Stari zavjet
Vrati na kategoriju Stari zavjet

19 Psalmi

1

1 Blagoslovljen je čovjek koji ne hodi po savjetu bezbožnikâ, ne stoji na putu grešnikâ i ne sjedi u zboru podrugljivaca,

2 Nego uživa u zakonu GOSPODINOVU i o zakonu njegovu razmišlja dan i noć.

3 On će biti kao stablo zasađeno kraj tekućih voda, koje plod svoj u svoje vrijeme donosi; njegov list neće venuti i uspijevat će što god on čini.

4 Nisu takvi bezbožnici; nego su oni kao pljeva koju vjetar odnosi.

5 Stoga bezbožnici neće opstati na sudu, niti grešnici u zajednici pravednikâ.

6 Jer GOSPODIN zna put pravednih, a put bezbožnih će propasti.

2

1 Zašto bijesne pogani i narodi smišljaju ispraznosti?

2 Svrstavaju se kraljevi zemaljski, i vijećaju vladari protiv GOSPODINA i protiv njegova pomazanika, rekavši:

3 “Pokidajmo sveze njihove i odbacimo od sebe spone njihove.”

4 Smijat će se onaj koji na nebu stoluje: Gospodin će ih podsmjehu izvrgnuti.

5 Tada će im on progovoriti u svome gnjevu i zbuniti ih u svojoj jarosti:

6 “Ja svoga kralja postavih na Sionu, svetoj gori svojoj. ¶

7 Obznanit ću odredbu: GOSPODIN mi reče: Ti si Sin moj; ja te danas rodih.

8 Zaišti od mene i dat ću ti pogane u baštinu, i krajnje dijelove zemlje tebi u posjed.

9 Razbit ćeš ih štapom željeznim; smrskati ih kao sûd lončarev.” ¶

10 Budite sada mudri, o kraljevi: poučite se, vi suci zemaljski.

11 Služite GOSPODINU sa strahom i radujte se s drhtanjem.

12 Poljubite Sina da se on ne razgnjevi, a vi propadnete na putu kada se njegov gnjev tek malo raspali. Blagoslovljeni su svi oni koji se u njega uzdaju.

Psalam Davidov; kada je on bježao od svoga sina Abšaloma.

3

1 GOSPODINE, kako se umnožiše oni koji me uznemiruju; mnogo je onih koji protiv mene ustaju.

2 Mnogo ih je koji za dušu moju govore: “Nema mu pomoći u Bogu.” Selah.

3 Ali ti si, GOSPODINE, meni štit; slava moja i onaj koji mi glavu podiže. ¶

4 Glasom svojim GOSPODINU zavapih i on me usliša sa svete gore svoje. Selah.

5 Ja legoh i zaspah, i probudih se, jer me GOSPODIN poduprije.

6 Neću se bojati desettisućâ onih koji se sa svih strana protiv mene svrstaše.

7 Ustani, GOSPODINE; spasi me, Bože moj: jer ti si po čeljusti udario sve neprijatelje moje; ti si razbio zube bezbožnicima.

8 Spasenje pripada GOSPODINU; na tvome narodu je tvoj blagoslov. Selah.

Zborovođi, uz žičana glazbala.

Psalam Davidov.

4

1 Čuj me kada zazovem, o Bože pravednosti moje: rasprostranio si me kada bijah u tjeskobi; iskaži mi milosrđe i usliši molitvu moju.

2 O, sinovi čovječji, dokle ćete moju slavu u sramotu izvrtati? dokle ćete ljubiti ispraznost i laž slijediti? Selah.

3 Ali znajte da je GOSPODIN za sebe odvojio onoga tko je pobožan: GOSPODIN će me uslišati kada ga zazovem.

4 U strahopoštovanju budite i ne mojte griješiti; razgovarajte sa srcem svojim na ležaju svome i umirite se. Selah.

5 Prinesite žrtve pravednosti i uzdajte se u GOSPODINA. ¶

6 Mnogo je onih koji govore: “Tko će nam ikakvo dobro iskazati?” Obasjaj nas, GOSPODINE, svjetlošću lica svojega.

7 U moje si srce usadio više radosti negoli njima u doba kada im je obilno rodila pšenica i vino.

8 Ja ću u miru i leći i usnuti: jer mi samo ti, GOSPODINE, daješ da prebivam u sigurnosti.

Zborovođi, uz duhaća glazbala.

Psalam Davidov.

5

1 Prikloni uho mojim riječima, GOSPODINE, razmotri razmišljanje moje.

2 Poslušaj glas moga vapaja, Kralju moj i Bože moj: jer tebi ću se moliti.

3 Zorom ćeš glas moj čuti, o GOSPODINE; u zoru ću tebi svoju molitvu upravljati i pogled podizati.

4 Jer ti nisi Bog kome bi bila mila zloća; niti će zlo s tobom prebivati.

5 Bezumnici neće opstati pred tvojim očima: ti mrziš sve one koji čine nepravdu.

6 Ti ćeš uništiti one koji laž govore: GOSPODIN se gnuša krvolokâ i varalice. ¶

7 A ja ću u obilju tvoga milosrđa ući u dom tvoj; i klanjat ću se u strahu tvome prema svetom Hramu tvojemu.

8 U pravednosti me svojoj vodi, GOSPODINE, radi neprijatelja mojih; pred licem mojim poravnaj put svoj.

9 Jer nema vjernosti u ustima njihovim, nutrina im je sama opakost, grlo njihovo grob je otvoren, jezikom svojim laskaju.

10 Uništi ih, Bože; neka padnu zbog vlastitih savjeta; zbog mnoštva prijestupa njihovih izbaci ih, jer se protiv tebe pobuniše.

11 Ali neka se raduju svi oni koji se u tebe uzdaju; neka svagda radosno kliču, jer ih ti štitiš: neka se u tebi raduju i oni koji ljube ime tvoje.

12 Jer ti ćeš, GOSPODINE, blagosloviti pravednoga; kao štitom ćeš ga naklonošću svojom okružiti.

Zborovođi, na žičanim glazbalima, na šeminit. Psalam Davidov.

6

1 GOSPODINE, nemoj me u srdžbi svojoj koriti, ni kažnjavati u žestini svog nezadovoljstva.

2 Smiluj mi se, GOSPODINE, jer sam slab: iscijeli me, GOSPODINE, jer su izmučene kosti moje.

3 I duša je moja žestoko izmučena: a ti, GOSPODINE, dokle ćeš još?

4 Vrati se, GOSPODINE, izbavi dušu moju; spasi me zbog milosrđa svojega.

5 Jer u smrti nema spomena na tebe: u grobu tko će te hvaliti?

6 Iznemogao sam od jecanja; svu noć postelju svoju zalijevam, suzama ležaj svoj natapam.

7 Oko mi sahne od žalosti; ostarje zbog svih svojih neprijatelja. ¶

8 Odstupite od mene, svi vi koji činite bezakonje, jer je GOSPODIN čuo glas plača mojega.

9 Čû GOSPODIN molbu moju; GOSPODIN će prihvatiti moju molitvu.

10 Neka se postide i propadnu svi neprijatelji moji: neka se smjesta vrate i budu posramljeni.

Tužaljka Davidova, koju je on ispjevao GOSPODINu zbog riječi Kuša Benjaminovca.

7

1 GOSPODINE, Bože moj, u tebe se uzdam: spasi me od svih koji me progone i izbavi me:

2 Da mi ne razdere dušu kao lav i raskomada kada nema nikoga da izbavi.

3 O, GOSPODINE, Bože moj, ako sam to učinio, ako je nepravda u mojim rukama,

4 Ako sam zlom uzvratio onome tko je bio u miru sa mnom (jest, oslobodio sam onoga koji mi je bez razloga neprijatelj),

5 Neka neprijatelj progoni dušu moju i sustigne je; jest, neka zgazi na zemlji život moj i čast moju u prah baci. Selah.

6 Ustani, GOSPODINE, u srdžbi svojoj, podigni se zbog bijesa mojih neprijatelja; probudi se zbog mene radi suda koji si odredio.

7 Tako će te zbor naroda okružiti: vrati se, stoga, zbog njih u visinu.

8 GOSPODIN će suditi narodima: sudi mi, GOSPODINE, prema pravednosti mojoj i prema čestitosti koja je u meni.

9 Daj da dođe kraj opakosti opakih, a pravednika utvrdi: jer Bog pravedni ispituje srca i bubrege. ¶

10 Moja obrana je od Boga, koji spašava one čestita srca.

11 Bog sudi pravednika i srdi se Bog svaki dan na opakoga.

12 Ako se ovaj ne obrati, naoštrit će on mač svoj; napeo je lûk svoj i pripravio.

13 Pripravio je za njega i oruđe smrti; strijele svoje usmjerava on protiv progoniteljâ.

14 Gle, zatrudnio je nepravdom, i začeo pakost, i rodio prijevaru.

15 Kopao je jamu i iskopao je, i pao u prokop koji je napravio.

16 Pakost će se njegova vratiti na njegovu vlastitu glavu i njegov će nasilni postupak doći na njegovo vlastito tjeme.

17 Ja ću hvaliti GOSPODINA zbog njegove pravednosti i pjevati hvalospjev imenu GOSPODINA Svevišnjega.

Zborovođi, na gitit.

Psalam Davidov.

8

1 GOSPODINE, Gospodine naš, kako je veličanstveno ime tvoje po svoj zemlji! Postavio si slavu svoju povrh nebesa.

2 Iz usta male djece i dojenčadi sebi si snagu odredio zbog neprijatelja svojih, da ušutkaš neprijatelja i osvetnika. ¶

3 Kada gledam tvoja nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde, koje si ti odredio;

4 Što je čovjek, da ga se ti spominješ? i sin čovječji, da ga ti pohodiš?

5 Jer učinio si ga tek malo nižim od anđelâ i okrunio ga slavom i čašću.

6 Učinio si ga da ima vlast nad djelima tvojih ruku; sve si podložio pod noge njegove:

7 Sve ovce i volove; jest, i životinje poljske;

8 Ptice nebeske i ribe morske, i sve ono što prolazi morskim putovima.

9 GOSPODINE, Gospodine naš, kako je veličanstveno ime tvoje po svoj zemlji!

Zborovođi, na “Smrt junaka”. Psalam Davidov.

9

1 Hvalit ću te, GOSPODINE, svim srcem svojim; obznanjivat ću sva tvoja čudesna djela.

2 Radovat ću se i veseliti se u tebi: hvalu ću pjevati tvome imenu, Svevišnji.

3 Kada se neprijatelji moji natrag okrenu, pasti će i propasti pred licem tvojim.

4 Jer ti si podržao moje pravo i parnicu moju; sjeo si na prijestolje sudeći pravedno.

5 Prekorio si neznabošce, uništio si zle, ime si im izbrisao za vijeke vjekova.

6 O, neprijatelju, došla je vječna propast: razorio si im gradove; s njima je propao i spomen njihov.

7 Ali GOSPODIN ostaje zauvijek; za sud je on pripravio svoje prijestolje.

8 On će suditi svijetu u pravednosti, pošteno će presuditi narodima.

9 GOSPODIN će biti i utočište potlačenima, utočište u danima tjeskobe.

10 U tebe će se uzdati oni koji znaju ime tvoje: jer ti, GOSPODINE, nisi napustio one koji tebe traže. ¶

11 Pjevajte hvale GOSPODINU, koji prebiva na Sionu: objavljujte među narodima djela njegova.

12 Kada povede istragu za krv, sjetit će ih se; ne zaboravlja on vapaj poniznih.

13 Smiluj mi se, GOSPODINE; pogledaj nevolju koju trpim od onih koji me mrze; ti si me od vrata smrti podigao,

14 Kako bih mogao kazivati svu hvalu tvoju na vratima Kćeri sionske: radovat ću se u spasenju tvojemu.

15 Neznabošci padoše u jamu koju iskopaše: u mrežu koju sami sakriše uhvaćena je noga njihova.

16 GOSPODIN se proslavio osudom koju je izvršio: bezbožnik se zapleo u djelo vlastitih ruku. Higajon. Selah.

17 Zli će biti otposlani u pakao, i svi narodi koji Boga zaboravljaju.

18 Jer neće za svagda biti zaboravljen potrebiti; očekivanje ubogih neće propasti zauvijek.

19 Ustani, GOSPODINE; da čovjek ne nadvlada: neka se pred licem tvojim sudi poganima.

20 U strah ih uvedi, GOSPODINE: neka spoznaju narodi da su samo ljudi. Selah.

10

1 Zašto, GOSPODINE, stojiš izdaleka? Zašto se kriješ u danima tjeskobe?

2 U svojoj oholosti opaki progoni uboga; neka se oni uhvate u spletke koje su sami smislili.

3 Jer opaki se hvasta željom svoga srca, i blagoslivlja gramzljivca, koga GOSPODIN prezire.

4 Opaki, u uznositosti svoga lica, neće tragati za Bogom; nema Boga ni u jednoj od njegovih misli.

5 Putovi su mu svagda izopačeni; tvoji su sudovi daleko od njegova pogleda: kao na sve neprijatelje svoje prezrivo on na njih otpuhuje.

6 U srcu svome reče: “Neću se pokolebati, jer me zlo neće snaći nikada.”

7 Usta njegova puna su kletve, lukavstva i prijevare: pod jezikom njegovim je zloća i ispraznost.

8 Sjedi u seoskim skrovištima; na tajnim mjestima ubija on nedužna: oči njegove vrebaju uboga.

9 Potajice leži u zasjedi kao lav u svojoj špilji: leži u zasjedi da zgrabi uboga kada ga u svoju mrežu uvuče.

10 Zguri se on, i unizi se, da ubogi padne od snage njegove.

11 U srcu svome reče: “Bog je zaboravio: sakrio je lice svoje; neće on to nikada vidjeti.” ¶

12 Ustani, GOSPODINE, digni ruku svoju, Bože: ne zaboravi ponizne.

13 Zašto bezbožnik prezire Boga? govoreći u svome srcu: “Ti za to nećeš ništa zahtijevati.”

14 Ti si to vidio; jer ti gledaš nedjela i pakost, da uzvratiš rukom svojom: tebi se prepušta ubogi; ti si pomoćnik siročadi.

15 Satri mišicu opaku i zlu čovjeku: istražuj njegovu opakost dok je više ne nađeš.

16 GOSPODIN je Kralj u vijeke vjekova: iz zemlje njegove nestade neznabožaca.

17 GOSPODINE, ti si čuo želju poniznih: ti ćeš pripraviti srce njihovo, ti ćeš dati da čuje uho tvoje;

18 Da obraniš pravo siročadi i ugnjetenih, da više ne tlači čovjek zemaljski.

Zborovođi. Psalam Davidov.

11

1 U GOSPODINA se uzdam; zašto mojoj duši govorite: “Odleti kao ptica u goru svoju!”

2 Jer evo, opaki lûk svoj napinju, strijelu svoju na tetivu polažu da iz potaje ustrijele one koji su pravedna srca.

3 Ako su temelji razoreni, što može učiniti pravednik? ¶

4 GOSPODIN je u svome svetome hramu, prijestolje GOSPODINOVO je na nebu: oči njegove motre; vjeđe njegove proniču sinove ljudske.

5 GOSPODIN iskušava pravednoga; ali opakoga, i onoga koji voli nasilje, mrzi duša njegova.

6 Na opake će on izliti stupice, oganj i sumpor, i vjetar stravični: to će biti udio čaše njihove.

7 Jer pravedni GOSPODIN ljubi pravednost; pravednici gledaju lice njegovo.

Zborovođi, na šeminit.

Psalam Davidov.

12

1 Pomozi, GOSPODINE, jer je sve manje pobožnih; jer nestalo je vjernih među djecom ljudskom.

2 Svatko govori isprazno sa svojim bližnjim: usnama laskavim i srcem dvoličnim govore.

3 Istrijebit će GOSPODIN sve usne laskave i jezik koji govori drskosti;

4 Koji rekoše: “Jezikom ćemo svojim nadvladati; naše usne nama pripadaju: tko je gospodar nad nama?”

5 “Zbog tlačenja ubogih, zbog uzdisanja potrebitih, sada ću ustati,” govori GOSPODIN; “u sigurnost ću ga izvesti od onoga tko na nj otpuhuje.”

6 Riječi GOSPODINOVE su riječi čiste; kao srebro u zemljanoj peći pretopljeno, sedam puta pročišćeno.

7 Ti ćeš ih čuvati, GOSPODINE; ti ćeš ih očuvati od ovoga naraštaja zauvijek.

8 Bezbožnici hode naokolo dok se veličaju ljudi najopakiji.

Zborovođi. Psalam Davidov.

13

1 Dokle ćeš me zaboravljati, GOSPODINE? Zar dovijeka? Dokle ćeš skrivati svoje lice od mene?

2 Dokle ću nositi savjet u duši imajući svakodnevno žalost u srcu? Dokle će se neprijatelj moj dizati nada mnom?

3 Razmotri i usliši me, GOSPODINE, Bože moj: prosvijetli oči moje da ne zaspim snom smrti;

4 Da ne bi kazao neprijatelj moj: “Nadvladao sam ga”; i da se oni koji me pritišću ne raduju kada posrnem.

5 No ja sam se pouzdao u tvoje milosrđe; srce će se moje radovati tvome spasenju.

6 Pjevat ću GOSPODINU, jer je dobrostivo sa mnom postupio.

Zborovođi. Psalam Davidov.

14

1 Reče bezumnik u svome srcu: “Nema Boga.” Izopačeni su, odvratna djela učiniše, nema nikoga da čini dobro.

2 GOSPODIN s neba gleda na djecu ljudsku da vidi ima li koga tko razumije i tko Boga traži.

3 Svi su zastranili, svi zajedno postali su nečisti: nema nikoga da čini dobro, ni jednog jedinog. ¶

4 Nemaju li znanja svi ti zlotvori? koji narod moj proždiru kao što kruh jedu i ne zazivaju GOSPODINA.

5 Eno ih u strahu veliku: jer Bog je u naraštaju pravednih.

6 Prezreli ste nakanu ubogog, ali je GOSPODIN utočište njegovo.

7 O da sa Siona dođe spas Izraelu! Kada GOSPODIN vrati narod svoj iz sužanjstva radovat će se Jakov i veseliti se Izrael.

Psalam Davidov

15

1 GOSPODINE, tko će prebivati u tvome šatoru? Tko će stanovati na tvojoj svetoj gori?

2 Onaj tko hodi čestito, tvori pravednost i u svome srcu govori istinu.

3 Onaj tko ne kleveće svojim jezikom, ne čini zlo svome bližnjemu i ne prihvaća pogrdu protiv svoga bližnjega.

4 U čijim je očima nevaljalac prezren, a poštuje one koji se boje GOSPODINA. Onaj tko se na vlastitu štetu zaklinje i to ne mijenja.

5 Onaj tko ne daje svoj novac na lihvu i ne prima mito protiv nedužnoga. Onaj tko to radi, neće posrnuti nikada.

Miktam Davidov.

16

1 Sačuvaj me, Bože, jer u tebe svoje uzdanje polažem.

2 Dušo moja, ti reče GOSPODINU: “Ti si Gospodin moj: dobrota moja tebi ne treba,

3 Nego svetima koji su u zemlji, i vrsnima, u kojima je sva milina moja.”

4 Umnožit će se žalost onima koji hitaju za drugim bogom: njihove krvne ljevanice ja prinositi neću, niti ću na usne svoje uzimati imena njihova.

5 GOSPODIN je dio baštine moje i moje čaše: ti održavaš moj udio.

6 Na ugodna mjesta pali su moji konopci; jest, krasnu ja imam baštinu.

7 Blagoslivljat ću GOSPODINA, koji me savjetovao; i bubrezi me moji noću poučavaju. ¶

8 Postavio sam GOSPODINA svagda preda se: budući da mi je on zdesna, neću posrnuti.

9 Zbog toga je radosno srce moje i veseli se slava moja; i tijelo će moje u nadi počivati.

10 Jer mi nećeš ostaviti dušu u paklu; ni dopustiti da Svetac tvoj vidi raspadanje.

11 Ti ćeš mi pokazati put života: punina radosti pred licem je tvojim, tebi zdesna blaženstva su zauvijek.

Davidova molitva

17

1 Usliši, GOSPODINE, ono što je pravedno; poslušaj vapaj moj; prikloni uho k mojoj molitvi, koja ne silazi s usana himbenih.

2 Iz tvoje prisutnosti neka dođe moja presuda; neka oči tvoje uvide ono što je pravo.

3 Iskušao si srce moje; noću si me pohodio; prokušao si me i ništa nećeš naći; nakanio sam da usta moja ne griješe.

4 Što se tiče ljudskih djela, po riječima tvojih usana očuvao sam se od razarateljevih putova.

5 Hod mi održi na stazama tvojim, da koraci moji ne klize.

6 Tebe prizvah, jer ti ćeš me uslišati, Bože: prigni k meni uho svoje i poslušaj moje riječi.

7 Pokaži mi svoju čudesnu dobrotu, ti koji one koji se u tebe uzdaju svojom desnicom izbavljaš od onih koji se protiv njih podižu. ¶

8 Čuvaj me kao zjenicu svoga oka, pod sjenu krila svojih zakloni me,

9 Od opakih koji me tlače, od mojih smrtnih neprijatelja koji me okružuju.

10 Salom vlastitim su optočeni: ustima svojim govore nadmeno.

11 U koracima našim sada su nas opkolili, oči svoje k zemlji oborili;

12 Kao lav lakom za svojom lovinom i kao mladi lav što vreba iz potaje.

13 Ustani, GOSPODINE, osujeti ga i obori ga: izbavi moju dušu od zlotvora, koji je mač tvoj;

14 Od ljudi koji su ruka tvoja, GOSPODINE, od ljudi ovoga svijeta, kojima je udio u ovome životu, kojima trbuh puniš svojim skrivenim blagom: oni imaju mnogo djece, a ostatak svoga imetka ostavljaju svojoj dojenčadi.

15 Što se tiče mene, ja ću u pravednosti gledati lice tvoje: nasitit ću se, kada se probudim, s likom tvojim.

Zborovođi. Psalam Davida, sluge GOSPODINOVA, koji je izrekao GOSPODINU riječi ove pjesme u dan u koji ga je GOSPODIN izbavio iz ruke svih njegovih neprijatelja i iz ruke Šaulove. I reče on:

18

1 Ljubit ću te, GOSPODINE, snago moja.

2 GOSPODIN je stijena moja, tvrđava moja i izbavitelj moj; Bog moj, snaga moja, u njega ću se uzdati; štit moj i rog spasenja mojega, i kula moja visoka.

3 Zazivat ću GOSPODINA, koji je hvale dostojan: tako ću biti izbavljen od svojih neprijatelja.

4 Obuze me žalost smrtna i bujice bezbožnih ljudi uplašiše me.

5 Žalosti me paklene okružiše, zamke smrti sputaše me.

6 U tjeskobi svojoj ja zazvah GOSPODINA i Bogu svome zavapih: on čû glas moj iz hrama svojega i vapaj moj dopre do njega, u uši njegove.

7 Tada se potrese zemlja i zadrhta; i temelji gora se pokrenuše i uzdrmaše, jer on gnjevan bijaše.

8 Podiže se dim iz njegovih nosnica i oganj iz usta njegovih proždiraše: od njega se zapali ugljevlje.

9 On i nebesa savi i siđe: i tama bijaše pod stopalima njegovim.

10 I uzjaha na keruba i poletje: jest, on na krilima vjetra poletje.

11 On tamu učini svojim skrovištem; pokrov njegov uokolo bijahu mračne vode i gusti oblaci nebeski.

12 Od sjaja što bijaše pred njim prođoše njegovi gusti oblaci, tuča i ugljevlje užareno.

13 Zagrmje GOSPODIN na nebesima i oglasi se Višnji glasom svojim; tučom i užarenim ugljevljem.

14 Jest, on posla strijele svoje i rasprši ih, i munje ispali i potuče ih.

15 Tada se ukazaše korita vodâ i otkriše se temelji svijeta, od tvojega prijekora, GOSPODINE, od udara daha tvojih nosnica.

16 On posla s neba, prihvati me, izvuče me iz mnogih voda.

17 On me izbavi od mog snažnog neprijatelja i od onih koji me mrziše: jer oni bijahu prejaki za mene.

18 Ispriječiše mi se u dan moje nevolje: ali GOSPODIN bijaše moj oslonac.

19 On me i izveo na mjesto prostrano; izbavio me, jer sam mu omilio. ¶

20 Po pravednosti mojoj GOSPODIN me nagradio i po čistoći ruku mojih on mi je uzvratio.

21 Jer se držah GOSPODINOVIH putova i od Boga se svojega opako ne odmetnuh.

22 Jer svi sudovi njegovi bijahu preda mnom i propise njegove ne odbacih.

23 I ispravan bijah pred njim i čuvah se svoga bezakonja.

24 Stoga mi je GOSPODIN uzvratio po mojoj pravednosti, po čistoći ruku mojih u očima svojim.

25 S milosrdnim ti ćeš se iskazati milosrdan, a s poštenim ćeš se pošten iskazati;

26 S čistim ti ćeš se čist iskazati, a sa svojeglavim ćeš se svojeglav iskazati.

27 Jer ti ćeš svoj napaćeni narod spasiti, a poglede uznosite oboriti.

28 Ti ćeš svjetiljku moju zapaliti; GOSPODIN Bog moj tamu moju će rasvijetliti.

29 Jer s tobom se kroz četu probih i po Bogu svome preskočih zidine.

30 Put Božji je savršen: riječ GOSPODINOVA je prokušana: on je štit svima onima koji se u nj uzdaju.

31 Jer tko je Bog osim GOSPODINA? ili, tko je stijena osim Boga našega?

32 Bog je taj koji me opasuje snagom i put moj čini savršenim.

33 On čini da su mi noge kao u košute i na moja me visoka mjesta postavlja.

34 Ruke moje uči ratovanju, tako da se lûk mjedeni lomi pod mojim rukama.

35 Dao si mi i štit spasenja svojega: desnica me tvoja održala i blagost me tvoja velikim učinila.

36 Proširio si put mojim koracima da mi ne skliznu stopala.

37 Tjerah svoje neprijatelje i sustigoh ih: neću se natrag vratiti dok oni ne budu uništeni.

38 Ranih ih da ne mogoše ustati: pod moje noge padoše.

39 Jer si me ti snagom za boj opasao: podložio si mi one koji se na mene podižu.

40 Predao si mi i vratove mojih neprijatelja, da mogu uništiti one koji me mrze.

41 Oni vikahu, ali ne bijaše nikoga da ih spasi; i GOSPODINU, ali im on ne odgovori.

42 Tada ih zdrobih kao prah pred vjetrom: izbacih ih kao nečist na ulice.

43 Izbavio si me od buna narodnih i učinio me glavarom poganima; narod koji nisam poznavao služit će mi.

44 Čim za mene čuju, odmah će mi se pokoriti: tuđinci će mi se podložiti.

45 Tuđinci će skapavati i prestravljeni će biti istjerani iz svojih utvrda.

46 GOSPODIN živi; blagoslovljena neka bude stijena moja; i neka Bog spasenja moga bude uzvišen.

47 Bog je taj koji me osvećuje i narod mi podlaže.

48 On me izbavlja od mojih neprijatelja: jest, uzdižeš me nad one koji protiv mene ustaju; od čovjeka nasilna ti si me izbavio.

49 Zbog toga ću te hvaliti, GOSPODINE, među poganima, i pjevati hvalospjeve tvome imenu.

50 Slavno on izbavlja kralja svojega i milost iskazuje pomazaniku svojemu, Davidu, i sjemenu njegovu dovijeka.

Zborovođi. Psalam Davidov.

19

1 Nebesa slavu Božju objavljuju i djelo ruku njegovih prikazuje svod nebeski.

2 Dan danu to kazuje i noć noći znanje pokazuje.

3 Nema ni govora ni jezika gdje se glas njihov ne čuje.

4 Po svoj zemlji ide kazivanje njihovo i riječi njihove do nakraj svijeta. U njima je postavio prebivalište suncu,

5 Koje kao mladoženja izlazi iz svoje odaje, kao junak se raduje trci koju trči.

6 Njegov je izlazak s jednoga kraja neba i kruženje njegovo do njegovih krajeva; i ništa nije skriveno od žara njegova. ¶

7 Zakon GOSPODINOV je savršen, dušu obraća; svjedočanstvo GOSPODINOVO je pouzdano, mudrime čini priprostoga.

8 Propisi GOSPODINOVI su ispravni, srce vesele; zapovijed GOSPODINOVA je jasna, oči prosvjetljuje.

9 Strah GOSPODINOV je čist, ostaje zauvijek: sudovi GOSPODINOVI su istiniti i pravedni u cijelosti.

10 Dragocjeniji su oni od zlata, od mnogo zlata čistoga: slađi od meda i saća pčelinjega.

11 Po njima je sluga tvoj upozoren, a u njihovu držanju je velika nagrada.

12 Ali pogreške svoje tko da uvidi? I od tajnih pogrešaka ti me očisti.

13 Čuvaj slugu svojega i od grijehâ uobraženosti; ne dopusti da oni nada mnom vladaju: tada ću biti čestit i bit ću nedužan od velikoga prekršaja.

14 Neka riječi usta mojih, i razmišljanje srca mojega, budu ugodne pred tobom, GOSPODINE, snago moja i otkupitelju moj.

Zborovođi. Psalam Davidov.

20

1 Uslišao te GOSPODIN u dan tjeskobe; štitilo te ime Boga Jakovljeva;

2 Poslao ti pomoć iz svetišta i ojačao te sa Siona;

3 Spomenuo se svih tvojih prinosa i prihvatio tvoju žrtvu paljenicu. Selah

4 Nagradio te prema tvome srcu i ispunio sve tvoje nakane.

5 Radovat ćemo se u tvome spasenju i u ime Boga našega svoje ćemo stjegove podići: ispunio GOSPODIN sve molbe tvoje. ¶

6 Sada znam da GOSPODIN spašava pomazanika svojega; on će ga sa svoga svetoga neba uslišati spasonosnom snagom svoje desnice.

7 Jedni se uzdaju u kočije, a drugi u konje; no mi ćemo se spominjati imena GOSPODINA, Boga našega.

8 Oni posrću i padaju, a mi se dižemo i stojimo uspravno.

9 Spasi, GOSPODINE: neka nas usliša kralj kada zazovemo.

Zborovođi. Psalam Davidov.

21

1 GOSPODINE, u tvojoj snazi kralj će se radovati; i kako će velika biti radost njegova u spasenju tvojemu!

2 Želju srca njegova ti si ispunio i molbu usana njegovih nisi odbio. Selah.

3 Predusreo si ga blagoslovima dobrote; na glavu mu stavljaš krunu od zlata čistoga.

4 Molio te za život i ti si mu ga dao; štoviše, i duljinu dana u vijeke vjekova.

5 Velika je slava njegova u spasenju tvojemu: dostojanstvo i čast na nj si položio.

6 Jer učinio si ga najblagoslovljenijim zauvijek: silno si ga licem svojim razveselio. ¶

7 Jer se kralj uzda u GOSPODINA, i po milosti Svevišnjega neće se pokolebati.

8 Naći će ruka tvoja sve neprijatelje tvoje; desnica tvoja otkrit će one koji te mrze.

9 Učinit ćeš ih kao peć užarenu u dan gnjeva svojega: GOSPODIN će ih u gnjevu svome progutati i oganj će ih proždrijeti.

10 Plod njihov istrijebit ćeš sa zemlje i sjeme njihovo između sinova ljudskih.

11 Jer protiv tebe su zlo naumili: zamislili su opaku nakanu, koju ne mogu izvesti.

12 Stoga ćeš ih natjerati da okrenu leđa kada na svoje tetive namjestiš svoje strijele protiv lica njihova.

13 Ti budi uzvišen, GOSPODINE, u snazi svojoj: tako ćemo pjevati i moć tvoju veličati.

Zborovođi, po napjevu “Košuta u zoru”. Psalam Davidov.

22

1 Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Zašto si tako daleko od toga da mi pomogneš, i od riječi moga ridanja?

2 Bože moj, vičem danju, ali ti ne slušaš; i noću, i ne šutim.

3 Ali ti si svet, ti koji prebivaš u pohvalama Izraelovim.

4 U tebe su se uzdali oci naši: uzdali su se i ti si ih izbavljao.

5 Tebi su vapili i bijahu izbavljeni: u tebe su se uzdali i nisu se postidjeli.

6 A ja sam crv, a ne čovjek; ruglo ljudima i od naroda prezren.

7 Oni koji me vide svi mi se izruguju: puće usnu, odmahuju glavom govoreći:

8 “Pouzdao se u GOSPODINA da će ga on izbaviti: pa neka ga izbavi, ako mu je mio.”

9 Ali ti si me iz utrobe izveo: dao si mi pouzdanje kada bijah na majčinim grudima.

10 Na tebe bijah bačen od maternice: od majčine utrobe ti si Bog moj. ¶

11 Ne budi daleko od mene; jer nevolja je blizu, a nema nikoga da pomogne.

12 Okružiše me mnogobrojni bikovi; jaki bikovi bašanski opkoliše me.

13 Usta svoja razvaljuju na mene kao lav koji razdire i riče.

14 Kao voda razlih se i sve su mi kosti iščašene: srce mi je kao vosak; topi mi se usred utrobe.

15 Isušila se kao crijep sva snaga moja; i jezik mi se uz čeljust prilijepio; u prah smrti ti si me oborio.

16 Jer psi me opkoliše; zbor zlikovaca me okružio: probodoše ruke moje i noge moje.

17 Sve bih kosti svoje izbrojiti mogao: oni gledaju i bulje u mene.

18 Halje moje oni među sobom dijele i za odjeću moju kocku bacaju.

19 Ali ti ne budi daleko od mene, GOSPODINE: snago moja, u pomoć mi pohitaj.

20 Izbavi od mača dušu moju; od šapa pasjih moju miljenicu.

21 Spasi me od usta lavljih; jer od rogova jednorogâ ti si me čuo.¶

22 Objavit ću ime tvoje braći svojoj: usred skupštine tebe ja ću hvaliti.

23 Vi koji se bojite GOSPODINA, hvalite ga; veličaj njega, sve sjeme Jakovljevo; i boj ga se, sve sjeme Izraelovo.

24 Jer on nije prezreo niti se gnušao na nevolju nevoljnika; niti je lice svoje od njega sakrio: kada mu je zavapio, on je uslišao.

