1
1 Riječi Jeremije, sina Hilkijina, od svećenika koji bijahu u Anatotu u zemlji Benjaminovoj;
2 kome je došla riječ GOSPODINOVA u dane Jošije, sina Amonova, kralja Jude, u trinaestoj godini njegove vladavine.
3 Došla mu je ona i u dane Jehojakima, sina Jošijina, kralja Judeje, do svršetka jedanaeste godine Sedekije, sina Jošijina, kralja Judeje, sve do odvođenja Jeruzalema u sužanjstvo u petome mjesecu.
4 Tada mi dođe riječ GOSPODINOVA, rekavši:
5 “Prije negoli sam te oblikovao u utrobi, znadoh te; i prije negoli si izišao iz maternice posvetio sam te i odredio te za proroka narodima.”
6 Ja tada rekoh: “Ah, Gospodine BOŽE! evo, ne mogu govoriti: jer dijete sam.”
7 No GOSPODIN mi reče: “Nemoj govoriti: ‘Dijete sam’; jer ćeš ići k svima kojima te pošaljem i govorit ćeš što god ti zapovijedim.
8 Nemoj se bojati lica njihovih: jer ja sam s tobom da te izbavim”, govori GOSPODIN.
9 Tada GOSPODIN pruži svoju ruku i dotakne moja usta. I reče mi GOSPODIN: “Evo, stavio sam svoje riječi u tvoja usta.
10 Gle, danas sam te postavio nad narode i nad kraljevstva, da iskorjenjuješ, i rušiš, i razaraš, i obaraš, da gradiš, i da sadiš.”
11 Nadalje mi dođe riječ GOSPODINOVA, rekavši: “Jeremijo, što vidiš?” A ja rekoh: “Vidim štap od bademova drva.”
12 Tada mi GOSPODIN reče: “Dobro si vidio: jer ću ubrzati riječ svoju da je izvršim.”
13 I dođe mi po drugi put riječ GOSPODINOVA, rekavši: “Što vidiš?” A ja rekoh: “Vidim uskipjeli lonac; lice mu je prema sjeveru.”
14 Tada mi GOSPODIN reče: “Sa sjevera će se prolomiti zlo na sve stanovnike zemlje.
15 Jer, evo, dozvat ću sva plemena sjevernih kraljevstava,” govori GOSPODIN, “i ona će doći; i svako će postaviti svoje prijestolje kod ulaza na vratâ Jeruzalema, i protiv svih njegovih zidina uokolo, i protiv svih judejskih gradova.
16 I izreći ću svoju osudu protiv njih za svu njihovu zloću; jer su me ostavili, kâd palili drugim bogovima i klanjali se djelima vlastitih ruku.
17 Ti, stoga, opaši svoje bokove i ustani, i govori im sve što ti zapovijedam: ne budi obeshrabren zbog njihovih lica, da te ne osramotim pred njima.
18 Jer sam te, evo, danas učinio utvrđenim gradom, i željeznim stupom, i mjedenom zidinom protiv sve zemlje: protiv kraljeva Jude, protiv njezinih knezova, protiv njezinih svećenika, i protiv naroda zemlje.
19 Oni će se boriti protiv tebe, ali te neće nadvladati; jer sam ja s tobom”, govori GOSPODIN, “da te izbavim.”
2
1 I dođe mi opet riječ GOSPODINOVA, rekavši:
2 “Idi i viči u uši Jeruzalemu govoreći: ‘Ovako govori GOSPODIN: Spominjem se tebe, dobrodušnosti tvoje mladosti, ljubavi tvojih vjereništava, kada si pošla za mnom u pustaru, u zemlju nezasijanu.
3 Izrael bijaše svetinja GOSPODINU i prvina njegova uroda: pogriješit će svi koji njega proždiru; zlo će ih snaći”, govori GOSPODIN.
4 Čujte riječ GOSPODINOVU, dome Jakovljev, i sve obitelji doma Izraelova;
5 ovako govori GOSPODIN: “Koju su nepravdu vaši oci našli u meni da su se od mene udaljili te pošli za ispraznošću i postali isprazni?
6 I nisu rekli: ‘Gdje je GOSPODIN, koji nas je izveo iz zemlje egipatske, koji nas je proveo kroz pustaru, zemljom pustinja i jama, zemljom suše i smrtne sjene, zemljom kojom čovjek ne prolazi i gdje ljudski stvor ne prebiva?’
7 I doveo sam vas u zemlju obilja da jedete njezin plod i njezina dobra; ali kada ste ušli, oskvrnuli ste moju zemlju i moju ste baštinu u gadost pretvorili.
8 Svećenici nisu rekli: ‘Gdje je GOSPODIN?’, oni koji rukovode zakonom nisu me poznavali: pastiri su, također, protiv mene griješili, a proroci su po Baalu prorokovali i hodili za onime što ne koristi.
9 “Zato ću se sada pravdati s vama,” govori GOSPODIN, “i pravdati se s djecom vaše djece.
10 Jer prijeđite preko na kitimske otoke i vidite; pošaljite u Kedar, i pomno razmotrite i vidite ima li ondje nečeg takvog.
11 Je li neki narod promijenio svoje bogove? koji čak ni nisu bogovi: a moj narod je svoju slavu zamijenio za ono što ne koristi.
12 Zapanjite se nad time, nebesa, i prestravite se; posve pusta budite”, govori GOSPODIN.
13 “Jer je moj narod učinio dva zla: napustili su mene, izvor žive vode, i isklesali si nakapnice, napukle nakapnice koje ne mogu držati vodu.
14 “Je li Izrael sluga? je li on rob u kući rođen? Zašto je opljačkan?
15 Mladi lavovi su nad njim rikali i urlali te njegovu zemlju u pustoš pretvorili: gradovi njegovi su spaljeni, bez stanovnika.
16 I djeca Nofa i Tahpanesa tjeme su ti polomila.
17 Nisi li to sâm sebi učinio time što si ostavio GOSPODINA, Boga svojega, kada te on putem vodio?
18 Što sada imaš raditi na putu egipatskome, da piješ vode Šihora? Ili, što imaš raditi na putu asirskome, da piješ vode iz Rijeke?
19 Tvoja vlastita zloća će te popraviti i tvoja će te otpadništva ukoriti: znaj, stoga, i uvidi da je zlo i gorko to što si napustio GOSPODINA, Boga svojega, i što nema u tebi straha mojega”, govori Gospodin, BOG nad vojskama.
20 “Jer ja sam od davnine polomio jaram tvoj te raskinuo tvoje sveze; i rekao si: ‘Neću griješiti’, kadli na svakom povišem brežuljku i pod svakim zelenim drvetom tumaraš bludničeći.
21 A ja sam te posadio kao lozu plemenitu, sjeme sasvim ispravno: kako si se onda prometnuo u biljku izopačenu, u lozu meni stranu?
22 Jer da se i lužinom opereš, i da uzmeš mnogo sapuna, ipak je tvoja opačina zabilježena preda mnom”, govori Gospodin BOG.
23 “Kako možeš reći: ‘Nisam okaljana, nisam pošla za baalima’? Pogledaj put svoj u dolini, uvidi što si učinila: ti si hitra deva koja ide poprijeko svojim putovima;
24 divlja magarica navikla na pustaru, koja njuši vjetar u svojoj požudi; tko je može odvratiti u doba njezina gonjenja? Svi oni koji je traže, neće se umoriti; naći će je u njezinu mjesecu.
25 Suzdrži svoju nogu da ne bude bosa, i svoje grlo od žeđi. Ali ti veliš: ‘Ne; nema nade; jer volim strance i za njima ću ići.’
26 Kao što je posramljen lopov kada ga uhvate, tako je posramljen i dom Izraelov; oni, njihovi kraljevi, njihovi knezovi, i njihovi svećenici, i njihovi proroci,
27 kladi govore: ‘Ti si otac moj’; i kamenu: ‘Ti si me izveo’: jer su mi okrenuli svoja leđa, a ne svoje lice; ali u doba nevolje reći će: ‘Ustani i spasi nas.’
28 Ali gdje su tvoji bogovi što ih sebi načini? Neka oni ustanu, ako te mogu spasiti u doba tvoje nevolje: jer je tvojih bogova, Judo, koliko i tvojih gradova.
29 “Zašto biste se sa mnom pravdali? Svi ste vi protiv mene sagriješili”, govori GOSPODIN.
30 “Uzalud sam udarao djecu vašu; nisu prihvatila nikakvu pouku: vaš vlastiti mač proždro je vaše proroke kao lav koji zatire.
31 O, naraštaju, vidite riječ GOSPODINOVU. Jesam li ja bio pustara Izraelu? zemlja tame? Zašto moj narod govori: ‘Mi smo gospodari; nećemo više doći k tebi’?
32 Može li djevica zaboraviti svoj nakit ili mladenka svoju opravu? Ipak je mene narod moj bezbroj dana zaboravio.
33 Zašto dotjeruješ svoj put da tražiš ljubav? Zato si i zlikovce naučila svojim putovima.
34 U tvojim se skutima našla i krv duša sirotih nedužnih: nisam to otkrio tajnom istragom, nego na svemu tome.
35 No ti govoriš: ‘Budući da sam nedužna, sigurno će se njegova srdžba odvratiti od mene.’ Evo, ja ću se s tobom suditi, zato što govoriš: ‘Nisam sagriješila.’
36 Zašto toliko tumaraš naokolo da promijeniš svoj put? I Egipat će te posramiti kao što te posramila Asirija.
37 Jest, otići ćeš od njega s rukama nad glavom svojom: jer je GOSPODIN odbacio tvoje pouzdanike i nećeš s njima napredovati.”
3
1 “Oni govore: ‘Ako muž otpusti svoju ženu i ona ode od njega te se uda za drugoga, može li joj se on opet vratiti? Neće li ta zemlja biti sasvim oskvrnuta?’ A ti si s mnogim ljubavnicima bludničila: ipak mi se vrati natrag”, govori GOSPODIN.
2 “Podigni svoje oči prema uzvišicama, i pogledaj gdje nisi s nekim ležala? Na putovima si za njih sjedila, kao Arapin u pustari; i oskvrnula si zemlju bludničenjem i svojom opačinom.
3 Zbog toga su uskraćeni pljuskovi i nije bilo kasne kiše; a ti si imala čelo bludnice i odbila si stidjeti se.
4 Nećeš li odsada vapiti meni: ‘Oče moj, ti si vođa moje mladosti!’
5 Zar će on zauvijek održati svoju srdžbu? hoće li je do svršetka čuvati?’ Eto, govorila si i činila zla kako si mogla.”
6 GOSPODIN mi u dane kralja Jošije također reče: “Jesi li vidio to što je učinila otpadnica Izrael? Popela se na svaku visoku goru, i pod svako zeleno stablo, i ondje bludničila.
7 I rekoh joj nakon što je sve to učinila: ‘Vrati mi se.’ Ali se ona nije vratila. I vidjela je to njezina izdajnička sestra Judeja.
8 I vidjeh da se, kada sam radi svega zbog čega je činila preljub otpustio otpadnicu Izrael i dao joj otpusni spis, njezina izdajnička sestra Judeja nije uplašila, nego je i ona otišla bludničiti.
9 Lakoumnošću svoga bluda zemlju je oskvrnula te preljub činila s kamenjem i kladama.
10 Usprkos svemu tome, njezina mi se izdajnička sestra nije vratila svim srcem, nego prijetvorno”, govori GOSPODIN.
11 I reče mi GOSPODIN: “Otpadnica Izrael opravdala se više negoli izdajnička Judeja.
12 “Idi i objavi ove riječi prema sjeveru, i reci: ‘Vrati se, otpadnice Izraele,’ govori GOSPODIN,’ i neću dati da moja srdžba padne na vas; jer sam milosrdan’, govori GOSPODIN, ‘i neću ostati srdit dovijeka.
13 Samo priznaj svoju opačinu; da si griješila protiv GOSPODINA, Boga svojega, i raspršila svoje putove prema tuđincima pod svakim zelenim drvetom, i nisi se pokoravala mome glasu”, govori GOSPODIN.
14 “Obratite se, djeco otpadnička”, govori GOSPODIN, “jer sam s vama oženjen; i uzet ću vas po jednoga iz grada, i po dvojicu iz obitelji, i dovesti vas na Sion;
15 i dat ću vam pastire po svome srcu, koji će vas pasti znanjem i razboritošću.
16 I bit će da u one dane kada se umnožite i povećate u zemlji”, govori GOSPODIN, “oni neće više govoriti: ‘Kovčeg GOSPODINOVA saveza’, niti će to na um pasti: niti će se toga spominjati, niti će ga pohoditi, niti će se to više činiti.
17 U to doba Jeruzalem će zvati Prijestoljem GOSPODINOVIM; i svi će se narodi k njemu sabrati, k imenu GOSPODINOVU, k Jeruzalemu: neće više hoditi po uobrazilji svoga zloga srca.
18 U te dane će dom Judin hoditi s domom Izraelovim i zajedno će izići iz zemlje sjeverne u zemlju koju dadoh u baštinu vašim ocima.
19 Ali rekoh: ‘Kako da te postavim među djecu i dam ti izvrsnu zemlju, prekrasnu baštinu mnoštva naroda?’ I rekoh: Ti ćeš me zvati ‘Oče moj’ i nećeš se od mene odvratiti.
20 “Uistinu, kao što žena izdajnički napušta svoga muža, tako ste vi izdajnički postupili sa mnom, Dome Izraelov”, govori GOSPODIN.
21 Glas se čuo na uzvišicama, plač i zaklinjanje djece Izraelove: jer su ona izopačila svoj put i zaboravila GOSPODINA, Boga svojega.
22 Vratite se, djeco odmetnička, i ja ću izliječiti vaša odmetništva.” Evo, dolazimo k tebi; jer ti si GOSPODIN, Bog naš.
23 Uistinu je uzalud nadati se spasenju od brdâ i od mnogih gora: uistinu je u GOSPODINU, Bogu našemu, spasenje Izraelovo.
24 Jer je sramota proždrla trud naših otaca od naše mladosti; njihova stada i krda njihova, njihove sinove i kćeri.
25 Ležimo u svojoj sramoti i naša nas smetenost prekriva: jer smo griješili protiv GOSPODINA, Boga našega, mi i naši oci, od svoje mladosti pa sve do ovoga dana, i nismo se pokoravali glasu GOSPODINA, Boga našega.
4
1 “Ako ćeš se vratiti, Izraele,” govori GOSPODIN, “vrati se meni; i ako odbaciš svoje gadosti od moga pogleda, tada nećeš seliti.
2 I zaklet ćeš se: ‘GOSPODIN živi, u istini, u sudu i u pravednosti; i narodi će se u njemu blagoslivljati i u njemu se dičiti.’ ”
3 Jer ovako govori GOSPODIN Judejcima i Jeruzalemcima: “Orajte svoju neobrađenu zemlju i nemojte među trnje sijati.
4 Obrežite se GOSPODINU i uklonite pretkožice svoga srca, Judjeci i stanovnici Jeruzalema; da ne bi gnjev moj kao oganj izbio, i razgorio se da ga nitko ne bi mogao ugasiti, zbog zla vaših postupaka.”
5 Objavite u Judi i razglasite u Jeruzalemu; i recite: “Trubite trublju u zemlji”; vičite, okupite se i recite: “Okupite se i pođimo u utvrđene gradove.”
6 Postavite stijeg naspram Sionu: uzmaknite, ne stojte; jer zlo ću dovesti sa sjevera, i veliko razaranje.
7 Lav se podigao iz svoje guštare, zatornik pogana na svome je putu; izišao je iz svoga mjesta da pohara tvoju zemlju: gradovi će tvoji biti opustošeni, bez stanovnika.
8 Zbog toga opaši svoju kostrijet, nariči i jauči; jer se žestoka srdžba GOSPODINOVA nije odvratila od nas.
9 “I bit će u taj dan”, govori GOSPODIN, “da će otkazati srce kralju, i srce knezovima; i svećenici će biti zapanjeni, i proroci će se čuditi.”
10 Tada ja rekoh: “Ah, Gospodine BOŽE! uistinu si teško prevario ovaj narod i Jeruzalem, rekavši: ‘Mir ćete imati’, a mač nam do duše dopire.”
11 U to doba reći će se ovome narodu i Jeruzalemu: “Suhi vjetar s visova u pustari puše prema kćeri moga naroda; ne da vije, niti da čisti,
12 nego će mi s tih mjesta doći žestok vjetar, a ja ću iznijeti osudu protiv njih.
13 Gle, on će poput oblakâ uzaći i kola će njegova biti poput vihora: konji njegovi su hitriji od orlova. Jao nama! oplijenjeni smo.
14 Operi srce svoje od zloće, Jeruzaleme, da možeš biti spašen. Dokle će u tebi stanovati misli isprazne?
15 Jer glas od Dana obznanjuje i naviješta nevolju s gore Efrajima.
16 Spomenite to narodima; evo, navijestite protiv Jeruzalema da dolaze stražari iz zemlje daleke i da izriču glas svoj protiv Judinih gradova.
17 Kao čuvari polja ga okružiše; jer se on protiv mene pobunio”, govori GOSPODIN.
18 “Put tvoj i tvoji postupci ti to priskrbiše; to je tvoja zloća, jer je gorko, jer do tvoga srca dopire.”
19 “Utrobo moja, utrobo moja! Srce me boli, srce buči u meni; ne mogu se smiriti, jer si čula, dušo moja, glas trublje, bojni zov.
20 Razaranje na razaranje se izvikuje; jer je sva zemlja poharana: šatori su moji iznenada poharani i u tren oka moji zastori.
21 Dokle ću stijeg gledati i zvuk trublje slušati?
22 Jer bezuman je narod moj, nisu me upoznali; djeca su oni glupa i nemaju razbora: mudri su za zlo činiti, ali za dobro činiti znanja nemaju.
23 Pogledah zemlju, i gle, bijaše ona bezoblična i pusta; i nebesa, a ona svjetla ne imahu.
24 Pogledah gorja, i gle, ona podrhtavahu, i sva se brda pomicahu.
25 Pogledah, i gle, ne bijaše čovjeka, i sve ptice nebeske odletješe.
26 Pogledah, i gle, plodno mjesto bijaše pustara, i svi gradovi njegovi bijahu porušeni GOSPODINOVOM prisutnošću i žestokom srdžbom njegovom.”
27 Jer ovako je rekao GOSPODIN: “Sva će zemlja biti opustošena; no neću je dokrajčiti.
28 Jer zbog toga će zemlja tugovati, a gore će nebesa biti crna: zato što ja to rekoh, ja to naumih, i neću se pokajati niti ću se od toga odvratiti.
29 Sav grad će bježati zbog buke konjanikâ i strijelaca; zaći će u guštare, uzverati se na litice: svaki će grad biti napušten i neće u njemu ni čovjek prebivati.
30 A kada budeš poharana, što ćeš učiniti? Ako se i u grimiz odjeneš, ako se i ukrasima od zlata prekriješ, ako i razdereš svoje lice ličilom, uzalud ćeš se uljepšavati; tvoji će te ljubavnici prezreti, život tvoj će tražiti.
31 Jer sam čuo glas kao u žene u trudovima i tjeskobu kao u one koja rađa svoje prvo dijete, glas Kćeri sionske, koja sebe oplakuje, koja širi svoje ruke govoreći: ‘Jao meni sada! jer duša mi je zbog ubojicâ izmorena.’ ”
5
1 “Protrčite ulicama Jeruzalema i vidite sada i doznajte, i potražite na njegovim trgovima, možete li pronaći čovjeka, ima li ikoga tko provodi pravdu, tko traži istinu, i ja ću mu oprostiti.
2 I premda govore: ‘GOSPODIN živi’, ipak se lažno zaklinju.”
3 GOSPODINE, nisu li tvoje oči nad istinom? Udarao si ih, ali se nisu žalostili; zatirao si ih, ali nisu htjeli prihvatiti ukor: svoja su lica učinili tvrđim od stijene; odbili su se vratiti.
4 Zbog toga rekoh: “Zaista su bijedni; glupi su, jer ne znaju put GOSPODINOV ni sud Boga svojega.
5 Poći ću k velikima i njima govoriti, jer su oni upoznali put GOSPODINOV i sud Boga svojega: ali svi su oni zajedno slomili jaram i raskinuli sveze.
6 Zbog toga će ih pobiti lav šumski, i poharati ih vuk večernji, i leopard će vrebati nad njihovim gradovima: svatko tko odande izlazi bit će raskomadan; zato što je mnogo njihovih prijestupa i umnožila su se otpadništva njihova.
7 “Kako da ti za to oprostim? Tvoja su me djeca napustila i zaklinju se onima koji nisu bogovi: kada sam ih do sita nahranio, oni su preljub učinili te se u gomilama u bludničinim kućama okupljali.
8 Bili su kao nahranjeni konji ujutro: svaki je rzao za ženom svoga bližnjega.
9 Zar da ih zbog toga ne pohodim?” govori GOSPODIN, “i zar da moja duša ne bude osvećena na takvome narodu?
10 “Popnite se na njezine zidine i razarajte; ali nemojte ih dokrajčiti: uklonite njezine grudobrane, jer nisu GOSPODINOVI.
11 Jer su dom Izraelov i dom Judin uistinu vrlo izdajnički postupili protiv mene,” govori GOSPODIN.
12 Zanijekali su GOSPODINA, i rekli: “Nije to on; neće nas zlo snaći, nećemo vidjeti ni mač ni glad:
13 i proroci će vjetrom postati, i nema riječi u njima; tako će im se učiniti.”
14 Stoga ovako govori GOSPODIN, Bog nad vojskama: “Zato što govorite tu riječ, gle, ja ću svoje riječi učiniti ognjem u tvojim ustima, a ovaj narod drvom, i proždrijet će ih.
15 Evo, izdaleka ću na vas dovesti jedan narod, dome Izraelov”, govori GOSPODIN. “Moćan je to narod, drevan narod; narod čiji jezik ne poznaješ, niti razumiješ što govore.
16 Tobolac njihov je otvorena grobnica, svi su oni junaci.
17 Oni će pojesti tvoju žetvu, i tvoj kruh, koji bi trebali jesti tvoji sinovi i tvoje kćeri; pojest će tvoja stada i tvoja krda; pojest će tvoje trsje i tvoje smokve; mačem će osiromašiti tvoje utvrđene gradove u koje se uzdaš.
18 No ni u te dane,” govori GOSPODIN, “neću te dokrajčiti.
19 I bit će da ćeš im, kada kažu: ‘Zašto nam GOSPODIN, Bog naš, čini sve to?’, odgovoriti: ‘Kao što ste me napustili, i služili tuđim bogovima u svojoj zemlji, tako ćete služiti tuđincima u zemlji koja nije vaša.’
20 “Proglasite ovo u domu Jakovljevu, i objavite u Judi, govoreći:
21 ‘Čujte sada ovo, narode glupi i nerazboriti; koji ima oči, a ne vidi; koji ima uši, a ne čuje:
22 Zar me se ne bojite?’ ”, govori GOSPODIN: “Zar nećete drhtati preda mnom koji sam putem trajne odredbe postavio pijesak moru za granicu, da je ono ne može prijeći? Premda mu valovi udaraju, ipak ne mogu prevladati; premda huče, ne mogu je prijeći.
23 Ali ovaj narod ima prkosno i buntovno srce; odmetnuše se i odoše.
24 Ne govore u svome srcu: ‘Bojmo se GOSPODINA, Boga našega, koji pravodobno daje kišu, ranu i kasnu; on nam je očuvao tjedne određene za žetvu.’
25 “Vaše su opačine to otklonile i vaši su vam grijesi dobra uskratili.
26 Jer se u mome narodu našlo zlikovaca: vrebaju kao onaj tko zamke postavlja; postavljaju stupicu, ljude hvataju.
27 Kao što je krletka puna ptica, tako su njihove kuće pune prijevare: zbog toga su postali veliki i obogatili se.
28 Usalili su se, sjaje; jest, nadmašili su djela zlikovaca: ne dosuđuju parnicu siročetu, no ipak napreduju; i ne dosuđuju pravo potrebitima.
29 Neću li ih zbog toga pohoditi?” govori GOSPODIN, “neće li se duša moja osvetiti takvome narodu?
30 Nešto zapanjujuće i stravično čini se u ovoj zemlji:
31 proroci lažno proriču i svećenici putem njih vladaju; a narod moj voli što je tako. A što ćete vi na posljetku toga učiniti?”
6
1 O, djeco Benjaminova, okupite se da bježite isred Jeruzalema, i zatrubite trublju u Tekoi, i postavite znak ognjeni u Bet-Hakeremu: jer sa sjevera se opasnost ukazuje i veliko razaranje.
2 Usporedio sam Kćer sionsku sa ženom ljupkom i tankoćutnom.
3 Pastiri će sa svojim stadima doći do nje; šatore će svoje uokolo nje razapeti; svaki će od njih pasti na svome mjestu.
4 Spremite se za boj protiv nje; ustajte, i navalimo u podne. Jao nama! jer je dan na izmaku, večernje sjene su se ispružile.
5 Ustajte, pođimo noću, i dajte da razorimo njezine palače.
6 Jer ovako je rekao GOSPODIN nad vojskama: “Posijecite stabla i naspite nasip protiv Jeruzalema: to je grad koji treba pohoditi; usred njega je samo ugnjetavanje.
7 Kao što vrelo izbacuje svoje vode, tako on izbacuje svoju opačinu: u njemu se čuje za nasilje i za pljačku; preda mnom su neprestano bol i rane.
8 Daj se poučiti, Jeruzaleme, da moja duša ne ode od tebe; da od tebe ne načinim pustoš, zemlju nenastanjenu.”
9 Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: “Oni će temeljito popabirčiti ostatak Izraelov kao lozu: vrati ruku svoju kao berač grožđa u košare.”
10 Kome da govorim, i koga da upozorim, da bi slušali? Gle, uho im je neobrezano i ne mogu čuti: evo, riječ GOSPODINOVA im je poruga; u njoj ne uživaju.
11 Zato sam pun bijesa GOSPODINOVA; iznemogao sam suzdržavajući se: izlit ću ga na djecu vani, i na zbor mladića; jer će zahvatiti i muža i ženu, starca zajedno s onime tko se nasitio danâ.
12 Njihove će kuće biti predane drugima, zajedno s njihovim poljima i ženama: “Jer ću ispružiti svoju ruku nad stanovnike zemlje”, govori GOSPODIN.
13 “Jer od najmanjega do najvećega od njih svi su lakomi; i od proroka pa sve do svećenika svi varaju.
14 Uz to su površno liječili ranu kćeri moga naroda govoreći: ‘Mir, mir’, kada mira nema.
15 Jesu li se postidjeli kada su gadost počinili? Ne, uopće se nisu postidjeli, niti su bili u stanju pocrvenjeti: zbog toga će pasti među onima koji padaju; u doba kada ih pohodim bit će oboreni”, govori GOSPODIN.
16 Ovako govori GOSPODIN: “Stanite na putove i vidite, i propitajte se za stare staze, gdje je dobar put, i hodite njime, i naći ćete spokoj svojim dušama. No oni rekoše: ‘Nećemo njime hoditi.’
17 Postavih i stražare nad vama, rekavši: ‘Slušajte glas trublje.’ Ali oni rekoše: ‘Nećemo slušati.’
18 “Zato čujte, narodi, i znaj, zajednico, što je među njima.
19 Čuj, zemljo: evo, dovest ću zlo na ovaj narod, i to plod njihovih misli, zato što nisu slušali moje riječi, niti moj zakon, nego su ga odbacili.
20 Čemu mi dolazi tamjan iz Šebe? i mirisna trska iz zemlje daleke? Vaše mi paljenice nisu prihvatljive, niti su mi dragi vaši prinosi.”
21 Stoga ovako govori GOSPODIN: “Evo, postavit ću spoticala pred ovaj narod, i na njima će zajedno pasti očevi i sinovi; susjed i njegov prijatelj će propasti.”
22 Ovako govori GOSPODIN: “Gle, sa sjevera narod dolazi, velik će narod biti podignut s krajeva zemlje.
23 Oni će lûk i koplje pograbiti; okrutni su i nemaju milosti; glas njihov poput mora huči; na konjima jašu, svrstani kao ratnici protiv tebe, Kćeri sionska.”
24 Čuli smo glas o njima: ruke su nam klonule, strepnja nas je obuzela, i bol kao ženu u trudovima.
25 Nemoj izići u polje i ne hodaj putem; jer je mač neprijateljev i strah sa svake strane.
26 O, Kćeri moga naroda, opaši se u kostrijet i uvaljaj se u pepeo: nariči najgorčom tužaljkom kao za jedinim sinom; jer će pustošitelj iznenada doći na nas.
27 “Postavih te za kulu i tvrđavu usred moga naroda, da doznaješ i ispituješ njihov put.
28 Svi su oni žestoki buntovnici, s klevetama hode: oni su mjed i željezo; svi oni kvare druge.
29 Mjehovi su spaljeni, oganj proždrije olovo: ljevač tali uzalud; jer zli nisu počupani.”
30 Nazivat će ih srebrom odbačenim, jer ih je GOSPODIN odbacio.
7
1 Riječ koja je došla Jeremiji od GOSPODINA, rekavši:
2 “Stani na vrata GOSPODINOVA Doma i objavi ondje ovu riječ, i reci: Čujte riječ GOSPODINOVU, svi vi Judejci, koji na ova vrata ulazite klanjati se GOSPODINU.
3 Ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov: Popravite svoje putove i svoje postupke, i ja ću dati da prebivate na ovome mjestu.
4 Ne uzdajte se u prijevarne riječi govoreći: ‘Hram GOSPODINOV, Hram GOSPODINOV, ovo je Hram GOSPODINOV.’
5 Jer ako sasvim ispravite svoje putove i svoje postupke, ako u svemu budete provodili pravicu između čovjeka i njegova bližnjega,
6 ako ne budete ugnjetavali stranca, siroče i udovicu, ni prolijevali nedužnu krv na ovome mjestu, ni hodili za drugim bogovima na vlastitu štetu,
7 tada ću dati da prebivate na ovome mjestu, u zemlji koju sam dao vašim ocima zauvijek.
8 Gle, vi se uzdate u prijevarne riječi od kojih nema koristi.
9 Zar ćete krasti, ubijati, i činiti preljub, i lažno se zaklinjati, i paliti tamjan Baalu, i hoditi za drugim bogovima koje ne poznajete
10 pa dolaziti i stajati preda mnom u ovome Domu, koji je nazvan mojim imenom, i govoriti: ‘Izbavljeni smo da činimo sve te gadosti’?
11 Je li ovaj Dom, koji je nazvan mojim imenom, u vašim očima postao špilja razbojnička? Evo, čak sam i ja to vidio”, govori GOSPODIN.
12 “No idite sada na moje mjesto koje je bilo u Šilu, gdje sam najprije nastanio svoje ime, i pogledajte što sam mu učinio zbog opačine moga naroda, Izraela.
