1
1 Nakon smrti GOSPODINOVA sluge Mojsija prozbori GOSPODIN Jošui, sinu Nunovu, Mojsijevu poslužitelju, rekavši mu:
2 “Moj sluga Mojsije je mrtav; stoga sada ustani, prijeđi preko toga Jordana, ti i sav ovaj narod, u zemlju koju dajem njima, to jest djeci Izraelovoj.
3 Svako mjesto na koje stane vaša noga dao sam vama, kao što sam rekao Mojsiju.
4 Od pustare i ovoga Libanona, sve do Velike rijeke, rijeke Eufrata, sva zemlja Hetita, i do Velikoga mora prema sunčevu zapadu, bit će vaše područje.
5 Nitko neće moći opstati pred tobom sve dane tvoga života: kao što sam bio s Mojsijem, tako ću biti s tobom; neću te napustiti niti te ostaviti.
6 Budi jak i odvažan, jer ćeš ti ovome narodu razdijeliti u baštinu zemlju za koju sam se zakleo njihovim ocima da ću im je dati.
7 Ti samo budi jak i vrlo odvažan, kako bi ga se mogao pridržavati i postupati po svemu zakonu što ti ga je povjerio moj sluga Mojsije: ne skreći od toga ni desno ni lijevo da napreduješ kuda god ideš.
8 Ova knjiga Zakona neka ne napušta tvoja usta, nego razmišljaj o njoj danju i noću, da je se možeš pridržavati i postupati po svemu što je u njoj napisano, jer tada ćeš učiniti svoj put uspješnim, i tada ćeš napredovati.
9 Nisam li ti zapovjedio: ‘Budi jak i odvažan’? Nemoj se bojati i ne strahuj, jer s tobom je GOSPODIN, Bog tvoj, kuda god ideš.”
10 Tada zapovjedi Jošua zapovjednicima naroda, rekavši:
11 “Prođite kroz tabor i zapovijedite ljudima: ‘Spremite si hranu, jer ćete za tri dana prijeći preko ovoga Jordana da uđete zaposjesti zemlju koju vam GOSPODIN, Bog vaš, daje da je posjedujete.”
12 A Rubenovcima i Gadovcima, i polovini Manašeova plemena, Jošua reče:
13 “Sjetite se riječi koju vam je zapovjedio Mojsije, sluga GOSPODINOV, rekavši: ‘GOSPODIN, Bog vaš, dao vam je da počinete i dao vam je ovu zemlju.
14 Vaše žene, vaša mala djeca i vaša stoka neka ostanu u zemlji koju vam je Mojsije dao s ove strane Jordana; no vi prijeđite naoružani pred svojom braćom, svi silni junaci, i pomažite im
15 dok GOSPODIN ne dade vašoj braći da otpočinu, kao što je dao vama, te i ona zaposjednu zemlju koju im je dao GOSPODIN, Bog vaš: tada se vratite u zemlju koja je u vašem posjedu i uživajte je, onu koju vam je Mojsije, sluga GOSPODINOV, dao s ove strane Jordana prema sunčevu izlasku.”
16 I odgovoriše oni Jošui, rekavši: “Učinit ćemo sve što nam zapovijediš i poći ćemo kamo god nas pošalješ.
17 Kao što smo Mojsija slušali u svemu, tako ćemo slušati i tebe: samo neka GOSPODIN, Bog tvoj, bude s tobom kao što je bio s Mojsijem.
18 Tko god se pobuni protiv tvoje zapovijedi, i ne posluša tvoje riječi u svemu što mu zapovijediš, neka se pogubi: ti samo budi jak i odvažan.”
2
1 Tada Jošua, sin Nunov, posla iz Šitima dvojicu muškaraca da potajno uhode, rekavši im: “Idite izvidite zemlju i Jerihon.” I odoše oni; i dođoše u kuću bludnice po imenu Rahaba i ondje prenoćiše.
2 I bî dojavljeno jerihonskome kralju: “Evo, stigli su noćas ovamo neki ljudi od djece Izraelove da istraže zemlju.”
3 Tada jerihonski kralj poruči Rahabi: “Izvedi ljude koji su došli k tebi, koji su ušli u tvoju kuću, jer su došli uhoditi svu zemlju.”
4 I uze žena ona dva čovjeka i sakrije ih, i reče ovako: “Došli su mi ti ljudi, ali nisam znala odakle su.
5 U doba kada su se zatvarala gradska vrata, za sumraka, ti su ljudi izišli. Kamo su otišli, ja ne znam. Krenite žurno za njima i sustići ćete ih.”
6 No ona ih bijaše izvela na krov kuće i sakrila ih pod stabljike lana što ga je razastrla po krovu.
7 I pođoše ljudi u potjeru za njima sve do gazova na Jordanu. Čim su izišli oni koji su pošli u potjeru za njima, zatvoriše gradska vrata.
8 Prije no što su legli dođe ona k njima na krov;
9 i reče ona ljudima: “Znam da vam je GOSPODIN dao ovu zemlju, i da je nas spopao strah od vas, i da su zbog vas klonuli svi stanovnici ove zemlje.
10 Jer čuli smo kako je zbog vas GOSPODIN isušio vodu Crvenoga mora kada ste izišli iz Egipta i što ste učinili dvojici amorejskih kraljeva, koji su bili s one strane Jordana, Sihonu i Ogu, koje ste potpuno uništili.
11 Čim smo čuli sve to, srca su nam se rastopila, i nije zbog vas ostalo nimalo hrabrosti ni u kojemu muškarcu: jer GOSPODIN, Bog vaš, Bog je gore na nebu i dolje na zemlji.
12 Stoga vas sada molim, zakunite mi se GOSPODINOM da ćete, budući da sam vam iskazala naklonost, i vi iskazati naklonost domu moga oca i dati mi pouzdani znak;
13 i da ćete ostaviti na životu moga oca, i moju majku, i moju braću, i moje sestre, i sve što oni imaju, i izbaviti naše živote od smrti.”