25 Tebe ću hvaliti u skupštini velikoj: izvršit ću zavjete svoje pred onima koji se njega boje.

26 Krotki će jesti i nasititi se; hvalit će GOSPODINA oni koji ga traže: srce će vam živjeti zauvijek.

27 Spomenut će se GOSPODINA i obratiti mu se svi krajevi svijeta; i klanjat će se pred tobom plemena svih naroda.

28 Jer kraljevstvo je GOSPODINOVO: on je vladar među narodima.

29 Svi koji su prètili na zemlji jesti će i klanjati se; pred njim će se pokloniti svi oni koji u prah silaze: i nitko ne može vlastitu dušu na životu održati.

30 Potomstvo će mu služiti; ono će biti smatrano naraštajem Gospodinovim.

31 Oni će doći i naviještati pravednost njegovu narodu koji će se roditi, da je on to učinio.

Psalam Davidov.

23

1 GOSPODIN je pastir moj; ništa mi neće nedostajati.

2 On mi daje da liježem na zelenim pašnjacima; uz vode me mirne vodi.

3 On dušu moju obnavlja: stazama pravednosti vodi me radi svoga imena.

4 Jest, da mi je i dolinom smrtne sjene proći, zla se neću bojati: jer ti si sa mnom; štap tvoj i palica tvoja tješe me.

5 Ti stol preda mnom pripravljaš pred licem neprijatelja mojih; uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva.

6 Doista, dobrota i milost pratit će mene u sve dane života moga; u domu ću GOSPODINOVU prebivati zauvijek.

Psalam Davidov.

24

1 Zemlja je GOSPODINOVA, i punina njezina; svijet i oni koji žive u njemu.

2 Jer on ju je na morima utemeljio i na rijekama utvrdio. ¶

3 Tko će uzaći na goru GOSPODINOVU? ili tko će stajati na svetome mjestu njegovu?

4 Onaj tko ima ruke nedužne i srce čisto; koji dušu svoju nije digao ispraznosti niti se lažno zaklinjao.

5 On će primiti blagoslov od GOSPODINA i pravednost od Boga spasenja svojega.

6 To je naraštaj onih koji njega traže; koji traže tvoje lice, Jakove. Selah. ¶

7 Podignite, vrata, nadvratnike svoje; uzvisite se, vi dveri vječne, i ući će Kralj slave.

8 Tko je taj Kralj slave? GOSPODIN jak i moćan, GOSPODIN moćan u boju.

9 Podignite, vrata, nadvratnike svoje; podignite ih, vi dveri vječne, i ući će Kralj slave.

10 Tko je taj Kralj slave? GOSPODIN nad vojskama, on je Kralj slave. Selah.

Psalam Davidov.

25

1 K tebi, GOSPODINE, ja dušu svoju podižem.

2 O, Bože moj, u tebe se uzdam: ne daj da se postidim, ne daj da likuju nada mnom moji neprijatelji.

3 Jest, neka se ne postidi nitko od onih koji tebe iščekuju: neka se postide oni koji griješe bez razloga.

4 Putove mi svoje pokaži, GOSPODINE; nauči me svojim stazama.

5 U istini me svojoj vodi i poučavaj me: jer ti si Bog spasenja mojega; tebe iščekujem po sav dan.

6 Spomeni se, GOSPODINE, svoje milostivosti i milosrđa svojih, jer bijahu oduvijek.

7 Ne spominji se grijehâ moje mladosti, ni mojih prijestupa: po svome milosrđu ti me se spomeni, radi dobrote svoje, GOSPODINE. ¶

8 Dobar je i pravedan GOSPODIN: zbog toga će on grešnike putu poučavati.

9 On će krotke u prosuđivanju voditi; i poučavat će krotke putu svojemu.

10 Svi putovi GOSPODINOVI milost su i istina onima koji drže savez njegov i njegova svjedočanstva.

11 Radi svoga imena mi, GOSPODINE, oprosti pokvarenost moju; jer je golema.

12 Ima li koga da se boji GOSPODINA? Njega će on poučiti putu koji treba izabrati.

13 Duša će njegova spokojno počivati; i sjeme njegovo zemlju će baštiniti.

14 Tajna GOSPODINOVA je s onima koji ga se boje; i objavit će im on savez svoj. ¶

15 Oči su moje svagda upravljene prema GOSPODINU, jer će on iz mreže izvući moja stopala.

16 K meni se okreni i smiluj mi se, jer sam osamljen i potišten.

17 Uvećale su se nevolje srca mojega: O izvedi me iz moje tjeskobe.

18 Pogledaj na moju tjeskobu i bol moju; i oprosti sve grijehe moje.

19 Pogledaj neprijatelje moje, jer ih je mnogo i okrutnom me mržnjom mrze.

20 Sačuvaj dušu moju i izbavi me: ne daj da se postidim, jer se ja u tebe pouzdah.

21 Čestitost i poštenje neka me očuvaju, jer tebe ja iščekujem.

22 Izbavi, Bože, Izraela iz svih njegovih nevolja.

Psalam Davidov.

26

1 Prosudi me, GOSPODINE; jer u čestitosti sam svojoj hodio: pouzdao sam se u GOSPODINA; stoga neću posrnuti.

2 Preispitaj me, GOSPODINE, i prokušaj me; iskušaj bubrege moje i moje srce.

3 Jer tvoja je dobrota pred očima mojim: u istini tvojoj ja hodih.

4 S ljudima ispraznim ne sjedih, niti ću k licemjerima svraćati.

5 Mrsko mi je društvo zlotvorâ; i s opakima sjediti neću. ¶

6 U nedužnosti ruke ću svoje prati: tako ću žrtvenik tvoj obilaziti, GOSPODINE;

7 Da objavljujem glasom zahvalnim i pripovijedam o svim tvojim čudesnim djelima.

8 GOSPODINE, zavoljeh mjesto na kojemu je Dom tvoj i mjesto gdje čast tvoja prebiva.

9 Nemoj mi ukloniti dušu s grešnicima ni život moj s krvolocima;

10 U čijim je rukama zločin, a desnica im je puna mita.

11 No ja ću hoditi u čestitosti svojoj: izbavi me i milostiv mi budi.

12 Noga moja stoji na ravnome mjestu; u zajednicama ću blagoslivljati GOSPODINA.

Psalam Davidov.

27

1 GOSPODIN je svjetlo moje i spasenje moje; koga da se plašim? GOSPODIN je snaga života mojega; koga da se bojim?

2 Kada su na me navalili zlotvori, protivnici i neprijatelji moji, da mi tijelo požderu, posrnuli su i pali.

3 Ako se protiv mene vojska utabori, srce se moje neće plašiti: ako se i rat protiv mene digne, i tada ću biti pun pouzdanja.

4 Jedno ja zaiskah od GOSPODINA, za time ću težiti: da prebivam u domu GOSPODINOVU sve dane života svoga, da gledam krasotu GOSPODINOVU i da proničem u hramu njegovu.

5 Jer u dan nesretni on će me sakriti u svome boravištu; sakrit će me u skrovitosti svoga prebivališta; na stijenu će me postaviti.

6 I bit će glava moja uzdignuta nad moje neprijatelje koji me okružuju: stoga ću u njegovu šatoru prinositi žrtve radosne; pjevat ću, jest, pjevat ću hvale GOSPODINU. ¶

7 Poslušaj, GOSPODINE, kada glasom svojim zavapim: milostiv budi i meni, i odgovori mi.

8 Kada si rekao: “Tražite lice moje”, srce ti moje reče: “Lice tvoje, GOSPODINE, ja ću tražiti.”

9 Nemoj kriti daleko od mene lice svoje; nemoj u srdžbi ukloniti slugu svojega: ti bijaše pomoć moja; ne napuštaj me i ne ostavljaj, Bože spasenja mojega.

10 Kada me otac moj i majka napuste, GOSPODIN će me prihvatiti.

11 Pouči me putu svome, GOSPODINE, i ravnom me stazom vodi, zbog mojih neprijatelja.

12 Nemoj me prepustiti volji mojih neprijatelja: jer ustadoše protiv mene svjedoci lažni, i takvi koji izdišu okrutnost.

13 Malodušan bijah sve dok ne povjerovah da ću vidjeti dobrotu GOSPODINOVU u zemlji živih.

14 Čekaj na GOSPODINA: odvažan budi i on će osnažiti tvoje srce. Čekaj, velim, na GOSPODINA.

Psalam Davidov.

28

1 Tebi ću vapiti, GOSPODINE, stijeno moja; nemoj se oglušiti na me; da ne bih, ako se oglušiš na me, postao kao oni koji u jamu silaze.

2 Čuj glas molitava mojih dok tebi vapim, dok ruke dižem k tvome svetom proročištu.

3 Nemoj me odvući s opakima i s onima koji čine nepravdu, koji s bližnjima govore o miru, ali je zloba u srcima njihovim.

4 Daj im po djelima njihovim i po pokvarenosti njihovih nastojanja: daj im po djelima ruku njihovih; uzvrati im ono što zaslužuju.

5 Budući da ne mare za djela GOSPODINOVA ni za rad ruku njegovih, on će ih uništiti, a ne izgraditi.

6 Neka je blagoslovljen GOSPODIN, jer je uslišao glas mojih smjernih molitava.

7 GOSPODIN je snaga moja i moj štit; u njega se pouzdalo srce moje, i pomogao mi je: stoga se silno raduje srce moje i s pjesmom ću ga svojom slaviti.

8 GOSPODIN je snaga njihova i spasonosna snaga svoga pomazanika.

9 Spasi narod svoj i blagoslovi svoju baštinu; i hrani ih i zauvijek uzvisi.

Psalam Davidov.

29

1 Dajte GOSPODINU, vi moćni, dajte GOSPODINU slavu i moć!

2 Dajte GOSPODINU slavu primjerenu njegovu imenu; klanjajte se GOSPODINU u krasoti svetosti!

3 Glas GOSPODINOV je nad vodama: Bog slave grmi; GOSPODIN je nad mnogim vodama.

4 Glas GOSPODINOV je silan; glas GOSPODINOV je pun veličanstva.

5 Glas GOSPODINOV lomi cedre; GOSPODIN lomi cedre libanske. ¶

6 On čini da kao tele skaču oko njega; Libanon i Sirion kao mladi jednorog.

7 Glas GOSPODINOV razdvaja plamen ognjeni.

8 Glas GOSPODINOV potresa pustaru; GOSPODIN potresa pustaru Kadeš.

9 Zbog glasa GOSPODINOVA téle se košute i razodijevaju šume; i svatko u hramu njegovu govori o slavi njegovoj.

10 GOSPODIN sjedi nad potopom; jest, GOSPODIN sjedi kao Kralj zauvijek.

11 GOSPODIN će dati snagu svome narodu; GOSPODIN će svoj narod blagosloviti mirom.

Psalam i Pjesma posvećenja Davidova doma.

30

1 Uzvisivat ću te, GOSPODINE, jer si me podigao i nisi dao mojim neprijateljima da se nada mnom raduju.

2 GOSPODINE, Bože moj, vapio sam tebi i ti si me ozdravio.

3 GOSPODINE, ti si iz groba izveo dušu moju: ti si me na životu sačuvao da u jamu ne siđem.

4 Pjevajte GOSPODINU, sveti njegovi, i hvalu dajte na spomen njegove svetosti.

5 Jer samo na tren traje srdžba njegova; u njegovoj naklonosti je život: plakanje može trajati svu noć, ali jutrom radost dolazi. ¶

6 U svome blagostanju rekoh: “Neću posrnuti nikada.”

7 GOSPODINE, po tvojoj naklonosti gora moja čvrsto je stajala: lice si svoje sakrio i ja se smetoh.

8 Tada zavapih tebi, GOSPODINE; i smjerno se pomolih GOSPODINU.

9 Kakva je korist od moje krvi ako u jamu siđem? hoće li te prah slaviti? hoće li on naviještati tvoju istinu?

10 Čuj, GOSPODINE, i smiluj mi se. GOSPODINE, budi ti moj pomoćnik.

11 Ti si moje žalovanje u ples okrenuo; skinuo si s mene kostrijet i radošću me opasao.

12 Stoga će ti pjevati slava moja i neće šutjeti. GOSPODINE, Bože moj, dovijeka ću ti hvale prinositi.

Zborovođi. Psalam Davidov.

31

1 U tebe se, GOSPODINE, uzdam; ne daj da se ikada postidim: u pravednosti svojoj izbavi me.

2 Prigni k meni uho svoje; hitro me izbavi: budi moja čvrsta stijena, tvrđava spasenja mojega.

3 Jer ti si moja stijena i tvrđava moja; stoga me vodi zbog imena svojega, i sa mnom upravljaj.

4 Izvuci me iz mreže koju mi potajno namjestiše: jer ti si snaga moja;

5 U tvoje ruke duh svoj povjeravam: ti si me otkupio, GOSPODINE, Bože istine.

6 Zamrzih one koji štuju prijevarne ispraznosti: ja se uzdam u GOSPODINA.

7 Radovat ću se i veseliti u milosti tvojoj, jer si pogledao na nevolju moju; ti si upoznao dušu moju u nedaćama,

8 I nisi me predao u ruke neprijateljeve: noge si moje postavio na mjesto prostrano. ¶

9 Budi mi dobrostiv, GOSPODINE, jer sam u nevolji: od žalosti propada oko moje; jest, duša moja i utroba moja.

10 Jer život moj troši se u žalosti i godine moje u jecanju: iscrpila se snaga moja zbog bezakonja mojega, i kosti mi propadaju.

11 Postadoh ruglo među svim svojim neprijateljima, osobito među svojim susjedima, i strah svojim znancima: oni koji me vani vide, bježe od mene.

12 Zaboravljen sam kao mrtvac: kao sûd sam razbijeni.

13 Jer čuh klevetanje mnogih: strah me okružio; dok protiv mene vijećaju, smišljaju kako da mi život oduzmu.

14 Ali ja se, GOSPODINE, u tebe uzdam; rekoh: “Ti si Bog moj.”

15 U tvojoj su ruci dani moji: izbavi me iz ruke mojih neprijatelja i od onih koji me progone.

16 Učini da lice tvoje zasvijetli nad slugom tvojim: spasi me zbog svoga milosrđa.

17 GOSPODINE, ne daj da se posramim; jer tebe prizvah: neka se posrame opaki i neka šute u grobu.

18 Neka umuknu usne lažljive, koje bahato i prezrivo govore teške riječi protiv pravednika. ¶

19 O, kako je velika tvoja dobrota, koju si sačuvao za one koji te se boje; koju si iskazao onima koji se u te uzdaju pred sinovima ljudskim!

20 U skrovitost lica svojega sakrit ćeš ih od ljudske oholosti; u okrilju svome držat ćeš ih skrivene od jezika svadljivih.

21 Neka bude blagoslovljen GOSPODIN, jer mi je iskazao čudesnu naklonost u utvrđenu gradu.

22 U naglosti svojoj rekoh: “Odbačen sam od tvojih očiju”, no ti si čuo glas mojih smjernih molitava dok sam tebi vapio.

23 Ljubite GOSPODINA, svi sveti njegovi; jer GOSPODIN čuva vjernoga i obilato uzvraća onome tko postupa oholo.

24 Budite odvažni i on će ojačati srce vaše, svi vi koji se uzdate u GOSPODINA.

Psalam Davidov. Maskil.

32

1 Blagoslovljen je onaj kome je oprošten prijestup, onaj kome je grijeh pokriven.

2 Blagoslovljen je čovjek kome GOSPODIN ne uračunava krivicu i u čijem duhu nema prijevare.

3 Kada šutjeh, oronuše kosti moje od cjelodnevna jecanja.

4 Jer danju i noću ruka me tvoja tištala; vlaga moja pretvorila se u sušu ljetnu. Selah.

5 Priznah tebi grijeh svoj i krivicu svoju ne skrivah. Rekoh: “Priznat ću GOSPODINU svoje prijestupe”; i ti si krivicu grijeha mojega oprostio. Selah.

6 Neka ti se zato svaki pobožnik moli dok te se još može naći: silne vode potopne neće mu se primaći.

7 Ti si skrovište moje; ti ćeš me očuvati od nevolje; ti ćeš me okružiti pjesmama izbavljenja. Selah.

8 Upućivat ću te i poučavati na putu kojim budeš išao: okom ću te svojim voditi.

9 Ne budite kao konj ili kao mazga, koja nema razuma; čiju gubicu treba uzdom i žvalama obuzdavati da ti se ne primaknu.

10 Mnoge će nevolje imati bezbožnik: no onoga tko se uzda u GOSPODINA, milost će okruživati.

11 Radujte se u GOSPODINU i veselite, pravednici; i kličite od veselja, svi vi koji ste čestita srca.

33

1 Radujte se u GOSPODINU, vi pravednici; jer čestitima dolikuje slaviti ga.

2 Hvalite GOSPODINA uz harfu: pjevajte mu uz psaltir i glazbalo s deset žica.

3 Pjevajte mu pjesmu novu, svirajte umješno na sav glas.

4 Jer ispravna je riječ GOSPODINOVA i sva su djela njegova učinjena u istini.

5 On ljubi pravednost i razbor: puna je zemlja dobrote GOSPODINOVE.

6 Po riječi GOSPODINOVOJ bijahu nebesa načinjena i dahom usta njegovih sva vojska njihova.

7 Kao na hrpu sabire on vode morske, dubinu slaže u spremišta.

8 Neka se sva zemlja boji GOSPODINA, neka ga se boje svi stanovnici svijeta.

9 Jer on reče, i bijaše učinjeno; on zapovjedi, i stajaše čvrsto.

10 GOSPODIN osujećuje nakane poganima, on zatomljuje namisli narodima.

11 GOSPODINOVA nakana stoji zauvijek, namisli srca njegova za sve naraštaje. ¶

12 Blagoslovljen je onaj narod kojemu je Bog GOSPODIN, narod koji je on izabrao za svoju vlastitu baštinu.

13 GOSPODIN gleda s neba; on motri sve sinove ljudske.

14 Iz svog prebivališta gleda sve stanovnike zemlje.

15 On isto oblikuje srca njihova; on i razmatra sva djela njihova.

16 Nema kralja koji bi se spasio vojskom mnogobrojnom; moćnik se ne izbavlja snagom velikom.

17 Isprazno je od konja zaštitu očekivati, niti će on ikoga izbaviti svojom velikom snagom.

18 Gle, oko GOSPODINOVO je na onima koji se njega boje, na onima koji se nadaju njegovoj milosti;

19 Da im dušu od smrti izbavi i da ih održi živima u gladi.

20 Naša duša iščekuje GOSPODINA; on je naša pomoć i naš štit.

21 Jer u njemu će se radovati srce naše, zato što smo se pouzdali u sveto ime njegovo.

22 Neka milosrđe tvoje, GOSPODINE, bude na nama, kao što se u tebe uzdamo.

Psalam Davidov; kad je on promijenio svoje ponašanje pred Abimelekom; koji ga je otjerao, i on je otišao.

34

1 Blagoslivljat ću GOSPODINA u svako doba: njegova će mi hvala svagda biti u ustima.

2 U GOSPODINU će se ponositi duša moja: ponizni će čuti o tome i radovati se.

3 Veličajte zajedno sa mnom GOSPODINA, i uzvisujmo zajedno ime njegovo.

4 Tražio sam GOSPODINA i on me čuo, i izbavio me od svih mojih strahova.

5 Oni koji u njega gledahu bijahu prosvijetljeni, i lica se njihova ne postidješe.

6 Ovaj nevoljnik je zavapio, i čuo ga je GOSPODIN i spasio ga iz svih njegovih nevolja.

7 Anđeo GOSPODINOV utaboren je oko onih koji se njega boje i izbavlja ih.

8 Kušajte i vidite da je dobar GOSPODIN: blagoslovljen je čovjek koji se uzda u njega.

9 Bojte se GOSPODINA, vi sveti njegovi: jer nema oskudice za one koji se njega boje.

10 Mladi lavovi trpe oskudicu i gladuju, ali oni koji traže GOSPODINA neće oskudijevati ni u kojem dobru. ¶

11 Dođite, djeco i čujte me; poučit ću vas strahu GOSPODINOVU.

12 Koji to čovjek želi život i voli mnogo dana da se nagleda dobra?

13 Čuvaj svoj jezik od zla i usne svoje od riječi prijevarnih.

14 Kloni se zla i čini dobro; traži mir i za njim idi.

15 Oči GOSPODINOVE su na pravednicima i uši njegove slušaju vapaj njihov.

16 Lice GOSPODINOVO je protiv onih koji čine zlo, da sa zemlje zatre spomen njihov.

17 Pravednici vape i GOSPODIN ih čuje, i izbavlja ih iz svih nevolja njihovih.

18 GOSPODIN je blizu onima koji su srca slomljena, i spašava one koji su skrušena duha.

19 Mnoge nevolje ima pravednik, ali GOSPODIN ga iz svih izbavlja.

20 On čuva sve kosti njegove: ni jedna od njih nije slomljena.

21 Zlikovca će ubiti opakost, a oni koji mrze pravednika bit će napušteni.

22 GOSPODIN iskupljuje dušu svojih slugu, i nitko od onih koji se u njega uzdaju neće biti napušten.

Psalam Davidov.

35

1 Vodi parbu moju, GOSPODINE, s onima koji mi se protive: bori se protiv onih koji se bore protiv mene.

2 Uzmi oklop i štit, i ustani meni u pomoć.

3 Potegni i koplje i zatvori put onima koji me progone. Reci duši mojoj: “Ja sam tvoje spasenje.”

4 Neka se smetu i postide oni koji traže dušu moju: neka uzmaknu i neka se zbune oni koji mi zlo snuju.

5 Neka budu kao pljeva pred vjetrom, i neka ih anđeo GOSPODINOV progoni.

6 Put neka im bude mračan i klizav, i neka ih anđeo GOSPODINOV progoni.

7 Jer bez povoda mi u jamu sakriše mrežu svoju, koju bez razloga za dušu moju iskopaše.

8 Neka na nj dođe pogibao nenadana, i neka mreža koju je sakrio uhvati njega samoga: neka zapadne u tu istu pogibao.

9 A moja će se duša radovati u GOSPODINU: veselit će se u spasenju njegovu.

10 Sve će kosti moje reći: “Tko je kao ti, GOSPODINE, koji izbavljaš uboga od onoga tko je prejak za njega; jest, uboga i bijedna od onoga koji ga plijeni? ¶

11 Ustadoše lažni svjedoci; optužuju me za ono što ni ne znam.

12 Vraćaju mi zlo za dobro da porobe dušu moju.

13 A ja, kada oni bijahu bolesni kostrijet bijaše odjeća moja: dušu sam svoju postom ponižavao, i molitva mi se u njedra vraćala.

14 Postupao sam kao da mi je on prijatelj ili brat: od žalosti se sav pogurih kao onaj koji za svojom majkom tuguje.

15 Ali u nesreći mojoj oni se raduju, i udružuju: jest, udružuju se podlaci protiv mene i, ne znam zašto, bez prestanka me razdiru.

16 Zajedno s licemjernim podrugljivcima na zabavama škripe na me svojim zubima. ¶

17 GOSPODINE, dokle ćeš to gledati? Izbavi dušu moju od pustošenja njihovih, miljenicu moju od lavova.

18 Hvalit ću te u zboru velikom; slavit ću te usred naroda brojnoga.

19 Nemoj dati da se neprijatelji moji bez ikakva prava nada mnom raduju, i nemoj dopustiti da namiguju okom oni koji me mrze bez razloga.

20 Jer oni ne govore o miru, nego smišljaju prijevare protiv onih koji su mirni u zemlji.

21 Jest, razjapljuju protiv mene usta svoja i govore: “Aha, aha, vidjelo je oko naše!”

22 Ti si to, GOSPODINE, vidio: nemoj šutjeti, Gospodine, ne budi daleko od mene.

23 Preni se i ustani na sud moj i na obranu moju, Bože moj i Gospodine moj.

24 Presudi mi po svojoj pravednosti, GOSPODINE, Bože moj; i nemoj dati da se oni nada mnom raduju.

25 Ne daj im da u srcima svojim kažu: “Aha, tako smo htjeli!” Ne daj da govore: “Progutasmo ga.”

26 Neka se postide i smetu svi koji se mojoj boli raduju: neka se zaodjenu stidom i sramotom oni koji se protiv mene uzvisuju.

27 Neka kliču od veselja i neka se raduju oni koji mi žele opravdanje. Jest, neka bez prestanka govore: “Neka je uzvišen GOSPODIN, koji se raduje blagostanju svoga sluge.”

28 A moj će jezik po sav dan govoriti o tvojoj pravednosti i o tvojoj slavi.

Zborovođi. Psalam Davida, sluge GOSPODINOVA.

36

1 Prijestup opakoga u srcu mome reče da nema straha Božjega pred njegovim očima.

2 Samome sebi u oči on laska, sve dok se ne otkrije mrska opakost njegova.

3 Riječi usta njegovih pokvarenost su i prijevara: prestao je biti mudar i dobro činiti.

4 Zlo smišlja na postelji svojoj; na lošem putu stoji; ne gnuša se zla. ¶

5 Do nebesa je, GOSPODINE, milost tvoja, i vjernost tvoja do oblakâ seže.

6 Pravednost tvoja je kao goleme planine, sudovi tvoji dubina su velika: ljude i životinje ti, GOSPODINE, održavaš.

7 Kako je izvanredna dobrota tvoja, Bože! Stoga se u sjenu krila tvojih djeca ljudska uzdaju.

8 Ona će se bogato nasititi od izobilja doma tvojega, i dat ćeš im da piju iz rijeke tvojih užitaka.

9 Jer u tebi je izvor života, u tvome svjetlu svjetlo ćemo vidjeti.

10 Neka i dalje traje tvoja dobrota prema onima koji te poznaju, i tvoja pravednost prema onima koji su čestita srca.

11 Ne daj da protiv mene dođe noga ohola, i neka me ruka zloga ne ukloni.

12 U tome su pali zlotvori: oboreni su i neće moći ustati.

Psalam Davidov

37

1 Nemoj se žestiti zbog zlotvorâ ni zavidjeti onima koji čine nepravdu;

2 Jer će oni uskoro biti kao trava pokošeni i uvenut će kao bilje zeleno.

3 Uzdaj se u GOSPODINA i čini dobro; tako ćeš prebivati u zemlji i zaista ćeš sit biti.

4 I raduj se u GOSPODINU, i on će ti dati po željama tvoga srca.

5 Povjeri put svoj GOSPODINU i uzdaj se u njega, i on će to ostvariti.

6 Izvest će kao svjetlo pravednost tvoju i pravdu tvoju kao podne. ¶

7 Počivaj u GOSPODINU i strpljivo čekaj na njega: ne žesti se zbog onoga koji uspijeva na svome putu, zbog čovjeka koji ostvaruje opake naume.

8 Suzdrži se od srdžbe i gnjev odbaci: nemoj se žestiti da bi zlo učinio.

9 Jer zlotvori će biti uništeni, a oni koji čekaju na GOSPODINA, zemlju će baštiniti.

10 Jer još samo malo i neće više biti opakoga; jest, pomno ćeš tražiti mjesto njegovo, ali ga neće biti.

11 Samo će krotki zemlju baštiniti i uživati u obilju mira.

12 Opaki smišlja zlo protiv pravednika i zubima svojim škripi na njega.

13 GOSPODIN će mu se smijati, jer vidi da se primiče dan njegov.

14 Opaki su mač izvukli, i lûk svoj zapeli, da obore uboga i potrebita i da pokolju one koji žive čestito.

15 Mač će im njihov vlastito srce probiti, i lukovi će im se slomiti.

16 Ono malo što pravednik ima bolje je negoli bogatstvo mnoštva opakih.

17 Jer će se mišice opakih slomiti: a GOSPODIN podupire pravednike.

18 Znade GOSPODIN dane čestitih: baština njihova ostaje zauvijek.

19 Neće se oni postidjeti u zlo doba; i u danima gladi nasitit će se.

20 Ali opaki će propasti, i neprijatelji GOSPODINOVI biti će kao salo jaganjaca: uništeni će biti; poput dima će se rasplinuti. ¶

21 Opaki si posuđuje, ali ne vraća; a pravednik iskazuje milosrđe i daje.

22 Jer oni koje On blagoslovi, zemlju će baštiniti, a uništeni će biti oni koje On prokune.

23 GOSPODIN određuje korake dobra čovjeka i raduje se putu njegovu.

24 Ako i padne, neće biti sasvim oboren, jer ga GOSPODIN rukom svojom pridržava.

25 Mlad bijah i ostarjeh, ali ne vidjeh pravednika napuštena ni da mu sjeme kruha prosi.

26 Svagda je milosrdan i pozajmljuje; sjeme njegovo je blagoslovljeno.

27 Zla se kloni i čini dobro, i ostani zauvijek.

28 Jer GOSPODIN ljubi pravdu i ne napušta svoje svete; oni su očuvani zauvijek: ali sjeme opakih bit će istrijebljeno.

29 Pravednici će baštiniti zemlju i zauvijek u njoj prebivati.

30 Usta pravednikova kazuju mudrost, a jezik njegov govori o sudu.

31 U srcu mu je zakon Boga njegova; ni jedan od njegovih koraka neće poskliznuti.

32 Bezbožnik vreba pravednoga i želi ga usmrtiti.

33 GOSPODIN ga neće ostaviti u njegovoj ruci niti ga kazniti kada mu se sudi.

34 Čekaj na GOSPODINA i drži se njegova puta, i on će te podignuti da baštiniš zemlju: kada opaki propadnu, ti ćeš to vidjeti.

35 Vidjeh opakoga u golemoj snazi kako se širi poput zelena lovorova stabla.

36 Ali prođe, i gle, ne bijaše ga: jest, tražih ga, ali ga se nije moglo naći.

37 Promotri besprijekornoga i pogledaj čestitoga: jer svršetak toga čovjeka je mir.

38 No prijestupnici će biti zajedno uništeni: svršetak opakih bit će propast.

39 Od GOSPODINA je spasenje pravednicima: On je snaga njihova u doba nevolje.

40 I pomoći će njima GOSPODIN i izbaviti ih: izbavit će ih od opakih i spasiti ih, jer se oni u njega uzdaju.

Psalam Davidov, za spomen.

38

1 GOSPODINE, nemoj me koriti u gnjevu svojemu ni kažnjavati u svojoj žestokoj jarosti.

2 Jer strijele tvoje u mene su čvrsto zabodene, i ruka tvoja žestoko me pritišće.

3 Nema zdravlja u mome tijelu zbog srdžbe tvoje, ni mira u kostima mojim zbog grijeha mojega.

4 Jer bezakonja moja preko glave mi prijeđoše; preteška su mi kao breme tegobno.

5 Usmrdješe se i zagnojiše rane moje zbog moga bezumlja.

6 Potišten sam; sav sam se pogurio i po sav dan tugujem.

7 Slabine moje ispunila je odvratna bolest, i nema zdravlja u tijelu mojemu.

8 Iznemogao sam i sav sam satrven: zaridao sam zbog uznemirenosti srca svojega.

9 GOSPODINE, pred tobom je svaka želja moja, i stenjanje moje nije tebi skriveno.

10 Srce moje snažno udara, snaga me napustila; i svjetlost mojih očiju od mene je otišla.

11 Ljubljeni moji i moji prijatelji drže se podalje od rane moje, i srodnici moji stoje izdaleka. ¶

12 I oni koji traže život moj, zamke mi postavljaju; i oni koji mi žele nauditi, zlobno me ogovaraju i sav dan smišljaju prijevare.

13 A ja, kao gluh čovjek, ništa ne čuh; i bijah kao čovjek nijem koji usta svoja ne otvara.

14 Tako bijah kao čovjek koji ne čuje, i u čijim ustima nema prigovorâ.

15 Jer u tebe, GOSPODINE, nadu polažem; ti ćeš uslišati, Gospodine, Bože moj.

16 Jer rekoh: “Uslišaj me, da se nada mnom ne vesele: da se ne uzdižu na me kada mi noga posrne.”

17 Jer već gotovo posrćem, i žalost je moja stalno preda mnom.

18 Priznat ću svoju krivicu, žalit ću zbog grijeha svojega.

19 No neprijatelji su moji žustri i snažni: množe se oni koji me mrze bez razloga.

20 Protivnici moji su i oni koji mi za dobro zlom uzvraćaju, zato što ja slijedim ono što je dobro.

21 Ne ostavljaj me, GOSPODINE: Bože moj, ne budi daleko od mene.

22 U pomoć mi pohitaj, Gospodine, spasenje moje!

Zborovođi, to jest Jedutunu.

Psalam Davidov.

39

1 Rekoh: “Pripazit ću na putove svoje da ne sagriješim svojim jezikom: zauzdavat ću usta svoja dok je preda mnom opaki.”

2 Nijem bijah i šutjeh; suzdržavah se čak i od dobra, i uskomeša se bol moja.

3 U meni je srce gorjelo, dok sam razmišljao oganj je buktio. Tada jezikom svojim prozborih:

4 “Objavi mi, GOSPODINE, moj svršetak i mjeru mojih dana, da znam kako sam nejak.

5 Gle, dao si da dani moji budu kao pedalj, i vijek moj kao ništa je pred tobom: zaista, svaki čovjek je, u svom najboljem stanju, sve u svemu, ispraznost. Selah.

