Otkrivenje
1
1 Otkrivenje Isusa Krista, koje je njemu dao Bog da pokaže svojim slugama, to jest ono što se ima dogoditi ubrzo, i obznanio to poslavši po svome anđelu svome sluzi Ivanu,
2 koji je posvjedočio za riječ Božju i za svjedočanstvo Isusa Krista, to jest za sve što je vidio.
3 Blagoslovljen je onaj tko čita i oni koji slušaju riječi ovoga proroštva te čuvaju to što je u njemu zapisano, jer vrijeme je blizu.
4 Ivan sedmerim crkvama koje su u Aziji: Milost vam i mir od onoga koji jest, i koji bijaše, i koji dolazi; i od sedam Duhova koji su pred njegovim prijestoljem;
5 i od Isusa Krista, vjernoga svjedoka, prvorođenca od mrtvih i vladara nad zemaljskim kraljevima. Njemu koji nas je uzljubio i u svojoj nas krvi oprao od naših grijeha
6 i učinio nas kraljevima i svećenicima Bogu i svome Ocu: njemu slava i vlast u vijeke vjekova. Amen.
7 Gle, on dolazi s oblacima i vidjet će ga svako oko, i oni koji su ga proboli: i naricat će zbog njega sva zemaljska plemena. Jest, amen.
8 “Ja sam Alfa i Omega, početak i svršetak,” govori Gospodin, “onaj koji jest, i koji bijaše, i koji dolazi: Svevladar.”
9 Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji i u kraljevstvu i postojanosti Isusa Krista, bijah na otoku zvanu Patmos, zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva Isusa Krista.
10 Nađoh se u Duhu u Gospodinov dan i začuh iza sebe jak glas, kao u trublje,
11 kako govori: “Ja sam Alfa i Omega, prvi i posljednji” i: “Ono što vidiš, napiši u knjigu i pošalji sedmerim crkvama koje su u Aziji: u Efez, i u Smirnu, i u Pergam, i u Tijatiru, i u Sard, i u Filadelfiju, i u Laodiceju.”
12 I okrenuh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. I, okrenuvši se, ugledah sedam zlatnih svijećnjaka,
13 a posred sedam svijećnjaka netko kao Sin čovječji, odjeven u halju sve do stopala i opàsan oko prsiju zlatnim pojasom.
14 Njegova glava i vlasi bijahu bijele kao vuna bijela kao snijeg, a oči mu kao plamen ognjeni;
15 noge mu nalik sjajnoj mjedi, kao u peći užarene, a glas njegov kao hûk mnogih voda.
16 U desnici svojoj imaše sedam zvijezda, iz usta mu izlazi oštar dvosjekli mač, a lice mu bijaše kao sunce kada sjaji u svojoj snazi.
17 Kada ga ugledah, padoh mu do nogu kao mrtav. I položi on svoju desnicu na mene govoreći mi: “Ne boj se, ja sam prvi i posljednji,
18 ja sam onaj koji živi; i bijah mrtav, i gle, živ sam zauvijek, amen; i imam ključeve pakla i smrti.
19 Napiši to što si vidio, i ono što jest, i ono što će biti poslije toga;
20 tajnu sedam zvijezda koje si vidio u mojoj desnici, i sedam zlatnih svijećnjaka. Sedam zvijezda anđeli su sedam crkava, a sedam svijećnjaka koje si vidio sedam je crkava.”
2
1 “Anđelu crkve u Efezu napiši: Ovo govori onaj koji drži sedam zvijezda u svojoj desnici, onaj koji hoda posred sedam zlatnih svijećnjaka:
2 Znam tvoja djela, i tvoj trud, i tvoju postojanost, i kako ne možeš podnijeti opake: i iskušao si one koji tvrde da su apostoli, a nisu, i otkrio si da su lažljivci;
3 i podnosio si, i postojanosti imaš, i za moje ime si se trudio, i nisi malaksao.
4 Ali imam protiv tebe nešto, zato što si svoju prvu ljubav ostavio.
5 Sjeti se, stoga, odakle si pao, pokaj se i čini prvotna djela; inače ubrzo dolazim k tebi i uklonit ću tvoj svijećnjak s njegova mjesta ako se ne pokaješ.
6 Ali ovo imaš: mrziš djela nikolaita, koja i ja mrzim.
7 Onaj tko ima uho neka čuje što Duh govori crkvama. Onome tko pobijedi dat ću jesti sa stabla života, koje je usred raja Božjega.
8 “I anđelu crkve u Smirni napiši: Ovo govori prvi i posljednji, onaj koji bijaše mrtav i oživje:
9 Znam tvoja djela, i nevolju, i siromaštvo (ali bogat si), znam i pogrde onih koji se nazivaju Židovima, a nisu, nego su sinagoga Sotonina.
10 Nemoj se bojati onoga što ćeš pretrpjeti: evo, neke od vas đavao će baciti u tamnicu da budete iskušani; i imat ćete nevolju deset dana. Budi mi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života.
11 Onaj tko ima uho neka čuje što Duh govori crkvama: ‘Onome tko pobijedi, neće nauditi druga smrt.’
12 “I anđelu crkve u Pergamu napiši: Ovo govori onaj koji ima oštar dvosjekli mač:
13 Znam tvoja djela i gdje prebivaš, ondje gdje je prijestolje Sotonino; i čvrsto se držiš moga imena i nisi zanijekao moju vjeru ni u one dane kada je Antipa, moj vjerni svjedok, ubijen kod vas, gdje prebiva Sotona.
14 Ali imam protiv tebe nešto, jer imaš ondje nekih koji drže nauk Bileama, koji je poučio Balaka da postavi spoticalo pred sinove Izraelove da jedu žrtvovano idolima i da bludniče.
15 Tako i ti imaš onih koji drže nauk nikolaita, koji ja mrzim.
16 Pokaj se ili dolazim k tebi uskoro, i borit ću se s njima mačem svojih usta.
17 Onaj tko ima uho neka čuje što Duh govori crkvama. Onome tko pobijedi dat ću jesti od skrivene mane; i dat ću mu bijeli kamen, i na kamenu napisano novo ime, koje ne zna nitko osim onoga koji ga prima.
18 “I anđelu crkve u Tijatiri napiši: Ovo govori Sin Božji, onaj koji ima oči kao plamen ognjeni, a noge su njegove poput sjajne mjedi:
19 Znam tvoja djela, i ljubav, i služenje, i vjeru, i tvoju postojanost i tvoja djela, i da je posljednjih više negoli prvih.
20 Ali imam protiv tebe nešto, zato što dopuštaš toj ženi Jezabeli, koja samu sebe naziva proročicom, da naučava i zavodi moje sluge da se bludu odaju i da jedu ono što je žrtvovano idolima.
21 I dao sam joj vremena da se pokaje od svoje bludnosti, i nije se pokajala.
22 Evo, ja je bacam u postelju, a one koji su zajedno s njom bludničili u veliku nevolju ako se ne pokaju zbog svojih djela.
23 I djecu ću njezinu smrću pobiti; i znat će sve crkve da sam ja onaj koji istražuje bubrege i srca: i dat ću vam svakome po vašim djelima.
24 Ali vama velim, i ostalima u Tijatiri koji nemaju taj nauk i koji nisu upoznali dubine Sotonine, kako već govore: Ne stavljam na vas drugo breme,
25 nego to što već imate držite čvrsto dok ne dođem.
26 Onome tko pobijedi i do svršetka bude čuvao moja djela dat ću vlast nad narodima:
27 i pâsti će ih željeznom palicom, kao posuđe glineno bit će razbijani u krhotine; kao što i ja primih od Oca svojega.
28 I dat ću mu zvijezdu jutarnju.
29 Onaj tko ima uho neka čuje što Duh govori crkvama.”
3
1 “I anđelu crkve u Sardu napiši: Ovo govori onaj koji ima sedam Duhova Božjih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela, da imaš ime da živiš, a mrtav si.
2 Budan budi i ojačaj ono što je preostalo, koje samo što nije umrlo; jer ne nađoh tvoja djela savršenima pred Bogom.
3 Sjeti se, stoga, kako si primio i poslušao, i čvrsto to drži, i pokaj se. Ne budeš li, dakle, bdio, doći ću na tebe kao lopov, i nećeš znati u koji ću čas doći na tebe.
