PSALAM 79 – Koliko dugo, Gospodine? I zašto?

Psalam 79

• 1 Bože, uđoše pogani u baštinu tvoju, tvoj sveti Hram oskvrnuše, Jeruzalem pretvoriše u ruševine.
• 2 Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim, meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim.
• 3 Kao vodu krv im prolijevahu oko Jeruzalema, i ne bijaše nikoga da ih sahrani.
• 4 Postadosmo sramota susjedima svojim, podsmijeh i ruglo onima koji su oko nas.
• 5 Dokle, GOSPODE? Zar ćeš se gnjeviti zauvijek? Zar će ljubomora tvoja poput ognja gorjeti?
• 6 Izlij srdžbu svoju na narode koji tebe ne poznaju, i na kraljevstva koja tvoje ne zazivlju ime!
• 7 Jer izjedoše Jakova i opustošiše njegovo boravište.
• 8 Ne spominji se, protiv nas, pređašnjih bezakonja; nek smilovanje tvoje žurno u susret nam dođe, jer padosmo veoma nisko.
• 9 Pomozi nam, Bože našega spasenja, zbog slave imena svojega; i izbavi nas, i očisti grijehe naše radi imena svojega.
• 10 Zašto da govore pogani: »Gdje je Bog njihov?« Neka se objavi poganima, pred očima našim, osvetom prolivene krvi slugu njegovih.
• 11 Nek jauk sužnja dopre do tvog lica, snagom mišice svoje zaštiti smrti podložne!
• 12 A našim susjedima u krilo njihovo sedmerostruko vrati pogrdu kojom pogrdiše tebe, Gospodine.
• 13 A mi, puk tvoj i ovce paše tvoje, hvalit ćemo tebe dovijeka; od koljena do koljena kazivat ćemo hvalu tvoju!

Psalam 79 jedan je od onih biblijskih tekstova koji nas ne ostavljaju ravnodušnima. On ne govori o površnoj vjeri niti o lagodnom životu, nego o trenutku kada se Božji narod nalazi pod teškom disciplinom, slomljen, ponižen i zbunjen. U takvom stanju iz srca vjernika izbijaju dva duboka pitanja: “Koliko dugo?” i „Zašto?“

Ovaj psalam nije samo povijesni zapis o razorenom Jeruzalemu – on je ogledalo svakog vjernika koji prolazi kroz vrijeme tame, Božje šutnje i unutarnjeg preispitivanja.

Kada disciplina boli: „Koliko dugo?“

Prvi dio psalma (redci 1–7) opisuje razmjere katastrofe. Neprijatelji su provalili u Božju baštinu, oskvrnuli hram i razorili Jeruzalem. Ništa nije ostalo sveto. Čak ni smrt ne donosi dostojanstvo – tijela su ostavljena pticama i zvijerima, bez pokopa, bez časti.

Ovo nije samo fizičko razaranje, nego i duboko duhovno poniženje.

Božji narod postaje predmet poruge:

• Postali smo ruglo svojim susjedima
• podsmijeh onima oko nas

U takvoj situaciji prirodno se rađa pitanje:

“Dokle, Gospodine? Hoćeš li se zauvijek gnjeviti?“

Ovo pitanje ne dolazi iz nevjere, nego iz ranjene vjere. To je vapaj onih koji znaju da je Bog pravedan, ali ne razumiju zašto šuti.

Napetost između pravde i stvarnosti

Psalmist se suočava s nečim što izgleda kao nepravda:
Zašto Božji narod pati, a bezbožni narodi napreduju?

Zar Božji gnjev ne bi trebao pasti na one koji Ga ne poznaju?

Ovo pitanje otkriva duboku borbu srca: kako pomiriti Božju svetost s trenutnom stvarnošću?

Drugo pitanje: “Zašto?“

U drugom dijelu psalma (redci 8–13), ton se mijenja. Vapaj prelazi u molitvu. Pitanje “koliko dugo2 prelazi u pitanje “zašto“:

“Zašto bi narodi govorili: ‘Gdje je njihov Bog?’“

Ovdje psalmist više ne gleda samo na svoju patnju, nego na Božju slavu. Ako Bog ne djeluje, neprijatelji će zaključiti da Ga nema.

Molitva koja ima dubinu

Psalmist ne moli površno. Njegova molitva ima jasnu strukturu i teološku dubinu:

1. Molba za oproštenje

• Ne spominji grijehe naših predaka
• priznanje da je disciplina povezana s grijehom

2. Molba za milosrđe

• Neka nas brzo susretne tvoje suosjećanje
• svijest o vlastitoj nemoći

3. Molba za Božju slavu

• Radi slave svoga imena
• središte molitve nije čovjek, nego Bog

Poziv na Božju pravdu

Psalmist također traži Božju pravdu nad neprijateljima. Važno je razumjeti: ovo nije izraz sirove osvete, nego žeđ za pravednošću.

Neprijatelji su:

• prolili krv Božjih slugu
• tlačili zarobljenike
• ismijavali Božji narod

Zato psalmist zaziva Boga da pokaže svoju silu – ne radi osobne osvete, nego radi istine i pravednosti.

Nada koja ne umire

Unatoč svemu, psalam završava nadom:

“A mi, tvoj narod i ovce tvoje paše, slavit ćemo te dovijeka.”

