1
1 Salomonova pjesma nad pjesmama.
2 Neka me on ljubi poljupcima svojih usta: jer ljubav tvoja bolja je od vina.
3 Zbog mirisa tvojih dobrih pomasti ime tvoje je kao izlivena pomast: zbog toga te ljube djevice.
4 Privuci me, za tobom ćemo trčati: kralj me uveo u svoje odaje. Bit ćemo radosni i u tebi se veseliti, tvoje ljubavi ćemo se spominjati više negoli vina: tebe ljube čestiti.
5 Crna sam, ali krasna, kćeri jeruzalemske, kao šatori kedarski, kao zavjese Salomonove.
6 Ne gledajte me zato što sam crna, jer je sunce pogledalo na mene: djeca moje majke na mene su se rasrdila, postavila su me za čuvaricu vinogradâ; ali svoj vlastiti vinograd nisam čuvala.
7 Reci mi, ti koga ljubi duša moja, gdje paseš, gdje u podne daješ svome stadu odmora: jer zašto da budem kao netko koga otpravljaju stada tvojih pratioca?
8 Ako ne znaš, ti najljepša među ženama, pođi za tragovima stada i pasi svoje kozliće kraj pastirskih šatora.
9 Usporedio sam te, ljubavi moja, s konjima upregnutim u kola faraonova.
10 Prekrasni su ti obrazi s nizovima dragulja, vrat tvoj sa zlatnim ogrlicama.
11 Načinit ćemo ti obrube od zlata sa srebrnim zrncima.
12 Dok kralj sjedi za svojim stolom, nard moj svoj miris odašilje.
13 Svežanj smirne meni je moj ljubljeni; svu noć ležat će među mojim grudima.
14 Moj ljubljeni mi je kao stručak henina cvijeta u vinogradima En-Gedija.
15 Gle, lijepa si, ljubavi moja; gle, lijepa si; oči imaš kao golubice.
16 Gle, lijep si, ljubljeni moj; jest, dražestan si; i zelenilo je naša postelja.
17 Grede kuće naše su cedri, a jele su rogovi krova našega.
2
1 Ja sam ruža šaronska, i ljiljan iz dolina.
2 Kao ljiljan među trnjem, takva je ljubljena moja među kćerima.
3 Kao stablo jabuke među šumskim stablima, takav je moj ljubljeni među sinovima. S užitkom sam sjedila u njegovoj sjeni i plod njegov bijaše sladak mome nepcu.
4 Uveo me u kuću gozbe, i stijeg njegov nada mnom bijaše ljubav.
5 Potkrijepite me vrčevima, okrijepite me jabukama: jer sam nemoćna od ljubavi.
6 Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnica me njegova grli.
7 Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, srnama i košutama poljskim, da ne raspirujete i ne budite moju ljubav, sve dok on ne htjedne.
8 Glas moga ljubljenoga! Gle, on dolazi skačući po brdima, poskakujući po brežuljcima.
9 Moj ljubljeni je kao srna ili kao mladi jelen: gle, on stoji za našim zidom, gleda kroz prozore, pokazuje se kroz rešetke.
10 Moj ljubljeni prozbori i reče mi: “Ustani, ljubavi moja, krasotice moja, i dođi.
11 Jer, gle, zima je prošla, kiša je prestala i otišla;
12 cvijeće se po zemlji pokazuje; došlo je vrijeme ptičjega pjeva i glas se grličin čuje u našem kraju;
13 smokva je potjerala svoje zelene plodove, a trsje s nježnim grožđem krasno miriše. Ustani, ljubavi moja, krasotice moja, i dođi.”
14 O, golubice moja, koja si u pukotinama stijene, na tajnim mjestima u vrleti, daj mi da ti vidim lice, daj mi da ti čujem glas; jer sladak ti je glas i lice ti je krasno.
