1
1 Riječ GOSPODINOVA koja je došla Joelu, sinu Petuelovu.
2 Čujte ovo, vi starci, i poslušajte, svi stanovnici zemlje. Je li bilo toga u vaše dane, ili u danima vaših otaca?
3 Pripovijedajte o tome svojoj djeci, i neka vaša djeca pripovijedaju svojoj djeci, a njihova djeca sljedećem naraštaju.
4 Ono što je ostavio crv, pojeo je skakavac; ono što je ostavio skakavac, pojeo je moljac; ono što je ostavio moljac, pojela je gusjenica.
5 Probudite se, vi pijanci, i plačite; jaučite, sve vinopije, zbog novoga vina; jer vam je od usta otkinuto.
6 Jer je na moju zemlju uzašao narod snažan i bezbrojan, kome su zubi kao zubi lavlji i ima očnjake golema lava.
7 Opustošio je moju lozu i ogulio moju smokvu: ogolio ju je i odbacio; grane su joj pobijelile.
8 Oplakuj kao djevica opasana u kostrijet zbog muža svoje mladosti.
9 Jestivi prinos i ljevanica otkinuti su od Doma GOSPODINOVA; svećenici, službenici GOSPODINOVI, tuguju.
10 Polje je opustošeno, zemlja tuguje; jer je žito opustošeno: novo vino se isušilo, ulje presahnulo.
11 Neka vas bude stid, ratari; jaučite, vinogradari, zbog pšenice i zbog ječma; jer je propala žetva poljska.
12 Loza je sasušena i sahne smokva; sasušen je mogranj, i palma, i jabuka, kao i sva stabla poljska: jer je ishlapila radost od sinova ljudskih.
13 Opašite se i oplakujte, svećenici; jaučite, poslužitelji žrtvenika; dođite, ležite svu noć u kostrijeti, službenici moga Boga: jer je jestivi prinos i lijevani prinos uskraćen Domu Boga vašega.
14 Posvetite post, zbor svečani sazovite, okupite starješine i sve stanovnike zemlje u Dom GOSPODINA, Boga vašega, i vapite GOSPODINU:
15 “Jao dana!” Jer blizu je dan GOSPODINOV i doći će kao zator od Svemoćnoga.
16 Nije li jelo oteto ispred naših očiju, jest, radost i veselje iz Doma Boga našega?
17 Trulo je sjeme pod njihovim grudama, žitnice su puste, spremišta srušena; jer je žito usahlo.
18 Kako li živina uzdiše! Krda stoke su očajna, jer paše nemaju; jest, ucviljena su stada ovaca.
19 GOSPODINE, tebi ću vapiti; jer je oganj proždro pašnjake u pustari i spalio je plamen sva stabla poljska.
20 I zvijeri poljske tebi vape, jer su isušeni vodeni tokovi i proždro je oganj pašnjake po pustari.
2
1 Trubite trublju na Sionu i dignite uzbunu na mojoj svetoj gori; neka zadršću svi stanovnici zemlje, jer dolazi dan GOSPODINOV, jer je blizu;
2 dan tmine i pomrčine, dan oblakâ i guste tame, kao što se jutro prostire po gorama: velik i snažan narod; nikada nije bilo sličnoga, niti će ga biti ikada nakon njega, sve do godinâ mnogih naraštaja.
3 Pred njima oganj proždire, a za njima plamen spaljuje: zemlja je pred njima kao vrt edenski, a za njima opustošena pustara; jest, i ništa im neće umaknuti.
4 Izgledom su nalik konjima i kao konjanici će trčati.
5 Poput štropota bojnih kola po vrhovima gora će skakati, kao hujanje plamena ognja što proždire strnjiku, kao snažan narod u bojnom poretku.