4 Imaš čak i u Sardu nekoliko imena onih koji ne okaljaše svoje halje: oni će hoditi sa mnom u bjelini, jer su dostojni.
5 Onaj koji pobjeđuje, on će biti odjeven u bijele halje; i ne, neću izbrisati njegovo ime iz knjige života, nego ću priznati njegovo ime pred svojim Ocem, i pred njegovim anđelima.
6 Onaj tko ima uho neka čuje što Duh govori crkvama.
7 “I anđelu crkve u Filadelfiji napiši: Ovo govori onaj koji je svet, onaj koji je istinit, onaj koji ima ključ Davidov, onaj koji otvara i nitko ne zatvara, i zatvara i nitko ne otvara:
8 Znam tvoja djela. Evo, postavio sam pred tebe vrata otvorena i nitko ih ne može zatvoriti; jer malena je tvoja snaga, a očuvao si moju riječ i nisi zatajio moje ime.
9 Evo, dat ću da oni iz sinagoge Sotonine, koji za sebe vele da su Židovi, a nisu, nego lažu; evo, učinit ću da oni dođu i poklone se pred tvojim nogama i spoznaju da te ja ljubih.
10 Budući da si očuvao riječ o mojoj postojanosti, i ja ću očuvati tebe od trenutka kušnje koji ima doći na sav svijet da se iskušaju oni koji prebivaju na zemlji.
11 Evo, dolazim uskoro: čvrsto drži to što imaš, da ti nitko ne uzme vijenac.
12 Onoga koji pobjeđuje učinit ću stupom u hramu Boga svojega, i neće više izići van; i napisat ću na njemu ime svoga Boga i ime grada svoga Boga, to jest novoga Jeruzalema, koji silazi s neba od Boga mojega, i ime moje novo.
13 Onaj tko ima uho neka čuje što Duh govori crkvama.
14 “I anđelu crkve Laodicejaca napiši: Ovo govori Amen, svjedok vjerni i istiniti, početak Božjega Stvorenja:
15 Znam tvoja djela, da nisi ni studen ni vruć. Htio bih da si studen ili vruć;
16 ali stoga što si mlak, ni studen ni vruć, povratit ću te iz svojih usta.
17 Jer govoriš: ‘Bogat sam, obogatio sam se i ništa mi ne treba’; a ne znaš da si bijedan, i jadan, i siromašan, i slijep, i gol.
18 Savjetujem ti da kupiš od mene zlato u vatri iskušano, da se obogatiš; i bijele halje, da se odjeneš i da se ne očituje sramota tvoje golotinje; i pomaži svoje oči pomašću, da vidiš.
19 Ja korim i kažnjavam sve one koje ljubim; budi, stoga, revan i pokaj se.
20 Evo, stojim pred vratima i kucam. Posluša li tko moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom.
21 Onome tko pobjeđuje dat ću da sjedi sa mnom na mojem prijestolju, kao što i ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocem na njegovo prijestolje.
22 Onaj tko ima uho neka čuje što Duh govori crkvama.”
4
1 Nakon toga pogledah, i gle, vrata bijahu otvorena na nebu; i onaj glas koji najprije čuh, kao od trublje, što govoraše sa mnom, reče: “Uzađi ovamo i pokazat ću ti što se ima zbiti nakon ovoga.”
2 I odmah bijah u duhu; i gle, prijestolje bijaše postavljeno na nebu, a na prijestolju sjedi netko.
3 Taj koji je sjedio bijaše izgledom nalik kamenu jaspisu i sardu; i bijaše uokolo prijestolja dúga izgledom slična smaragdu.
4 I bijahu uokolo prijestolja dvadeset i četiri sjedala, a na sjedalima vidjeh sjediti dvadeset i četiri starješine odjevene u bijele halje; i imahu oni na svojim glavama vijence od zlata.
5 Iz prijestolja izlaze munje i gromovi i glasovi; i sedam ognjenih svjetiljaka gori pred prijestoljem, koje su sedam Duhova Božjih.
6 Pred prijestoljem bijaše stakleno more nalik na kristal; a u sredini prijestolja, i uokolo prijestolja, četiri bića puna očiju sprijeda i straga.
7 Prvo biće bijaše slično lavu, drugo biće bijaše slično juncu, treće biće imaše lice kao čovjek, a četvrto biće bijaše slično orlu u letu.
8 I imaše svako od ta četiri bića po šest krila uokolo sebe, i bijahu ona iznutra puna očiju; i ne prestaju dan i noć govoriti: “Svet, svet, svet, Gospodin Bog Svevladar, onaj koji bijaše, i jest, i koji će doći.”
9 I kada god ta bića daju slavu i čast i hvalu onomu koji sjedi na prijestolju, onomu koji živi u vijeke vjekova,
10 dvadeset i četiri starješine padaju pred onim koji sjedi na prijestolju, i klanjaju se pred njim koji živi u vijeke vjekova, i odbacuju svoje vijence pred prijestoljem govoreći:
11 “Dostojan si, Gospodine, primiti slavu i čast i moć; jer ti si sve stvorio, i po tvojoj volji sve jest i bijaše stvoreno.”
5
1 I vidjeh u desnici onoga koji sjedi na prijestolju knjigu ispisanu iznutra i na naličju, zapečaćenu sa sedam pečata.
2 I ugledah snažnoga anđela gdje jakim glasom proglašuje: “Tko je dostojan otvoriti knjigu i odriješiti njezine pečate?”
3 I nitko na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom, nije mogao otvoriti knjigu niti je pogledati.
4 I plakah mnogo, zato što se nije našao nitko dostojan otvoriti i čitati knjigu ni pogledati je.
5 I reče mi jedan od starješina: “Ne plači; evo, pobijedio je Lav iz Judina plemena, Korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i odriješiti njezinih sedam pečata.”
6 I pogledah, i gle, posred prijestolja i četiriju bića, i posred starješina, stajaše Jaganjac kao da bijaše zaklan; imaše sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam Duhova Božjih razaslanih po svoj zemlji.
7 I pristupi on i uze knjigu iz desnice onoga koji sjedi na prijestolju.
8 A kada on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjcem. Svaki od njih imaše citre i zlatne posude pune kâda, a to su molitve svetih;
9 i pjevahu novu pjesmu: “Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti njezine pečate: jer si bio zaklan, i otkupio si nas Bogu svojom krvlju od svakog plemena, i jezika, i puka, i naroda;
10 i učinio si nas Bogu našemu kraljevima i svećenicima; i vladat ćemo na zemlji.”
11 I pogledah, i čuh glas mnogih anđela uokolo prijestolja i bića i starješina; njihov broj bijaše deset tisuća desettisuća, i tisuće tisuća;
12 govorahu jakim glasom: “Dostojan je Jaganjac, koji bijaše zaklan, primiti silu, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov.”
13 I svako stvorenje koje je na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i na moru, i sve što je u njima, čuh govoriti: “Onomu koji sjedi na prijestolju, i Jaganjcu, blagoslov, i čast, i slava, i moć u vijeke vjekova.”
14 I četiri bića rekoše: “Amen.” I padoše dvadeset i četiri starješine ničice i pokloniše se onomu koji živi u vijeke vjekova.
6
1 I vidjeh kada Jaganjac otvori jedan od pečata, i začuh jedno od četiri bića gdje kao glasom groma govori: “Dođi i gledaj.”
2 I pogledah, i gle: konj bijel, a onaj što sjedi na njemu imaše lûk; i bijaše mu dan vijenac: i pođe on pobjeđujući, i da pobijedi.
3 A kada on otvori drugi pečat, čuh drugo biće govoriti: “Dođi i gledaj.”
4 I iziđe drugi konj, crven, a onomu koji sjedi na njemu bijaše dano dignuti mir sa zemlje i da jedni druge pobiju; i bijaše mu dân velik mač.
5 A kada on otvori treći pečat, čuh treće biće gdje govori: “Dođi i gledaj.” I pogledah, i gle: konj crn; a onaj koji sjedi na njemu imaše tezulju u svojoj ruci.
6 I začuh glas gdje posred četiri bića govori: “Mjera pšenice za denar, i tri mjere ječma za denar; a ulju i vinu nemoj nauditi.”