14 I odgovoriše joj ljudi: “Naš život za vaše, ako ne izdate ovu našu stvar. Kada nam GOSPODIN preda zemlju, postupit ćemo s tobom dobrostivo i vjerno.”
15 Tada ih ona kroz prozor spusti niz uže; jer joj kuća bijaše na gradskome zidu i ona je na tome zidu stanovala.
16 I reče im: “Idite prema gori da vas ne susretnu vaši progonitelji; i krijte se ondje tri dana, dok se progonitelji ne vrate. Potom idite svojim putem.”
17 I rekoše joj ljudi: “Bit ćemo nedužni u pogledu tvoje zakletve kojom si nas navela da se zakunemo.
18 Evo, kada uđemo u zemlju ti priveži ovu skrletnu vrpcu za prozor kroz koji si nas spustila; i dovedi k sebi svoga oca, i svoju majku, i svoju braću, i sav dom svoga oca.
19 Tko god s vrata tvoje kuće iziđe na ulicu, njegova će krv pasti na njegovu glavu i mi ćemo biti bez krivice; a tko god bude s tobom u kući, njegova će krv biti na našoj glavi ako ga dotakne ikoja ruka.
20 A ako ti izdaš ovu našu stvar, tada ćemo biti slobodni od tvoje zakletve kojom si nas navela da se zakunemo.”
21 Ona odvrati: “Neka bude po vašim riječima.” Zatim ih otposla i oni odoše; a ona priveza skrletnu vrpcu na prozor.
22 I odoše oni, dođoše do gore i ostadoše ondje tri dana, sve dok se progonitelji nisu vratili; i tražili su ih progonitelji cijelim putem, ali ih nisu našli.
23 Tako se obojica vratiše: siđoše s gore, prijeđoše preko i dođoše k Jošui, sinu Nunovu, i ispripovjediše mu sve što ih je snašlo.
24 I rekoše Jošui: “Uistinu nam je GOSPODIN predao u ruke svu tu zemlju, jer su svi stanovnici toga kraja klonuli zbog nas.”
3
1 I ustade Jošua rano ujutro pa se premjestiše on i sva djeca Izraelova od Šitima; i dođoše do Jordana te se smjestiše ondje prije negoli će prijeći.
2 Poslije tri dana zapovjednici prođoše taborom;
3 i zapovjediše narodu: “Kada ugledate Kovčeg saveza GOSPODINA, Boga svojega, i svećenike Levite gdje ga nose, krenite sa svoga mjesta i pođite za njim.
4 No neka između njega i vas bude razmak od oko dvije tisuće lakata: ne prilazite mu bliže, kako biste znali put kojim trebate ići; jer tim putem dosad niste prošli.”
5 I reče Jošua narodu: “Posvetite se, jer će sutra GOSPODIN učiniti čudesa među vama.”
6 Svećenicima Jošua reče: “Dignite Kovčeg saveza i prijeđite preko ispred naroda.” I podigoše oni Kovčeg saveza i odoše ispred naroda.
7 I reče GOSPODIN Jošui: “Danas ću te početi uzvisivati u očima svega Izraela, da znaju da ću, kao što sam bio s Mojsijem, tako biti s tobom.
8 A ti svećenicima koji nose Kovčeg saveza zapovjedi: ‘Kada stignete do ruba vode Jordana, zaustavite se u Jordanu.’ ”
9 I reče Jošua djeci Izraelovoj: “Priđite i čujte riječi GOSPODINA, Boga svojega.”
10 I reče Jošua: “Po ovome ćete znati da je među vama živi Bog i da će on sigurno izagnati pred vama Kanaance, i Hetite, i Hivijce, i Perižane, i Girgašane, i Amorejce, i Jebusejce.
11 Evo, Kovčeg saveza Gospodara sve zemlje poći će pred vama u Jordan.
12 Stoga uzmite sada dvanaest muškaraca iz Izraelovih plemena, po jednoga iz svakog plemena.
13 I čim stopala svećenika koji nose Kovčeg GOSPODINA, Gospodara sve zemlje, počinu u vodama Jordana, vode Jordana odijelit će se od voda koje teku odozgo i uspravit će se kao kakva gomila.”
14 Kada je narod krenuo od svojih šatora, kako bi prešao preko Jordana, poniješe svećenici pred narodom Kovčeg saveza.
15 I dok su oni koji su nosili Kovčeg stigli do Jordana, a noge svećenika koji su nosili Kovčeg uronile tamo gdje počinje voda (jer Jordan je preplavljao sve svoje obale sve vrijeme tijekom žetve),
16 vode koje su tekle odozgo zaustaviše se i podigoše se kao kakva gomila vrlo daleko od grada Adame, koji je kod Sartana, a one koje su tekle dolje prema moru u ravnici, to jest Slanome moru, otekoše i razdvojiše se pa je narod prelazio sučelice Jerihonu.
17 A svećenici koji su nosili Kovčeg GOSPODINOVA svjedočanstva stajahu čvrsto na suhome tlu usred Jordana, a i svi su Izraelci prelazili po suhome tlu, sve dok sav narod nije potpuno prešao preko Jordana.
4
1 Kada je sav narod prešao preko Jordana, GOSPODIN prozbori Jošui, rekavši:
2 “Uzmite dvanaest muškaraca iz naroda, po jednoga iz svakog plemena,
3 i zapovijedite im: ‘Uzmite odavde iz sredine Jordana, s mjesta gdje čvrsto stoje noge svećenikâ, dvanaest kamenova, i ponesite ih preko sa sobom i ostavite ih na mjestu noćišta gdje ćete noćas prenoćiti.”
4 Tada Jošua pozva dvanaest muškaraca, koje je pripremio od djece Izraelove, po jednog čovjeka iz svakog plemena.
5 I reče im Jošua: “Prijeđite pred Kovčeg GOSPODINA, Boga svojega, u sredinu Jordana, i neka svaki od vas uzme po jedan kamen na rame, prema broju plemena djece Izraelove,
6 da to bude znak među vama. Kada vaša djeca jednom upitaju svoje očeve: ‘Što vam znači to kamenje?’