13 A sada, budući da ste učinili sva ta djela,” govori GOSPODIN, “a govorio sam vam ustajući rano i govoreći, ali vi niste slušali, i pozivao vas, ali niste odgovarali,
14 stoga ću ovome Domu, koji se zove mojim imenom, u koji se uzdate, i mjestu koje sam dao vama i vašim ocima, učiniti kao što sam učinio Šilu.
15 I odbacit ću vas od lica svojega kao što sam odbacio svu vašu braću, to jest sve sjeme Efrajimovo.
16 “Zato se nemoj moliti za ovaj narod, ni dizati glas ni molitvu za njih ni meni posredovati; jer te neću slušati.
17 Zar ne vidiš što čine u judejskim gradovima i na ulicama Jeruzalema?
18 Djeca kupe drva, očevi vatru pale, a žene mijese svoje tijesto da načine kolače Kraljici neba i da lijevaju ljevanice drugim bogovima, da mene na srdžbu izazovu.
19 Zar mene na srdžbu izazivaju?” govori GOSPODIN, “ne izazivaju li sebe na sramotu vlastitih lica?”
20 Stoga ovako govori Gospodin BOG: “Evo, moja srdžba i moj gnjev izlit će se na ovo mjesto, na čovjeka i na živinu, i na poljska stabla i na plod zemlje; i gorjet će i neće se ugasiti.”
21 Ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov: “Stavite svoje paljenice k svojim žrtvama i jedite meso.
22 Jer vašim ocima u dan kada sam ih izveo iz zemlje egipatske nisam rekao ni zapovjedio ništa u pogledu paljenih prinosa ili žrtava,
23 nego im zapovjedih ovo: ‘Pokoravajte se mome glasu i ja ću vama biti Bog, a vi ćete biti moj narod: hodite svim putovima koje sam vam zapovjedio, da vam bude dobro.’
24 No nisu poslušali, ni prignuli svoje uho, nego su hodili po savjetima i uobrazilji zloga srca svojega, i hodili su unazad, a ne naprijed.
25 Od dana kada su vaši oci izišli iz zemlje egipatske do ovoga dana slao sam vam sve svoje sluge proroke, svakodnevno rano ustajući i šaljući ih;
26 no nisu me poslušali, niti su svoje uho prignuli, nego su vrat svoj ukrutili: postupili su gore negoli oci njihovi.
27 Zbog toga ćeš im reći sve ove riječi, ali te oni neće poslušati; i zvat ćeš ih, ali ti oni neće odgovoriti.
28 No reci im: ‘Ovo je narod koji se ne pokorava glasu GOSPODINA, Boga svojega, niti prihvaća ukor: istina je izginula i iskorijenjena je iz usta njihovih.’ ”
29 Odreži svoju kosu, Jeruzaleme, i odbaci je; i podigni tužaljku na uzvišicama, jer je GOSPODIN odbacio i napustio naraštaj gnjeva svojega.
30 “Jer djeca Judina su učinila zlo u mojim očima”, govori GOSPODIN: “postavila su svoje gadosti u Domu koji se naziva mojim imenom, da ga onečiste.
31 Sagradili su uzvišice Tofeta, koji je u Dolini sina Hinomova, da spaljuju svoje sinove i kćeri u ognju; što im ja nisam zapovjedio, niti je to došlo u moje srce.
32 Zato, gle, dolaze dani”, govori GOSPODIN, “kada se to više neće nazivati Tofet, niti Dolina sina Hinomova, nego Dolina klanja: jer će oni pokapati u Tofetu sve dok tamo više ne bude mjesta.
33 Trupla ovoga naroda biti će hranom pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim; i nitko ih neće poplašiti i otjerati.
34 Tada ću ja učiniti da iz Judinih gradova, i s ulica Jeruzalema, nestane glas veselja, i glas radosti, glas mladenca i glas mladenke: jer će zemlja biti pusta.”
8
1 “U to doba će oni”, govori GO-SPODIN, “izvaditi iz njihovih grobova kosti Judinih kraljeva, i kosti njegovih knezova, i kosti svećenikâ, i kosti prorokâ, i kosti stanovnika Jeruzalema,
2 i razasut će ih pred suncem, i mjesecom, i svom vojskom nebeskom, koje su ljubili i kojima su služili, i za kojima su hodili i koje su tražili, i kojima su se klanjali: neće ih se pokupiti ni pokopati; one će biti za gnoj na licu zemlje.
3 Smrt će, radije negoli život, birati sav ostatak onih koji preostanu od te zle obitelji, koji preostanu u svim mjestima kamo sam ih odagnao”, govori GOSPODIN nad vojskama.
4 “I još im reci: Ovako govori GOSPODIN: ‘Hoće li oni pasti, i ne ustati? Hoće li se on odvratiti, i ne vratiti?’
5 Zašto onda taj odmetnuti jeruzalemski narod neprekidno ostaje odmetnut? Čvrsto se drže laži, odbijaju se vratiti.
6 Osluškivao sam i slušao, ali oni ne govore pravo; nitko se ne kaje zbog svoje zloće i ne govori: ‘Što sam učinio?’ Svatko se okreće svome putu kao što konj srlja u borbu.
7 Jest, i roda na nebu zna razdoblja koja su joj određena; i grlica i ždral i lastavica pridržavaju se vremena svoga dolaska, ali moj narod ne poznaje sud GOSPODINOV.
8 Kako to govorite: ‘Mudri smo, i Zakon GOSPODINOV je s nama’? Gle, uzalud ga je načinio; ništavna je pisaljka pisarâ.
9 Mudraci su posramljeni, smeteni su i uhvaćeni: gle, odbacili su riječ GOSPODINOVU; a kakva je mudrost u njima?
10 Zbog toga ću njihove žene dati drugima i polja njihova onima koji će ih baštiniti; jer je svaki od njih, od najmanjega do najvećega, predan pohlepi, od proroka pa do svećenika svaki postupa prijevarno.
11 Jer su površno liječili ranu Kćeri moga naroda govoreći: ‘Mir, mir’, kada mira nema.
12 Jesu li se stidjeli kada su gadost činili? Ne, nisu se ni postidjeli niti su u stanju pocrvenjeti: zbog toga će pasti među onima koji padaju; u doba njihova pohođenja bit će oboreni”, govori GOSPODIN.
13 “Zasigurno ću ih uništiti”, govori GOSPODIN: “neće biti ni grožđa na trsu niti smokava na stablu smokvinu, a list će uvenuti; i ono što im bijah dao, od njih će otići.”
14 Zašto i dalje sjedimo? Okupite se, i uđimo u utvrđene gradove i šutimo ondje: jer nas je GOSPODIN, Bog naš, ušutkao, i dao nam je piti vodu gorčine, zato što smo sagriješili protiv GOSPODINA.
15 Očekivali smo mir, ali nikakvo dobro ne dođe, i doba zdravlja, a gle nevolje!
16 Njištanje njegovih konja čulo se od Dana: sva je zemlja zadrhtala od glasa rzanja njegovih jakih; jer su oni došli i poharali zemlju i sve što je u njoj, grad i one koji žive u njemu.
17 “Jer, gle, poslat ću među vas zmije, otrovnice za koje neće biti čaranja, i one će vas ujedati”, govori GOSPODIN.
18 Kada bih se samo mogao utješiti od žalosti, srce moje iznemoglo je u meni.
19 Evo glas zapomaganja Kćeri moga naroda zbog onih koji prebivaju u zemlji dalekoj: “Nije li GOSPODIN na Sionu? Nije li kralj njegov u njemu?” – “Zašto su me izazvali na srdžbu svojim klesanim likovima i tuđim ništavilima?”
20 Žetva je prošla, ljeto je završilo, a mi nismo spašeni.
21 Zbog rane Kćeri moga naroda ja sam ranjen; u crnini sam; zaprepaštenost me obuzela.
22 Zar nema melema u Gileadu; nema li ondje liječnika? Zašto onda nije vraćeno zdravlje Kćeri moga naroda?
9
1 “Oh, kada bi moja glava bila vode, a oči moje izvor suza, da mogu danju i noću plakati za pobijenima Kćeri moga naroda!
2 Oh, da u pustinji imam putničko prenoćište; da mogu ostaviti narod svoj, i od njih otići! jer svi su oni preljubnici, zbor izdajnika.
3 Jezike svoje kao lûk napinju za laži: ali nisu smioni u pogledu istine na zemlji; jer idu od zla do zla i ne poznaju mene”, govori GOSPODIN.
4 “Čuvajte se svatko svoga bližnjega, i nemojte se uzdati ni u kojega brata: jer svaki će vas brat posve istisnuti, i svaki bližnji će s klevetama hoditi.
5 I prevarit će svaki svoga bližnjega i neće govoriti istinu: svoj su jezik naučili govoriti laži i muče se činiti opačinu.
6 Prebivalište je tvoje usred prijevare; putem prijevare odbijaju spoznati mene”, govori GOSPODIN.
7 Stoga ovako govori GOSPODIN nad vojskama: “Evo, rastalit ću ih i ispitati; jer kako da postupim za Kćer svoga naroda?
8 Jezik im je kao strijela odapeta; prijevaru govori: čovjek ustima govori miroljubivo svome bližnjemu, ali u srcu postavlja svoju zasjedu.
9 Zar da ih ja zbog toga ne pohodim?” govori GOSPODIN, “zar da se moja duša ne osveti na takvome narodu kao što je taj?
10 Za gorama ću plakati i naricati, i tugovati za prebivalištima u pustari, jer su spaljena, tako da njima nitko ne može proći, niti se čuje glas stoke; pobjegle su i ptice nebeske i živina; otišle su.
11 Od Jeruzalema ću načiniti gomile i jazbinu zmajevima; i učinit ću gradove judejske pustim, bez stanovnika.”
12 Tko je mudrac, da bi to razumio? i tko je onaj kome su govorila usta GOSPODINOVA, da bi mogao objaviti zbog čega je to zemlja propala i izgorjela kao pustara, da njome nitko ne prolazi?
13 I reče GOSPODIN: “Zato što su napustili moj zakon što sam ga pred njih stavio, i nisu se pokoravali mome glasu, ni u tome hodili;
14 nego su hodili po uobrazilji vlastita srca i za baalima, čemu su ih naučili oci njihovi,
15 zato GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov, govori: Evo, hranit ću ih, to jest ovaj narod, pelinom, i dati im piti vodu gorčine.
16 I raspršit ću ih među pogane, koje nisu poznavali ni oni ni oci njihovi; i slati ću mač za njima dok ih ne zatrem.”
17 Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: “Razmotrite, i pozovite narikače, neka dođu; i pošaljite po vješte žene, neka dođu:”
18 i neka požure i počnu naricati za nas, da nam poteku suze iz očiju i da se s naših kapaka vode izlijevaju.
19 Jer iz Siona se naricanje čuje: “Kako smo opljačkani! Silno smo preneraženi, jer smo zemlju napustili, zato što su nas izbacili stanovi naši.”
20 Ipak čujte riječ GOSPODINOVU, vi žene, i neka uho vaše primi riječ usta njegovih, i poučite svoje kćeri naricanju, i svaka svoju bližnju jadikovanju.
21 Jer smrt se popela na naše prozore i ušla u naše palače da izvana pokosi djecu i mladiće s ulica.
22 Govorite: “Ovako govori GOSPODIN: ‘I popadat će trupla ljudska kao gnoj po otvorenu polju, i kao rukovet klasja nakon žeteoca, i nitko ih neće pokupiti.’ ”
23 Ovako govori GOSPODIN: “Neka se mudrac ne hvali svojom mudrošću, ni moćnik neka se ne hvali svojom moći, bogataš neka se ne hvali svojim bogatstvom;
24 nego, neka se onaj koji se hvali, hvali time što shvaća i poznaje mene, da sam ja GOSPODIN, koji iskazujem dobrostivost, sud i pravednost na zemlji; jer u tome ja uživam”, govori GOSPODIN.
25 “Evo, dolaze dani”, govori GOSPODIN, “kada ću sve one koji su obrezani kazniti s neobrezanima:
26 Egipat, i Judeju, i Edom, i djecu Amonovu, i Moab, i sve one koji su u krajnjim zakucima, koji prebivaju u pustari. Jer svi su ti narodi neobrezani i sav je dom Izraelov neobrezana srca.”
10
1 Čujte riječ koju vam govori GOSPODIN, dome Izraelov.
2 Ovako govori GOSPODIN: “Nemojte se učiti putu pogana i nemojte strepiti pred nebeskim znacima, jer pred njima strepe pogani.
3 Jer običaji tih naroda su isprazni: čovjek posiječe drvo u šumi, djelo ruku obrtnikovih oblikovano sjekirom.
4 To kite srebrom i zlatom; učvršćuju ga čavlima i čekićima da se ne klima.
5 Uspravni su kao palme, ali ne govore: treba ih nositi, jer ne mogu hodati. Nemojte ih se bojati; jer ne mogu zlo činiti, niti je u njima da dobro čine.”
6 Jer nema nikoga kao što si ti, GOSPODINE; ti si velik i veliko je ime tvoje u sili.
7 Tko te se ne bi bojao, Kralju narodâ? jer tebi to dolikuje: jer među svim mudracima narodâ, i u svim njihovim kraljevstvima, nema nikoga kao što si ti.
8 Ali svi su oni odreda poživinčeni i bezumni: klada je nauk ispraznosti.
9 Srebro u ploče iskovano dovezeno je iz Taršiša, a zlato iz Ufaza, rad obrtnika i ruku ljevača: plava i grimizna je oprava njihova; svi su oni djelo umjetnikâ.
10 Ali GOSPODIN je pravi Bog, on je Bog živi i kralj vječni: od njegova gnjeva zemlja će drhtati, a narodi neće moći podnijeti njegovu srdžbu.
11 Ovako ćete im reći: “Bogovi koji nisu načinili nebesa i zemlju nestat će sa zemlje i ispod ovih nebesa.”
12 On je svojom snagom zemlju načinio, svojom mudrošću je svijet utemeljio i svojom razboritišću nebesa razapeo.
13 Kada on glas svoj pusti, mnoštvo je vodâ na nebesima, i on čini da se pare dižu s krajeva zemlje; on stvara munje s kišom i izvodi vjetar iz njegovih spremišta.
14 Svaki je čovjek nerazuman u svome znanju; svaki je ljevač smeten likom rezanim: jer je laž njegov lik lijevani i nema daha u njima.
15 Ispraznost su oni i djelo zabludâ: propast će u dan svoga pohođenja.
16 Dio Jakovljev nije kao oni: jer je on sve oblikovao; i Izrael je palica baštine njegove: GOSPODIN nad vojskama ime je njegovo.
17 Skupi svoje stvari iz zemlje, ti što stanuješ u tvrđavi.
18 Jer ovako govori GOSPODIN: “Evo, ja ću ovaj put kao praćkom izbaciti stanovnike ove zemlje, i pritijesniti ih da to tako iskuse.”
19 Jao meni zbog moje boli! Rana je moja bolna; ali rekoh: “Uistinu je to tegobno, a ja to moram nositi.
20 Moje prebivalište je opustošeno i pokidani su svi moji konopci; djeca moja od mene su otišla, i nema ih: nema više nikoga tko bi razapeo moj šator i postavio moje zastore.
21 Jer pastiri su se poživinčili, i nisu tražili GOSPODINA: zato neće napredovati, i sva će se stada njihova raspršiti.”
22 Evo, stigao je glas o vijesti, i o veliku komešanju iz zemlje sjeverne, da pustim učini gradove Judine i jazbinom zmajeva.
23 O, GOSPODINE, znam da put čovjekov nije u njemu samome: nije u čovjeku koji hodi da upravlja svojim koracima.
24 O, GOSPODINE, ispravi me, ali osudom; ne u svojoj srdžbi, da me ne uništiš.
25 Izlij svoju jarost na pogane koji te ne poznaju, i na obitelji koje ne zazivaju tvoje ime: jer su izjeli Jakova, i proždrli ga, i uništili ga, i opustošili njegovo prebivalište.
11
1 Riječ koja dođe Jeremiji od GOSPODINA, rekavši:
2 “Čujte riječi ovoga saveza i govorite Judejcima, i stanovnicima Jeruzalema,
3 i recite im: ‘Ovako govori GOSPODIN, Bog Izraelov: Proklet bio čovjek koji se ne pokorava riječima ovoga saveza,
4 koje sam zapovjedio vašim ocima u dan kada sam ih izveo iz zemlje egipatske, iz peći željezne, rekavši: Pokoravajte se mome glasu, i vršite ih, prema svemu što vam zapovjedih: tako ćete vi biti moj narod, a ja ću biti vaš Bog;
5 da mogu provesti zakletvu, kojom sam se zakleo vašim ocima, da ću im dati zemlju kojom teku mlijeko i med, kao što je to danas.’ ” Ja tada odgovorih, rekavši: “Tako je, GOSPODINE.”
6 Zatim mi GOSPODIN reče: “Objavi sve te riječi po judejskim gradovima, i po ulicama Jeruzalema, govoreći: ‘Slušajte riječi ovoga saveza i vršite ih.
7 Jer ja sam ozbiljno prigovarao ocima vašim u dan u koji sam ih izveo iz zemlje egipatske, sve do ovoga dana, ustajao sam rano i prigovarao govoreći: ‘Pokoravajte se mome glasu.
8 No oni se nisu pokorili, niti su prignuli svoje uho, nego je svaki hodio po uobrazilji svoga zloga srca: stoga ću navesti na njih sve riječi ovoga saveza, za koje sam zapovjedio da ih vrše, ali ih oni nisu vršili.’ ”
9 I reče mi GOSPODIN: “Otkrivena je zavjera među Judejcima, i među stanovnicima Jeruzalema.
10 Vratili su se opačinama svojih praotaca, koji su odbili poslušati moje riječi i otišli za drugim bogovima da bi im služili: dom Izraelov i dom Judin prekršio je moj savez koji sam sklopio s njihovim ocima.”
11 Zato ovako govori GOSPODIN: “Evo, ja ću navesti zlo na njih, kome neće moći uteći; i premda će k meni vapiti, neću ih slušati.
12 Tada će judejski gradovi i stanovnici Jeruzalema ići vapiti bogovima kojima prinose kâd; ali ih oni uopće neće spasiti u doba njihove nevolje.
13 Jer je tvojih bogova, Judo, koliko i tvojih gradova; i koliko je u Jeruzalemu ulica, toliko ste žrtvenika podigli onoj sramoti, to jest žrtvenika za paljenje kâda Baalu.
14 Zato nemoj moliti za taj narod, i ne podiži vapaj ni molitvu za njih: jer ih neću uslišati kada mi budu vapili zbog svoje nevolje.
15 Što moja ljubljena ima raditi u mome domu, kada je s mnogima razvrat provodila pa je sveto meso od tebe otišlo? Veseliš se tada kada zlo činiš.
16 GOSPODIN te nazvao Zelenom maslinom, krasnom i dražesna ploda: uz buku silnoga meteža oganj je na njoj zapalio pa su joj grane polomljene.
17 Jer je GOSPODIN nad vojskama, koji te je zasadio, proglasio zlo protiv tebe, zbog zla doma Izraelova i doma Judina, koje su učinili protiv sebe da bi mene izazvali na srdžbu prinoseći kâd Baalu.”
18 I dao mi je GOSPODIN da to saznam, i ja sam to saznao: tada si mi pokazao njihove postupke.
19 Ali ja bijah kao janje ili vol što ga vode na klanje; i nisam znao da su smislili nakane protiv mene, rekavši: “Uništimo to drvo s plodom njegovim i posijecimo ga iz zemlje živih da mu se ime više ne spominje.”
20 Ali, GOSPODINE nad vojskama, ti koji sudiš pravedno, ti koji ispituješ bubrege i srce, daj mi da vidim tvoju odmazdu na njima; jer sam tebi parnicu svoju razotkrio.
21 “Zato ovako govori GOSPODIN o ljudima iz Anatota, koji traže tvoj život govoreći: ‘Nemoj prorokovati u ime GOSPODINOVO, da ne pogineš od naše ruke.’
22 Zato ovako veli GOSPODIN nad vojskama: Evo, ja ću ih kazniti: mladići će umrijeti od mača; sinovi njihovi i njihove kćeri od gladi će pomrijeti.
23 I neće od njih biti ni ostatka: jer ću navesti zlo na ljude iz Anatota, to jest godinu njihova pohođenja.”
12
1 Pravedan si ti, GOSPODINE, kada se s tobom pravdam. Ipak mi dopusti da prozborim s tobom o tvojim sudovima: Zašto uspijeva put zlikovački? Zašto su sretni svi koji postupaju nadasve izdajnički?
2 Ti si ih posadio, jest, oni su se ukorijenili: jest, oni rastu, plod donose; ti si im blizu u ustima i daleko od njihovih bubrega.
3 Ali ti me, GOSPODINE, poznaješ: vidio si me i ispitao si moje srce u pogledu tebe: izvuci ih kao ovce za klanje i pripravi ih za dan pokolja.
4 Dokle će zemlja tugovati i na svakome polju sahnuti bilje zbog opakosti onih koji u njoj prebivaju? Stoka je uništena, i ptice, jer rekoše: “Neće on vidjeti naš svršetak.”
5 Ako si trčao s pješacima i oni su te izmorili, kako bi se onda mogao takmičiti s konjima? i ako su te izmorili u zemlji mira, u koju si se uzdao, kako ćeš proći tada kada nabuja Jordan?
6 Jer su čak i tvoja braća, i dom oca tvojega, prema tebi izdajnički postupili; jest, na tebe su mnoštvo dozvali: ne vjeruj im, premda ti govore prijaznim riječima.
7 Napustio sam svoju kuću, ostavio svoju baštinu; miljenicu duše svoje predao u ruku njezinih neprijatelja.
8 Moja baština mi je kao lav u šumi, protiv mene riče; stoga je zamrzih.
9 Moja baština mi je kao ptica šarena, protiv nje su ptice koje je okružju: dođite, okupite se sve zvijeri poljske, dođite žderati.
10 Mnogi pastiri opustošili su moj vinograd, nogama su moj dio zgazili; od moga krasnoga dijela napravili su opustošenu pustaru.
11 Pustim su ga učinili te on, opustošen, preda mnom tuguje; sva je zemlja opustošena, jer nitko to k srcu ne uzima.
12 Preko svih uzvišica kroz pustaru su navrli pljačkaši: jer će mač GOSPODINOV proždirati s jednoga kraja zemlje do drugoga kraja zemlje: nijedno tijelo neće mira imati.
13 Sijali su pšenicu, ali će žeti trnje; namučili su se, ali neće imati koristi: sramit će se radi vaših prihoda zbog žestoke srdžbe GOSPODINOVE.
14 Ovako GOSPODIN govori protiv svih mojih zlih susjeda: “Što diraju baštinu koju sam dao da je baštini moj narod, Izrael? Evo, ja ću ih iščupati iz zemlje njihove, i dom ću Judin između njih iščupati.
15 A nakon što ih iščupam, vratit ću se i smilovati im se te ih ponovno vratiti, svakoga na njegovu baštinu i svakoga u njegovu zemlju.
16 I ako se pomno nauče putovima moga naroda, da se zaklinju mojim imenom, ‘GOSPODIN živi’; kao što su oni učili moj narod da se zaklinje Baalom, tada će biti izgrađeni usred moga naroda.
17 Ali ako ne poslušaju, posve ću iščupati i uništiti taj narod”, govori GOSPODIN.
13
1 Ovako mi reče GOSPODIN: “Idi i nabavi si lanen pojas, i opaši njime svoje slabine; i nemoj ga stavljati u vodu.”
2 Tako ja nabavih pojas po riječi GOSPODINOVOJ i stavih ga oko slabina.
3 I dođe mi riječ GOSPODINOVA po drugi put, rekavši:
4 “Uzmi pojas što si ga nabavio, koji ti je o slabinama, pa ustani, idi do Eufrata i sakrij ga ondje u šupljini stijene.”
5 Tako ja odoh i sakrih ga kraj Eufrata, kao što mi je GOSPODIN zapovjedio.
6 Poslije mnogo dana GOSPODIN mi reče: “Ustani, idi do Eufrata i uzmi odande pojas za koji sam ti zapovjedio da ga ondje sakriješ.”
7 Tada odoh do Eufrata te otkopah i uzeh pojas s mjesta gdje sam ga bio sakrio; i gle, pojas bijaše istrunuo, i ne bijaše koristan nizašto.
8 Tada mi dođe riječ GOSPODINOVA govoreći:
9 “Ovako govori GOSPODIN: Tako ću uništiti oholost Jude i veliku oholost Jeruzalema.
10 Taj zli narod, koji odbija slušati moje riječi, koji hodi u uobrazilji svoga srca i ide za drugim bogovima da bi im služio i klanjao im se, bit će kao taj pojas koji nije dobar nizašto.
11 Jer kao što pojas prianja čovjeku uza slabine, tako sam ja činio da uza me prianja sav dom Izraelov i sav dom Judin”, govori GOSPODIN; “da mi budu narodom, i imenom, i na hvalu i slavu: ali oni ne htjedoše slušati.
12 “Zato im reci ovu riječ: ‘Ovako govori GOSPODIN, Bog Izraelov: Svaka će se mješina vinom napuniti’; a oni će tebi odvratiti: ‘Zar mi ne znamo dobro da će se svaka mješina vinom napuniti?’
13 Tada im reci: ‘Ovako govori GOSPODIN: Evo, ja ću pijanstvom napuniti sve stanovnike ove zemlje, pa i kraljeve koji sjede na Davidovu prijestolju, i svećenike, i proroke, i sve stanovnike Jeruzalema.
14 I razbit ću ih jednoga o drugoga, i to očeve i sinove zajedno”, govori GOSPODIN: “neću se sažaliti, niti ću poštedjeti, niti se smilovati, nego ih uništiti.”
15 Slušajte, i prignite uho; nemojte biti oholi: jer je GOSPODIN govorio.
16 Dajte slavu GOSPODINU, Bogu vašemu, prije negoli on navede tamu, i prije negoli vam se spotaknu noge na mračnim planinama, i prije negoli on svjetlo, dok ga vi iščekujete, ne obrati u smrtnu sjenu i učini ga mrklom tamom.
17 Ako ne poslušate, moja će duša u tajnosti plakati zbog vaše oholosti; i moje će oko gorko plakati i suze liti, jer se stado GOSPODINOVO odvodi u sužanjstvo.
18 Recite kralju i kraljici: “Ponizite se, sjednite; jer će biti srušena vaša vrhovna vlast, to jest kruna vaše slave.
19 Gradovi Juga bit će zatvoreni, i nitko ih neće otvoriti: sva će Judeja biti odvedena u roblje, potpuno će biti odvedena u roblje.
20 Podignite oči i pogledajte one koji dolaze sa sjevera: gdje je stado koje ti je bilo predano, stado tvoje prekrasno?
21 Što ćeš reći kada te on bude kažnjavao? jer si ih naučila da budu vladari i glavari nad tobom: neće li te bolovi obuzeti kao ženu u porođajnim mukama?
22 “Ako tada u svome srcu kažeš: ‘Zašto me to snašlo?’ Zbog veličine tvoje opačine suknje su ti otkrivene i pete su tvoje razgolićene.
23 Može li Etiopljanin promijeniti svoju kožu ili leopard svoje pjege? Možete li činiti dobro vi koji ste navikli zlo činiti?
24 Zato ću ih raspršiti kao strnjiku koju odnosi vjetar iz pustare.
25 To je tvoj udes, dio onoga što sam ti ja odmjerio,” govori GOSPODIN, “jer si me zaboravila i u laž se pouzdala.
26 Zbog toga ću ti suknje preko lica prebaciti, da se vidi sramota tvoja.
27 Vidio sam preljube tvoje, i tvoje rzanje, bestidnost tvoga bludničenja, i tvoje gadosti na humcima u poljima. Jao tebi, Jeruzaleme! Zar se nećeš očistiti? Kada će to već jednom biti?”
14
1 Riječ GOSPODINOVA koja je Jeremiji došla o suši:
2 “Judeja tuguje i vrata njezina sahnu, do zemlje su pocrnjela; i krik Jeruzalema uvis se diže.
3 I plemenitaši njihovi svoju dječicu na vode poslaše: ona do zdenaca dođoše, ali vodu ne nađoše; vratiše se praznih sudova; postiđeni bijahu i smeteni, i glave svoje pokriše.
4 Budući da je tlo ispucalo, jer ne bijaše kiše u zemlji, orači bijahu postiđeni, glave svoje pokriše.
5 Da, i košuta se otelila u polju i mlado ostavila, jer ne bijaše trave.
6 I divlji magarci stajahu na uzvišicama, udisahu vjetar kao zmajevi; oči im otkazaše, jer ne bijaše trave.”
7 O, GOSPODINE, premda naše opačine protiv nas svjedoče, učini to zbog svoga imena; jer smo se mnogo puta od tebe odmetnuli; protiv tebe smo griješili.
8 O, nado Izraelova, spasitelju njegov u doba nevolje, zašto da budeš kao stranac u zemlji i kao putnik koji je svratio da prenoći?
9 Zašto da budeš kao kakav zaprepašteni čovjek, kao junak koji ne može spasiti? Ipak si ti, GOSPODINE, usred nas, i mi se zovemo tvojim imenom; nemoj nas ostaviti.
10 Ovako GOSPODIN govori ovome narodu: “Tako su voljeli lutati, nisu svoje noge susprezali, stoga ih GOSPODIN nije prihvatio; sada će se on spomenuti njihove opačine i pohoditi grijehe njihove.”
11 Tada mi GOSPODIN reče: “Nemoj moliti za taj narod, za njihovo dobro.
12 Kada budu postili, neću uslišati njihov vapaj; kada prinesu paljenicu i prinos, neću ih prihvatiti; nego ću ih mačem istrijebiti, i glađu, i kugom.”
13 Tada ja rekoh: “Ah, Gospodine BOŽE! Evo, proroci im govore: ‘Nećete vidjeti mača, niti ćete glad imati; nego ću vam dati postojan mir na ovome mjestu.’ ”
14 Tada mi GOSPODIN reče: “Ti proroci laž prorokuju u moje ime: ja ih nisam poslao, niti im zapovjedio, ni govorio: prorokuju vam lažna viđenja i gatanje, i nešto ništavno, i prijevaru svoga srca.”
15 Zato ovako govori GOSPODIN o prorocima “koji govore u moje ime, a ja ih nisam poslao, no ipak govore: ‘Neće u ovoj zemlji biti mača i gladi’: od mača i gladi će ti proroci izginuti.
16 A narod kome oni prorokuju bit će izbačen na ulice Jeruzalema zbog gladi i mača; i neće biti nikoga da ih pokopa, ni njih, ni njihove žene, ni njihove sinove, ni njihove kćeri: jer ću zloću njihovu na njih izliti.
