima:
„Činio sam pravdu i pravicu, ne ostavljaj me mojim tlačiteljima!“
On ne tvrdi da je bez grijeha, nego da je nastojao živjeti pošteno, pravedno i vjerno pred Bogom. Ipak, unatoč tome, suočava se s tlačenjem i nepravdom.
To nas podsjeća na važnu istinu: vjernost Bogu ne znači da ćemo uvijek biti pošteđeni nepravde. Ponekad upravo oni koji žele hodati Božjim putem najdublje osjećaju težinu svijeta koji odbacuje Božju riječ.
Ali psalmist zna kome se obraća. On ne uzima pravdu u svoje ruke, nego predaje svoju nevolju Bogu. Njegova molitva otkriva srce koje vjeruje da Bog vidi, zna i djeluje u pravo vrijeme.
Bog je zaštitnik svojih slugu
Psalmist dalje moli:
„Založi se za dobro sluge svojega, da me ne tlače oholice!“
Ova molitva pokazuje njegovu potpunu ovisnost o Bogu. On sebe naziva Božjim slugom. To nije znak slabosti, nego poniznosti. Zna da pripada Gospodinu i da se njegov život nalazi u Božjim rukama.
Kada moli da Bog „jamči“ za njega, zapravo traži da se Bog zauzme za njegovu stvar. On nema snage sam se izbaviti. Zato moli Boga da bude njegov zaštitnik, branitelj i sigurnost.
To je velika utjeha za svakoga tko prolazi kroz nepravdu. Bog ne gleda ravnodušno patnju svojih slugu. On ne zaboravlja one koji mu pripadaju.
Kada se Božji odgovor čini odgođenim
Jedan od najiskrenijih redaka ovoga odlomka glasi:
„Oči mi ginu za spasenjem tvojim i za riječju tvoje pravednosti.“
Psalmist čeka toliko dugo da su mu oči umorne od iščekivanja. To je slika duše koja neprestano gleda prema Bogu i pita: „Gospodine, kada ćeš djelovati?“
Čekanje je jedno od najtežih područja vjere. Lako je vjerovati kada Bog brzo odgovori. Mnogo je teže ostati vjeran kada se čini da nebo šuti.
Ali psalmist ne odustaje. I dok čeka izbavljenje, on i dalje čezne za Božjom riječju. To je znak zrele vjere. Kašnjenje iz naše perspektive ne znači da je Bog zakasnio. Bog nikada ne djeluje prerano niti prekasno. On djeluje u svoje savršeno vrijeme.
U čekanju nam treba razumijevanje
Zanimljivo je da psalmist ne moli samo za izbavljenje. On moli:
„Čini sa slugom svojim po svojemu milosrđu i pouči me svojim propisima. Ja sam sluga tvoj: daj mi razbora da upoznam tvoja svjedočanstva.“
Dok čeka Božju intervenciju, traži Božju pouku. To je vrlo važno. U nevolji često najviše želimo promjenu okolnosti, ali Bog nas u tim trenucima želi učiti dubljem pouzdanju.
Psalmist zna da mu nije potrebna samo vanjska pomoć. Potrebno mu je i unutarnje razumijevanje. Želi gledati svoju situaciju Božjim očima. Želi razumjeti Božju riječ, Božje putove i Božju pravednost.
To je molitva koja mijenja srce: „Gospodine, izbavi me, ali me i pouči. Pomozi mi da u ovoj nevolji bolje upoznam Tebe.“
Vrijeme je da Gospodin djeluje
Vrhunac odlomka nalazi se u riječima:
„Vrijeme je da djeluješ, GOSPODE: prekršiše Zakon tvoj.“
Psalmist promatra svijet u kojem ljudi odbacuju Božji autoritet, preziru Njegovu riječ i gaze Njegov zakon. Zlo se ne čini slučajno. Ono postaje način života.
Zato njegov vapaj nije samo osoban. On ne moli samo za vlastito izbavljenje, nego za Božju pravednost. Želi da Bog pokaže da Njegova riječ nije prazna, da Njegov zakon nije nevažan i da zlo neće imati posljednju riječ.
I danas postoje trenuci kada vjernik može reći: „Gospodine, vrijeme je da djeluješ.“ Ne zato što mi određujemo Božji raspored, nego zato što vjerujemo da Bog vidi nepravdu i da će u svoje vrijeme pokazati svoju svetost, pravednost i milost.
Božja riječ vrjednija od zlata
Dok čeka Božje djelovanje, psalmist ne gubi ljubav prema Božjoj riječi. Naprotiv, kaže:
„Zato ljubim zapovijedi tvoje više od zlata, i od zlata najčišćega.“
Nepravda oko njega ne umanjuje vrijednost Božje riječi. Ona je čini još dragocjenijom. Kada ljudi odbacuju Božje zapovijedi, psalmist ih još više ljubi. Kada svijet bira laž, on se još čvršće drži istine.
Božja riječ za njega nije samo skup pravila. Ona je bogatstvo veće od zlata. Ona daje smjer, sigurnost, mudrost i nadu.
Zato može reći:
„Stoga smatram ispravnima sve odredbe o svemu, i mrzim svaki lažan put.“
Ljubav prema Božjoj riječi uvijek vodi prema odbacivanju laži. Ne možemo istodobno ljubiti Božju istinu i miriti se s putem koji joj se protivi.
Zaključak
Psalam 119,121–128 uči nas kako živjeti kada nepravda traje, kada se Božji odgovor čini odgođenim i kada svijet oko nas odbacuje Božju riječ.
Psalmist nas ne uči očaju, nego vjeri. Ne poziva nas na osvetu, nego na pouzdanje u Boga. Ne potiče nas da napustimo Božju riječ, nego da je ljubimo više od svega.
Kada ne možemo sami promijeniti okolnosti, možemo se osloniti na Boga koji vidi. Kada ne razumijemo Božje vrijeme, možemo tražiti Njegovu mudrost. Kada ljudi gaze Božji zakon, možemo ostati vjerni Njegovoj istini.
Jer doći će trenutak kada će Gospodin djelovati.
A dok čekamo, pozvani smo ljubiti Njegovu riječ, hodati u pravednosti i vjerovati da Bog nikada ne zaboravlja svoje sluge.
Citati za razmišljanje
Leupold: Ovaj odlomak prikazuje vjernoga Božjeg slugu koji svoju parnicu predaje u Božje ruke i čvrsto se drži Njegove riječi. Nazivajući sebe „slugom“, psalmist pokazuje poniznost i svjesnost svoga mjesta pred Bogom.
Vanjska nepravda ne smije poljuljati unutarnju vjernost.
Spurgeon: Kada ljudi odbacuju Božji zakon, izvrću istinu i preziru Božji autoritet, vjernici s čežnjom iščekuju da Bog pokaže svoju silu. On može djelovati sudom nad zlom ili duhovnom obnovom koja ponovno uzdiže njegov narod.
Yates: Nakon što potvrđuje svoju vjernost Bogu, psalmist s pouzdanjem očekuje Božju intervenciju. Kada ljudska pomoć zakaže, ostaje sigurnost da će Gospodin djelovati u pravo vrijeme.
Pitanja za osobno razmišljanje:
- Živim li kao vjeran sluga koji svoje pouzdanje stavlja u Gospodina?
- Kada prolazim kroz nepravdu, tražim li Božju pomoć ili se oslanjam samo na vlastitu snagu?
- Kako reagiram kada se čini da Bog dugo ne odgovara na moje molitve?
- Cijenim li Božju riječ više od prolaznih vrijednosti ovoga svijeta?