7 tada im odgovorite: ‘Vode Jordana su se razdvojile pred Kovčegom GOSPODINOVA saveza kad je on prelazio preko Jordana, vode Jordana bile su odsječene, i ovo kamenje će dovijeka biti na spomen djeci Izraelovoj.’ ”
8 I učiniše djeca Izraelova kao što im je Jošua zapovjedio te uzeše dvanaest kamenova iz sredine Jordana, kao što je GOSPODIN rekao Jošui, prema broju plemena djece Izraelove, i preniješe ih do svoga noćišta i položiše ih ondje.
9 I postavi Jošua dvanaest kamenova usred Jordana, na mjesto gdje su stajale noge svećenika koji su nosili Kovčeg, i ondje su do ovoga dana.
10 Jer svećenici koji su nosili Kov-čeg stajahu usred Jordana dokle god nije bilo dovršeno sve ono što je GOSPODIN zapovjedio Jošui da kaže narodu, prema svemu što Mojsije bijaše zapovjedio Jošui; a narod je žurno prelazio.
11 A kada je sav narod prešao, prijeđe i Kovčeg GOSPODINOV, i svećenici, naočigled narodu.
12 I djeca Rubenova i djeca Gadova, i pola Manašeova plemena, prijeđoše naoružani pred djecom Izraelovom, kao što im Mojsije bijaše rekao:
13 njih oko četrdeset tisuća pripravnih za rat prešlo je pred GOSPODINOM u boj, na Jerihonske poljane.
14 Toga dana je GOSPODIN uzvisio Jošuu naočigled svega Izraela; i bojahu ga se kao što su se bojali Mojsija, sve dane njegova života.
15 I prozbori GOSPODIN Jošui, rekavši:
16 “Zapovjedi svećenicima koji nose Kovčeg svjedočanstva neka iziđu iz Jordana.”
17 Stoga Jošua zapovjedi svećenicima, rekavši: “Iziđite iz Jordana.”
18 A kada su svećenici koji su nosili Kovčeg GOSPODINOVA saveza izišli iz sredine Jordana, i kada su stopala svećenika uzašla na suho tlo, vratiše se vode Jordana na svoje mjesto i preliše se preko svojih obala kao i ranije.
19 I iziđe narod iz Jordana desetoga dana prvoga mjeseca i utabori se u Gilgalu, na istočnoj granici Jerihona.
20 A onih dvanaest kamenova koje bijahu uzeli iz Jordana postavi Jošua u Gilgalu.
21 I prozbori on djeci Izraelovoj, rekavši: “Kada jednom vaša djeca upitaju svoje očeve, rekavši: ‘Što znači to kamenje?’
22 tada objasnite svojoj djeci: ‘Izrael je preko ovoga Jordana prešao po suhome tlu;
23 jer je GOSPODIN, Bog vaš, isušio pred vama vode Jordana, sve dok niste prešli preko, kao što je GOSPODIN, Bog vaš, učinio s Crvenim morem, koje je isušio pred nama, sve dok ga nismo prešli:
24 da bi svi narodi zemlje poznavali ruku GOSPODINOVU, da je moćna; da biste se vi zauvijek bojali GOSPODINA, Boga svojega.”
5
1 Kada su svi kraljevi Amorejaca, koji bijahu s ove strane Jordana prema zapadu, i svi kraljevi Kanaanaca, koji bijahu uz more, čuli da je GOSPODIN isušio vode Jordana pred djecom Izraelovom, dokle god ga nisu prešla, klonu njihovo srce, i ne bijaše više u njima duha, zbog djece Izraelove.
2 U to doba GOSPODIN reče Jošui: “Načini si oštre noževe i ponovno, po drugi put, obreži djecu Izraelovu.”
3 I načini si Jošua oštre noževe te obreza djecu Izraelovu na Brdu pretkožicâ.
4 A ovo je razlog zašto ih je Jošua obrezao: sav narod koji je bio izišao iz Egipta, što će reći muškarci, to jest svi ratnici, pomrli su putem u pustari nakon što su izišli iz Egipta.
5 Dakle, sav narod koji je izišao bio je obrezan, ali svi oni koji su rođeni u pustari putem kada su izlazili iz Egipta, njih nisu obrezali:
6 jer su djeca Izraelova hodala pustarom četrdeset godina, dokle god nisu bili zatrti svi ratnici koji su izišli iz Egipta, zato što se nisu pokoravali GOSPODINOVU glasu. Njima se GOSPODIN zakleo da im neće pokazati zemlju za koju se GOSPODIN zakleo njihovim ocima da će je dati nama, zemlju kojom teče mlijeko i med.
7 Njihovu djecu, koju je podigao namjesto njih, obrezao je Jošua: jer su bila neobrezana, zato što ih putem nisu obrezivali.
8 Kad su obrezali sav narod, ostadoše oni na svojim mjestima u taboru sve dok nisu ozdravili.
9 I reče GOSPODIN Jošui: “Danas sam zbacio s vas sramotu egipatsku.” Stoga se to mjesto do ovoga dana naziva Gilgal.
10 I utaboriše se djeca Izraelova u Gilgalu te uvečer četrnaestoga dana u mjesecu održaše Pashu na Jerihonskim poljanama.
11 I jela su toga istoga dana, sutradan nakon Pashe, od staroga žita te zemlje: beskvasni kruh i prženo zrnje.
12 I prestade mana idućeg dana nakon što su jela od staroga žita te zemlje pa djeca Izraelova nisu više imala manu, nego su se te godine hranila plodovima kanaanske zemlje.
13 I dogodi se da Jošua, kad bijaše kod Jerihona, podigne svoje oči i pogleda, i gle, sučelice njemu stajaše neki čovjek s izvučenim mačem u ruci. I pođe Jošua do njega i reče mu: “Jesi li ti za nas ili za naše neprijatelje?”