17 “Zbog toga ćeš im reći ovu riječ: ‘Neka moje oči liju suze noću i danju, i neka ne prestanu: jer je djevičanska Kći moga naroda slomljena golemim razdorom, nadasve tegobnim udarcem.’ ”
18 Ako odem u polje, eno mačem poklanih! Uđem li u grad, eno od gladi bolesnih! Jest, i prorok i svećenik obilaze zemljom koju ne poznaju.
19 Zar si potpuno odbacio Judu? Zar se Sion zgadio tvojoj duši? Zašto si nas udario, i nema za nas ozdravljenja? Iščekivali smo mir, a dobra nema, i doba ozdravljenja, a evo nevolje!
20 Priznajemo, GOSPODINE, svoju zloću, i opačinu svojih otaca: jer smo protiv tebe sagriješili.
21 Nemoj se na nas gnušati, zbog svoga imena, nemoj prijestolje svoje slave prepustiti beščašću: spomeni se, nemoj raskinuti svoj savez s nama.
22 Ima li među ništavilima pogana ikoje koje bi moglo kišu izazvati? Ili, mogu li nebesa pljuskove dati? Nisi li ti taj, GOSPODINE, Bože naš? Zbog toga ćemo na tebe čekati; jer si ti sve to načinio.
15
1 Tada mi GOSPODIN reče: “Da i Mojsije i Samuel stanu preda me, ipak duša moja ne bi bila sklona tome narodu: otjeraj ih od moga pogleda i neka odu.
2 I ako te upitaju: ‘Kamo da odemo?’, odgovori im: ‘Ovako govori GOSPODIN: Takvi koji su za smrt, u smrt; takvi koji su za mač, pod mač; takvi koji su za glad, u glad; takvi koji su za izgnanstvo, u izgnanstvo.’
3 I izručit ću na njih četvoro”, govori GOSPODIN: “mač da kolje, i pse da trgaju, i ptice nebeske i zvijeri zemaljske da žderu i zatiru.
4 I učinit ću da budu otpremljeni u sva zemaljska kraljevstva, zbog Manašea, sina judejskoga kralja Hezekije, za ono što je on počinio u Jeruzalemu.
5 Jer tko će se smilovati tebi, Jeruzaleme? Ili, tko će tebe oplakati? Ili, tko će svratiti da pita kako si?
6 Napustio si me,” govori GOSPODIN, “naopako si pošao: zato ću pružiti svoju ruku protiv tebe i uništiti te; već sam umoran od kajanja.
7 Izvijat ću ih vijačom na vratima ove zemlje; djece ću ih lišiti, uništit ću narod svoj, jer se ne vraćaju sa svojih putova.
8 Njihove su mi se udovice namnožile više negoli pijesak morski: na majku mladićâ u podne sam doveo zatornika; dao sam da se na nj sruči iznenada, i strahote na grad.
9 Klonula je ona koja je rodila sedmoricu, duh je predala; sunce je njezino zašlo dok je još bio dan: posramljena je bila i preneražena. One od njih koji preostanu, maču ću izručiti pred njihovim neprijateljima”, govori GOSPODIN.
10 Jao meni, majko moja, što si me rodila kao čovjeka svađe i čovjeka prepirke sa svom zemljom! Niti sam pozajmljivao uz kamatu, niti su meni uz kamatu pozajmljivali; ipak me svaki od njih proklinje.
11 GOSPODIN reče: “Zaista će biti dobro tvome ostatku; zaista ću učiniti da neprijatelj postupa dobro s tobom u doba zla i u doba nevolje.
12 Zar će željezo slomiti sjeverno željezo i čelik?
13 Tvoju imovinu i tvoja blaga u bescjenje ću pljački izručiti, i to za sve tvoje grijehe, na svim tvojim područjima.
14 I učinit ću da sa svojim neprijateljima odeš u zemlju koju ne poznaješ; jer se zapalio oganj moje srdžbe, koji će nad vama gorjeti.”
15 O, GOSPODINE, ti mene poznaješ: spomeni me se i pohodi me, i osveti se mojim progoniteljima; u svojoj dugotrajnoj strpljivosti nemoj me ugrabiti; znaj da sam zbog tebe prijekor podnosio.
16 Riječi tvoje bijahu nađene i ja sam ih jeo; i bijaše mi riječ tvoja na radost i veselje moga srca: jer sam nazvan tvojim imenom, GOSPODINE, Bože nad vojskama.
17 Nisam sjedio u društvu podrugljivaca, niti sam se veselio; sâm sam sjedio zbog tvoje ruke: jer si me srdžbom ispunio.
18 Zašto je trajna bol moja, i neizlječiva moja rana, koja odbija da je se izliječi? Zar ćeš mi u svemu biti kao lažljivac i kao vode koje se izjalove?
19 Stoga ovako govori GOSPODIN: “Ako se vratiš, ponovno ću te dovesti, i preda mnom ćeš stajati; i ako odvojiš dragocjeno od bezvrijednoga, bit ćeš mi kao usta: neka se oni vrate tebi, ali se ti njima ne vraćaj.
20 I učinit ću te ovome narodu utvrđenim mjedenim zidom: oni će se protiv tebe boriti, ali te neće nadvladati; jer ja sam s tobom da te spasim i izbavim”, govori GOSPODIN.
21 “I izbavit ću te iz ruke opakih, i otkupiti te iz ruke groznih.”
16
1 I dođe mi riječ GOSPODINOVA govoreći:
2 “Nemoj si uzeti ženu, i nemoj imati sinove ili kćeri na ovome mjestu.
3 Jer ovako govori GOSPODIN o sinovima i o kćerima rođenim na ovome mjestu, i o njihovim majkama koje su ih rodile, i o njihovim očevima od kojih su se rodili u ovoj zemlji:
4 Oni će umrijeti teškom smrću; neće biti oplakani, niti će biti pokopani, nego će biti kao gnoj na površini zemlje; bit će dokrajčeni mačem i glađu; i bit će njihova trupla hranom pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim.”
5 Jer ovako govori GOSPODIN: “Ne ulazi u kuću žalosti, nemoj ih ići oplakivati ni sažalijevati: jer ja sam oduzeo moj mir tome narodu,” govori GOSPODIN, “to jest dobrostivost i smilovanje.
6 I veliko i malo u ovoj zemlji će pomrijeti: neće biti pokopani, niti će ih itko oplakivati, niti se rezati, niti se do gola zbog njih šišati;
7 nitko se neće razdirati zbog njih u žalovanju, da ih tješi zbog pokojnika, niti će im davati čašu utjehe da piju za svoga oca ili za svoju majku.
8 Nemoj ulaziti ni u kuću slavlja, da sjedneš s njima jesti i piti.”
9 Jer ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov: “Evo, učinit ću da iz ovoga mjesta, na vaše oči i u vaše dane, nestane glas veselja i glas radosti, glas mladoženje i glas mladenke.
10 “I bit će da će ti ovaj narod, kada mu objaviš sve ove riječi, reći: ‘Zašto je GOSPODIN izrekao sve to veliko zlo protiv nas? Ili, što je naš zločin? Što je naš grijeh koji smo počinili protiv GOSPODINA, Boga našega?’
11 Tada ćeš im reći: ‘Zato što su me vaši oci napustili’, govori GOSPODIN, ‘i hodili za drugim bogovima i služili im, i klanjali se njima, a mene napustili; i nisu zakon moj držali.
12 A vi ste učinili gore negoli vaši oci; jer evo, svaki od vas hodi po uobrazilji svog zlog srca, da me ne slušaju.
13 Zbog toga ću vas istjerati iz ove zemlje u zemlju koju niste znali ni vi ni vaši oci, i ondje ćete danju i noću služiti drugim bogovima; ondje vam neću iskazati naklonost.
14 “Zato, gle, dolaze dani”, govori GOSPODIN, “kada se više neće govoriti: ‘Živ bio GOSPODIN, koji je izveo djecu Izraelovu iz zemlje egipatske’,
15 nego: ‘Živ bio GOSPODIN, koji je izveo djecu Izraelovu iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja u koje ih bijaše prognao’; i opet ću ih vratiti u njihovu zemlju koju bijah dao njihovim ocima.
16 Evo, poslat ću po mnogo ribara”, govori GOSPODIN, “i oni će ih loviti; a zatim ću poslati po mnogo lovaca, i oni će ih izloviti sa svake gore, i sa svakoga brda, i iz jazbina u stijenama.
17 Jer moje su oči na svim njihovim putovima: oni nisu skriveni od moga lica, niti je njihova opačina skrivena mojim očima.
18 Najprije ću dvostruko naplatiti njihovu opačinu; zato što su oskvrnuli moju zemlju, moju su baštinu ispunili truplima svojih ogavnih gnusoba.”
19 O, GOSPODINE, snago moja i moja utvrdo, sklonište moje u dan nevolje, pogani će doći k tebi s krajeva zemlje, i reći: “Uistinu su naši oci baštinili laži, ispraznost i ono od čega nema koristi.”
20 “Hoće li čovjek sebi bogove načiniti? to nisu bogovi.
21 Stoga ću, evo, ovaj put učiniti da doznaju, učinit ću da upoznaju moju ruku i moju moć; i znat će da mi je ime GOSPODIN.”
17
1 Judin grijeh upisan je željeznom pisaljkom i dijamantnim šiljkom; urezan je na ploči njihova srca i na rogovima vaših žrtvenika,
2 dokle god se njihova djeca spominju svojih žrtvenika i svojih lugova kraj zelenoga drveća na visokim brdima.
3 “O, goro moja u polju, ja ću sav tvoj imetak i sve tvoje blago pljački predati, i tvoje uzvišice za grijeh, diljem svih tvojih međa.
4 I ti ćeš se, i to sama, izvlastiti od svoje baštine koju ti dadoh; a ja ću učiniti da služiš svojim neprijateljima u zemlji koju ne poznaješ: jer ste raspalili oganj moje srdžbe, koji će gorjeti zauvijek.”
5 Ovako govori GOSPODIN: “Proklet bio čovjek koji se pouzdaje u čovjeka, i koji tijelo čini svojom mišicom, i čije srce odlazi od GOSPODINA.
6 Jer on će biti kao vrijesak u pustinji, i neće ni primijetiti kada dolazi dobro, nego će nastanjivati spržena mjesta u pustari, u zemlji slanoj i nenastanjenoj.
7 Blagoslovljen je čovjek koji se pouzdaje u GOSPODINA i čija nada je GOSPODIN.
8 Jer on će biti kao stablo posađeno kraj voda, koje širi svoje korijenje pokraj rijeke, i neće ni primijetiti kada dođe žega, nego će mu list biti zelen; i neće biti zabrinut u sušnoj godini, niti će prestati plod donositi.
9 Srce je iznad svega prijevarno, i beznadno opako: tko ga može upoznati?
10 Ja, GOSPODIN, istražujem srce, ja ispitujem bubrege, kako bih svakome dao prema njegovim putovima i prema plodu njegovih postupaka.
11 Kao što prepelica sjedi na jajima, a ne leže ih, tako će bogatstvo, onaj tko ga stječe nepravedno, ostaviti u sredini svojih dana, i na svome svršetku bit će bezumnik.”
12 Slavno uzvišeno prijestolje od početka je mjesto našega svetišta.
13 GOSPODINE, nado Izraelova, svi koji te ostave postidjet će se, i oni koji od mene odlaze bit će u zemlju upisani, jer su napustili GOSPODINA, izvor živih voda.
14 Iscijeli me, GOSPODINE, i bit ću iscijeljen; spasi me, i bit ću spašen: jer ti si hvala moja.
15 Evo, govore mi: “Gdje je riječ GOSPODINOVA? neka sada dođe.”
16 Što se mene tiče, ja nisam oklijevao od toga da budem pastir i slijedim te; niti sam poželio dan nevolje; ti znaš: ono što je na moje usne izišlo bijaše ispravno pred tobom.
17 Ne budi mi užasom: ti si nada moja u dan zla.
18 Neka se postide oni koji me progone, ali nemoj da se ja postidim; neka oni budu smeteni, ali nemoj da se ja smetem: dovedi zlo na njih u dan zla, i satri ih dvostrukim uništenjem.
19 Ovako mi reče GOSPODIN: “Idi i stani na vratâ djece naroda na koja ulaze judejski kraljevi, i na koja oni izlaze, i na sva vrata jeruzalemska;
20 i reci im: ‘Čujte riječ GOSPODINOVU, kraljevi judejski, i sva Judejo, i svi stanovnici Jeruzalema, koji ulazite na ta vrata;
21 ovako govori GOSPODIN: Čuvajte se i nemojte nositi nikakav teret u dan subotnji, niti ga unositi na vrata Jeruzalema;
22 i nemojte iznositi teret iz svojih kuća u dan subotnji, niti raditi ikakav posao, nego svetite dan subotnji, kao što zapovjedih vašim ocima.
23 Ali oni nisu poslušali, niti su prignuli uho svoje, nego su vrat ukrutili, kako ne bi mogli čuti, niti primiti pouku.
24 Ako me marljivo poslušate,” govori GOSPODIN, “da ne unosite teret na vrata ovoga grada u dan subotnji, nego svetite dan subotnji, ne radeći u njemu nikakav posao,
25 tada će na vrata ovoga grada ulaziti kraljevi i knezovi koji sjede na prijestolju Davidovu, koji se voze u kolima i jašu na konjima, oni i njihovi knezovi, Judejci i stanovnici Jeruzalema; i ostat će ovaj grad dovijeka.
26 I dolazit će oni iz judejskih gradova, i iz mjesta uokolo Jeruzalema, i iz zemlje Benjaminove, i iz Doline, i iz Gorja, i iz Juga, donoseći paljenice, i žrtve, i jestive prinose, i kâd, i donositi žrtve hvale u Dom GOSPODINOV.
27 Ali ako me ne poslušate da svetite subotnji dan i ne nosite breme ni ne ulazite na vrata Jeruzalema u dan subotnji, tada ću zapaliti oganj u njegovim vratima; i proždrijet će on jeruzalemske palače, i neće se ugasiti.’ ”
18
1 Riječ koja je Jeremiji došla od GOSPODINA, rekavši mu:
2 “Ustani, i siđi u lončarovu kuću; ondje ću dati da čuješ moje riječi.”
3 Tada odoh dolje u lončarovu kuću, i gle, on je izrađivao nešto na lončarskom kolu.
4 Posuda koju je izrađivao od gline pokvarila se u lončarovoj ruci; tako on ponovno načini drugu posudu, kako se već lončaru učinilo dobrim da je načini.
5 Tada mi dođe riječ GOSPODINOVA, rekavši:
6 “O, dome Izraelov, ne mogu li učiniti s vama kao ovaj lončar?” govori GOSPODIN. “Evo, kao što je glina u lončarovoj ruci, tako ste u mojoj ruci vi, dome Izraelov.
7 Ako se u trenutku kada bih o nekom narodu, ili o nekom kraljevstvu, rekao da ću ga istrijebiti, i oboriti, i uništiti,
8 taj narod protiv kojega sam to izrekao odvrati od svoje zloće, ja ću se pokajati za zlo koje sam im namislio učiniti.
9 Ako bi u trenutku kada bih o nekom narodu, ili o nekom kraljevstvu, rekao da ću ga izgraditi i posaditi,
10 oni činili zlo u mojim očima, ne pokoravajući se mome glasu, tada ću se ja pokajati zbog dobra za koje sam rekao da ću ih njime povlastiti.
11 “Zato sada idi i prozbori Judejcima, i stanovnicima Jeruzalema, govoreći: ‘Ovako govori GOSPODIN: Evo, ja spremam zlo protiv vas i smišljam nakanu protiv vas: vratite se sada svaki sa svoga zloga puta i popravite svoje putove i svoje postupke.’
12 A oni rekoše: ‘Nema nade; nego ćemo mi hoditi po vlastitim nakanama i svaki će od nas postupati prema uobrazilji svoga zloga srca.’ ”
13 Stoga ovako govori GOSPODIN: “Raspitajte se među poganima, tko je takvo što čuo: djevica Izraelova učinila je nešto užasno.
14 Hoće li tko napustiti snijeg libanonski koji dolazi sa stijene poljske? ili će studene tekuće vode koje odnekud dolaze biti napuštene.
15 Budući da me narod moj zaboravio, kâd su palili ništavilu, i naveli su ih da na svojim putovima odteturaju s drevnih staza, da hode puteljcima, putem nepovišenim;
16 da svoju zemlju učine pustom i trajnim ruglom: svatko tko bude kraj nje prolazio bit će zapanjen i glavom će mahati.
17 Raspršit ću ih pred neprijateljem kao vjetar istočni; leđa ću im pokazati, a ne lice, u dan njihove propasti.”
18 Tada oni rekoše: “Dođite i smislimo nakane protiv Jeremije; jer neće svećeniku nestati zakona, ni mudracu savjeta, ni proroku riječi. Dođite i udarimo ga jezikom, i ne obazirimo se ni na jednu riječ njegovu.”
19 Obazri se na mene, GOSPODINE, i čuj glas mojih protivnika.
20 Zar se zlom za dobro uzvraća? Jer iskopali su jamu mojoj duši. Spomeni se da sam stajao pred tobom kako bih govorio dobro za njih i odvratio od njih gnjev tvoj.
21 Zato izruči gladi djecu njihovu i silom mača prolij njihovu krv; i neka se njihovim ženama oduzmu djeca, i neka one budu udovice; i neka im muškarci budu pobijeni; neka njihovi mladići budu mačem u boju poklani.
22 Neka se čuje vapaj iz njihovih kuća, kada iznenada dovedeš mnoštvo na njih: jer su iskopali jamu da me uhvate, i posakrivali su stupice za noge moje.
23 Ipak, GOSPODINE, ti znaš sve što su oni nakanili protiv mene da me pogube: nemoj oprostiti njihovu pokvarenost niti izbrisati grijeh njihov ispred lica svojega, nego neka budu oboreni pred tobom; tako postupi s njima u doba svoje srdžbe.
19
1 Ovako govori GOSPODIN: “Idi i nabavi lončarov glineni vrč, i uzmi neke od narodnih starješina, i od svećeničkih starješina,
2 i pođi u Dolinu sina Hinomova, koja je kod ulaza na Istočna vrata, i proglasi ondje riječi koje ću ti reći.
3 I reci: Čujte riječ GOSPODINOVU, kraljevi judejski, i stanovnici Jeruzalema. Ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Evo, ja ću dovesti zlo na ovo mjesto, o kojemu će svakome tko čuje zvečati u ušima.
4 Zato što su me napustili te otuđili ovo mjesto i na njemu kâd palili drugim bogovima, koje nisu poznavali ni oni ni njihovi oci, ni judejski kraljevi, i napunili ovo mjesto krvlju nevinih;
5 sagradili su i uzvišice Baalu, da spaljuju svoje sinove ognjem kao žrtve paljenice Baalu, što ja nisam zapovjedio, niti to rekao, niti mi je to na um palo.
6 Stoga, evo, dolaze dani”, govori GOSPODIN, “kada se ovo mjesto više neće zvati Tofet, ni Dolina sina Hinomova, nego Dolina klanja.
7 I osujetit ću na ovome mjestu naum Judeje i Jeruzalema; i učinit ću da padnu od mača pred svojim neprijateljima i od ruku onih koji traže njihov život: i dat ću trupla njihova za jelo pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim.
8 I učinit ću ovaj grad pustim, i ruglom; svatko tko bude kraj njega prolazio bit će zapanjen i zviždati zbog svih njegovih nesreća.
9 I učinit ću da jedu meso svojih sinova i meso svojih kćeri, i svaki će jesti meso svoga prijatelja za opsade i za tjeskobe kojom će ih pritijesniti njihovi neprijatelji i oni koji traže živote njihove.
10 “Tada razbij vrč naočigled onih koji dođu s tobom,
11 i reci im: Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: ‘Upravo ovako ću razbiti ovaj narod i ovaj grad, kao kada netko razbija sûd lončarski, koji se više ne dâ popraviti: i pokapat će ih u Tofetu, sve dok ondje ne bude mjesta za ukop.
12 Tako ću učiniti ovome mjestu’, govori GOSPODIN, ‘i njegovim stanovnicima, i učinit ću ovaj grad poput Tofeta:
13 i kuće jeruzalemske, i kuće judejskih kraljeva, bit će onečišćene kao mjesto Tofet, zbog svih kuća na čijim su krovovima palili kâd svoj vojsci nebeskoj i izlijevali ljevanice drugim bogovima.’ ”
14 Tada Jeremija dođe iz Tofeta, kamo ga je GOSPODIN bio poslao prorokovati; i stade u predvorju Doma GOSPODINOVA te reče svemu narodu:
15 “Ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Evo, dovest ću na ovaj grad, i na sve njegove gradove, zlo koje sam protiv njega proglasio, zato što su ukrutili svoje vratove da ne čuju moje riječi.’ ”
20
1 A Pašhur, sin Imerov, svećenik, koji bijaše i glavni upravitelj u Domu GOSPODINOVU, čû da je Jeremija to prorokovao.
2 Tada Pašhur udari proroka Jeremiju te ga stavi u klade koje bijahu kod gornjih Benjaminovih vrata, koja bijahu pri Domu GOSPODINOVU.
3 I izvede sutradan Pašhur Jeremiju iz klada. Tada mu Jeremija reče: “GOSPODIN te nije nazvao imenom Pašhur, nego Magor-Misabib.
4 Jer ovako govori GOSPODIN: ‘Evo, učinit ću te užasom tebi samome i svim tvojim prijateljima: oni će pasti od mača svojih neprijatelja i tvoje će oči to gledati; i svu ću Judeju predati u ruku kralju babilonskome, a on će ih odvesti u izgnanstvo u Babilon i mačem ih pobiti.
5 Povrh toga, izručit ću svu snagu ovoga grada, i sav trud njegov, i sve njegove dragocjenosti i sva blaga judejskih kraljeva predati u ruku njihovih neprijatelja, koji će ih oplijeniti, i uzeti ih i odvesti u Babilon.
6 I ti ćeš, Pašhure, i svi koji žive u tvojoj kući, otići u izgnanstvo: i doći ćeš u Babilon i umrijeti ondje i biti pokopan, ti i svi tvoji prijatelji kojima si prorokovao laži.”
7 Ti si me zaveo, GOSPODINE, i bijah zaveden: ti si jači od mene pa si nadvladao. Svakodnevno sam na podsmjeh, svatko me ismijava.
8 Jer otkada govorim vikao sam, naviještao nasilje i pljačku; jer mi je riječ GOSPODINOVA postala svakodnevnom sramotom i ismijavanjem.
9 Tada rekoh: “Neću ga više spominjati, niti ću više u njegovo ime govoriti.” Ali njegova riječ bila je u mome srcu kao rasplamtjeli oganj zatvoren u mojim kostima: bio sam umoran od susprezanja i nisam mogao izdržati.
10 Jer čuo sam pogrde mnogih, strah odasvud. “Prijavite,” rekoše, “i mi ćemo to prijaviti.” Svi su moji poznanici iščekivali moj pad govoreći: “Možda će biti zaveden pa ćemo ga nadvladati i na njemu se osvetiti.”
11 Ali sa mnom je GOSPODIN kao netko moćno strahovit; stoga će moji progonitelji posrnuti i neće nadvladati: silno će se postidjeti, jer neće uspjeti; njihova vječna sramota nikada neće biti zaboravljena.
12 A ti, GOSPODINE nad vojskama, koji ispituješ pravednika i vidiš bubrege i srce, daj da vidim tvoju osvetu na njima: jer sam tebi svoj slučaj povjerio.
13 Pjevajte GOSPODINU, hvalite GOSPODINA; jer je on dušu jadnika izbavio iz ruke zločiniteljâ.
14 Proklet bio dan u koji se rodih: ne bio blagoslovljen dan u koji me majka rodila.
15 Proklet bio čovjek koji je donio vijest mome ocu, rekavši: “Muško dijete ti se rodilo”, i silno ga obradovao.
16 I neka taj čovjek bude kao gradovi koje je GOSPODIN oborio i nije se pokajao: neka sluša zapomaganje izjutra i viku u podne,
17 zato što me nije pogubio od utrobe; ili da mi je majka ostala grobom, a njezina utroba dovijeka trudna sa mnom.
18 Zašto sam izišao iz utrobe da gledam muku i žalost, da mi se dani istroše u sramoti?
21
1 Riječ koja je Jeremiji došla od GOSPODINA kada mu je kralj Sedekija poslao Pašhura, sina Melkijina, i svećenika Sefaniju, sina Maasejina, rekavši:
2 “Propitaj se, molim te, kod GOSPODINA za nas; jer je Nebukadrezar, kralj babilonski, zaratio protiv nas; ne bi li GOSPODIN postupio s nama po svim svojim čudesnim djelima, tako da on ode od nas.”
3 Tada im Jeremija reče: “Ovako recite Sedekiji:
4 Ovako govori GOSPODIN, Bog Izraelov: ‘Evo, ja ću okrenuti oružje što je u vašim rukama, kojim se borite protiv kralja babilonskoga i protiv Kaldejaca koji vas opsjedaju izvan zidina, i skupiti ih usred ovoga grada.
5 I ja sâm borit ću se protiv vas ispruženom rukom i snažnom mišicom, i to u srdžbi, i u jarosti, i u gnjevu velikom.
6 I udarit ću stanovnike ovoga grada, i čovjeka i živinu: pomrijet će od velike pošasti.
7 A poslije ću’, govori GOSPODIN, ‘Sedekiju, kralja judejskoga, i njegove sluge, i narod, i one koji u gradu preostanu od pošasti, od mača, i od gladi, predati u ruku Nebukadrezaru, kralju babilonskome, i u ruku njihovih neprijatelja, i u ruku onih koji traže njihov život: on će ih udariti oštricom mača; neće ih štedjeti, ni žaliti, niti im se smilovati.’
8 “I reći ćeš ovome narodu: ‘Ovako govori GOSPODIN: Evo, stavljam pred vas put života i put smrti.
9 Onaj tko ostane u ovome gradu, od mača će poginuti, i od gladi, i od kuge; no onaj tko iziđe i preda se Kaldejcima koji vas opsjedaju, preživjet će, i život će mu njegov biti kao plijen.
10 Jer okrenuo sam svoje lice protiv ovoga grada na zlo, a ne na dobro”, govori GOSPODIN: “bit će predan u ruku kralja babilonskoga i on će ga ognjem spaliti.’
11 A što se tiče doma judejskoga kralja, reci: ‘Čujte riječ GOSPODINOVU:
12 O, dome Davidov, ovako govori GOSPODIN: Provodite pravdu izjutra, i onoga tko je opljačkan izbavite iz ruke tlačiteljeve, da zbog zla vaših postupaka ne izbije moja jarost kao oganj i ne plane tako da je nitko ne može ugasiti.
13 Evo, ja sam protiv tebe, ti koja stanuješ u dolini, stijeno u ravnici,” govori GOSPODIN; “ti koja govoriš: ‘Tko će sići na nas? Tko će ući u naše nastambe?’
14 Ali ja ću vas kazniti prema plodu vaših postupaka”, govori GOSPODIN, “i oganj ću zapaliti u šumi njegovoj, i proždrijet će sve uokolo.’ ”
22
1 Ovako govori GOSPODIN: “Siđi do kuće judejskoga kralja i kaži mu ovu riječ;
2 i reci: Čuj riječ GOSPODINOVU, kralju judejski, koji sjediš na prijestolju Davidovu, ti i tvoje sluge, i tvoj narod koji ulazi na ova vrata.
3 Ovako govori GOSPODIN: ‘Provodite pravdu i pravicu i izbavljajte orobljenoga iz ruke tlačitelja; i nemojte činiti krivo, nemojte činiti nasilje strancu, siročetu, ni udovici, i ne prolijevajte nevinu krv na ovome mjestu.
4 Jer ako uistinu budete to činili, tada će na vrata ovoga Doma ulaziti kraljevi koji sjede na Davidovu prijestolju, voze se u kolima i jašu na konjima: on, i njegove sluge, i njegov narod.
5 Ali ako ne poslušate ove riječi, kunem se samim sobom’, govori GOSPODIN, ‘da će ovaj Dom postati pustoš.’ ”
6 Jer ovako govori GOSPODIN Judinome kraljevskome domu: “Meni si ti Gilead i vrh Libanona; no zasigurno ću te pretvoriti u pustaru i gradove nenastanjene.
7 I spremit ću protiv tebe zatornike, svakoga s njegovim oružjem: oni će posjeći tvoje birane cedre i u oganj ih baciti.”
8 I mnogi će narodi prolaziti kraj ovoga grada, i svaki će svome bližnjemu govoriti: “Zašto je GOSPODIN učinio tako tome velikome gradu?”
9 Tada će odgovoriti: “Zato što su napustili savez GOSPODINA, Boga svojega, i klanjali se drugim bogovima i služili im.”
10 Ne plačite za mrtvim i ne oplakujte ga, nego plačite gorko za onime tko odlazi: jer se nikada neće vratiti ni vidjeti zemlju u kojoj je rođen.
11 Jer ovako govori GOSPODIN u pogledu Šaluma, sina Jošije, judejskoga kralja, koji je zavladao namjesto svoga oca Jošije, koji je otišao iz ovoga mjesta: “Neće se nikada vratiti ovamo,
12 nego će umrijeti u mjestu kamo su ga zasužnjena odveli, i više neće vidjeti ovu zemlju.”
13 Jao onome tko svoju kuću gradi nepravednošću i svoje odaje nepravdom, koji se služenjem svoga bližnjega koristi bez nadnica i ne daje mu ništa za njegov posao;
14 koji kaže: “Sagradit ću si prostranu kuću i velike odaje”, i izbija si prozore; prekrivena je cedrovinom i obojena crvenom bojom.
15 Zar ćeš vladati zato što si se cedrovinom obložio? Nije li tvoj otac jeo i pio te provodio pravdu i pravicu, i tada mu je bilo dobro?
16 Dosuđivao je parnicu ubogome i potrebitome, i tada mu je bilo dobro: nije li to bilo da se mene poznaje?” govori GOSPODIN.
17 Ali tvoje oči i tvoje srce nisu za drugo osim za tvoju pohlepu, i za prolijevanje nedužne krvi, i za tlačenje, i zato da činiš nasilje.
18 Stoga ovako govori GOSPODIN o Jehojakimu, sinu Jošije, kralja judjeskoga: “Neće naricati za njim govoreći: ‘Ah, brate moj!’ ili: ‘Ah, sestro!’ Neće za njim naricati govoreći: ‘Ah, gospodaru!’ ili: ‘Ah, njegovo veličanstvo!’
19 Bit će pokopan poput magarca, odvučen i bačen iza vratâ jeruzalemskih.
20 “Uzađi na Libanon i viči; i podigni glas svoj u Bašanu i viči s prijelazâ; jer svi su tvoji ljubavnici satrti.
21 Govorio sam ti za tvoga blagostanja; ali si kazala: ‘Neću slušati.’ To je bio tvoj način od tvoje mladosti, da se ne pokoravaš mome glasu.