6 Pred njihovim licem će narod silno patiti: sva lica će pocrnjeti.
7 Trčat će oni kao junaci, na zid će se penjati kao ratnici, svaki će stupati svojim putovima i neće svoje redove poremetiti,
8 niti će jedan drugoga probosti; svaki će svojom stazom ići: kada na mač navale, neće biti ranjeni.
9 Jurit će amo-tamo gradom, po zidu će trčati, po kućama se penjati, kroz prozore će kao lopov ulaziti.
10 Zemlja će se pred njima tresti; nebesa će drhtati: sunce i mjesec će se zamračiti, a zvijezde će svoj sjaj uskratiti
11 GOSPODIN će pustiti svoj glas pred vojskom svojom; jer je vrlo velik tabor njegov, jer je jak onaj tko njegovu riječ u djelo provodi: jer velik je dan GOSPODINOV i nadasve strašan; tko ga može podnijeti?
12 Stoga i sada GOSPODIN govori: “Obratite se meni svim svojim srcem, i postom, i plačom, i žalovanjem;
13 i srce svoje razderite, a ne halje svoje, i okrenite se GOSPODINU, Bogu svojemu: jer je on milostiv i milosrdan, spor na srdžbu i velike dobrostivosti, i od zla se odvraća.
14 Tko zna neće li se vratiti i sažaliti te za sobom blagoslov ostaviti; to jest jestivi prinos i lijevani prinos GOSPODINU, Bogu vašemu?
15 Trubite trublju na Sionu, post posvetite, sveti zbor sazovite.
16 Okupite narod, posvetite zajednicu, okupite starješine, skupite djecu, i onu koji prsa sišu: neka mladenac iziđe iz svoje odaje, i mladenka iz svoje sobe.
17 Neka svećenici, službenici GOSPODINOVI, plaču između trijema i žrtvenika, i neka kažu: “Poštedi svoj narod, GOSPODINE, i nemoj svoju baštinu prepustiti sramoti, da pogani vladaju nad njima. Zašto da među narodima govore: ‘Gdje je Bog njihov?’ ”
18 Tada će GOSPODIN biti ljubomoran zbog svoje zemlje i sažaliti se na svoj narod.
19 Jest, GOSPODIN će odgovoriti i reći svome narodu: “Evo, poslat ću vam žita, vina i ulja i time ćete se nasititi; i neću vas više učiniti sramotom među poganima,
20 nego ću daleko od vas ukloniti sjevernu vojsku, i odagnati ga u zemlju besplodnu i pustu, s licem njegovim prema moru istočnome i s njegovom stražnjim krajem prema moru krajnjemu: i dići će se smrad njegov, i njegov će se zadah podići, jer je velike stvari učinio.
21 “Ne boj se, zemljo; raduj se i veseli, jer će GOSPODIN velika djela učiniti.
22 Ne bojte se, zvijeri poljske; jer niču pašnjaci u pustari, jer stablo plod svoj donosi, smokva i loza jakost svoju daju.
23 Radujte se, djeco Siona, i veselite se u GOSPODINU, Bogu svome, jer vam je u pravoj mjeri dao ranu kišu; i učinit će da za vas pada kiša: rana kiša, i kasna kiša u prvome mjesecu.
24 I bit će gumna puna pšenice, a kace će se prelijevati od vina i ulja.
25 I nadoknadit ću vam godine što ih je izjeo skakavac, i moljac, i gusjenica, i crv, moja silna vojska koju poslah među vas.
26 I jest ćete izobilno i biti siti, i slaviti ime GOSPODINA, Boga vašega, koji je čudesno postupao s vama: moj narod nikada neće biti postiđen.
27 I znat ćete da sam ja usred Izraela i da sam ja GOSPODIN, Bog vaš, i nitko drugi: moj narod nikada neće biti postiđen.
28 “I dogodit će se nakon toga da ću izliti svoga duha na svako tijelo; i proricat će sinovi vaši i vaše kćeri, starci vaši će snove sanjati, vaši će mladići viđenja gledati.