14 On odgovori: “Ne; upravo sam došao kao zapovjednik GOSPODINOVE vojske.” I pade Jošua ničice na zemlju, pokloni se i reče mu: “Što moj gospodar ima reći svome sluzi?”
15 I reče Jošui zapovjednik GOSPODINOVE vojske: “Skini obuću sa svojih nogu, jer je mjesto na kojem stojiš sveto.” I učini Jošua tako.
6
1 A Jerihon bijaše čvrsto zatvoren zbog djece Izraelove: nitko nije izlazio niti je itko ulazio.
2 I reče GOSPODIN Jošui: “Evo, predao sam u tvoju ruku Jerihon, i njegova kralja, i silne junake.
3 Okružite grad, svi vi ratnici, i jedanput obiđite grad. Tako čini šest dana.
4 I neka sedam svećenika pred Kovčegom nosi sedam trubalja od ovnujskih rogova; i obiđite sedmoga dana oko grada sedam puta i neka svećenici trube trubljama.
5 A kad oni otegnuto zatrube ovnujskim rogom i kad začujete zvuk trublje, neka sav narod poviče na sav glas i srušit će se gradski zid; i neka narod uzlazi, svaki čovjek ravno preda se.”
6 I sazva Jošua, sin Nunov, svećenike, i reče im: “Uzmite Kovčeg saveza i neka sedmorica svećenika pred GOSPODINOVIM Kovčegom nose sedam trubalja od ovnujskih rogova.”
7 A narodu reče: “Pođite, i opkolite grad; i neka onaj tko je naoružan ide pred GOSPODINOVIM Kovčegom.”
8 Kada je Jošua to rekao narodu, sedmorica svećenika noseći sedam trubalja od ovnujskih rogova pođoše pred GOSPODINOM i stadoše puhati u rogove; a Kovčeg GOSPODINOVA zavjeta išao je za njima.
9 Naoružani muškarci pođoše pred svećenicima koji su trubili u trublje, a zalaznica krene za Kovčegom: svećenici su hodajući trubili trubljama.
10 A Jošua bijaše zapovjedio narodu, rekavši: “Nemojte vikati i ne dajte nikakva glasa od sebe, i neka ni riječ ne iziđe na vaša usta do dana kada vam zapovijedim da vičete; tada ćete vikati.”
11 Tako je Kovčeg GOSPODINOV išao oko grada, obišavši ga jedanput; i dođoše u tabor te prenoćiše u taboru.
12 I ustade Jošua rano izjutra, a svećenici poniješe Kovčeg GOSPODINOV.
13 Sedmorica svećenika, koja su nosila sedam trubalja od ovnujskih rogova, hodajući su trubila trubljama, a pred njima su išli naoružani muškarci. Zalaznica je išla za Kovčegom GOSPODINOVIM, dok su svećenici išli i trubili trubljama.
14 I drugoga dana jedanput obiđoše grad i vratiše se u tabor: tako su činili šest dana.
15 I ustadoše sedmoga dana rano u svitanje te sedam puta na isti način obiđoše oko grada: samo su toga dana sedam puta obišli oko grada.
16 A sedmi put, kada su svećenici zatrubili u trublje, Jošua reče narodu: “Vičite, jer vam je GOSPODIN predao grad.
17 “Grad neka bude proklet GOSPODINU, i on i sve što je u njemu: živa neka ostane samo bludnica Rahaba, ona i svi oni koji su s njom u kući, zato što je sakrila glasnike koje smo bili poslali.
18 A vi se čuvajte onoga što je prokleto da i sebe ne učinite prokletim kad uzmete nešto od prokletoga te učinite prokletstvom Izraelov tabor i unesrećite ga.
19 I sve srebro, i zlato, i posuđe od mjedi i željeza, posvećeno je GOSPODINU: ono neka uđe u GOSPODINOVU riznicu.”
20 Tako, kada svećenici zatrubiše u trublje, narod stade vikati. A kada je narod začuo zvuk trublje, i kada je stao silno vikati, sruši se gradski zid, tako da ljudi uzađoše u grad, svaki čovjek ravno preda se, i zauzeše grad.
21 I potpuno uništiše oštricom mača sve što bijaše u gradu; i muško i žensko, mlado i staro, i vola, i ovcu, i magarca.
22 No Jošua je onoj dvojici koja bijahu poslana uhoditi zemlju bio rekao: “Idite u kuću one bludnice i izvedite ženu odande, i sve što ima, kao što ste joj se zakleli.”
23 I odoše ti mladići koji bijahu uhode i izvedoše Rahabu, i njezina oca, i njezinu majku, i njezinu braću, i sve što je imala: izvedoše sve njezine srodnike i ostaviše ih izvan Izraelova tabora.
24 I spališe grad ognjem, i sve što bijaše u njemu: samo srebro, i zlato, i posuđe od mjedi i željeza, staviše u riznicu Doma GOSPODINOVA.
25 Jošua je sačuvao Rahabin život, i dom njezina oca, i sve što je imala; ona prebiva u Izraelu sve do danas; zato što je sakrila glasnike, koje je Jošua bio poslao da uhode Jerihon.
26 Jošua ih u to doba zakle, rekavši: “Neka bude proklet pred GOSPODINOM čovjek koji podigne i sagradi ovaj grad Jerihon: neka mu temelj položi na svome prvorođencu i na svome najmlađemu sinu neka mu vrata postavi.”
27 Tako GOSPODIN bijaše s Jošuom; i proširi se glas o njemu svom onom zemljom.
7
1 Ali djeca Izraelova počiniše prijestup u pogledu onoga što je prokleto, jer Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina, uze od prokletoga; i raspali se GOSPODINOVA srdžba na djecu Izraelovu.
2 I posla Jošua ljude iz Jerihona u Aj, koji je kod Bet-Avena, istočno od Betela, i reče im: “Idite i izvidite kraj.” I uzađoše ljudi i izvidješe Aj.
