Jakovljeva poslanica
1
1 Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista, dvanaesterim plemenima u raseljeništvu, pozdrav!
2 Potpunom radošću smatrajte, braćo moja, kada upadnete u razne kušnje
3 znajući to da kušanje vaše vjere stvara postojanost.
4 Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka.
5 Ako kome od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje velikodušno i bez predbacivanja, i dat će mu se.
6 Ali neka ište s vjerom, bez kolebanja. Jer je onaj koji se koleba sličan morskome valu što ga vjetar valja i amo-tamo baca.
7 Jer neka ne misli taj čovjek da će primiti išta od Gospodina.
8 Neodlučan čovjek nepostojan je na svim svojim putovima.
9 Neka se brat niska položaja ponosi svojim uzvišenjem,
10 a bogati svojim poniženjem; jer će proći kao cvijet od trave.
11 Jer iziđe sunce i svojim žarom sasuši travu te cvijet njezin otpadne i dražest njegova izgleda propadne: tako će i bogataš uvenuti na svojim putovima.
12 Blagoslovljen je čovjek koji podnosi kušnju; jer će, prokušan, primiti vijenac života što ga je Gospodin obećao onima koji ga ljube.
13 Neka nitko kada je kušan ne kaže: “Bog me napastuje”; jer Bog ne može biti napastovan zlom, niti pak on koga napastuje;
14 nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga zavodi i mami.
15 Zatim požuda, zatrudnjevši, rađa grijeh; a grijeh, kada je počinjen, donosi smrt.
16 Ne zavaravajte se, braćo moja ljubljena.
17 Svako dobro darivanje i svaki savršeni dar odozgor je i silazi od Oca svjetlilâ, u kome nema promjene ni zasjenjenosti zbog mijene.
18 On nas je dragovoljno rodio riječju istine da budemo neka vrst prvina od njegovih stvorenja.
19 Stoga, braćo moja ljubljena, neka svaki čovjek bude brz slušati, spor govoriti, spor na srdžbu:
20 jer čovjekova srdžba ne provodi u djelo pravednost Božju.
21 Stoga odložite svu prljavštinu i preostalu zloću te sa svom krotkošću prihvatite usađenu riječ, koja je moćna spasiti vaše duše.
22 Ali budite izvršitelji riječi, a ne samo slušatelji zavaravajući sami sebe.
23 Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji promatra svoje rođeno lice u zrcalu:
24 jer se promotri, ode i odmah zaboravi kakav je bio.
25 A tko god se zagleda u savršeni zakon slobode i u njemu ustraje, ne da bude zaboravan slušatelj, nego djelotvoran izvršitelj, blagoslovljen će biti u svome djelovanju.
26 Smatra li se tko među vama pobožnim, a ne zauzdava svoj jezik, nego zavarava svoje srce, isprazna je njegova pobožnost.
27 Pobožnost čista i neokaljana pred Bogom i Ocem jest ovo: pohađati siročad i udovice u njihovoj nevolji i čuvati se neokaljanim od svijeta.
2
1 Braćo moja, nemojte s pristranošću imati vjeru našega Gospodina Isusa Krista, Gospodina slave.
2 Jer dođe li na vaš skup čovjek sa zlatnim prstenom, u sjajnoj opravi, a dođe i siromah u bijednoj opravi,
3 i vi se zagledate u onoga u sjajnoj opravi i kažete mu: “Ti sjedni ovdje na dobro mjesto”, a siromahu reknete: “Ti stani ondje ili sjedni ovamo podno moga podnožja”,
4 niste li onda pristrani u sebi te postali suci opakih rasuđivanja?
5 Čujte, braćo moja ljubljena, nije li Bog siromahe ovoga svijeta izabrao da budu bogati u vjeri i baštinici kraljevstva što ga je on obećao onima koji njega ljube?
6 A vi ste prezreli siromaha. Ne tlače li vas bogataši i ne vuku li vas oni pred sudišta?
7 Ne hule li oni to lijepo ime kojim ste nazvani?
8 Ako ispunjavate kraljevski zakon u skladu s odjeljkom Pisma: “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe”, dobro činite;
9 ali ako ste pristrani, grijeh činite i Zakon vas osuđuje kao prijestupnike.
10 Jer tko god sav Zakon održi, a ipak posrne u jednom stavku, kriv je za sve.
11 Jer onaj koji je rekao: “Ne počini preljub”, rekao je i: “Ne ubij.” Ali ako i ne učiniš preljub, a ubiješ, postao si prijestupnik Zakona.
