- 1 Glas svoj k Bogu podižem i glasom svojim k Bogu vapim, i on će me čuti.
- 2 U dan nevolje tražim Gospodina, ruka mi se noću pruža i ne sustaje; duša moja ne dȃ se utješiti.
- 3 Spominjem se Boga i uzdišem; promišljam i klone mi duh. Sela
- 4 Ti držiš vjeđe očiju mojih; tako sam potresen da govoriti ne mogu.
- 5 Razmišljam o danima davnim, o godinama minulih vjekova.
- 6 Spominjem se pjesme svoje noću, razmišljam u srcu svojemu; i duh moj pomnjivo ispituje.
- 7 Zar će Gospodin odbaciti zauvijek i zar nikad više neće biti naklon?
- 8 Je li milosrđe njegovo zauvijek prestalo, obećanje propalo za sve naraštaje?
- 9 Zar se Bog zaboravio smilovati, ili je u gnjevu zatvorio smilovanje svoje? Sela
- 10 Pa rekoh: »Ovo je bol moja, al’ spominjem se godina desnice Svevišnjega.«
- 11 Spominjem se djela GOSPODNJIH; da, spominjem se tvojih pradavnih čudesa.
- 12 I mislim o svim tvojim djelima, i razmišljam što si učinio.
- 13 Bože, svet je put tvoj! Koji je bog tako velik kao Bog naš?
- 14 Ti si Bog koji činiš čudesa, među pucima si očitovao snagu svoju.
- 15 Mišicom si otkupio puk svoj, sinove Jakovljeve i Josipove. Sela
- 16 Vode te ugledaše, Bože, vode te ugledaše i uzdrhtaše; i bezdani ustreptaše.
- 17 Oblaci lijevahu vodom, svod ispusti glas; i strijele tvoje poletješe.
- 18 Glas tvojega groma bijaše u vihoru, munje osvijetliše svijet; zemlja uzdrhta i zatrese se.
- 19 Po moru vodi put tvoj, i staza tvoja po velikim vodama, a tragovi se tvoji ne znaju.
- 20 Vodio si kao stado puk svoj rukom Mojsija i Arona.
Jeste li se ikada uhvatili kako postavljate pitanje:
ŠTO NIJE U REDU S BOGOM?
Sigurno su kršćani prvog stoljeća, koji su trpjeli progonstva, bili u napasti postaviti to pitanje. Prva Petrova poslanica pomaže nam da patnju zbog Krista stavimo u ispravan okvir.
Ipak, svaki vjernik koji ozbiljno želi slijediti Krista, ali se nađe zbunjen i opterećen, bori se s istim pitanjem:
ŠTO NIJE U REDU S BOGOM?
Intelektualno znamo odgovor:
Ništa nije pogrešno s Bogom.
Ali… (teške životne situacije)
I. TRAŽENJE BOGA MOŽE POVEĆATI TVOJU BOL (r. 1-9)
Jedna od najneočekivanijih poruka ovog psalma je ova:
traženje Boga ne uklanja uvijek odmah bol — ponekad je čak pojačava.
Bog nikada ne traži da negiramo stvarnost.
Nismo pozvani biti stoici i reći: “Ne boli me.”
To je više pristup nekih kultova – uvjeri sebe da nema boli pa će nestati.
Poruka Prve Petrove poslanica je jasna: slijeđenje Krista nije bijeg od patnje.
Naprotiv: svi koji žele živjeti pobožno – trpjet će. Tražimo Boga za izbavljenje, ali ponekad upravo to traženje povećava bol.
a) Kada znaš da Bog sluša, ali ne djeluje (r. 1)
Znamo obećanja što Pismo kaže: traži – primit ćeš, kucaj – otvorit će se.
Prva Ivanova poslanica 5:14–15 naglašava: Bog čuje molitve koje su po Njegovoj volji.
Tu dolazimo do problema: Mora biti po Njegovoj volji.
I pitanje se mijenja: Što nije u redu s Božjom voljom?
Znamo da Bog čuje.
Zašto onda ne djeluje?
Zašto sam još uvijek u ovoj situaciji?
I tu nastaje napetost:
Ako Bog čuje – zašto ne odgovara onako kako očekujem?
To pitanje ne znači nevjeru. Ono otkriva borbu između našeg razumijevanja i Božje mudrosti.
b) Kada odbijaš Božju utjehu i biraš prigovaranje (r. 2–3)
Potrebna je vjera da vjeruješ u Božju dobrotu usred boli.