6 Doista, svaki čovjek hodi kao utvara; uistinu se uzalud toliko uznemiruje: gomìla bogatstvo, a ne zna tko će ga pokupiti.” ¶

7 A sada, Gospodine, što ja čekam? Nada moja je u tebi.

8 Izbavi me od svih mojih prijestupa: ne daj da budem na podsmijeh bezumnima.

9 Nijem bijah, usta svoja ne otvorih; jer si to ti učinio.

10 Otkloni od mene udarac svoj: od udarca ruke tvoje propadam.

11 Kada ukorima popravljaš čovjeka zbog pokvarenosti, činiš da se kao od moljaca raspada krasota njegova: zaista je ništavan svaki čovjek.

12 Čuj molitvu moju, GOSPODINE, i poslušaj moj vapaj; ne oglušuj se na suze moje: jer sam tuđinac kod tebe i došljak, kao što bijahu i svi moji oci.

13 Poštedi me, da mi se obnovi snaga, prije negoli odem odavde i više me ne bude.

Zborovođi. Psalam Davidov.

40

1 Strpljivo čekah na GOSPODINA, i on se k meni prignuo i uslišao vapaj moj.

2 On me izvukao iz jame užasne, iz gliba blatnoga, i postavio je na stijenu noge moje i korake moje utvrdio.

3 I stavio mi je u usta pjesmu novu, hvalu Bogu našemu: vidjet će to mnogi i uplašiti se, i pouzdati se u GOSPODINA.

4 Blagoslovljen je čovjek koji GOSPODINA čini svojim uzdanjem i ne obazire se na ohole ni na one koji se odvraćaju k lažima.

5 Mnoga su tvoja čudesna djela koja si učinio, GOSPODINE, Bože moj, i mnogo je namisli tvojih prema nama; ne može ih se proračunati ni s tobom usporediti: htio bih ih naviještati i govoriti o njima, no više ih je negoli se može prebrojiti. ¶

6 Žrtvu i prinos nisi htio; uši si moje otvorio: žrtvu paljenicu i žrtvu za grijeh nisi iskao.

7 Tada rekoh: “Evo me, dolazim: u svitku knjige piše o meni;

8 Uživam činiti volju tvoju, Bože moj; jest, zakon tvoj mi je u srcu.”

9 Propovijedao sam pravednost na zboru veliku: evo, usta svoja nisam susprezao, GOSPODINE, ti znaš.

10 Pravednost tvoju nisam sakrio u svome srcu; objavio sam tvoju vjernost i tvoje spasenje: nisam od zbora velikoga zatajio dobrotu tvoju ni tvoju istinu. ¶

11 Nemoj mi uskraćivati svoje nježno milosrđe, GOSPODINE; neka me dobrota tvoja i istina tvoja svagda čuvaju.

12 Jer okružila su me zla nebrojena, bezakonja su me moja sustigla, tako da ni pogled podići ne mogu; više ih je negoli vlasi na mojoj glavi: zbog toga mi srce otkazuje.

13 Bilo ti milo, GOSPODINE, da me izbaviš: GOSPODINE, u pomoć mi pohitaj.

14 Neka se postide i smetu svi koji nastoje razoriti moju dušu; neka budu natrag potjerani i osramoćeni oni koji mi žele zlo.

15 Neka za uzvrat za svoju sramotu budu ucviljeni oni koji mi govore: “Aha, aha.”

16 Neka se raduju i u tebi budu veseli svi koji te traže: neka oni koji ljube tvoje spasenje svagda govore: “GOSPODIN neka je uzvišen!”

17 A ja sam jadan i bijedan; no GOSPODIN misli na mene. Ti si pomoć moja i moj izbavitelj: ne oteži više, Bože moj!

Zborovođi. Psalam Davidov.

41

1 Blagoslovljen je onaj koji misli na uboga: GOSPODIN će ga izbaviti u doba nevolje.

2 GOSPODIN će ga sačuvati i poživjeti, i bit će blagoslovljen na zemlji: nećeš ga izručiti volji njegovih neprijatelja.

3 GOSPODIN će ga okrijepiti na postelji boli: postelju ćeš mu namjestiti u bolesti njegovoj.

4 Rekoh: “GOSPODINE, budi mi milostiv: dušu moju ozdravi; jer protiv tebe ja sagriješih.” ¶

5 Neprijatelji moji o meni zlo govore: “Kada će umrijeti, i ime mu propasti?”

6 Dođe li me tko pogledati, isprazno govori: srce mu skuplja zlobu za sebe; kad ode, posvuda to priča.

7 Svi koji me mrze, protiv mene zajedno šapuću: protiv mene bol moju okreću.

8 “Opaka bolest,” govore, “čvrsto ga je zgrabila. Sada kada je legao, više neće ustati.”

9 Pa i moj bliski prijatelj, kome sam vjerovao, koji je jeo od kruha mojega, petu svoju na me podiže.

10 Ali ti mi, GOSPODINE, budi milostiv i podigni me da im mogu uzvratiti.

11 Po ovome znam da si mi naklonjen, što neće neprijatelj moj nada mnom pobjedu slaviti.

12 A mene ti podupireš u mojoj čestitosti, i zauvijek pred lice svoje postavljaš.

13 Neka je blagoslovljen GOSPODIN, Bog Izraelov, od vječnosti do vječnosti. Amen i amen.”

Druga knjiga

Zborovođi. Maskil, za sinove Korahove.

42

1 Kao što jelen čezne za vodama potočnim, tako duša moja čezne za tobom, Bože.

2 Žedna je duša moja Boga, Boga živoga: kada ću doći i pred Bogom se pojaviti?

3 Suze su hrana moja danju i noću, dok mi bez prestanka govore: “Gdje je Bog tvoj?”

4 Dušu svoju u sebi izlijevam kada se spomenem toga kako sam s mnoštvom odlazio u Dom Božji uz radosno klicanje i slavljenje, s mnoštvom onih koji su svetkovali.

5 Što si klonula, dušo moja? i što si uznemirena u meni? U Boga se uzdaj; jer opet ću ga slaviti zbog pomoći lica njegova. ¶

6 O, Bože moj, klonula je u meni duša moja: stoga ću se tebe spominjati iz zemlje jordanske, i s Hermonâ, s brda Mizara.

7 Bezdan doziva bezdan hukom slapova tvojih: sve bujice tvoje i vali tvoji preko mene prijeđoše.

8 Ipak će mi danju GOSPODIN dobrotu svoju upravljati, a noću će biti uza me pjesma njegova, i moja molitva Bogu života mojega.

9 Reći ću Bogu, stijeni svojoj: “Zašto si me zaboravio? Zašto hodam ucviljen zbog tlačenja neprijateljeva?”

10 Kao mačem u kostima neprijatelji mi se izruguju dok mi svakodnevno govore: “Gdje je Bog tvoj?”

11 Što si klonula, dušo moja? i što si uznemirena u meni? U Boga se uzdaj: jer opet ću ga slaviti, njega koji je zdravlje lica mojega i Bog moj.

43

1 Sudi mi, Bože, i povedi parbu moju protiv bezbožna naroda: od čovjeka prijevarna i nepravedna izbavi me.

2 Jer ti si Bog snage moje: zašto me odbacuješ? zašto hodam žalostan zbog neprijateljeva tlačenja?

3 Pošalji svjetlo svoje i istinu svoju: neka me vode; neka me izvedu na svetu goru tvoju i do tvojih prebivališta.

4 Tada ću pristupiti k žrtveniku Božjemu, k Bogu, najvećoj radosti svojoj: jest, uz harfu ću slaviti tebe, Bože, Bože moj.

5 Što si klonula, dušo moja? i što si uznemirena u meni? U Boga se uzdaj: jer opet ću ga slaviti, njega koji je zdravlje lica mojega i Bog moj.

Zborovođi, za sinove Korahove. Maskil.

44

1 Ušima svojim čusmo, Bože, oci nam naši pripovijedahu, koje si djelo učinio u dane njihove, u davna vremena.

2 Kako si rukom svojom izagnao pogane, a njih posadio; kako si u zlo zavio narode i istjerao ih.

3 Jer ne zadobiše oni zemlju svojim mačem, niti ih je spasila mišica njihova, nego tvoja desnica i tvoja mišica, i svjetlost lica tvojega, jer im ti bijaše naklonjen.

4 Ti si Kralj moj, Bože; odrédi izbavljenje Jakovu.

5 Po tebi ćemo pritijesniti neprijatelje svoje: po tvome imenu zgazit ćemo one koji protiv nas ustaju.

6 Jer ja se neću u lûk svoj uzdati, niti će me mač moj spasiti.

7 Samo ti si nas spasio od naših neprijatelja, i osramotio si one koji nas mrziše.

8 U Bogu se sav dan dičimo, i ime tvoje dovijeka slavimo. Selah. ¶

9 Ali sada si nas odbacio i u sramotu zavio, i ne ideš više s našim vojskama.

10 Učinio si da se okrećemo od neprijatelja, a oni koji nas mrze plijene za sebe.

11 Dao si nas kao ovce određene za hranu, i rasuo si nas među pogane.

12 Nizašto si narod svoj prodao, i utrškom od njih nisi bogatstvo svoje povećao.

13 Činiš nas podsmijehom našim susjedima, ruglom i sprdnjom onima koji su oko nas.

14 Činiš nas uzrečicom među poganima, nečime na što se u narodu glavom odmahuje.

15 Sramota moja svagda je preda mnom, i stid lica moga mene prekriva,

16 Zbog glasa onoga koji pogrđuje i huli, zbog neprijatelja i osvetnika. ¶

17 Sve nas je to snašlo; no ipak te nismo zaboravili, niti smo se iznevjerili u tvome savezu.

18 Srce naše nije se od tebe odvratilo, niti su nam koraci zašli s puta tvojega;

19 Premda si nas teško satro u prebivalištu zmajskom, i pokrio nas sjenom smrti.

20 Da smo zaboravili ime Boga našega ili da smo k tuđemu bogu ruke ispružili,

21 Ne bi li Bog to saznao? Jer on tajne srca poznaje.

22 Jest, zbog tebe nas po sav dan ubijaju; drže nas ovcama za klanje.

23 Probudi se! Što spavaš GOSPODINE? Ustani; ne odbacuj nas zauvijek.

24 Zašto skrivaš lice svoje i zaboravljaš našu nevolju i tjeskobu?

25 Jer duša nam se do praha prignu, trbuh nam uza zemlju prianja.

26 Ustani nam u pomoć i izbavi nas zbog milosrđa svojega.

Zborovođi, uz “Ljiljane”, za sinove Korahove. Maskil, ljubavna pjesma.

45

1 Iz srca mi naviru riječi dobre, govorim o onome što sam o kralju sročio; jezik moj je pisaljka pripravna pisara.

2 Najljepši si od djece ljudske; po usnama tvojim milost se izlijeva: zbog toga te Bog zauvijek blagoslovio.

3 Pripaši mač svoj uz bedro svoje, Najmoćniji, sa slavom svojom i svojim veličanstvom.

4 I jaši pobjedonosno u svome veličanstvu, zbog istine i krotkosti i pravednosti; i desnica će te tvoja poučiti zastrašujućim djelima.

5 Tvoje oštre strijele su u srcu kraljevih neprijatelja; zbog njih će narodi pod tebe potpasti. ¶

6 Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova; žezlo pravednosti, žezlo je tvoga kraljevstva.

7 Ljubio si pravednost i mrzio bezakonje: stoga te, Bože, pomazao Bog tvoj uljem radosti kao nikoga od tvojih drugova.

8 Sve halje tvoje mirišu smirnom, alojem i kasijom iz dvorova bjelokosnih, čime te razveseliše.

9 Kraljeve kćeri bijahu među tvojim časnim uzvanicama; zdesna tebi stajaše kraljica u zlatu ofirskome. ¶

10 Poslušaj, kćeri, i promisli, i prigni uho svoje; zaboravi i narod svoj i dom oca svojega.

11 Tako će kralj žudjeti za tvojom krasotom: jer On je tvoj Gospodar; njemu se klanjaj.

12 I Kći tirska će biti ondje s darom; i najbogatiji u narodu tražit će naklonost tvoju.

13 Unutra je sva slavna kći kraljeva; oprava joj je od vezena zlata.

14 Dovest će je kralju u vezenoj haljini: djevice, pratilje njezine, k tebi će biti uvedene.

15 S veseljem će i sa slavljem biti vođene: ući će u dvor kraljev.

16 Umjesto tvojih otaca bit će djeca tvoja, koju ćeš učiniti knezovima po svoj zemlji.

17 Učinit ću da se tvoje ime spominje u svim naraštajima: zbog toga će te narod slaviti u vijeke vjekova.

Zborovođi, za sinove Korahove. Pjesma uz Alamot.

46

1 Bog je naše utočište i snaga, pomoćnik nadasve prisutan u nevolji.

2 Zato se nećemo bojati ni ako se zemlja premjesti ni ako se brda nasred mora prenesu;

3 Premda huče vode njegove i komešaju se, premda se planine tresu od nadimanja njihova. Selah.

4 Ima rijeka čiji rukavci vesele grad Božji, sveto mjesto prebivalištâ Svevišnjega.

5 Bog je usred njega; neće se pomaknuti: Bog će mu pomoći, i to rano izjutra. ¶

6 Bjesnjeli su pogani, tresla su se kraljevstva: on je glas svoj pustio i zemlja se rastopila.

7 S nama je GOSPODIN nad vojskama; naše utočište je Bog Jakovljev. Selah.

8 Dođite, gledajte djela GOSPODINOVA, kakvu je pustoš učinio po svoj zemlji.

9 On do nakraj zemlje čini da prestanu ratovi; on lomi lûk i prelama koplje; bojna kola u ognju on sažiže.

10 “Primirite se i znajte da ja jesam Bog: ja ću biti uzvišen među poganima, ja ću biti na zemlji uzvišen.”

11 S nama je GOSPODIN nad vojskama, naše je utočište Bog Jakovljev. Selah.

Zborovođi. Psalam za sinove Korahove.

47

1 Plješćite rukama, svi narodi; kličite Bogu glasom pobjede.

2 Jer strašan je GOSPODIN Svevišnji; Kralj veliki je on nad zemljom svom.

3 On će nam pûk podložiti, i narode pod noge naše.

4 On će nama baštinu odabrati: ponos Jakova, koga on ljubljaše. Selah. ¶

5 Uzlazi Bog uz klicanje, GOSPODIN uza zvuk trublje.

6 Pjevajte Bogu hvale, hvale pjevajte; pjevajte hvale Kralju našemu, hvale pjevajte!

7 Jer Bog je Kralj nad zemljom svom: pjevajte hvale s razumijevanjem.

8 Bog kraljuje nad poganima; Bog sjedi na prijestolju svoje svetosti.

9 Vladari naroda se sabiru, pa i narod Boga Abrahamova: jer Božji su svi štitovi zemlje; on je nadasve uzvišen.

Pjesma i psalam za sinove Korahove.

48

1 Velik je GOSPODIN i hvale predostojan u gradu Boga našega, na gori njegove svetosti.

2 Prekrasna je zbog položaja, radost sve zemlje, gora Sion, na sjevernim obroncima, grad velikoga Kralja.

3 Zna se da je Bog utočište u dvorima njegovim.

4 Jer, gle, kraljevi se okupiše, zajedno krenuše.

5 Ugledavši ga, zadiviše se; zaprepastiše se i odjuriše.

6 Strah ih ondje obuze, i bol kao ženu u trudovima.

7 Vjetrom istočnim razbio si lađe taršiške. ¶

8 Kako čusmo, tako i sami vidjesmo u gradu GOSPODINA nad vojskama, u gradu Boga našega: Bog neka ga zauvijek utvrdi. Selah.

9 Razmišljasmo o tvojoj dobroti, o Bože, usred hrama tvojega.

10 Kao što je ime tvoje, Bože, tako je i slava tvoja do krajeva zemlje: puna je pravednosti desnica tvoja.

11 Neka se veseli gora Sion, neka se raduju kćeri Judine zbog sudova tvojih.

12 Prođite oko Siona i obiđite ga; prebrojite kule njegove.

13 Pogledajte dobro bedeme njegove, promotrite njegove palače; da možete to pripovijedati sljedećem naraštaju.

14 Jer taj Bog je naš Bog u vijeke vjekova; On će nas do smrti voditi.

Zborovođi. Psalam za sinove Korahove.

49

1 Čujte ovo, svi narodi; poslušajte, svi stanovnici svijeta;

2 I mali i veliki, bogati i siromašni zajedno.

3 Usta će moja zboriti o mudrosti, i misli srca moga bit će razborite.

4 K usporedbi ću prignuti uho svoje: zagonetku svoju uz harfu ću izložiti.

5 Zašto da strepim u dane zle, kada me okruži nepravednost mojih peta? ¶

6 Oni koji se u blago svoje uzdaju i hvale se množinom svoga bogatstva,

7 Nitko od njih ni sa čime ne može brata svoga otkupiti ni Bogu dati otkupninu za njega

8 (jer otkupljenje njihove duše je preskupo, i prestaje zauvijek)

9 da on živi zauvijek i ne vidi raspadanje.

10 Jer vidi on da mudrac umire jednako kao što ginu i bezumnik i bešćutnik, i bogatstvo svoje ostavljaju drugima.

11 U sebi oni misle da će domovi njihovi trajati zauvijek i prebivališta njihova za sve naraštaje; svoje zemlje nazivaju oni svojim imenima.

12 Ali ni častan čovjek neće ostati; on je kao stoka koja ugiba.

13 Taj njihov put uistinu je glupost; no njihovo potomstvo svejedno odobrava riječi njihove.

14 Kao ovce ih u grob polažu; smrt će se njima hraniti: ujutro će pravednici nad njima vladati, i njihova će krasota u grobu iz prebivališta njihova iščiljeti. ¶

15 A moju će dušu Bog od snage groba otkupiti: jer će me On primiti. Selah.

16 Ne boj se kada se netko obogati, kada se poveća slava njegova doma;

17 Jer kada umre, neće ništa sa sobom odnijeti: neće za njim sići slava njegova.

18 Premda je za života ugađao svojoj duši, a ljudi će te hvaliti kada sebi dobro činiš,

19 Poći će on k naraštaju svojih otaca; svjetlost više nikada neće vidjeti.

20 Čovjek koji je častan, ali ne shvaća, nalik je stoci koja ugiba.

Psalam Asafov.

50

1 Moćan Bog, GOSPODIN, prozbori i dozva zemlju od sunčeva izlaza do njegova zalaza.

2 Sa Siona, savršenstva ljepote, zasvijetlio je Bog.

3 Bog naš će doći i neće šutjeti: pred njim će oganj proždirati, a oko njega žestoka oluja bjesnjeti.

4 On će dozvati nebesa odozgor, i zemlju, da sudi svome narodu.

5 “Skupite mi svece moje; one koji žrtvom savez sa mnom sklopiše.”

6 I objavit će nebesa pravednost njegovu: jer je sudac sâm Bog. Selah. ¶

7 “Slušaj, narode moj, i ja ću govoriti; Izraele, protiv tebe ću svjedočiti: Ja sam Bog, Bog tvoj.

8 Neću te koriti zbog tvojih žrtava ili tvojih paljenica, koje su svagda preda mnom.

9 Neću uzimati junca iz tvoga doma, ni jaraca iz tvojih torova.

10 Jer je moja svaka zvijer šumska, i stoka na tisuću gorâ.

11 Znam sve ptice po gorama, i zvjerad poljska je moja.

12 Kada bih ogladnio, ne bih ti rekao: jer moj je sav svijet i punina njegova.

13 Zar da ja jedem meso bikova ili da pijem krv jaraca?

14 Prinesi Bogu zahvalnost, i izvrši Svevišnjemu svoje zavjete;

15 Zazovi me u dan nevolje: ja ću te izbaviti, a ti ćeš me proslaviti.” ¶

16 Ali bezbožniku Bog govori: “Što ti imaš tumačiti moje propise, ili uzimati u svoja usta zavjet moj?

17 Kad vidim da mrziš pouku, i riječi moje zabacuješ.

18 Kada vidiš lopova, tada uza nj pristaješ, i udružuješ se s preljubnicima.

19 Svoja si usta zlu predao, i jezik tvoj prijevare smišlja.

20 Sjediš i govoriš protiv svoga brata; sina vlastite majke klevećeš.

21 To si činio, a ja sam šutio; mislio si da sam i ja takav kao što si ti: ali ja ću te ukoriti, i staviti ti sve to pred oči.”

22 “Razmislite sada o ovome, vi koji Boga zaboravljate, da vas ja ne raskomadam, a neće biti nikoga da izbavi.

23 Štuje me onaj tko hvalu prinosi, i onome tko uređuje svoj životni put pokazat ću spasenje Božje.”

Zborovođi. Psalam Davidov; kad je k njemu došao prorok Natan, nakon što David bijaše otišao k Bat-Šebi.

51

1 Smiluj mi se, Bože, po dobrostivosti svojoj; i po velikoj milosti svojoj izbriši moje prijestupe.

2 Operi me potpuno od moje pokvarenosti, i od grijeha me moga očisti.

3 Jer priznajem prijestupe svoje: i grijeh moj je svagda preda mnom.

4 Protiv tebe, tebe jedinog, ja sam sagriješio, i učinio to zlo u tvojim očima: da ti budeš u pravu kada progovoriš i čist kada presudiš.

5 Gle, u bezakonju bijah oblikovan; i u grijehu me zače mati moja.

6 Gle, ti žudiš za istinom u nutrini; i na skrivenu ćeš mjestu učiniti da spoznam mudrost. ¶

7 Pročisti me izopom, i bit ću čist; operi me, i bit ću bjelji od snijega.

8 Daj mi čuti radost i veselje; da se obraduju kosti koje si polomio.

9 Sakrij svoje lice od mojih grijeha i izbriši sva moja zlodjela.

10 Čisto srce stvori, Bože, u meni; i duh pravi u meni obnovi.

11 Nemoj me odbaciti od svoje prisutnosti, i svoga duha svetoga nemoj od mene uzeti.

12 Obnovi mi radost tvoga spasenja i podupri me svojim duhom voljnim.

13 Tada ću prijestupnike naučavati tvojim putovima, i grešnici će se tebi obraćati. ¶

14 Oslobodi me od krivice za krv prolivenu, o Bože, Bože spasenja mojega, i jezik moj naglas će pjevati o tvojoj pravednosti.

15 GOSPODINE, otvori usne moje, i moja će usta hvalu tvoju objavljivati.

16 Jer ti žrtvu ne želiš, inače bih ti je prinio; u žrtvi paljenoj ti ne uživaš.

17 Žrtve Bogu su duh slomljen; srce slomljeno i skrušeno, o Bože, ti nećeš prezreti.

18 U naklonosti svojoj učini dobro Sionu: sagradi zidine jeruzalemske.

19 Tada će ti biti mile žrtve pravednosti, zajedno sa žrtvom paljenicom i cijelim paljenim prinosom; tada će se prinositi junad na tvome žrtveniku.

Zborovođi. Maskil. Psalam Davidov; kada je ono Doeg Edomac došao i rekao Šaulu: “David je došao u kuću Ahimelekovu.”

52

1 Što se to hvastaš zloćom, silniče? Dobrota Božja nikada ne prestaje.

2 Jezik tvoj smišlja opačine; kao britva oštra, radi prijevarno.

3 Više voliš zlo negoli dobro, i laganje više negoli govoriti pravednost. Selah.

4 Drage su ti sve pogubne riječi, ti jeziče prijevarni!

5 Bog će te zato zauvijek uništiti; uklonit će te i iščupati iz tvoga prebivališta, i iz zemlje živih te iskorijeniti. Selah. ¶

6 Pravednici će u strahu gledati i podsmijevati mu se:

7 “Evo, to je čovjek koji Boga nije učinio svojom snagom, nego se pouzdao u izobilje svoga bogatstva i osilio se u svojoj opakosti.”

8 A ja sam kao zeleno stablo masline u domu Božjemu; u milost Božju uzdam se u vijeke vjekova.

9 Svagda ću te slaviti, zato što si to učinio, i čekat ću na tvoje ime; jer je to dobro pred tvojim svetima.

Zborovođi, na mahalatu. Maskil. Psalam Davidov.

53

1 Reče bezumnik u svome srcu: “Nema Boga.” Izopačeni su oni, i učiniše gnusna bezakonja; nema nikoga da čini dobro.

2 Bog s neba gleda na sinove ljudske da vidi ima li koji razuman da traži Boga.

3 Svaki od njih je zastranio, svi zajedno postali su nečisti: nitko da čini dobro, nema ni jednoga.

4 Zar nemaju znanja ti koji čine bezakonje? ti koji jedu narod moj kao da jedu kruh: Boga oni ne zazvaše.

5 Bijahu u veliku strahu ondje gdje straha ne bijaše; jer Bog rasu kosti onomu koji tebe opsjeda: posramio si ih, jer ih je Bog prezreo.

6 Oh kada bi sa Siona došlo spasenje Izraelu! Kada Bog vrati narod svoj iz sužanjstva, radovat će se Jakov i veseliti se Izrael.

Zborovođi, uz žičana glazbala. Maskil. Psalam Davidov, kada su Zifijci došli i rekli Šaulu: “Ne skriva li se David kod nas?”

54

1 Spasi me, Bože, svojim imenom, i snagom mi svojom sudi.

2 Čuj, Bože, moju molitvu; poslušaj riječi usta mojih.

3 Jer tuđinci ustadoše protiv mene i moju dušu traže tlačitelji: Boga pred sobom oni nemaju. Selah. ¶

4 Gle, Bog je moj pomoćnik: Gospodin je s onima koji dušu moju podupiru.

5 On će uzvratiti nesrećom mojim neprijateljima, u istini ih svojoj pokositi.

6 Ja ću ti obilno žrtvovati: slavit ću tvoje ime, GOSPODINE, jer je dobro.

7 Jer on me izbavio iz sve nevolje: i vidje oko moje njegovu odmazdu nad mojim neprijateljima.

Zborovođi, uz žičana glazbala.

Maskil. Psalam Davidov.

55

1 Počuj moju molitvu, Bože, i ne skrivaj se od zaklinjanja mojega.

2 Obazri se na mene i usliši me: tugujem u jadanju svome i uzdišem;

3 Zbog glasa neprijateljeva, zbog tlačenja opakih: jer svališe na mene nepravdu, i u gnjevu svome mrze me.

4 Srce moje žestoko pati u meni, i strava me smrtna spopala.

5 Strah i trepet na mene dolaze, i jeza me obuze.

6 I rekoh: “O, kada bih imao krila kao golub! odletio bih i otpočinuo.

7 Gle, daleko bih tada odlutao, i u pustari ostao. Selah.

8 Požurio bih da pobjegnem od vihora i od oluje. ¶

9 Uništi, GOSPODINE, i razdijeli im jezike; jer nasilje i svađu vidjeh u gradu.

10 Danju i noću obilaze po zidinama njegovim; usred njega su nesreća i tuga.

11 Zloća je usred njega; obmana i prijevara ne odlaze mu s ulica.

12 Jer nije neprijatelj taj koji me uvrijedio, to bih bio podnio; niti se mrzitelj moj protiv mene podigao, pred njim bih se sakrio:

13 Nego si to bio ti: čovjek meni ravan, moj vodič i znanac moj.

14 Zajedno smo se slatko savjetovali i skupa u Dom Božji hodili.

15 Smrt neka ih ščepa, neka živi siđu u pakao; jer opakost je u stanovima njihovim i među njima. ¶

16 A ja ću Boga zazvati, i spasit će me GOSPODIN.

17 Uvečer, i ujutro, i u podne, molit ću se i jecati, i on će glas moj čuti.

18 On je u miru izbavio dušu moju od borbe što protiv mene bijaše: jer mnogi sa mnom bijahu.

19 Uslišat će Bog i unesrećiti ih; on koji od davnine postoji. Selah. Budući da u njih nema promjena, Boga se ne boje.

20 Ruke svoje pružio je on protiv onih koji bijahu u miru s njim: raskinuo je savez svoj.

21 Riječi njegovih usta bile su mekše od maslaca, no rat bijaše u srcu njegovu; riječi su mu od ulja blaže, ipak bijahu mačevi isukani.

22 Prebaci svoje breme na GOSPODINA i on će te održati: neće on nikada dopustiti da posrne pravednik.

23 A njih ćeš, Bože, svaliti u jamu propasti: krvoloci i varalice neće doživjeti ni polovicu svojih dana; a ja ću se u tebe uzdati.

Zborovođi, uz “Golubica nijema u daljini”. Miktam Davidov, kada su ga u Gatu uhvatili Filistejci.

56

1 Smiluj mi se, Bože, jer me čovjek hoće progutati; svakodnevno se bori tlačeći me.

2 Svakodnevno bi me htjeli progutati neprijatelji moji: jer mnogo ih je koji se bore protiv mene, o Višnji.

3 Kada budem uplašen, u tebe ću se uzdati.

4 U Bogu ću slaviti riječ njegovu, u Boga sam se pouzdao: neću se bojati onoga što mi tijelo može učiniti.

5 Svaki dan izvrću riječi moje; sve namisli njihove protiv mene su na zlo.

6 Okupljaju se, skrivaju se, paze na moje korake dok vrebaju dušu moju.

7 Zar će umaknuti putem pokvarenosti? U gnjevu svome obori te ljude, Bože! ¶

8 Ti znaš moja lutanja; stavi suze moje u sûd tvoj: nisu li one u knjizi tvojoj?

9 Kada tebi zavapim, neprijatelji će moji ustuknuti: znam to, jer je Bog za me.

10 U Bogu ću slaviti riječ njegovu: u GOSPODINU ću slaviti riječ njegovu.

11 U Boga sam se pouzdao: neću se bojati onoga što mi čovjek može učiniti.

12 Vežu me zavjeti tvoji, Bože: hvale ću ti iskazivati.

13 Jer ti si dušu moju od smrti izbavio: zar mi nećeš onda i korake očuvati od pada, da mogu hoditi pred Bogom u svjetlosti živih?

Zborovođi, uz “Ne pogubi”. Miktam Davidov; kada je on pred Šaulom pobjegao u špilju.

57

1 Smiluj mi se, Bože, smiluj mi se, jer u tebe se uzda duša moja; jest, u sjeni krila tvojih načinit ću sebi sklonište dok ne prođu ove nevolje.

2 Vapit ću Bogu svevišnjem; Bogu koji čini sve za mene.

3 On će poslati s neba i spasiti me od pogrde onoga koji me hoće progutati. Selah. Bog će poslati svoje milosrđe i svoju istinu.

4 Duša je moja među lavovima: ležim usred raspaljenih ljudskih sinova, čiji su zubi koplja i strijele, a jezik im je mač oštar.

5 Budi uzvišen, Bože, nad nebesima; slava tvoja neka je nad zemljom svom!

6 Mrežu namjestiše mojim koracima; duša mi je klonula: preda mnom jamu iskopaše, usred koje sami padoše. Selah. ¶

7 Postojano je srce moje, Bože, postojano je srce moje: pjevat ću i slaviti te.

8 Probudi se, slavo moja, probudi se, psaltiru i harfo: i ja sâm rano ću ustati.

9 Hvalit ću te, Gospodine, među pucima, pjevati ti među narodima.

10 Jer do nebesa je veliko milosrđe tvoje i do oblakâ vjernost tvoja.

11 Uzvisi se nad nebesa, Bože; slava tvoja neka je nad zemljom svom.

Zborovođi, uz “Ne pogubi”.

Miktam Davidov.

58

1 Govorite li vi uistinu pravedno, skupštino? Sudite li ispravno, sinovi ljudski?

2 Jest, u srcu zlo činite; svojim rukama uvećavate na zemlji mjeru nasilja.

3 Zlotvori su otuđeni već od utrobe; od samog rođenja zastranjuju govoreći laži.

4 Njihov otrov je kao otrov zmijski; nalik su gluhoj zmiji otrovnici što uho svoje zatvara;

5 Koja ne čuje glas bajačâ, koliko god mudro oni bajali. ¶

6 Bože, polomi zube u njihovim ustima; razbij očnjake mladih lavova, GOSPODINE.

7 Neka nestanu kao vode koje neprestano otječu; kada on napinje lûk svoj da strijele svoje odapne, neka one budu kao polomljene.

8 Kao puž koji se rastapa, neka tako i svaki od njih iščezne; kao prerani porod ženin, da sunce ne gledaju.

9 Prije negoli vam kotlovi trnje osjete, on će ih odnijeti kao vihorom, i to žive i u gnjevu svojemu.

10 Pravednik će se radovati kada vidi odmazdu; oprat će noge svoje u krvi zlotvorâ.

11 Tako da će ljudi reći: “Zaista ima nagrade za pravedne; zaista je Bog taj koji sudi na zemlji.”

Zborovođi, uz “Ne pogubi”. Miktam Davidov; kada je ono Šaul poslao da mu nadgledaju kuću, kako bi ga ubili.

59

1 Izbavi me od mojih neprijatelja, Bože moj; obrani me od onih koji protiv mene ustaju.

2 Izbavi me od onih koji čine bezakonje i spasi me od ljudi krvožednih.

3 Jer, evo, oni vrebaju dušu moju; silnici se protiv mene okupiše: ne zbog moga prijestupa, niti zbog grijeha mojega, GOSPODINE.

4 Bez krivice moje oni hitaju i pripravljaju se: probudi se da mi pomogneš, i gledaj.

5 Zbog toga se ti, GOSPODINE, Bože nad vojskama, Bože Izraelov, probudi da pohodiš sve neznabošce: nemoj biti milosrdan ni prema kojem opakom prijestupniku. Selah.

6 Oni se vraćaju uvečer: laju kao pas i oko grada obilaze.

7 Gle, bljuju iz usta svojih; mačevi su im na usnama: “Jer tko”, govore oni, “čuje?” ¶

8 Ali ti ćeš im se smijati, GOSPODINE; ti ćeš ruglu izvrgnuti sve pogane.

9 Zbog snage njegove ja ću na tebe čekati: jer Bog je moja obrana.

10 Bog milosrđa mojega ići će preda mnom: Bog će mi dati da vidim ono što poželjeh svojim neprijateljima.

11 Nemoj ih pobiti, da ne zaboravi narod moj: rastjeraj ih snagom svojom i obori ih, Gospodine, štite naš.

12 Za grijeh usta svojih i za riječi svojih usana neka budu uhvaćeni u oholosti svojoj; i za kletve i laži koje govore.

13 Uništi ih u gnjevu, uništi ih da ih više ne bude; i neka znaju da Bog u Jakovu vlada do krajeva zemlje.

14 A uvečer ih pusti da se vrate; i neka dižu buku kao pas i oko grada obilaze.

15 Neka tumaraju naokolo za jelom; i neka gunđaju ako se ne nasite.

16 A ja ću pjevati o tvojoj snazi; jest, ja ću izjutra glasno pjevati o milosrđu tvojemu: jer si mi bio obrana i utočište u dan moje tjeskobe.