12 Tako govorite i tako činite kao oni koji će biti suđeni po zakonu slobode.
13 Jer nemilosrdna će biti osuda onomu tko ne iskazuje milosrđe; a milosrđe likuje nad sudom.
14 Kakva korist, braćo moja, ako tko veli da ima vjeru, a nema djela? Može li ga vjera spasiti?
15 Ako su neki brat ili sestra goli i nemaju svagdanju hranu
16 pa im netko od vas rekne: “Idite u miru, ugrijte se i nasitite”, i ne date im ono što je potrebno tijelu, kakva korist od toga?
17 Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je sama po sebi.
18 Jest, reći će netko: “Ti imaš vjeru, a ja imam djela: pokaži mi svoju vjeru bez svojih djela, a ja ću tebi svoju vjeru pokazati svojim djelima.”
19 Ti vjeruješ da je jedan Bog. Dobro činiš: i zlodusi vjeruju, i dršću.
20 Želiš li spoznati, čovječe isprazni, da je vjera bez djela mrtva?
21 Nije li se Abraham, otac naš, opravdao djelima kada je na žrtvenik prinio Izaka, sina svojega?
22 Vidiš li kako je vjera sudjelovala s njegovim djelima i djelima se vjera usavršila?
23 I ispunio se odjeljak Pisma koji kaže: “Povjerova Abraham Bogu i to mu se uračuna kao pravednost” pa bî nazvan Prijateljem Božjim.
24 Vidite, dakle, da se djelima čovjek opravdava, a ne samo vjerom.
25 Nije li se slično djelima opravdala i bludnica Rahaba kada je primila glasnike i drugim ih putem izvela?
26 Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva.
3
1 Neka vas ne bude mnogo učitelja, braćo moja, znajući da ćemo primiti veću osudu.
2 Jer svi u mnogočemu griješimo. Ali ako tko ne griješi u riječi, taj je savršen čovjek, sposoban zauzdati i cijelo tijelo.
3 Gle, stavimo konjima uzde u usta da nam se pokoravaju i upravljamo svim njihovim tijelom.
4 Evo i lađe, tako su velike i silni ih vjetrovi gone, a sasvim malo kormilo ih upravlja kamo god kormilar hoće.
5 Tako je i jezik malen ud, a velikim se ponosi. Evo, mala vatra, a koliko drva zapali!
6 I jezik je vatra, svijet nepravde. Takav je jezik među našim udovima: kalja sve tijelo i, zapaljen od pakla, zapaljuje tijek života.
7 Jer svaka se vrsta zvijeri, i ptica, i gmazova, i morskih životinja, dade ukrotiti i ukrotio ih je ljudski rod,
8 ali jezik nitko od ljudi ne može ukrotiti: on je zlo neukrotivo, pun smrtonosnog otrova.
9 Njime blagoslivljamo Boga, to jest Oca, i njime proklinjemo ljude, koji su stvoreni po Božjem obličju.
10 Iz istih usta izlazi blagoslov i proklinjanje. Ne smije to, braćo moja, tako biti.
11 Zar izvor na isti otvor izlijeva slatku i gorku vodu?
12 Može li, braćo moja, smokva maslinama rađati? ili trs smokvama? Tako ne može nijedan izvor davati slanu i slatku vodu.
13 Tko je među vama mudar i obdaren znanjem? neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u krotkosti mudrosti.
14 Ako li pak imate gorku zavist i svadljivost u svojim srcima, nemojte se ponositi i nemojte lagati protiv istine.
15 Nije to mudrost što silazi odozgor, nego zemaljska, tjelesna, đavolska.
16 Jer gdje je zavist i svađa, ondje je nered i svako zlo djelo.
17 A mudrost odozgor ponajprije je čista, potom mirotvorna, blaga i lako poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, nepristrana i nelicemjerna.
18 A plod pravednosti sije se u miru onima koji tvore mir.
4
1 Odakle dolaze ratovi i borbe među vama? Nije li odavde: od vaših požuda koje vojuju u vašim udovima?
2 Žudite i nemate; ubijate i hlepite, i ne možete zadobiti; borite se i ratujete, a ipak nemate, jer ne ištete.
3 Ištete, a ne primate; jer opako ištete da u svojim požudama potrošite.
4 Preljubnici i preljubnice, ne znate li da je prijateljstvo svijeta neprijateljstvo s Bogom? Stoga, tko god bude prijatelj svijeta, neprijatelj je Božji.