3 I vratiše se k Jošui i rekoše mu: “Neka ne uzlazi sav narod, nego neka uzađu dvije do tri tisuće ljudi i neka udare na Aj. Nemoj da se sav narod muči do ondje, jer je onih malo.”
4 Tako pođe onamo oko tri tisuće ljudi; i pobjegoše pred ljudima iz Aja.
5 I pobiše im Ajani trideset i šest ljudi: jer su ih progonili od vrata pa sve do Šebarima i potukli ih na strmini. Stoga klonu srce narodu i postade kao voda.
6 Tada Jošua razdera svoje halje i pade ničice na zemlju pred Kovčegom GOSPODINOVIM sve do večeri, on i Izraelove starješine, posuvši se prahom po glavama.
7 I reče Jošua: “Jao, Gospodine BOŽE, zašto si uopće preveo ovaj narod preko Jordana, da nas predaš u ruku Amorejcima da nas unište? Dao Bog da smo bili zadovoljni i ostali s onu stranu Jordana!
8 O, GOSPODINE, što da kažem, kad je Izrael okrenuo leđa pred svojim neprijateljima!
9 Jer čut će za to Kanaanci i svi stanovnici ove zemlje pa će nas opkoliti i zbrisati naše ime sa zemlje; a što ćeš ti učiniti za svoje veliko ime?”
10 I reče GOSPODIN Jošui: “Ustani; čemu tako ležiš ničice?
11 Izrael je sagriješio, a prekršili su i moj savez koji sam im zapovjedio: jer su uzeli od prokletoga, i ukrali, i zatajili, i stavili to među vlastite stvari.
12 “Zbog toga se djeca Izraelova nisu mogla održati pred svojim neprijateljima, nego su okrenula leđa pred svojim neprijateljima, jer su bila prokleta: ni ja više neću biti s vama, osim ako uklonite prokleto iz svoje sredine.
13 Ustani, posveti narod i reci: Posvetite se za sutra; jer ovako govori GOSPODIN, Bog Izraelov: ‘Nešto prokleto je usred tebe, Izraele. Ne možeš se održati pred svojim neprijateljima dokle god ne ukloniš prokleto iz svoje sredine.
14 Stoga ujutro pristupite po svojim plemenima. Ono pleme koje GOSPODIN odredi, neka pristupi po svojim obiteljima; obitelj koju GOSPODIN odredi neka pristupi po domovima; iz doma koji GOSPODIN odredi neka pristupi čovjek za čovjekom.
15 Onoga koga se zatekne s prokletom stvari neka se ognjem spali, njega i sve što ima, zato što je prekršio savez GOSPODINOV i zato što je počinio ludost u Izraelu.’ ”
16 Tako ustade Jošua rano ujutro i privede Izraela po njegovim plemenima; i iziđe pleme Judino.
17 Privede on obitelj Judinu i iziđe obitelj Zerahovaca. I privede on obitelj Zerahovaca, čovjeka po čovjeka, i iziđe Zabdi.
18 I privede on njegov dom, čovjeka po čovjeka, i iziđe Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina.
19 I reče Jošua Akanu: “Sine moj, daj slavu GOSPODINU, Bogu Izraelovu, i ispovijedi mu se; i reci mi što si učinio, nemoj to skrivati od mene.”
20 I odgovori Akan Jošui, rekavši: “Doista sam sagriješio protiv GOSPODINA, Boga Izraelova, i učinio ovako:
21 Kada sam u plijenu ugledao prekrasan babilonski ogrtač, dvije stotine šekela srebra i šipku zlata tešku pedesetak šekela, polakomio sam se za time i uzeo; i evo, zakopano je u zemlji usred mog šatora, a srebro je ispod toga.”
22 I posla Jošua poslanike te oni otrčaše do šatora; i gle, bijaše to zakopano u njegovu šatoru, i srebro ispod toga.
23 I pokupiše sve iz šatora te doniješe Jošui i svoj djeci Izraelovoj, i položiše to pred GOSPODINA.
24 Tada Jošua i sav Izrael s njim uzeše Akana, sina Zerahova, i srebro, i ogrtač, i šipku od zlata, i njegove sinove, i njegove kćeri, i njegove volove, i njegove magarce, i njegove ovce, i njegov šator, i sve što je imao, i odvedoše ih do doline Akor.
25 I reče Jošua: “Zašto si nas unesrećio? GOSPODIN će danas unesrećiti tebe.” Tada ga sav Izrael zasu kamenjem; i spališe ih ognjem nakon što su ih zasuli kamenjem.
26 Potom podigoše nad njim golemu hrpu kamenja, koja je tamo do ovoga dana. Tako se GOSPODIN odvratio od svoje žestoke srdžbe. Zbog toga se to mjesto sve do ovoga dana naziva dolinom Akor.
8
1 I reče GOSPODIN Jošui: “Nemoj se bojati i nemoj biti obeshrabren: uzmi sa sobom sve ratnike, digni se i uzađi na Aj; gle, u tvoju ruku sam predao ajskoga kralja, i njegov narod, i njegov grad, i njegovu zemlju.
2 I učini s Ajem i s njegovim kraljem kao što si učinio Jerihonu i njegovu kralju; samo što plijen iz njega, i njegovu stoku, možete zaplijeniti za sebe: postavi gradu zasjedu odostraga.”
3 Tako ustade Jošua, i svi ratnici, da se pođe na Aj; i izabra Jošua trideset tisuća silnih junaka i otposla ih noću.
4 I zapovjedi im, rekavši: “Evo, vi postavite zasjedu gradu, i to odostraga, no ne idite predaleko od grada, nego svi budite pripravni;
5 a ja i svi ljudi koji su sa mnom primaknut ćemo se gradu. Kada oni iziđu na nas, mi ćemo, kao i ono prije, bježati pred njima
6 (jer će oni poći za nama) sve dok ih ne odvučemo od grada; jer će reći: ‘Bježe pred nama kao ono prije’; zbog toga ćemo mi i bježati pred njima.