7 A kada on otvori četvrti pečat, začuh glas četvrtoga bića gdje govori: “Dođi i gledaj.”
8 I pogledah, i gle: konj blijedozelen; a onomu koji sjedi na njemu ime je Smrt, i prati ga Pakao. I bijaše im dana vlast nad četvrtinom zemlje, ubijati mačem, i glađu, i smrću, i zvijerima zemaljskim.
9 A kada on otvori peti pečat, ugledah pod žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva koje držahu;
10 i vikahu jakim glasom: “Dokle, Gospodaru sveti i istiniti, nećeš suditi i osvetiti našu krv na onima koji prebivaju na zemlji?”
11 I bijahu svakome od njih dane bijele halje; i rečeno im je neka počinu još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u službi i njihove braće, koji će biti pobijeni kao i oni.
12 I pogledah kada on otvori šesti pečat, i gle, nastade velik potres; i postade sunce crno kao gruba tkanina od dlake, a mjesec postade kao krv;
13 i zvijezde s neba padoše na zemlju kao što smokva odbacuje svoje nezrele plodove kada je potrese silan vjetar.
14 I iščeznu nebo kao svitak knjige kada se smota, i svaka planina i otok bijahu maknuti sa svojih mjesta.
15 A zemaljski kraljevi, i velikaši, i bogataši, i vojskovođe, i moćnici, i svaki rob, i svaki slobodnjak, sakriše se u špilje i među gorske stijene;
16 i rekoše gorama i stijenama: “Padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolju i od Jaganjčeve srdžbe:
17 jer došao je velik dan njegova gnjeva i tko će opstati?”
7
1 Nakon toga ugledah četiri anđela gdje stoje na četiri kraja zemlje zadržavajući četiri zemaljska vjetra da vjetar ne puše nad zemljom, ni nad morem, ni nad ikojim drvetom.
2 I ugledah nekog drugog anđela gdje uzlazi od sunčeva istoka s pečatom Boga živoga; i povika on jakim glasom onoj četvorici anđela kojima bijaše dano da naude zemlji i moru,
3 rekavši: “Nemojte uditi ni zemlji, ni moru, ni drveću, dok ne opečatimo sluge Boga našega na njihovim čelima.”
4 I čuh broj onih koji bijahu opečaćeni; i bijaše opečaćenih stotinu četrdeset i četiri tisuće od svih plemena djece Izraelove:
5 od plemena Judina bijaše opečaćeno dvanaest tisuća; od plemena Rubenova bijaše opečaćeno dvanaest tisuća; od plemena Gadova bijaše opečaćeno dvanaest tisuća;
6 od plemena Ašerova bijaše opečaćeno dvanaest tisuća; od plemena Naftalijeva bijaše opečaćeno dvanaest tisuća; od plemena Manašeova bijaše opečaćeno dvanaest tisuća;
7 od plemena Šimunova bijaše opečaćeno dvanaest tisuća; od plemena Levijeva bijaše opečaćeno dvanaest tisuća; od plemena Jisakarova bijaše opečaćeno dvanaest tisuća;
8 od plemena Zebulunova bijaše opečaćeno dvanaest tisuća; od plemena Josipova bijaše opečaćeno dvanaest tisuća; od plemena Benjaminova bijaše opečaćeno dvanaest tisuća.
9 Nakon toga pogledah, i gle, veliko mnoštvo što ga nitko ne može izbrojiti, od svakog naroda, i plemena, i puka, i jezika, stajahu pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele halje, i palme im u rukama;
10 i vikahu jakim glasom govoreći: “Spasenje Bogu našemu, koji sjedi na prijestolju, i Jaganjcu.”
11 I svi anđeli stajahu uokolo oko prijestolja, i oko starješina i četiriju bića; i padoše ničice pred prijestoljem i pokloniše se Bogu
12 govoreći: “Amen: Blagoslov, i slava, i mudrost, i zahvalnost, i čast, i snaga, i moć Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen.”
13 I odgovori jedan od starješina, rekavši mi: “Što su ovi koji su odjeveni u bijele halje? i odakle su došli?”
14 A ja mu rekoh: “Gospodine, ti znaš.” I reče mi on: “To su oni koji su došli iz velike nevolje i oprali su svoje halje i izbijelili ih u Jaganjčevoj krvi.
15 Zbog toga su pred Božjim prijestoljem i služe mu dan i noć u njegovu hramu; i prebivat će među njima onaj koji sjedi na prijestolju.
16 Neće oni više gladovati, niti će više žeđati; neće se više na njih obarati sunce niti ikakva žega.
17 Jer će ih Jaganjac, koji je posred prijestolja, pàsti, i voditi ih na žive izvore voda: i obrisat će Bog svaku suzu s njihovih očiju.”
8
1 A kada je on otvorio sedmi pečat, nastade na nebu tišina oko pola sata.
2 I ugledah sedmoricu anđela koji stajahu pred Bogom; njima bijaše dano sedam trubalja.
3 I drugi jedan anđeo pristupi i stade sa zlatnim kadionikom pred žrtvenik; i bijaše mu dano mnogo kâda da ga s molitvama svih svetih prinese na zlatni žrtvenik koji bijaše pred prijestoljem.
4 I uzdigne se iz ruke anđelove pred Boga dim od kâda s molitvama svetih.
5 I uze anđeo kadionik, napuni ga s ognjem sa žrtvenika i baci na zemlju: i nastadoše glasovi, i gromovi, i munje, i potres.
6 I pripraviše se zatrubiti sedmorica anđela sa sedam trubalja.
7 Prvi anđeo zatrubi te uslijediše tuča i oganj pomiješani s krvlju i bijahu bačeni na zemlju: trećina stabala izgorje, i izgorje sva zelena trava.
8 I zatrubi drugi anđeo; i nešto kao velika gora, ognjem zapaljena, bî bačeno u more: i trećina mora postade krv;
9 i izginu trećina stvorenja što žive u moru, i bî uništena trećina lađa.
10 I zatrubi treći anđeo; i pade s neba velika zvijezda, gorjela je kao baklja, i pade ona na trećinu rijeka i na izvore vodâ;
11 a ime zvijezdi je Pelin: i pretvori se trećina voda u pelin i pomrije mnogo ljudi od voda, jer bijahu zagorčene.
12 I zatrubi četvrti anđeo; i bî udarena trećina sunca, i trećina mjeseca, i trećina zvijezda, tako da se pomračiše za trećinu; i izgubi dan trećinu svoga sjaja, a jednako i noć.
13 I pogledah, i začuh anđela koji je letio posred neba govoreći jakim glasom: “Jao, jao, jao onima koji žive na zemlji, od ostalih glasova trublje trojice anđela koji će sada zatrubiti!”
9
1 I zatrubi peti anđeo; i vidjeh neku zvijezdu kako pade s neba na zemlju: i bijaše mu dan ključ od ždrijela bezdana.
2 I otvori on ždrijelo bezdana i podigne se iz ždrijela dim kao dim goleme peći, i pomrači se sunce i zrak od dima iz ždrijela.
3 Iz dima iziđoše na zemlju skakavci; i bijaše im dana moć, kao što imaju moć zemaljski štipavci.
4 I zapovjeđeno im je neka ne nanose štetu zemaljskoj travi, niti ikakvu zelenilu, niti ikojem stablu, nego samo onim ljudima koji nemaju Božji pečat na svojim čelima.
5 I dano im je ne da ih ubijaju, nego samo da ih muče pet mjeseci; a muka njihova bijaše kao muka kada štipavac ubode čovjeka.
6 U one dane ljudi će iskati smrt, a neće je naći; i željet će umrijeti, a smrt će bježati od njih.
7 Izgledom skakavci bijahu nalik konjima pripravljenima za boj; na njihovim glavama bijahu kao neki zlatni vijenci, a lica im bijahu kao ljudska lica.
8 I dok kose imahu kao kose ženâ, zubi im bijahu kao u lavova.
9 I imahu prsne oklope kao željezne oklope; a zvuk njihovih krila bijaše kao buka bojnih kola s mnogo konja što jure u boj.