15 Pohvatajmo si lisice, male lisice koje upropaštavaju trsje: jer naše trsje ima nježno grožđe.
16 Moj ljubljeni je moj i ja sam njegova: on pase među ljiljanima.
17 Dok svane dan i pobjegnu sjene, vrati se, ljubljeni moj, i budi kao srna ili kao mladi jelen na gorju Beteru.
3
1 Na postelji svojoj noću tražih onoga koga ljubi duša moja: tražih ga, ali ga ne nađoh.
2 Ustat ću sada i poći naokolo po ulicama grada i po trgovima tražiti onoga koga ljubi duša moja: tražih ga, ali ga ne nađoh.
3 Nađoše me stražari koji gradom obilaze, kojima rekoh: “Vidjeste li onoga koga ljubi duša moja?”
4 Tek što sam otišla od njih, kadli nađoh onoga koga ljubi duša moja: uhvatih ga i ne puštah ga, sve dok ga ne dovedoh u kuću majke svoje, u ložnicu one koja me začela.
5 Zaklinjem vas, o kćeri jeruzalemske, srnama i košutama poljskim, da ne raspirujete i ne budite moju ljubav dok on ne htjedne.
6 Tko je taj koji dolazi iz pustare kao stupovi dima, namirisan smirnom i tamjanom, svim prašcima trgovačkim?
7 Gle njegovu nosiljku, to je Salomonova; oko nje su šezdesetorica hrabrih muževa od junakâ Izraelovih.
8 Svi oni drže mačeve i vješti su u boju: svaki ima svoj mač o bedru, zbog straha noćnoga.
9 Kola si je načinio kralj Salomon od drva libanonskoga.
10 Stupove je njihove načinio od srebra, dno od zlata, pokrov od grimiza, a unutrašnjost im je prekrivena ljubavlju za kćeri jeruzalemske.
11 Iziđite, kćeri sionske, i gledajte kralja Salomona s krunom kojom ga je majka okrunila u dan njegova vjenčanja i u dan radosti srca njegova.
4
1 Gle, prekrasna si, ljubavi moja, gle, prekrasna si; imaš oči kao golubica pod svojim uvojcima: kosa ti je kao stado koza koje se ukazuje s brda Gileada.
2 Zubi su ti kao stado netom ostriženih ovaca koje uzlaze s kupanja, od kojih svaka koti blizance i među kojima ni jedna nije jalova.
3 Usne tvoje su kao traka grimiza i govor ti je prijatan: sljepoočice su ti kao kriške mogranja među tvojim uvojcima.
4 Vrat tvoj je kao kula Davidova za oružje sagrađena, na kojoj visi tisuću štitova, sve štitovi junakâ.
5 Obje tvoje dojke su kao dvije mlade srne blizanke, koje pasu među ljiljanima.
6 Dok ne osvane dan i pobjegnu sjene, poći ću do brda smirne i do brežuljka tamjana.
7 Sva si krasna, ljubavi moja, nema nedostatka u tebi.
8 Dođi sa mnom s Libanona, suprugo moja, sa mnom s Libanona: pogledaj s vrha Amane, s vrha Senira i Hermona, od lavljih spilja, s gorja leopardâ.
9 Srce si mi ushitila, sestro moja, suprugo moja; srce si mi ushitila jednim svojim okom, jednom ogrlicom vrata svojega.
10 Kako je krasna tvoja ljubav, sestro moja, suprugo moja! Koliko je tvoja ljubav bolja od vina i miris tvojih pomasti od svih začina!
11 S tvojih usana, suprugo moja, kaplje kao iz saća pčelinjega: med i mlijeko ti je pod jezikom; i miris haljina tvojih je kao miris Libanona.
12 Kao vrt ograđen sestra je moja, supruga moja; izvor začepljen, zdenac zapečaćen.
13 Tvoje mladice su vrt mogranja s ugodnim plodovima: henom i nardom,
14 nardom i šafranom, mirišljavom trskom i cimetom, sa svim stablima tamjana, smirnom i alojom, sa svim najvažnijim začinima;
15 vrtni izvor, zdenac žive vode i potoci s Libanona.
16 Ustani, sjeverni vjetre, i dođi, južni, zapuši nad mojim vrtom da miomirisi njegovi van poteku. Neka moj ljubljeni dođe u svoj vrt i jede njegove tečne plodove.