17 Tebi, snago moja, ja ću pjevati: jer Bog je moja obrana i Bog milosrđa mojega.

Zborovođi, uz “Ljiljan svjedočanstva”. Miktam Davidov, za pouku; kada je ono David izišao protiv Aram-Naharajima i protiv Aram-Zobe, kada je Joab na povratku pobio Edomu dvanaest tisuća ljudi u Slanoj dolini.

60

1 O, Bože, ti si nas odbacio, ti si nas rastjerao, ti si se razgnjevio na nas; okreni se opet k nama.

2 Potresao si zemlju; razvalio si je: zacijeli joj pukotine, jer podrhtava.

3 Pokazao si svome narodu teškoće: ti si nas napojio vinom prepasti.

4 Dao si stijeg onima koji te se boje, da može biti razvijen zbog istine. Selah.

5 Da bi se izbavili miljenici tvoji, spasi desnicom svojom, i usliši me. ¶

6 Bog reče u svojoj svetosti: “Dat’ ću maha veselju, razdijelit ću Šekem i izmjeriti dolinu Sukot.

7 Gilead je moj, i Manaše je moj, i Efrajim je snaga glave moje; Juda je moj zakonodavac.

8 Moab je moj sûd za umivanje, nad Edom ću baciti svoju obuću; Filistejo, likuj zbog mene!”

9 Tko će me dovesti u grad utvrđeni? Tko će me u Edom uvesti?

10 Nećeš li ti, Bože, koji si nas odbacio? Ti, Bože, koji nisi izišao s našim vojskama?

11 Iskaži nam pomoć u nevolji, jer ništavna je pomoć ljudska.

12 S Bogom ćemo djelovati junački, jer je on taj koji će zgaziti naše neprijatelje.

Zborovođi, na neginu.

Psalam Davidov.

61

1 Čuj, Bože, vapaj moj; obazri se na molitvu moju.

2 S kraja zemlje vapit ću tebi kada mi srce klone: odvedi me do stijene koja je viša od mene.

3 Jer ti bijaše zaklon moj i jaka utvrda pred neprijateljem.

4 U tvome prebivalištu prebivat ću zauvijek: uzdat ću se u zaklon krila tvojih. ¶

5 Jer ti si, Bože, čuo moje zavjete: dao si mi baštinu onih koji se boje tvoga imena.

6 Ti ćeš produljiti kraljev život, i njegove godine kao mnoge naraštaje.

7 On će ostati pred Bogom zauvijek: priskrbi milosrđe i istinu da ga čuvaju.

8 Tako ću zauvijek pjevati hvalu tvome imenu, da mogu svakodnevno izvršavati svoje zavjete.

Zborovođi, Jedutunu.

Psalam Davidov.

62

1 Duša moja vjerno čeka na Boga; od njega dolazi moje spasenje.

2 Jedino je on stijena moja i moje spasenje; on je moja obrana: neću se odveć pokolebati.

3 Dokle ćete smišljati zlo protiv čovjeka? Svi ćete vi biti pogubljeni: bit ćete kao zid nagnut i kao ograda klimava.

4 Dogovaraju se samo da ga sruše s njegove uzvišenosti. U lažima uživaju: ustima svojim blagoslivlju, ali u sebi proklinju. Selah.

5 Samo na Boga čekaj, dušo moja, jer samo u njemu je nada moja.

6 Samo on je stijena moja i moje spasenje; on je moja obrana: neću se pokolebati.

7 U Bogu je spasenje moje i slava moja: stijena snage moje, i moje utočište, u Bogu je. ¶

8 U njega se uzdaj u svako doba, narode; pred njim srce svoje izlijevajte: jer Bog nam je utočište. Selah.

9 Uistinu su isprazni ljudi niska roda i laž su odličnici: stavi li ih se zajedno na tezulju, lakši su od ništavila.

10 Ne uzdajte se u tlačenje i nemojte postati isprazni u otimanju: uveća li se bogatstvo, neka vam srce uza nj ne prione.

11 Bog je rekao jedanput, a ja sam čuo dvaput, da snaga Bogu pripada.

12 Tebi, GOSPODINE, i milosrđe pripada, jer ti svakome uzvraćaš po djelu njegovu.

Psalam Davidov, kada je bio u Judejskoj pustari.

63

1 O, Bože, ti si Bog moj; zarana ću tebe tražiti: za tobom žeđa duša moja, za tobom čezne tijelo moje u zemlji suhoj i žednoj, gdje nema vode;

2 Da gledam tvoju snagu i slavu tvoju, kao što te gledah u svetištu.

3 Jer dobrota tvoja bolja je od života; moje će te usne slaviti.

4 Tako ću te blagoslivljati dok živim: u tvoje ime ruke ću svoje dizati.

5 Kao moždinom i salom bit će nasićena duša moja, i radosnim će te usnama slaviti usta moja:

6 Kada te se sjetim na svojoj postelji i sve noćne straže o tebi razmišljam.

7 Budući da ti bijaše pomoć moja, u sjeni krila tvojih ću se radovati.

8 Duša moja snažno uza te prianja; desnica me tvoja podupire.

9 A oni koji traže dušu moju da je unište, sići će u donje dijelove zemlje;

10 Od mača će pasti: postat će obrok lisicama.

11 A kralj će se radovati u Bogu; proslavit će se svaki koji se njime zaklinje, a usta onih koji govore laži bit će začepljena.

Zborovođi. Psalam Davidov.

64

1 Čuj glas moj, Bože, u mojoj molitvi: očuvaj mi život od straha pred neprijateljem.

2 Zakloni me od tajnog savjeta opakih; od pobune zločiniteljâ,

3 Koji jezik svoj kao mač oštre i svoje lukove napinju da odapnu strijele svoje, to jest riječi gorke,

4 Da iz potaje ustrijele besprijekornoga; iznenada strijeljaju na nj, i ne boje se.

5 Bodre se međusobno u zlodjelima; dogovaraju se kako da potajno zamke postave, jer govore: “Tko će ih vidjeti?”

6 Promišljaju o zlodjelima; pomno to proniću; i nutrina svakoga od njih, i srce, bezdan je.

7 No Bog će strijelu na njih odapeti; iznenada će biti ranjeni.

8 Tako će se svojim jezikom na sebe same oboriti: svatko tko ih vidi, od njih će bježati.

9 I bojat će se svi ljudi i objavljivati djelo Božje; jer će mudro razmišljati o djelu njegovu.

10 Pravednik će se radovati u GOSPODINU i u njega se uzdati; i likovat će svi koji su srca čestita.

Zborovođi. Psalam i Pjesma Davidova.

65

1 Hvala očekuje tebe, Bože, na Sionu; i zavjet će se tebi izvršiti.

2 O, ti koji čuješ molitvu, k tebi će doći svako tijelo.

3 Bezakonja me moja nadvladaše; prijestupe naše ti ćeš izbrisati.

4 Blagoslovljen je onaj koga si ti izabrao i učinio da ti pristupi, da živi u dvorima tvojim: nasitit ćemo se dobrom tvoga Doma, svetoga Hrama tvojega.

5 Strašnim djelima u pravednosti ćeš nam odgovoriti, Bože spasenja našega, ti koji si uzdanje svih krajeva zemlje i onih koji su daleko na moru; ¶

6 Koji, snagom opàsan, jakošću svojom učvršćuješ planine;

7 Koji utišavaš húku morâ, buku valova njihovih, i bunu narodâ.

8 I oni koji žive u najudaljenijim krajevima boje se tvojih znamenja; ti činiš da su radosni izlasci jutra i večeri.

9 Ti pohodiš zemlju i natapaš je: iz rijeke Božje, pune vode, silno je obogaćuješ; pribavljaš im žito, pošto si se tako za nju pobrinuo.

10 Ti obilno natapaš brazde njezine, ravnaš joj oranice: omekšavaš je pljuskovima; ti blagoslivljaš izdanke njezine.

11 Ti kruniš godinu svojom dobrotom; i staze tvoje kapaju plodnošću.

12 Kapaju na pašnjake u pustari; i humci se sa svih strana raduju.

13 Pašnjaci su zaodjeveni stadima, doline su žitom prekrivene; kliču od radosti i pjevaju.

Zborovođi. Pjesma ili psalam.

66

1 Radosno Bogu kličite, zemlje sve.

2 Opjevajte slavu njegova imena, veličanstveno ga proslavite.

3 Recite Bogu: “Kako si strašan u svojim djelima! Zbog goleme snage tvoje neprijatelji će ti se tvoji podložiti.

4 Sva će ti se zemlja klanjati i tebi će pjevati; imenu tvome oni će pjevati.” Selah.

5 Dođite i razmotrite djela Božja: strašan je on u svome djelovanju prema sinovima ljudskim.

6 On je more u zemlju suhu pretvorio: oni pješke posred vode prijeđoše. Ondje se u njemu radovasmo.

7 Zauvijek on vlada snagom svojom; oči njegove motre narode, kako se ne bi uzdignuli buntovnici. Selah. ¶

8 Blagoslivljaj, narode, Boga našega, i daj da se pročuje glas hvale njegove.

9 On čuva našu dušu na životu i ne daje da nam noga posrne.

10 Jer ti si nas, Bože, iskušao: provjerio si nas kao što se provjerava srebro.

11 U mrežu si nas uveo; nevolju si položio na slabine naše.

12 Dao si da nam ljudi jašu nad glavama: kroz vatru i vodu prođosmo, ali si nas izveo u obilje. ¶

13 Ući ću u dom tvoj sa žrtvama paljenicama; zavjete ću ti svoje izvršiti,

14 Koje izrekoše usne moje i kazaše usta moja kada bijah u tjeskobi.

15 Prinijet ću ti žrtve paljenice od ugojene stoke, s kadom ovnova; prinijet ću junce s jarićima. Selah.

16 Dođite i poslušajte, svi vi koji se Boga bojite, i ispripovijedat ću vam što je on za moju dušu učinio.

17 Njemu sam vapio ustima svojim, i svojim sam ga jezikom veličao.

18 Da sam gledao na bezakonje u svome srcu, ne bi me uslišao Gospodin.

19 No Bog me uslišao; poslušao je glas moje molitve.

20 Blagoslovljen neka je Bog, koji nije odbio moju molitvu ni milost svoju od mene.

Zborovođi, uz žičana glazbala.

Psalam ili Pjesma.

67

1 Bog neka nam bude milostiv i blagoslovi nas; i neka nas obasjava lice njegovo. Selah.

2 Da bi se znao put tvoj na zemlji, tvoje spasenje u svim narodima.

3 Neka te slavi narod, Bože, neka te slavi sav narod!

4 Neka se raduju narodi i radosno pjevaju: jer ćeš ti pravedno suditi narodu i upravljati narodima na zemlji. Selah.

5 Neka te slavi narod, Bože, neka te slavi sav narod!

6 Zemlja će tada dati svoj prinos, a Bog, sâm Bog naš, on će nas blagosloviti.

7 Bog će nas blagosloviti; njega će se bojati svi krajevi zemlje.

Zborovođi. Psalam ili Pjesma Davidova.

68

1 Bog neka ustane, neka se rasprše neprijatelji njegovi; neka se pred njim razbježe i oni koji ga mrze.

2 Kao što se dim rastjeruje, tako neka ih rastjera; kao što se vosak topi pred ognjem, tako neka propadnu opaki u Božjoj prisutnosti.

3 A pravednici neka budu radosni; neka se raduju pred Bogom; jest, neka daju maha veselju!

4 Pjevajte Bogu, pjevajte hvale imenu njegovu: njegovim imenom JAH veličajte njega koji jézdi nebesima, i radujte se pred njim.

5 Otac je siročadi i sudac udovicâ Bog u svome svetome boravištu.

6 Bog osamljenima dom daje: on oslobađa one koji su u okovima, a buntovnici prebivaju na zemlji isušenoj. ¶

7 Kada si išao, Bože, pred narodom svojim, kada si koračao pustarom; Selah:

8 Pred licem Božjim tresla se zemlja i rastakala se nebesa; i sâm je Sinaj drhtao pred licem Boga, Boga Izraelova.

9 Obilnu si kišu poslao, Bože, kojom si okrijepio baštinu svoju kada ona bijaše iznemogla.

10 Zajednica tvoja ondje življaše; od svoje dobrote pripravio si ubogima.

11 Gospodin dade riječ; veliko bijaše mnoštvo onih koji su je objavljivali.

12 Kraljevi vojskâ hitro pobjegoše, a ona koja kod kuće ostaje, plijen dijeli.

13 Premda ste među loncima ležali, ipak ćete biti prekriveni srebrom kao krila golubice, i zlatom žutim kao perje njezino.

14 Kada je u njoj Svemoćni rastjerao kraljeve, bila je bijela kao snijeg na Salmonu. ¶

15 Gora Božja je kao gora Bašan, visoka kao vrhunci bašanski.

16 Zašto vi, vi gore visoke, poskakujete? Ovo je gora na kojoj Bog želi prebivati; jest, GOSPODIN će na njoj prebivati zauvijek.

17 Božjih kola je dvadeset tisuća, i na tisuće anđela. Gospodin je posred njih kao na Sinaju, na mjestu svetome.

18 Na visinu si uzašao vodeći sužnje, darove si za ljude primio; jest, čak i za nepokorne, da GOSPODIN Bog može među njima prebivati.

19 Neka je blagoslovljen Gospodin, koji nas dan za danom obasipa dobrima, Bog spasenja našega. Selah.

20 Naš Bog je Bog spasenja; Gospodinu BOGU pripada izbavljenje od smrti.

21 Ali Bog će smrskati glavu svojim neprijateljima, dlakavo tjeme onome koji i dalje hodi u svojim prijestupima. ¶

22 Gospodin reče: “Ponovno ću ih dovesti iz Bašana, opet ću dovesti narod svoj od dubina morskih:

23 Da umočiš nogu, i jezik svojih pasa, u krv svojih neprijatelja.”

24 Ulazak tvoj, Bože, vidješe; ulazak Boga mojega, Kralja mojega, u svetište.

25 Sprijeda su išli pjevači, za njima svirači; među njima djevojke u bubnjiće udarahu.

26 Blagoslivljajte Gospodina Boga u zajednicama, s vrela Izraelova!

27 Ondje je mladi Benjamin sa svojim vladarom, knezovi Judini i vijeće njihovo, knezovi Zebulunovi i knezovi Naftalijevi.

28 Bog tvoj odredio ti je snagu: utvrdi, Bože, to što si učinio za nas.

29 Zbog tvoga Hrama u Jeruzalemu kraljevi će ti darove donositi.

30 Ukori odred kopljanika, krdo bikova s teocima naroda, dok se svaki od njih ne pokori s kovanicama od srebra; rasprši narod koji uživa u ratovanju.

31 Knezovi će doći iz Egipta; Etiopija će uskoro pružiti svoje ruke Bogu. ¶

32 Pojte Bogu, kraljevstva svijeta; pjevajte hvale Gospodinu; Selah:

33 Njemu koji jézdi po nebesima nad nebesima, koja su od davnine; gle, on odašilje glas, glas moćni.

34 Pripišite slavu Bogu: veličanstvo njegovo je nad Izraelom i snaga njegova je u oblacima.

35 Strašan si, Bože, iz svetišta svojih: Bog Izraelov je taj koji daje jakost i snagu svome narodu. Blagoslovljen neka je Bog!

Zborovođi, uz “Ljiljane”.

Psalam Davidov.

69

1 Spasi me, Bože, jer mi vode do duše dođoše.

2 U duboki glib propadam, gdje nema uporišta; u duboke vode tonem, gdje me valovi preplavljuju.

3 Od plakanja iznemogoh, grlo mi se osušilo: oči mi slabe dok Boga svoga iščekujem.

4 Onih koji me mrze bez razloga više je negoli vlasi na mojoj glavi; ti koji me žele uništiti, koji su mi bez razloga neprijatelji, moćni su. Tada vratih ono što nisam oteo.

5 Bože, ti znaš bezumnost moju; i grijesi moji nisu od tebe skriveni.

6 Neka se ne postide zbog mene oni koji na tebe čekaju, Gospodine, BOŽE nad vojskama; neka se ne smetu zbog mene oni koji tebe traže, Bože Izraelov.

7 Jer zbog tebe sam poniženje podnosio; sramota je moje lice prekrila.

8 Braći svojoj stranac postadoh i tuđinac djeci majke svoje.

9 Jer revnost za kuću tvoju me izjela i pogrde onih koji tebe grde padoše na mene.

10 Kada plakah i dušu svoju postom kažnjavah, to na sramotu moju bijaše.

11 Kostrijet učinih svojom odjećom; i postadoh im uzrečicom.

12 Oni koji na vratima sjede, protiv mene govore; i bijah pjesma pijancima. ¶

13 Ali što se tiče mene, molitva je moja tebi upravljena, GOSPODINE, u trenutak pogodni: u velikoj me milosti svojoj usliši, Bože, u istini tvoga spasenja.

14 Izbavi me iz gliba i ne daj da potonem: daj mi da se izbavim od onih koji me mrze, i iz voda dubokih;

15 Ne daj da me preplavi bujica ni da me proguta dubina, i nemoj dati jami da nada mnom usta svoja zatvori.

16 Usliši me, GOSPODINE, jer je milost tvoja dobrostiva: po množini svoga milosrđa meni se okreni.

17 I ne skrivaj lice svoje od sluge svojega, jer sam u nevolji: brzo me uslišaj.

18 Približi se duši mojoj i otkupi je; zbog mojih me neprijatelja izbavi.

19 Ti znaš za moje poniženje, i stid moj, i sramotu moju; svi neprijatelji moji pred tobom su.

20 Sramota je slomila srce moje i teško me pritišće: tražio sam nekoga da se sažali, ali ga ne bijaše; i tješitelje, ali ne nađoh nikoga. ¶

21 Dadoše mi i žuč za jelo, i u žeđi mi mojoj dadoše piti ocat.

22 Stol njihov neka postane zamkom pred njima, i neka im postane stupicom ono što bi im trebalo biti na dobrobit.

23 Neka im potamne oči da ne vide, i daj da im slabine neprestano drhte.

24 Izlij na njih ljutinu svoju, i neka ih tvoja gnjevna srdžba zahvati.

25 Boravište njihovo neka opusti, i neka nitko ne živi u njihovim šatorima;

26 Jer progone onoga koga si ti udario, i govore na duboku žalost onih koje si ti ranio.

27 Na njihovu opačinu dodaj opačinu, i ne daj da dođu u tvoju pravednost.

28 Neka budu izbrisani iz knjige živih, i neka ne budu upisani s pravednicima.

29 A ja sam jadan i bijedan: neka me spasenje tvoje, Bože, uzvisi. ¶

30 Slavit ću ime Božje s pjesmom i veličati ga sa zahvaljivanjem.

31 Bit će to milije GOSPODINU od vola ili bika s rogovima i papcima.

32 Ponizni će to vidjeti i obradovati se; i živjet će srca vama koji Boga tražite.

33 Jer GOSPODIN čuje uboge, i ne prezire sužnje svoje.

34 Neka ga hvale nebo i zemlja, mora i sve što se u njima miče.

35 Jer Bog će spasiti Sion i izgraditi Judine gradove: da oni mogu živjeti u njima i posjedovati ih.

36 Baštinit će ih i sjeme slugu njegovih, i živjet će u njima oni koji ljube ime njegovo.

Zborovođi. Psalam Davidov, za prisjećanje.

70

1 Požuri, Bože, da me izbaviš; pohitaj mi u pomoć, GOSPODINE!

2 Neka se postide i smetu oni koji traže dušu moju; neka uzmaknu i zbune se oni koji mi zlo žele.

3 Neka uzmaknu za kaznu zbog svoje sramote što govorahu: “Aha, aha.”

4 Neka se u tebi raduju i vesele svi oni koji tebe traže; i daj da oni koji spasenje tvoje ljube, svagda govore: “Neka Bog bude uzvišen!”

5 A ja sam jadan i bijedan; pohitaj k meni, Bože: ti si pomoć moja i izbavitelj moj; GOSPODINE, nemoj odugovlačiti!

71

1 U tebe se uzdam, GOSPODINE, nemoj dati da ikada budem osramoćen.

2 U pravednosti me svojoj izbavi, i daj mi da umaknem; prigni k meni uho svoje i spasi me.

3 Budi mi čvrsta nastamba, kojoj se mogu svagda utjecati: zapovjedio si da me se spasi, jer ti si stijena moja i moja utvrda.

4 Izbavi me, Bože moj, iz ruke opakoga, iz ruke čovjeka nepravedna i okrutna.

5 Jer ti si nada moja, Gospodine BOŽE; ti si mi uzdanje od mladosti moje.

6 Ti me podržavaš od maternice; ti si onaj koji me izveo iz utrobe majčine: neprestano ću te slaviti.

7 Mnogima sam kao kakvo čudo, ali ti si moje snažno utočište.

8 Neka usta moja budu puna hvale tvoje i časte te sav dan.

9 Nemoj me odbaciti u doba moje starosti, nemoj me napustiti kada me izda snaga moja.

10 Jer neprijatelji moji protiv mene govore, i dogovaraju se oni koji mojoj duši postavljaju stupicu

11 Govoreći: “Bog ga je napustio: potjerajmo ga i uhvatimo, jer nema nikoga da ga izbavi.”

12 O, Bože, ne budi daleko od mene: Bože moj, u pomoć mi pohitaj.

13 Neka se postide i neka propadnu protivnici moje duše; neka sramota i beščašće prekrije one koji mi žele zlo. ¶

14 Ali ja ću se bez prestanka nadati, i sve više i više tebe slaviti.

15 Usta će moja naviještati pravednost tvoju i spasenje tvoje po sav dan, jer im broja ne znam.

16 Ići ću u snazi Gospodina BOGA: spominjat ću tvoju pravednost, i to samo tvoju.

17 Bože, ti si me poučavao od moje mladosti; i sve dosad naviještao sam tvoja čudesna djela.

18 Ni sada kada sam star i sijed nemoj me napustiti, Bože; sve dok ne iskažem tvoju snagu ovome naraštaju, i silu tvoju svakome tko ima doći;

19 I pravednost tvoju uzvišenu, Bože koji si učinio djela velika: o, Bože, tko je kao ti!

20 Ti koji si mi pokazao velike i žestoke nevolje, ponovno ćeš me oživjeti i opet ćeš me izvesti iz dubina zemaljskih.

21 Uvećat ćeš veličanstvo moje i okružiti me utjehom.

22 I uz psaltir ću tebe slaviti, to jest tvoju istinu, Bože moj: tebi ću uz harfu pjevati, Sveče Izraelov.

23 Moje će usne kliktati od radosti kada ti budem pjevao; i duša moja, koju si ti otkupio.

24 I jezik će moj po sav dan govoriti o tvojoj pravednosti; jer su smeteni, jer su posramljeni oni koji mi žele nesreću.

Psalam za Salomona.

72

1 Daj kralju sudove svoje, Bože, i pravednost svoju sinu kraljevu. ¶

2 On će tvome narodu suditi s pravednošću, i ubogima tvojim s pravdom.

3 Brda će narodu rađati mirom i brežuljci pravednošću.

4 On će suditi ubogima iz naroda, spasit će djecu potrebitih, a tlačitelja satrti.

5 Tebe će se oni bojati dokle god bude sunca i mjeseca, tijekom svih naraštaja.

6 On će sići kao dažd na travu pokošenu, kao pljuskovi koji zemlju napajaju.

7 U dane njegove cvjetat će pravednici, i obilje mira sve dok bude mjeseca.

8 On će vladati i od mora do mora, i od Rijeke do krajeva zemlje.

9 Pred njim će se pokloniti oni koji žive u pustinji, i neprijatelji će njegovi prah lizati.

10 Kraljevi Taršiša i otokâ dare će donositi: kraljevi Šebe i Sebe darove će prinositi.

11 Jest, svi će kraljevi pasti ničice pred njim, svi će mu narodi služiti.

12 Jer će on izbaviti potrebita kada on zapomaže, i uboga i onoga koji nema pomoćnika.

13 Sažalit će se on na uboga i potrebita i spasiti duše potrebitima.

14 On će izbaviti dušu njihovu od prijevare i nasilja: dragocjena će u njegovim očima biti krv njihova.

15 I živjet će on, i davat će mu se zlato iz Šebe: molit će se za nj bez prestanka i svakodnevno će ga se slaviti.

16 Bit će u zemlji pregršt žita na vrhovima gora, no plod će se njegov tresti kao Libanon: i oni iz grada cvjetat će kao trava po zemlji.

17 Ime njegovo opstat će zauvijek, ime njegovo trajat će dok je sunca; ljudi će u njemu biti blagoslovljeni, svi će ga narodi nazivati blagoslovljenim. ¶

18 Neka je blagoslovljen GOSPODIN Bog, Bog Izraelov, koji jedini čini djela čudesna.

19 I neka je zauvijek blagoslovljeno slavno ime njegovo; neka sva zemlja bude puna slave njegove. Amen, i amen!

20 Završene su molitve Davida, sina Jišajeva.

Treća knjiga

Psalam Asafov.

73

1 Uistinu je Bog dobar Izraelu, i to takvima koji su čista srca.

2 A meni noge umalo otkazaše, koraci moji skoro posrnuše.

3 Jer zavidjeh bezumnicima kada vidjeh kako napreduju opaki.

4 Jer nema sveza na samrti njihovoj: snaga ih ne napušta.

5 Nemaju nevolje kao drugi ljudi, niti se muče kao ostali.

6 Zbog toga su ohološću opàsani kao lancem, kao haljom zaogrnuti su nasiljem.

7 Od pretiline oči su im izbuljene; imaju više negoli srce može poželjeti.

8 Pokvareni su i pakosno govore o ugnjetavanju; zbore uznosito.

9 Usta svoja protiv nebesa upraviše, a jezik im zemljom prolazi.

10 Stoga se onamo navraća narod njegov, i puna im se čaša vodâ natače.

11 I govore: “Kako bi Bog doznao?” i: “Ima li spoznaje u Višnjega?”

12 Eto, takvi su bezbožnici, koji napreduju u svijetu; bogatstvo umnožavaju.

13 Zaista sam samo ja uzalud srce svoje čistio i ruke svoje u nedužnosti prao,

14 Jer po sav dan udarce primah i svakog jutra bijah kažnjavan. ¶

15 Da kažem: “Govorit ću i ja tako”, gle, sagriješio bih protiv naraštaja djece tvoje.

16 Kada stadoh razmišljati da to spoznam, bijaše mi to prebolno;

17 Sve dok ne uđoh u svetište Božje: tada shvatih kakav im je svršetak.

18 Doista si ih na klizava mjesta postavio: u propast ih obaraš.

19 Kako ih u trenu snađe opustošenje! Posve ih proždriješe užasi.

20 Kao san kada se netko probudi, tako ćeš ti, Gospodine, lik njihov prezreti kada ustaneš. ¶

21 Tako srce moje bijaše ojađeno i bubrezi moji probodeni.

22 Tako bezuman bijah i bez znanja; kao kakvo živinče bijah pred tobom.

23 No sada sam svagda s tobom: ti si me za desnicu moju prihvatio.

24 Po naumu svome ti ćeš me voditi, i na posljetku me u slavu primiti.

25 Koga ja imam u nebu osim tebe? Ni na zemlji nemam nikoga koga bih uz tebe poželio.

26 Tijelo moje i srce moje klonu, ali Bog je snaga moga srca i udio moj zauvijek.

27 Jer, gle, propast će svi koji su daleko od tebe: uništio si sve one koji te, blud čineći, napuštaju.

28 A meni je dobro pristupati Bogu: pouzdao sam se u Gospodina BOGA da mogu sva djela tvoja naviještati.

Maskil Asafov.

74

1 O, Bože, zašto si nas zauvijek odbacio? Zašto se gnjev tvoj dimi na ovce paše tvoje?

2 Sjeti se svoje zajednice, koju si davno stekao; štap baštine tvoje, koju si otkupio; ovoga brda Siona, na kojemu si prebivao.

3 Podigni stope svoje k vječnim ruševinama, to jest k svemu što je neprijatelj zlo učinio u svetištu.

4 Neprijatelji tvoji riču usred tvojih skupština, stjegove svoje postavljaju za znamenja.

5 Čovjek bijaše znamenit prema tome kako je podizao sjekire na gusto drveće.

6 No sada sjekirama i maljevima razbijaju rezbarije od toga.

7 Oganj u svetište tvoje ubaciše; srušivši ga do zemlje, obeščastiše prebivalište tvoga imena.

8 U srcima svojim rekoše: “Zatrimo ih sve zajedno.” Spališe sve sinagoge Božje u zemlji.

9 Ne vidimo svoja znamenja: nema više nikakva proroka, niti je među nama itko tko bi znao dokle.

10 O, Bože, dokle će ti se protivnik rugati? Zar će neprijatelj vječno ime tvoje huliti?

11 Zašto povlačiš svoju ruku, i to desnicu svoju? Izvuci je iz svojih njedara. ¶

12 Jer Bog je Kralj moj od davnine, posred zemlje on tvori spasenje.

13 Snagom svojom ti si more razdvojio, u vodama si zmajevima glave razbio.

14 Polomio si glave levijatanu i dao ga za jelo narodu koji prebiva u pustinji.

15 Ti si raskolio izvor i bujicu, ti presušuješ rijeke moćne.

16 Tvoj je dan, i tvoja je noć; ti si svjetlost i sunce pripravio.

17 Ti si postavio sve granice zemlji, ljeto i zimu ti si načinio. ¶

18 Sjeti se toga da se neprijatelj rugao, GOSPODINE, i da je bezuman narod hulio ime tvoje.

19 Nemoj dušu grlice svoje predati gomili opakih, nemoj dovijeka zaboravljati skupštinu svojih ubogih.

20 Osvrni se na savez, jer mračni zakutci zemlje prepuni su nastambâ okrutnosti.

21 Ne dopusti da se zlostavljani vrate posramljeni: daj da ubogi i potrebiti slave ime tvoje.

22 Ustani, Bože, zastupaj svoju stvar; spomeni se kako te bezumnici po sav dan pogrđuju.

23 Nemoj zaboraviti glas svojih neprijatelja: graja onih koji se dižu protiv tebe, neprestano se povećava.

Zborovođi, uz “Ne pogubi”.

Psalam ili Pjesma Asafova.

75

1 Tebi, Bože, hvale dajemo, tebi dajemo hvale: jer čudesa tvoja naviještaju da je blizu ime tvoje.

2 Kada primim skupštinu, sudit ću pravedno.

3 Rastapa se zemlja i svi stanovnici njezini; ja uspravljam stupove njezine. Selah.

4 Bezumnima rekoh: “Ne postupajte bezumno”; i opakima: “Ne podižite rog.”

5 Ne podižite uvis rog svoj, nemojte govoriti ukrućena vrata. ¶

6 Jer promaknuće ne dolazi ni s istoka, ni sa zapada, ni s juga;

7 Nego, Bog je taj koji sudi: jednoga unizuje, a drugoga uzvisuje.

8 Jer u GOSPODINOVOJ je ruci čaša i vino je crveno, puna je vina miješana i on iz nje izlijeva; no talog od toga iscijedit će i ispiti svi opaki na zemlji.

9 A ja ću zauvijek svjedočiti; pjevat ću hvale Bogu Jakovljevu.

10 Opakima ću sve rogove polomiti; no rogovi pravednikovi bit će uzvišeni.

Zborovođi, uz žičana glazbala.

Psalam ili Pjesma Asafova.

76

1 Poznat je Bog u Judeji, veliko je u Izraelu ime njegovo.

2 I šator je njegov u Šalemu, i boravište njegovo na Sionu.

3 Ondje je on polomio strijele luku, štit, i mač, i boj. Selah.

4 Slavniji si ti i izvrsniji negoli planine plijena.

5 Opljačkani su oni odvažnih srdaca, zaspali su snom svojim; nitko od junaka ruke svoje ne nalazi.

6 Na tvoj ukor su, Bože Jakovljev, i kola i konji u dubok san bačeni. ¶

7 Ti, ti si taj koga se treba bojati; i tko može stajati pred licem tvojim jednom kada se ti rasrdiš?

8 Ti si učinio da se s neba čuje osuda: zemlja se prestrašila i utihnula

9 Kada je Bog ustao suditi da spasi sve krotke na zemlji. Selah.

10 Gnjev ljudski tebe će, zacijelo, hvaliti: gnjev koji preostane ti ćeš obuzdati.

11 Zavjetujte se i izvršite zavjete GOSPODINU, Bogu svojemu: svi koji ga okružuju neka donose darove Njemu koga se treba bojati.

12 On će pokositi duh u knezovima, on je strašan kraljevima zemlje.

Zborovođi Jedutunu.

Psalam Asafov.

77

1 Glasom svojim Bogu sam vapio, Bogu glasom svojim, i on me čuo.

2 U dan svoje nevolje tražio sam Gospodina: rana moja noću je krvarila i nije prestajala, duša se moja nije dala utješiti.