10 I imahu repove poput štipavaca, i žalce u svojim repovima: njihova moć bijaše da pet mjeseci zadaju bol ljudima.
11 I imahu nad sobom kralja, anđela bezdana, kome je na hebrejskome ime Abadon, a na grčkome ima ime Apolion.
12 Prvi “jao” je prošao; evo, dolaze još dva “jao” nakon toga.
13 I zatrubi šesti anđeo; i začuh gdje glas od četiri roga zlatnoga žrtvenika koji je pred Bogom
14 govori šestome anđelu koji imaše trublju: “Odriješi četiri anđela koji su svezani na velikoj rijeci Eufratu.”
15 I bijahu odriješena četvorica anđela, koji bijahu spremni za taj sat, i dan, i mjesec, i godinu, da pobiju trećinu ljudi.
16 A broj vojske konjanika bijaše dvije stotine milijuna; i čuh njihov broj.
17 A ovako u viđenju vidjeh te konje i one koji su sjedili na njima: imahu prsne oklope ognjene, i plavetne, i sumporne; glave konjima bijahu kao glave lavova, a iz usta im sukljahu oganj, dim i sumpor.
18 Od toga trojega izginu trećina ljudi: od ognja, i od dima, i od sumpora što izlazi iz njihovih usta.19 Jer je snaga njihova u njihovim ustima i u njihovim repovima; jer im repovi bijahu poput zmija i imahu glave s kojima nanose štetu.
20 A preostali ljudi koji nisu poginuli od tih pošasti ne pokajaše se zbog djela svojih ruku, da se više ne klanjaju zlodusima, i idolima zlatnim, srebrnim, mjedenim, kamenim i drvenim, koji ne mogu ni vidjeti, ni čuti, ni hodati;
21 i ne pokajaše se zbog svojih ubojstava, ni zbog svojih vračanja, ni zbog svoga bluda, ni zbog svojih krađa.
10
1 I ugledah drugog snažnog anđela gdje silazi s neba zaogrnut oblakom: na glavi mu bijaše dúga, lice mu bijaše kao sunce, a njegove noge kao ognjeni stupovi,
2 i imaše u ruci otvorenu knjižicu. I stade on desnom nogom na more, a lijevom na zemlju,
3 i povika jakim glasom kao kada lav riče; a kada on povika, sedam gromova progovori svojim glasom.
4 A kada je sedam gromova progovorilo svojim glasom, ja naumih pisati; i čuh glas s neba kako mi govori: “Zapečati to što je izreklo sedam gromova i nemoj to pisati.”
5 A anđeo kojega vidjeh kako stoji na moru i na zemlji, podignu svoju ruku k nebu
6 i zakle se onime koji živi u vijeke vjekova, koji je stvorio nebo i sve što je na njemu, i zemlju i sve što je na njoj, i more i sve što je u njemu, “da neće više biti vremena”,
7 nego će se u dane kada se oglasi sedmi anđeo, čim on zatrubi, dovršiti Božja tajna, kao što On bijaše navijestio svojim slugama prorocima.
8 I ponovno glas koji čuh s neba prozbori sa mnom, i reče: “Idi i uzmi knjižicu što je otvorena u ruci anđela koji stoji na moru i na zemlji.”
9 I odoh k anđelu i rekoh mu: “Daj mi tu knjižicu.” I reče mi on: “Uzmi je i pojedi; i zagorčat će ti utrobu, ali će ti u ustima biti slatka kao med.”
10 I uzeh knjižicu iz anđelove ruke i pojedoh je; i bijaše u mojim ustima kao med slatka: ali kada je progutah, zagorča mi utrobu.
11 I reče mi on: “Moraš ponovno prorokovati pred mnogim pucima, i narodima, i jezicima, i kraljevima.”
11
1 I bijaše mi dana trska slična palici; i stade anđeo, rekavši: “Ustani i izmjeri hram Božji, i žrtvenik, i one koji se klanjaju u njemu.
2 A dvorište koje je izvan hrama izostavi i nemoj ga mjeriti, jer je ono dano poganima: i gazit će oni svetim gradom četrdeset i dva mjeseca.
3 I dat ću moć dvojici svojih svjedoka i oni će, odjeveni u kostrijet, prorokovati tisuću dvije stotine i šezdeset dana.
4 Oni su dvije masline i dva svijećnjaka što stoje pred Bogom zemlje.
5 I ako im itko hoće nauditi, oganj izlazi iz njihovih usta i proždire njihove neprijatelje; i ako im tko hoće nauditi, tako mora poginuti.
6 Oni imaju vlast zaključati nebo da ne padne kiša u dane njihova prorokovanja; i vlast imaju nad vodama da ih pretvore u krv i da udare zemlju svakovrsnim pošastima, koliko god često hoće.
7 A kada dovrše svoje svjedočanstvo, zvijer koja izlazi iz bezdana zaratit će s njima i pobijediti ih, i ubiti.
8 I ležat će njihova trupla na ulici velikoga grada koji se duhovno naziva Sodoma i Egipat, gdje i Gospodin naš bijaše razapet.
9 A ljudi iz svih pukova, plemena, jezika i naroda tri i pol dana će gledati njihova mrtva tijela i neće dopustiti da im se mrtva tijela polože u grobove.
10 Oni koji prebivaju na zemlji zbog njih će se radovati, i veseliti, i slati darove jedni drugima; jer su ta dva proroka mučila one koji prebivaju na zemlji.
11 A nakon tri i pol dana Duh života od Boga uđe u njih i stadoše oni na noge; i spopade velik strah one koji ih vidješe.
12 I začuše silan glas s neba kako im govori: “Uzađite ovamo!” I uzađoše na nebo u oblaku; i gledahu ih neprijatelji njihovi.
13 I nastade u taj isti sat velik potres i pade desetina grada, i poginu u potresu sedam tisuća ljudi: ostali se prestraviše te dadoše slavu Bogu nebeskom.
14 Drugi “jao” je prošao; treći “jao”, evo, dolazi uskoro.
15 I zatrubi sedmi anđeo; i odjeknuše na nebu silni glasovi govoreći: “Kraljevstva ovoga svijeta postala su kraljevstvima našega Gospodina i njegova Krista; i kraljevat će on u vijeke vjekova.”
16 I padoše ničice dvadeset i četiri starješine, koje pred Bogom sjede na svojim sjedalima, i pokloniše se Bogu
17 govoreći: “Zahvaljujemo ti, Gospodine Bože Svevladaru, koji jesi, i bijaše, i koji dolaziš; jer si preuzeo svoju veliku vlast i zakraljevao.
18 Narodi su se gnjevili i došla je srdžba tvoja i vrijeme mrtvih, da im se sudi, i da predaš nagradu svojim slugama, prorocima, i svetima, i onima koji se boje tvoga imena, malima i velikima; i uništit ćeš one koji uništavaju zemlju.”
19 I otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg njegova saveza u njegovu hramu: i nastadoše munje, i glasovi, i grmljavina, i potres, i golema tuča.
12
1 I pokaza se na nebu veliko znamenje: žena zaodjenuta suncem; mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda:
2 trudna je i viče u porođajnim mukama i u bolima rađanja.
3 I pokaza se drugo znamenje na nebu: i gle, zmaj velik, crven, imaše sedam glava i deset rogova, a na glavama mu sedam kruna.
4 I povuče njegov rep trećinu nebeskih zvijezda i zbaci ih na zemlju: i stajaše zmaj pred ženom, koja bijaše spremna roditi, da joj proždre dijete čim se ono rodi.
5 I rodi ona muško dijete, koje će pàsti sve narode željeznom palicom: i bî uzeto njezino dijete k Bogu i k njegovu prijestolju.
6 I pobježe žena u pustaru, gdje imaše od Boga pripravljeno mjesto da je ondje hrane tisuću dvije stotine i šezdeset dana.
7 I nastade rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli ratovahu protiv zmaja; i zmaj ratovaše i anđeli njegovi,
8 ali ne nadvladaše, niti im se više nađe mjesta na nebu.
9 I izbačen bî zmaj veliki, ta stara zmija zvana Đavao, i Sotona, koji zavodi sav svijet: on bijaše izbačen na zemlju, i njegovi anđeli bijahu izbačeni s njim.