7 Vi tada ustanite iz zasjede i zauzmite grad, jer će vam ga GOSPODIN, Bog vaš, predati u ruku.
8 Kada zauzmete grad, zapalite ga: postupite prema GOSPODINOVOJ zapovijedi. Evo, zapovjedio sam vam.”
9 Stoga ih Jošua otposla te oni odoše postaviti zasjedu; i smjestiše se između Betela i Aja, zapadno od Aja. No Jošua te noći prenoći među narodom.
10 I ustade Jošua rano ujutro te prebroji narod; i uzađe, on i Izraelove starješine, pred narodom na Aj.
11 I pođe sav narod, to jest ratnici koji bijahu s njim, i približiše se te dođoše pred grad i utaboriše se sjeverno od Aja; a između njih i Aja bijaše dolina.
12 I uze on oko pet tisuća ljudi i postavi ih u zasjedu između Betela i Aja, zapadno od grada.
13 Kada su rasporedili sav narod, to jest svu vojsku koja je bila sjeverno od grada i one koji bijahu u zasjedi zapadno od grada, ode Jošua te noći u samu sredinu doline.
14 Kada je ajski kralj to vidio, užurbaše se muškarci iz grada, ustadoše rano te u određeno vrijeme iziđoše u boj protiv Izraela, on i sav njegov narod, pred dolinu; ali nije znao da je iza grada postavljena zasjeda.
15 Tada se Jošua i sav Izrael pričiniše kao da su potučeni pred njima i nagnuše bježati put pustare.
16 A sav narod koji je bio u Aju bî sazvan kako bi ih progonio: i tjerahu Jošuu te bijahu odvučeni od grada.
17 I ne ostade u Aju ili u Betelu nijedan čovjek koji nije pošao za Izraelom; i ostaviše grad otvoren te tjerahu Izraela.
18 I reče GOSPODIN Jošui: “Ispruži prema Aju koplje što ti je u ruci, jer ću ga predati u tvoju ruku.” I ispruži Jošua prema Aju koplje što ga imaše u ruci.
19 I odmah se digoše sa svoga mjesta oni koji bijahu u zasjedi te, čim je ispružio ruku, potrčaše: uđoše u grad, zauzeše ga i požuriše te ga zapališe.
20 A kada oni iz Aja pogledaše iza sebe, gle, dim od grada dizaše se prema nebu, a oni ne imahu snage bježati ni tamo ni ovamo; i okrenu se narod koji je bježao u pustaru natrag prema progoniteljima.
21 Kada Jošua i sav Izrael vidje da je zasjeda zauzela grad, i kako se od grada diže dim, okrenuše oni natrag te pobiše ljude iz Aja.
22 I ostali iziđoše iz grada na njih; tako da bijahu usred Izraela, jedni s jedne, a drugi s druge strane. I pobiše ih, tako da ni jedan ne ostade živ ili pobježe.
23 Ajskoga kralja uhvatiše živoga i dovedoše ga k Jošui.
24 Kada je Izrael pobio sve stanovnike Aja na polju, u pustari u koju su ih gonili, i kada su svi popadali od oštrice mača, sve dok nisu bili uništeni, svi se Izraelci vratiše u Aj i udariše na nj oštricom mača.
25 I tako svih onih koji su pali toga dana, i muškaraca i žena, bijaše dvanaest tisuća, to jest svi Ajani.
26 Jer Jošua nije povukao svoju ruku, kojom je bio ispružio koplje, sve dok nije potpuno uništio sve stanovnike Aja.
27 Samo stoku i plijen toga grada zaplijeniše Izraelci za sebe, po riječi koju je GOSPODIN zapovjedio Jošui.
28 Jošua spali Aj i zauvijek ga učini gomilom ruševina, to jest pustim mjestom do danas,
29 a ajskoga kralja objesi na drvo do večeri. Čim je sunce zašlo, zapovjedi Jošua neka skinu njegovo truplo s drveta, bace ga pred ulaz gradskih vrata i naslažu na nj veliku gomilu kamenja, koja je ostala do ovoga dana.
30 Tada Jošua sagradi žrtvenik GOSPODINU, Bogu Izraelovu, na brdu Ebalu,
31 kao što je Mojsije, sluga GOSPODINOV, bio zapovjedio djeci Izraelovoj, kao što je zapisano u knjizi Mojsijeva Zakona, žrtvenik od neobrađena kamenja, na koji nitko nije digao željezo; i priniješe na njemu žrtve paljenice GOSPODINU i žrtvovaše pomirbene prinose.
32 Ondje ispisa on na kamenje Zakon Mojsijev, koji napisa u nazočnosti djece Izraelove.
33 A sav Izrael, i njihove starješine, i zapovjednici, i njihovi suci, stajahu s jedne i s druge strane Kovčega, pred svećenicima Levitima koji su nosili Kovčeg GOSPODINOVA saveza; kao i stranac i onaj koji se među njima rodio; pola njih prema brdu Gerizimu, a pola njih prema brdu Ebalu, kako je Mojsije, sluga GOSPODINOV, ranije zapovjedio da blagoslove narod Izraelov.
34 Potom pročita on sve riječi Zakona, blagoslove i prokletstva, prema svemu što je napisano u knjizi Zakona.
35 Nije bilo ni riječi od svega što je Mojsije zapovjedio, a da je Jošua nije pročitao pred svom Izraelovom zajednicom, sa ženama i malom djecom, i strancima koji su živjeli među njima.
9
1 Kada su o tome čuli svi kraljevi koji bijahu s ove strane Jordana, u brdima i u dolinama, i u svim područjima uz Veliko more sučelice Libanonu, Hetiti, i Amorejci, Kanaanci, Perižani, Hivijci i Jebusejci,
2 udružiše se oni kako bi se jednodušno potukli s Jošuom i Izraelom.