3 Spominjah se Boga i bijah uznemiren; jadikovah, i duh moj bijaše nadjačan. Selah.

4 Ti si oči moje budnima držao: toliko sam uznemiren da ne mogu govoriti.

5 Razmišljao sam o danima davnim, o godinama drevnim.

6 Noću prizivam svoju pjesmu u sjećanje: s vlastitim srcem razgovaram, i duh moj pomno preispituje.

7 Zar će Gospodin odbaciti zauvijek? Zar više nikada neće biti naklonjen?

8 Zar je milost njegova otišla zauvijek? Zar se za sva vremena izjalovilo obećanje njegovo?

9 Zar je Bog zaboravio biti milostiv? Zar je u srdžbi zatvorio svoje nježno milosrđe? Selah. ¶

10 I rekoh: “To je moja slabost: ali spominjat ću se godinâ desnice Svevišnjega.”

11 Spominjat ću se djela GOSPODINOVIH: svakako ću se sjećati tvojih davnih čudesa.

12 Razmišljat ću o svemu djelu tvojemu i govoriti o onome što si činio.

13 U svetištu je put tvoj, Bože: tko je tako velik Bog kao što je Bog naš?

14 Ti si Bog koji činiš čudesa; snagu svoju iskazao si među narodima.

15 Mišicom svojom izbavio si narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove. Selah.

16 Vode te ugledaše, Bože; ugledaše te vode i uplašiše se, i dubine se uzburkaše.

17 Oblaci kišu izliše, nebesa grmljavinom odjeknuše i tvoje strijele na sve strane poletješe.

18 Nebom odjekivaše glas tvoje grmljavine, munje svijet osvjetljavahu: zemlja se tresla i drmala.

19 Put tvoj je u moru i staza tvoja posred voda velikih, a koraci tvoji nikome nisu poznati.

20 Narod svoj kao stado si vodio rukom Mojsijevom i Aronovom.

Maskil Asafov.

78

1 Čuj, narode moj, zakon moj; prignite svoje uši k riječima usta mojih.

2 Otvorit ću usta svoja u usporedbi; iznijet ću drevne zagonetke,

3 Koje smo čuli i doznali, i oci su nam ih naši kazivali.

4 Nećemo ih tajiti od djece njihove; naraštaju koji dolazi objavit ćemo GOSPODINOVE hvalospjeve, i snagu njegovu, i čudesna djela koja je on učinio.

5 Jer svjedočanstvo je on utvrdio u Jakovu i zakon odredio u Izraelu, za koji je zapovjedio ocima našim da ga obznane svojoj djeci,

6 Da ih može znati naraštaj koji dolazi, to jest djeca koja će se roditi, koja će ustati i djeci ih svojoj objaviti,

7 Da ona u Boga svoju nadu polože i ne zaborave djela Božja, nego drže njegove zapovijedi:

8 Da ne bi bila kao oci njihovi, naraštaj svojeglav i buntovan; naraštaj srca prevrtljiva, čiji duh ne bijaše postojano s Bogom. ¶

9 Djeca Efrajimova, premda bijahu oboružana i nošahu lukove, leđa u dan boja okrenuše.

10 Savez s Bogom ne održaše te odbiše hoditi po njegovu zakonu;

11 I zaboraviše djela njegova i čudesa koja im je on pokazao.

12 Čudesna djela činio je on naočigled njihovim ocima, u zemlji Egiptu, na polju Soanskome.

13 More je razdvojio i dao da prođu kroza nj; i učinio je da vode stoje kao kakva gomila.

14 Danju ih je vodio oblakom, a svu noć svjetlošću ognja.

15 Rascijepio je stijene u pustinji i dao im je piti kao iz golemih dubina.

16 Iz stijene je i bujice izveo, i dao da vode kao rijeke poteku.

17 No oni još više protiv njega griješiše izazivajući Svevišnjega u pustari.

18 Iskušavahu Boga u svome srcu ištući jela za svoju požudu.

19 Jest, protiv Boga govorahu, rekavši: “Može li Bog pripraviti stol u pustari?

20 Gle, on stijenu udari, tako da vode provališe i nahrupiše bujice; može li i kruha dati? može li pribaviti mesa svome narodu?”

21 Stoga GOSPODIN to čû i razgnjevi se: tako planu oganj protiv Jakova i dođe srdžba na Izraela;

22 Jer ne vjerovaše oni u Boga i ne uzdaše se u spasenje njegovo:

23 Premda je on zapovjedio oblacima odozgora, i otvorio vrata neba,

24 I dao da po njima daždi mana za jelo, i dao im žito nebesko.

25 Jelo anđeosko jeo je čovjek: on im je poslao jela do sitosti.

26 On je učinio da nebom zapuše vjetar istočni, i snagom svojom doveo vjetar južni.

27 Kao prahom zadaždio je on mesom po njima, i pticama krilatim kao pijeskom morskim:

28 I dao da to popada usred njihova tabora, uokolo njihovih nastamba.

29 Tako oni jedoše i dobro se nasitiše, jer im je on dao po želji njihovoj.

30 Nisu još ni utažili svoju požudu, nego je, dok im jelo njihovo još bijaše u ustima,

31 Došao na njih gnjev Božji te pobio najtustije među njima i oborio birane Izraelce.

32 Uza sve to oni su i dalje griješili, i nisu vjerovali u čudesna djela njegova.

33 Zbog toga je on dokončao dane njihove u ispraznosti i godine njihove u tjeskobi.

34 Kada ih je ubijao, tada su za njim tragali; i vratili se te zarana Boga tražili.

35 I spominjali su se da Bog bijaše stijena njihova, i svevišnji Bog njihov otkupitelj;

36 No ipak su mu se ustima svojim ulagivali i jezicima mu svojim lagali.

37 Jer srce njihovo nije mu bilo iskreno, niti su bili postojani u savezu njegovu.

38 Ali on, pun sućuti, opakost im je njihovu oprostio i nije ih uništio: jest, mnogo puta je gnjev svoj odvraćao, i nije sav svoj bijes budio;

39 Jer se spominjao da su samo tijelo; vjetar što prolazi i natrag se ne vraća. ¶

40 Koliko li su ga puta izazivali u pustari i žalostili u pustinji!

41 Jest, odvraćali su se i iskušavali Boga, i ograničavali Sveca Izraelova.

42 Nisu se spomenuli ruke njegove ni dana kada ih je izbavio od neprijatelja.

43 Kako je izveo svoja znamenja u Egiptu i svoja čudesa u polju Soanskome,

44 I rijeke njihove u krv pretvorio, i potoke njihove, da nisu mogli ni piti.

45 On je poslao među njih razne vrste kukaca, koji ih proždriješe; i žabe, koje ih uništiše.

46 Ljetinu njihovu predao je gusjenici i trud njihov skakavcu.

47 Trsove im tučom uništio i mrazom stabla smokava.

48 Tuči predade i stoku njihovu, a užarenim munjama stada njihova.

49 Oborio je na njih žestinu svoje srdžbe, gnjev, i ljutinu, i tjeskobu, šaljući među njih zle anđele.

50 Put gnjevu svome on je otvorio: ne poštedje od smrti dušu njihovu, nego im život izruči pošasti;

51 I pobio je sve prvorođence u Egiptu, prvinu snage njihove u prebivalištima Hamovim.

52 No učinio je da njegov narod pođe poput ovaca i vodio ih kao stado pustarom.

53 Pouzdano ih je vodio, tako da se ne bojahu; a neprijatelje njihove more je preplavilo.

54 I doveo je ih do međe svoga svetišta, to jest do ove gore koju je stekla njegova desnica.

55 Pred njima je izagnao pogane, konopom im razdijelio baštinu i po šatorima njihovim naselio plemena Izraelova.

56 No oni iskušavahu i izazivahu Boga svevišnjega; i ne držaše svjedočanstva njegova,

57 Nego se odvratiše i iznevjeriše kao i oci njihovi; zastraniše kao lûk prijevarni.

58 Na srdžbu ga izazvahu svojim uzvišicama i na ljubomoru ga navedoše svojim klesanim likovima.

59 Kada je Bog to čuo, razgnjevio se i nadasve prezreo Izraela;

60 Tako da je napustio šator u Šilu, šator koji je postavio među ljudima;

61 I predao u sužanjstvo snagu svoju, i slavu svoju u ruku neprijateljevu;

62 I predao maču i narod svoj, i na baštinu se svoju razgnjevio.

63 Mladiće njihove oganj proždrije, i ne udaše se djevojke njihove.

64 Svećenici njihovi od mača padoše, i udovice ih njihove ne oplakivaše.

65 Tada se kao onaj koji spava probudi Gospodin, kao junak koji zbog vina kliče,

66 I udari on neprijatelje svoje s leđa: predade ih vječnoj sramoti.

67 Štoviše, on odbaci šator Josipov i ne izabra pleme Efraijmovo,

68 Nego izabra pleme Judino, goru Sion, koju ljubljaše;

69 I sagradi svoje svetište kao visoke palače, kao zemlju koju je utvrdio zauvijek.

70 Izabra i Davida, slugu svojega, i uze ga od ovčjih torova:

71 Od toga da ide za ovcama s mladima, doveo ga je da pase Jakova, narod njegov, i Izraela, baštinu njegovu.

72 Tako ih je pasao po čestitosti srca svojega i vodio ih spretnošću svojih ruku.

Psalam Asafov.

79

1 Bože, pogani uđoše u tvoju baštinu, tvoj sveti hram oskvrnuše, Jeruzalem u ruševine pretvoriše.

2 Mrtva tjelesa tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim, meso tvojih svetaca zvijerima zemaljskim.

3 Proliše krv njihovu kao vodu uokolo Jeruzalema i ne bijaše nikoga da ih pokopa.

4 Postadosmo sramota svojim susjedima, podsmijeh i ruglo onima koji su uokolo nas.

5 Dokle, GOSPODINE? Zar ćeš se dovijeka srditi? Hoće li tvoja ljubomora kao oganj gorjeti? ¶

6 Izlij gnjev svoj na pogane koji te nisu upoznali i na kraljevstva koja nisu zazvala ime tvoje.

7 Jer proždriješe Jakova i boravište njegovo opustošiše.

8 Ne spominji se protiv nas negdašnjih opačina: neka nas žurno predusretne tvoje nježno milosrđe, jer vrlo nisko padosmo.

9 Pomozi nam, Bože spasenja našega, zbog slave tvoga imena: izbavi nas i očisti od grijeha naših, radi svoga imena.

10 Zašto da pogani govore: “Gdje je Bog njihov?” Neka se pred našim očima on među poganima obznani osvetom za prolivenu krv svojih slugu.

11 Neka dođu pred tebe uzdasi sužnja; svojom golemom snagom sačuvaj one koji su za smrt određeni

12 I vrati sedmerostruko u njedra našim susjedima porugu kojom su te kudili, Gospodine.

13 A mi, narod tvoj i ovce paše tvoje, zauvijek ćemo tebe hvaliti: tvoju ćemo hvalu objaviti svim naraštajima.

Zborovođi, uz “Ljiljan svjedočanstva”. Psalam Asafov.

80

1 Počuj, Pastiru Izraelov; ti koji Josipa vodiš kao stado; zasvijetli ti koji prebivaš među kerubima.

2 Pred Efrajimom i Benjaminom i Manašeom razbudi snagu svoju i dođi nas spasiti!

3 Vrati nas opet, Bože, i neka zasvijetli lice tvoje; i bit ćemo spašeni.

4 GOSPODINE, Bože nad vojskama, dokle ćeš se srditi na molitvu svoga naroda?

5 Hranio si ih kruhom od suza i izobilno ih napajao suzama.

6 Zavadio si nas s našim susjedima; neprijatelji naši smiju se među sobom.

7 Vrati nas opet, Bože nad vojskama, i daj da zasvijetli lice tvoje; i bit ćemo spašeni. ¶

8 Ti si iznio lozu iz Egipta: izagnao si pogane i zasadio je.

9 Mjesto si pred njom pripravio i dao joj da se duboko ukorijeni, i ona zemlju ispuni.

10 Gore se prekriše sjenom njezinom i čokoti joj bijahu kao moćni cedrovi.

11 Vriježe svoje do Mora je pustila i mladice svoje do Rijeke.

12 Zašto si onda srušio ograde njezine, tako da je ubiru svi koji putem prolaze?

13 Divlja svinja iz šume pustoši je i žderu je zvijeri poljske.

14 Vrati se, zaklinjemo te, Bože nad vojskama: pogledaj s neba i vidi; i pohodi tu lozu,

15 I vinograd koji je tvoja desnica zasadila, i čokot što si ga za sebe snažnim učinio,

16 Spaljen je ognjem, posječen: propadaju od prijekora tvoga lica.

17 Neka ruka tvoja bude nad čovjekom desnice tvoje, nad sinom čovječjim kojega si za sebe snažnim učinio.

18 Nećemo se više odmetati od tebe: ojačaj nas, i ime ćemo tvoje zazivati.

19 Vrati nas opet, GOSPODINE, Bože nad vojskama; i daj da zasvijetli lice tvoje; i bit ćemo spašeni.

Zborovođi, uz gitit. Psalam Asafov.

81

1 Pjevajte na glas Bogu, našoj jakosti, radosno kličite Bogu Jakovljevu!

2 Uzmite psalam i bubnjić donesite, milozvučnu harfu s psaltirom.

3 Zatrubite u trublju za mlađaka, u dan određeni, u dan naše svetkovine.

4 Jer to bijaše propis Izraelu i zakon Boga Jakovljeva.

5 To je on odredio u Josipu za svjedočanstvo, kada je izlazio iz zemlje egipatske; gdje sam slušao jezik koji nisam razumio.

6 Odmaknuh mu rame od bremena: od posuda bijahu oslobođene ruke njegove.

7 U nevolji si me zazvao i ja te izbavih; odgovorih ti u skrovištu grmljavine, iskušah te kod voda meripskih. Selah. ¶

8 Slušaj, narode moj, i tebi ću svjedočiti; o, Izraele, kada bi me poslušao;

9 Neka ne bude u tebi boga tuđega i ne klanjaj se nijednome bogu stranome.

10 Ja sam GOSPODIN, Bog tvoj, koji te izveo iz zemlje egipatske: otvori širom usta svoja i ja ću ih napuniti.

11 Ali narod moj ne posluša glas moj i ne htjede me Izrael.

12 Stoga ih predah požudi njihovih srdaca, i oni hodahu po vlastitim naumima.

13 O, da je narod moj mene slušao, i da je Izrael mojim putovima hodio!

14 Brzo bih pokorio neprijatelje njihove i protiv protivnika njihovih ruku svoju okrenuo.

15 Mrzitelji GOSPODINOVI bili bi mu se pokorili, a dob njihova trajala bi dovijeka.

16 Hranio bi ih on pšenicom biranom; i medom iz stijene bih te nasitio.

Psalam Asafov.

82

1 Bog stoji u zboru moćnih, među bogovima on osudu izriče:

2 “Dokle ćete suditi nepravedno i opakima naklonost iskazivati? Selah.

3 Branite ubogoga i siroče, pravdu iskazujte potlačenome i potrebitome!

4 Izbavljajte uboga i onoga tko je u oskudici: spašavajte ih iz ruke opakih!

5 Ne shvaćaju i ne razumiju; u tami hodaju: uzdrmani su svi temelji zemlje. ¶

6 Rekoh: “Vi ste bogovi, i svi ste vi djeca Svevišnjega,

7 Ali ćete kao ljudi umrijeti i pasti kao jedan od knezova.”

8 Ustani, Bože, sudi zemlji: jer ćeš ti baštiniti sve narode!

Pjesma ili psalam Asafov.

83

1 Nemoj šutjeti, Bože: nemoj se ustručavati i nemoj mirovati, Bože.

2 Jer, gle, neprijatelji tvoji bunu dižu, i oni koji te mrze glavu podigoše.

3 Protiv naroda tvoga lukavu urotu skovaše, i savjetovaše se protiv tvojih štićenika.

4 Rekoše: “Dođite, zatrimo ih da ne budu narod; da Izraelova imena više ne bude u sjećanju.”

5 Jednodušno se među sobom savjetovaše, protiv tebe se oni udružiše:

6 Prebivališta edomska i Jišmaelci; Moapci, i Hagrijci;

7 Gebal, i Amon, i Amalek; Filistejci sa stanovnicima Tira;

8 I Ašur se udružio s njima: oni pomogoše sinovima Lotovim. Selah ¶

9 Učini im kao Midijancima; kao Siseri, kao Jabinu, na potoku Kišonu;

10 Koji padoše kod En-Dora: postadoše kao gnoj zemlji.

11 Učini da velikaši njihovi budu kao Oreb i kao Zeb; jest, i svi njihovi knezovi kao Zebah i kao Salmuna;

12 Koji rekoše: “Zaposjednimo za sebe domove Božje.”

13 O, Bože moj, učini da budu kao klupko čička, kao pljeva pred vjetrom;

14 Kao što oganj zapali šumu, i kao što plamen zapali planine,

15 Tako ih ti goni svojim vihorom; i prestravi ih svojom olujom.

16 Ispuni lica njihova sramotom, kako bi potražili ime tvoje, GOSPODINE.

17 Neka budu smeteni i muče se zauvijek, neka se postide i propadnu:

18 Da znaju ljudi da si ti, jedini kojemu je ime JAHVE, uzvišen nad zemljom svom.

Zborovođi, uz gitit. Psalam za sinove Korahove.

84

1 Kako su mili šatori tvoji, GOSPODINE nad vojskama!

2 Duša moja čezne, jest, i vene za dvorima GOSPODINOVIM; srce moje i tijelo moje kliču za Bogom živim.

3 Jest, vrabac je dom našao i lastavica sebi gnijezdo gdje će svoje mlade izleći, to jest žrtvenike tvoje, GOSPODINE nad vojskama, Kralju moj i Bože moj.

4 Blagoslovljeni su oni koji u domu tvome prebivaju; oni će tebe hvaliti bez prestanka. Selah.

5 Blagoslovljen je čovjek kojemu je snaga u tebi, u čijemu su srcu putovi njihovi.

6 Koji dolinu Baka, prolazeći njome, u vrelo pretvaraju; a i kiša puni jezerca.

7 Oni idu od snage do snage, svaki od njih dolazi pred Boga na Sion. ¶

8 O, GOSPODINE, Bože nad vojskama, čuj moju molitvu; prigni uho, Bože Jakovljev! Selah.

9 Pogledaj, Bože, štitu naš, i svrni pogled na lice pomazanika svojega.

10 Jer jedan dan u dvorima tvojim bolji je od drugih tisuću. Radije bih bio vratar u Domu Boga svojega negoli da živim u šatorima zloće.

11 GOSPODIN Bog sunce je i štit. GOSPODIN će dati milost i slavu: neće uskratiti ni jedno dobro onima koji hode u čestitosti.

12 GOSPODINE nad vojskama, blagoslovljen je čovjek koji se uzda u tebe.

Zborovođi. Psalam za sinove Korahove.

85

1 GOSPODINE, ti si bio naklonjen zemlji svojoj: vratio si natrag sužnje Jakovljeve.

2 Oprostio si opačinu svome narodu, pokrio sav grijeh njihov. Selah.

3 Uklonio si sav gnjev svoj, odvratio si se od žestine srdžbe svoje.

4 Obrati nas, Bože spasenja našega, i daj da prestane tvoja srdžba prema nama.

5 Zar ćeš vječno biti srdit na nas? Zar ćeš svoju srdžbu protegnuti na sve naraštaje?

6 Zar nas nećeš opet oživjeti da se narod tvoj u tebi raduje?

7 Pokaži nam svoje milosrđe, GOSPODINE, i spasenje nam svoje podari. ¶

8 Slušat ću što govori GOSPODIN Bog, jer će on izreći mir svome narodu i svojim svetima: ali neka se oni ka gluposti više ne vraćaju.

9 Doista je blizu spasenje njegovo onima koji ga se boje; kako bi slava prebivala u našoj zemlji.

10 Milosrđe i istina se sastadoše, pravednost i mir se poljubiše.

11 Istina će niknuti iz zemlje, i s neba će pravednost gledati.

12 Jest, GOSPODIN će dati ono što je dobro, i zemlja naša dat će urod svoj.

13 Pravednost će ići pred njim i postaviti nas na put njegovih koraka.

Davidova molitva.

86

1 Prigni uho svoje, GOSPODINE, usliši me; jer sam ubog i potrebit.

2 Sačuvaj dušu moju, jer sam ja svet; spasi slugu svoga, Bože moj, koji se uzda u tebe.

3 Milosrdan mi budi, Gospodine, jer tebi vapim svaki dan.

4 Razveseli dušu sluge svojega, jer k tebi, Gospodine, dušu svoju podižem.

5 Jer ti si, Gospodine, dobar i spreman si oprostiti; i bogat si milosrđem svima onima koji tebe prizivaju.

6 Čuj, GOSPODINE, molitvu moju, i poslušaj glas moga zaklinjanja.

7 Prizvat ću te u dan svoje nevolje, jer ćeš mi ti odgovoriti. ¶

8 Među bogovima nitko nije nalik tebi, Gospodine, niti pak ima djelâ nalik tvojim djelima.

9 Svi narodi koje si načinio doći će i pred tobom se pokloniti, Gospodine, i ime tvoje slaviti.

10 Jer ti si velik i čudesa činiš: jedino ti si Bog.

11 Uči me putu svome, GOSPODINE; hodit ću u tvojoj istini: objedini srce moje da se ono boji tvoga imena.

12 Hvalit ću te, Gospodine, Bože moj, svim srcem svojim, i slaviti ime tvoje dovijeka.

13 Jer velika je milost tvoja prema meni, i dušu si moju izbavio iz pakla najdubljega.

14 O, Bože, oholi se protiv mene digoše i skupštine nasilnika tražiše dušu moju; tebe pred sobom oni nemaju.

15 Ali ti si, o Gospodine, Bog prepun sućuti, i dobrostiv; dugo si strpljiv i obiluješ milosrđem i istinom.

16 K meni se okreni i smiluj mi se; daj svome sluzi snagu svoju i spasi sina svoje sluškinje.

17 Iskaži mi neki znak na dobro, da to vide oni koji me mrze i da se postide: jer si mi ti, GOSPODINE, pomogao i utješio me.

Psalam ili Pjesma za sinove Korahove.

87

1 Njegov je temelj na gorama svetim,

2 Vrata Siona ljubi GOSPODIN više no sva prebivališta Jakovljeva.

3 Krasote se govore o tebi, grade Božji. Selah. ¶

4 Onima koji me znaju spomenut ću Rahab i Babilon; gle, Filisteja i Tir zajedno s Etiopijom; taj se čovjek ondje rodio.

5 I o Sionu će se govoriti: “Ovaj i onaj čovjek se rodio u njemu; sâm Višnji će ga utvrditi.”

6 GOSPODIN će ga, kada popisuje narod, ubrojiti među one koji su ondje rođeni. Selah.

7 I pjevači i svirači bit će ondje: svi su izvori moji u tebi.

Pjesma ili Psalam za sinove Korahove. Zborovođi, uz Mahalat leanot. Maskil Hemana Ezrahijca.

88

1 GOSPODINE, Bože spasenja mojega, danju i noću vapih pred tobom.

2 Neka dođe preda te molitva moja, prigni uho svoje mome vapaju;

3 Jer duša moja prepuna je jada i život se moj grobu primiče.

4 Ubrojen sam s onima koji u jamu silaze: ja sam kao čovjek koji snage nema:

5 Slobodan među mrtvacima kao poklani koji u grobu leže, kojih se više ni ne spominješ; i oni su od tvoje ruke odsječeni.

6 Položio si me u jamu najnižu, u tamu, u dubine.

7 Teško me pritišće gnjev tvoj, izmučio si me svim valima svojim. Selah.

8 Udaljio si od mene poznanike moje; učinio si me da im budem odvratan: zatvoren sam i ne mogu izići.

9 Oči moje plaču zbog mučenja: zazivah te svaki dan, GOSPODINE, k tebi ruke svoje pružah. ¶

10 Zar ćeš mrtvima čudesa pokazivati? Zar će mrtvi ustati i slaviti te? Selah.

11 Hoće li se u grobu naviještati dobrota tvoja? ili vjernost tvoja u propasti?

12 Hoće li se čudesa tvoja spoznavati u tami? i pravednost tvoja u zemlji zaborava?

13 Ali ja, GOSPODINE, tebi vapih, i molitva će te moja jutrom predusresti.

14 GOSPODINE, zašto dušu moju odbacuješ? Zašto lice svoje skrivaš od mene?

15 Mučim se i na samrti sam još od svoje mladosti; rastrzan sam dok podnosim strahote tvoje.

16 Gnjev tvoj žestoki preko mene prolazi; strahote tvoje me odsjekoše.

17 Optječu me svaki dan kao voda; sa svih me strana okružiše.

18 Voljenoga i prijatelja od mene si udaljio i znance moje u tamu.

Maskil Etana Ezrahijca.

89

1 O GOSPODINOVIM milosrđima pjevat ću dovijeka; svojim ću ustima svim naraštajima vjernost tvoju obznanjivati.

2 Jer rekoh: “Milosrđe će biti sazdano zauvijek: svoju ćeš vjernost utvrditi u samim nebesima.”

3 Sklopih savez sa svojim izabranikom, zakleh se svome sluzi Davidu:

4 “Sjeme ću tvoje utvrditi zauvijek, i za sve naraštaje sazdati tvoje prijestolje.” Selah. ¶

5 I nebesa će slaviti čudesa tvoja, GOSPODINE, i tvoju vjernost u zajednici svetih.

6 Jer tko se na nebu može usporediti s GOSPODINOM? Tko se među sinovima moćnikâ može prispodobiti GOSPODINU?

7 Boga se nadasve valja bojati u zajednici svetih, i on treba imati poštovanje svih onih koji ga okružuju.

8 O, GOSPODINE, Bože nad vojskama, tko je snažan GOSPODIN nalik tebi? ili tvojoj vjernosti koja te okružuje?

9 Ti vladaš bjesnilom mora: kada se podižu vali njegovi, ti ih smiruješ.

10 Rahaba si raskomadao kao zaklanog, svojom snažnom rukom raspršio si svoje neprijatelje.

11 Nebesa su tvoja i tvoja je zemlja; svijet i puninu njegovu ti si utemeljio.

12 Sjever i jug ti si stvorio: Tabor i Hermon u tvojem će se imenu radovati.

13 Mišica je tvoja moćna: snažna je tvoja ruka i podignuta je desnica tvoja.

14 Pravda i sud prebivalište su prijestolja tvojega, milosrđe i istina ići će pred licem tvojim. ¶

15 Blagoslovljen je narod koji poznaje radosno klicanje: oni će hoditi u svjetlosti lica tvojega, GOSPODINE.

16 U tvome će se imenu po sav dan radovati, i bit će uzvišeni u tvojoj pravednosti.

17 Jer ti si slava snage njihove, i u naklonosti tvojoj naš će rog biti uzvišen.

18 Jer GOSPODIN je obrana naša, i Svetac Izraelov kralj je naš. ¶

19 Tada si svome svecu govorio u viđenju i rekao: “Položih pomoć na onoga tko je moćan, uzvisih onoga koji je izabran iz naroda.

20 Nađoh Davida, slugu svojega; svojim svetim uljem ja ga pomazah.

21 Ruka će moja svagda biti s njim, i mišica će ga moja jačati.

22 Neće ga nadvladati neprijatelj, niti će ga sin opakosti tlačiti.

23 Razbit ću neprijatelje njegove pred licem njegovim i potući one koji ga mrze.

24 No vjernost će moja i moje milosrđe biti s njim, i u mome će imenu rog njegov bit uzvišen.

25 Položit ću na more ruku njegovu, i na rijeke njegovu desnicu.

26 On će mi klicati: “Ti si otac moj, Bog moj, i stijena moga spasenja!”

27 A ja ću ga i prvorođencem svojim učiniti, višim od kraljeva zemaljskih.

28 Milosrđe ću mu svoje održati zauvijek, i savez moj čvrsto će s njim stajati.

29 Učinit ću i da sjeme njegovo traje dovijeka, i prijestolje njegovo kao dani nebeski.

30 Ako li djeca njegova zakon moj napuste i ne budu hodila po mojim sudovima;

31 Ako propise moje prekrše i prestanu držati moje zapovijedi;

32 Onda ću ja štapom pohoditi njihove prekršaje i udarcima pokvarenost njihovu;

33 Ali naklonost svoju neću potpuno uzeti od njega ni dopustiti da se moja vjernost izjalovi.

34 Neću prekinuti svoj zavjet ni izmijeniti ono što je sišlo s mojih usana.

35 Jednom se zakleh svojom svetošću da neću lagati Davidu.

36 Potomstvo će njegovo trajati dovijeka, i prijestolje njegovo kao sunce preda mnom.

37 Bit će utvrđen dovijeka kao mjesec, i kao vjerni svjedok na nebu. Selah. ¶

38 Ali sada si ga odbacio i prezreo, razgnjevio si se na pomazanika svojega.

39 Poništio si savez sluge svojega: krunu si njegovu unizio bacivši je na zemlju.

40 Oborio si sve ograde njegove; njegove snažne utvrde pretvorio si u ruševine.

41 Pljačkat će ga svi koji putem prolaze: ruglo je svojim susjedima.

42 Podigao si desnicu njegovih protivnika, obradovao si sve neprijatelje njegove.

43 Skrenuo si oštricu njegova mača i nisi mu dao da u boju opstane.

44 Njegovoj slavi si kraj učinio i prijestolje njegovo na zemlju si oborio.

45 Skratio si dane mladosti njegove; sramotom si ga prekrio. Selah.

46 Dokle ćeš se, GOSPODINE, kriti dovijeka? Hoće li gnjev tvoj kao oganj gorjeti?

47 Sjeti se kako je kratak vijek moj: čemu si uzalud stvorio sve ljude?

48 Koji to čovjek živi a da neće vidjeti smrti? Hoće li on izbaviti dušu svoju od ruke groba? Selah.

49 Gospodine, gdje je tvoja negdašnja naklonost, za koju si se u svojoj istini zakleo Davidu?

50 Spomeni se, Gospodine, poniženja svojih slugu; kako u svojim njedrima nosim poruge svih moćnih naroda,

51 Kojima se izrugivahu neprijatelji tvoji, GOSPODINE, kojima se izrugivahu koracima pomazanika tvojega.

52 GOSPODIN neka bude blagoslovljen zauvijek. Amen i amen.

Molitva Mojsija, čovjeka Božjega.

90

1 Gospodine, ti si bio naše prebivalište u svim naraštajima.

2 Prije negoli su rođene planine, prije negoli si oblikovao zemlju i svijet, od vječnosti do vječnosti, ti si Bog.

3 Ti obraćaš čovjeka u propast i govoriš: “Vratite se, djeco ljudska.”

4 Jer tisuću godina u očima tvojim je kao jučerašnji dan kada prođe i kao straža u noći.

5 Ti ih kao bujicom odnosiš; one su poput sna, ujutro su kao trava što raste:

6 Ujutro cvate i poraste, uvečer se kosi i sahne. ¶

7 Jer izjedeni smo tvojom srdžbom i gnjevom tvojim smeteni.

8 Pred sebe si stavio naše opačine, naše tajne grijehe na svjetlo lica svojega;

9 Jer svi dani naši prođoše u tvome gnjevu: godine svoje dovršavamo kao priču ispričanu.

10 Dana vijeka našega sedamdeset je godina; a ako ih zbog snage bude osamdeset godina, ipak je vrhunac njihov muka i žalost, jer se brzo dokonča i mi odlijećemo.

11 Tko poznaje snagu tvoje srdžbe? Kakav je tvoj strah, takav je i gnjev tvoj. ¶

12 Stoga nas nauči dane naše brojiti, da srca svoja upravimo k mudrosti.

13 Vrati se, GOSPODINE, dokle ćeš? i požali sluge svoje.

14 Nasiti nas zarana milosrđem svojim da se radujemo i budemo veseli u sve dane svoje.

15 Obraduj nas prema danima u koje si nas mučio i prema godinama u kojima smo gledali zlo.

16 Neka se ukaže slugama tvojim djelo tvoje i slava tvoja djeci njihovoj.

17 I neka krasota GOSPODINA Boga našega bude na nama; i utvrdi djelo ruku naših na nama: jest, djelo ruku naših ti nam utvrdi.

91

1 Onaj tko prebiva u skrovitosti Svevišnjega boravit će u sjeni Svemoćnoga.

2 Reći ću o GOSPODINU: “On je utočište moje i utvrda moja: Bog moj; u njega ću se uzdati.”

3 On će te doista izbaviti iz zamke ptičareve i od ogavne pošasti.

4 Svojim će te perjem prekriti i pod krila ćeš se njegova sklanjati: njegova istina bit će štit i oklop tvoj.

5 Nećeš se bojati strave noću ni strijele što leti danju,

6 Ni pošasti što u tami obilazi ni propasti što o podne pustoši.

7 Tisuću njih će pasti kraj tebe i deset tisuća tebi zdesna, ali tebi se ona neće primaknuti.

8 Samo ćeš očima svojim gledati i vidjeti plaću opakih. ¶

9 Jer si ti GOSPODINA, koji je moje utočište, Svevišnjega, sebi prebivalištem učinio;

10 Neće te zadesiti zlo, niti će se ikakva pošast primaknuti tvome prebivalištu.

11 Jer će on anđelima svojim za tebe zapovijediti da te čuvaju na svim tvojim putovima.

12 Na rukama će te svojim oni nositi da se nogom o kamen ne spotakneš.

13 Gazit ćeš lava i zmiju otrovnu: mladoga lava i zmaja zgazit ćeš pod svojim nogama.

14 “Izbavit ću ga, jer me ljubi; uzvisiti ga, jer ime moje poznaje.

15 Zazvat će me i ja ću ga uslišati: s njim ću biti u nevolji; izbavit ću ga i proslaviti.

16 Nasitit ću ga dugim životom i spasenje mu svoje pokazati.”

Psalam ili Pjesma za dan subotnji.