10 I začuh silan glas kako na nebu govori: “Sada je došlo spasenje, i snaga, i kraljevstvo Boga našega, i vlast njegova Krista: jer je zbačen optužitelj naše braće, koji ih je optuživao pred našim Bogom danju i noću.
11 I pobijediše ga oni krvlju Jaganjčevom i riječju svojeg svjedočanstva; i nisu ljubili svoj život sve do smrti.
12 “Radujte se zbog toga, nebesa, i vi koji u njima prebivate. Jao stanovnicima zemlje i mora! jer je sišao k vama đavao s gnjevom velikim, jer zna da ima još malo vremena.”
13 A kada vidje zmaj da je zbačen na zemlju, poče on progoniti ženu koja je rodila muško dijete.
14 I bijahu ženi dana dva krila velikoga orla da odleti u pustaru, na svoje mjesto gdje se, sklonjena od zmijina lica, hrani jedno vrijeme, i dva vremena, i polovicu vremena.
15 I izbaci zmija iz svojih usta za ženom vodu kao bujicu, da je odnese bujica.
16 I pomogne zemlja ženi, i otvori zemlja svoja usta i proguta bujicu koju je zmaj izbacio iz svojih usta.
17 I razgnjevi se zmaj na ženu te ode zaratiti s ostatkom njezina sjemena; s onima koji čuvaju Božje zapovijedi i imaju svjedočanstvo Isusa Krista.
13
1 I stadoh na morski žal; i ugledah gdje iz mora izlazi zvijer koja imaše sedam glava i deset rogova, na njegovim rogovima deset kruna, a na glavama ime bogohulno.
2 Zvijer koju vidjeh bijaše poput leoparda, stopala mu bijahu kao u medvjeda, a usta njegova kao usta lavlja: i dade mu zmaj svoju silu, i svoje prijestolje, i vlast veliku.
3 I vidjeh da mu jedna od glava bijaše kao nasmrt zaklana; i bî mu izliječena smrtna rana: i sav se svijet zanese za zvijerju.
4 I pokloniše se zmaju koji dade vlast zvijeri; i pokloniše se zvijeri govoreći: “Tko je kao Zvijer? Tko može zaratiti s njim?”
5 I bijahu mu dana usta da govori velike stvari i hule; i bî mu dana vlast da to čini četrdeset i dva mjeseca.
6 I otvori on svoja usta da huli na Boga, da huli njegovo ime, i njegovo prebivalište, i one koji u nebu prebivaju.
7 I bî mu dano da zarati sa svetima i da ih pobijedi: i bî mu dana vlast nad svim plemenima, i jezicima, i narodima.
8 I poklonit će mu se svi koji stanuju na zemlji, čija imena nisu zapisana u knjizi života Jaganjca zaklanog od postanka svijeta.
9 Ako tko ima uho, neka čuje.
10 Onaj tko u ropstvo odvodi, u ropstvo će ići: onaj tko mačem ubije, mačem će biti ubijen. Tu je postojanost i vjera svetih.
11 I ugledah drugu zvijer gdje uzlazi iz zemlje: i imaše on dva roga kao jaganjac, a govoraše kao zmaj.
12 Svu vlast one prve zvijeri on provodi pred njim; i čini da se zemlja i svi koji na njoj prebivaju poklone prvoj zvijeri, onome kome bijaše izliječena smrtna rana.
13 I čini on velika znamenja; čak čini da oganj silazi s neba na zemlju naočigled ljudima,
14 i zavodi one koji žive na zemlji čudesima koja mu je dano činiti u nazočnosti Zvijeri govoreći onima koji žive na zemlji neka načine sliku Zvijeri, onoga koji imaše ranu od mača i preživje.
15 I imaše vlast udahnuti život slici Zvijeri, da progovori slika Zvijeri i da učini da se poubija sve one koji se neće klanjati slici Zvijeri.
16 I čini da svi, i mali i veliki, bogati i siromašni, slobodnjaci i robovi, prime žig u svoju desnicu ili u svoja čela;
17 i da nitko ne može kupovati ili prodavati, osim onoga tko ima žig ili ime Zvijeri ili broj njegova imena.
18 Ovdje je mudrost. Onaj tko ima razuma neka proračunava broj Zvijeri, jer je to broj jednoga čovjeka; a njegov je broj šest stotina šezdeset i šest.
14
1 I pogledah, i gle, Jaganjac stajaše na gori Sion, i s njime stotinu četrdeset i četiri tisuće onih koji imaju ime njegova Oca napisano na svojim čelima.
2 I začuh glas s neba, kao hûk mnogih voda i kao tutnjavu silnoga groma, i čuh glas citraša koji sviraju na svojim citrama:
3 pjevaju kao neku novu pjesmu pred prijestoljem i ispred četiriju bića i ispred starješina. I nitko ne mogaše naučiti tu pjesmu, osim stotinu četrdeset i četiri tisuće onih koji bijahu otkupljeni sa zemlje.
4 To su oni koji se nisu okaljali sa ženama, jer su djevci. To su oni koji prate Jaganjca kamo god on pođe. Oni bijahu otkupljeni od ljudi, prvine Bogu i Jaganjcu.
5 I nije se u njihovim ustima našla prijevara: jer su neporočni pred Božjim prijestoljem.
6 I ugledah jednog drugog anđela gdje posred neba leti s vječnim evanđeljem da ga propovijeda onima koji žive na zemlji, i svakome narodu, i plemenu, i jeziku, i puku,
7 govoreći jakim glasom: “Bojte se Boga i dajte mu slavu, jer došao je trenutak njegova suda; i poklonite se njemu koji je načinio nebo, i zemlju, i more, i izvore voda.”
8 I drugi anđeo dođe za njim, rekavši: “Pade, pade Babilon, ta velika prijestolnica, jer je vinom gnjeva svojega bluda opila sve narode.”
9 I treći anđeo dođe za njima govoreći jakim glasom: “Ako se tko klanja Zvijeri i njegovoj slici, i primi njegov žig u svoje čelo ili u svoju ruku,
10 i on će piti od vina gnjeva Božjega, koje je natočeno nepomiješano u čaši njegova gnjeva; i bit će mučen u ognju i sumporu u nazočnosti svetih anđela i u nazočnosti Jaganjca:
11 dim njihove muke diže se u vijeke vjekova i nemaju počinka ni danju ni noću oni koji se klanjaju Zvijeri i njegovoj slici, kao ni tko god primi žig njegova imena.
12 U tome je postojanost svetih, onih koji čuvaju Božje zapovijedi i vjeru Isusovu.”
13 I čuh glas s neba kako mi govori: “Piši: Blagoslovljeni su mrtvi koji od sada umiru u Gospodinu.” “Jest,” govori Duh, “neka otpočinu od svojih napora; i prate ih djela njihova.”
14 I pogledah, i ugledah bijeli oblak, a na oblaku sjedi netko kao Sin čovječji; na glavi njegovoj zlatan vijenac, a u njegovoj ruci oštar srp.
15 I drugi anđeo iziđe iz hrama vičući jakim glasom onomu koji sjedi na oblaku: “Šalji srp svoj i žanji: jer ti je došlo vrijeme da žanješ; jer je zrela žetva zemaljska.”
16 Tada onaj koji je sjedio na oblaku baci svoj srp na zemlju; i zemlja bî požnjevena.
17 I jedan drugi anđeo iziđe iz hrama na nebu, i on imaše oštar srp.
18 I neki drugi anđeo iziđe iz žrtvenika, onaj koji imaše vlast nad ognjem, i povika jakim glasom onome koji imaše oštar srp: “Šalji svoj oštri srp i poberi grozdove zemljine; jer je dozrelo grožđe njezino.”
19 I baci anđeo svoj srp na zemlju, i obra grožđe zemaljsko i ubaci ga u veliki tijesak gnjeva Božjega.
20 I gazio se tijesak izvan grada; i poteče krv iz tijeska sve do uzdâ konjima, na tisuću i šest stotina stadija.
15
1 I ugledah drugo znamenje na nebu, veliko i čudesno: sedam anđela koji imahu sedam posljednjih zala; jer se njima dovršava gnjev Božji.
2 I vidjeh kao nekakvo more od stakla pomiješano s ognjem i one koji su pobijedili Zvijer, i njegovu sliku, i njegov žig, i broj njegova imena, gdje s citrama Božjim stoje na moru od stakla.