5 Mislite li da Pismo uzalud veli: “Ljubomorno čezne duh koji je nastanjen u nama”?
6 Ali daje on i veću milost. Stoga i govori: “Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost.”
7 Pokorite se, stoga, Bogu. Oduprite se đavlu i on će pobjeći od vas.
8 Približite se Bogu i on će se približiti vama. Očistite svoje ruke, grešnici, i pročistite svoja srca, neodlučni.
9 Ražalostite se, i tugujte, i plačite: smijeh vaš neka se pretvori u tugovanje i radost vaša u žalost!
10 Ponizite se pred Gospodinom i on će vas podići.
11 Nemojte, braćo, govoriti zlo jedan o drugome. Onaj tko govori zlo o svome bratu i sudi svoga brata, govori zlo o Zakonu i sudi Zakonu: ali ako sudiš Zakonu, nisi vršitelj Zakona, nego sudac.
12 Jedan je zakonodavac, koji može spasiti i uništiti; tko si ti da sudiš drugoga?
13 Hajde sada, vi koji govorite: “Danas ili sutra otići ćemo u taj i taj grad i provesti ondje godinu dana, kupovati i prodavati, i zaraditi”;
14 vi koji ne znate što će sutra biti. Jer što je vaš život? Maglica, koja se nakratko pojavi i potom nestane.
15 Umjesto da kažete: “Ako Gospodin bude htio, živjet ćemo i učiniti ovo ili ono”,
16 sada se nadimate svojim hvastanjima. Svako takvo nadimanje je zlo.
17 Stoga onome tko zna činiti dobro, a ne čini ga, njemu je to grijeh.
5
1 Hajde sada, vi bogataši, zaplačite i zajaučite zbog nevolja koje dolaze na vas.
2 Bogatstvo vam je istrunulo i halje vaše su od moljaca izjedene.
3 Zlato vaše i srebro zahrđalo je, i hrđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas i izjesti vam tijela kao da je oganj. Zgrtali ste blago za posljednje dane.
4 Evo, nadnica radnika koji su obirali vaše njive, a koju ste im na prijevaru uskratili, viče; i vapaji žetelaca ušli su u uši Gospodina nad vojskama.
5 Raskošno ste i razuzdano na zemlji živjeli; utovili ste svoja srca kao u dan klanja.
6 Osudili ste i ubili pravednika i on vam se ne suprotstavlja.
7 Strpite se stoga, braćo, do Gospodinova dolaska. Evo, poljodjelac iščekuje dragocjeni plod zemlje i strpljiv je u pogledu njega sve dok ne primi ranu i kasnu kišu.
8 Strpite se i vi; učvrstite svoja srca, jer se Gospodinov dolazak približio.
9 Ne mrmljajte, braćo, jedan protiv drugoga, da ne budete osuđeni: gle, sudac stoji pred vratima.
10 Za uzor podnošenja zála i strpljivosti uzmite, braćo moja, proroke, koji su govorili u Gospodinovo ime.
11 Evo, blaženima nazivamo one koji su ustrajali. Za postojanost Jobovu ste čuli i vidjeli ste ishod Gospodinov, da je Gospodin vrlo suosjećajan i milosrdan.
12 Ali, iznad svega, braćo moja, ne zaklinjite se ni nebom ni zemljom, ni bilo kojom drugom zakletvom, nego neka vaše “da” bude “da” i vaše “ne”, “ne”, da u osudu ne upadnete.
13 Pati li tko među vama? Neka se moli. Raduje li se tko? Neka pjeva hvalospjeve.
14 Boluje li tko među vama? Neka pozove starješine crkve i neka se oni mole nad njim mažući ga uljem u Gospodinovo ime:
15 i spasit će molitva vjere bolesnika i podići će ga Gospodin; i ako je počinio grijehe, bit će mu oprošteni.
16 Ispovijedajte jedan drugome svoje pogreške i molite se jedan za drugoga da ozdravite. Mnogo postiže žarka molitva pravednikova.
17 Ilija je bio čovjek istih sklonosti kao i mi, i usrdno se pomolio da ne pada kiša: i nije pala kiša na zemlju tri godine i šest mjeseci.
18 I ponovno se pomolio pa je nebo dalo kišu i zemlja je donijela svoj urod.
19 Braćo, zaluta li tko od vas od istine i netko ga obrati,
20 neka zna da će onaj tko obrati grešnika od zablude njegova puta spasiti jednu dušu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha.