22 Vjetar će izjesti sve tvoje pastire, i tvoji će ljubavnici u izgnanstvo otići; tada ćeš se stidjeti i biti posramljena zbog sve svoje opakosti.
23 Ti koja prebivaš na Libanonu, ti koja se gnijezdiš na cedrima, kako ćeš biti ljupka kada te snađu trudovi, bol kao u žene koja rađa!
24 Tako mi života,” govori GOSPODIN, “da je Konija, sin Jehojakima, kralja judejskoga, pečatnjak na mojoj desnici, ipak bih te istrgnuo odande;
25 i dat ću te u ruku onih koji traže tvoj život, i u ruku onih čijega se lica bojiš, to jest u ruku Nebukadrezara, kralja babilonskoga, i u ruku Kaldejaca.
26 I izbacit ću te, i majku tvoju koja te rodila, u drugu zemlju, gdje ne bijaste rođeni; i umrijet ćete ondje.
27 Ali u zemlju u koju se čeznu vratiti, vratiti se neće.”
28 Je li taj čovjek, Konija, prezreni razbijeni idol? Je li on sûd u kome nema zadovoljstva? Zašto su izbačeni on i njegovo sjeme i bačeni u zemlju koju ne poznaju?
29 O zemljo, zemljo, zemljo, čuj riječ GOSPODINOVU!
30 Ovako govori GOSPODIN: “Upišite toga čovjeka kao da je bez djeteta, kao čovjeka koji neće uspjeti za svojih dana: jer nitko od njegova sjemena neće uspjeti, ni sjediti na Davidovu prijestolju, ni vladati u Judeji.”
23
1 “Jao pastirima koji uništavaju i raspršuju ovce paše moje!” govori GOSPODIN.
2 Stoga ovako govori GOSPODIN, Bog Izraelov, protiv pastira koji pasu moj narod: “Raspršili ste moje stado, i otjerali ih, i niste ih pohodili: evo, ja ću na vama pohoditi zlo vaših postupaka”, govori GOSPODIN.
3 “I okupit ću ostatak svoga stada iz svih zemalja u koje sam ih odagnao i vratiti ih opet u njihove torove; i bit će oni plodni i množiti se.
4 I postavit ću nad njima pastire koji će ih hraniti; i neće se više bojati ni biti uplašeni, niti će im što nedostajati”, govori GOSPODIN.
5 “Evo, dolaze dani”, govori GOSPODIN, “kada ću podići Davidu Granu pravednu, i vladat će Kralj i napredovati, i provodit će sud i pravdu na zemlji.
6 U njegove će dane Judeja biti spašena i Izrael će prebivati u sigurnosti; a ovo je njegovo ime kojim će biti nazvan: GOSPODIN, NAŠA PRAVEDNOST.
7 Zato, evo, dolaze dani”, govori GOSPODIN, “kada oni više neće govoriti: ‘Živ bio GOSPODIN, koji je izveo djecu Izraelovu iz zemlje egipatske’,
8 nego: ‘Živ bio GOSPODIN, koji je izveo i doveo sjeme doma Izraelova iz sjeverne zemlje’, i iz svih zemalja u koje ih ja odagnah; i prebivat će oni u vlastitoj zemlji.”
9 Srce moje u meni je slomljeno zbog prorokâ, sve kosti moje drhte; nalik sam pijancu, čovjeku kojega je svladalo vino, zbog GOSPODINA i zbog riječi njegove svetosti.
10 “Jer zemlja je puna preljubnika; zato što zbog psovanja zemlja tuguje; pašnjaci u pustari su sasušeni, tijek njihova života je zao, a snaga im nije u redu.
11 Jer su i prorok i svećenik okaljani; jest, u svome sam Domu našao zloću njihovu”, govori GOSPODIN.
12 “Stoga će im njihov put biti kao skliski putovi u tami: bit će gonjeni i pasti na njemu; jer ću navesti zlo na njih, to jest godinu njihova pohođenja”, govori GOSPODIN.
13 “Vidio sam ludost u prorocima Samarije: prorokuju u Baalu i na zabludu navode narod moj, Izraela.
14 I u jeruzalemskim sam prorocima vidio nešto užasno: preljub oni čine, i hodaju u lažima; i jačaju ruke zločiniteljima, da se nitko ne odvraća od svoje opačine: svi su mi oni kao Sodoma, a tamošnji su stanovnici kao Gomora.”
15 Stoga ovako GOSPODIN nad vojskama govori u pogledu tih proroka: “Evo, pelinom ću ih nahraniti i napojiti ih vodom gorkom: jer je od jeruzalemskih proroka oskvrnuće izišlo u svu zemlju.”
16 Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: “Ne slušajte riječi proroka koji vam prorokuju; oni vas čine ispraznima: govore viđenje vlastita srca, a ne iz GOSPODINOVIH usta.
17 Onima koji me preziru, stalno govore: ‘GOSPODIN je rekao: Imat ćete mir’, i svakome tko hodi za uobraziljom vlastita srca: ‘Nikakvo vas zlo neće snaći.
18 Jer tko je stajao na vijećanju GOSPODINOVU i uvidio i čuo riječ njegovu? Tko je zapazio njegovu riječ i čuo je?’
19 Evo, vihor GOSPODINOV u gnjevu je izišao, i to žestok vihor: žestoko će se sručiti na glavu opakima.
20 Srdžba GOSPODINOVA neće se vratiti sve dok on ne izvrši, i sve dok ne provede, namisli svoga srca: u posljednje ćete dane to savršeno razumjeti.
21 Ja nisam poslao te proroke, no oni trče; nisam im govorio, no oni prorokuju.
22 Ali da su stajali na mojem vijećanju, i dali da moj narod čuje moje riječi, tada bi ih odvratili od njihova zla puta i od zla njihovih postupaka.
23 Jesam li ja Bog izbliza,” govori GOSPODIN, “a ne Bog izdaleka?
24 Može li se itko sakriti na tajnim mjestima da ga ja ne vidim?”, govori GOSPODIN. “Ne ispunjavam li ja nebo i zemlju?” govori GOSPODIN.
25 “Čuo sam što su rekli proroci koji prorokuju u moje ime govoreći: ‘Sanjao sam, sanjao sam.’
26 Dokle će prorocima biti u srcu to da laži prorokuju? Jest, oni su proroci obmane svoga vlastitoga srca,
27 koji misle da će svojim snovima, koje govore svaki svome bližnjemu, navesti moj narod da zaboravi moje ime, kao što njihovi oci bijahu zaboravili moje ime zbog Baala.
28 Prorok koji je usnio san neka ispripovijeda san; i neka onaj tko ima moju riječ vjerno govori moju riječ. Što je pljeva pšenici?” govori GOSPODIN.
29 “Nije li moja riječ kao oganj?”, govori GOSPODIN, “i kao malj koji stijenu u komade razbija?
30 Stoga sam ja, evo, protiv proroka”, govori GOSPODIN, “koji kradu moje riječi svaki od svoga bližnjega.
31 Evo, ja sam protiv proroka”, govori GOSPODIN, “koji se služe svojim jezicima i govore: ‘On reče.’
32 Evo, ja sam protiv onih koji prorokuju lažne snove,” govori GOSPODIN, “i pripovijedaju ih te svojim lažima i svojom okretnošću navode moj narod da zastrani; no ja ih nisam poslao, niti sam im zapovjedio: stoga oni neće biti ni od kakve koristi ovome narodu”, govori GOSPODIN.
33 “I kada te ovaj narod, ili koji prorok, ili svećenik, upita: ‘Što je breme GOSPODINOVO?’, ti im odgovori: “Koje breme? Ja ću vas napustiti’,” govori GOSPODIN.
34 “A što se tiče proroka, i svećenika, i naroda, koji kaže: ‘Breme GOSPODINOVO’, ja ću kazniti toga čovjeka i njegov dom.
35 Tako ćete svatko svome bližnjemu, i svatko svome bratu, reći: ‘Što je GOSPODIN odgovorio?’, i: ‘Što je GOSPODIN rekao?’
36 Ali breme GOSPODINOVO nemojte više spominjati: jer će breme svakome biti riječ njegova; jer ste izopačili riječi živoga Boga, GOSPODINA nad vojskama, Boga našega.
37 Ovako ćeš reći proroku: ‘Što ti je GOSPODIN odgovorio?’ i: “Što je GOSPODIN rekao?’
38 Ali budući da govorite: ‘Breme GOSPODINOVO’, stoga ovako govori GOSPODIN: ‘Zato što govorite tu riječ: Breme GOSPODINOVO’, a ja sam vam poručio, rekavši: ‘Nemojte govoriti: Breme GOSPODINOVO’,
39 zato ću vas ja, evo, potpuno zaboraviti, kao i grad koji dadoh vama i vašim ocima, i izbaciti vas iz svoje prisutnosti.
40 I dovest ću na vas vječnu porugu i trajnu sramotu koja neće biti zaboravljena.”
24
1 Pokaza mi GOSPODIN, i gle, dvije košare smokava bijahu postavljene pred GOSPODINOVIM hramom, nakon što je babilonski kralj Nebukadrezar odveo iz Jeruzalema zasužnjenoga Jekoniju, sina Jehojakimova, kralja Judeje, i judejske knezove, zajedno s drvodjeljama i kovačima, te ih odveo u Babilon.
2 U jednoj košari bijahu vrlo dobre smokve, i to kao smokve koje prve dozrele, a u drugoj košari bijahu vrlo loše smokve, toliko loše ih se nije moglo jesti.
3 Tada mi GOSPODIN reče: “Jeremijo, što vidiš?” Ja rekoh: “Smokve; dobre smokve, vrlo dobre; i nevaljale, vrlo nevaljale; toliko su nevaljale da ih se ne može jesti.”
4 I ponovno mi dođe riječ GOSPODINOVA, rekavši:
5 “Ovako govori GOSPODIN, Bog Izraelov: Kao te dobre smokve, tako ću priznati one od Jude koji su odvedeni u sužanjstvo, koje sam, za njihovo dobro, s ovoga mjesta poslao u zemlju Kaldejaca.
6 Jer ću svrnuti svoje oči na njih na dobro i ponovno ih dovesti u ovu zemlju: i izgradit ću ih, a ne oboriti; i posadit ću ih, a ne iščupati.
7 I dat ću im srce da me poznaju, da sam ja GOSPODIN; i oni će biti moj narod, a ja ću biti Bog njihov: jer će mi se vratiti svim svojim srcem.
8 A kao nevaljale smokve, koje se ne mogu jesti koliko su nevaljale,” doista ovako govori GOSPODIN, “tako ću predati Sedekiju, kralja judejskoga, i njegove knezove, i ostatak Jeruzalema, koji ostanu u ovoj zemlji, i one koji prebivaju u zemlji egipatskoj:
9 predat ću ih da budu uklonjeni u sva zemaljska kraljevstva, na njihovu štetu, da budu porugom i poslovicom, i predmetom izrugivanja i kletve, na svim mjestima kamo ću ih odagnati.
10 I poslat ću među njih mač, i glad, i pošast, sve dok ne budu istrijebljeni iz zemlje koju dadoh njima i njihovim ocima.”
25
1 Riječ koja je došla Jeremiji o svemu judejskome narodu u četvrtoj godini Jehojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, koja bijaše prva godina Nebukadrezara, kralja babilonskoga;
2 ona koju je prorok Jeremija kazao svemu Judinu narodu, i svim stanovnicima Jeruzalema, rekavši:
3 “Od trinaeste godine Jošije, sina Amonova, kralja judejskoga, i sve do ovoga dana, to jest dvadeset i tri godine, dolazila mi je riječ GOSPODINOVA, i ja sam vam je govorio ustajući rano i govoreći; ali vi niste slušali.
4 I slao vam je GOSPODIN sve svoje sluge i proroke ustajući rano i šaljući ih; ali vi niste slušali, ni prignuli svoje uho da čujete.
5 Oni su govorili: ‘Odvratite se opet svaki od svog zlog puta, i od zla svojih postupaka, i prebivajte u zemlji koju GOSPODIN bijaše dao vama i vašim ocima za svagda i dovijeka:
6 i ne idite za drugim bogovima da im služite, i klanjate im se, i izazivate me na srdžbu djelima svojih ruku; i neću vam učiniti nažao.
7 Ali vi me niste poslušali,’ govori GOSPODIN, ‘kako biste me izazvali na srdžbu djelima svojih ruku, na svoju vlastitu štetu.’ ”
8 “Stoga ovako govori GOSPODIN nad vojskama: ‘Budući da niste poslušali moje riječi,
9 evo, poslat ću i uzeti sve sjeverne narode,’ govori GOSPODIN, ‘i Nebukadrezara, kralja babilonskoga, moga slugu, i dovesti ih protiv ove zemlje, i protiv njezinih stanovnika, i protiv svih ovih okolnih naroda, i potpuno ih uništiti, i učiniti ih da budu zaprepaštenje, i podsmjeh, i trajne razvaline.
10 Povrh toga, oduzet ću im glas veselja, i glas radosti, glas mladenca, i glas mladenke, zvuk mlinskoga kamenja, i svjetlo svjetiljke.
11 I bit će sva ova zemlja pustoš i zaprepaštenje; i služit će ovi narodi sedamdeset godina kralju Babilona.
12 A kada se ispuni sedamdeset godina, kaznit ću kralja babilonskoga i taj narod’, govori GOSPODIN, ‘za njihovu zloću, i zemlju Kaldejaca, i učiniti je trajnim razvalinama.
13 I dovest ću na tu zemlju sve svoje riječi koje sam protiv nje izrekao, to jest sve što je napisano u ovoj knjizi, što je Jeremija prorekao protiv svih naroda.
14 Jer mnogi će se narodi i veliki kraljevi njima poslužiti, a ja ću im naplatiti prema njihovim postupcima, i prema djelima njihovih vlastitih ruku.’ ”
15 Jer ovako mi reče GOSPODIN, Bog Izraelov: “Uzmi čašu vina ove srdžbe iz moje ruke i daj da ga piju svi narodi kojima te šaljem.
16 I piti će oni, i posrtati, i izbezumiti se, zbog mača što ću ga poslati među njih.”
17 Tada uzeh čašu iz GOSPODINOVE ruke te napojih sve narode kojima me GOSPODIN bijaše poslao:
18 naime, Jeruzalem i judejske gradove, i njihove kraljeve, i njihove knezove, da ih se učini razvalinama, zaprepaštenjem, podsmjehom i prokletstvom, kao što je to danas;
19 faraona, kralja egipatskoga, i njegove sluge, i njegove knezove, i sav njegov narod;
20 i sav miješani narod, i sve kraljeve zemlje Uz, i sve kraljeve zemlje Filistejaca, i Aškelon, i Azu, i Ekron, i ostatak Ašdoda;
21 Edom, i Moab, i djecu Amonovu;
22 i sve kraljeve Tira, i sve kraljeve Sidona, i sve kraljeve prekomorskih otoka;
23 Dedan, i Temu, i Buz, i sve one koji su u najudaljenijim krajevima;
24 i sve kraljeve Arabije, i sve kraljeve miješanoga naroda koji prebiva u pustinji;
25 i sve kraljeve Zimrijeve, i sve kraljeve Elama, i sve kraljeve Medejaca;
26 i sve kraljeve Sjevera, blizu i daleko, jednoga s drugim, i sva kraljevstva svijeta koja su na licu zemlje; a kralj od Šešaka će piti nakon njih.
27 “Stoga ćeš im reći: ‘Ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov: Pijte i opijte se, i bljujte, i padnite, i više se ne dižite, zbog mača što ću ga poslati među vas.’
28 A ako odbiju uzeti iz tvoje ruke čašu da piju, tada im reci: ‘Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: Svakako ćete piti.
29 Jer, evo, počeo sam dovoditi zlo na grad koji se naziva mojim imenom, i zar da budete bez ikakve kazne? Nećete ostati nekažnjeni; jer ću dozvati mač na sve stanovnike zemlje’ ”, govori GOSPODIN nad vojskama.
30 “Stoga prorokuj protiv njih sve te riječi, i reci im: ‘GOSPODIN će riknuti s visine i glas svoj pustiti iz svoga svetoga prebivališta; silno će zarikati nad svojim prebivalištem; povikat će protiv svih stanovnika zemlje kao oni koji gaze grožđe.
31 Tutnjava će se čuti sve do krajeva zemlje; jer GOSPODIN ima spor s narodima, on će se parbiti sa svakim tijelom; one koji su zli, maču će predati’ ”, govori GOSPODIN.
32 Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: “Evo, zlo će ići od naroda do naroda i velik će se vihor podići s krajeva zemlje.”
33 Pobijenih od GOSPODINA toga će dana biti s jednoga kraja zemlje do drugoga kraja zemlje: oni neće biti oplakani, ni pokupljeni, ni pokopani; bit će gnoj po tlu.
34 Ridajte, pastiri, i vičite; valjajte se u prašini, prvaci stada, jer se navršiše dani vašega klanja i vašega rasapa: past ćete kao dragocjen sûd.
35 Pastiri neće imati kamo uteći, ni prvaci stada kamo pobjeći.
36 Čut će se glas vike pastirâ i ridanje prvakâ stada: jer je GOSPODIN poharao pašu njihovu.
37 I mirne nastambe oborene su zbog GOSPODINOVE žestoke srdžbe.
38 On je napustio svoj zaklon kao lav: jer zemlja im je opustjela zbog jarosti tlačiteljeve i zbog njegova žestokoga gnjeva.
26
1 Na početku vladavine Jehojakima, sina Jošijina, kralja Judeje, dođe ova riječ od GOSPODINA govoreći:
2 “Ovako govori GOSPODIN: Stani u predvorje Doma GO-
SPODINOVA te svim judejskim gradovima, koji se dolaze klanjati u Dom GOSPODINOV, kaži sve riječi koje ti zapovijedam da im govoriš; nemoj ni riječ umanjiti,
3 ne bi li poslušali i svaki se odvratio od svoga zloga puta, da se ja odvratim od zla koje sam im naumio učiniti zbog zla njihovih postupaka.
4 I reci im: ‘Ovako govori GOSPODIN: Ako me ne budete slušali, da hodite u mojemu zakonu koji sam stavio pred vas,
5 da slušate riječi mojih slugu proroka, koje sam vam slao zarana ustajući i šaljući ih, ali vi niste slušali,
6 tada ću s ovim Domom učiniti kao sa Šilom, i učinit ću ovaj grad prokletstvom svim narodima zemlje.’ ”
7 Tako svećenici i proroci i sav narod čuše Jeremiju govoriti te riječi u Domu GOSPODINOVU.
8 A kada je Jeremija prestao govoriti sve što mu je GOSPODIN bio zapovjedio da govori svemu narodu, svećenici i proroci i sav narod pograbiše ga govoreći: “Jamačno ćeš umrijeti!
9 Zašto si prorokovao u ime GOSPODINOVO, rekavši: ‘Ovaj će Dom biti kao Šilo, i ovaj grad će biti pust bez ijednog stanovnika’?” I okupi se sav narod protiv Jeremije u Domu GOSPODINOVU.
10 Kada to čuše judejski knezovi, uzađoše oni od kraljeva doma do Doma GOSPODINOVA te posjedaše kod ulaza na Nova vrata GOSPODINOVA Doma.
11 Tada svećenici i proroci prozboriše svemu narodu, rekavši: “Ovaj čovjek je zaslužio smrt; jer je prorokovao protiv ovoga grada, kao što ste čuli svojim ušima.”
12 Tada Jeremija prozbori svim knezovima i svemu narodu govoreći: “GOSPODIN me poslao prorokovati protiv ovoga Doma i protiv ovoga grada sve riječi koje ste čuli.
13 Stoga sada popravite svoje putove i svoje postupke, i pokoravajte se glasu GOSPODINA, Boga svojega; i GOSPODIN će se odvratiti od zla koje je protiv vas izrekao.
14 A što se mene tiče, evo, ja sam u vašoj ruci: učinite sa mnom kako vam se čini dobrim i prikladnim.
15 Ali znajte zasigurno da ćete, ako me ubijete, svakako navesti nedužnu krv na sebe, i na ovaj grad, i na njegove stanovnike: jer uistinu me GOSPODIN poslao k vama da vam govorim sve te riječi u vaše uši.”
16 Tada knezovi i sav narod rekoše svećenicima i prorocima: “Ovaj čovjek nije zaslužio smrt; jer nam je govorio u ime GOSPODINA, Boga našega.”
17 Nato ustadoše neki od zemaljskih starješina i prozboriše svemu okupljenu narodu, rekavši:
18 “Mihej Morešćanin prorokovao je u dane judejskoga kralja Hezekije i govorio svemu judejskome narodu: ‘Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: Sion će biti kao polje preoran, i Jeruzalem će se pretvoriti u ruševine, a gora Doma bit će kao šumske uzvisine.’
19 Je li ga stoga pogubio Hezekija, kralj judejski, i sva Judeja? Nije li se on pobojao GOSPODINA, i zaklinjao GOSPODINA, pa se GOSPODIN odvratio od zla koje bijaše izrekao protiv njih? Tako bismo mi mogli učiniti veliko zlo protiv svojih duša.”
20 I bijaše još jedan čovjek koji je prorokovao u GOSPODINOVO ime, Urija, sin Šemajin iz Kirjat-Jearima, koji je prorokovao protiv ovoga grada i protiv ove zemlje u skladu sa svim Jeremijinim riječima.
21 Kada je kralj Jehojakim, sa svim svojim velikašima i svim knezovima, čuo te riječi, tražio je kralj da ga pogubi; ali Urija se, kada je to dočuo, prestrašio, te pobjegao i otišao u Egipat.
22 Kralj Jehojakim posla ljude u Egipat, naime Elnatana, sina Akborova, i još neke s njim u Egipat.
23 Oni izvedoše Uriju iz Egipta i dovedoše ga kralju Jehojakimu, koji ga pogubi mačem, a njegovo mrtvo tijelo baci u grobove običnoga naroda.
24 No ruka Ahikama, sina Šapanova, bijaše s Jeremijom da ga ne predaju u ruku narodu da ga se pogubi.
27
1 U početku vladavine Jehojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, dođe Jeremiji od GOSPODINA ova riječ:
2 Ovako mi reče GOSPODIN: “Načini si užad i jarmove i stavi ih sebi na vrat,
3 i pošalji ih kralju Edoma, i kralju Moaba, i kralju Amonaca, i kralju Tira, i kralju Sidona, rukom poslanika koji su došli u Jeruzalem Sedekiji, kralju Jude;
4 i zapovijedi im neka kažu svojim gospodarima: ‘Ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov: Ovako recite svojim gospodarima:
5 Ja sam načinio zemlju, čovjeka i živinu, koji su na zemlji, svojom golemom snagom i svojom ispruženom mišicom, i dao sam to onome tko mi se učinio prikladnim.
6 A sada sam sve te zemlje dao u ruku Nebukadnezaru, kralju Babilona, mome sluzi; i zvijeri poljske sam mu dao da mu služe.
7 I svi će narodi služiti njemu, i njegovu sinu, i sinu njegova sina, sve dok ne dođe vrijeme za njegovu zemlju: tada će se mnogi narodi i veliki kraljevi poslužiti njime.
8 Narod i kraljevstvo koje ne bude htjelo služiti Nebukadnezaru, kralju Babilona, i ne bude htjelo staviti svoj vrat pod jaram kralja babilonskoga, taj ću narod ja kazniti”, govori GOSPODIN, “mačem, i glađu, i kugom, sve dok ih ne istrijebim njegovom rukom.
9 Stoga nemojte slušati svoje proroke, ni svoje gataoce, ni svoje sanjare, ni svoje bajače, ni svoje čarobnjake, koji vam govore: ‘Nećete vi služiti kralju babilonskome’;
10 jer oni vam laž prorokuju da vas presele daleko iz vaše zemlje, i da vas ja izagnam, i da propadnete.
11 Ali narodi koji će staviti svoj vrat pod jaram kralja bablilonskoga, i služiti mu, ostat će i dalje u vlastitoj zemlji,” govori GOSPODIN, “i obrađivat će je i u njoj prebivati.”
12 I Sedekiji, kralju judejskome, govorio sam prema svim tim riječima, rekavši: “Stavite svoje vratove pod jaram babilonskoga kralja, služite njemu i njegovu narodu, i živite.
13 Zašto da poginete, ti i tvoj narod, od mača, od gladi i od kuge, kao što GOSPODIN bijaše izrekao protiv naroda koji ne bude htio služiti kralju Babilona?
14 Stoga ne slušajte riječi proroka koji vam govore: ‘Nećete vi služiti kralju babilonskome’; jer vam oni laž prorokuju.”
15 “Ja ih nisam poslao,” govori GOSPODIN, “no oni vam prorokuju laž u moje ime; kako bih vas protjerao, i da propadnete vi i proroci koji vam prorokuju.”
16 Govorio sam i svećenicima i svemu ovome narodu, rekavši: “Ovako govori GOSPODIN: Nemojte slušati riječi svojih proroka, koji vam prorokuju govoreći: ‘Evo, suđe Doma GOSPODINOVA uskoro će biti doneseno natrag iz Babilona’; jer vam oni laž prorokuju.
17 Nemojte ih slušati; služite kralju Babilona, i živite: zašto da ovaj grad bude opustošen?
18 Ali ako oni jesu proroci, i ako je kod njih riječ GOSPODINOVA, neka sada posreduju pred GOSPODINOM nad vojskama, da suđe koje je preostalo u Domu GOSPODINOVU, i u domu judejskoga kralja, i u Jeruzalemu, ne ode u Babilon.
19 Jer ovako GOSPODIN nad vojskama govori o stupovima, i o moru, i o podnožjima, i o preostalom suđu koje je ostalo u ovome gradu,
20 koje Nebukadnezar, kralj Babilona, nije uzeo kada je iz Jeruzalema u Babilon zasužnjena odvodio Jekoniju, sina Jehojakimova, kralja judejskoga, i sve velikaše Jude i Jeruzalema.
21 Jest, ovako GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov, govori o suđu koje je ostalo u Domu GOSPODINOVU, i u domu kralja Judeje i Jeruzalema:
22 “Bit će odneseno u Babilon, i bit će ondje do dana kada ih pohodim”, govori GOSPODIN; “tada ću ih dovesti gore i vratiti ih na ovo mjesto.”
28
1 Iste te godine, na početku vladavine judejskoga kralja Sedekije, četvrte godine, u petome mjesecu, Hananija, sin Azurov, prorok iz Gibeona, prozbori mi u Domu GOSPODINOVU, u nazočnosti svećenikâ i svega naroda, rekavši:
2 “Ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Slomio sam jaram kralja babilonskoga.
3 U roku od dvije godine vratit ću na ovo mjesto sve suđe Doma GOSPODINOVA, koje je Nebukadnezar, kralj babilonski, uzeo s ovoga mjesta i odnio u Babilon;
4 i vratit ću natrag na ovo mjesto Jekoniju, sina Jehojakimova, judejskoga kralja, sa svim judejskim sužnjima, koji bijahu otišli u Babilon,’ govori GOSPODIN, ‘jer ću slomiti jaram kralja babilonskoga.’ ”
5 Tada prorok Jeremija prozbori proroku Hananiji u nazočnosti svećenikâ, i u nazočnosti svega naroda koji stajaše u Domu GOSPODINOVU.
6 I reče prorok Jeremija: “Amen; GOSPODIN neka tako učini: neka GOSPODIN provede u djelo tvoje riječi koje si prorokovao, da iz Babilona na ovo mjesto vrati suđe Doma GOSPODINOVA i sve što je odvedeno u sužanjstvo.
7 No čuj sada ovu riječ što je govorim na tvoje uši i na uši svega naroda:
8 Davni proroci koji bijahu prije mene i prije tebe prorokovali su protiv mnogih zemalja i protiv velikih kraljevstava, o ratu, o zlu i o kugi.
9 Kada koji prorok prorokuje o miru, tek tada kada se ostvari riječ toga proroka poznaje se da je toga proroka uistinu poslao GOSPODIN.”
10 Tada prorok Hananija skine jaram s vrata proroka Jeremije te ga polomi.
11 I prozbori Hananija u nazočnosti svega naroda, rekavši: “Ovako govori GOSPODIN: ‘Ovako ću s vrata svih naroda u pune dvije godine polomiti jaram Nebukadnezara, kralja babilonskoga.’ ” I ode prorok Jeremija svojim putem.
12 Tada, nakon što je Hananija bio polomio jaram s vrata proroka Jeremije, dođe riječ GOSPODINOVA proroku Jeremiji, rekavši:
13 “Idi i reci Hananiji: ‘Ovako govori GOSPODIN: Ti si polomio drvene jarmove, ali ćeš načiniti za njih jarmove od željeza.’
14 Jer ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Željezni jaram sam stavio na vrat svim tim narodima da služe Nebukadnezaru, kralju babilonskome; i služit će mu; i dadoh mu i zvijeri poljske.”
15 Tada prorok Jeremija reče proroku Hananiji: “Slušaj sada, Hananijo; GOSPODIN te nije poslao, ali si učinio to da se ovaj narod uzda u laž.
16 Stoga ovako govori GOSPODIN: ‘Evo, odbacit ću te s lica zemlje: ove ćeš godine umrijeti, zato što si naučavao pobunu protiv GOSPODINA.’ ”
17 Tako prorok Hananija umrije iste godine u sedmome mjesecu.
29
1 A ovo su riječi pisma što ga je prorok Jeremija iz Jeruzalema poslao ostatku starješina koje bijahu odvedene u sužanjstvo, i svećenicima, i prorocima, i svemu narodu što ga Nebukadnezar bijaše odveo u izgnanstvo iz Jeruzalema u Babilon,
2 (nakon što su kralj Jekonija, i kraljica, i eunusi, knezovi Jude i Jeruzalema, i drvodjelje, i kovači, otpremljeni iz Jeruzalema),
3 rukom Elase, sina Šapanova, i Gemarje, sina Hilkijina (koje judejski kralj Sedekija posla u Babilon Nebukadnezaru, babilonskome kralju), poručivši:
4 “Ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Svima koji su odvedeni u sužanjstvo, za koje sam dao da budu odvedeni iz Jeruzalema u Babilon:
5 Gradite kuće i živite u njima; i sadite vrtove i jedite plod njihov;
6 uzimajte si žene i rađajte sinove i kćeri; i uzimajte žene za svoje sinove i dajte svoje kćeri muževima, da rađaju sinove i kćeri; da se umnožite ondje, a ne umanjite.
7 I ištite mir gradu u koji sam dao da budete odvedeni u izgnanstvo, i molite se GOSPODINU za nj: jer ćete u njegovu miru i vi imati mir.’
8 Jer ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov: “Neka vas ne varaju vaši proroci i vaši gataoci, koji su među vama, i ne slušajte svoje snove koje sanjate.