Ovo je ključ razumijevanja cijelog psalma.
Tama je stvarna. Patnja je duboka. Pitanja su iskrena.
Ali vjera ne nestaje.

Što ovaj psalam znači za nas danas?

Psalam 79 nas uči nekoliko važnih istina:

1. Bog ponekad dopušta duboku disciplinu

Ne kako bi nas uništio, nego kako bi nas oblikovao, pročistio i vratio sebi.

2. Pitanja nisu znak nevjere

Pitati “koliko dugo” i “zašto” nije grijeh – to je dio odnosa s Bogom.

3. Prava molitva ima dubinu

Nije samo emocija, nego uključuje:

• priznanje grijeha
• vapaj za milošću
• želju za Božjom slavom

4. Božja šutnja nije Njegova odsutnost

I kada izgleda da Bog ne djeluje, On i dalje suvereno upravlja situacijom.

5. Nada se temelji na tome tko je Bog

Ne na okolnostima, nego na činjenici da smo:

“njegov narod i ovce njegove paše“

Zaključak

Psalam 79 nije samo psalam tuge – on je psalam zrele vjere.

To je vjera koja:

• postavlja teška pitanja
• priznaje vlastitu krivnju
• traži Božju pravdu
• i na kraju – odlučuje slaviti Boga, bez obzira na okolnosti

Kada se i mi nađemo u razdoblju discipline ili nerazumijevanja, ovaj psalam nas uči da ne bježimo od Boga – nego da Mu dođemo s iskrenim srcem i kažemo:

“Gospodine, koliko dugo? I zašto?“

Jer upravo u tim pitanjima započinje dublji odnos s Njim.

Citati za razmišljanje:

Kidner:
“Tama je gotovo potpuna, ali nikada ne prelazi u očaj; zapravo je u velikoj mjeri plod zbunjenosti što se Božja ‘velika sila’ (11) tako dugo uskraćuje njegovu narodu. Drugim riječima, to je vapaj vjere u zbunjenosti, a ne temeljne sumnje.”

Maddux:

I. Plodovi vjernosti

A. Neznabošci u posjedu

1. Oskrnavljen hram
2. Uništen grad
3. Oskrnavljeni mrtvi
4. Obezvrijeđen ljudski život
   • krv je tekla kao voda
   • tijela nepokopana

B. Izrugivanje od susjeda
C. Očajnički vapaj napuštenosti

II. Molitva za odmazdu

A. Izlij gnjev

1. Neznabošci ne žele poznavati Boga
2. Ne zazivaju njegovo ime

B. Ne spominji naše grijehe

1. Prijašnje bezakonje
2. Podari nam nježno milosrđe
3. Dubine očaja

C. Pomozi nam!

1. Radi svoga imena
2. Izbavi nas
3. Očisti nas

D. Odgovori na naše sumnje

1. Poruga neznabožaca
2. Obznani im svoju osvetu
3. Uoči stanje zarobljenika
4. Sačuvaj svojom snagom

III. Obećanje slavljenja

A. Mi, tvoje ovce
B. U tvojoj paši
C. Zahvaljivanje zauvijek
D. Hvala naraštajima koji dolaze

VanGemeren:
“Srceparajući vapaj ‘koliko dugo’ dolazi od ranjenog naroda (usp. Otk 6,10). Nakon teškog udarca, oni ne pitaju zašto, nego koliko dugo moraju patiti. Bog je gnjevan zbog njihovih grijeha. Pod težinom tog gnjeva oni silno pate. Njegov ljubomorni gnjev toliko je snažan da se uspoređuje s proždrljivom vatrom…

Pitanje (r. 5) služi kao prijelaz iz tužaljke (r. 1–4) u molitvu (r. 6–9). S obzirom na zločine naroda nad Božjom zajednicom i težinu Judine patnje, psalmist moli za Božju pravdu. To nije sirova osveta, nego pravda. Pravda mora biti izvršena zbog ponašanja neznabožaca. Oni nisu imali poštovanja prema Bogu, nisu ga istinski poznavali niti zazivali njegovo ime. Umjesto toga, oskvrnuli su i uništili Božju zemlju i narod, ostavljajući ih u očaju.“

Leupold:
“Kada se Božji sveti nalaze u iznimno teškoj patnji, ne treba svaka njihova izjava biti shvaćena kao normativna ili primjerena. Ako je neka izjava pretjerana, ne treba je oštro kritizirati zbog neravnoteže. Ekstremne okolnosti rađaju ekstremne izjave, koje sam pisac možda kasnije žali, i koje mi ne bismo trebali ni braniti ni prestrogo osuđivati.”

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Koliko daleko Gospodin dopušta da situacija ode (posebno u vremenu discipline) prije nego što se umiješa i obrani svoju čast i čast svoga naroda?
2. Koliko ozbiljno shvaćamo činjenicu da je naš Bog Bog ljubomoran – ljubomoran za našu vjernost i poslušnost?
3. Kakve molbe psalmist ovdje iznosi? Kakvu argumentaciju koristi? Odražavaju li naše molitve promišljen dijalog ili samo emocionalne vapaje?
4. Koji su sve blagoslovi povezani s time da smo Božji narod i „ovce njegove paše“?