92

1 Dobro je zahvaljivati GOSPODINU i pjevati hvale imenu tvome, Svevišnji:

2 Iskazivati jutrom dobrotu tvoju i svake noći vjernost tvoju,

3 Uz glazbalo od deset žica i na psaltiru; na harfi uzvišena zvuka.

4 Jer si me ti, GOSPODINE, obradovao djelom svojim: likovat ću u djelima ruku tvojih.

5 Kako su velika djela tvoja, GOSPODINE! i vrlo su duboke namisli tvoje.

6 Bezuman čovjek to ne shvaća, niti glupan to razumije. ¶

7 Kada bezbožnici niču kao trava i kada cvjetaju svi koji zlo čine, to je zato da budu uništeni zauvijek:

8 Ali ti si, GOSPODINE, dovijeka preuzvišen.

9 Jer, evo, neprijatelji tvoji, GOSPODINE, jer, evo, neprijatelji će tvoji propasti; bit će raspršeni svi koji zlo čine.

10 A moj ćeš rog uzvisiti kao rog u bivola: uljem svježim bit ću pomazan.

11 I vidjet će moje oči ono što želim svojim neprijateljima, i čut će moje uši ono što želim zlotvorima koji protiv mene ustaju.

12 Kao stablo palme cvjetat će pravednik; rasti će kao cedar na Libanonu.

13 Oni koji su zasađeni u Domu GOSPODINOVU cvjetat će u dvorima Boga našega.

14 Plod će donositi i u starosti; bit će jedri i krepki;

15 Da pokažu kako je čestit GOSPODIN: on je stijena moja i nema u njemu nepravednosti.

93

1 GOSPODIN vlada, zaodjeven je veličanstvom; GOSPODIN je zaodjeven snagom i njome se opasao: svijet je također utvrđen, tako da se ne dâ maknuti.

2 Prijestolje tvoje utemeljeno je od iskona: ti si od vječnosti.

3 Rijeke podigoše, GOSPODINE, rijeke podigoše glas svoj; rijeke podižu valove svoje.

4 GOSPODIN na visini silniji je od hûka mnogih voda; jest, od moćnih morskih valova.

5 Svjedočanstva tvoja nadasve su pouzdana; svetost dolikuje Domu tvojemu, GOSPODINE, zauvijek.

94

1 O, GOSPODINE Bože, kome pripada osveta; o, Bože, kome pripada osveta, pokaži se.

2 Ustani, ti suče zemlje, po zasluzi uzvrati oholima.

3 Dokle će opaki, GOSPODINE, dokle će opaki likovati?

4 Dokle će oni brbljati i govoriti teške riječi? i hvastati se svi koji čine bezakonje?

5 Satiru narod tvoj, GOSPODINE, i tlače tvoju baštinu.

6 Udovicu i došljaka kolju, i ubijaju siročad;

7 I govore: “Neće vidjeti GOSPODIN, niti će Bog Jakovljev za to mariti.”

8 Urazumite se, vi bezobzirni u narodu: a vi, bezumnici, kada ćete postati mudri?

9 Zar da ne čuje onaj koji je uho zasadio? Zar da ne vidi onaj koji je oko oblikovao?

10 Zar da ne kazni onaj koji pogane kažnjava? Zar da ne zna onaj koji ljude uči spoznaji?

11 GOSPODIN poznaje ljudske misli, da su isprazne. ¶

12 Blagoslovljen je čovjek kojega ti, GOSPODINE, kažnjavaš, i poučavaš ga iz svoga Zakona;

13 Kako bi mu dao počinak od danâ nevolje, sve dok se ne iskopa jama za opakoga.

14 Jer neće GOSPODIN odbaciti narod svoj, niti će svoju baštinu napustiti;

15 Jer će se sud vratiti k pravednosti, i nju će nasljedovati svi oni koji su srca čestita.

16 Tko će ustati za mene protiv zločinaca? ili, tko će stati za mene protiv zlotvorâ?

17 Da mi GOSPODIN nije bio pomoć, zamalo bi duša moja u tišini prebivala.

18 Kada rekoh: “Noga mi klizi”, milosrđe tvoje me, GOSPODINE, poduprlo.

19 U mnoštvu misli u meni, utjehe tvoje dušu mi raduju.

20 Zar da prijestolje nepravde, koje ozakonjuje pokvarenost, ima zajedništvo s tobom?

21 Udružuju se oni protiv duše pravednikove i krv nevinu okrivljuju.

22 Ali GOSPODIN je moja obrana, i Bog moj stijena je utočišta mojega.

23 On će navesti na njih njihovu vlastitu pokvarenost i istrijebiti ih u njihovoj vlastitoj zloći; jest, istrijebit će ih GOSPODIN Bog naš.

95

1 Dođite, pjevajmo GOSPODINU: kličimo radosno stijeni spasenja našega!

2 Dođimo pred njega s hvalospjevom i kličimo mu radosno sa psalmima.

3 Jer GOSPODIN je velik Bog, i Kralj velik nad svim bogovima.

4 U njegovoj su ruci dubine zemaljske; njegova je i snaga brežuljaka.

5 Njegovo je more, on ga je načinio; i kopno su ruke njegove oblikovale.

6 Dođite, klanjajmo se i poklonimo: kleknimo pred GOSPODINA, tvorca našega. ¶

7 Jer on je Bog naš, a mi smo narod paše njegove i ovce njegove ruke. Danas ako glas mu čujete,

8 Nemojte otvrdnuti svoje srce kao za onog izazivanja, kao u dan iskušenja u pustari:

9 “Kada su me iskušavali oci vaši; iskušavali su me, a vidjeli su djelo moje.

10 Četrdeset godina sam se žalostio s tim naraštajem pa rekoh: To je narod koji zastranjuje u svome srcu, i nisu oni upoznali moje putove,

11 Kojemu se u svome gnjevu zakleh da neće ući u moj počinak.”

96

1 O, pjevajte GOSPODINU pjesmu novu: pjevaj GOSPODINU sva zemljo!

2 Pjevajte GOSPODINU, blagoslivljajte ime njegovo; iz dana u dan objavljujte spasenje njegovo.

3 Naviještajte među poganima slavu njegovu, čudesa njegova posred svega naroda.

4 Jer velik je GOSPODIN i hvale predostojan: treba ga se bojati više od svih bogova.

5 Jer svi bogovi narodâ su idoli, a GOSPODIN je stvorio nebesa.

6 Slava i veličanstvo je pred njim, snaga i krasota u svetištu je njegovu.

7 Dajte GOSPODINU, plemena narodna, dajte GOSPODINU slavu i snagu.

8 Podajte GOSPODINU slavu onako kako dolikuje njegovu imenu: donesite prinos i uđite u dvore njegove.

9 Klanjajte se GOSPODINU u krasoti svetosti: strepi pred njim, sva zemljo! ¶

10 Recite među poganima da GOSPODIN vlada; i svijet je učvrstio da se ne pomakne: on će narodu suditi pravedno.

11 Neka se vesele nebesa i neka se raduje zemlja, neka huči more i punina njegova,

12 Neka se veseli polje i sve što je na njemu. Tada će se radovati sve šumsko drveće

13 Pred GOSPODINOM, jer on dolazi, jer on dolazi suditi zemlji: sudit će svijetu po pravednosti i narodima po svojoj istini.

97

1 GOSPODIN kraljuje: neka se raduje zemlja, neka se stoga veseli mnoštvo otoka.

2 Oblaci i tama njega okružuju, pravednost i sud temelj su prijestolja njegova.

3 Oganj ide pred njim i sažiže neprijatelje njegove uokolo.

4 Njegove munje svijet osvijetiše: zemlja vidje i zadrhta.

5 Brda se kao vosak tope pred licem GOSPODINOVIM, pred licem Gospodara sve zemlje.

6 Nebesa objavljuju pravednost njegovu, i svi narodi gledaju mu slavu.

7 Neka se smetu svi oni koji služe klesanim likovima, koji se hvastaju svojim idolima: poklonite mu se, svi bogovi! ¶

8 Sion je čuo i obradovao se; i kćeri se Judine obradovaše zbog sudova tvojih, GOSPODINE.

9 Jer ti si, GOSPODINE, uzvišen nad svom zemljom: ti uvelike nadvisuješ sve bogove.

10 Vi koji ljubite GOSPODINA, mrzite zlo: on čuva duše svojih svetih; opakima ih iz ruke izbavlja.

11 Svjetlo je posijano za pravednika i radost za one koji su čestita srca.

12 Radujte se u GOSPODINU, pravednici, i hvale dajte na spomen svetosti njegove.

Psalam.

98

1 Zapjevajte GOSPODINU pjesmu novu, jer je on učinio djela čudesna: pobjedu mu je pribavila desnica njegova i njegova sveta mišica.

2 GOSPODIN je obznanio spasenje svoje: pravednost svoju iskazao je naočigled poganima.

3 Spomenuo se on svoga milosrđa i svoje vjernosti prema domu Izraelovu: svi krajevi zemlje vidješe spasenje Boga našega. ¶

4 Radosno kliči GOSPODINU, sva zemljo: kliči i raduj se, i pjevaj hvalospjev!

5 Pjevajte GOSPODINU s harfom; s harfom i glasom psalma.

6 Uz trublje i uza zvuk roga kličite radosno pred GOSPODINOM, pred Kraljem.

7 Neka huči more i punina njegova, svijet i oni koji na njemu prebivaju.

8 Nek’ rijeke plješću svojim rukama, neka se brda zajedno raduju

9 Pred GOSPODINOM; jer on dolazi suditi zemlji: on će svijetu suditi po pravednosti i narodima u nepristranosti.

99

1 GOSPODIN kraljuje, neka zadrhte narodi; on među kerubima sjedi, neka se potrese zemlja.

2 Velik je GOSPODIN na Sionu, i uzvišen nad svim narodima.

3 Neka slave tvoje veliko i strašno ime, jer je sveto.

4 I kraljeva snaga voli sud; ti si jednakost ustanovio, ti osudu i pravednost provodiš u Jakovu.

5 Uzvisujte GOSPODINA, Boga našega, i klanjajte se kod podnožja njegova, jer je on svet. ¶

6 Mojsije i Aron posred svećenika njegovih, i Samuel posred onih koji zazivaju ime njegovo; oni su zazvali GOSPODINA i on im je odgovorio.

7 U stupu oblačnu im on govoraše: oni čuvahu svjedočanstva njegova i odredbe koje im on dade.

8 Ti si im odgovarao, GOSPODINE, Bože naš: ti si bio Bog koji si im oprostio, premda si proveo odmazdu za njihove izmišljotine.

9 Uzvisujte GOSPODINA, Boga našega, i klanjajte se na svetoj gori njegovoj; jer svet je GOSPODIN, Bog naš.

Psalam slavljenja.

100

1 Kličite GOSPODINU, zemlje sve!

2 Služite GOSPODINU s veseljem, dođite u prisutnost njegovu pjevajući.

3 Znajte da je GOSPODIN Bog: on je taj koji nas je stvorio, a ne mi sami; njegov smo narod i ovce paše njegove.

4 Uđite s hvalom na vrata njegova, u dvore njegove sa slavljenjem: zahvalni mu budite i blagoslivljajte ime njegovo!

5 Jer dobar je GOSPODIN: milosrđe njegovo je vječno, i istina njegova traje svim naraštajima.

Psalam Davidov.

101

1 Pjevat ću o milosrđu i o sudu: tebi ću, GOSPODINE, pjevati.

2 Vladat ću se mudro na putu savršenu. O kada ćeš k meni doći? Savršena ću srca u domu svome hoditi.

3 Neću pred oči svoje stavljati ništa opako: mrzim djelo onih koji zastranjuju; uz mene ono neće prianjati.

4 Srce izopačeno odstupit će od mene: opakoga neću ni poznati.

5 Onoga tko potajno kleveće svoga bližnjega, njega ću ja pogubiti; onoga tko gleda s visoka i ohola je srca, neću trpjeti.

6 Oči će moje biti na vjernima u zemlji, da oni mogu uza me živjeti: onaj tko hodi putem savršenim, taj će mi služiti.

7 Neće u kući mojoj boraviti onaj tko se bavi prijevarom; onaj tko govori laži neće mi se zadržati pred očima.

8 Zarana ću zatrti sve bezbožnike u zemlji; da uklonim sve zlotvore iz grada GOSPODINOVA.

Molitva nevoljnika, kad je klonuo i svoj prigovor izlio pred GOSPODINOM.

102

1 Čuj, GOSPODINE, molitvu moju, i neka dođe do tebe vapaj moj.

2 Nemoj kriti lice svoje od mene u dan u koji sam u nevolji; prigni uho svoje k meni: u dan u koji te zazovem, žurno me uslišaj.

3 Jer kao dim prolaze dani moji i kosti moje izgaraju kao ognjište.

4 Srce mi je dotučeno i kao trava usahlo; tako da i kruh svoj zaboravljam jesti.

5 Od moga uzdisanja kosti mi uz kožu prianjaju.

6 Nalik sam pelikanu u pustari, sličan sam sovi pustinjskoj.

7 Bdijem i kao usamljen sam vrabac na krovu kuće.

8 Po sav dan proklinju me neprijatelji moji; oni koji su bjesni na me, protiv mene se zaklinju.

9 Jer pepeo sam kao kruh jeo i piće svoje miješao sa suzama,

10 Zbog srdžbe tvoje i gnjeva tvojega: jer ti si mene podigao i oborio.

11 Dani moji su kao sjena koja se smanjuje, a ja sam kao trava usahnuo. ¶

12 No ti ćeš, GOSPODINE, ostati zauvijek, i spomen tvoj svim naraštajima.

13 Ustat ćeš i Sionu milosrđe iskazati, jer vrijeme je da mu se smiluješ: jest, došao je taj trenutak.

14 Jer slugama tvojim omilje kamenje njegovo i vole prah njegov.

15 Tako će se pogani bojati GOSPODINOVA imena, i tvoje slave svi kraljevi zemlje.

16 Kada GOSPODIN izgradi Sion, pojavit će se u svojoj slavi.

17 On će se obazirati na molitvu bijednih i neće prezreti njihovu molitvu.

18 Ovo će se zapisati za naraštaj koji ima doći; i narod koji bude stvoren, hvalit će GOSPODINA.

19 Jer on pogleda sa svoga uzvišenog svetišta; s neba GOSPODIN na zemlju pogleda

20 Da čuje uzdisanje sužnja, da odriješi one koji su za smrt određeni;

21 Da se na Sionu objavi ime GOSPODINOVO i hvala njegova u Jeruzalemu;

22 Kada se okupe narodi i kraljevstva da služe GOSPODINU. ¶

23 On je putem istrošio snagu moju, skratio je dane moje.

24 Rekoh: “Bože moj, nemoj me uzeti usred dana mojih; tijekom svih naraštaja traju godine tvoje.

25 Od davnine si ti postavio temelje zemlji, i nebesa su djelo ruku tvojih.

26 Ona će proći, no ti ćeš ostati: jest, sve će to ostarjeti kao odjeća; promijenit ćeš ih kao halju i bit će promijenjeni:

27 Ali ti si isti, i godinama tvojim neće biti kraja.

28 Djeca slugu tvojih živjet će i sjeme njihovo bit će utvrđeno pred tobom.”

Psalam Davidov.

103

1 Blagoslivljaj, dušo moja, GOSPODINA, i sve što je u meni blagoslivljaj sveto ime njegovo.

2 Blagoslivljaj, dušo moja, GOSPODINA, i ne zaboravi sva dobročinstva njegova:

3 On ti oprašta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve tvoje bolesti;

4 On izbavlja tvoj život od propasti, on te ovjenčava dobrotom i milosrđima;

5 On onime što je dobro siti usta tvoja, tako da se tvoja mladost kao u orla obnavlja.

6 GOSPODIN provodi pravednost i sud svima koji su potlačeni.

7 Obznanio je Mojsiju svoje putove, djeci Izraelovoj djela svoja.

8 Milosrdan je i milostiv GOSPODIN, spor na srdžbu i pun smilovanja.

9 Neće on uvijek koriti, niti će dovijeka trajati srdžba njegova.

10 Nije postupio s nama prema našim grijesima, niti nam naplatio prema našim nepravdama.

11 Jer koliko je nebo visoko nad zemljom, tolika je milost njegova prema onima koji ga se boje.

12 Koliko je istok daleko od zapada, toliko daleko je on uklonio od nas naše prijestupe.

13 Kao što otac ima sažaljenja za svoju djecu, tako GOSPODIN ima sažaljenja za one koji ga se boje.

14 Jer zna on građu našu; spominje se da smo prah.

15 Što se čovjeka tiče, dani njegovi su kao trava: kao cvijet u polju, tako on cvate.

16 Jer prijeđe preko njega vjetar, i nema ga; i ne zna za nj više ni mjesto njegovo.

17 Ali milosrđe GOSPODINOVO od vječnosti do vječnosti je nad onima koji ga se boje, i njegova pravednost sinovima sinova;

18 Takvima koji drže njegov savez i onima koji se spominju njegovih zapovijedi da ih vrše. ¶

19 GOSPODIN je na nebesima utvrdio svoje prijestolje, i kraljevstvo njegovo vlada nad svime.

20 Blagoslivljajte GOSPODINA, anđeli njegovi; vi jaki u sili, koji vršite zapovijedi njegove slušajući glas riječi njegove.

21 Blagoslivljajte GOSPODINA, sve vojske njegove; poslanici njegovi, koji njemu ugađate.

22 Blagoslivljajte GOSPODINA, sva djela njegova na svakome mjestu njegove vladavine: blagoslivljaj, dušo moja, GOSPODINA.

104

1 Blagoslivljaj, dušo moja, GOSPODINA! GOSPODINE, Bože moj, silno si velik; slavom si i veličanstvom zaodjenut.

2 Ti koji se svjetlošću prekrivaš kao haljom, koji nebesa razvlačiš kao zastor:

3 Koji u vode polaže grede odaja svojih, koji oblake čini svojim kolima, koji nad krilima vjetra hoda;

4 Koji anđele svoje čini duhovima, sluge svoje ognjem rasplamtjelim;

5 Koji je temelje zemlji položio da se ne pomakne dovijeka.

6 Dubinom si je kao haljom prekrio; vode stajahu iznad planina.

7 Na prijetnju tvoju pobjegoše, na tutanj tvoje grmljavine hitro otekoše.

8 Uz brda se dižu, niz doline silaze na mjesto koje si za njih utemeljio.

9 Postavio si granicu da je ne mogu prijeći, kako se ne bi opet vratile i zemlju prekrile. ¶

10 U doline šalje on izvore, koji teku među brdima.

11 Oni napajaju sve poljske životinje: divlji magarci gase žeđ svoju.

12 Uz njih će imati staništa ptice nebeske, koje pjevaju među granama.

13 On zalijeva brda iz svojih odaja: zemlja se nasitila plodom djela tvojih.

14 On daje da raste trava za stoku i bilje na korist čovjeku: da on hranu iz zemlje izvede;

15 I vino koje veseli srce čovječje, i ulje da mu lice sjajnim učini, i kruh što mu srce krijepi.

16 Stabla GOSPODINOVA puna su soka; cedrovi libanonski, koje je on zasadio;

17 Gdje ptice viju svoja gnijezda; a jele su rodi stanište.

18 Visoke planine utočište su divljim kozama, a stijene kunićima. ¶

19 On je mjesec postavio za razdoblja; sunce znade svoj zalazak.

20 Ti spustiš tamu i nastaje noć; tada izmile sve šumske životinje.

21 Mladi lavovi riču za plijenom i od Boga sebi hranu traže.

22 Svane sunce i oni se okupljaju, i liježu u svoje jazbine.

23 Čovjek izlazi na svoj posao i trud svoj sve do večeri.

24 Kako li su brojna djela tvoja, GOSPODINE! Sva si ih u mudrosti učinio: prepuna je zemlja blaga tvojih.

25 Tako je i to golemo i široko more u kojemu sve vrvi od nebrojenih životinja, i malih i velikih.

26 Ondje lađe plove; ondje je onaj levijatan, kojega si načinio da se igra u njemu.

27 Svi oni na tebe čekaju da im pravodobno dadeš hranu njihovu.

28 To što im daješ, oni sabiru: ti otvaraš ruku svoju i oni se site dobrima.

29 Sakriješ svoje lice, oni se smetu; oduzmeš im dah, ugibaju i u prah se svoj vraćaju.

30 Pošalješ duha svojega, oni nastaju: i obnavljaš lice zemljino. ¶

31 Slava GOSPODINOVA trajat će dovijeka: GOSPODIN će se radovati u svojim djelima.

32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne brda i ona se zadimiše.

33 Pjevat ću GOSPODINU dokle god živim: pjevat ću hvalu Bogu svome dokle god me bude.

34 Moje razmišljanje o njemu bit će ugodno: radovat ću se u GOSPODINU.

35 Neka grešnici budu sa zemlje istrijebljeni i neka više ne bude opakih. Blagoslivljaj, dušo moja, GOSPODINA! Slavite GOSPODINA!

105

1 Hvalu dajte GOSPODINU, zazivajte ime njegovo: objavljujte među narodom djela njegova.

2 Pjevajte mu, pjevajte mu psalme; pričajte o svim njegovim čudesnim djelima.

3 Dičite se u njegovu svetu imenu: neka se raduje srce onih koji traže GOSPODINA.

4 Tražite GOSPODINA i snagu njegovu; neprestano tražite lice njegovo!

5 Spominjite se njegovih čudesnih djela koja je učinio; njegovih čudesa i sudova usta njegovih;

6 O, sjeme njegova sluge Abrahama, djeco njegova izabranika Jakova!

7 On je GOSPODIN Bog naš: po svoj su zemlji sudovi njegovi. ¶

8 Zauvijek se on spomenuo svoga saveza, riječi koju je zapovjedio tisući naraštaja:

9 Saveza koji je sklopio s Abrahamom i zakletve svoje Izaku;

10 I potvrdio ga Jakovu za zakon, za vječan savez Izraelu,

11 Rekavši: “Tebi ću dati zemlju Kanaan, udio vaše baštine.”

12 Dok ih bijaše malo brojem, jest, vrlo malo, i to pridošlice u njoj;

13 Dok su išli od naroda do naroda, od jednoga kraljevstva do drugoga naroda;

14 On nije dopustio nikome da im naudi: jest, zbog njih je korio kraljeve,

15 Rekavši: “Ne dirajte pomazanike moje i nemojte činiti zla mojim prorocima!”

16 Štoviše, on zazva glad na onu zemlju: on uništi svu zalihu kruha.

17 Posla pred njima čovjeka, i to Josipa, koji bijaše prodan za slugu;

18 Njega čije noge okovima izraniše: on bî u željezo položen,

19 Sve dok ne dođe riječ Njegova: riječ GOSPODINOVA ga prokuša.

20 Kralj posla i odriješiše ga, i to sâm vladar narodâ, i oslobodi ga.

21 On ga postavi za gospodara svoga doma i upravitelja nad svim svojim imetkom:

22 Da po svojoj volji vezuje njegove knezove i uči mudrosti njegove starješine.

23 Izrael također dođe u Egipat; i prebivaše Jakov u zemlji Hamovoj.

24 On uvelike umnoži narod svoj, i učini ih jačim od njihovih neprijatelja. ¶

25 Njihova srca okrenu on da mrze Njegov narod, da postupaju lukavo s Njegovim slugama.

26 On posla Mojsija, slugu svojega, i Arona, kojega odabra.

27 Oni pokazaše među njima njegova znamenja i čudesa u zemlji Hamovoj.

28 On posla tamu i pomrači; i ne pobuniše se protiv riječi njegove.

29 On pretvori vode njihove u krv i pomori ribu njihovu.

30 Zemlja njihova iznjedri obilje žaba u odaje njihovih kraljeva.

31 On reče i dođoše rojevi svakojakih kukaca i uši po svim njihovim krajevima.

32 Dade im tuču umjesto kiše i razbuktjeli oganj u zemlji njihovoj.

33 On udari trsje njihovo i njihove smokve, i polomi stabla po njihovim krajevima.

34 On reče i dođoše skakavci, i gusjenice, i to bez broja,

35 I izjedoše sve bilje u zemlji njihovoj, i proždriješe urod njihove zemlje.

36 On pobi i sve prvorođence u zemlji njihovoj, glavninu sve snage njihove.

37 Izvede ih sa srebrom i zlatom, i ne bijaše nijednog nemoćnika u njihovim plemenima.

38 Radostan bijaše Egipat kad oni odoše: jer ih bijaše spopao strah pred njima.

39 Razastrije im oblak za zaklon, i oganj da svijetli noću.

40 Zaiskaše i on dovede prepelice, i nasiti ih kruhom nebeskim.

41 On stijenu otvori i vode prokuljaše; sasušenim tlom kao rijeka potekoše;

42 Jer se spomenuo svog svetog obećanja i svoga sluge Abrahama.

43 I izvede narod svoj s radošću, izabranike svoje s veseljem.

44 I dade im zemlje pogana: i baštiniše oni trud narodâ,

45 Kako bi čuvali njegove propise i držali njegove zakone. Slavite GOSPODINA!

106

1 Slavite GOSPODINA! Hvalu dajte GOSPODINU; jer je dobar on, jer dovijeka traje milosrđe njegovo.

2 Tko može iskazati silna djela GOSPODINOVA? Tko može razglasiti svu hvalu njegovu?

3 Blagoslovljeni su oni koji drže sud i onaj tko u svako doba tvori pravednost.

4 Spomeni me se, GOSPODINE, po naklonosti koju iskazuješ svome narodu, pohodi me svojim spasenjem:

5 Da mogu vidjeti dobrobit tvojih izabranika, da se veselim u radosti tvoga naroda, da se mogu dičiti zajedno s tvojom baštinom. ¶

6 Sagriješili smo s ocima našim, počinili smo opačinu, zlo radili.

7 Oci naši nisu razumjeli čudesa tvoja u Egiptu; nisu se spominjali množine tvoga milosrđa, nego ga izazivali kod mora, kod mora Crvenoga.

8 No on ih spasi radi svoga imena da obznani silnu snagu svoju.

9 On ukori i Crveno more i ono presahnu; tako ih je kroz dubine poveo kao preko pustare.

10 I spasio ih je od ruke onoga tko ih je mrzio, i otkupio ih iz ruke neprijateljeve.

11 I preplaviše vode neprijatelje njihove: ni jedan od njih nije preostao.

12 Tada vjerovahu njegovim riječima; hvalu njegovu pjevahu. ¶

13 No ubrzo zaboraviše djela njegova: ne čekahu na savjet njegov,

14 Nego se velikoj pohoti odaše u pustari i iskušavahu Boga u pustinji.

15 I udovolji on njihovu zahtjevu, ali posla oskudicu u dušu njihovu.

16 Zavidješe i Mojsiju u taboru, i Aronu, svecu GOSPODINOVU.

17 Otvori se zemlja i proguta Datana i prekri družinu Abiramovu.

18 I raspali se oganj u družini njihovoj: plamen spali opake.

19 Načiniše tele na Horebu i klanjahu se liku lijevanu.

20 Tako slavu svoju zamijeniše obličjem vola koji jede travu.

21 Zaboraviše Boga, svoga spasitelja, koji bijaše učinio velika djela u Egiptu;

22 Čudesna djela u zemlji Hamovoj i strahote kod Crvenoga mora.

23 Stoga on reče da bi ih bio zatro da Mojsije, izabranik njegov, nije stao preda nj u procijep, kako bi mu gnjev odvratio da ih ne uništi.

24 Jest, oni prezreše zemlju ugodnu: ne vjerovahu riječi njegovoj,

25 Nego mrmljahu u svojim šatorima i ne slušahu glas GOSPODINOV.

26 Stoga on podignu svoju ruku protiv njih da ih poobara u pustari:

27 Da obori potomstvo njihovo među narodima i razaspe ih po zemljama.

28 Oni pristadoše i uz Baal-Peora i jedoše žrtve mrtvih.

29 Tako ga izazvaše na srdžbu svojim djelima pa izbi pomor među njima.

30 Tada ustade Pinhas i izvrši osudu; i tako prestade pomor.

31 I uračuna mu se to u pravednost kroz sve naraštaje, dovijeka.

32 Razgnjeviše ga i kod vodâ svađe, tako da Mojsiju zbog njih krenu po zlu:

33 Budući da mu razdražiše duh, progovori on nepromišljeno ustima svojim. ¶

34 Ne uništiše narode za koje im GOSPODIN bijaše zapovjedio,

35 Nego se izmiješaše s poganima i naučiše se njihovim djelima.

36 I služahu njihovim idolima, koji im bijahu zamkom.

37 Jest, sinove svoje i svoje kćeri žrtvovahu zlodusima,

38 I prolijevahu krv nevinu, i to krv svojih sinova i kćeri svojih, koje žrtvovahu kanaanskim idolima: i bijaše zemlja krvlju onečišćena.

39 Tako bijahu okaljani vlastitim djelima, i stadoše bludničiti s vlastitim izmišljotinama.

40 Stoga se raspali gnjev GOSPODINOV protiv njegova naroda, toliko da mu se zgadila njegova vlastita baština.

41 I dade ih on u ruku poganima; i vladahu nad njima oni koji ih mrziše.

42 Pritijesniše ih neprijatelji njihovi, i bijahu podjarmljeni pod rukom njihovom.

43 Mnogo puta ih je izbavljao, ali ga oni izazivahu svojim naumima pa bijahu poniženi zbog svoje opakosti.

44 Ipak se on, kada je čuo vapaj njihov, osvrnuo na njihovu nevolju.

45 I spomenuo se zbog njih svoga saveza, i požalio po množini svoga milosrđa;

46 I učinio je da se na njih sažale i svi oni koji su ih bili zasužnjili.

47 Spasi nas, GOSPODINE Bože naš, i saberi nas od pogana: da hvale dajemo tvome svetom imenu i da likujemo slaveći te.

48 Neka je blagoslovljen GOSPODIN Bog Izraelov od vječnosti do vječnosti; i neka sav narod kaže: “Amen. Slavite GOSPODINA!”

107

1 Hvale dajte GOSPODINU, jer je dobar; jer zauvijek traje milosrđe njegovo.

2 Neka tako kažu otkupljenici GOSPODINOVI, koje je on otkupio iz ruke neprijatelja;

3 I skupio ih iz zemalja s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.

4 Lutahu pustarom putem samotnim, ne našavši grada u kojem bi prebivali.

5 Gladni bijahu i žedni, duša je njihova malaksala u njima.

6 Tada zavapiše GOSPODINU u svojoj tjeskobi, i on ih izbavi iz njihovih nevolja.

7 I povede ih pravim putem da pođu do naseljena grada.

8 O, kada bi ljudi slavili GOSPODINA za dobrotu njegovu i za njegova čudesna djela učinjena djeci ljudskoj!

9 Jer on siti dušu koja čezne, i dušu gladnu puni dobrom. ¶

10 Takve koji okovani u patnju i željezo sjede u tami i u sjeni smrti;

11 Jer su se pobunili protiv Božjih riječi i prezreli savjet Svevišnjega.

12 Stoga im je on ponizio srce patnjama: padoše, a ne bijaše nikoga da pomogne.

13 Tada zavapiše GOSPODINU u svojoj tjeskobi, i izbavi ih on iz njihovih nevolja.

14 Izvede ih iz tame i sjene smrti i raskinu okove njihove.

15 Oh kada bi ljudi slavili GOSPODINA za njegovu dobrotu i za njegova čudesna djela djeci ljudskoj!

16 Jer on je razbio vrata mjedena i polomio željezne zasune. ¶

17 Bezumnici se muče zbog svoga prijestupa i zbog svojih opačina.

18 Svako se jelo gadi duši njihovoj; i primiču se vratima smrti.

19 Tada vape GOSPODINU u svojoj tjeskobi i on ih spašava iz njihovih nevolja.

20 On riječ svoju posla i ozdravi ih, i izbavi ih od njihovih pogibli.

21 Oh kada bi ljudi slavili GOSPODINA za dobrotu njegovu i za njegova čudesna djela djeci ljudskoj!

22 I neka mu prinose žrtve zahvalnice i radosno razglašavaju djela njegova. ¶

23 Oni koji se spuštaju na more u brodovima, koji posluju po prostranim vodama;

24 Oni gledaju djela GOSPODINOVA i čudesa njegova u dubini.

25 Jer on zapovijedi i diže se olujni vjetar što diže vale njegove.

26 Podižu se do neba i opet spuštaju do dubina: od muke im se duša rastapa.

27 Teturaju i posrću kao pijanac; mudrosti im nestaje.

28 Tada vape GOSPODINU u svojoj tjeskobi, i on ih izvodi iz njihovih nevolja.

29 On oluju u tišinu obraća, tako da vali njezini utihnu.

30 Tada se raduju zbog toga što su utihnuli; tako ih on dovodi u željeno pristanište.

31 Oh kada bi ljudi slavili GOSPODINA za dobrotu njegovu i za njegova čudesna djela djeci ljudskoj!

32 Neka ga veličaju na zboru narodnu i slave u vijeću starješina! ¶

33 On obraća rijeke u pustaru i izvore voda u suho tlo;

34 Plodnu zemlju u besplodnu, zbog zloće onih koji u njoj žive.

35 On obraća pustaru u jezero i bezvodno tlo u izvore vode.

36 I naseljava ondje izgladnjele da priprave grad za prebivanje;

37 a oni siju polja i sade vinograde da im rode obiljem plodova.

38 On ih i blagoslivlja, tako da se silno množe; i ne dopušta da im se stoka umanjuje.

39 Ponovno ih umanjuje i unizuje putem tlačenja, muke i nevolje.

40 On izlijeva prezir na knezove i čini da oni pustarom lutaju, gdje nema puta.

41 No on uboga iz nevolje podiže i obitelji mu čini poput stada.

42 Pravednici će to vidjeti i radovati se, i svaka će nepravednost usta začepiti.

43 Onaj tko je mudar i bude se toga držao, upoznat će dobrohotnost GOSPODINOVU.

Pjesma ili Psalam Davidov.