9 Jer oni vam lažno prorokuju u moje ime: ja ih nisam poslao”, govori GOSPODIN.
10 Jer ovako govori GOSPODIN: “Nakon što se ispuni sedamdeset godina u Babilonu, pohodit ću vas i provesti svoju dobru riječ prema vama tako što ću učiniti da se vratite na ovo mjesto.
11 Jer znam ja namisli koje kanim s vama,” govori GOSPODIN, “namisli mira, a ne zla, da vam dadem očekivani svršetak.
12 Tada ćete me zazvati, i ići ćete i meni se moliti i ja ću vas uslišati.
13 Tražit ćete me, i naći ćete me kada me potražite svim svojim srcem.
14 I dat ću da me nađete”, govori GOSPODIN: “i otklonit ću vaše sužanjstvo i sabrati vas iz svih naroda i iz svih mjesta kamo vas bijah izagnao”, govori GOSPODIN; “i opet ću vas vratiti na mjesto odakle sam dao da budete odvedeni u sužanjstvo.”
15 Budući da ste rekli: “GOSPODIN nam je podigao proroke u Babilonu”,
16 znajte da ovako GOSPODIN govori o kralju koji sjedi na Davidovu prijestolju, i o svemu narodu koji prebiva u ovome gradu, i o vašoj braći koja nisu pošla s vama u sužanjstvo;
17 ovako govori GOSPODIN nad vojskama: “Evo, poslat ću na njih mač, glad i kugu, i učinit ću ih nalik nevaljalim smokvama, koje se ne mogu jesti koliko su loše.
18 I progonit ću ih mačem, glađu i kugom, i izručit ću ih da budu premješteni u sva zemaljska kraljevstva, da budu prokletstvom, i zapanjenošću, i porugom, i sramotom među svim narodima kamo sam ih izagnao:
19 zato što nisu slušali moje riječi,” govori GOSPODIN, “koje im poslah po svojim slugama prorocima ustajući rano i šaljući ih; ali vi ne htjedoste slušati”, govori GOSPODIN.
20 “Čujte, stoga, riječ GOSPODINOVU, svi vi iz sužanjstva, koje sam poslao iz Jeruzalema u Babilon;
21 ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov, o Ahabu, sinu Kolajinu, i o Sedekiji, sinu Maasejinu, koji vam laž prorokuju u moje ime: Evo, njih ću predati u ruku Nebukadrezaru, kralju Babilona, i on će ih pogubiti pred vašim očima;
22 i po njima će podići kletvu svi od Judina izgnanstva koji su u Babilonu, rekavši: ‘Neka ti GOSPODIN učini kao Sedekiji i kao Ahabu, koje je kralj babilonski ispekao u ognju’,
23 zato što su počinili sramotno djelo u Izraelu, i učinili preljub sa ženama svojih bližnjih, i govorili lažljive riječi u moje ime, koje im ja nisam zapovjedio. Ja to znam, i ja sam svjedok”, govori GOSPODIN.
24 “Tako ćeš reći i Šemaji Nehelamcu:
25 ‘Ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov: Budući da si ti u svoje ime poslao pisma svemu narodu koji je u Jeruzalemu, i svećeniku Sefaniji, sinu Maasejinu, i svim svećenicima, rekavši:
26 GOSPODIN je tebe učinio svećenikom namjesto svećenika Jehojade, da budete službenici u Domu GOSPODINOVU, da svakoga tko je lud i pravi se prorokom strpaš u zatvor i u klade.
27 Zašto, dakle, nisi ukorio Jeremiju iz Anatota, koji vam se pravi prorokom?
28 Jer zbog toga nam je poručio u Babilon: Ovo izgnanstvo je dugotrajno: gradite kuće i živite u njima; i sadite vrtove i jedite plod njihov.’ ”
29 I pročita svećenik Sefanija to pismo na uši proroka Jeremije.
30 Tada dođe Jeremiji riječ GOSPODINOVA, rekavši:
31 “Pošalji vijest svima u izgnanstvu: ‘Ovako GOSPODIN govori o Šemaji Nehelamcu: Budući da vam je Šemaja prorokovao, a ja ga nisam poslao, i naveo vas da se pouzdate u laž;
32 stoga ovako govori GOSPODIN: Evo, kaznit ću Šemaju Nehelamca i njegovo sjeme: on neće imati čovjeka da prebiva u ovome narodu, niti će vidjeti dobro što ću ga učiniti za svoj narod,” govori GOSPODIN; “jer je naučavao pobunu protiv GOSPODINA.”
30
1 Riječ koja je došla Jeremiji od GOSPODINA, rekavši:
2 Ovako govori GOSPODIN, Bog Izraelov: “Zapiši u knjigu sve riječi koje sam ti govorio.
3 Jer, gle, dolaze dani”, govori GOSPODIN, “kada ću opet dovesti sužnje moga naroda Izraela i Jude,” govori GOSPODIN; “i učinit ću da se vrate u zemlju koju dadoh njihovim ocima, i oni će je posjedovati.”
4 A ovo su riječi koje je GOSPODIN izrekao o Izraelu i o Judi.
5 Jer ovako govori GOSPODIN: “Čuli smo uzdrhtali glas strave, a ne mira.
6 Preispitajte sada i vidite rađa li muškarac dijete? Zbog čega onda vidim svakog muškarca gdje drži ruke na svojim slabinama kao žena u trudovima, i sva su lica problijedjela?
7 Jao! velik je taj dan, tako da mu nema sličnoga: to je doba Jakovljeve nevolje; ali će on biti spašen iz nje.
8 Jer dogodit će se u taj dan”, govori GOSPODIN nad vojskama, “da ću pokidati njegov jaram s tvoga vrata, i raskinuti tvoje sveze, i tuđinci se više neće njime služiti,
9 nego će oni služiti GOSPODINU, Bogu svojemu, i Davidu, svome kralju, kojega ću im ja podići.
10 “Stoga se nemoj bojati, Jakove, slugo moj,” govori GOSPODIN, “i ne plaši se, Izraele: jer, evo, spasit ću te izdaleka, i tvoje sjeme iz zemlje njihova sužanjstva; i vratit će se Jakov i otpočinuti, spokojan će biti i nitko ga neće plašiti.
11 Jer ja sam s tobom”, govori GOSPODIN, “da te spasim: premda ću dokrajčiti sve narode u koje sam te raspršio, tebe ipak neću dokrajčiti, nego ću te s mjerom ukoriti, i neću te ostaviti potpuno nekažnjena.”
12 Jer ovako govori GOSPODIN: “Ozljeda tvoja je neizlječiva i tvoja je rana strašna.
13 Nema nikoga da se zauzme za tvoj slučaj, da te se povije: nemaš lijeka za izlječenje.
14 Svi su te tvoji ljubavnici zaboravili, ne traže te; jer ja sam te ranio kao što ranjava neprijatelj, kaznom okrutnika, zbog mnoštva tvojih opačina; jer se bijahu umnožili tvoji grijesi.
15 Zašto vapiš zbog svoje nevolje? Žalost tvoja neizlječiva je zbog množine tvoje opačine: učinio sam ti to zbog toga što su se bili umnožili tvoji grijesi.
16 Stoga će biti prožderani svi oni koji tebe proždiru; i svi će tvoji protivnici, svaki od njih, otići u sužanjstvo; i bit će opljačkani oni koji tebe pljačkaju, a sve koji tebe plijene, za plijen ću dati.
17 Jer ja ću ti zdravlje vratiti i od tvojih te rana izliječiti”, govori GOSPODIN; “zato što su te zvali Izopćenicom govoreći: ‘To je Sionka, za koju nitko ne pita.’ ”
18 Ovako govori GOSPODIN: “Evo, ja ću opet dovesti sužanjstvo Jakovljevih šatora i smilovat ću se njegovim prebivalištima; i bit će grad sagrađen na vlastitim ruševinama i palača će ostati na svoj način.
19 I izlazit će iz njih zahvaljivanje i glas onih koji se raduju: umnožit ću ih, i neće ih biti malo; i proslavit ću ih, i neće biti neznatni.
20 I djeca će njihova biti kao ranije, i njihova će zajednica biti utvrđena preda mnom, i kaznit ću sve koji ih tlače.
21 I velikaši njihovi od njih će biti, i upravitelj će njihov iz njihove sredine poteći; i dat ću mu da mi se približi, i on će mi pristupiti: jer tko je taj koji navodi svoje srce da mi pristupi?” govori GOSPODIN.
22 “I bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog.”
23 Gle, vihor GOSPODINOV bijesno polazi, vihor koji ne prestaje: bolno će se sručiti na glavu zlima.
24 Žestoka GOSPODINOVA srdžba neće se odvratiti sve dok on to ne obavi, i sve dok ne izvrši nakane svoga srca: u posljednje ćete dane to uvidjeti.
31
1 “Istodobno ću”, govori GOSPODIN, “ja biti Bogom svim Izraelovim obiteljima, a oni će biti moj narod.”
2 Ovako govori GOSPODIN: “Narod koji je preostao od mača našao je milost u pustari; to jest Izrael kada sam ga pošao navesti na to da počine.”
3 GOSPODIN mi se odavno ukazao, rekavši: “Jest, ljubavlju vječnom ljubih te; stoga sam te s dobrohotnošću privlačio.
4 Ponovno ću te sazdati, i bit ćeš sazdana, djevice Izraelova: ponovno ćeš biti urešena svojim bubnjićima, i izlazit ćeš na plesove onih koji se vesele.
5 Još ćeš saditi trsje na brdima Samarije: oni koji budu sadili, jest će ih kao i nešto svagdašnje.
6 Jer bit će dan, tako da će stražari na gori Efrajim vikati: ‘Ustanite, i uzađimo na Sion k GOSPODINU, Bogu našemu!’ ”
7 Jer ovako govori GOSPODIN: “Pjevajte od radosti zbog Jakova, i kličite prvaku narodâ. Objavite, hvalite i govorite: ‘GOSPODINE, spasi narod svoj, ostatak Izraelov.’
8 Evo, ja ću ih dovesti iz zemlje sjeverne i skupiti ih s krajeva zemlje; i slijepoga i hromoga s njima, zajedno s trudnicom i s onom koja rađa: vratit će se onamo velika družina.
9 Oni će doći plačući, i uz zaklinjanje ću ih voditi: dat ću da kraj tekućih voda hodaju ravnim putem, na kojemu neće posrnuti; jer ja sam otac Izraelu, a Efrajim je moj prvorođenac.”
10 Čujte riječ GOSPODINOVU, narodi, objavite je na dalekim otocima i recite: “Onaj koji je raspršio Izraela, okupit će ga, i čuvati ga kao pastir stado svoje.”
11 Jer GOSPODIN je iskupio Jakova, i otkupio ga iz ruke onoga koji bijaše jači od njega.
12 Zbog toga će oni doći i pjevati na sionskoj uzvisini, i zajedno se uteći GOSPODINOVOJ dobroti, zbog pšenice, i zbog vina, i zbog ulja, i zbog mladog od stada i od krda: duša će im biti kao vrt navodnjen; i neće više nikada tugovati.
13 Tada će se djevica u kolu veseliti, mladići i starci zajedno: jer ću njihovo tugovanje u radost pretvoriti, i utješiti ih, i razveseliti ih nakon njihove žalosti.
14 I nasitit ću dušu svećenikâ salom, a moj će se narod mojom dobrotom nasititi”, govori GOSPODIN.
15 Ovako govori GOSPODIN: “Glas u Rami čuje se, naricanje i gorak plač; Rahela oplakuje svoju djecu i ne dâ se utješiti zbog svoje djece, jer ih nema.”
16 Ovako govori GOSPODIN: “Suzdrži glas svoj od plakanja i oči svoje od suza, jer će tvoje djelo biti nagrađeno;” govori GOSPODIN, “i vratit će se oni iz zemlje neprijateljeve.
17 U tvome posljetku ima nade,” govori GOSPODIN, “da će se tvoja djeca vratiti na vlastitu među.
18 “Dakako da sam čuo Efrajima gdje sebe ovako oplakuje: ‘Ti si me kaznio, i bijah kažnjen, kao june nenaviklo na jaram: obrati me, i bit ću obraćen; jer ti si GOSPODIN, Bog moj.
19 Pokajah se nakon što sam obraćen; nakon što sam poučen, po bedru se udarih: bijah posramljen, jest, i smeten bijah, jer sam nosio sramotu svoje mladosti.’
20 Je li Efrajim moj dragi sin? Je li on ljupko dijete? Jer otkad sam govorio protiv njega, još uvijek ga se usrdno spominjem: stoga mi je nutrina zbog njega uznemirena; svakako ću mu se smilovati”, govori GOSPODIN.
21 “Postavi si putokaze, načini si visoke gomile; upravi svoje srce prema uzvišenu putu, to jest putu kojim si išla: vrati se, djevice Izaraelova, vrati se natrag u te svoje gradove.
22 Dokle ćeš ići naokolo, kćeri odmetnička? Jer GOSPODIN je stvorio nešto novo na zemlji: Žena će okružiti muža.”
23 Ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov: “Ovako će, kada vratim sužnje njihove, govoriti u zemlji Judinoj i u njezinim gradovima: ‘Blagoslovio te GOSPODIN, o Prebivalište pravde i Goro svetosti.’ ”
24 I živjet će opet u Judeji, i u svim njezinim gradovima zajedno, poljodjelci i oni koji idu sa stadima.
25 Jer sam nasitio dušu iscrpljenu i ponovno opskrbio svaku dušu žalosnu.
26 Nakon toga se probudih i pogledah: sladak li mi bijaše san.
27 “Evo, dolaze dani”, govori GOSPODIN, “kada ću dom Izraelov i dom Judin zasijati sjemenom čovjeka i sjemenom živine.
28 I kao što sam bdio nad njima da ih iščupam, i slomim, i oborim, i zatrem, i unesrećim, tako ću bdjeti nad njima da ih izgradim i posadim”, govori GOSPODIN.
29 U te dane neće više govoriti: “Oci su jeli kiselo grožđe, a djeci trnu zubi.”
30 Nego će svaki umrijeti zbog vlastite krivice: svakome tko bude jeo kiselo grožđe, zubi će trnuti.
31 “Evo, dolaze dani”, govori GOSPODIN, “kada ću sklopiti novi savez s domom Izraelovim i s domom Judinim:
32 ne kao savez što sam ga bio sklopio s njihovim ocima u dan kada ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, moj savez koji su oni prekršili, premda im bijah mužem”, govori GOSPODIN.
33 “Nego ovo će biti savez koji ću sklopiti s domom Izraelovim: Nakon tih dana”, govori GOSPODIN, “stavit ću svoj zakon u njihovu nutrinu i upisati ga u srca njihova; i bit ću Bog njihov, a oni će biti moj narod.
34 I neće više svaki učiti svoga bližnjega, i svaki svoga brata, govoreći: ‘Spoznajte GOSPODINA’; jer će me svi poznavati, od najmanjega do najvećega od njih,” govori GOSPODIN, “jer ću oprostiti njihove opačine i grijeha se njihova neću više spominjati.”
35 Ovako govori GOSPODIN, koji daje sunce za svjetlo danju i odredbe mjesecu i zvijezdama za svjetlo noću, koji razdvaja more kada huče njegovi valovi; GOSPODIN nad vojskama ime je njegovo:
36 “Ako te odredbe odu od mene,” govori GOSPODIN, “tada će i sjeme Izraelovo dovijeka prestati biti narodom preda mnom.”
37 Ovako govori GOSPODIN: “Ako se mogu izmjeriti nebesa gore i istražiti temelji zemlje dolje, i ja ću odbaciti sve sjeme Izraelovo zbog svega što su učinili”, govori GOSPODIN.
38 “Evo, dolaze dani”, govori GOSPODIN, “kada će GOSPODINU biti sazidan grad od Hananelove kule do Ugaonih vrata.
39 Mjernički konopac protegnut će se sve do brda Gareba i zaokrenuti k Goatu.
40 I sva dolina mrtvih tjelesa i pepela, i sva polja do potoka Kidrona, do ugla Konjskih vrata prema istoku, bit će sveta GOSPODINU; i neće više biti čupano ni obarano dovijeka.”
32
1 Riječ koja je došla Jeremiji od GOSPODINA u desetoj godini judejskoga kralja Sedekije, koja bijaše osamnaesta godina Nebukadrezarova.
2 Jer tada je vojska babilonskoga kralja opsjedala Jeruzalem, a prorok Jeremija bio je zatvoren u dvorištu tamnice koja bijaše u dvoru judejskoga kralja.
3 Jer ga judejski kralj Sedekija bijaše zatvorio, rekavši: “Zašto si prorekao i rekao: ‘Ovako govori GOSPODIN: Evo, predat ću ovaj grad u ruku babilonskoga kralja i on će ga zauzeti,
4 a judejski kralj Sedekija neće umaknuti iz ruke Kaldejaca, nego će jamačno biti izručen u ruku babilonskoga kralja i govorit će s njim usta u usta i njegove će oči njegove oči gledati;
5 i odvest će on Sedekiju u Babilon, i on će biti ondje sve dok ga ja ne pohodim’, reče GOSPODIN: ‘premda ćete se boriti s Kaldejcima, nećete uspjeti.’ ”
6 I reče Jeremija: “Došla mi je riječ GOSPODINOVA, rekavši:
7 “Evo, doći će k tebi Hanamel, sin tvoga strica Šaluma, i reći: ‘Kupi moju njivu koja je u Anatotu; jer je tvoje otkupiteljsko pravo da je kupiš.’
8 Tako je Hanamel, sin moga strica, prema riječi GOSPODINOVOJ došao k meni u dvorište zatvora i rekao mi: ‘Kupi, molim te, moju njivu koja je u Anatotu, u zemlji Benjaminovoj: jer je ti imaš pravo baštiniti i otkupiti; kupi je za sebe.’ Tada spoznah da to bijaše riječ GOSPODINOVA.
9 I kupih tu njivu od Hanamela, sina svoga strica, koja bijaše u Anatotu, i izmjerih mu novac, i to sedamnaest šekela srebra.
10 I potpisah potvrdu i zapečatih je, i uzeh svjedoke i vagnuh mu novac na tezulji.
11 Tako uzeh potvrdu o kupovini, i onu koja bijaše zapečaćena prema zakonu i običaju i onu koja bijaše otvorena:
12 i predah potvrdu o kupovini Baruhu, sinu Nerije, sina Maasejina, naočigled Hanamela, sina moga strica, i u nazočnosti svjedoka koji su potpisali kupovni ugovor, pred svim Židovima koji su sjedili u dvorištu tamnice.
13 I zapovjedih Baruhu pred njima, rekavši:
14 ‘Ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov: Uzmi ove potvrde, ovaj dokaz o kupovini, i ovu zapečaćenu i ovu otvorenu potvrdu; i stavi ih u glinenu posudu, da ostanu mnogo dana.’
15 Jer ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Opet će se u ovoj zemlji posjedovati kuće, njive i vinogradi.’ ”
16 A kada sam potvrdu o kupovini predao Baruhu, sinu Nerijinu, pomolih se GOSPODINU rekavši:
17 “Ah, Gospodine BOŽE! Evo, ti si načinio nebo i zemlju svojom golemom snagom i ispruženom mišicom, i nema ničega što je tebi preteško;
18 ti iskazuješ dobrohotnost tisućama i uzvraćaš krivicu otaca u njedra njihove djece nakon njih; Veliki, Moćni Bog, GOSPODIN nad vojskama ime je njegovo,
19 velik u naumu i silan u djelu; jer oči su tvoje otvorene nad svim putovima sinova ljudskih, da daš svakome prema njegovim putovima i prema plodu njegovih postupaka;
20 koji si činio znamenja i čudesa u zemlji egipatskoj, sve do ovoga dana, i u Izraelu i među drugim ljudima; i stekao si sebi ime, kao što je danas;
21 i izveo si svoj narod, Izraela, iz zemlje egipatske znamenjima, i čudesima, i jakom rukom, i ispruženom mišicom, i strahotom velikom;
22 i dao si im ovu zemlju, za koju si se zakleo njihovim ocima da ćeš im je dati, zemlju kojom teče mlijeko i med;
23 i ušli su oni u nju i zaposjeli je, ali se nisu pokoravali tvome glasu niti su hodili u tvome zakonu; nisu činili ništa od svega što si im zapovjedio da čine: stoga si ti učinio da na njih dođe sve ovo zlo.
24 Evo nasipâ, došli su do grada da ga zauzmu; i predan je grad u ruku Kaldejaca, koji se protiv njega tuku, zbog mača, i zbog gladi, i zbog kuge: i zbilo se ono što si ti rekao; i gle, ti to vidiš.
25 I rekao si mi, Gospodine BOŽE: ‘Kupi si novcem ono polje i uzmi svjedoke, jer grad je predan u ruku Kaldejcima.’ ”
26 Tada dođe riječ GOSPODINOVA Jeremiji, rekavši:
27 “Evo, ja sam GOSPODIN, Bog svakoga tijela: ima li ičega preteškog za mene?
28 Stoga ovako govori GOSPODIN: Evo, ovaj ću grad predati u ruku Kaldejcima, i u ruku Nebukadrezaru, kralju Babilona, i on će ga zauzeti:
29 I doći će Kaldejci, koji se tuku protiv ovoga grada, i zapaliti ovaj grad te ga spaliti zajedno s kućama, na čijim su krovovima prinosili tamjan Baalu i lijevali ljevanice drugim bogovima da me izazovu na srdžbu.
30 Jer su djeca Izraelova i djeca Judina samo činila zlo preda mnom od svoje mladosti: jer djeca su me Izraelova samo izazivala na srdžbu djelima svojih ruku”, govori GOSPODIN.
31 “Jer ovaj grad mi bijaše kao izazov na srdžbu i moj gnjev od dana kada su ga sagradili pa do ovoga dana; tako da ga moram ukloniti ispred svoga lica,
32 zbog svega zla djece Izraelove i djece Judine, koje su činili da me izazovu na srdžbu, oni, njihovi kraljevi, njihovi knezovi, njihovi svećenici i njihovi proroci, i Judejci i stanovnici Jeruzalema.
33 I okretali su mi leđa, a ne lice: premda sam ih učio ustajući rano i poučavajući ih, no nisu slušali da bi primili pouku.
34 Ali postavili su svoje gadosti u Dom koji se zove mojim imenom, da ga okaljaju.
35 I sagradili su Baalove uzvišice, koje su u Dolini sina Hinomova, da svoje sinove i svoje kćeri provode kroz oganj Moleku; što im ja nisam zapovjedio, niti mi je na um palo da bi trebali činiti tu gadost i navoditi Judu na grijeh.”
36 Stoga sada ovako GOSPODIN, Bog Izraelov, govori o ovome gradu, za koji vi velite: “Bit će predan u ruku babilonskome kralju mačem, i glađu, i kugom”:
37 “Evo, sabrat ću ih iz svih zemalja u koje sam ih prognao u svojoj srdžbi, i u svojoj jarosti, i u veliku gnjevu; i vratit ću ih natrag na ovo mjesto i dat ću da žive u sigurnosti:
38 i bit će oni moj narod, a ja ću biti njihov Bog;
39 i dat ću im jedno srce, i jedan put, da me se boje dovijeka, za svoje dobro i dobro njihove djece nakon njih.
40 I sklopit ću s njima savez vječan, da se neću odvratiti od njih, da ću im činiti dobro; no usadit ću svoj strah u njihova srca, da ne odlaze od mene.
41 Jest, radovat ću se nad njima čineći im dobro, i zasadit ću ih uistinu u ovoj zemlji svim svojim srcem i svom svojom dušom.”
42 Jer ovako govori GOSPODIN: “Kao što sam na ovaj narod doveo sve to veliko zlo, tako ću na njih dovesti sve dobro koje sam im obećao.
43 I kupovat će se polja u ovoj zemlji, za koju vi velite: ‘Pusta je, bez čovjeka ili zvijeri; predana je u ruku Kaldejcima.’
44 Kupovat će oni polja za novac i potpisivati potvrde i pečatiti ih, i uzimat će svjedoke u zemlji Benjaminovoj, i u mjestima uokolo Jeruzalema, i u gradovima Judinim, i u gradovima u Gorju, i u gradovima u Dolini, i u gradovima Juga: jer ću ja dati da se vrate sužnji njihovi”, govori GOSPODIN.
33
1 I dođe Jeremiji po drugi put riječ GOSPODINOVA, dok još bijaše zatvoren u tamničkom dvorištu, rekavši:
2 “Ovako govori GOSPODIN koji to čini, GOSPODIN koji je to uobličio da to utvrdi; GOSPODIN je ime njegovo:
3 Zazovi me, i ja ću ti odgovoriti i pokazati ti nešto veliko i moćno, što nisi poznavao.
4 Jer ovako GOSPODIN, Bog Izraelov, govori o kućama ovoga grada, i o kućama judejskih kraljeva, koje su oborene pomoću nasipâ i mača:
5 Došli su se boriti s Kaldejcima, ali samo da ih napune leševima ljudi koje sam pobio u svojoj srdžbi i u svojoj jarosti, i za sve one zbog čije sam zloće sakrio svoje lice od ovoga grada.
6 Evo, donijet ću zdravlje i izlječenje te ih izliječiti i otkriti im obilje mira i istine.
7 I učinit ću da se vrate sužnji Judini i sužnji Izraelovi te ih izgraditi kao u početku.
8 I očistit ću ih od sve njihove opačine, kojom su oni protiv mene griješili, i oprostit ću im sve njihove opačine kojima su griješili i kojima su protiv mene činili prijestupe.
9 I bit će mi to ime radosti, hvale i časti pred svim narodima zemlje, koji će čuti za sve dobro koje im činim; i bojat će se i drhtati zbog sve dobrote i zbog svega napretka što ću im ga priskrbiti.”
10 Ovako govori GOSPODIN: “Ponovno će se na ovome mjestu, za koje kažete da će biti pusto bez čovjeka i bez živinčeta, to jest u gradovima Judeje, i na ulicama Jeruzalema, koje su puste, bez čovjeka, i bez stanovnika, i bez živinčeta, čuti
11 glas radosti i glas veselja, glas mladenca i glas mladenke, glas onih koji će govoriti: ‘Hvalite GOSPODINA nad vojskama: jer dobar je GOSPODIN; jer zauvijek traje milost njegova’, i onih koji će donositi žrtvu hvale u Dom GOSPODINOV. Jer ću ja dati da se vrate sužnji ove zemlje, kao na početku”, govori GOSPODIN.
12 Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: “Opet će na ovome mjestu, koje je pusto bez čovjeka i bez živinčeta, i u svim njegovim gradovima, biti prebivalište pastirima koji će svojim stadima dati da leže.
13 U gradovima Gorja, u gradovima Doline, i u gradovima Juga, i u zemlji Benjaminovoj, i u mjestima oko Jeruzalema, i u gradovima Jude, ponovno će stada prolaziti ispod ruku onoga tko ih broji”, govori GOSPODIN.
14 “Evo, dolaze dani”, govori GOSPODIN, “kada ću izvršiti ono dobro što obećah domu Izraelovu i domu Judinu.
15 U te dane, i u to doba, učinit ću da Davidu izraste Grana pravednosti; on će provoditi sud i pravednost u zemlji.
16 U te dane Judeja će biti spašena, a Jeruzalem će prebivati u sigurnosti; a ovo je ime kojim će se nazivati: GOSPODIN, naša pravednost.”
17 Jer ovako govori GOSPODIN: “Nikada neće Davidu ponestati čovjeka da sjedi na prijestolju doma Izraelova;
18 niti će svećenicima i Levitima preda mnom nedostajati čovjeka da prinosi paljenice, da pali jestive prinose i neprekidno žrtvuje.”
19 I dođe Jeremiji riječ GOSPODINOVA, rekavši:
20 “Ovako govori GOSPODIN: “Ako možete raskinuti moj savez s danom i moj savez s noću, i da ne bude dana i noći u njihovo doba,
21 tada se može raskinuti i moj savez s Davidom, mojim slugom, da on više nema sina koji bi vladao na njegovu prijestolju; i sa svećenicima Levitima, mojim službenicima.
22 Kao što se ne može izbrojiti vojska nebeska, ni izmjeriti pijesak morski, tako ću umnožiti sjeme svoga sluge Davida i Levite koji mi služe.”
23 I još dođe riječ GOSPODINOVA Jeremiji, rekavši:
24 “Nisi li zapazio što je ovaj narod rekao govoreći: ‘GOSPODIN je odbacio dvije obitelji koje je bio izabrao’? Tako su prezreli moj narod da pred njima više ne bude narodom.”
25 Ovako govori GOSPODIN: “Da nema moga saveza s danom i noći, i da ja nisam postavio odredbe neba i zemlje,
26 tada bih odbacio sjeme Jakovljevo, i mog slugu Davida, tako da ne bih uzeo nikoga od njegova sjemena da budu vladarima nad sjemenom Abrahamovim, Izakovim, i Jakovljevim: jer ću dati da se vrate njihovi sužnji, i smilovati im se.”
34
1 Riječ koja je došla Jeremiji od GOSPODINA kada je Nebukadnezar, kralj Babilona, i sva njegova vojska, i sva zemaljska kraljevstva pod njegovom vlašću, i sav narod, vojevao protiv Jeruzalema i protiv svih njegovih gradova, rekavši:
2 “Ovako govori GOSPODIN, Bog Izraelov: Idi i govori Sedekiji, kralju judejskom, i reci mu: Ovako govori GOSPODIN: ‘Evo, predat ću ovaj grad u ruku babilonskoga kralja i on će ga ognjem spaliti:
3 i nećeš umaknuti iz njegove ruke, nego ćeš jamačno biti uhvaćen i predan u njegovu ruku; i oči će tvoje gledati oči kralja babilonskoga, i on će govoriti s tobom usta u usta, i ići ćeš u Babilon.
4 No čuj riječ GOSPODINOVU, Sedekijo, kralju judejski. Ovako GOSPODIN veli za tebe: Nećeš od mača umrijeti,
5 nego ćeš umrijeti u miru; i kao što su palili miomirise tvojim ocima, ranijim kraljevima koji bijahu prije tebe, tako će paliti i za tebe; i oplakivat će te govoreći: ‘Ah, gospodaru!’ jer sam ja navijestio tu riječ”, govori GOSPODIN.
6 Tada prorok Jeremija reče sve te riječi Sedekiji, kralju judejskom u Jeruzalemu,
7 dok se vojska babilonskoga kralja tukla protiv Jeruzalema i protiv preostalih judejskih gradova, protiv Lakiša i protiv Azeke; jer od judejskih gradova bijahu preostali samo ti utvrđeni gradovi.
8 Ovo je riječ koja je Jeremiji došla od GOSPODINA nakon što je kralj Sedekija sklopio savez sa svim narodom koji bijaše u Jeruzalemu, da im proglasi slobodu,
9 da svatko pusti na slobodu svoga slugu i svatko svoju sluškinju, Hebreja ili Hebrejku; da ih nitko ne iskorištava, naime svogą brata Židova.