Bog se objavljuje kao Bog utjehe.
Ali u teškim trenucima lako je odbiti tu utjehu i zadržati se u frustraciji.
Zašto?
Jer je lakše vrtjeti problem nego vjerovati Božjem karakteru.
c) Kada nevolje ne prestaju (r. 4)
Nema sna, nema odmora. Unutarnji pritisak raste. Postoje razdoblja kada nema olakšanja. Zato što nevolje imaju svrhu: približiti nas Njemu.
Ilustracija:
Kao loza oko hrasta:
- oluja je pritišće bliže stablu
- ili je stablo štiti
Bog ponekad štiti, a ponekad dopušta pritisak, da nas privuče bliže sebi.
d) Kada uspoređuješ sadašnjost s prošlom radošću (r. 5–6)
Zamka uspoređivanja s prošlošću
Sjećanja mogu i pomoći i odmoći.
Dva puta:
- mogu voditi u gorčinu: “Nekad je bilo bolje”
- ili u vjeru, nadu: “Bog je djelovao prije – djelovat će opet”
e) Kada sumnjaš u Božju ljubav (r. 7–9)
To su pitanja koja dolaze iz boli, ne iz buntovništva.
Šest teških pitanja:
- Hoće li me Gospodin zauvijek odbaciti?
- Hoće li ikada opet biti milostiv?
- Je li prestala Njegova ljubav?
- Jesu li Njegova obećanja propala?
- Je li Bog zaboravio milost?
- Je li u gnjevu uskratio milosrđe?
Ovo su duboke unutarnje borbe.
Ali istina je: Božja vjernost ne može biti poništena našom nevjernošću.
Poslanica Rimljanima 8: Ništa nas ne može odvojiti od Božje ljubavi u Kristu.
II. PRIJELAZ: ODLUKA DA RAZMIŠLJAM O BOŽJOJ VELIČINI (r. 10–12)
Prekretnica: promjena fokusa
U središtu psalma dolazi ključni trenutak.
Ništa se izvana nije promijenilo.
Ali nešto se mijenja iznutra.
Psalmist donosi odluku: Počet ću razmišljati o Božjoj veličini, a ne samo o svojim problemima.
To je prekretnica svakog duhovnog rasta.
Sjećanje koje vraća vjeru
Psalmist se prisjeća Božjih djela:
- stvaranje svijeta
- izbavljenje iz Egipta
- razdvajanje Crvenog mora
- Božje vodstvo kroz pustinju
To nisu samo povijesne činjenice.
To su dokazi Božjeg karaktera.
BOŽJA VELIČINA SE NE MOŽE POREĆI
Bog koji je djelovao tada – djeluje i danas.
Bog je veći od tvoje situacije
Priroda, povijest i osobno iskustvo svjedoče isto:
Bog nije izgubio kontrolu.
Bog nije zaboravio.
Bog nije odustao.
On vodi – čak i kada put ne razumijemo.
Zaključak: ništa nije u redu s Bogom?, ali kroz to Bog nas mnogo toga uči nas
Istina koja ostaje:
Ništa nije pogrešno s Bogom.
Ali Bog često radi nešto duboko u nama:
- oblikuje naš karakter
- uči nas povjerenju
- oslobađa nas oslanjanja na osjećaje
Jer zrela vjera ne ovisi o okolnostima, nego o Božjem karakteru.
Citati za razmišljanje:
Stedman:
“Očito je da se ovdje suočava s dva problema, a ne samo s jednim. Prije svega, tu su mučne okolnosti koje su ga dovele k Bogu, što se vidi u recima 1–2; ali u recima 3–4 pojavljuje se druga vrsta problema koja proizlazi iz prvoga: prividni Božji neuspjeh da odgovori na njegov vapaj za pomoć. Od ta dva problema, ovaj je veći. Zato kaže u retku 3: ‘Mislim na Boga i uzdišem…’ To ga samo čini još gorim. Zašto Bog nešto ne učini? To je vapaj koji izbija iz dubine njegove tjeskobe. ‘Mislim na Boga i to me navodi da pitam: Zašto mi ne pomaže? Uzdišem, razmišljam, i moj duh se topi…’
Cijeli ovaj psalam nije ništa drugo nego divan komentar, ispričan kroz iskustvo jednoga čovjeka, na onaj redak koji sam vam već citirao iz Novoga zavjeta:
‘Nije vas snašla kušnja osim one koja je zajednička ljudima; ali vjeran je Bog koji neće dopustiti da budete kušani preko svojih mogućnosti, nego će s kušnjom dati i izlaz [ne da pobjegnete od pritiska, nego da izbjegnete poraz zbog pritiska], da je možete podnijeti’ (usp. Prva poslanica Korinćanima 10,13)…
Znak kršćanskog sazrijevanja jest da čovjek postaje stabilan, postojan, pouzdan. On i dalje ima osjećaje, ali oni više ne upravljaju njime. Njegov život više nije iskustvo stalnih uspona i padova — čas gore, čas dolje — nego postaje stabilan, postojan, pouzdan, vjeran, pouzdan kao što je Bog.