5
1 Došao sam u svoj vrt, sestro moja, suprugo moja: nabrao sam svoju smirnu sa svojim balzamom; pojeo sam svoje saće sa svojim medom; popio sam svoje vino sa svojim mlijekom: jedite, prijatelji, pijte; jest, pijte obilno, ljubljeni.
2 Ja spavam, ali srce moje bdije: to je glas moga ljubljenoga koji kuca govoreći: “Otvori mi, sestro moja, ljubavi moja, moja golubice, neokaljana moja; jer glava mi je puna rose i moji uvojci noćnih kapi.”
3 “Skinula sam haljinu; kako da je odjenem? Noge sam oprala; kako da ih okaljam?”
4 Moj ljubljeni pruži svoju ruku kod otvora vrata i moja utroba uzdrhta za njim.
5 Ustadoh da otvorim svome ljubljenome i stadoše mi ruke kapati smirnom i prsti moji smirnom miomirisnom po ručicama zasuna.
6 Otvorih svome ljubljenome, ali se moj ljubljeni povukao, i bijaše otišao; duša mi je klonula kad je govorio: tražih ga, ali ga ne mogoh naći; zvah ga, ali mi on ne odgovori.
7 Nađoše me stražari koji su obilazili gradom, izudaraše me, izraniše me; čuvari zidina uzeše moj veo.
8 Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, ako nađete moga ljubljenoga, recite mu da sam bolna od ljubavi.
9 “Što je tvoj ljubljeni više negoli drugi ljubljeni, o najljepša među ženama? Što je tvoj ljubljeni više negoli drugi ljubljeni da nas tako zaklinješ?”
10 “Moj ljubljeni je bijel i rumen, najistaknutiji između njih deset tisuća.
11 Glava mu je kao najčišće zlato, njegovi su uvojci gusti i crni poput gavrana.
12 Oči njegove su kao oči golubâ kraj voda tekućica, oprane mlijekom i prikladno usađene.
13 Obrazi su mu kao gredica sa začinima, kao dražesno cvijeće, usne su mu kao ljiljani, kaplju smirnom miomirisnom.
14 Ruke su mu kao zlatno prstenje optočeno berilom, trbuh mu je kao svijetla bjelokost prekrivena safirima.
15 Noge su mu kao stupovi od mramora postavljeni na podnožja od čistoga zlata; izgledom je kao Libanon, izvrstan kao cedrovi.
16 Usta su mu nadasve slatka: jest, sav je dražestan. To je moj ljubljeni, to je moj prijatelj, o kćeri jeruzalemske.”
6
1 “Kamo je otišao tvoj ljubljeni, o najljepša među ženama? Kamo je tvoj ljubljeni skrenuo? da ga s tobom tražimo.”
2 “Moj ljubljeni je sišao u svoj vrt, do gredica sa začinima, da pase u vrtovima i da sabire ljiljane.
3 Ja sam svojega ljubljenoga, i moj ljubljeni je moj: on pase među ljiljanima.”
4 “Prekrasna si, o ljubavi moja, kao Tirsa, krasna kao Jeruzalem, strašna kao vojska pod stjegovima.
5 Odvrati svoje oči od mene, jer su me svladale: kosa ti je kao stado koza što se ukazuje s Gileada.
6 Zubi su ti kao stado netom ostriženih ovaca koje uzlaze s kupanja, od kojih svaka koti blizance i među kojima ni jedna nije jalova.
7 Kao kriška mogranja sljepoočice su tvoje među tvojim uvojcima.
8 Šezdeset je kraljica i osamdeset priležnica, a djevicâ bez broja.
9 Moja golubica, moja neukaljana, samo je jedna; ona je jedina u svoje majke, ona je izabranica one koja ju je rodila. Kćeri je vidješe i blagosloviše je; jest, kraljice i priležnice, i proslaviše je.
10 Tko je ta koja gleda kao jutro, krasna kao mjesec, bistra kao sunce i strašna kao vojska sa stjegovima?
11 Otišao sam dolje u vrt orahâ vidjeti plodove doline, i vidjeti cvate li trs i pupaju li mogranji.
12 Prije negoli postah svjestan, duša me učinila poput kola Aminadabovih.
13 Vrati se, vrati, o Sulamko! Vrati se, vrati, da te možemo gledati. Što ćete vidjeti u Sulamki? Kao da su to dvije vojske združene.