10 A kada su svi knezovi, i sav narod, koji su sklopili savez, čuli da svatko treba osloboditi svoga slugu, i svatko svoju sluškinju, da ih nitko više ne smije iskorištavati, pokoriše se i pustiše ih.
11 No poslije se okrenuše te uzeše natrag sluge i sluškinje, koje bijahu oslobodili, i prisiliše ih da im se pokore kao sluge i sluškinje.
12 Stoga dođe riječ GOSPODINOVA Jeremiji od GOSPODINA, rekavši:
13 “Ovako govori GOSPODIN, Bog Izraelov: Ja sam sklopio savez s vašim ocima u dan kada sam ih izveo iz zemlje egipatske, iz kuće robova, rekavši:
14 ‘Na svršetku sedam godina neka svaki od vas otpusti svoga brata Hebreja koji ti je bio prodan; kada ti odsluži šest godina, trebaš ga osloboditi’, ali me vaši oci ne poslušaše niti pak prignuše uho svoje.
15 A vi ste se sada obratili i postupili ispravno u mojim očima, proglasivši slobodu svaki svome bližnjemu; i sklopili ste savez preda mnom u Domu koji se zove mojim imenom.
16 Ali okrenuli ste se i okaljali moje ime pa je svaki svoga slugu, i svaki svoju sluškinju, koje ste njima na volju bili oslobodili, prisilio da se vrati, i pokorio ih da vam budu slugama i sluškinjama.”
17 Stoga ovako govori GOSPODIN: “Niste me poslušali u tome da proglasite slobodu svaki svome bratu i svaki svome bližnjemu: evo, ja proglašavam slobodu za vas”, govori GOSPODIN, “maču, kugi i gladi; i učinit ću da budete uklonjeni u sva zemaljska kraljevstva.
18 I predat ću one koji su prekršili moj savez, koji nisu proveli u djelo riječi saveza što su ga sklopili preda mnom kada su nadvoje rasjekli tele i prošli između njegovih dijelova,
19 knezove Judine, i knezove jeruzalemske, dvorjane, i svećenike, i sav narod zemlje, koji su prošli između telećih dijelova,
20 predat ću ih u ruku njihovih neprijatelja i u ruku onih koji traže njihov život: njihova će mrtva tijela biti hranom pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim.
21 I Sedekiju, kralja judejskoga, i njegove knezove, predat ću u ruku njihovih neprijatelja, i u ruku onih koji traže njihov život, i u ruku vojske babilonskoga kralja, koja se povukla od vas.
22 Evo, zapovijedit ću im”, govori GOSPODIN, “i dati da se vrate k ovome gradu; i borit će se protiv njega, zauzeti ga i ognjem ga spaliti; i pretvorit ću judejske gradove u nenastanjenu pustoš.”
35
1 Riječ koja je došla Jeremiji od GOSPODINA u dane Jehojakima, sina Jošijina, judejskoga kralja, rekavši:
2 “Idi u dom Rekabovaca i govori im; i dovedi ih u Dom GOSPODINOV, u jednu od odaja, i daj im piti vina.”
3 Tada uzeh Jaazaniju, sina Habasinijina sina Jeremije, i njegovu braću, i sve njegove sinove, i sav dom Rekabovaca,
4 i uvedoh ih u Dom GOSPODINOV, u odaju sinova Hanana, sina Jigdalijina, čovjeka Božjega, koja bijaše kod odaje knezova, koja bijaše nad odajom Maaseje, sina Šalumova, čuvara vrata.
5 I stavih pred sinove doma Rekabova vrčeve pune vina, i čaše, te im rekoh: “Pijte vino.”
6 No oni rekoše: “Nećemo piti vina; jer nam je Jonadab, sin našega oca Rekaba, zapovjedio: ‘Ne smijete piti vino, ni vi ni vaši sinovi,
7 ne smijete ni graditi kuće, ni sijati sjeme, ni saditi vinograd ni posjedovati ga: nego sve svoje dane prebivajte u šatorima; da biste mnogo dana živjeli u zemlji u kojoj ste tuđinci.’
8 Tako mi poslušasmo glas Jonadaba, sina našeg oca Rekaba, u svemu što nam je odredio, da ne pijemo vino u sve svoje dane, ni mi, ni naše žene, ni naši sinovi, ni naše kćeri;
9 da ne gradimo kuće da bismo u njima živjeli, niti da imamo vinograd, ni polje, ni sjeme;
10 nego smo prebivali u šatorima te se pokoravali i postupali po svemu što nam je naš otac Jonadab zapovjedio.
11 Ali kada je babilonski kralj Nebukadrezar uzašao u ovu zemlju, rekosmo: ‘Dođite, pođimo u Jeruzalem’, zbog straha pred vojskom Kaldejaca i zbog straha pred vojskom Sirijaca: tako prebivamo u Jeruzalemu.”
12 Tada Jeremiji dođe riječ GOSPODINOVA, rekavši:
13 “Ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov: Idi i kaži Judejcima i stanovnicima Jeruzalema: ‘Zar nećete prihvatiti pouku da poslušate moje riječi?’, govori GOSPODIN.
14 Riječi Jonadaba, sina Rekabova, što ih je zapovjedio svojim sinovima da ne piju vino, provode se u djelo; jer sve do ovoga dana oni ga ne piju, nego se pokoravaju zapovijedi svoga oca: no ja sam vama govorio ustajući rano i govoreći, ali me niste poslušali.
15 I slao sam vam sve svoje sluge, proroke, ustajući rano i šaljući ih, rekavši: ‘Vratite se sada svaki sa svoga zloga puta, ispravite svoja djela i ne idite za drugim bogovima da im služite, i prebivat ćete u zemlji koju sam dao vama i vašim ocima’; ali vi niste priklonili svoje uho, niti me poslušali.
16 Budući da su sinovi Jonadaba, sina Rekabova, proveli u djelo zapovijed njihova oca, koju im je on zapovjedio, ali ovaj narod nije mene slušao,
17 zbog toga ću, evo,” govori GOSPODIN Bog nad vojskama, Bog Izraelov, “dovesti na Judu i na sve stanovnike Jeruzalema sve zlo što sam ga protiv njih izrekao: jer sam im govorio, ali me nisu slušali, i dozivao sam ih, ali nisu odgovarali.”
18 I reče Jeremija domu Rekabovaca: “Ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Budući da ste se pokoravali zapovijedi svoga oca Jonadaba te držali sve njegove odredbe i postupali po svemu što vam je on zapovjedio,
19 zbog toga ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov: Jonadabu, sinu Rekabovu, neće nedostajati čovjeka da stoji preda mnom dovijeka.”
36
1 U četvrtoj godini Jehojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, dođe Jeremiji ova riječ od GOSPODINA, rekavši:
2 “Uzmi si svitak knjige i zapiši u nj sve riječi što sam ti ih izrekao protiv Izraela, i protiv Judeje, i protiv svih naroda, od dana kada sam ti govorio, od dana Jošijinih, i sve do ovoga dana.
3 Može biti da će dom Judin čuti sve zlo što sam im nakanio učiniti; da se svaki odvrati od svog zlog puta, da im oprostim njihovu opačinu i njihov grijeh.”
4 Tada Jeremija pozva Baruha, sina Nerijina, i napisa Baruh na svitak knjige iz Jeremijinih usta sve riječi koje mu je govorio GOSPODIN.
5 I zapovjedi Jeremija Baruhu, rekavši: “Ja sam spriječen; ne mogu ići u Dom GOSPODINOV.
6 Zato idi ti, a svitak što si ga napisao iz mojih usta, riječi GOSPODINOVE, pročitaj na dan posta u uši narodu u Domu GOSPODINOVU; i pročitaj ih u uši sve Judeje koja dolazi iz svojih gradova.
7 Možda će oni iznijeti svoju smjernu molbu pred GOSPODINA i vratiti se svaki sa svog zlog puta: jer je velika srdžba i jarost koju je GOSPODIN proglasio protiv ovoga naroda.”
8 I postupi Baruh, sin Nerijin, prema svemu što mu je zapovjedio prorok Jeremija, kako bi iz knjige pročitao riječi GOSPODINOVE u Domu GOSPODINOVU.
9 A u petoj godini Jehojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, u devetome mjesecu, proglasiše post pred GOSPODINOM svemu narodu u Jeruzalemu i svemu narodu koji je došao u Jeruzalem iz judejskih gradova.
10 Tada Baruh u uši svega naroda pročita iz knjige Jeremijine riječi u Domu GOSPODINOVU, u odaji Gemarje, sina pisara Šafana, u gornjem predvorju, kod ulaza na Nova vrata GOSPODINOVA Doma.
11 Kad je Mikaja, sin Gemarje, sina Šafanova, čuo iz knjige sve riječi GOSPODINOVE,
12 siđe on u kraljev dom, u pisarov ured; i gle, ondje sjeđahu svi knezovi: to jest pisar Elišama, i Delaja, sin Šemajin, i Elnatan, sin Akborov, i Gemarja, sin Šafanov, i Sedekja, sin Hananijin, i svi knezovi.
13 Tada im Mikaja prenese sve riječi koje je bio čuo kad je Baruh čitao knjigu u uši narodu.
14 Stoga svi knezovi poslaše Jehudija, sina Netanijina, sina Šelemjina, sina Kušijeva, poručivši Baruhu: “Uzmi u ruku svitak iz kojega si čitao u uši narodu i dođi.” Tako Baruh, sin Nerijin, uze svitak u ruku i dođe k njima.
15 I rekoše mu: “Sjedni sada i čitaj na naše uši.” Tako ga Baruh pročita na njihove uši.
16 Kada su čuli sve riječi, uplašiše se i jedni i drugi te rekoše Baruhu: “Svakako moramo reći kralju za sve te riječi.”
17 I upitaše Baruha: “Reci nam sada, kako si zapisao sve te riječi iz njegovih usta?”
18 Tada im Baruh odgovori: “On mi je izgovarao sve te riječi svojim ustima i ja sam ih crnilom zapisivao u knjigu.”
19 Tada knezovi rekoše Baruhu: “Idi, sakrij se, ti i Jeremija; i neka nitko ne zna gdje ste.”
20 I odoše oni kralju u predvorje, ali svitak pohraniše u uredu pisara Elišame, i ispripovjediše sve te riječi u uši kralju.
21 Tako kralj posla Juhudija da donese svitak; i uze ga on iz ureda pisara Elišame. I pročita ga Jehudi na uši kralju, i na uši svih knezova koji stajahu uz kralja.
22 A kralj je sjedio u zimskome domu, jer je bio deveti mjesec, i pred njim je u ognjištu gorjela vatra.
23 Kada bi Jehudi pročitao tri ili četiri lista, on bi ih odrezao pisarskim perorezom i bacio u vatru koja bijaše na ognjištu, sve dok sav svitak nije izgorio u vatri na ognjištu.
24 Ali ne bijahu se prestrašili, ni razderali svoje halje, ni kralj niti itko od njegovih slugu koje su čule sve te riječi.
25 Ali Elnatan i Delaja i Gemarja zamoliše kralja da ne spali svitak, ali ih on ne posluša.
26 Nego kralj zapovjedi Jerahmeelu, sinu Hamelekovu, i Seraji, sinu Azrielovu, i Šelemji, sinu Abdeelovu, da uhite pisara Baruha i proroka Jeremiju, ali njih GOSPODIN sakri.
27 Tada, nakon što je kralj spalio svitak, i riječi koje je Baruh zapisao iz Jeremijinih usta, dođe Jeremiji riječ GOSPODINOVA, rekavši:
28 “Uzmi si drugi svitak i upiši u nj sve prijašnje riječi koje su bile u onome prvome svitku što ga je spalio Jehojakim, kralj judejski.
29 I reci Jehojakimu, kralju judejskom: Ovako govori GOSPODIN: Ti si spalio onaj svitak, rekavši: ‘Zašto si u njemu napisao: Kralj babilonski će sigurno doći i uništiti ovu zemlju i učinit će da iz nje nestane i čovjeka i živine’?
30 Stoga ovako govori GOSPODIN za Jehojakima, kralja judejskoga: On neće imati nikoga da sjedi na Davidovu prijestolju; i bit će njegovo mrtvo tijelo izbačeno danju na žegu, a noću na mraz.
31 I kaznit ću njega i njegovo sjeme, i njegove sluge, za njihovu opačinu; i dovest ću na njih, i na stanovnike Jeruzalema i Judejce, sve zlo što sam ga izrekao protiv njih; ali oni nisu slušali.”
32 Tada Jeremija uze drugi svitak i dade ga pisaru Baruhu, sinu Nerijinu, koji u njemu iz Jeremijinih usta napisa sve riječi knjige koju je Jehojakim, judejski kralj, bio spalio u ognju; i bijahu uz njih dodane mnoge slične riječi.
37
1 A kralj Sedekija, sin Jošijin, kojega je babilonski kralj Nebukadrezar učinio kraljem u zemlji judejskoj, zavlada namjesto Konije, sina Jehojakimova.
2 Ali ni on ni njegove sluge, ni narod zemlje, ne poslušaše GOSPODINOVE riječi, koje je on izrekao po proroku Jeremiji.
3 I posla kralj Sedekija Jehukala, sina Šelemjina, i Sefaniju, sina Maasejina, svećenika, k proroku Jeremiji, poručivši: “Pomoli se sada GOSPODINU za nas.”
4 A Jeremija je ulazio i izlazio među narod; jer ga još nisu bili utamničili.
5 Tada faraonova vojska iziđe iz Egipta; a kada su Kaldejci koji su opsjedali Jeruzalem čuli vijesti o njima, odoše od Jeruzalema.
6 Tada dođe riječ GOSPODINOVA proroku Jeremiji, rekavši:
7 “Ovako govori GOSPODIN, Bog Izraelov: Ovako recite judejskom kralju, koji vas je poslao k meni da se raspitate: ‘Evo, faraonova vojska, koja vam je izišla u pomoć, vratit će se u vlastitu zemlju, u Egipat.
8 I vratit će se Kaldejci natrag i boriti se protiv ovoga grada, zauzeti ga i ognjem ga spaliti.’
9 Ovako govori GOSPODIN: Nemojte se zavaravati govoreći: ‘Kaldejci će sigurno otići od nas’; jer oni neće otići.
10 Jer da potučete svu vojsku Kaldejaca koja vojuje protiv vas, i da među njima preostanu samo ranjenici, svejedno bi oni ustali, svaki u svome šatoru, i spalili ovaj grad ognjem.”
11 A kada je vojska Kaldejaca zbog straha od faraonove vojske otišla od Jeruzalema,
12 pođe Jeremija iz Jeruzalema da ode u zemlju Benjaminovu, da se izdvoji od tamošnjeg naroda.
13 Kada je bio na Benjaminovim vratima bijaše ondje zapovjednik straže, kome je bilo ime Jirija, sin Šelemje, sina Hananijina; i uhiti on proroka Jeremiju, rekavši: “Ti prelaziš Kaldejcima.”
14 Tada Jeremija reče: “Nije istina; ne prelazim Kaldejcima.” No onaj ga ne htjede slušati. Tako Jirija uze Jeremiju i odvede ga knezovima.
15 Stoga se knezovi razgnjeviše na Jeremiju te ga istukoše i staviše u pritvor u kuću pisara Jonatana: jer su od nje bili načinili zatvor.
16 Kada je Jeremija ušao u tamnicu, u nadsvođenu ćeliju, ostao je Jeremija ondje mnogo dana.
17 Tada kralj Sedekija posla da ga se izvede. I upita ga kralj potajno u svome domu, rekavši: “Ima li ikakve riječi od GOSPODINA?” A Jeremija reče: “Ima; jer ćeš”, reče on, “biti predan u ruku kralju babilonskome.”
18 I još reče Jeremija kralju Sedekiji: “Što sam skrivio tebi, ili tvojim slugama, ili ovome narodu, da ste me stavili u zatvor?
19 Gdje su sada vaši proroci koji su vam prorokovali govoreći: ‘Kralj babilonski neće doći protiv vas, ni protiv ove zemlje’?
20 Stoga čuj sada, molim te, moj gospodaru kralju; neka moja usrdna molba bude prihvaćena pred tobom: nemoj me vratiti u kuću pisara Jonatana, da ne umrem ondje.”
21 Tada kralj Sedekija zapovjedi da Jeremiju predaju u dvorište zatvora i da mu svakodnevno daju komad kruha iz Pekarske ulice, dokle god u gradu nije potrošen sav kruh. Tako Jeremija ostade u dvorištu zatvora.
38
1 Tada Šefatja, sin Matanov, i Gedalija, sin Pašurov, i Jukal, sin Šelemjin, i Pašur, sin Malkijin, čuše riječi koje Jeremija bijaše izrekao svemu narodu, rekavši:
2 “Ovako govori GOSPODIN: ‘Onaj tko ostane u ovome gradu, umrijet će od mača, od gladi i od kuge: ali onaj tko iziđe Kaldejcima, preživjet će; jer će mu život ostati kao plijen, i živjet će.’
3 Ovako govori GOSPODIN: ‘Ovaj grad će zasigurno biti predan u ruku vojske babilonskoga kralja, koja će ga zauzeti.’ ”
4 Stoga knezovi rekoše kralju: “Zaklinjemo te, daj da se toga čovjeka ubije; jer na taj način, govoreći im takve riječi, on oslabljuje ruke ratnika koji su ostali u ovome gradu, i ruke svega naroda: jer taj čovjek ne traži dobrobit ovoga naroda, nego njegovu štetu.”
5 Tada kralj Sedekija reče: “Evo, on je u vašoj ruci: jer kralj nije taj koji bi mogao učiniti išta protiv vas.”
6 Tada oni uzeše Jeremiju i baciše ga u bunar Malkije, sina Hamelekova, koji bijaše u dvorištu zatvora; i spustiše Jeremiju konopcima. A u bunaru nije bila voda, nego blato. Tako Jeremija potonu u blato.
7 A kada Etiopljanin Ebed-Melek, jedan od eunuha koji bijahu na kraljevu dvoru, čû da su spustili Jeremiju u bunar, dok je kralj sjedio kod Benjaminovih vrata
8 ode Ebed-Melek iz kraljeva dvora te prozbori kralju, rekavši:
9 “Moj gospodaru, kralju, ti su ljudi zlo postupili u svemu što su učinili proroku Jeremiji, koga su bacili u bunar; on će vjerojatno umrijeti od gladi tamo gdje je: jer više nema kruha u gradu.”
10 Tada kralj zapovjedi Ebed-Meleku Etiopljaninu, rekavši: “Povedi odavde sa sobom trideset ljudi i izvuci proroka Jeremiju iz bunara prije negoli umre.”
11 Tako Ebed-Melek povede sa sobom ljude i ode u kraljev dvor, pod riznicu, uze odande stare odbačene krpe i stare trule dronjke te ih na užetu spusti Jeremiji u bunar.
12 I reče Jeremiji Ebed-Melek, Etiopljanin: “Stavi te stare odbačene krpe i trule dronjke pod pazuha ispod užadi.” I učini Jeremija tako.
13 Tako podigoše Jeremiju konopcima i izvukoše ga iz bunara; i ostade Jeremija u dvorištu zatvora.
14 Tada kralj Sedekija posla po proroka Jeremiju te ga uvede na treći ulaz u Dom GOSPODINOV; i reče kralj Jeremiji: “Nešto bih te pitao; nemoj mi ništa zatajiti.”
15 Nato Jeremija reče Sedekiji: “Ako ti to objavim, nećeš li me pogubiti? Ako pak ti dam savjet, jel’ da me nećeš poslušati?”
16 Tako se kralj Sedekija potajno zakle Jeremiji, rekavši: “Kao što je živ GOSPODIN, koji nam je načinio ovu dušu, neću te pogubiti niti ću te predati u ruku onima koji traže tvoj život.”
17 Tada Jeremija reče Sedekiji: “Ovako govori GOSPODIN, Bog nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Ako iziđeš pred knezove kralja babilonskoga, tvoja će duša živjeti, i ovaj grad neće biti ognjem spaljen; i živjet ćeš ti i tvoj dom:
18 ali ako ne iziđeš pred knezove kralja babilonskoga, tada će ovaj grad biti predan u ruku Kaldejcima i oni će ga ognjem spaliti, i nećeš umaknuti iz njihove ruke.”
19 Kralj Sedekija reče Jeremiji: “Bojim se Židova koji su prešli Kaldejcima, da me ovi ne predaju njima u ruku; i izrugivat će mi se.”
20 No Jeremija reče: “Neće te predati. Pokori se, zaklinjem te, glasu GOSPODINOVU, koji ti govorim: tako će ti biti dobro i tvoja će duša živjeti.
21 Ali ako odbiješ izići, ovo je riječ koju mi je GOSPODIN objavio:
22 I gle, sve žene koje su ostale u domu kralja judejskoga bit će izvedene knezovima kralja babilonskoga, i te će žene govoriti: ‘Prijatelji su te tvoji nasamarili i nadvladali te; noge su ti u blato potonule, a oni su se odvratili.’
23 Tako će izvesti sve tvoje žene i tvoju djecu Kaldejcima; i nećeš umaknuti iz njihove ruke, nego ćeš biti uhvaćen rukom kralja babilonskoga: ti ćeš učiniti da ovaj grad bude ognjem spaljen.”
24 Nato Sedekija reče Jeremiji: “Nemoj da itko dozna za te riječi i nećeš umrijeti.
25 Ali ako knezovi čuju da sam razgovarao s tobom, i dođu k tebi, i kažu ti: ‘Očituj nam što si rekao kralju, nemoj to skrivati od nas i nećemo te pogubiti; kao i ono što je kralj rekao tebi’,
26 tada im reci: ‘Iznio sam svoju zamolbu pred kralja da me ne vraća u Jonatanovu kuću, da ondje umrem.’ ”
27 Tada svi knezovi dođoše k Jeremiji i ispitaše ga; a on im odgovori prema svim onim riječima koje mu kralj bijaše zapovjedio. Stoga se okaniše razgovora s njim; jer ne doznaše ništa o onome.
28 Tako Jeremija ostade u dvorištu zatvora do dana u koji je zauzet Jeruzalem; i bijaše ondje kad je zauzet Jeruzalem.
39
1 U devetoj godini judejskoga kralja Sedekije, u desetome mjesecu, dođoše na Jeruzalem babilonski kralj Nebukadrezar i sva njegova vojska te ga opsjednuše.
2 Jedanaeste godine Sedekijine, u četvrtome mjesecu, devetoga dana toga mjeseca, grad bijaše provaljen.
3 I uđoše u nj svi knezovi babilonskoga kralja i sjedoše kod Srednjih vrata, i to Nergal-Šarezer, Samgar-Nebo, Sar-Sekim, Rab-Saris, Nergal-Šarezer, Rab-Mag, sa svim ostalim knezovima babilonskoga kralja.
4 Kada ih je ugledao Sedekija, kralj judejski, i svi ratnici, pobjegoše oni te iziđoše iz grada noću kroz Kraljev vrt, na vrata između dva zida; i pođe on put Ravnice.
5 Ali kaldejska vojska pođe za njima te uhvatiše Sedekiju na Jerihonskim poljanama. Nakon što su ga uhvatili, odvedoše ga k Nebukadnezaru, kralju Babilona, u Riblu u zemlji Hamat, gdje on izreče osudu nad njim.
6 Tada babilonski kralj zakla u Ribli Sedekijine sinove, pred njegovim očima; i pogubi babilonski kralj sve judejske velikaše.
7 Zatim iskopa oči Sedekiji i sveza ga lancima da ga odvede u Babilon.
8 I spališe Kaldejci ognjem kraljev dvor i kuće narodu, i porušiše zidine Jeruzalema.
9 Tada Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, odvede zasužnjen u Babilon ostatak naroda koji je ostao u gradu, i one koji su izbjegli i predali mu se, zajedno s ostatkom naroda koji je preostao.
10 Ali Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, ostavi u judejskoj zemlji siromašne od naroda, koji nisu imali ništa, i dade im vinograde i polja.
11 A u pogledu Jeremije, Nebukadrezar, kralj Babilona, zapovjedi Nebuzaradanu, zapovjedniku tjelesne straže, rekavši:
12 “Umi ga, i gledaj da mu bude dobro; i ne čini mu zla, nego postupaj s njim onako kako ti on kaže.”
13 Tako Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, i Nebušasban, Rab-Saris, i Nergal-Šarezer, Rab-Mag, i svi knezovi babilonskoga kralja,
14 poručiše neka se Jeremiju izvede iz zatvorskog dvorišta te ga predaše Gedaliji, sinu Ahikama, Šapanova sina, da ga on dovede kući; tako je on prebivao među narodom.
15 I dođe riječ GOSPODINOVA Jeremiji dok još bijaše zatvoren u dvorištu zatvora, rekavši:
16 “Idi i reci Etiopljaninu Ebed-Meleku: Ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Evo, navest ću svoje riječi na ovaj grad na zlo, a ne na dobro, i one će se u taj dan ostvariti pred tobom.
17 Ali tebe ću toga dana izbaviti’, govori GOSPODIN, ‘i nećeš biti predan u ruku ljudima kojih se bojiš.
18 Jer uistinu ću te izbaviti i nećeš pasti od mača, nego će ti život biti plijenom: zato što si se pouzdao u mene’, govori GOSPODIN.”
40
1 Riječ koja je došla Jeremiji od GOSPODINA nakon što ga Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, bijaše pustio iz Rame, kada ga je, svezana lancima, uzeo između svih onih koje su kao sužnje odvodili iz Jeruzalema i Judeje, koje su zasužnjene odvodili u Babilon.
2 I uze zapovjednik tjelesne straže Jeremiju te mu reče: “GOSPODIN, Bog tvoj, proglasio je to zlo nad ovim mjestom.
3 GOSPODIN ga je doveo, i učinio kao što je bio rekao: zato što ste griješili protiv GOSPODINA i niste se pokoravali njegovu glasu, zbog toga je to došlo na vas.
4 A sada te, evo, oslobađam od ovih lanaca koji ti bijahu na ruci. Ako ti se čini dobrim da pođeš sa mnom u Babilon, dođi, a ja ću gledati da ti bude dobro: ali ako ti se čini lošim da pođeš sa mnom u Babilon, ostani. Evo, sva je zemlja pred tobom: idi onamo gdje ti se čini dobro i zgodno da odeš.”
5 No dok se još nije vratio natrag, reče: “Idi i k Gedaliji, sinu Ahikama, sina Šafanova, kojega je kralj Babilona učinio upraviteljem nad judejskim gradovima, i prebivaj s njim među narodom; ili idi kamo god ti se čini zgodnim ići.” Tako mu zapovjednik tjelesne straže dade hranu i nagradu i otpusti ga.
6 Tada Jeremija ode k Gedaliji, sinu Ahikamovu, u Mispu; i prebivao je s njim među narodom koji je ostao u zemlji.
7 A kada su svi zapovjednici vojnih snaga koji bijahu po poljima, i oni i njihovi ljudi, čuli da je babilonski kralj postavio Gedaliju, sina Ahikamova, za upravitelja u zemlji, i povjerio mu muškarce, i žene, i djecu, i siromahe u zemlji, one koji ne bijahu zasužnjeni odvedeni u Babilon;
8 dođoše oni k Gedaliji u Mispu, i to Jišmael, sin Netanijin, i Johanan i Jonatan, sinovi Kareahovi, i Seraja, sin Tanhumetov, i sinovi Efaja Netofatljanina, i Jezanija, sin nekog Makatijca, oni i njihovi ljudi.
9 I zakle se Gedalija, sin Ahikama, Šafanova sina, njima i njihovim ljudima, rekavši: “Ne bojte se služiti Kaledjcima; prebivajte u zemlji i služite kralju Babilona i bit će vam dobro.
10 Što se mene tiče, evo, ja ću živjeti u Mispi da služim Kaldejcima, koji će doći k nama; a vi sabirite vino, i ljetne plodove, i ulje, i stavljajte to u svoje posude, i prebivajte u svojim gradovima koje ste zauzeli.”
11 Tako svi Židovi što bijahu u Moabu, i među Amoncima, i u Edomu, i oni koji bijahu u svim zemljama, kada čuše da je kralj Babilona ostavio ostatak Judeji i da je nad njima postavio Gedaliju, sina Šafanova sina Ahikama,
12 vratiše se svi Židovi iz svih mjesta u koja su bili odagnani te dođoše u zemlju judejsku, k Gedaliji u Mispu, i sabraše vrlo mnogo vina i ljetnih plodova.
13 A Johanan, sin Kareahov, i svi zapovjednici vojnih snaga koji bijahu u poljima, dođoše k Gedaliji u Mispu
14 i rekoše mu: “Znaš li da je Baalis, kralj Amonaca, poslao Jišmaela, sina Netanijina, da te ubije?” Ali im Gedalija, sin Ahikamov, ne povjerova.
15 Tada Johanan, sin Kareahov, potajno prozbori Gedaliji u Mispi, rekavši: “Pusti me, molim te, da odem i ubijem Jišmaela, sina Netanijina, i nitko to neće saznati: zašto da on ubije tebe pa se rasprše svi Židovi koji su se okupili k tebi i propadne Judin ostatak?”
16 No Gedalija, sin Ahikamov, reče Johananu, sinu Kareahovu: “Nemoj to učiniti: jer laž govoriš o Jišmaelu.”
41
1 I dogodi se da u sedmome mjesecu Jišmael, sin Elišamina sina Netanije, od kraljevskoga sjemena, i kraljevi knezovi, njih desetorica s njim, dođoše k Gedaliji, sinu Ahikamovu, u Mispu; i jedoše kruh zajedno u Mispi.
2 Tada ustade Jišmael, sin Netanijin, i desetorica koja bijahu s njim, i udari on mačem Gedaliju, sina Šafanova sina Ahikama, i zakla ga, njega koga je kralj Babilona postavio za upravitelja nad zemljom.
3 Jišmael pokla i sve Židove koji bijahu s njim, to jest s Gedalijom, u Mispi, i Kaldejce koji su se ondje našli, i ratnike.
4 A sljedećeg dana nakon što je ubio Gedaliju, a nitko to još nije znao,
5 dođoše neki ljudi iz Šekema, iz Šila, i iz Samarije, i to osamdeset muškaraca, obrijanih brada, razderane odjeće, koji su sami sebe izrezali, s prinosima i tamjanom u ruci da to donesu u Dom GOSPODINOV.
6 I pođe im u susret od Mispe Jišmael, sin Netanijin, plačući sveudilj dok je išao. Kada ih je susreo, reče im: “Dođite k Gedaliji, sinu Ahikamovu.”
7 A kada su došli usred grada pokla ih Jišmael, sin Netanijin; i pobaca ih u jamu, on i ljudi koji bijahu s njim.
8 Ali među njima se našlo deset muškaraca koji rekoše Jišmaelu: “Nemoj nas ubiti, jer imamo blaga u polju: pšenice, i ječma, i ulja, i meda.” Tako se on suspregnu i ne pobi ih među njihovom braćom.