3 A kada stanovnici Gibeona dočuli što je Jošua učinio Jerihonu i Aju,
4 postupiše oni lukavo te pođoše praveći se da su izaslanici, i staviše stare vreće na svoje magarce i stare poderane i povezane vinske mješine,
5 na noge staru pokrpanu obuću, a na sebe stare halje; a sav kruh što si ga poniješe za opskrbu bio je sasušen i pljesniv.
6 I dođoše oni k Jošui u tabor kod Gilgala te rekoše njemu i Izraelcima: “Dolazimo iz daleke zemlje; sklopite, stoga, savez s nama.”
7 Izraelci rekoše Hivijcima: “Moglo bi biti da vi živite među nama; kako da sklopimo savez s vama?”
8 Oni odvratiše Jošui: “Tvoje smo sluge.” I reče im Jošua: “Tko ste vi i odakle dolazite?”
9 Odgovoriše mu: “Iz veoma daleke zemlje dolaze tvoje sluge, i to zbog imena GOSPODINA, Boga tvojega; jer smo čuli glas o njemu i o svemu što je učinio u Egiptu,
10 i o svemu što je učinio dvojici kraljeva Amorejaca, koji bijahu s one strane Jordana, Sihonu, kralju Hešbona, i Ogu, kralju Bašana, koji bijaše u Aštarotu.
11 Stoga nam naše starješine i svi stanovnici naše zemlje rekoše: ‘Uzmite sa sobom hrane za put, pođite im u susret i recite im: Vaše smo sluge; sklopite, stoga, savez s nama.’
12 Ovaj svoj kruh vruć smo uzeli za opskrbu od svojih kuća onoga dana kada smo krenuli k vama, a sada je, evo, sasušen i pljesniv.
13 I ove vinske mješine bile su nove kada smo ih napunili, i evo, poderane su; i ove naše halje i naša obuća ostarjela je zbog vrlo dugog putovanja.”
14 I uzeše ljudi njihovu hranu i ne zaiskaše savjet iz GOSPODINOVIH usta.
15 I sklopi Jošua s njima mir, i sklopi s njima savez da će ih ostaviti na životu; zakleše im se i knezovi zajednice.
16 No tri dana nakon što su sklopili savez s njima, dočuše da su im susjedi i da prebivaju usred njih.
17 I krenuše djeca Izraelova na put i trećega dana stigoše do njihovih gradova. A njihovi gradovi bijahu Gibeon, i Kefira, i Beerot, i Kirjat-Jearim.
18 I ne udariše na njih djeca Izraelova, zato što su im se knezovi zajednice zakleli GOSPODINOM, Bogom Izraelovim. I mrmljaše sva zajednica protiv knezova.
19 No svi knezovi rekoše zajednici: “Mi smo im se zakleli GOSPODINOM, Bogom Izraelovim; stoga ih sada ne smijemo ni taknuti.
20 Ovako ćemo im učiniti: ostavit ćemo ih na životu da na nas ne dođe gnjev zbog zakletve kojom smo im se zakleli.”
21 Još im rekoše knezovi: “Neka žive, no neka budu drvosječe i vodonoše svoj zajednici; kao što su im knezovi obećali.”
22 I pozva ih Jošua i prozbori im, rekavši: “Zašto ste nas prevarili, rekavši: ‘Mi smo veoma daleko od vas’, kad prebivate usred nas?
23 Stoga ste sada prokleti, i nitko od vas neće biti oslobođen toga da budete robovi, drvosječe i vodonoše za Dom moga Boga.”
24 Oni odgovoriše Jošui, rekavši: “Budući da je tvojim slugama bilo dojavljeno kako je GOSPODIN, Bog tvoj, zapovjedio svome sluzi Mojsiju da vam dade svu zemlju i istrijebi pred vama sve stanovnike ove zemlje, silno smo se uplašili pred vama za svoje živote pa smo to učinili.
25 I sada smo, evo, u tvojoj ruci: učini s nama kako ti se čini dobro i pravo.”
26 On im tako i učini te ih izbavi iz ruke djece Izraelove, da ih ne pobiju.
27 Toga dana ih Jošua učini drvosječama i vodonošama za zajednicu i za žrtvenik GOSPODINOV sve do ovoga dana na mjestu koje će on odabrati.
10
1 A kada je Adoni-Sedek, kralj Jeruzalema, čuo kako je Jošua zauzeo Aj i potpuno ga uništio – kako je bio učinio Jerihonu i njegovu kralju, tako je učinio i Aju i njegovu kralju – i kako su stanovnici Gibeona sklopili mir s Izraelom i bijahu među njima,
2 oni se silno uplašiše, jer je Gibeon bio velik grad, kao jedan od kraljevskih gradova, i zbog toga što je bio veći od Aja, a svi njegovi muškarci bili su moćni.
3 Stoga Adoni-Sedek, kralj Jeruzalema, poruči Hohamu, kralju Hebrona, i Piramu, kralju Jarmuta, i Jafiji, kralju Lakiša, i Debiru, kralju Eglona, rekavši:
4 “Uzađite k meni i pomozite mi da udarimo na Gibeon, jer je sklopio mir s Jošuom i s djecom Izraelovom.”
5 Stoga se okupi pet amorejskih kraljeva: kralj Jeruzalema, kralj Hebrona, kralj Jarmuta, kralj Lakiša i kralj Eglona, i uzađoše oni i sve njihove vojske te se utaboriše pred Gibeonom i zaratiše protiv njega.
6 I poručiše Gibeonci Jošui u tabor u Gilgalu: “Ne usteži svoju ruku od svojih slugu; uzađi hitro k nama i spasi nas; i pomogni nam, jer su se protiv nas okupili svi kraljevi Amorejaca koji žive u Gorju.”
7 Tako uzađe Jošua od Gilgala, i svi ratnici s njim i svi silni junaci.
8 I reče GOSPODIN Jošui: “Ne boj ih se, jer sam ih predao u tvoju ruku; ni jedan od njih neće opstati pred tobom.”
9 Stoga se Jošua, nakon što je svu noć uzlazio od Gilgala, iznenada obori na njih.
10 I porazi ih GOSPODIN pred Izraelom i pobi ih velikim pokoljem kod Gibeona, i potjera ih putem koji uzlazi do Bet-Horona, tukavši ih do Azeke i do Makede.