29 I na sluge i na sluškinje ću u te dane izliti svoga duha.
30 I pokazat ću čudesa na nebesima i na zemlji, krv, oganj i stupove dima.
31 Sunce će se pretvoriti u tamu, i mjesec u krv, prije negoli dođe velik i strašan dan GOSPODINOV.
32 I bit će da će biti izbavljen tkogod zazove ime GOSPODINOVO; jer će na brdu Sionu i u Jeruzalemu biti izbavljenje, kao što je GOSPODIN rekao, i u ostatku koji će GOSPODIN pozvati.”
3
1 “Jer, gle, u one dane i u ono doba, kada vratim natrag sužanjstvo Jude i Jeruzalema,
2 okupit ću sve narode i odvesti ih dolje u Jehošafatovu dolinu, i suditi se ondje s njima za moj narod i za moju baštinu, Izraela, koga su raspršili među narode i razdijelili moju zemlju.
3 Ždrijeb su za moj narod bacali; dječaka su za bludnicu davali i djevojku za vino prodavali da bi mogli piti.
4 Jest, što vi imate sa mnom, Tire, i Sidone, i svi krajevi Palestine? Želite li mi naknadom uzvratiti? Ako mi i uzvratite, smjesta ću vam i hitro naknadu vašu na vlastitu glavu uzvratiti;
5 jer ste uzeli moje srebro i moje zlato, i u svoje ste hramove odnijeli moje mile dragocjenosti.
6 I djecu Jude i djecu Jeruzalema prodavali ste Grcima, da ih uklonite daleko od njihove međe.
7 Evo, ja ću ih dići s mjesta kamo ste ih prodali, i na vlastitu glavu ću vam vašu naknadu uzvratiti:
8 I prodat ću vaše sinove i vaše kćeri u ruku djece Judine, a oni će ih prodati Sabejcima, narodu daleku; jer je GOSPODIN to rekao.”
9 Proglasite ovo među poganima: Spremite rat, probudite junake, neka pristupe svi ratnici; neka uzađu.
10 Prekujte svoje raonike u mačeve i svoje kosire u koplja; neka slabi kaže: “Ja sam jak.”
11 Okupite se i dođite, svi vi pogani, i skupite se uokolo: daj da onamo siđu tvoji junaci, GOSPODINE.
12 “Neka se probude pogani i dođu u Jehošafatovu dolinu, jer ću ja ondje sjesti da sudim svim poganima uokolo.
13 Položite srp, jer je žetva zrela; dođite, spustite se, jer je tijesak pun, kace se prelijevaju: jer je golema zloća njihova.
14 Mnoštva, mnoštva u Dolini odluke; jer je blizu dan GOSPODINOV u Dolini odluke.
15 Sunce i mjesec će se zamračiti i zvijezde će uskratiti svoj sjaj.
16 GOSPODIN će zarikati sa Siona i glas svoj pustiti iz Jeruzalema; i nebesa i zemlja će se zatresti: ali će GOSPODIN biti nada svojega naroda i snaga djece Izraelove.
17 Tako ćete znati da sam ja GOSPODIN, Bog vaš koji prebiva na Sionu, mojoj svetoj gori: tada će Jeruzalem biti svet i neće više kroza nj tuđinci prolaziti.
18 “U taj dan gore će kapati novim vinom, bregovima će poteći mlijeko, svim judejskim rijekama vode će teći, a iz Doma GOSPODINOVA izbit će izvor i natapati dolinu Šitim.
19 Egipat će biti pustoš, a Edom će biti poharana pustara: zbog nasilja protiv djece Judine, zbog toga što su prolili nedužnu krv u zemlji njihovoj.
20 Ali Juda će prebivati dovijeka i Jeruzalem od naraštaja do naraštaja.
21 Jer ću ja očistiti krv njihovu koju nisam očistio: jer GOSPODIN prebiva na Sionu.”