9 A jama u koju Jišmael bijaše pobacao sva trupla ljudi koje je zaklao zbog Gedalije bijaše ona koju je kralj Asa načinio zbog straha od izraelskoga kralja Baše: nju je Jišmael, sin Netanijin, ispunio onima koji su bili poklani.
10 Tada Jišmael odvede zasužnjen sav preostali narod koji bijaše u Mispi, čak i kraljeve kćeri, i sav narod koji je ostao u Mispi, koji je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, bio povjerio Gedaliji, sinu Ahikamovu. Jišmael, sin Netanijin, odvede ih zasužnjene te ode kako bi prešao k Amoncima.
11 Ali kada Johanan, sin Kareahov, i svi zapovjednici vojnih snaga koji bijahu s njim, čû za sve zlo što ga je bio učinio Jišmael, sin Netanijin,
12 uzeše oni sve ljude te pođoše u boj s Jišmaelom, sinom Netanijinim, i nađoše ga kod velikih voda koje su u Gibeonu.
13 A kada sav narod koji bijaše s Jišmaelom ugleda Johanana, sina Kareahova, i sve zapovjednike vojnih snaga koji bijahu s njim, obradova se.
14 Tako se sav narod što ga je Jišmael bio odveo iz Mispe okrene i stade vraćati te pođe k Johananu, sinu Kareahovu.
15 Ali Jišmael, sin Netanijin, s osam muškaraca pobježe Johananu i ode k Amoncima.
16 Tada Johanan, sin Kareahov, i svi zapovjednici vojnih snaga koji bijahu s njim, uzeše sav preostali narod iz Mispe, koji je on povratio od Jišmaela, sina Netanijina, nakon što je ovaj bio zaklao Gedaliju, sina Ahikamova, i to moćne ratnike, i žene, i djecu, i eunuhe, koje je vratio iz Gibeona.
17 I odoše oni te se nastaniše u naselju Kimham, koje je kod Betlehema, kako bi mogli otići u Egipat,
18 zbog Kaldejaca; zato što ih se bojahu, jer je Jišmael, sin Netanijin, ubio Gedaliju, sina Ahikamova, koga je kralj Babilona postavio za upravitelja u zemlji.
42
1 Tada pristupiše svi zapovjednici vojnih snaga, i Kareahov sin Johanan, i Jezanija, sin Hošajin, i sav narod, od najmanjega do najvećega,
2 i rekoše proroku Jeremiji: “Dopusti, preklinjemo te, da naša smjerna molba bude prihvaćena pred tobom, i pomoli se za nas GOSPODINU, Bogu svojemu, za sav ovaj ostatak (jer nas je ostalo samo malo od mnoštva, kao što nas tvoje oči vide);
3 da nam GOSPODIN, Bog tvoj, pokaže put kojim ćemo ići i ono što nam je činiti.”
4 Tada im prorok Jeremija reče: “Čuo sam vas; evo, pomolit ću se GOSPODINU, Bogu vašemu, prema vašim riječima; i što god vam GOSPODIN odgovori, to ću vam objaviti; neću vam ništa prešutjeti.”
5 Nato oni rekoše Jeremiji: “Neka GOSPODIN bude istinit i vjeran svjedok između nas ako ne postupimo u skladu sa svime što ti GOSPODIN, Bog tvoj, pošalje u pogledu nas.
6 Bilo to dobro ili bilo to zlo, pokorit ćemo se glasu GOSPODINA, Boga našega, kome te šaljemo; da nam bude dobro kad poslušamo glas GOSPODINA, Boga našega.”
7 I dođe poslije deset dana Jeremiji riječ GOSPODINOVA.
8 Tada on pozva Johanana, sina Kareahova, i sve vojne zapovjednike koji bijahu s njim, i sav narod, od najmanjega do najvećega,
9 i reče im: “Ovako govori GOSPODIN, Bog Izraelov, kome ste me poslali da preda nj iznesem vašu smjernu molbu:
10 ‘Ako i dalje ostanete u ovoj zemlji, tada ću vas izgraditi i neću vas oboriti; i zasadit ću vas, a ne iščupati: jer mi je žao zbog zla što sam vam ga učinio.
11 Nemojte se plašiti babilonskoga kralja, kojega se bojite; nemojte se njega bojati,’ govori GOSPODIN, ‘jer ja sam s vama da vas spasim i izbavim vas iz njegove ruke.
12 Iskazat ću vam milost da vam se on smiluje i dade vam da se vratite u svoju zemlju.
13 Ali ako kažete: ‘Nećemo živjeti u ovoj zemlji’, i ne poslušate glas GOSPODINA, Boga svojega,
14 govoreći: ‘Ne, nego ćemo otići u zemlju egipatsku, gdje nećemo vidjeti rata, ni čuti zvuk trublje, ni biti gladni kruha, i živjet ćemo ondje’,
15 tada čujte riječ GOSPODINOVU, vi ostatku Judeje: Ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Ako posve upravite svoja lica da uđete u Egipat te se odete onamo naseliti,
16 tada će vas mač, kojega se bojite, dograbiti ondje u zemlji egipatskoj; i glad, koje ste se bojali, blisko će vas slijediti ondje u Egiptu; i pomrijet ćete ondje.
17 Tako će biti sa svima onima koji uprave svoja lica da odu u Egipat da se ondje nasele; pomrijet će od mača, od gladi i od kuge: nitko neće ostati ili umaknuti zlu što ću ga navesti na njih.’
18 Jer ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Kao što se moja srdžba i moj gnjev bila izlila na stanovnike Jeruzalema, tako će se moj gnjev izliti na vas kada uđete u Egipat: i bit ćete na gnušanje, i zapanjenost, i kletvu, i pogrdu; i više nećete vidjeti ovo mjesto.’
19 GOSPODIN je u pogledu vas, ostatka Judeje, rekao: ‘Ne idite u Egipat’; znajte zasigurno da sam vas danas opomenuo.
20 Jer pretvarali ste se u svojim srcima kada ste me poslali GOSPODINU, Bogu svojemu, rekavši: ‘Pomoli se za nas GOSPODINU, Bogu našemu; i objavi nam sve što kaže GOSPODIN, Bog naš, i mi ćemo to učiniti.’
21 Ja sam vam to danas objavio, ali vi niste poslušali glas GOSPODINA, Boga svojega, niti išta od onoga zbog čega me on poslao k vama.
22 Stoga sada zasigurno znajte da ćete umrijeti od mača, od gladi i od kuge, na mjestu kamo želite ići i nastaniti se.”
43
1 Kad je Jeremija prestao govoriti svemu narodu sve riječi GOSPODINA, njihova Boga, zbog kojih im ga je GOSPODIN, Bog njihov, poslao, i to sve te riječi,
2 prozbori Azarja, sin Hošajin, i Johanan, sin Kareahov, i svi oholi ljudi, rekavši Jeremiji: “Govoriš prijevarno; nije te GOSPODIN, Bog naš, poslao da kažeš: ‘Ne idite u Egipat da se ondje nastanite’,
3 nego te Baruh, sin Nerijin, pobudio protiv nas da nas predaš u ruku Kaldejcima, kako bi nas oni pobili i zasužnjene nas odveli u Babilon.”
4 Tako se Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici, i sav narod, ne pokoriše GOSPODINOVU glasu, da se nastane u zemlji judejskoj.
5 Nego Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici, uzeše sav Judin ostatak, one koji su se od svih naroda kamo su bili izagnani vratili da se nastane u zemlji judejskoj,
6 i muževe, i žene, i djecu, i kraljeve kćeri, i svakoga koga je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, bio ostavio s Gedalijom, sinom Šafanova sina Ahikama, i proroka Jeremiju, i Baruha, sina Nerijina.
7 Tako oni dođoše u zemlju egipatsku, jer se nisu pokorili GOSPODINOVU glasu; tako dođoše u Tahpanes.
8 Tada u Tahpanesu dođe Jeremiji riječ GOSPODINOVA, rekavši:
9 “Uzmi u ruku veliko kamenje te ga, naočigled Judejcima, sakrij u glinu u ciglani koja je kod ulaza u faraonov dvor u Tahpanesu;
10 i reci im: ‘Ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov: Evo, poslat ću i uzeti svog slugu Nebukadrezara, kralja babilonskoga, i postavit ću njegovo prijestolje na ovo kamenje koje sam sakrio; i razapet će on nad njim svoj kraljevski šator.
11 Kada on dođe, udarit će zemlju egipatsku i izručiti smrti one koji su za smrt, one koji su za sužanjstvo, sužanjstvu, a one koji su za mač, maču.
12 I potpalit ću oganj u domovima egipatskih bogova; i spalit će ih i odvesti ih zasužnjene: i uresit će se zemljom egipatskom kao što pastir stavlja na sebe svoj ogrtač; i otići će odande u miru.
13 Porazbijat će i likove u Bet-Šemešu, koji je u zemlji egipatskoj; i spalit će ognjem domove egipatskih bogova.’ ”
44
1 Riječ koja je došla Jeremiji u pogledu svih Židova koji su živjeli u zemlji Egiptu, onih koji su živjeli u Migdolu, i u Tahpanesu, i u Nofu, i u zemlji Patrosu, rekavši:
2 “Ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Vidjeli ste sve zlo što sam ga naveo na Jeruzalem i na sve judejske gradove; i gle, danas su oni pustoš i nitko u njima ne živi,
3 zbog njihove zloće koju su počinili kako bi me izazvali na srdžbu, time što su išli paliti kâd i služiti drugim bogovima, koje nisu poznavali, ni oni, ni vi, ni vaši oci.
4 A ja sam vam slao sve svoje sluge proroke ustajući rano i šaljući ih, rekavši: Oh, ne činite tu gadost koju mrzim.
5 No oni nisu poslušali, niti su prignuli svoje uho da se odvrate od svoje zloće, da ne pale kâd drugim bogovima.
6 Stoga se izlila moja jarost i moja srdžba i raspalila se u judejskim gradovima i na ulicama Jeruzalema: one su opustošene i puste, kao što je to danas.’
7 Stoga sada ovako govori GOSPODIN, Bog nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Zašto činite to golemo zlo protiv svojih duša, da istrebljujete iz Jude muža i ženu, dijete i dojenče, da si ne ostavite nikoga da preostane,
8 time što me izazivate na gnjev djelima svojih ruku paleći kâd drugim bogovima u zemlji egipatskoj, kamo ste otišli prebivati, da se istrijebite i da budete kletvom i pogrdom među svim narodima zemlje?
9 Jeste li zaboravili zloću svojih otaca, i zloću judejskih kraljeva, i zloću njihovih žena, i svoju vlastitu zloću, i zloću svojih žena, koju su činili u zemlji judejskoj i na ulicama Jeruzalema?
10 Nisu se ponizili sve do ovoga dana, niti su se pobojali, niti su hodili po mojem zakonu ni po mojim propisima, koje sam stavio pred vas i pred vaše oce.’
11 Stoga ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Evo, okrenut ću svoje lice protiv vas na zlo i da odsiječem svu Judeju.
12 I uzet ću ostatak Judeje, one koji su okrenuli svoja lica da odu u zemlju egipatsku i ondje se nastane, i svi će oni biti uništeni i past će u zemlji egipatskoj; to jest bit će uništeni mačem i glađu: pomrijet će od najmanjega do najvećega, od mača i od gladi; i bit će prokletstvo, i užasavanje, i kletva, i poruga.
13 Jer ću kazniti one koji žive u zemlji egipatskoj kao što sam kaznio Jeruzalem, mačem, glađu i kugom:
14 tako da nitko od Judina ostatka, od onih koji su otišli u zemlju egipatsku da se ondje privremeno nastane, neće umaknuti ili preostati kako bi se vratio u zemlju judejsku, u koju se žele vratiti kako bi ondje prebivali: jer se nitko neće vratiti, osim onih koji pobjegnu.’ ”
15 Tada svi muškarci koji su znali da su im žene bile palile kâd drugim bogovima, i sve žene koje su ondje stajale, veliko mnoštvo, to jest sav narod koji je boravio u zemlji egipatskoj, u Patrosu, odgovoriše Jeremiji, rekavši:
16 “Što se tiče riječi koju si nam govorio u GOSPODINOVO ime, nećemo te poslušati;
17 nego ćemo i dalje činiti što god iziđe iz naših usta, paliti kâd Kraljici neba i lijevati joj ljevanice, kao što smo i činili, mi, naši oci, naši kraljevi, i naši knezovi, u judejskim gradovima i na ulicama Jeruzalema: jer smo tada imali obilje hrane, bilo nam je dobro i nismo vidjeli zla.
18 Ali otkad smo prestali paliti kâd Kraljici neba i lijevati joj ljevanice, u svemu smo oskudijevali i proždirao nas je mač i glad.”
19 A kada smo kâd palile Kraljici neba i lijevale joj ljevanice, jesmo li pravile njezine kolače da joj se klanjamo, i lijevale joj ljevanice, bez svojih muževa?”
20 Tada Jeremija svemu narodu, muškarcima i ženama, i svim ljudima koji mu bijahu dali taj odgovor, reče:
21 “Kâd što ste ga palili u judejskim gradovima i na ulicama Jeruzalema, vi, i vaši oci, vaši kraljevi, i vaši knezovi, i sav narod zemlje, nije li ga se GOSPODIN spomenuo i nije li mu to na um palo?
22 Tako da GOSPODIN nije više mogao trpjeti, zbog zla vaših postupaka i zbog gadosti koje ste činili; zato je vaša zemlja pustoš, i zaprepaštenje, i prokletstvo, bez stanovnika, kao što je danas.
23 Zbog toga što ste palili kâd i zbog toga što ste griješili protiv GOSPODINA i niste se pokoravali GOSPODINOVU glasu ni hodili po njegovu zakonu, ni po njegovim propisima, ni po njegovim svjedočanstvima, zbog toga vas je zadesilo to zlo, kao što je danas.”
24 I još reče Jeremija svemu narodu, i svim ženama: “Čuj riječ GOSPODINOVU, sva Judejo koja si u zemlji egipatskoj:
25 Ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov: I vi i vaše žene izrekli ste svojim ustima, i svojom rukom ispunili, rekavši: ‘Svakako ćemo provesti u djelo svoje zavjete koje smo zavjetovali, da palimo kâd Kraljici neba i lijevamo joj ljevanice.’ Svakako ćete izvršiti svoje zavjete i sigurno ćete provesti u djelo svoje zavjete.
26 Stoga čuj riječ GOSPODINOVU, sva Judejo koja prebivaš u zemlji egipatskoj: Evo, zakleh se svojim velikim imenom”, govori GOSPODIN, “da moje ime više neće izreći usta nijednog Judejca u svoj zemlji egipatskoj govoreći: ‘Gospodin BOG živi.’
27 Evo, ja ću bdjeti nad njima na zlo, a ne na dobro: sve Judejce koji su u zemlji egipatskoj proždrijet će mač i glad, sve dok im ne dođe kraj.
28 No oni malobrojni koji izbjegnu maču, vratit će se iz zemlje egipatske u zemlju Judinu; i sav će Judin ostatak, oni koji su otišli u zemlju egipatsku da se ondje privremeno nastane, spoznati čije će se riječi održati, moje ili njihove.
29 A ovo će vam biti znak”, govori GOSPODIN, “da ću vas kazniti na ovome mjestu, kako biste znali da će se moje riječi svakako održati protiv vas na zlo:
30 Ovako govori GOSPODIN: ‘Evo, predat ću faraona Hofru, kralja egipatskoga, u ruku njegovih neprijatelja i u ruku onih koji traže njegov život; kao što sam judejskoga kralja Sedekiju predao u ruku Nebukadrezaru, kralju babilonskom, njegovu neprijatelju, koji je tražio njegov život.’ ”
45
1 Riječ koju je prorok Jeremija izrekao Baruhu, sinu Nerijinu, kada je on te riječi iz Jeremijinih usta zapisivao u knjigu, u četvrtoj godini Jehojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, rekavši:
2 “Ovako GOSPODIN, Bog Izraelov, govori tebi, Baruše:
3 Rekao si: ‘Jao meni sada! jer je GOSPODIN dodao žalost na moju bol; iznemogao sam uzdišući i ne nalazim spokoja.’
4 Ovako mu reci: ‘Ovako govori GOSPODIN: Evo, porušit ću ono što sam sagradio i iščupat ću ono što sam zasadio, i to svu ovu zemlju.
5 A ti tražiš nešto veliko za sebe? Nemoj to tražiti; jer, evo, navest ću zlo na sve tijelo’, govori GOSPODIN: ‘ali tebi ću kao plijen dati tvoj život na svim mjestima kamo odeš.’ ”
46
1 Riječ GOSPODINOVA koja je proroku Jeremiji došla protiv poganâ;
2 protiv Egipta, protiv vojske faraona Neka, kralja egipatskoga, koja bijaše kod rijeke Eufrat u Karkemišu, koju je babilonski kralj Nebukadrezar potukao u četvrtoj godini Jošijina sina Jehojakima, kralja judejskoga:
3 “Pripravite štitnik i štit te u boj stupite.
4 Upregnite konje; i uspnite se, konjanici, i istupite sa svojim kacigama; uglačajte koplja i navucite oklope.
5 Zašto ih vidjeh zaprepaštene i u povlačenju? Njihovi su junaci potučeni te bježe glavom bez obzira i ne osvrću se; jer strava bijaše svuda naokolo”, govori GOSPODIN.
6 “Neka hitri ne pobjegne, ni junak neka ne umakne; posrnut će i pasti na sjever kod rijeke Eufrat.
7 Tko je taj koji dolazi kao poplava, čije vode naviru kao rijeke?
8 Egipat se diže kao poplava i vode njegove kao rijeke naviru; i govori: ‘Dići ću se i zemlju prekriti; uništit ću grad i stanovnike njegove.
9 Uzađite, konji; razbjesnite se, kola bojna; i neka istupe junaci: Etiopljani i Libijci, koji štitom rukuju, i Ludijci, koji lúkom rukuju i napinju ga.
10 Jer ovo je dan GOSPODINA nad vojskama, dan odmazde, da se on osveti svojim protivnicima: mač će proždirati, i nasitit će se i biti opijen krvlju njihovom; jer Gospodin, BOG nad vojskama, ima žrtvu u sjevernoj zemlji kod rijeke Eufrat.
11 Uzađi u Gilead i uzmi melema, djevice, Kćeri egipatska: uzalud se služiš mnogim lijekovima, jer se nećeš izliječiti.
12 Narodi su čuli za tvoju sramotu, i vika je tvoja zemlju ispunila; jer junak se o junaka spotaknuo i obojica su zajedno pala.”
13 Riječ koju GOSPODIN reče proroku Jeremiji o tome kako će babilonski kralj Nebukadrezar doći i udariti zemlju egipatsku.
14 “Proglasite u Egiptu, objavite u Migdolu i razglasite u Nofu i Tahpanesu; recite: ‘Stoj čvrsto i spremi se, jer će mač proždirati uokolo tebe.’
15 Zašto su tvoji junaci zbrisani? Nisu se održali, zato što ih je GOSPODIN gonio.
16 On je učinio da mnogi padnu; jest, jedan je pao na drugoga. I rekoše: ‘Ustanimo i vratimo se natrag svome narodu i u svoj rodni kraj, od mača tlačiteljskoga.’
17 Ondje su vikali: ‘Faraon, kralj egipatski, samo je galama; propustio je određeni trenutak.’
18 Kao što sam ja živ,” govori Kralj, kome je ime GOSPODIN nad vojskama, “sigurno kao što je Tabor među gorama i kao što je Karmel kraj mora, on će doći.
19 O, kćeri koja prebivaš u Egiptu, spremi se da pođeš u sužanjstvo, jer će Nof biti opustošen, razoren i nenastanjen.
20 Egipat je kao prekrasna junica, ali dolazi pustošenje; sa sjevera dolazi.
21 I plaćenici su njezini usred nje kao junci ugojeni, jer su se i oni natrag okrenuli te zajedno pobjegli: nisu se održali, jer je došao na njih dan njihove propasti i trenutak njihova pohođenja.
22 Glas njihov će poput zmije ići; jer će oni s vojskom stupati te doći protiv nje sa sjekirama kao drvosječe.
23 Posjeći će šumu njezinu,” govori GOSPODIN, “premda je neistraživa; jer ih je više negoli skakavaca i bezbrojni su.
24 Kći egipatska bit će osramoćena; bit će predana u ruku narodu sjevera.”
25 GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov, govori: “Evo, kaznit ću mnoštvo Noovo, i faraona, i Egipat, s njihovim bogovima i s njihovim kraljevima; i faraona i sve one koji se u njega uzdaju;
26 i izručit ću ih u ruku onih koji traže njihove živote, i u ruku babilonskoga kralja Nebukadrezara, i u ruku njegovih slugu; a poslije će opet biti nastanjen kao u stare dane”, govori GOSPODIN.
27 “No ti se nemoj bojati, slugo moj, Jakove, i nemoj biti prestrašen, Izraele; jer evo, spasit ću te izdaleka, i sjeme tvoje iz zemlje njegova sužanjstva: i vratit će se Jakov te biti u miru i spokoju i nitko ga neće plašiti.
28 Ne boj se, Jakove, slugo moj,” govori GOSPODIN, “jer ja sam s tobom. Dokrajčit ću sve narode kamo sam te izagnao, ali tebe neću dokrajčiti, nego ću te s mjerom popraviti; no neću te ostaviti posve nekažnjena.”
47
1 Riječ GOSPODINOVA koja je došla proroku Jeremiji protiv Filistejaca, prije negoli je faraon udario Gazu.
2 Ovako govori GOSPODIN: “Gle, sa sjevera se vode dižu i postat će bujicom koja preplavljuje te će poplaviti zemlju i sve što je u njoj, grad i one koji u njemu žive: tada će muškarci jaukati, i svi će stanovnici zemlje urlati.
3 Kraj buke topota kopita njegovih snažnih konja, kraj jurnjave njegovih kola i kraj tutnjave njegovih kotača, očevi se zbog iznemoglih ruku neće osvrtati za svojom djecom;
4 jer dolazi dan da se unište svi Filistejci i da se od Tira i Sidona odsječe svaki pomagač koji je preostao: jer će GOSPODIN uništiti Filistejce, ostatak zemlje Kaftor.
5 Ćelavost je Gazu snašla; Aškelon je odsječen zajedno s ostatkom svoje doline: Dokle ćeš sâm sebe sječi?
6 O, ti maču GOSPODINOV, dokle će potrajati dok se ti ne smiriš? Spremi se u svoje korice, otpočini i miruj.”
7 Kako da se smiri kad mu je GOSPODIN izdao zapovijed protiv Aškelona i protiv morske obale? Ondje ga je on odredio.
48
1 Protiv Moaba ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov: “Jao brdu Nebu! jer je poharano; Kirjatajim je preneražen i zauzet; Misgab je preneražen i očajan.
2 Neće više biti hvale Moabove: u Hešbonu zlo protiv njega skovaše: ‘Dođite i posijecimo ga da više ne bude narodom.’ I ti ćeš biti posječen, Madmene; mač će za tobom ići.
3 Glas vike iz Horonajima će se čuti, haranje i veliko razaranje.
4 Moab je razoren; čuje se plač njegovih mališana.
5 Jer plač će se dizati na uzbrdici Luhita; jer su na obronku Horonajima neprijatelji čuli jauk propasti.
6 Bježite, spasite živote, i budite kao vrijesak u pustari.
7 Budući da si se pouzdao u svoja djela i u svoja blaga, i ti ćeš biti zauzet; i Kemoš će ići u sužanjstvo zajedno sa svojim svećenicima i svojim knezovima.
8 I doći će pustošitelj na svaki grad, i nijedan grad neće izbjeći: Dolina će također propasti, a Ravnica će biti opustošena, kao što je GOSPODIN bio rekao.
9 Dajte krila Moabu, da poleti i pobjegne; jer će njegovi gradovi biti pusti, bez ikoga da u njima prebiva.
10 Proklet bio onaj tko prijevarno radi djelo GOSPODINOVO, i proklet bio onaj tko svoj mač usteže od krvi.
11 Moab je bio spokojan od svoje mladosti i počivao je na svojoj droždini, i nije bio pretakan iz posude u posudu niti je u sužanjstvo išao: stoga je njegov okus u njemu ostao i miris mu se nije izmijenio.
12 Zato, gle, dolaze dani”, govori GOSPODIN, “kada ću mu poslati lutalice, koje će njega na lutanje potjerati i isprazniti posude njegove i pokidati njihove mješine.
13 I stidjet će se Moab Kemoša, kao što je dom Izraelov bio postiđen zbog Betela, svoje uzdanice.
14 “Kako to velite: ‘Mi smo moćni i snažni ljudi za boj’?
15 Moab je poharan i uzašao je iz svojih gradova, i njegovi birani mladići sišli su na klanje”, govori Kralj, kome je ime GOSPODIN nad vojskama.
16 “Blizu je dolazak propasti Moabove i nevolja njegova žurno hita.
17 Oplakujte ga svi koji ste oko njega; i recite svi koji znate ime njegovo: ‘Kako je slomljen snažan štap, i prekrasna palica!’
18 Ti koja nastanjuješ Dibon, siđi sa svoje slave i sjedi u žeđi; jer će pustošitelj Moaba doći na tebe i razorit će tvoje utvrde.
19 Stani kraj puta, stanovniče Aroera, i zagledaj se; upitaj onoga koji bježi, i onu koja je umakla, i reci: ‘Što se zbilo?’
20 Moab je preneražen, jer je slomljen: jecajte i plačite; javite u Arnon da je Moab poharan
21 i da je došla osuda na Ravnicu; na Holon, i na Jahasu, i na Mefaatu,
22 i na Dibon, i na Nebo, i na Bet-Diblatajim,
23 i na Kirjatajim, i na Bet-Gamul, i na Bet-Meon,
24 i na Keriot, i na Bosru, i na sve gradove zemlje moapske, daleko i blizu.
25 Odsječen je rog Moabu i slomljena mu je ruka”, govori GOSPODIN.
26 “Opijte ga, jer se uzvisivao protiv GOSPODINA: Moab će se valjati u svojoj bljuvotini, i bit će ismijan.
27 Jer nije li Izrael bio tebi na podsmjeh? Je li on bio zatečen među razbojnicima? Jer otkad o njemu govoriš, poskakuješ od radosti.
28 O, vi koji u Moabu živite, napustite gradove i na stijeni se nastanite, i budite kao golubica koja sebi pravi gnijezdo na rubovima grotla jame.
29 Čuli smo za oholost Moabovu (on je prekomjerno ohol) njegovu nadutost, i njegovu bahatost, i njegovu ponositost, i uznositost njegova srca.
30 Poznat mi je gnjev njegov,” govori GOSPODIN; “ali neće biti tako; njegove laži neće to tako provesti.
31 Stoga ću jaukati zbog Moaba, i plakat ću za svim Moabom; moje će srce tugovati za ljudima iz Kir-Heresa.
32 O, trsu Sibmin, plakat ću nad tobom plačem Jazerovim; mladice se tvoje pružaju preko mora, dopiru sve do mora Jazerova: pustošitelj se sručio na tvoju ljetinu i na tvoju berbu.
33 Radost i veselje oduzeto je polju bogatome i zemlji moapskoj; učinio sam da ponestane vina u tijescima: nitko neće gaziti kličući; klicanje njihovo neće biti nikakvo klicanje.
34 Od vike Hešbona sve do Eleala, i dalje do Jahasa, glas su svoj dizali, od Soara pa sve do Horonajima, kao trogodišnja junica; jer će i vode Nimrima biti puste.
35 Štoviše,” govori GOSPODIN, “učinit ću da u Moabu nestane onoga koji prinosi žrtve na uzvišicama i onoga tko kadi svojim bogovima.
36 Stoga će moje srce kao frule jecati za Moabom, i moje će srce poput frula jecati za ljudima iz Kir-Heresa; jer je propalo bogatstvo koje je on stekao.
37 Jer svaka će glava biti ćelava i svaka brada podrezana: na svim će rukama biti porezotine, a na bokovima kostrijet.
38 Na svim krovovima moapskim, i na njegovim ulicama, bit će oplakivanje; jer sam razbio Moab kao posudu u kojoj nema zadovoljstva”, govori GOSPODIN.
39 “Jaukat će oni govoreći: ‘Kako li je razbijen! Kako li je Moab sramotno okrenuo leđa!’ Tako će Moab biti na prezir i na strepnju svima oko sebe.”
40 Jer ovako govori GOSPODIN: “Gle, poput orla će on letjeti i raširit će svoja krila nad Moabom.
41 Keriot je zauzet i tvrđave su na prepad osvojene, a srca junaka u Moabu toga će dana biti kao srce žene u njezinim trudovima.
42 I uništen će biti Moab da više ne bude narodom, zato što se uzvisio protiv GOSPODINA.
43 Strava, i jama, i zamka, nad tobom će biti, stanovniče Moaba”, govori GOSPODIN.
44 “Onaj tko od strave bježi, u jamu će upasti; onaj tko se iz jame izvuče, u zamku će biti uhvaćen: jer ću na njega, to jest na Moab, dovesti godinu njegova pohođenja”, govori GOSPODIN.
45 “Oni koji su bježali, stadoše zbog sile pod sjenom Hešbona; ali iz Hešbona će oganj izbiti, i plamen usred Sihona, i proždrijet će rub Moabu i tjeme buntovnicima.
46 Jao tebi, Moabe! Narod Kemošov propada; jer su sinovi tvoji u sužanjstvo odvedeni i kćeri su tvoje zasužnjene.
47 No ja ću natrag dovesti sužanjstvo Moabovo u kasnijim danima”, govori GOSPODIN. Do ovdje je sud Moabu.
49
1 O Amoncima ovako govori GOSPODIN: “Nema li Izrael sinova? Nema li baštinika? Zašto je onda njihov kralj baštinio Gad, i njegov narod živi u njegovim gradovima?
2 Zato, evo, dolaze dani”, govori GOSPODIN, “kada ću učiniti da se u Rabi djece Amonove čuje ratni poklič; i bit će pusta gomila, i kćeri će njezine biti ognjem spaljene: tada će Izrael biti baštinikom onih koji bijahu njegovi baštinici”, govori GOSPODIN.
3 “Jauči, Hešbone, jer je Aj poharan; zapomažite kćeri Rabine, opašite se u kostrijet; jadikujte, i trčite amo-tamo kraj živica, jer će kralj njihov poći u sužanjstvo, i njegovi svećenici i knezovi zajedno.
4 Što se u dolinama dičiš svojom dolinom obilja, Kćeri otpadnička? koja si se pouzdala u njezina bogatstva govoreći: ‘Tko će doći na mene?’
5 Evo, navest ću na tebe strah”, govori GOSPODIN nad vojskama, “od svih koji te okružuju; i bit ćete izagnani, i to svaki od vas; i nitko neće prigrliti onoga koji luta.