3 I pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega, i pjesmu Jaganjčevu, govoreći: “Velika su i čudesna djela tvoja, Gospodine Bože Svevladaru; pravedni su i istiniti putovi tvoji, Kralju svetih.
4 Tko da te se ne boji, Gospodine, i ne slavi tvoje ime? Jer ti si jedini svet: jer svi će narodi doći i klanjati se pred tobom, jer su se očitovali tvoji pravedni sudovi.”
5 Nakon toga pogledah, i gle, otvori se hram Šatora svjedočanstva na nebu;
6 i iziđoše iz hrama sedmorica anđela sa sedam zala, odjeveni u čist i blistav lan, opasani zlatnim pojasima oko prsâ.
7 I dade jedno od četiri bića sedmorici anđela sedam zlatnih posuda punih gnjeva Boga koji živi u vijeke vjekova.
8 I ispuni se hram dimom od slave Božje i od snage njegove; i nitko ne mogaše ući u hram dok se ne dovrši sedam zala sedmorice anđela.
16
1 I čuh iz hrama snažan glas gdje sedmorici anđela govori: “Idite i izlijte na zemlju posude Božjega gnjeva.”
2 I ode prvi i izlije svoju posudu na zemlju; i nastade ogavan i opak čir na ljudima koji imahu žig Zvijeri, i na onima koji se klanjahu njegovoj slici.
3 Drugi anđeo izli svoju posudu na more te ono postade kao krv mrtvaca: i uginu svaka živa duša u moru.
4 Treći anđeo izli svoju posudu na rijeke i izvore voda te oni postadoše krv.
5 I začuh anđela voda kako govori: “Pravedan si, Gospodine, koji jesi i bijaše i bit ćeš, zato što si to dosudio.
6 Jer oni su prolili krv svetih i prorokâ pa im krv daješ piti, jer su zavrijedili.”
7 I začuh gdje netko drugi od žrtvenika govori: “Tako je, Gospodine Bože Svevladaru, istiniti su i pravedni sudovi tvoji.”
8 Četvrti anđeo izli svoju posudu na sunce i njemu bî dano da pali ljude ognjem.
9 I palila je ljude silna žega; i hulili su ime Boga, koji ima vlast nad tim pošastima, i ne pokajaše se da bi mu dali slavu.
10 Peti anđeo izli svoju posudu na prijestolje Zvijeri i kraljevstvo mu ispuni tama; i grizli su jezike zbog muke
11 te hulili Boga nebeskoga zbog svojih bolova i svojih čireva; i ne pokajaše se zbog svojih djela.
12 I izli šesti anđeo svoju posudu na veliku rijeku Eufrat; i presahnu njezina voda da se pripravi put kraljevima sa sunčeva istoka.
13 I ugledah kako iz usta zmajevih, i iz usta Zvijerinih, i iz usta Lažnoga proroka, izlaze tri nečista duha poput žaba.
14 To su đavolski duhovi koji čine čudesa, koji su pošli kraljevima zemlje i svega svijeta da ih okupe za bitku onoga velikoga dana Boga Svevladara.
15 “Evo, dolazim kao lopov. Blagoslovljen je onaj tko bdije i čuva svoje halje da ne hoda gol pa da vide njegovu sramotu.”
16 I okupi ih na mjestu koje se hebrejski naziva Armagedon.
17 I izli sedmi anđeo svoju posudu u zrak; i iziđe iz hrama nebeskoga, od prijestolja, snažan glas, rekavši: “Gotovo je.”
18 I nastadoše glasovi, i gromovi, i munje; i nastade velik potres, kakva ne bijaše otkako su na zemlji ljudi, tako silan bijaše taj potres, tako velik.
19 I razdijeli se veliki grad na tri dijela i padoše poganski gradovi; i spomenu se Bog Babilona velikog, da joj dâ čašu vina žestine svoga gnjeva.
20 I pobježe svaki otok, i gore se ne nađoše.
21 I pade s neba na ljude golema tuča, teška oko talenat: i hulili su ljudi Boga zbog pošasti te tuče, jer njezina pošast bijaše nadasve velika.
17
1 I dođe jedan od sedmorice anđela koji imahu sedam posuda i prozbori sa mnom, rekavši mi: “Dođi ovamo, pokazat ću ti sud nad velikom Bludnicom koja sjedi na mnogim vodama;
2 s kojom su bludničili zemaljski kraljevi i opili se vinom njezina bluda stanovnici zemlje.”
3 I odnese me u duhu u pustaru; i ugledah ženu gdje sjedi na skrletnoj zvijeri, punoj bogohulnih imena, i ima sedam glava i deset rogova.
4 I bijaše žena odjevena u grimiz i skrlet te ukrašena zlatom, dragim kamenjem i biserjem, i imaše zlatnu čašu u ruci, punu gnusoba i nečistoće svoga bluda;
5 na čelu joj bijaše napisano ime: TAJNA, BABILON VELIKI, MAJKA BLUDNICÂ I GNUSOBA ZEMALJSKIH.
6 I vidjeh da je žena pijana od krvi svetih i od krvi Isusovih mučenika pa se, kada je vidjeh, začudih čudom velikim.
7 I reče mi anđeo: “Zašto se čudiš? Ja ću ti kazati tajnu te žene i zvijeri što je nosi, koja ima sedam glava i deset rogova.
8 Zvijer koju si vidio bijaše i nije; i izići će iz bezdana i u propast otići: i zapanjit će se oni koji žive na zemlji, čija imena od utemeljenja svijeta nisu zapisana u knjizi života, kada vide zvijer koja bijaše i nije, a ipak jest.
9 Tu treba uma tko ima mudrosti. Sedam glava sedam je brda na kojima žena sjedi.
10 I kraljeva je sedam: pet ih je palo, jedan jest, drugi još nije došao; a kada on dođe, treba ostati kratko vrijeme.
11 A zvijer koja bijaše i nije osmi je, i od onih sedam, i u propast ide.
12 I deset rogova koje si vidio deset je kraljeva, koji još nisu primili kraljevstvo, ali primit će vlast kao kraljevi na jedan sat zajedno sa zvijeri.
13 Svi oni su jedne misli, i predat će svoju moć i vlast zvijeri.
14 Oni će zaratiti s Jaganjcem i Jaganjac će ih pobijediti; jer je on Gospodar gospodarâ i Kralj kraljeva, a oni koji su s njim pozvani su, i izabrani, i vjerni.”
15 I reče mi: “Vode što si ih vidio, na kojima Bludnica sjedi, puci su, i mnoštva, i narodi, i jezici.
16 A deset rogova koje si vidio na zvijeri, oni će zamrziti Bludnicu, i opustošiti je i ogoliti, i meso joj pojesti, a nju ognjem spaliti;
17 jer im je Bog u srca stavio da ispune njegovu volju, i da jednodušno predaju svoje kraljevstvo zvijeri dok se ne ispune riječi Božje.
18 A žena koju si vidio onaj je veliki grad koji vlada nad zemaljskim kraljevima.”
18
1 I vidjeh nakon toga jednoga anđela gdje silazi s neba s velikom vlašću; i zasvijetli se zemlja od slave njegove.
2 I povika on silno, jakim glasom: “Pade, pade Babilon veliki, i postade prebivalištem zlodusima, i tamnicom svakom nečistom duhu, i kavezom svakoj nečistoj i mrskoj ptici.
3 Jer su se svi narodi opili vinom gnjeva njezina bluda, i kraljevi zemaljski s njom su bludničili, i trgovci zemaljski su se obogatili od njezine silne raskoši.”
4 I začuh drugi glas s neba gdje govori: “Iziđite iz nje, narode moj, da ne budete dionicima njezinih grijeha i da ne primite od njezinih pošasti.
5 Jer grijesi njezini do neba su doprli i spomenuo se Bog njezinih opačina.
6 Naplatite joj kao što je i ona vama naplaćivala, i naplatite joj dvostruko po njezinim djelima: u čašu u koju je ona natakala, dvostruko joj natočite.
7 Koliko se uzvisivala i u raskoši živjela, toliko joj dajte muka i jada; jer je u svome srcu rekla: ‘Sjedim kao kraljica, i nisam udovica, i nikada neću vidjeti jada.’