Nikada ne bismo došli do toga kada bi nam Bog odmah odgovarao. Tada bismo ovisili o svojim osjećajima u svemu. Zato se Bog ponekad namjerno skriva. Ako prolaziš kroz takvo iskustvo, pomoći će ti shvatiti da te Bog poučava lekciji koju trebaš naučiti. Tako nas prisiljava da djelujemo onako kako je čovjek i bio zamišljen da djeluje: iz razuma, a ne iz osjećaja; sa svim činjenicama, a ne samo s dijelom; počinjući s Bogom u našem razmišljanju, a ne s čovjekom ili samima sobom; krećući se od razmišljanja prema molitvi, a ne obrnuto; shvaćajući da je način na koji smo zamišljeni da živimo – najprije razmišljati o Bogu, a zatim na toj osnovi moliti Mu se s pouzdanjem, mirom i očekivanjem. Tako je Bog zamislio da čovjek živi.”
MacDonald:
“Netko je opisao tijek misli ovdje u četiri riječi:
- Uzdasi (r. 1–4)
- Potonuće (r. 7–10)
- Pjevanje (r. 11–15)
- Uzlet (r. 16–20)
… ovaj psalam je ilustracija poznate izreke:
Zaokupljenost sobom donosi tjeskobu.
Zaokupljenost drugima donosi obeshrabrenje.
Zaokupljenost Kristom donosi radost.”
Kidner (uz r. 7–9):
“Ovo je jasan primjer vrijednosti priznavanja vlastitih sumnji Bogu. Kako se opće sumnje iz retka 7 preciznije razrađuju u retcima 8 i dalje, njihove unutarnje proturječnosti izlaze na vidjelo, a s njima i mogućnost odgovora. Ako je postojana ljubav obećana u Njegovu savezu… teško da može nestati ili da Njegova obećanja mogu propasti. Riječi ‘zauvijek’ i ‘za sva vremena’ naglašavaju tu istinu.”
Leupold:
“Dvije krajnosti treba izbjegavati dok dublje ulazimo u pouku koja je ovdje iznesena. Jedna je smatrati da materijal u psalmu daje potpuno rješenje, konačno i završeno u svim svojim dijelovima, kao da je pjesnik do kraja psalma potpuno povratio ravnotežu. Takav pristup jedva da je opravdan.
Druga krajnost jest tvrditi da je napetost opisana u prvom dijelu psalma i dalje prisutna punom snagom i na kraju psalma. Svoje smo stajalište naznačili naslovom koji smo dali psalmu: ‘Vjera slabi i djelomično se obnavlja.’ To je drugi način da kažemo kako smatramo da je pisac već dobrim dijelom na putu oporavka do kraja psalma. Otkrio je lijek; primijenio ga je; on je počeo djelovati; ponovno je zadobio čvrsto tlo pod nogama; s te točke moći će se uskoro duhovno potpuno obnoviti.”
G. Campbell Morgan:
“Poruka psalma jest da razmišljanje o vlastitoj tuzi lomi i obeshrabruje, dok gledanje na Boga omogućuje pjevanje i u najmračnijem danu. Kada to jednom spoznamo – naše su godine u Njegovoj desnici, svjetlo je posvuda i pjesma se uzdiže.”
Pitanja za osobno razmišljanje:
- Što je to tako drastično promijenilo stav psalmista između redaka 10 i 11?
- Koja je bila Božja svrha u tome što u početku nije odgovarao?
- Na koji je način korisno prisjećati se „dobrih starih dana”?
- A na koji način to nije korisno? Koje od šest prodornih pitanja iz redaka 7–9 najčešće postavljaš kada si potišten? Koja još pitanja obično dodaješ tome?
STVARNOST MOJIH NEVOLJA NIKADA NE MOŽE PROTURJEČITI VELIČINI BOGA