6 A poslije ću dovesti natrag zasužnjenu djecu Amonovu”, govori GOSPODIN.
7 U pogledu Edoma ovako govori GOSPODIN nad vojskama: “Zar nema više mudrosti u Temanu? Je li mudrima nestalo savjeta? Je li njihova mudrost iščezla?
8 Bježite, natrag se okrenite, duboko se sakrijte, stanovnici Dedana; jer ću na njega dovesti propast Ezavovu, vrijeme kada ću ga pohoditi.
9 Dođu li k tebi berači grožđa, neće li ostaviti nešto grožđa za pabirčenje? Ako noću dođu kradljivci, harat će sve dok ne nakupe dovoljno.
10 Ali ja sam razgolitio Ezava, razotkrio njegova skrovišta, i neće se moći sakriti: sjeme njegovo je poharano, i njegova braća, i njegovi susjedi, a njega nema.
11 Ostavi svoju siročad, ja ću ih sačuvati na životu; i neka se tvoje udovice u mene pouzdaju.”
12 Jer ovako govori GOSPODIN: “Evo, oni kojima nije bilo suđeno piti iz čaše, morali su piti; pa zar da ti prođeš sasvim nekažnjen? Nećeš proći nekažnjen, nego ćeš zasigurno piti iz nje.
13 Jer zakleh se samim sobom”, govori GOSPODIN, “da će Bosra postati pustopoljina, ruglo, pustoš i prokletstvo; svi gradovi njezini bit će trajne ruševine.”
14 Čuo sam glasinu od GOSPODINA, i poslan je izaslanik poganima govoreći: “Okupite se i dođite protiv nje, i na boj ustanite.
15 Jer, gle, učinit ću te malenim među poganima i prezrenim među ljudima.
16 Tvoja te strahovitost zavela, i uznositost tvoga srca, ti koji prebivaš u pukotinama stijene, koji držiš vis gorski: ako si i načiniš gnijezdo visoko kao orao, ja ću te odande skinuti”, govori GOSPODIN.
17 “I Edom će biti pustoš: svatko tko bude kraj njega prolazio bit će zaprepašten i zviždat će zbog svih njegovih pošasti.
18 Kao i za zatora Sodome i Gomore i njihovih susjednih gradova,” govori GOSPODIN, “nitko neće ondje obitavati, niti će sin čovječji u njemu prebivati.
19 Gle, on će kao lav pred nabujalim Jordanom uzaći protiv nastambe jakoga, ali ću ga ja iznenada od nje u bijeg natjerati: tko je izabranik, da ga nad njom postavim? Jer tko je poput mene? i tko će meni vrijeme određivati? I tko je taj pastir koji će preda mnom stajati?”
20 Stoga čujte naum GOSPODINOV, koji je on poduzeo protiv Edoma, i njegove nakane, koje je namislio protiv stanovnika Temana: Uistinu će ih najmanji od stada van izvući; uistinu će im nastambe opustošiti.
21 Zemlja se zatresla od buke njihova pada, glas njihove vike čuo se na Crvenome moru.
22 Gle, on će se podići i letjeti poput orla, i svoja će krila nad Bosrom raširiti: toga će dana srce edomskih junaka biti kao srce žene u njezinim trudovima.
23 O Damasku. “Hamat je smeten, i Arpad, jer su čuli zle vijesti: malodušni su; na moru je tjeskoba, ne može se umiriti.
24 Damask je oslabio i okrenuo se da bi bježao, strah ga je spopao: tjeskoba i muke su ga obuzele kao ženu u trudovima.
25 Kako to nije ostavljen grad slavljenja, grad moje radosti!
26 Zato će njegovi mladići popadati po njegovim ulicama, i bit će toga dana pokošeni svi ratnici”, govori GOSPODIN nad vojskama.
27 “A ja ću zapaliti oganj u zidinama Damaska i proždrijet će on Ben-Hadadove palače.”
28 O Kedaru i o kraljevstvima Hasora, koje će udariti babilonski kralj Nebukadrezar, ovako govori GOSPODIN: “Ustanite, uzađite u Kedar i oplijenite istočnjake.
29 Oduzet će im njihove šatore i stada; uzet će si njihove zastore, sve njihovo posuđe i deve njihove; i vikat će im: ‘Strava je odasvud!’
30 Bježite, povucite se daleko, duboko se smjestite, stanovnici Hasora,” govori GOSPODIN, “jer je babilonski kralj Nebukadrezar prihvatio savjet protiv vas i smislio protiv vas nakanu.
31 Ustanite, dignite se na bogat narod koji živi bezbrižno,” govori GOSPODIN, “koji nema ni vrata ni zasuna, koji prebiva nasamo.
32 Deve njihove bit će plijenom i mnoštvo njihove stoke otimačinom, a ja ću u sve vjetrove raspršiti one koji su na krajnjim rubovima i sa svih ću strana dovesti propast njihovu”, govori GOSPODIN.
33 Hasor će biti prebivalište zmajevima i pustoš zauvijek: ondje čovjek neće prebivati, niti će se ondje nastaniti ijedan sin čovječji.”
34 Riječ GOSPODINOVA koja je došla proroku Jeremiji protiv Elama u početku vladavine Sedekije, kralja judejskoga, govoreći:
35 “Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: ‘Evo, ja ću slomiti lûk Elamu, glavninu njihove moći.
36 Na Elam ću dovesti četiri vjetra s četiri kraja neba, i raspršit ću ih prema svim tim vjetrovima; i neće biti naroda kamo neće stići Elamovi prognanici.
37 Jer učinit ću da se Elam slomi pred svojim neprijateljima i pred onima koji traže njihov život: i dovest ću na njih zlo, to jest svoju žestoku srdžbu,’ govori GOSPODIN, ‘i mač ću slati za njima, sve dok ih ne uništim.
38 I postavit ću svoje prijestolje u Elamu i iskorijenit ću odande kralja i knezove’, govori GOSPODIN.
39 Ali u posljednje ću dane ponovno vratiti sužnje Elamove’, govori GOSPODIN.”
50
1 Riječ koju je GOSPODIN izrekao protiv Babilona i protiv zemlje kaldejske po proroku Jeremiji:
2 “Objavite među narodima i razglasite, i podignite stijeg; razglasite i ne tajite; recite: ‘Babilon je zauzet, Bel je preneražen, Merodak je razbijen u komade; njegovi su idoli preneraženi, likovi su mu razbijeni.
3 Jer sa sjevera dolazi narod protiv njega, koji će mu zemlju opustošiti i nitko neće u njoj živjeti: odselit će se, otići će i čovjek i živina.
4 U te dane, i u to doba”, govori GOSPODIN, “doći će djeca Izraelova, ona i zajedno s njima djeca Judina, ići i plakati: ići će i tražiti GOSPODINA, Boga svojega.
5 Pitat će za put do Siona, licima okrenutim prema njemu, rekavši: ‘Dođite, pridružimo se GOSPODINU u trajnome savezu koji neće biti zaboravljen.’
6 Moj narod bijaše kao izgubljene ovce; njihovi su ih pastiri zaveli, odvratili su ih na gorama: s gore su na brdo otišli, počivalište svoje zaboravili.
7 Proždirali su ih svi koji su ih nalazili; neprijatelji su njihovi govorili: ‘Mi ne griješimo, jer su oni griješili protiv GOSPODINA, prebivališta pravde, to jest GOSPODINA, nade svojih otaca.’
8 Maknite se iz Babilona, iziđite iz zemlje Kaldejaca i budite kao jarci pred stadom.
9 “Jer, gle, podići ću i dati da protiv Babilona uzađe skupina velikih naroda iz zemlje sjeverne, i svrstat će se oni protiv njega; odande će biti zauzet: njihove će strijele biti kao u vještih junaka; nijedna se neće vratiti uzalud.
10 Kaldeja će biti plijenom: nasitit će se svi koji je budu plijenili”, govori GOSPODIN.
11 “Zato što ste se radovali, zato što ste se veselili, vi koji ste razarali moju baštinu, zato što ste se usalili kao junica na travi i mukali kao bikovi,
12 vaša će se majka silno preneraziti; stidjet će se ona koja vas je rodila: evo, posljednji od narodâ bit će pustara, zemlja sasušena i pustinja.
13 Zbog gnjeva GOSPODINOVA neće biti nastanjena, nego će biti potpuno pusta: svatko tko bude prolazio kraj Babilona bit će zaprepašten te će zviždati zbog svih njegovih pošasti.
14 Svrstajte se uokolo protiv Babilona, svi vi koji lûk napinjete: strijeljajte na nj, nemojte štedjeti strelice; jer je on sagriješio protiv GOSPODINA.
15 Strijeljajte na nj sa svih strana; dao je svoju ruku. Temelji su mu pali, zidovi su mu oboreni; jer to je GOSPODINOVA osveta: osvetite mu se; učinite vi njemu kao što je on činio.
16 Istrijebite iz Babilona sijača i onoga tko rukuje srpom u doba žetve; jer će se oni zbog straha od mača tlačiteljskoga vratiti svaki svome narodu i bježat će svaki u vlastitu zemlju.”
17 Izrael je raspršeno stado ovaca; lavovi su ga razagnali: najprije ga je proždirao kralj Asirije, a naposljetku mu je taj Nebukadrezar, kralj Babilona, kosti polomio.
18 Stoga ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov: “Evo, kaznit ću kralja babilonskoga i njegovu zemlju kao što sam kaznio kralja asirskoga.
19 I opet ću vratiti Izraela u njegovo prebivalište: on će se pasti po Karmelu i Bašanu i duša će mu biti sita na Gori Efrajimovoj i u Gileadu.
20 U te dane, i u to doba”, govori GOSPODIN, “tražit će se opačina Izraelova, i neće je biti; i grijesi Judini, i neće ih se naći: jer ću ja oprostiti onima koje sačuvam.
21 “Uzađi protiv zemlje meratajimske, protiv nje i protiv stanovnikâ Pekoda: opustoši i potpuno uništi sve za njima,” govori GOSPODIN, “i postupi prema svemu što ti zapovjedih.”
22 U zemlji je zvuk borbe i velikog razaranja.
23 Kako li je malj sve zemlje sasječen i polomljen! Kako li je Babilon postao pustoš među narodima!
24 Zamku sam ti postavio i ti si uhvaćen, Babilone, a nisi ni bio svjestan: zatečen si i uhvaćen, jer si se borio protiv GOSPODINA.
25 GOSPODIN je otvorio svoju oružanu i iznio je oružje svoga gnjeva: jer to je posao Gospodina BOGA nad vojskama u zemlji Kaldejaca.
26 Dođite protiv nje s krajnje granice, otvorite njezina spremišta, naslažite je kao snopove i potpuno je uništite: neka od nje ništa ne ostane.
27 Pokoljite sve junce njezine; neka siđu na klanje. Jao njima! jer je došao njihov dan, vrijeme njihova pohođenja.
28 Čuje se glas onih koji bježe i izmiču iz zemlje babilonske, da objave u Sionu odmazdu GOSPODINA, našega Boga, osvetu njegova Hrama.
29 Sazovite strijelce protiv Babilona, utaborite se oko njega, svi vi koji lûk napinjete, da nitko odande ne umakne: naplatite mu prema njegovu djelu, učinite mu prema svemu što je on učinio; jer se oholo protivio GOSPODINU, Svecu Izraelovu.
30 Zbog toga će njegovi mladići pasti na ulicama, i svi će njegovi ratnici u taj dan izginuti”, govori GOSPODIN.
31 “Evo, ja sam protiv tebe, ti najoholiji,” govori GOSPODIN nad vojskama, “jer je došao tvoj dan, vrijeme da te pohodim.
32 I najoholiji će posrnuti i pasti, i nitko ga neće podići; i zapalit ću oganj u njegovim gradovima, i on će proždrijeti sve oko njega.”
33 Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: “Djeca Izraelova i djeca Judina bijahu zajedno tlačena; svi koji su ih zasužnjili čvrsto su ih držali, odbili su ih pustiti da odu.
34 Otkupitelj njihov je jak; ime mu je GOSPODIN nad vojskama: on će se temeljito zauzeti za njihov slučaj, da zemlji dade počinak i da oduzme spokoj stanovnicima Babilona.
35 Mač je nad Kaldejcima,” govori GOSPODIN, “i nad stanovnicima Babilona, i nad njegovim knezovima, i nad njegovim mudracima.
36 Mač je nad lažljivcima, i oni će poludjeti; mač je nad njegovim moćnicima, i oni će u očaj zapasti.
37 Mač je nad njihovim konjima, i nad njihovim kolima, i nad svim miješanim narodom koji je usred njega; i postat će oni kao žene. Mač je nad njegovim riznicama, one će biti opljačkane.
38 Suša je nad njegovim vodama, i one će presahnuti: jer je to zemlja klesanih likova, a oni su ludi za svojim idolima.
39 Stoga će ondje prebivati divlje pustinjske zvijeri zajedno s divljim zvijerima s otokâ, i sove će u njemu prebivati: neće biti nastanjen dovijeka; niti će se u njemu boraviti od naraštaja do naraštaja.
40 Kao što je Bog uništio Sodomu i Gomoru i njihove susjedne gradove,” govori GOSPODIN, “tako ni ondje neće nitko prebivati, niti će u njemu obitavati ijedan sin čovječji.
41 Evo, jedan će narod doći sa sjevera, i to velik narod, i mnogi će kraljevi biti dignuti s krajeva zemlje.
42 Držat će lûk i koplje; okrutni su i neće iskazivati milosrđe: njihov glas će kao more bučati, i jahat će na konjima, svaki svrstan u bojni red kao za boj, protiv tebe, Kćeri babilonska.
43 Kralj babilonski je čuo vijest o njima i onemoćale su mu ruke: spopala ga je tjeskoba i bolovi kao ženu u trudovima.
44 Gle, on će uzaći protiv nastambe jakoga kao lav pred nabujalim Jordanom; ali ću ih iznenada od nje otjerati: tko je izabranik da ga nad njom postavim? Jer tko je poput mene? i tko će meni vrijeme određivati? i tko je taj pastir koji će preda mnom stajati?”
45 Stoga čujte naum GOSPODINOV, koji je on poduzeo protiv Babilona, i njegove nakane, koje je namislio protiv zemlje Kaldejaca: Uistinu će ih najmanji od stada van izvući; uistinu će im nastambe opustošiti s njima.
46 Na glas da je zauzet Babilon, zemlja se potresla i jauk se čuje među narodima.
51
1 Ovako govori GOSPODIN: “Evo, protiv Babilona i protiv onih koji prebivaju usred onih koji protiv mene ustaju, podići ću razorni vjetar;
2 i poslat ću u Babilon vijače, koje će ga ovijati i zemlju mu isprazniti: jer će u dan nevolje, protiv njega biti svi uokolo.
3 Neka strijelac lûk svoj napne protiv onoga tko napinje i protiv onoga tko se uzvisuje u svome oklopu: ne štedite njegove mladiće; potpuno uništite svu vojsku njegovu.
4 Tako će pobijeni padati u zemlji Kaldejaca, i po njezinim ulicama oni koji su probodeni.
5 Jer nije Izraela, ni Judu, napustio Bog njegov, GOSPODIN nad vojskama, iako je njihova zemlja bila puna grijeha protiv Sveca Izraelova.
6 Bježite iz Babilona, i neka svatko izbavi svoju dušu: nemojte poginuti u njegovoj krivici; jer ovo je vrijeme GOSPODINOVE odmazde; on će mu uzvratiti po zasluzi.
7 Babilon je bio zlatan kalež u GOSPODINOVOJ ruci, koji je opio sav svijet: narodi su se opili vinom njegovim; stoga su narodi pomahnitali.
8 Iznenada je oboren Babilon i razoren: ridajte za njim; uzmite melem za bol njegovu, ne bi li se izliječio.
9 Liječili smo Babilon, ali nije izliječen: napustimo ga i pođimo svatko u svoju zemlju; jer do neba dopire osuda njegova, i diže se sve do svoda nebeskoga.
10 GOSPODIN je izveo našu pravednost; dođite i objavimo na Sionu djelo GOSPODINA, Boga našega.
11 Ulaštite strijele, skupite štitove; GOSPODIN je podigao duh medijskih kraljeva, jer mu je nakana da razori Babilon: jer to je GOSPODINOVA osveta, osveta njegova Hrama.
12 Postavite stijeg na zidine Babilona, pojačajte stražu, razmjestite stražare, postavite zasjede: jer GOSPODIN je smislio i učinio to što je izrekao protiv stanovnikâ Babilona.
13 O, ti koji prebivaš na mnogim vodama i obiluješ blagom, došao je tvoj svršetak i mjera tvoje pohlepe.
14 GOSPODIN nad vojskama zakleo se samim sobom, rekavši: “Uistinu ću te napuniti ljudima kao gusjenicama; i podići će oni bojnu viku protiv tebe.”
15 On je svojom snagom zemlju načinio, svojom je mudrošću svijet utvrdio i svojim razumom nebesa razapeo.
16 Kada on glas svoj pusti, mnoštvo je vodâ na nebesima; on daje da se pare dižu s krajeva zemlje: on stvara munje s kišom i izvodi vjetar iz njegovih spremišta.
17 Svaki čovjek je nerazuman u svome znanju; svaki ljevač je pomućen rezanim likom: jer je laž njegov lik lijevani, i nema daha u njima.
18 Ispraznost su oni i djelo zabludâ: propast će u doba svog pohođenja.
19 Dio Jakovljev nije kao oni; jer je on sve oblikovao i Izrael je palica baštine njegove: GOSPODIN nad vojskama ime je njegovo.
20 “Ti si moja bojna sjekira i ratno oružje: jer tobom ću satrti narode i tobom ću zatrti kraljevstva;
21 tobom ću satrti konja i njegova jahača; tobom ću satrti bojna kola i njihova vozača;
22 tobom ću satrti i muškarca i ženu; tobom ću satrti staro i mlado; tobom ću satrti mladića i djevojku.
23 Tobom ću satrti i pastira i njegovo stado; tobom ću satrti ratara i njegov jaram volova; tobom ću satrti predvodnike i upravitelje.
24 I uzvratit ću Babilonu i svim stanovnicima Kaldeje sve njihovo zlo koje su učinili naočigled vama u Sionu”, govori GOSPODIN.
25 “Evo, ja sam protiv tebe, goro zatornička,” govori GOSPODIN, “koja razaraš svu zemlju: ruku ću svoju nad tebe pružiti i skotrljati te sa stijena, i učinit ću te gorom spaljenom.
26 I neće od tebe uzimati kamen ugaoni, ni kamen za temelje; nego ćeš biti pusta zauvijek”, govori GOSPODIN.
27 Podignite stijeg u zemlji, zatrubite u trublju među narodima, pripravite narode protiv nje, sazovite sva kraljevstva Ararata, Minija, i Aškenaza; odredite zapovjednika protiv nje; neka konji uzađu kao dlakave gusjenice.
28 Spremite protiv nje narode s kraljevima Medijaca, s njihovim zapovjednicima i sa svim njihovim upraviteljima, i svu zemlju pod njegovom vlašću.
29 Zemlja će drhtati i tugovati: jer će biti provedena svaka GOSPODINOVA nakana protiv Babilona, da se od zemlje babilonske načini pustoš bez stanovnika.
30 Moćnici babilonski odustali su od borbe, ostali su u svojim utvrdama; moć im se izjalovila; postali su kao žene: spalili su njezina prebivališta; njezini su zasuni polomljeni.
31 Jedan brzoteča će trčati ususret drugome, i glasnik ususret glasniku, javiti kralju babilonskome da mu je grad na jednom kraju zauzet,
32 i da su prijelazi zapriječeni, i da su trsku ognjem spalili, i da su ratnici prestravljeni.
33 Jer ovako govori GOSPODIN nad vojskama, Bog Izraelov: “Kći babilonska je kao gumno, vrijeme je da je se izmlati: još malo i doći će vrijeme žetve njezine.
34 ‘Požderao me Nebukadrezar, babilonski kralj, satro me, učinio me praznom posudom, kao zmaj me progutao, napunio je trbuh mojim poslasticama, izbacio me.
35 Nasilje učinjeno meni i mome tijelu neka bude na Babilonu,’ neka kaže stanovnica Siona, ‘i moja krv na stanovnicima Kaldeje’, neka kaže Jeruzalem.”
36 Stoga ovako govori GOSPODIN: “Evo, ja ću zastupati tvoj slučaj i osvetiti se za tebe; ja ću isušiti more njegovo i presušiti njegove izvore.
37 Babilon će postati gomile ruševina, prebivalište zmajeva, zaprepaštenje i ruglo, bez stanovnika.
38 Oni će zajedno rikati kao lavovi; zavijat će kao lavlja mladunčad.
39 Kada se raspale, priredit ću im gozbe i opiti ih da se razvesele, zaspu trajnim snom i ne probude se”, govori GOSPODIN.
40 “Oborit ću ih kao janjad na klanje, kao ovnove s jarcima.
41 Kako li je zauzet Šešak! Kako li je zatečena slava sve zemlje! Kako Babilon postade na zaprepaštenje među narodima!
42 Uzdiglo se more protiv Babilona: prekriven je mnoštvom njegovih valova.
43 Gradovi su mu pustoš, zemlja suha i pustara, zemlja u kojoj nijedan čovjek ne prebiva niti njome prolazi ikoji sin čovječji.
44 Kaznit ću Bela u Babilonu i iznijeti iz njegovih usta ono što je progutao: narodi se više neće stjecati k njemu; jest, zidine Babilona će pasti.
45 Iziđi iz njega, narode moj, i izbavite svaki svoju dušu od GOSPODINOVE žestoke srdžbe.
46 I neka vam srce ne klone, i ne plašite se zbog glasine koja će se čuti u zemlji; glasina će doći jedne godine, i nakon toga će druge godine doći glasina, i nasilje u zemlji, vladar protiv vladara.
47 Stoga, evo, dolaze dani kada ću provesti osudu na babilonskim klesanim likovima; i bit će smetena sva zemlja njegova i svi će njegovi poklani pasti usred njega.
48 Tada će nebo i zemlja, i sve što je u njima, pjevati za Babilon; jer će sa sjevera doći k njemu pustošitelji”, govori GOSPODIN.
49 Kao što je Babilon skrivio da padnu pobijeni Izraelci, tako će pri Babilonu pasti pobijeni cijele zemlje.
50 Vi koji ste maču umakli, odlazite, nemojte stajati mirno: spominjite se GOSPODINA izdaleka i neka vam Jeruzalem dođe u misli.
51 Smeteni smo, zato što smo čuli pogrdu; sramota nam je lica prekrila: jer su tuđinci ušli u svetišta GOSPODINOVA Doma.
52 “Zato, evo, dolaze dani”, govori GOSPODIN, “kada ću ja izvršiti osudu na njegovim klesanim likovima; i stenjat će ranjenici po svoj zemlji njegovoj.
53 Da se Babilon do neba popne i da utvrdi vrhunac svoje snage, ipak će od mene na njega doći pustošitelji”, govori GOSPODIN.
54 Glas vapaja dopire iz Babilona i veliko razaranje iz zemlje Kaldejaca:
55 zato što je GOSPODIN opustošio Babilon i istrijebio iz njega glas veliki. Kada mu valovi riču poput velikih voda, razliježe se zvuk njihova glasa;
56 zato što je na nj, na Babilon, došao pustošitelj, i uhvaćeni su njegovi moćnici, polomljen je svaki od njihovih lukova; jer će mu GOSPODIN Bog, koji naplaćuje, uistinu uzvratiti.
57 “I opit ću njegove knezove, i njegove mudrace, njegove vođe i njegove upravitelje, i njegove moćnike: oni će spavati trajnim snom i neće se buditi”, govori Kralj, kojemu je ime GOSPODIN nad vojskama.
58 Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: “Široke zidine Babilona bit će porušene, a njegova visoka vrata ognjem spaljena; ljudi će se uzalud truditi, i narod za oganj, i bit će iscrpljeni.”
59 Riječ koju je prorok Jeremija zapovjedio Seraji, sinu Maasejina sina Nerije, kada je ovaj s judejskim kraljem Sedekijom u četvrtoj godini njegove vladavine pošao u Babilon. A bijaše taj Seraja smireni knez.
60 Tako Jeremija napisa u knjigu sve zlo koje će doći na Babilon, sve te riječi koje su napisane protiv Babilona.
61 I reče Jeremija Seraji: “Kada dođeš u Babilon, i razvidiš, i pročitaš sve te riječi,
62 tada kaži: ‘O, GOSPODINE, ti si govorio protiv ovoga mjesta, da ga se zatre, da u njemu nitko ne ostane, ni čovjek ni živina, nego da zauvijek bude pusto.’
63 A kada pročitaš ovu knjigu, priveži uz nju kamen i baci je usred Eufrata;
64 i kaži: ‘Ovako će potonuti Babilon, i neće se podići od zla što ću ga na nj dovesti’; i bit će oni iznemogli.” Do ovdje su riječi Jeremijine.
52
1 Sedekiji bijaše dvadeset i jedna godina kada je počeo vladati, i vladao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Njegovoj majci bijaše ime Hamutala, kći Jeremije iz Libne.
2 On je činio ono što je zlo u GOSPODINOVIM očima, prema svemu što bijaše činio Jehojakim.
3 Jer se u Jeruzalemu i Judeji zbog gnjeva GOSPODINOVA, sve dok ih on nije odbacio iz svoje prisutnosti, zbilo to da se Sedekija pobunio protiv babilonskoga kralja.
4 U devetoj godini njegove vladavine, u desetome mjesecu, desetoga dana toga mjeseca, došao je babilonski kralj Nebukadrezar, on i sva njegova vojska, protiv Jeruzalema, i utaborio se protiv njega te sagradio utvrde uokolo.
5 Tako je grad bio opsjednut do jedanaeste godine kralja Sedekije.
6 A u četvrtome mjesecu, devetoga dana toga mjeseca, bijaše žestoka glad u gradu, tako da nije bilo kruha za narod zemlje.
7 Tada grad bî provaljen pa svi ratnici pobjegoše i iziđoše iz grada noću na vrata između dva zida, koja bijahu kod Kraljeva vrta (a Kaldejci bijahu oko grada), i pođoše put Ravnice.
8 Ali kaldejska vojska pođe za kraljem, i uhvatiše Sedekiju na Jerihonskim poljanama; i sva se njegova vojska razbježa od njega.
9 Tada uzeše kralja i odvedoše ga babilonskome kralju u Riblu u zemlji Hamatu, gdje on izreče osudu nad njim.
10 I pogubi babilonski kralj Sedekijine sinove pred njegovim očima, i pogubi u Ribli sve judejske knezove.
11 Zatim iskopa oči Sedekiji; i okova ga kralj babilonski lancima te ga odvede u Babilon i stavi u tamnicu sve do dana njegove smrti.
12 A u petome mjesecu, desetoga dana toga mjeseca, koji bijaše devetnaeste godine babilonskoga kralja Nebukadrezara, dođe Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, koji je služio babilonskome kralju, u Jeruzalem,
13 te spali Dom GOSPODINOV i kraljev dvor; i spali ognjem sve kuće u Jeruzalemu i sve kuće velikaša;
14 a sva vojska Kaldejaca, koja bijaše sa zapovjednikom tjelesne straže, poruši sve zidine oko Jeruzalema.
15 Tada Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, odvede u sužanjstvo neke od siromaha iz naroda, i ostatak naroda koji je preostao u gradu, i one koji su odbjegli, to jest prebjegli babilonskome kralju, i ostatak mnoštva.
16 No zapovjednik tjelesne straže, Nebuzaradan, ostavi neke od siromaha iz zemlje kao vinogradare i ratare.
17 I mjedene stupove koji bijahu u Domu GOSPODINOVU, i podnožja, i mjedeno more koje bijaše u Domu GOSPODINOVU, Kaldejci polomiše te odniješe svu njihovu mjed u Babilon.
18 I odniješe i kotlove, i lopate, i usekače, i zdjele, i žlice, i sve posude s kojima se vršila služba.
19 I umivaonike, i kadionike, i zdjele, i kotlove, i svijećnjake, i žlice, i čaše; ono što bijaše od čistoga zlata, i ono što bijaše od čistoga srebra, odnije zapovjednik tjelesne straže.
20 Dva stupa, jedno more i dvanaest mjedenih bikova koji bijahu pod podnožjima, koje je kralj Salomon bio izradio u Domu GOSPODINOVU: mjedi od svih tih predmeta nije se znalo težine.
21 A što se tiče stupova, visina jednoga stupa bijaše osamnaest lakata, obuhvaćala ga je vrpca od dvanaest lakata, debljina mu bijaše četiri prsta i bio je šupalj.
22 Na njemu bijaše zaglavlje od mjedi; a visina jednoga zaglavlja bijaše pet lakata, s opletom i šipcima uokolo zaglavlja, sve od mjedi. I drugi stup i šipci bijahu jednaki.
23 I bijaše devedeset i šest šîpākā sa strane; uokolo po opletu bijaše u svemu stotinu šîpākā.
24 I uze zapovjednik tjelesne straže svećeničkog poglavara Seraju, i Sefaniju, drugog svećenika, i tri čuvara vrata.
25 Iz grada uze i jednoga eunuha, koji je imao upravu nad ratnicima, i sedam muškaraca od onih koji bijahu uz kralja, koji su se našli u gradu, i glavnoga vojnoga pisara, koji je novačio narod zemlje, i šezdeset ljudi iz naroda zemlje, koji su se našli usred grada.
26 Tako ih Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, uze, i odvede ih k babilonskome kralju u Riblu.
27 I udari ih kralj babilonski i pogubi u Ribli, u zemlji Hamat. Tako je Juda bio odveden u sužanjstvo iz vlastite zemlje.
28 Ovo je narod što ga je Nebukadrezar odveo u sužanjstvo: sedme godine tri tisuće dvadeset i tri Židova;
29 osamnaeste godine Nebukadrezarove odveo je u sužanjstvo iz Jeruzalema osam stotina trideset i dvije osobe;
30 dvadeset i treće godine Nebukadrezarove je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, odveo u sužanjstvo sedam stotina četrdeset i pet Židova. U svemu četiri tisuće i šest stotina osoba.
31 A u trideset i sedmoj godini sužanjstva judejskoga kralja Jehojakina, u dvanaestome mjesecu, dvadeset i petoga dana toga mjeseca, babilonski kralj Evil-Merodak u prvoj godini svoje vladavine podigne glavu judejskome kralju Jehojakinu i izvede ga iz tamnice;
32 i porazgovara ljubazno s njim te postavi njegovo prijestolje iznad prijestolja kraljeva koji bijahu s njim u Babilonu
33 i promijeni mu tamničke halje: i jeo je ovaj stalno kruh pred njim sve dane svoga života.
34 A što se tiče njegove prehrane, kralj babilonski mu je trajno davao hranu, svakodnevni obrok sve do dana njegove smrti, u sve dane njegova života.