8 Zato će u jednome danu doći njezine pošasti, smrt, i jadikovanje, i glad; i bit će potpuno spaljena ognjem: jer silan je Gospodin Bog koji joj sudi.”
9 I plakat će i naricati za njom zemaljski kraljevi, koji su s njom bludničili i raskošno živjeli, kada budu gledali dim njezina požara;
10 izdaleka će stajati, prestrašeni zbog njezina mučenja, govoreći: “Jao, jao, grade veliki! Babilone, grade silni! jer je u jednome satu došla tvoja osuda.”
11 I trgovci zemaljski za njom plaču i jadikuju, jer im robu više nitko ne kupuje:
12 robu od zlata, i srebra, i dragoga kamenja, i biserja, i finoga lana, i grimiza, i svile, i skrleta, i svakog mirisnog drveta, i svakojakih predmeta od slonove kosti, i svakojakih predmeta od skupocjena drveta, i od mjedi, i željeza, i mramora;
13 i cimeta, i miomirisa, i pomasti, i tamjana, i vina, i ulja, i finoga brašna, i pšenice, i govedâ, i ovaca, i konjâ, i kočijâ, i robova, i ljudskih duša.
14 “I zrelo voće za kojim ti je žudjela duša otišlo je od tebe, i sva slast i sav sjaj od tebe je otišao, i nipošto ih više nećeš naći.”
15 Trgovci svime time, koje je ona obogatila, izdaleka će stajati zbog straha od njezina mučenja plačući i jadikujući,
16 i govoreći: “Jao, jao, grade veliki, koji bijaše odjeven u fini lan, i grimiz, i skrlet, i optočen zlatom, dragim kamenjem i biserjem!
17 Jer u jednome satu opustje toliko bogatstvo.” I svaki kormilar, i svi oni na lađama, i mornari, i koji god po moru posluju, stajahu izdaleka
18 i vikahu gledajući dim njezina požara, govoreći: “Koji je grad sličan ovom velikom gradu!”
19 I posipahu glave prašinom te vapeći, plačući i jadikujući, govorahu: “Jao, jao, grade veliki, u kojemu su se od njezinih dragocjenosti obogatili svi koji su imali lađe na moru! jer u jednome satu on opustje!”
20 Raduj se nad njom, nebo, i vi, sveti apostoli i proroci, jer osvetio vas je Bog na njoj.
21 I uze jedan snažan anđeo kamen velik poput mlinskoga kamena i baci ga u more, rekavši: “Tako žestoko će biti strmoglavljen Babilon, grad veliki, i neće ga se više naći.
22 I glas citrašâ, i glazbenikâ, i sviračâ, i trubljačâ, u tebi se više neće čuti; ni obrtnik vješt bilo kakvu umijeću u tebi se više neće naći; i buka žrvnja u tebi se više neće čuti;
23 i svjetlost svjetiljke u tebi više neće sjati; i glas mladoženje i mladenke u tebi se više neće čuti: jer tvoji trgovci bili su velikaši zemlje; jer tvojim čaranjima bijahu zavedeni svi narodi.”
24 I našla se u njoj krv prorokâ, i svetih, i svih koji bijahu zaklani na zemlji.”
19
1 I začuh nakon toga snažan glas velikoga mnoštva u nebu, kako govori: “Aleluja. Spasenje, i slava, i čast, i moć Gospodinu Bogu našemu;
2 jer istiniti su i pravedni sudovi njegovi: jer je osudio veliku Bludnicu, koja je pokvarila zemlju svojim bludom, i osvetio na njoj krv svojih slugu palih od njezine ruke.”
3 I ponovno rekoše: “Aleluja.” I diže se dim njezin u vijeke vjekova.
4 I padoše ničice dvadeset i četiri starješine i ona četiri bića te se pokloniše Bogu, koji sjedi na prijestolju, rekavši: “Amen; aleluja.”
5 I iziđe s prijestolja glas: “Hvalite Boga našega, sve sluge njegove; i vi koji ga se bojite, i mali i veliki.”
6 I začuh kao glas velikoga mnoštva, i kao hûk mnogih voda, i kao tutanj silnih gromova, gdje govori: “Aleluja; zakraljio se Gospodin Bog Svevladar.
7 Radujmo se i kličimo, i dajmo mu slavu: jer došla je svadba Jaganjčeva, i žena se njegova pripravila.”
8 I dano joj je da se odjene u fini lan, čist i blistav; jer fini lan pravednost je svetih.
9 I reče mi on: “Piši: Blagoslovljeni su oni koji su pozvani na Jaganjčevu svadbenu večeru.” I reče mi: “Ovo su istinite riječi Božje.”
10 I padoh mu pred noge da mu se poklonim. I reče mi on: “Pazi; nemoj: sluga sam kao i ti, tebi i braći tvojoj koja imaju svjedočanstvo Isusovo. Bogu se pokloni; jer svjedočanstvo Isusovo je duh prorokovanja.”
11 I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijel, a onaj koji sjedi na njemu zove se Vjeran i Istinit, i u pravednosti on sudi i ratuje.
12 Oči mu bijahu kao plamen ognjeni, a na glavi mu mnoge krune; i imaše napisano ime, koje ne zna nitko osim njega samoga.
13 I bijaše ogrnut ogrtačem umočenim u krv, a ime mu je Riječ Božja.
14 Za njim idu vojske koje bijahu u nebu, na bijelim konjima, odjevene u fini lan, bijel i čist.
15 Iz usta mu izlazi oštar mač da njime potuče pogane; i vladat će on njima željeznom palicom. On gazi tijesak vina žestine i gnjeva Boga Svevladara.
16 Na njegovu ogrtaču i na njegovu bedru napisano je ime: KRALJ KRALJEVA I GOSPODAR GOSPODARÂ.
17 I vidjeh jednoga anđela kako stoji na suncu; i vikaše jakim glasom govoreći svim pticama koje lete posred neba: “Dođite i okupite se na večeru velikoga Boga
18 da se najedete mesa kraljevâ, i mesa vojskovođa, i mesa moćnikâ, i mesa konjâ i onih koji sjede na njima, i mesa svih ljudi, i slobodnjaka i robova, i malih i velikih.”
19 I vidjeh Zvijer i zemaljske kraljeve, i vojske njihove, okupljene da zarate protiv onoga koji sjedi na konju i protiv vojske njegove.
20 I uhvaćen bî Zvijer i s njim Lažni prorok koji je činio čudesa u njegovoj nazočnosti, kojima je zavodio one koji su primili žig Zvijeri i one koji se klanjahu njegovoj slici. Oboje bijahu živi bačeni u ognjeno jezero što gori sumporom.
21 A ostali bijahu pobijeni mačem onoga koji sjedi na konju, mačem koji izlazi iz njegovih usta; i nasitiše se sve ptice mesa njihova.
20
1 I vidjeh anđela gdje silazi s neba s ključevima bezdana i s velikim lancem u ruci.
2 I zgrabi on zmaja, tu staru zmiju, a to je Đavao, i Sotona, i okova ga na tisuću godina
3 i baci ga u bezdan, i zaključa ga te zapečati nad njim da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuću godina; a nakon toga treba biti odriješen na kratko vrijeme.
4 I vidjeh prijestolja i one koji sjedoše na njih, i bijaše im dano da sude, i vidjeh duše onih kojima bijahu odrubljene glave zbog Isusova svjedočanstva i zbog riječi Božje, i one koji se ne pokloniše Zvijeri ni njegovoj slici i ne primiše njegov žig u svoja čela ili u svoje ruke; oni oživješe i kraljevaše s Kristom tisuću godina.
5 Ali ostali mrtvi ne oživješe sve dok se nije navršilo tisuću godina. To je prvo uskrsnuće.
6 Blagoslovljen je i svet onaj tko ima udjela u prvome uskrsnuću: nad takvima druga smrt nema vlasti, nego će oni biti svećenici Božji i Kristovi i kraljevati s njim tisuću godina.
7 A kada istekne tisuću godina, Sotona će biti pušten iz svoga zatvora;
8 i izići će zavoditi narode koji su na četiri strane svijeta, Goga i Magoga, da ih okupi za boj: bit će brojni kao morski pijesak.