108

1 Postojano je srce moje, o Bože; pjevat ću ti i slaviti te, i to slavom svojom.

2 Probudi se psaltiru i harfo; ja sâm rano ću se buditi.

3 Slavit ću te, GOSPODINE, u narodu, i među narodima hvalospjeve ću tebi pjevati.

4 Jer milosrđe je tvoje veliko iznad nebesa i istina tvoja do oblakâ seže.

5 Budi uzvišen, Bože, nad nebesima, i slava tvoja nad zemljom svom; ¶

6 Da bi se izbavili miljenici tvoji: spasi desnicom svojom i odgovori mi.

7 Bog u svojoj svetosti reče: “Radovat ću se; Šekem ću razdijeliti i dolinu Sukot izmjeriti.

8 Moj je Gilead, moj je Manaše; i Efrajim je snaga glave moje; Juda je zakonodavac moj.

9 Moab je moj sûd za umivanje, nad Edom ću baciti svoju obuću, nad Filistejom ću likovati.”

10 Tko će mene dovesti u grad utvrđeni? Tko će mene uvesti u Edom?

11 Nećeš li ti, Bože, koji si nas odbacio? i nećeš li ti, Bože, ići s vojskama našim?

12 Pomozi nam u nevolji: jer ništavna je pomoć ljudska.

13 Po Bogu ćemo postupati junački, jer on je taj koji će zgaziti naše neprijatelje.

Zborovođi, psalam Davidov.

109

1 Bože, slavljenje moje, nemoj šutjeti;

2 Jer usta opakih i usta varalica protiv mene su otvorena: jezikom lažljivim protiv mene govorahu,

3 Sa svih me strana okružiše riječima mržnje i bez razloga se protiv mene boriše.

4 Za ljubav moju oni su mi neprijatelji, a ja se prepuštam molitvi.

5 I zlom mi za dobro uzvratiše, i mržnjom za ljubav moju. ¶

6 Postavi nad njim čovjeka zloga, i neka mu zdesna Satan stoji.

7 Kada mu se sudilo bude, neka bude osuđen, i neka molitva njegova grijehom postane.

8 Neka bude malo dana njegovih, i neka službu njegovu preuzme drugi.

9 Djeca njegova neka budu siročad, a njegova žena udovica.

10 Djeca njegova neka uvijek budu skitnice i prose; neka i kruh svoj traže izvan svojih opustjelih mjesta.

11 Neka lihvar oduzme sve što on ima, i neka tuđinci oplijene trud njegov.

12 Neka se ne nađe nitko tko bi mu iskazao milosrđe; neka ne bude nikoga tko bi bio blagonaklon njegovoj siročadi.

13 Potomstvo njegovo neka bude zatrto, i neka u sljedećem naraštaju bude izbrisano ime njihovo.

14 Neka se spomene GOSPODIN bezakonja njegovih otaca, i neka grijeh majke njegove ne bude izbrisan.

15 Neka budu svagda pred GOSPODINOM da on ukloni spomen o njima sa zemlje:

16 Jer se on nije spomenuo iskazivati milosrđe, nego je progonio uboga i potrebita, kako bi pogubio čovjeka srca slomljena.

17 Budući da je ljubio kletvu, neka ona dođe na njega; kako nije uživao u blagoslovu, neka on bude daleko od njega.

18 Budući da se kletvom kao svojom haljom odijevao, neka ona kao voda uđe u njegovu utrobu i kao ulje u kosti njegove.

19 Neka mu ona bude kao halja koja ga prekriva i pojas kojim se svagda opasuje.

20 To neka bude naplata od GOSPODINA mojim protivnicima i onima koji zlo govore protiv duše moje; ¶

21 A meni, Gospodine BOŽE, učini ovo zbog svoga imena: izbavi me, jer je dobro milosrđe tvoje.

22 Jer ja sam ubog i potrebit, i srce je moje u meni ranjeno.

23 Kao sjena koja je na izmaku nestajem; nošen sam gore-dolje kao skakavac.

24 Koljena moja od posta su iznemogla, i tijelu mome sala nestaje.

25 Postadoh im podsmijehom: kada me gledaju, glavama svojim klimaju.

26 Pomozi mi, GOSPODINE, Bože moj, spasi me po svome milosrđu:

27 Kako bi znali da je to tvoja ruka; da si to ti, GOSPODINE, učinio.

28 Oni neka proklinju, ali ti blagoslovi: neka oni budu postiđeni kada se podignu, a sluga tvoj neka se raduje.

29 Neka se protivnici moji sramotom zaodjenu, i neka se vlastitom smetenošću kao ogrtačem prekriju.

30 Uvelike ću hvaliti GOSPODINA svojim ustima; jest, usred mnoštva ću ga slaviti;

31 Jer on će stajati zdesna ubogu da ga spasi od onih koji osuđuju dušu njegovu.

Psalam Davidov.

110

1 Reče GOSPODIN Gospodinu mojemu: “Sjedni meni zdesna dok ne učinim neprijatelje tvoje podnožjem tvojim nogama.”

2 Žezlo snage tvoje poslat će GOSPODIN sa Siona: vladaj usred svojih neprijatelja.

3 Narod tvoj bit će spreman u dan tvoje moći, u krasoti svetosti od utrobe jutra: ti imaš rosu svoje mladosti.

4 GOSPODIN se zakleo i neće se pokajati: “Ti si svećenik zauvijek po redu Melkisedekovu.” ¶

5 Gospodin tebi zdesna satrt će kraljeve u dan svoga gnjeva.

6 On će suditi među poganima, mjesta će ispuniti truplima; on će satrti glave nad mnogim zemljama.

7 Putem će on piti iz potoka: stoga će glavu podići.

111

1 Slavite GOSPODINA! Slavit ću te, GOSPODINE, svim srcem svojim u skupštini čestitih i u zajednici.

2 Velika su djela GOSPODINOVA; istražuju ih svi oni koji u njima uživaju.

3 Djelo njegovo je časno i veličanstveno, i pravednost njegova ostaje zauvijek.

4 Svoja čudesna djela učinio je da ih se spominje: milostiv je GOSPODIN i pun sućuti.

5 Hranu je dao onima koji ga se boje: on će se zauvijek spominjati svoga saveza. ¶

6 Snagu djela svojih iskazao je svome narodu, kako bi im mogao dati baštinu pogana.

7 Istinitost i sud djela su ruku njegovih; pouzdane su sve zapovijedi njegove.

8 Čvrsto stoje one u vijeke vjekova, i provedene su u istini i čestitosti.

9 Otkupljenje posla on svome narodu; savez svoj odredi zauvijek: sveto i prečasno je ime njegovo.

10 Strah GOSPODINOV je početak mudrosti; razumni su svi oni koji vrše njegove zapovijedi: slava njegova ostaje zauvijek.

112

1 Slavite GOSPODINA! Blagoslovljen je čovjek koji se boji GOSPODINA, koji silno uživa u njegovim zapovijedima.

2 Moćno će biti na zemlji sjeme njegovo: naraštaj čestitih bit će blagoslovljen.

3 Obilje i bogatstvo bit će u domu njegovu, i pravednost njegova traje zauvijek.

4 Čestitima sviće svjetlost u tami: dobrostiv je on, pun sućuti i pravedan.

5 Dobar čovjek je blagonaklon i pozajmljuje; on će razborito voditi svoje poslove. ¶

6 Neće se on pokolebati nikada; u vječnom će spomenu ostati pravednik.

7 Neće se on bojati zlih vijesti; njegovo se srce čvrsto uzda u GOSPODINA.

8 Utvrđeno je srce njegovo; neće se bojati sve dok ne vidi ono što želi na svojim neprijateljima.

9 On je razasuo, on je dao ubogima; pravednost njegova traje zauvijek: rog njegov bit će sa čašću uzdignut.

10 Opaki će to gledati i biti ojađen; škrgutat će svojim zubima i sahnuti: propast će želja opakih.

113

1 Slavite GOSPODINa! Slavite, sluge GOSPODINOVE, slavite ime GOSPODINOVO!

2 Neka je blagoslovljeno ime GOSPODINOVO od sada i dovijeka!

3 Od izlaska sunca do njegova zalaska neka je slavljeno ime GOSPODINOVO!

4 Uzvišen je GOSPODIN nad sve narode, i nad nebesima je slava njegova.

5 Tko je kao GOSPODIN, Bog naš, koji prebiva na visini,

6 Koji se ponizuje da vidi ono što je na nebu i na zemlji!

7 On iz praha podiže uboga i iz gnojišta izdiže siromaha,

8 Da ga posadi s knezovima, i to s knezovima svoga naroda.

9 Nerotkinji daje on da dom održava, i da bude radosna majka djeci. Slavite GOSPODINA!

114

1 Kada je Izrael izlazio iz Egipta, dom Jakovljev od naroda tuđega jezika,

2 Judeja mu bijaše svetištem i Izrael posjed njegov.

3 More to vidje i pobježe, Jordan bî natrag potjeran.

4 Bregovi skakahu kao ovnovi i brežuljci kao jaganjci.

5 Što ti je, more, da bježiš? ti, Jordane, da si natrag potjeran?

6 Bregovi, što skačete kao ovnovi; i vi, brežuljci, kao jaganjci?

7 Dršći, zemljo, pred licem Gospodinovim, u prisutnosti Boga Jakovljeva;

8 Koji stijenu pretvori u jezero i kremen u izvor vodâ.

115

1 Ne nama, GOSPODINE, ne nama, nego svome imenu slavu daj, zbog tvoga milosrđa i zbog tvoje istine.

2 Zašto da pogani govore: “Gdje je sada Bog njihov?”

3 No naš je Bog na nebesima: što god mu se svidjelo, to je učinio.

4 Njihovi idoli su srebro i zlato, djelo ljudskih ruku.

5 Usta imaju, ali ne govore; oči imaju, ali ne vide;

6 Uši imaju, ali ne čuju; noseve imaju, ali ne mirišu;

7 Ruke imaju, ali ne hvataju; noge imaju, ali ne hodaju; niti ne govore kroz grlo svoje.

8 Nalik njima su i oni koji ih prave; takav je svatko tko se uzda u njih. ¶

9 Izraele, uzdaj se u GOSPODINA: on je pomoć njihova i štit njihov.

10 Dome Aronov, uzdaj se u GOSPODINA: on je pomoć njihova i štit njihov.

11 Vi koji se GOSPODINA bojite, u GOSPODINA se uzdajte: on je pomoć njihova i štit njihov.

12 GOSPODIN nas se spomenuo; on će nas blagosloviti: on će blagosloviti dom Izraelov, on će blagosloviti dom Aronov.

13 Blagoslovit će on one koji se boje GOSPODINA, i male i velike.

14 GOSPODIN će vas množiti sve više i više, vas i djecu vašu.

15 Blagoslovljeni ste od GOSPODINA, koji je načinio nebo i zemlju.

16 Nebo, sama nebesa, GOSPODINOVA su; ali zemlju on dade sinovima ljudskim.

17 Mrtvi ne slave GOSPODINA, niti itko tko u tišinu silazi;

18 Nego, mi ćemo blagoslivljati GOSPODINA odsada i zauvijek. Slava GOSPODINU!

116

1 Ljubim GOSPODINA, jer je on čuo glas moj i moje smjerne molbe,

2 Jer je prignuo k meni uho svoje: stoga ću ga zazivati dokle god živim.

3 Okružiše me jadi smrtni i zahvatiše me muke paklene: nađoh tjeskobu i žalost.

4 Tada zazvah ime GOSPODINOVO: “GOSPODINE, zaklinjem te, spasi dušu moju!”

5 Milostiv je GOSPODIN i pravedan; jest, Bog naš je milosrdan.

6 GOSPODIN čuva bezazlene: bijah nisko, ali mi je on pomogao.

7 Vrati se svome spokoju, dušo moja, jer ti GOSPODIN bijaše dobrostiv.

8 Jer ti si izbavio dušu moju od smrti, oči moje od suza i stopala moja od pada.

9 Hodit ću pred GOSPODINOM u zemlji živih. ¶

10 Povjerovah, stoga i govorah; bijah silno potišten.

11 U naglosti svojoj rekoh: “Svi su ljudi lažljivci.”

12 Čime ću uzvratiti GOSPODINU za sva njegova dobročinstva prema meni?

13 Uzet ću čašu spasenja i zazvati ime GOSPODINOVO.

14 Izvršit ću sada zavjete svoje GOSPODINU pred svim njegovim narodom.

15 Dragocjena je u očima GOSPODINOVIM smrt njegovih svetaca.

16 GOSPODINE, uistinu sam ja tvoj sluga; tvoj sam sluga i sin tvoje sluškinje: ti si odriješio spone moje.

17 Prinijet ću ti žrtvu zahvale i zazvat ću ime GOSPODINOVO.

18 Izvršit ću sada zavjete svoje GOSPODINU pred svim njegovim narodom,

19 U odajama Doma GOSPODINOVA, usred tebe, Jeruzaleme. Slavite GOSPODINA!

117

1 Slavite GOSPODINA, narodi svi; slavi njega, sav narode!

2 Jer veliko je milosrđe njegovo prema nama; i istina GOSPODINOVA ostaje zauvijek. Slavite GOSPODINA!

118

1 Hvale dajte GOSPODINU, jer je dobar: jer zauvijek traje milosrđe njegovo.

2 Neka sada Izrael kaže da zauvijek traje milosrđe njegovo.

3 Neka sada dom Aronov kaže da zauvijek traje milosrđe njegovo.

4 Neka sada oni koji se boje GOSPODINA kažu da zauvijek traje milosrđe njegovo.

5 U tjeskobi zazvah GOSPODINA: GOSPODIN mi je odgovorio i na prostrano me mjesto postavio.

6 GOSPODIN je na mojoj strani; neću se bojati: što mi može učiniti čovjek?

7 GOSPODIN je za mene s onima koji mi pomažu; zato ću vidjeti ono što poželjeh na onima koji me mrze.

8 Bolje je uzdati se u GOSPODINA negoli imati povjerenje u čovjeka.

9 Bolje je uzdati se u GOSPODINA negoli imati povjerenje u knezove.

10 Svi me narodi opkoliše, ali ću ih uništiti u ime GOSPODINOVO.

11 Opkoliše me; jest, opkoliše me, ali ću ih uništiti u ime GOSPODINOVO.

12 Okružuju me kao pčele; ali se gase kao vatra od trnja, jer ću ih uništiti u ime GOSPODINOVO.

13 Žestoko si me gurnuo da padnem, ali mi je GOSPODIN pomogao.

14 GOSPODIN je moja snaga i pjesma, i postao mi je spasenjem.

15 Glas radovanja i spasenja u šatorima je pravednikâ: junački djeluje desnica GOSPODINOVA.

16 Uzvišena je desnica GOSPODINOVA: junački djeluje desnica GOSPODINOVA.

17 Neću umrijeti, nego živjeti i naviještati djela GOSPODINOVA.

18 Žestoko me kaznio GOSPODIN, ali me nije smrti predao. ¶

19 Otvorite mi vrata pravednosti: ući ću na njih i hvalit ću GOSPODINA:

20 To su vrata GOSPODINOVA, na koja će ući pravednici.

21 Slavit ću te: jer si me uslišao i postao moje spasenje.

22 Kamen koji graditelji odbaciše postao je glavni kamen ugaoni.

23 GOSPODINOVO je to djelo; čudesno u očima našim.

24 Ovo je dan što ga je načinio GOSPODIN; radovat ćemo se i veseliti u njemu.

25 Spasi sada, GOSPODINE, zaklinjem te. GOSPODINE, zaklinjem te, pošalji sada napredak.

26 Blagoslovljen neka je onaj koji dolazi u ime GOSPODINOVO: blagoslivljamo vas iz Doma GOSPODINOVA.

27 Bog je GOSPODIN, koji nas je obasjao: vezujte žrtvu konopcima sve do rogova žrtvenika.

28 Ti si moj Bog i ja ću te slaviti; ti si moj Bog, tebe ću veličati.

29 Hvale dajte GOSPODINU, jer je dobar: jer zauvijek traje milosrđe njegovo.

a  ALEF

119

1 Blagoslovljeni su oni koji su neokaljani na putu, koji hode u zakonu GOSPODINOVU.

2 Blagoslovljeni su oni koji drže svjedočanstva njegova i koji svim srcem njega traže.

3 Oni ne čine nepravdu: oni hode njegovim putovima.

4 Ti si nam zapovjedio da se pomno držimo tvojih pravila.

5 O kada bi moji putovi bili upravljeni da držim tvoje propise!

6 Tada kada budem poštovao sve tvoje zapovijedi, neću se postidjeti.

7 Hvalit ću te u čestitosti srca kada naučim tvoje pravedne sudove.

8 Tvoje ću propise držati; o nemoj me sasvim napustiti.

b  BET

9 Čime će mladić put svoj čistiti? Pazeći na nj po riječi tvojoj.

10 Svim srcem svojim tebe tražih; o nemoj dati da odlutam od tvojih zapovijedi.

11 U srce sam svoje sakrio riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim.

12 Blagoslovljen si ti, GOSPODINE: nauči me svojim propisima.

13 Usnama svojim navijestio sam sve sudove usta tvojih.

14 Na putu svjedočanstava tvojih radovah se kao u svemu bogatstvu.

15 O pravilima tvojim ću razmišljati i poštovati putove tvoje.

16 U propisima tvojim ću uživati: riječ tvoju neću zaboraviti.

g  GIMEL

17 Dobrostiv budi sa slugom svojim, da živim i riječ tvoju čuvam.

18 Otvori oči moje da promatram čudesna djela iz tvoga zakona.

19 Ja sam tuđinac na zemlji: ne skrivaj zapovijedi svoje od mene.

20 Duša se moja sve vrijeme lomi od čežnje za tvojim sudovima.

21 Prekorio si ohole, koji su prokleti, koji zastranjuju od tvojih zapovijedi.

22 Ukloni od mene sramotu i prezir, jer držah tvoja svjedočanstva.

23 I knezovi su zasjedali i protiv mene govorili: ali je tvoj sluga razmišljao o tvojim propisima.

24 Tvoja svjedočanstva uživanje su mi i moji savjetnici.

d  DALET

25 Duša moja uz prah je prionula: prema riječi svojoj ti me oživi.

26 Naviještao sam svoje putove i ti si me čuo: nauči me svojim propisima.

27 Daj mi da razumijem put tvojih pravila: tako ću pripovijedati o tvojim čudesnim djelima.

28 Od potištenosti mi se duša rastače; ojačaj me po riječi svojoj.

29 Ukloni od mene put laži i milostivo mi podari zakon svoj.

30 Put istine ja sam odabrao; pred sebe sam sudove tvoje postavio.

31 Uz tvoja svjedočanstva ja sam prionuo; o, GOSPODINE, nemoj me posramti.

32 Trčat ću putem tvojih zapovijedi kada mi srce proširiš.

h  HE

33 Pouči me, GOSPODINE, putu svojih propisa, i ja ću ga se držati do svršetka.

34 Podari mi razum i držat ću se tvoga zakona; jest, svim svojim srcem ću ga obdržavati.

35 Daj mi da kročim stazom tvojih zapovijedi, jer u njima uživam.

36 Prikloni srce moje k svojim svjedočanstvima, a ne k požudi.

37 Odvrati mi oči da ne gledaju ispraznost, i oživi me na tvome putu.

38 Potvrdi riječ svoju svome sluzi, koji je odan tvome strahu.

39 Odvrati od mene moju sramotu od koje strahujem, jer su dobri sudovi tvoji.

40 Evo, za odredbama tvojim ja čeznem; oživi me u svojoj pravednosti.

w  VAV

41 Neka dođu na mene tvoja milosrđa, GOSPODINE, to jest spasenje tvoje po riječi tvojoj.

42 Tako ću imati što odgovoriti onome tko me ponižava, jer se ja u riječ tvoju uzdam.

43 Nemoj nikada posve uzeti riječ istine iz mojih usta, jer sam nadu položio u tvoje sudove.

44 Tako ću zakon tvoj držati svagda u vijeke vjekova.

45 I hodit ću u slobodi, jer odredbe tvoje tražim.

46 O svjedočanstvima tvojim govorit ću i pred kraljevima, i neću se stidjeti.

47 I uživat ću u tvojim zapovijedima, koje sam uzljubio.

48 I ruke ću svoje podizati k tvojim zapovijedima, koje sam uzljubio, i o propisima ću tvojim razmišljati.

z  ZAJIN

49 Spomeni se riječi izrečene svome sluzi, po kojoj si mi dao da se nadam.

50 To mi je utjeha u mojoj nevolji; jer me riječ tvoja oživjela.

51 Oholi mi se silno izrugivahu, ipak ja od zakona tvoga ne odstupih.

52 Spomenuh se sudova tvojih davnih, GOSPODINE, i utješih se.

53 Strava me obuze zbog opakih koji zakon tvoj napuštaju.

54 Propisi tvoji bijahu pjesme moje u domu moga proputovanja.

55 Noću se prisjećah tvoga imena, GOSPODINE, i držah zakon tvoj.

56 To sam imao zato što držah tvoje odredbe.

x  HET

57 Ti si moj udio, GOSPODINE: rekoh da ću riječi tvoje držati.

58 Svim srcem svojim usrdno te molih za naklonost: milosrdan mi budi po riječi svojoj.

59 Razmišljao sam o svojim putovima i obratio svoje stope k tvojim svjedočanstvima.

60 Hitao sam i nisam otezao s time da se držim tvojih zapovijedi.

61 Orobile su me čete opakih, ali zakon tvoj ja ne zaboravih.

62 U ponoć ću ustati da ti hvale dajem zbog tvojih pravednih sudova.

63 Sudrug sam svih onih koji se tebe boje i onih koji drže tvoje zapovijedi.

64 Milosrđa tvoga, GOSPODINE, puna je zemlja: pouči me svojim pravilima.

j  TET

65 Postupio si dobro sa slugom svojim, GOSPODINE, po riječi svojoj.

66 Nauči me dobroj prosudbi i znanju, jer sam povjerovao tvojim zapovijedima.

67 Prije svoga stradanja zastranio sam, ali sada držim riječ tvoju.

68 Ti si dobar i dobro činiš: nauči me svojim propisima.

69 Oholi skovaše laž protiv mene, ali ću ja svim svojim srcem držati tvoje odredbe.

70 Srca su njihova debela poput sala, ali ja uživam u tvome zakonu.

71 Dobro je što postradah: da se mogu naučiti tvojim propisima.

72 Zakon usta tvojih bolji mi je negoli tisuće zlatnika i srebrnjaka.

y  JOD

73 Tvoje su me ruke načinile i oblikovale: daj mi razuma da naučim tvoje zapovijedi.

74 Oni koji te se boje radovat će se kada me vide, jer sam ja u tvoju riječ nadu položio.

75 Znam, GOSPODINE, da su sudovi tvoji ispravni i da si mi u odanosti bol nanio.

76 Neka mi, molim te, na utjehu bude tvoja milosrdna dobrota po riječi tvojoj sluzi tvome.

77 Neka k meni dođe tvoje nježno milosrđe da živim, jer zakon tvoj meni je užitak.

78 Neka budu postiđeni oholi, jer su bez razloga izopačeno sa mnom postupali; a ja ću razmišljati o tvojim odredbama.

79 Neka se k meni okrenu oni koji te se boje i oni koji su upoznali tvoja svjedočanstva.

80 Neka mi srce bude besprijekorno u tvojim pravilima, da se ne postidim.

k  KAF

81 Duša moja čezne za tvojim spasenjem, no u tvoju riječ ja nadu polažem.

82 Oči moje sahnu za riječju tvojom govoreći: “Kada ćeš me utješiti?”

83 Postao sam kao mijeh u dimu, ali pravila tvoja ne zaboravljam.

84 Koliko dana ima sluga tvoj? Kada ćeš izvršiti osudu nad onima koji me progone?

85 Oholi, koji nisu po tvome zakonu, jame mi iskopaše.

86 Sve su zapovijedi tvoje pouzdane: oni me progone nepravedno, ti mi pomozi.

87 Umalo me na zemlji uništiše, ali odredbe tvoje ne napustih.

88 Po dobrostivosti svojoj oživi me: tako ću držati svjedočanstvo usta tvojih.

l  LAMED

89 Zauvijek je, GOSPODINE, riječ tvoja u nebu utvrđena.

90 Za sve naraštaje je vjernost tvoja: ti si utemeljio zemlju i ona ostaje.

91 Po tvojim odredbama stoje i danas: jer svi su sluge tvoje.

92 Da mi tvoj zakon nije bio užitkom, propao bih tada u svojoj nevolji.

93 Pravila tvoja neću zaboraviti nikada, jer njima si me oživio.

94 Tvoj sam: spasi me, jer pravila tvoja tražih.

95 Opaki su vrebali na me da me unište, no ja ću razmatrati tvoja svjedočanstva.

96 Svakom savršenstvu vidjeh svršetak, ali zapovijed tvoja krajnje je široka.

m  MEM

97 O, kako ljubim zakon tvoj! Po sav dan o njemu razmišljam.

98 Putem svojih zapovijedi učinio si me mudrijim od mojih neprijatelja, jer one su uvijek sa mnom.

99 Imam više razuma od svih svojih učitelja, jer razmišljam o tvojim svjedočanstvima.

100 Razumijem više negoli stari, jer propise tvoje čuvam.

101 Od svakog zlog puta susprezao sam noge svoje, kako bih mogao držati riječ tvoju.

102 Od sudova tvojih nisam odstupio, jer si me ti poučio.

103 Kako su slatke nepcu mome riječi tvoje! Jest, slađe su od meda ustima mojim!

104 Po propisima tvojim stekao sam razboritost: stoga mrzim svaki lažan put.

n  NUN

105 Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.

106 Zakleh se, i to ću izvršiti, da ću držati tvoje pravedne sudove.

107 Silno sam potišten: oživi me, GOSPODINE, putem riječi svoje.

108 Prihvati dragovoljne prinose mojih usta, zaklinjem te, GOSPODINE, i pouči me svojim sudovima.

109 Duša moja neprestano mi je u ruci, no zakon tvoj ja ne zaboravljam.

110 Opaki mi postaviše zamku, ali od propisa tvojih ja ne zastranih.

111 Svjedočanstva tvoja uzeh si kao baštinu zauvijek: jer su radost srca mojega.

112 Priklonio sam svoje srce tome da uvijek provodi tvoje zapovijedi, sve do svršetka.

o  SAMEK

113 Mrzim misli isprazne, no zakon tvoj ja ljubim.

114 Ti si moje utočište i štit moj, u tvoju se riječ uzdam.

115 Idite od mene, vi zlotvori, jer ću ja držati zapovijedi Boga svojega.

116 Održi me po riječi svojoj, da živim, i ne daj da se postidim zbog nade svoje.

117 Podupri me, i bit ću siguran; i pravila ću tvoja svagda poštovati.

118 Zgazio si sve one koji odstupaju od tvojih propisa, jer laž je obmana njihova.

119 Kao trosku uklanjaš sa zemlje sve opake: zbog toga ja ljubim tvoja svjedočanstva.

120 Tijelo mi dršće od straha pred tobom, i sudova tvojih bojim se.

e  AJIN

121 Učinio sam pravo i pravicu: nemoj me prepuštati mojim tlačiteljima.

122 Budi ti jamcem na dobro sluzi svome: nemoj dati oholima da me tlače.

123 Oči moje čeznu za tvojim spasenjem i za riječju tvoje pravednosti.

124 Postupi sa slugom svojim po svome milosrđu i pouči me svojim propisima.

125 Ja sam tvoj sluga; daj mi razumijevanje da mogu znati tvoja svjedočanstva.

126 Vrijeme je, GOSPODINE, da djeluješ, jer su oni ukinuli zakon tvoj.

127 Zbog toga ljubim zapovijedi tvoje više negoli zlato; jest, više negoli čisto zlato.

128 Zbog toga smatram da su sva tvoja pravila ispravna u pogledu svega i mrzim svaki lažan put.

p  PE

129 Prekrasna su tvoja svjedočanstva: zato ih drži duša moja.

130 Ulazak tvojih riječi prosvjetljuje, priproste urazumljuje.

131 Otvorih usta svoja i stadoh dahtati, jer čeznem za tvojim zapovijedima.

132 Pogledaj na mene i milosrdan mi budi, kao što si uvijek bio onima koji ljube tvoje ime.

133 Upravljaj korake moje u riječi svojoj, i neka nada mnom ne vlada nikakva opačina.

134 Izbavi me od ljudskoga tlačenja: tako ću čuvati tvoje propise.

135 Neka lice tvoje sjaji nad slugom tvojim, i pouči me svojim pravilima.

136 Rijeke suza teku iz mojih očiju, zato što oni tvoj zakon ne čuvaju.

u  SADE

137 Pravedan si, GOSPODINE, i ispravni su sudovi tvoji.

138 Svjedočanstva tvoja, koja si zapovjedio, pravedna su i nadasve vjerna.

139 Revnost me moja izjela, jer moji neprijatelji zaboraviše riječi tvoje.

140 Riječ tvoja nadasve je čista: stoga je ljubi sluga tvoj.

141 Malen sam i prezren, no tvoje propise ja ne zaboravljam.

142 Pravednost tvoja pravednost je vječna i zakon tvoj istina.

143 Tjeskoba i strepnja me obuze, no tvoje su zapovijedi meni užitak.

144 Vječna je pravednost tvojih svjedočanstava: daj mi razumijevanje i živjet ću.

q  KOF

145 Vapio sam iz svega srca; čuj me, GOSPODINE: tvoja ću pravila držati.

146 Tebi sam zavapio: spasi me i držat ću tvoja svjedočanstva.

147 Predusreo sam svitanje i vapio; u tvoju sam riječ nadu položio.

148 Oči moje predusreću straže noćne, kako bih o riječi tvojoj razmišljao.

149 Čuj glas moj po dobrostivosti svojoj; o, GOSPODINE, po sudu svome ti me oživi.

150 Primiču mi se oni koji slijede zlo: daleko su oni od tvoga zakona.

151 Ti si blizu, GOSPODINE, i sve su zapovijedi tvoje istina.

152 Za svjedočanstva tvoja znao sam od davnine da si ih utemeljio zauvijek.

r  REŠ

153 Pogledaj na nevolju moju i izbavi me, jer ja zakon tvoj ne zaboravljam.

154 Zastupaj ti moj slučaj i izbavi me: po riječi svojoj oživi me.

155 Daleko je spasenje od opakih, jer propise tvoje oni ne traže.

156 Veliko je tvoje nježno milosrđe, GOSPODINE: po sudovima svojim oživi me.

157 Mnogo je mojih progonitelja i mojih neprijatelja, ali od svjedočanstava tvojih ja ne odstupam.

158 Gledao sam prijestupnike i ožalostio se, jer riječ tvoju oni ne držaše.

159 Pogledaj kako ja ljubim tvoje propise, GOSPODINE; po dobrostivosti svojoj oživi me.

160 Riječ tvoja istinita je od samoga početka, i svaki od tvojih pravednih sudova ostaje zauvijek.

S  ŠIN

161 Knezovi su me progonili bez razloga, ali srce moje strahuje od tvoje riječi.

162 Radujem se tvojoj riječi kao onaj koji nalazi velik plijen.

163 Mrzim laganje i odvratno mi je, no zakon tvoj ja ljubim.

164 Sedam puta na dan slavim te zbog tvojih pravednih sudova.

165 Velik mir imaju oni koji ljube zakon tvoj, i ništa ih neće povrijediti.

166 Nadao sam se tvome spasenju, GOSPODINE, i vršio tvoje zapovijedi.

167 Duša moja držala je tvoje zapovijedi, i ja ih nadasve ljubim.

168 Držah propise tvoje i tvoja svjedočanstva, jer svi su moji putovi pred tobom.

t  TAU

169 Neka ti vapaj moj dođe blizu, pred tebe, GOSPODINE: po svojoj mi riječi daj razuma.

170 Neka smjerna molba moja dođe pred tebe: po svojoj riječi izbavi me.

171 Usne moje će kazivati hvalu kada me naučiš svojim pravilima.

172 Jezik moj će govoriti o tvojoj riječi, jer su pravednost sve tvoje zapovijedi.

173 Neka mi tvoja ruka pomogne, jer sam ja izabrao tvoje propise.

174 Čeznuo sam za tvojim spasenjem, GOSPODINE; i zakon tvoj moje je uživanje.

175 Neka živi duša moja i tebe će slaviti, i neka mi sudovi tvoji pomognu.

176 Kao ovca izgubljena zalutah: potraži slugu svojega, jer zapovijedi tvoje ja ne zaboravljam.

Pjesma za uzlaženje.

120

1 U tjeskobi svojoj zavapio sam GOSPODINU i on me uslišao.

2 Izbavi dušu moju, GOSPODINE, od usana lažljivih, od jezika prijevarna.

3 Što će ti se dati ili što će ti se učiniti, ti jeziče lažni?

4 Oštre strijele moćnika, s ugljevljem kleke. ¶

5 Jao meni što boravim u Mešeku, što prebivam u šatorima kedarskim!

6 Dugo mi je duša boravila s onime tko mrzi mir.

7 Ja sam za mir; ali kada ja govorim, oni su za rat.

Pjesma za uzlaženje.

121

1 Oči svoje podići ću prema brdima, odakle mi pomoć stiže.

2 Pomoć moja stiže od GOSPODINA, koji je načinio nebo i zemlju.

3 On neće dati da ti se omakne noga: ne drijema onaj koji tebe čuva.

4 Gle, neće drijemati ni spavati onaj koji čuva Izraela.

5 GOSPODIN je čuvar tvoj; GOSPODIN je sjena tvoja nad desnicom tvojom.

6 Sunce te neće udarati danju, ni mjesec noću.

7 GOSPODIN će te očuvati od svakoga zla; on će očuvati dušu tvoju.

8 GOSPODIN će očuvati izlazak tvoj i tvoj ulazak od sada i dovijeka.

Davidova pjesma za uzlaženje.

122

1 Obradovah se kada mi rekoše: “Pođimo u Dom GOSPODINOV.”

2 Naše će noge stajati na vratima tvojim, Jeruzaleme.

3 Jeruzalem je sazdan kao grad povezan zajedno.

4 Onamo uzlaze plemena, plemena GOSPODINOVA, k svjedočanstvu Izraelovu da daju hvalu GOSPODINOVU imenu.

5 Jer ondje su postavljena sudačka prijestolja, prijestolja doma Davidova. ¶

6 Molite za mir Jeruzalema: napredovat će oni koji tebe ljube.

7 Mir neka bude među zidinama tvojim i blagostanje u tvojim dvorima.

8 Zbog braće svoje i suputnika govorim: “Mir neka je u tebi.”

9 Zbog Doma GOSPODINA, Boga našega, želim ti dobro.

Pjesma za uzlaženje.