7
1 Kako su ti krasna stopala u sandalama, kćeri kneževska! Pregibi tvojih bedara su kao dragulji, djelo ruku umjetnika.
2 Pupak tvoj je kao čaša okrugla u kojoj ne nedostaje pića, trbuh ti je kao stog pšenice okružen ljiljanima.
3 Tvoje dojke su kao dvije mlade srne blizanke.
4 Vrat tvoj je kao kula od bjelokosti, oči tvoje su kao ribnjaci u Hešbonu kod vrata betrabimskih, nos ti je kao kula libanonska koja gleda prema Damasku.
5 Glava ti je kao Karmel, a kosa na glavi tvojoj kao grimiz; kralj se zadržao u predvorjima.
6 Kako si krasna i kako si ugodna, ljubavi, za užitke!
7 Stas ti je kao u palme, a grudi tvoje kao grozdovi.
8 Rekoh: “Popet ću se na palmu, dohvatiti grane njezine: dojke će tvoje biti kao grozdovi na trsu, a miris tvoga nosa kao jabuke;
9 i nepce usta tvojih je kao najbolje vino za moga ljubljenoga, koje teče dolje čineći da govore usne onih koji su usnuli.
10 Ja pripadam svome ljubljenome i on me je željan.
11 “Dođi, ljubljeni moj, pođimo u polje; daj da noćimo u selima.
12 Uzađimo rano u vinograde da vidimo cvate li loza, pojavljuje li se nježno grožđe i pupaju li mogranji: ondje ću ti dati svoje ljubavi.
13 Mandragore mirišu, a na našim vratima ima svakovrsnih ugodnih plodova, novih i starih, koje sam pohranila za tebe, ljubljeni moj.
8
1 O kada bi ti bio kao moj brat, koji je sisao prsa moje majke! kada bih te našla vani, poljubila bih te; jest, i ne bih bila prezrena.
2 Povela bih te i uvela u kuću svoje majke, koja bi me poučila: dala bih ti da piješ začinjeno vino od soka mojih mogranja.
3 Njegova bi mi lijeva ruka bila pod glavom, a desnom bi me grlio.
4 Zaklinjem vas, o kćeri jeruzalemske, da ne raspirujete i ne budite moju ljubav dok on ne htjedne.
5 Tko je ta koja dolazi iz pustare naslonjena na svoga ljubljenoga? Pod jabukom sam te probudio: ondje te tvoja mati rodila; ondje te rodila ona koja te rodila.
6 Stavi me kao pečat na svoje srce, kao žig na svoju mišicu, jer ljubav je jaka kao smrt; ljubomora je kao grob okrutna: žar njezin je poput žara žestoko rasplamtjela ognja.
7 Mnoge vode ne mogu ljubav ugasiti, niti je rijeke mogu potopiti: ako bi čovjek dao sav imetak svoga doma za ljubav, bilo bi to krajnje prezreno.
8 Imamo malu sestru, i ona još nema grudi: što da učinimo za našu sestru u dan kada bude riječ o njoj?
9 Ako ona bude zid, sagradit ćemo na njoj palaču od srebra; ako bude vrata, obložit ćemo je cedrovim daskama.
10 Ja sam zid i grudi moje su kao kule: tada bijah u njegovim očima kao ona koja je našla naklonost.
11 Salomon je imao vinograd kod Baal-Hamona; izdao je vinograd čuvarima i svaki mu je za njegov urod trebao donositi tisuću srebrnjaka.
12 Moj je vinograd preda mnom: ti, Salomone, trebaš primiti tisuću, a oni koji čuvaju njegov urod, dvije stotine.
13 Ti koja boraviš u vrtovima, drugovi slušaju glas tvoj: daj mi da ga i ja čujem.
14 Požuri, ljubljeni moj, i budi kao srna ili mladi jelen na gorama miomirisâ.