9 I uzađoše oni na prostrano polje zemlje i opkoliše tabor svetih i ljubljeni grad; i siđe s neba od Boga oganj i proždrije ih.
10 I đavao koji ih je zavodio bî bačen u jezero ognja i sumpora, gdje su Zvijer i Lažni prorok, i bit će mučeni dan i noć u vijeke vjekova.
11 I vidjeh veliko bijelo prijestolje i onoga koji sjedi na njemu, od čijega lica pobježe zemlja i nebo, i mjesta im se više ne nađe.
12 I vidjeh mrtve, male i velike, stajahu pred Bogom; i otvoriše se knjige. I jedna druga knjiga bî otvorena, koja je knjiga života: i bijaše mrtvima suđeno po onome što je napisano u knjigama, po njihovim djelima.
13 I more dade mrtve koji bijahu u njemu, i smrt i pakao dadoše mrtve koji bijahu u njima: i bijaše svaki suđen po svojim djelima.
14 I smrt i pakao bijahu bačeni u ognjeno jezero. To je druga smrt.
15 I tko god ne bî nađen zapisan u knjizi života, bijaše bačen u ognjeno jezero.
21
1 I vidjeh novo nebo i novu zemlju: jer prvo nebo i prva zemlja prođoše; ni mora više nema.
2 I vidjeh ja, Ivan, Sveti grad, novi Jeruzalem: silazi s neba od Boga, opremljen kao mladenka urešena za svoga muža.
3 I začuh jak glas s neba, koji reče: “Evo, Prebivalište Božje je s ljudima i on će prebivati s njima i oni će biti njegov narod; i sâm Bog će biti s njima i bit će Bog njihov.
4 I obrisat će im Bog svaku suzu s očiju; i neće više biti smrti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti: jer ono prijašnje je prošlo.”
5 I reče onaj koji sjedi na prijestolju: “Evo, sve činim novo.” I reče mi: “Piši; jer su te riječi istinite i vjerne.”
6 I reče mi: “Dovršeno je. Ja sam Alfa i Omega, početak i svršetak. Ja ću žednome dati s izvora vode života besplatno.
7 Onaj tko pobjeđuje baštinit će sve; i bit ću njegov Bog, a on će biti moj sin.
8 A strašljivima, i nevjernima, i okaljanima, i ubojicama, i bludnicima, i vračarima, i idolopoklonicima, i svim lažljivcima, udio je u jezeru koje gori ognjem i sumporom: to je druga smrt.”
9 I priđe mi jedan od sedmorice anđela koji imahu sedam posuda punih sedam posljednjih zala te prozbori sa mnom rekavši: “Dođi, pokazat ću ti mladenku, ženu Jaganjčevu.”
10 I odnese me u duhu na goru veliku i visoku i pokaza mi taj veliki grad, sveti Jeruzalem, gdje silazi s neba od Boga,
11 sav u Božjoj slavi. Njegov sjaj bijaše poput najdragocjenijeg kamena, to jest poput kamena jaspisa, čist kao kristal;
12 i imaše zidine velike i visoke, i imaše dvanaestora vrata, a na vratima dvanaest anđela, i na njima napisana imena dvanaest plemena djece Izraelove:
13 od istoka troja vrata; od sjevera troja vrata; od juga troja vrata; i od zapada troja vrata.
14 Gradske zidine imahu dvanaest temelja, a na njima imena dvanaestorice Jaganjčevih apostola.
15 Taj koji govoraše sa mnom imao je zlatnu trsku da izmjeri grad, njegova vrata i njegove zidine.
16 Grad je položen na četiri ugla i dužina mu je jednaka kao i širina. I izmjeri on grad onom trskom: dvanaest tisuća stadija. Dužina i širina i visina mu je jednaka.
17 I izmjeri on njegove zidine: stotinu četrdeset i četiri lakta mjere čovječje, to jest anđeoske.
18 Zidine bijahu sagrađene od jaspisa, a sâm grad bijaše čisto zlato, nalik čistome staklu.
19 Temelji gradskih zidina bijahu ukrašeni svakovrsnim dragim kamenjem. Prvi temelj bijaše jaspis, drugi safir, treći kalcedon, četvrti smaragd,
20 peti sardoniks, šesti sard, sedmi krizolit, osmi beril, deveti topaz, deseti krizopraz, jedanaesti hijacint, dvanaesti ametist.
21 A dvanaestora vrata bijahu dvanaest bisera; svaka od vrata bijahu od jednog bisera: glavna ulica grada bijaše čisto zlato, kao prozirno staklo.
22 I ne vidjeh hrama u njemu: jer Gospodin Bog Svevladar hram je njegov, i Jaganjac.
23 I ne treba gradu sunca ni mjeseca da u njemu svijetle; jer slava ga je Božja obasjala i svjetlo mu je Jaganjac.
24 Narodi spašenih hodit će u njegovoj svjetlosti; i zemaljski kraljevi donose u njega svoju slavu i čast.
25 Vrata mu se neće zatvarati danju: jer ondje noći neće biti.
26 U njega će oni donijeti slavu i čast narodâ.
27 I nipošto neće u nj ući ništa što onečišćuje, ni što god čini gadost ili laž, nego oni koji su zapisani u Jaganjčevoj knjizi života.
22
1 I pokaza mi on čistu rijeku vode života, bistru kao kristal: izvire iz prijestolja Božjega i Jaganjčeva.
2 Posred njegove glavne ulice i s obje strane rijeke bijaše stablo života, koje rađa dvanaest vrsta plodova te svaki mjesec donosi svoj urod: lišće stabla bijaše za ozdravljanje narodâ.
3 I neće više biti prokletstva, nego će prijestolje Božje i Jaganjčevo biti u njemu i sluge će mu njegove služiti
4 i gledati lice njegovo; i ime će njegovo biti na njihovim čelima.
5 I neće ondje više biti noći; i neće trebati svjetiljke ni svjetlosti sunca, jer ih obasjava Gospodin Bog: i vladat će oni u vijeke vjekova.
6 I reče mi: “Te su riječi vjerne i istinite: Gospodin Bog svetih proroka poslao je svoga anđela da pokaže svojim slugama ono što se ima dogoditi uskoro.
7 Evo, dolazim uskoro: blagoslovljen je onaj tko čuva riječi proroštva ove knjige.”
8 Ja, Ivan, vidjeh i čuh to. I kada čuh i vidjeh, padoh da se poklonim pred nogama anđela koji mi to pokazivaše.
9 I reče mi on: “Pazi; nemoj: jer ja sam sluga kao i ti, tvojoj braći prorocima i svima koji čuvaju riječi ove knjige: Bogu se pokloni.”
10 I reče mi: “Ne zapečaćuj riječi proroštva ove knjige: jer vrijeme je blizu.
11 Onaj tko je nepravedan neka i dalje bude nepravedan, onaj tko je okaljan neka i dalje bude okaljan, onaj tko je pravedan neka i dalje bude pravedan, i sveti neka i dalje bude svet.
12 I evo, dolazim uskoro, i plaća moja sa mnom, dati svakome kakvo mu bude djelo.
13 Ja sam Alfa i Omega, početak i svršetak, prvi i posljednji.
14 Blagoslovljeni su oni koji vrše njegove zapovijedi, oni će imati pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad.
15 Jer vani su psi, i vračari, i bludnici, i ubojice, i idolopoklonici, i tko god voli i čini laž.
16 Ja, Isus, poslah svoga anđela da vam posvjedoči ovo u crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, i sjajna zvijezda jutarnja.”
17 I Duh i mladenka govore: “Dođi.” I neka onaj tko čuje, kaže: “Dođi.” I neka dođe onaj tko je žedan. I tko god hoće, neka zagrabi vodu života besplatno.
18 Jer ja svjedočim svakome tko čuje riječi proroštva ove knjige: Ako tko ovome što doda, Bog će njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi;
19 a ako tko oduzme od riječi knjige ovoga proroštva, Bog će oduzeti njegov udio iz knjige života, i iz svetoga grada, i od onoga što je napisano u ovoj knjizi.
20 Onaj tko ovo svjedoči, govori: “Da, dolazim uskoro.” Amen. Jest, dođi, Gospodine Isuse.
21 Milost Gospodina našega, Isusa Krista, sa svima vama. Amen.