123

1 K tebi oči svoje podižem, o ti koji prebivaš u nebesima.

2 Gle, kao što oči slugu gledaju ruku svojih gospodara i oči sluškinje ruku svoje gospodarice, tako i naše oči čekaju na GOSPODINA, Boga našega, dok nam se ne smiluje.

3 Smiluj nam se, GOSPODINE, smiluj nam se, jer se prekomjerno nasitismo prezira.

4 Krajnje je sita duša naša izrugivanja onih koji su bezbrižni i prezira oholih.

Davidova pjesma za uzlaženje.

124

1 Da nije bilo GOSPODINA, koji bijaše na našoj strani, neka sada kaže Izrael;

2 Da nije bilo GOSPODINA, koji bijaše na našoj strani, kada ljudi ustadoše protiv nas:

3 Žive bi nas progutali tada kada se raspalio gnjev njihov na nas.

4 Tada nas vode preplaviše; bujica je prešla preko duše naše:

5 Tada ohole vode preko duše naše prijeđoše. ¶

6 Neka je blagoslovljen GOSPODIN, koji nas nije dao kao plijen njihovim zubima.

7 Duša naša umakla je kao ptica iz zamke ptičarske: zamka je pokidana i mi umakosmo.

8 Pomoć naša je u imenu GOSPODINA, koji je načinio nebo i zemlju.

Pjesma za uzlaženje.

125

1 Oni koji se uzdaju u GOSPODINA bit će kao brdo Sion, koje se ne može pomaknuti, nego ostaje dovijeka.

2 Kao što brda okružuju Jeruzalem, tako i GOSPODIN okružuje svoj narod od sada i dovijeka.

3 Jer neće žezlo opakih počivati nad dijelom pravednih, da pravednici ruke za opačinom ne pruže. ¶

4 Učini, GOSPODINE, dobro dobrima i onima koji su čestiti u svojim srcima.

5 One koji se odvraćaju na svoje iskrivljene putove odvest će GOSPODIN s onima koji čine nepravdu, a nad Izraelom će biti mir.

Pjesma za uzlaženje.

126

1 Kada je GOSPODIN vraćao sužnje sionske mi bijasmo kao oni koji sanjaju.

2 Usta nam tada bijahu ispunjena smijehom i jezik pjevanjem. Tada među poganima rekoše: “Velika im je djela učinio GOSPODIN.”

3 GOSPODIN je učinio velika djela za nas, stoga smo radosni. ¶

4 Vrati, GOSPODINE, sužnje naše kao na Jugu potoke.

5 Oni koji siju u suzama, žeti će u radosti.

6 Onaj tko ide i plače noseći sjeme dragocjeno, vratit će se s veseljem noseći sa sobom snopove svoje.

Salomonova pjesma za uzlaženje.

127

1 Ako GOSPODIN kuću ne gradi, uzalud se trude oni koji je grade; ako GOSPODIN grad ne čuva, uzalud bdije stražar.

2 Uzalud vam je rano ustajati, do kasna sjediti i jesti kruh muke; jer tako on svome ljubljenome san daje.

3 Evo, djeca su baština GOSPODINOVA, i plod utrobe nagrada je njegova.

4 Kao strijele u ruci junaka, takva su djeca mladosti.

5 Sretan je čovjek koji njima napuni svoj tobolac: neće se oni osramotiti, nego će s neprijateljima na vratima zboriti.

Pjesma za uzlaženje.

128

1 Blagoslovljen je svaki koji se boji GOSPODINA; koji hodi njegovim putovima.

2 Jer jesti ćeš od truda svojih ruku: sretan ćeš biti i bit će ti dobro.

3 Žena će ti biti kao plodna loza uz krila tvoje kuće, a tvoja djeca kao stabljike masline oko stola tvojega.

4 Evo, tako će biti blagoslovljen čovjek koji se boji GOSPODINA.

5 Blagoslovit će te GOSPODIN sa Siona, i gledat ćeš dobro Jeruzalema u sve dane života svojega.

6 Da, gledat ćeš djecu djece svoje i mir nad Izraelom.

Pjesma za uzlaženje.

129

1 “Često su me tlačili od moje mladosti,” neka sada kaže Izrael;

2 “Često su me tlačili od mladosti moje, ali me nisu nadvladali.

3 Po leđima mojim orači su orali, brazde svoje produljivali.

4 GOSPODIN je pravedan: on je sasjekao konopce opakima.” ¶

5 Neka se smetu i uzmaknu svi koji mrze Sion.

6 Neka oni budu kao trava na krovovima, koja usahne prije negoli naraste;

7 Kojom kosac neće ruku svoju napuniti, ni svoje naručje onaj koji snoplje veže.

8 Niti će oni koji prolaze reći: “Blagoslov GOSPODINOV neka bude nad vama. Blagoslivljamo vas u ime GOSPODINOVO.”

Pjesma za uzlaženje.

130

1 Iz dubina zavapih tebi, GOSPODINE.

2 Gospodine, čuj glas moj: neka uši tvoje paze na glas mojih zaklinjanja.

3 Ako ćeš, GOSPODINE, na pokvarenost gledati, Gospodine, tko će opstati?

4 Ali u tebe je oproštenje da bi te se bojali. ¶

5 Čekam na GOSPODINA, duša moja čeka, i u riječ njegovu nadu polažem.

6 Duša moja čeka na GOSPODINA više negoli jutro oni koji stražare; kažem, više negoli jutro oni koji stražare.

7 Neka se Izrael uzda u GOSPODINA; jer u GOSPODINA je milosrđe i obilno je u njega otkupljenje.

8 On će otkupiti Izraela od svih njegovih opačina.

Davidova pjesma za uzlaženje.

131

1 GOSPODINE, nije oholo srce moje, niti su oči moje uznosite; ne idem za nečim velikim, niti za onime što je previsoko za mene.

2 Uistinu sam se smirio i utihnuo kao dijete odučeno od svoje majke; duša moja je kao dijete odučeno.

3 Neka se Izrael uzda u GOSPODINA od sada i zauvijek.

Pjesma za uzlaženje.

132

1 Spomeni se, GOSPODINE, Davida, i svih njegovih nevolja:

2 Kako se zakleo GOSPODINU i zavjetovao se moćnome Bogu Jakovljevu:

3 “Neću ući u šator doma svojega ni u postelju svoju uzaći,

4 Neću dati sna očima svojim ni vjeđama svojim da drijemaju

5 Dok ne nađem mjesto GOSPODINU, prebivalište moćnome Bogu Jakovljevu.”

6 Evo, čuli smo za nj u Efrati: nađosmo ga na poljanama šumskim.

7 Poći ćemo u šatore njegove, klanjati se pri podnožju njegovu.

8 Stupi, GOSPODINE, u počivalište svoje; ti i Kovčeg snage tvoje.

9 Svećenici tvoji neka budu odjeveni u pravednost i sveti tvoji neka radosno kliču.

10 Zbog svoga sluge Davida nemoj odvratiti lice pomazanika svojega. ¶

11 Zakleo se GOSPODIN Davidu u istini, neće se od nje odvratiti: “Od ploda tijela tvojega posadit ću na prijestolje tvoje.

12 Budu li tvoja djeca savez moj čuvala, i svjedočanstvo moje kojemu ću ih poučiti, i djeca će njihova dovijeka sjediti na tvome prijestolju.”

13 Jer GOSPODIN je odabrao Sion, poželio ga sebi za prebivalište.

14 “Ovo je počivalište moje dovijeka: ovdje ću prebivati, jer sam to poželio.

15 Hranu njegovu obilato ću blagosloviti, njegove ću siromahe kruhom nahraniti.

16 I svećenike ću njegove odjenuti spasenjem, i klicat će radosno. sveti njegovi

17 Ondje ću učiniti da propupa rog Davidov: priredio sam svjetiljku za pomazanika svojega.

18 Neprijatelje njegove ja ću sramotom zaodjenuti, a na njemu će cvjetati kruna njegova.”

Davidova pjesma za uzlaženje.

133

1 Gle, kako je dobro i kako je ugodno da braća žive zajedno u slozi!

2 To je kao dragocjeno ulje na glavi što se slijeva niz bradu, bradu Aronovu, što se slijeva na skute halja njegovih;

3 Kao rosa Hermona i kao rosa što se spušta na gorje Sion: jer ondje je GOSPODIN odredio blagoslov, to jest život dovijeka.

Pjesma za uzlaženje.

134

1 Gle, blagoslivljajte GOSPODINA, sve sluge GOSPODINOVE koje noću stojite u Domu GOSPODINOVU!

2 Podignite svoje ruke u svetištu i blagoslivljajte GOSPODINA.

3 Blagoslovio te sa Siona GOSPODIN, koji je načinio nebo i zemlju.

135

1 Slavite GOSPODINA! Slavite ime GOSPODINOVO; slavite ga, o vi sluge GOSPODINOVE!

2 Vi koji stojite u Domu GOSPODINOVU, u predvorjima Doma Boga našega,

3 Slavite GOSPODINA; jer dobar je GOSPODIN: pjevajte hvale njegovu imenu, jer je to ugodno.

4 Jer GOSPODIN je sebi odabrao Jakova, Izraela za svoju osobitu dragocjenost. ¶

5 Jer znam da je velik GOSPODIN, i da je naš Gospodin iznad svih bogova.

6 Što god se GOSPODINU svidje, to on i učini na nebu i na zemlji, u morima i svim dubinama.

7 On čini da se dižu oblaci s krajeva zemlje, munje kiši stvara, vjetar izvodi iz riznica svojih.

8 On je pobio prvorođence egipatske, i od ljudi i od živine.

9 On je poslao znamenja i čudesa usred tebe, Egipte, na faraona i na sve sluge njegove.

10 On je potukao velike narode i pogubio moćne kraljeve;

11 Sihona, kralja Amorejaca, i Oga, kralja Bašana, i sva kraljevstva Kanaana:

12 I dao je zemlju njihovu u baštinu, baštinu Izraelu, svome narodu.

13 Ime tvoje, GOSPODINE, traje zauvijek i spomen tvoj, GOSPODINE, tijekom svih naraštaja.

14 Jer će GOSPODIN suditi svome narodu i odvratiti se zbog svojih slugu. ¶

15 Idoli poganâ su srebro i zlato, djelo ljudskih ruku.

16 Usta imaju, ali ne govore; oči imaju, ali ne vide;

17 Uši imaju, ali ne čuju; i nema daha u ustima njihovim.

18 Oni koji ih prave i sami su im nalik: takav je svatko tko se u njih uzda.

19 Dome Izraelov, blagoslivljaj GOSPODINA; dome Aronov, blagoslivljaj GOSPODINA!

20 Dome Levijev, blagoslivljaj GOSPODINA; vi koji se bojite GOSPODINA, blagoslivljajte GOSPODINA!

21 Neka je blagoslovljen sa Siona GOSPODIN, koji prebiva u Jeruzalemu. Slavite GOSPODINA!

136

1 Hvale dajte GOSPODINU, jer je dobar; jer zauvijek traje milosrđe njegovo.

2 Hvalu dajte Bogu nad bogovima; jer zauvijek traje milosrđe njegovo.

3 Hvalu dajte Gospodaru nad gospodarima; jer zauvijek traje milosrđe njegovo.

4 Njemu koji jedini čini čudesa velika; jer zauvijek traje milosrđe njegovo.

5 Njemu koji je svojom mudrošću načinio nebesa; jer zauvijek traje milosrđe njegovo.

6 Njemu koji je rasprostro zemlju nad vodama; jer zauvijek traje milosrđe njegovo.

7 Njemu koji je stvorio svjetlila velika; jer zauvijek traje milosrđe njegovo:

8 Sunce da vlada danom; jer zauvijek traje milosrđe njegovo;

9 Mjesec i zvijezde da vladaju noću; jer zauvijek traje milosrđe njegovo. ¶

10 Njemu koji bijaše udario Egipat po njegovim prvorođencima; jer zauvijek traje milosrđe njegovo;

11 I između njih izveo Izraela; jer zauvijek traje milosrđe njegovo;

12 Rukom snažnom i ispruženom mišicom; jer zauvijek traje milosrđe njegovo.

13 Njemu koji je razdvojio Crveno more; jer zauvijek traje milosrđe njegovo;

14 I posred njega proveo Izraela; jer zauvijek traje milosrđe njegovo;

15 A faraona i vojsku njegovu u Crveno more je oborio; jer zauvijek traje milosrđe njegovo.

16 Njemu koji je vodio svoj narod kroz pustaru; jer zauvijek traje milosrđe njegovo.

17 Njemu koji je potukao velike kraljeve; jer zauvijek traje milosrđe njegovo;

18 I pogubio kraljeve slavne; jer zauvijek traje milosrđe njegovo.

19 Sihona, kralja Amorejaca; jer zauvijek traje milosrđe njegovo;

20 I Oga, kralja Bašana; jer zauvijek traje milosrđe njegovo.

21 I zemlju je njihovu dao u baštinu; jer zauvijek traje milosrđe njegovo;

22 I to u baštinu Izraelu, sluzi svome; jer zauvijek traje milosrđe njegovo. ¶

23 Koji nas se spomenuo u našem poniženju; jer zauvijek traje milosrđe njegovo;

24 I od neprijatelja nas naših izbavio; jer zauvijek traje milosrđe njegovo.

25 Koji daje hranu svakome tijelu; jer zauvijek traje milosrđe njegovo.

26 O, hvalu dajte Bogu nebeskome; jer zauvijek traje milosrđe njegovo.

137

1 Kraj rijeka grada Babilona sjeđasmo, jest, plakasmo spominjući se Siona.

2 Po vrbama usred njega harfe svoje povješasmo.

3 Jer oni koji nas zasužnjene odvedoše, zaiskaše od nas pjesmu; i zaiskaše oni koji nas poharaše od nas veselje, rekavši: “Zapjevajte nam jednu od sionskih pjesama.”

4 Kako da pjevamo pjesmu GOSPODINOVU u zemlji tuđoj?

5 Ako te zaboravim, Jeruzaleme, neka mi desnica umijeće svoje zaboravi.

6 Neka mi se jezik za nepce prilijepi ako te se ne spomenem, ako ne stavim Jeruzalem povrh najveće radosti svoje. ¶

7 Spomeni se, GOSPODINE, djece Edomove u dan Jeruzalemov; koja rekoše: “Sravnite ga, sravnite ga sve do njegova temelja.”

8 O, Kćeri babilonska, ti koja ćeš biti razorena, sretan će biti onaj tko tebi uzvrati kao što si ti nama učinila.

9 Sretan će biti onaj tko uzme i o kamenje razbije tvoje mališane.

Psalam Davidov.

138

1 Slavit ću te svim srcem svojim, pred bogovima tebi ću hvale pjevati.

2 Klanjat ću se prema svetom hramu tvojemu i slaviti tvoje ime zbog dobrostivosti tvoje i tvoje istine, jer si riječ svoju uzveličao povrh svega imena svojega.

3 U dan u koji ti zavapih ti si mi odgovorio i snagom me u duši mojoj ojačao.

4 Slavit će te, GOSPODINE, svi kraljevi zemaljski kada čuju riječi usta tvojih;

5 Jest, na putovima GOSPODINOVIM oni će pjevati: jer velika je slava GOSPODINOVA. ¶

6 Premda je GOSPODIN uzvišen, on se ipak obazire na poniznoga i izdaleka poznaje ohologa.

7 Premda hodam usred nevolje, ti ćeš me oživjeti: ruku svoju ti ćeš ispružiti protiv gnjeva mojih neprijatelja i desnica će me tvoja spasiti.

8 GOSPODIN će dovršiti ono što se odnosi na mene: milost tvoja, GOSPODINE, traje zauvijek; djela ruku svojih ne napusti.

Zborovođi. Psalam Davidov.

139

1 GOSPODINE, ti si me ispitao i upoznao.

2 Ti znaš kada sjednem i kada ustanem; izdaleka ti već misao moju razumiješ.

3 Ti me okružuješ kada hodam i kada liježem, i upoznat si sa svim mojim putovima.

4 Jer još nema riječi na mome jeziku, a ti je, GOSPODINE, već znaš.

5 Straga i sprijeda si me obuhvatio i ruku si svoju na me položio.

6 Takvo znanje za mene je previše čudesno; visoko je, ne mogu ga doseći. ¶

7 Kamo da odem od duha tvojega? ili kamo da pobjegnem od tvoje prisutnosti?

8 Ako se na nebo popnem, ondje si; ako si u paklu ležaj načinim, gle, ondje si.

9 Uzmem li krila jutra i naselim se na krajnjim dijelovima mora,

10 I ondje će me ruka tvoja voditi i desnica me tvoja držati.

11 Kažem li: “Zacijelo će me tama prekriti”, čak će i noć biti svjetlost oko mene.

12 Jest, tama ne može od tebe sakriti; noć svijetli kao dan: i tama i svjetlost tebi su isto.

13 Jer ti si bubrege moje u vlasti imao; ti si me prekrivao u utrobi majčinoj.

14 Hvalit ću te, jer sam načinjen zastrašujuće i zadivljujuće: čudesna su djela tvoja, i duša moja to dobro zna.

15 Tvar moja nije ti bila skrivena dok sam nastajao u tajnosti, dok sam brižno pravljen u najnižim dijelovima zemlje.

16 Tvoje oči već tada vidješe moj zametak, još nedovršen, a u tvojoj knjizi bijahu popisani svi moji udovi, koji su iz dana u dan oblikovani, kada još nije bilo ni jednoga od njih. ¶

17 I kako su mi dragocjene misli tvoje, Bože! Kako je velik zbroj njihov!

18 Da ih brojim, više ih je negoli pijeska: kada se probudim, još uvijek sam s tobom.

19 Doista ćeš ti, Bože, pobiti opake. Zato idite od mene, krvoloci!

20 Jer oni protiv tebe zlobno govore, i neprijatelji tvoji uzimaju ime tvoje u ispraznosti.

21 Zar ne mrzim one koji tebe mrze, GOSPODINE? Zar se ne gnušam nad onima koji protiv tebe ustaju?

22 Krajnjom mržnjom mrzim ih: smatram ih svojim neprijateljima.

23 Ispitaj me, Bože, i poznaj srce moje; iskušaj me i poznaj moje misli.

24 I vidi ima li u meni kakva zla puta, i povedi me putem vječnim.

Zborovođi. Psalam Davidov.

140

1 Izbavi me, GOSPODINE, od zla čovjeka: očuvaj me od čovjeka nasilna,

2 Koji u svome srcu opačine smišljaju; oni se neprestano za rat okupljaju.

3 Jezike svoje kao zmija naoštriše, otrov gujin pod usnama je njihovim. Selah.

4 Čuvaj me, Bože, od ruku opakoga, očuvaj me od čovjeka nasilna; od onih koji naumiše oboriti moje putove.

5 Oholi sakriše zamku za mene, i konopce; kraj puta mrežu razapeše, za me stupice postaviše. Selah.

6 Rekoh GOSPODINU: “Ti si Bog moj: čuj glas mojih smjernih molitava, GOSPODINE.

7 Gospodine BOŽE, snago spasenja mojega, zaklonio si mi glavu u dan boja. ¶

8 Ne daj, GOSPODINE, da se ispuni želja opakomu, ne dopusti mu da ostvari svoj opaki plan; da sami sebe ne uzvise. Selah.

9 Što se tiče glave onih koji me okružuju, neka ih prekrije zloba njihovih vlastitih usana.

10 Neka se na njih sruči užareno ugljevlje; u oganj neka budu bačeni, u jame duboke, da više ne ustanu.”

11 Ne daj da se čovjek zla jezika utvrdi na zemlji: nasilnika će nevolja progoniti da ga obori.

12 Znam da će GOSPODIN podržati parnicu nevoljnoga i pravo ubogoga.

13 Doista, pravednici će slaviti ime tvoje; čestiti će prebivati u tvojoj prisutnosti.

Psalam Davidov.

141

1 Tebi vapim, GOSPODINE: k meni pohitaj; čuj glas moj kada ti vapim.

2 Neka molitva moja bude kao kâd pred tobom i podizanje ruku mojih kao žrtva večernja.

3 Postavi stražu pred mojim ustima, GOSPODINE, čuvaj vrata mojih usana.

4 Nemoj navoditi srce moje ni na što zlo, kako bi provodilo opaka djela s ljudima koji čine opačine, i ne daj mi jesti od njihovih poslastica. ¶

5 Neka me udari pravednik, bit će to milosrđe; i neka me on ukori, bit će to ulje izvrsno, koje mi neće glavu slomiti: jer molitva će moja biti i u nevoljama njihovim.

6 Kada suci njihovi budu oboreni u kamenjarima, slušat će riječi moje, jer su ugodne.

7 Rasuše se kosti naše pred ždrijelom groba kao kada netko na zemlji kala i cijepa drvo.

8 Ali oči su moje k tebi upravljene, Gospodine BOŽE; u tebi je moje uzdanje: ne ostavljaj mi dušu bez ičega.

9 Sačuvaj me od zamkâ koje mi namjestiše i od stupica onih koji čine opačinu.

10 Neka u vlastite mreže upadnu opaki, a ja da istodobno umaknem.

Maskil Davidov; molitva koju je on molio dok je bio u špilji.

142

1 Glasom svojim GOSPODINU vapih, glasom svojim usrdno se moljah GOSPODINU.

2 Pred njega izlih pritužbu svoju, iskazah pred njim svoju tjeskobu.

3 Kada je iznemogao u meni duh moj, znao si stazu moju. Na putu kojim sam hodao, potajno mi stupicu postaviše. ¶

4 Pogledah sebi zdesna i vidjeh da nema nikoga tko bi me znao: utočište mi se izjalovilo, nitko za dušu moju nije mario.

5 Tebi zavapih, GOSPODINE; rekoh: “Ti si utočište moje i udio moj u zemlji živih.

6 Počuj moj vapaj, jer sam duboko ponižen; izbavi me od mojih progonitelja, jer su oni jači od mene.

7 Izvedi iz tamnice dušu moju da slavim tvoje ime: okružit će me pravednici, jer ćeš ti dobrostivo sa mnom postupiti.”

           

Psalam Davidov.

143

1 Čuj moju molitvu, GOSPODINE, prigni uho k mojim smjernim molbama: usliši me u svojoj vjernosti i u svojoj pravednosti.

2 I ne idi na sud sa slugom svojim, jer se neće opravdati pred tobom nitko živ.

3 Jer neprijatelj je progonio dušu moju, na zemlju mi je život oborio, učinio je da prebivam u tami kao oni koji su odavno mrtvi.

4 Zbog toga je shrvan duh moj u meni, srce je moje ucviljeno.

5 Spominjem se dana negdašnjih, promišljam o svim tvojim djelima, o djelima ruku tvojih razmišljam.

6 K tebi pružam ruke svoje: duša moja kao žedna zemlja za tobom žeđa. Selah. ¶

7 Usliši me žurno, GOSPODINE: duh moj je klonuo; ne skrivaj lice svoje od mene da ne budem poput onih koji u jamu silaze.

8 Daj da jutrom dobrostivost tvoju čujem, jer se u tebe uzdam; daj mi znati put kojim mi je ići, jer dušu svoju k tebi podižem.

9 Izbavi me od neprijatelja mojih, GOSPODINE: k tebi se utječem da me zakloniš.

10 Nauči me volju tvoju tvoriti, jer ti si Bog moj: duh tvoj je dobar; vodi me u zemlju čestitosti.

11 Zbog imena me svoga, GOSPODINE, oživi; zbog pravednosti svoje izvedi mi dušu iz tjeskobe.

12 Po svome milosrđu istrijebi moje neprijatelje i uništi sve koji mi dušu muče, jer sam tvoj sluga.

Psalam Davidov.

144

1 Neka je blagoslovljen GOSPODIN, snaga moja, koji mi ruke uči ratu i prste moje vojevanju:

2 Moja dobrostivost i utvrda moja; visoka kula moja i izbavitelj moj; štit moj i onaj u koga se uzdam, koji mi narod moj potčinjava.

3 GOSPODINE, što je čovjek da ga zamjećuješ ili sin čovječji da mariš za nj!

4 Čovjek je poput ništavila: dani njegovi su kao sjena koja odlazi.

5 Nagni svoja nebesa, GOSPODINE, i siđi; dotakni se brdâ i ona će se zadimiti.

6 Baci munju i rasprši ih; odapni svoje strijele i uništi ih.

7 Pošalji ruku svoju odozgor: oslobodi me i izbavi iz voda velikih, od ruke djece tuđinske;

8 Čija usta govore ispraznost, a desnica im je desnica laži. ¶

9 O, Bože, pjesmu novu pjevat ću ti; uz psaltir i glazbalo od deset žica hvale ću ti pjevati.

10 On je taj koji daje spasenje kraljevima; koji izbavlja Davida, slugu svojega, od mača pogubnoga.

11 Oslobodi me i izbavi iz ruku djece tuđinske, čija usta govore ispraznosti i čija je desnica, desnica laži:

12 Da sinovi naši budu kao biljke uzrasle u svojoj mladosti; da kćeri naše budu kao kamenje ugaono, uglađene poput kakve palače;

13 Da spremišta naša budu puna i nude obilje svega; da se ovce naše umnože na tisuće i na desetke tisuća na našim ulicama;

14 Da volovi naši budu snažni za rad; da ne bude provaljivanja ni bježanja; da ne bude prigovaranja na našim ulicama.

15 Sretan je narod kojemu je tako; jest, sretan je narod čiji je Bog GOSPODIN.

Davidov psalam slavljenja.

145

1 Uzvisivat ću te, Bože moj, Kralju, i ime ću tvoje blagoslivljati svagda i dovijeka.

2 Svaki ću dan tebe blagoslivljati i ime tvoje hvaliti svagda i dovijeka.

3 Velik je GOSPODIN i svake hvale dostojan; i neistraživa je veličina njegova.

4 Jedan će naraštaj drugome hvaliti djela tvoja, i tvoja silna djela naviještati.

5 Ja ću govoriti o uzvišenoj slavi tvoga veličanstva i o tvojim čudesnim djelima.

6 I govorit će ljudi o silini tvojih strahovitih djela; i ja ću veličinu tvoju naviještati.

7 Obilato će oglašavati spomen na tvoju veliku dobrotu i o pravednosti će tvojoj pjevati.

8 Milostiv je GOSPODIN i pun sućuti, spor na srdžbu i velika milosrđa.

9 GOSPODIN je dobar svima, i njegova nježna milosrđa nad svim su njegovim djelima. ¶

10 Slavit će te, GOSPODINE, sva djela tvoja; i sveti će te tvoji blagoslivljati.

11 Oni će kazivati o slavi tvoga kraljevstva i o snazi će tvojoj govoriti;

12 Kako bi sinovima ljudskim obznanili njegova moćna djela i veličanstvenu slavu njegova kraljevstva.

13 Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, i vladavina tvoja traje tijekom svih naraštaja.

14 GOSPODIN uspravlja sve one koji padnu i podiže sve koji su klonuli.

15 Oči svih u tebe su uprte, i ti im u pravo vrijeme daješ hranu njihovu.

16 Ti ruku svoju otvaraš i ispunjavaš želju svega živoga.

17 Pravedan je GOSPODIN na svim svojim putovima i svet u svim svojim djelima.

18 GOSPODIN je blizu svima koji ga zazivaju, svima koji ga zazivaju u istini.

19 On će ispuniti želju onih koji ga se boje: čut će i vapaj njihov i spasiti ih.

20 GOSPODIN štiti sve one koji njega ljube, ali sve će bezbožnike zatrti.

21 Moja će usta kazivati hvalu GOSPODINOVU; i neka sve tijelo blagoslivlje sveto ime njegovo svagda i dovijeka.

146

1 Slavite GOSPODINA. Slavi, dušo moja, GOSPODINA!

2 Dokle god živim slavit ću GOSPODINA: pjevat ću hvale Bogu svome dokle god postojim.

3 Ne uzdajte se u knezove, ni u sina ljudskoga, u kome nema pomoći.

4 Iziđe iz njega duh, u zemlju svoju on se vraća; istoga dana propadnu namisli njegove. ¶

5 Sretan je onaj kome je pomoć Bog Jakovljev, kome je nada u GOSPODINU, Bogu njegovu;

6 Koji je načinio nebo i zemlju, more i sve što je u njemu; koji zauvijek drži istinu;

7 Koji dosuđuje pravo potlačenima; koji hranu daje gladnima. GOSPODIN odriješuje uznike,

8 GOSPODIN otvara oči slijepima, GOSPODIN podiže one koji su pognuti, GOSPODIN ljubi pravedne.

9 GOSPODIN čuva tuđince, on izbavlja siroče i udovicu, ali opakima on put izokreće.

10 GOSPODIN će kraljevati zauvijek, i to Bog tvoj, Sione, svim naraštajima. Slavite GOSPODINA!

147

1 Slavite GOSPODINA: jer je dobro pjevati hvale Bogu našemu; jer je to ugodno i slavljenje je dolično.

2 GOSPODIN gradi Jeruzalem; on okuplja prognanike Izraelove.

3 On iscjeljuje one srca slomljena i povija rane njihove.

4 On broj zvijezda određuje; sve ih naziva njihovim imenom.

5 Velik je naš GOSPODIN i snage je goleme; razum njegov je bezgraničan.

6 GOSPODIN podiže krotke; opake na zemlju obara.

7 Pjevajte GOSPODINU sa zahvalnošću; uz harfu hvalospjev pjevajte Bogu našemu,

8 Koji nebo zastire oblacima, koji zemlji kišu pripravlja, koji čini da trava raste po gorama.

9 On živini daje hranu njezinu, kao i mladim gavranima koji kriješte.

10 On ne uživa u snazi konjskoj: nisu mu drage noge čovječje.

11 GOSPODIN uživa u onima koji se njega boje, u onima koji polažu nadu u njegovo milosrđe. ¶

12 Slavi GOSPODINA, Jeruzaleme; slavi Boga svoga, Sione!

13 Jer je on utvrdio zasune vratâ tvojih, on je blagoslovio djecu tvoju u tebi.

14 On daje mir u međama tvojim i siti te najboljom pšenicom.

15 On zapovijed svoju šalje na zemlju: nadasve hitro trči riječ njegova.

16 On daje snijeg kao vunu, on inje rasipa kao pepeo.

17 On tuču svoju baca kao zalogaje: tko može opstati pred njegovom studeni?

18 On riječ svoju odašilje i otapa ih: on daje da njegov vjetar puše pa vode otječu.

19 Riječ svoju on je objavio Jakovu, propise svoje i svoje sudove Izraelu.

20 Nije on tako postupio ni s kojim narodom, stoga oni sudove njegove nisu upoznali. Slavite GOSPODINA!

148

1 Slavite GOSPODINA! Slavite GOSPODINA s nebesa, slavite ga u visinama!

2 Slavite ga, svi anđeli njegovi, slavite ga, sve vojske njegove!

3 Slavite ga, sunce i mjeseče, slavite ga, sve zvijezde sjajne!

4 Slavite ga, nebesa nad nebesima i vi vode što ste nad nebesima!

5 Neka one slave ime GOSPODINOVO: jer on zapovjedi, i bijahu stvorene.

6 On ih i učvrsti za vijeke vjekova, on dade odredbu neprolaznu. ¶

7 Slavite GOSPODINA sa zemlje, vi zmajevi, i sve dubine,

8 Ognju i tučo, sniježe i maglo, vjetre olujni koji riječ njegovu izvršavaš,

9 Planine i svi bregovi, stabla plodonosna i svi cedri,

10 Zvijeri i sva stoko, gmizavci i ptice krilate.

11 Kraljevi zemaljski i sav narode, knezovi i svi suci zemaljski,

12 I mladići, i djevojke, starci i djeca,

13 Neka slave ime GOSPODINOVO, jer samo je njegovo ime uzvišeno; slava njegova zemlju i nebo nadvisuje.

14 On i podiže rog naroda svojega, slavljenje svih svojih svetih; djece Izraelove, njemu bliskoga naroda. Slavite GOSPODINA!

149

1 Slavite GOSPODINA! Pjevajte GOSPODINU pjesmu novu i hvalu njegovu u zajednici svetih.

2 Neka se raduje Izrael u onome koji ga je načinio, neka se u Kralju svome raduju djeca Siona.

3 Neka u plesu slave ime njegovo, neka mu uz bubnjić i harfu hvale pjevaju.

4 Jer GOSPODIN uživa u svome narodu; on će krotke spasenjem uresiti.

5 Neka se sveti raduju u slavi, neka kliču na posteljama svojim. ¶

6 Neka im veličanje Boga bude u ustima i mač dvosjekli u ruci njihovoj

7 Da provedu odmazdu nad poganima i kazne nad narodima,

8 Da njihove kraljeve svežu lancima i velikaše njihove željeznim okovima,

9 Da izvrše nad njima zapisanu osudu: tu čast imaju svi sveti njegovi. Slavite GOSPODINA!

150

1 Slavite GOSPODINA! Slavite Boga u svetištu njegovu, slavite ga u svodu moći njegove.

2 Slavite ga zbog silnih djela njegovih, slavite ga zbog izvanredne veličine njegove.

3 Slavite ga zvukom trublje, slavite ga uz psaltir i harfu.

4 Slavite ga bubnjićem i plesom, slavite ga uz žičana glazbala i svirale.

5 Slavite ga uz cimbale glasne, slavite ga uz cimbale gromke.

6 Sve što dah ima neka slavi GOSPODINA. Slavite GOSPODINA!

Koristimo kolačiće

Kolačiće (eng. cookies) koristimo kako bismo Vam pružili što bolje korisničko iskustvo, prikaz sustava navigacije, funkcionalnosti upravljanja košaricom i sl...
Također koristimo i Google Analytics koji sam kao i mnoge druge stranice također koriste kolačiće.

Nastavkom korištenja stranica slažete se da možemo postavljati ove vrste kolačića na vašem uređaju/računalu.

U redu Izbriši kolačiće