11 I dok su se oni bježeći pred Izraelom našli na padini koja se spušta dolje do Bet-Horona, bacao je GOSPODIN na njih veliko kamenje s neba sve do Azeke pa su ginuli: bilo je više onih koji su poginuli od tuče negoli onih koje su djeca Izraelova poklala mačem.
12 Toga dana kada je GOSPODIN predao Amorejce pred djecom Izraelovom, prozbori Jošua GOSPODINU naočigled Izraelu: “Stani, sunce, nad Gibeonom, i ti, mjeseče, u dolini Ajalonu!”
13 I zaustavi se sunce i zaustavi se mjesec, sve dok se narod nije osvetio svojim neprijateljima. Nije li to zapisano u Knjizi Jašerovoj? Tako je sunce stajalo nasred neba i nije se žurilo spustiti cijeli dan.
14 I nije bilo takvoga dana ni prije ni poslije toga, da bi GOSPODIN poslušao glas nekog čovjeka; jer se GOSPODIN borio za Izraela.
15 I vrati se Jošua, i sav Izrael s njim, u tabor kod Gilgala.
16 A ona petorica kraljeva pobjegoše i sakriše se u špilju kod Makede.
17 I javiše Jošui: “Ona petorica kraljeva nađena su skrivena u špilji kod Makede.”
18 I reče Jošua: “Navalite veliko kamenje na otvor špilje i postavite kod nje ljude da je čuvaju;
19 i nemojte se zadržavati, nego tjerajte svoje neprijatelje i udarite na njihovu zalaznicu; ne dopustite im da uđu u svoje gradove, jer vam ih je GOSPODIN, Bog vaš, predao u vašu ruku.”
20 A kada su ih Jošua i djeca Izraelova prestala zatirati velikim pokoljem, dok još nisu bili sasvim uništeni, ostatak onih koji su od njih preostali ušao je u utvrđene gradove.
21 I vrati se sav narod u miru k Jošui u tabor kod Makede: nitko nije ni jezikom maknuo protiv ikoga od djece Izraelove.
22 Tada Jošua reče: “Otvorite ulaz one špilje i izvedite mi iz nje onu petoricu kraljeva.”
23 I učiniše tako, i izvedoše mu iz špilje onu petoricu kraljeva: kralja jeruzalemskoga, kralja hebronskoga, kralja jarmutskoga, kralja lakiškoga i kralja eglonskoga.
24 Kad su te kraljeve izveli k Jošui, sazva Jošua sve Izraelce i reče zapovjednicima ratnika koji su ga pratili: “Priđite, stavite svoje noge na vratove ovih kraljeva.” I pristupiše oni i staviše svoje noge na njihove vratove.
25 I reče im Jošua: “Ne bojte se i ne strahujte, budite jaki i odvažni: jer ovako će GOSPODIN učiniti svim vašim neprijateljima protiv kojih se borite.”
26 Nakon toga ih Jošua udari, i smakne ih i objesi na pet stabala: i visjeli su na stablima do večeri.
27 U doba kada se spuštalo sunce zapovjedi Jošua da ih skinu s drveća; i baciše ih u špilju u kojoj su se skrivali i navališe veliko kamenje na ulaz špilje, koje je ostalo do ovoga dana.
28 Toga dana Jošua zauze Makedu, udari je oštricom mača i potpuno uništi njezina kralja, njih i sve duše koje su bile u njoj. Nije dopustio da itko ostane, a kralju makedskom učinio je kao što je učinio kralju Jerihona.
29 Tada Jošua prijeđe od Makede, i sav Izrael s njim, do Libne; i zametne boj protiv Libne.
30 I nju preda GOSPODIN, i njezina kralja, u ruku Izraelu; i udari je on oštricom mača, i sve duše koje su bile u njoj. Nije dopustio da u njoj itko ostane, a njezinu kralju učinio je kao što je učinio kralju Jerihona.
31 I prijeđe Jošua od Libne do Lakiša, i sav Izrael s njim, i podigne tabor protiv njega i zametne boj protiv njega.
32 I preda GOSPODIN Lakiš u ruku Izraelu, koji ga zauze idućega dana; i udari ga oštricom mača, i sve duše koje su bile u njemu, prema svemu onome što je učinio Libni.
33 Tada Horam, kralj Gezera uzađe pomoći Lakišu; i udari Jošua njega i njegov narod, sve dok mu nitko nije preostao.
34 I prijeđe Jošua od Lakiša do Eglona, i sav Izrael s njim, i podigoše tabor protiv njega i zametnuše boj protiv njega.
35 I zauzeše ga toga dana; i udari ga oštricom mača, i sve duše koje su bile u njemu, prema svemu onome što je učinio Lakišu.
36 I uzađe Jošua od Eglona, i sav Izrael s njim, do Hebrona; i zametnuše boj protiv njega
37 i zauzeše ga, i udariše ga oštricom mača, i njegova kralja, i sve njegove gradove, i sve duše koje su bile u njemu. Nije ostavio nikoga, prema svemu što je učinio Eglonu, nego ga je potpuno uništio, i sve duše koje su bile u njemu.
38 I vrati se Jošua, i sav Izrael s njim, do Debira; i zametne boj protiv njega
39 i zauze ga, i njegova kralja, i sve njegove gradove; i udariše ih oštricom mača i potpuno uništiše sve duše koje su bile u njemu. Nije ostavio nikoga: kako je učinio Hebronu, tako je učinio i Debiru i njegovu kralju; jednako kao što je učinio i Libni i njezinu kralju.
40 Tako je Jošua pokorio sav gorski kraj, i južni, i ravnicu, i izvorišta, i sve njihove kraljeve: nije ostavio nikoga, nego je potpuno uništio sve što je disalo, kao što je zapovjedio GOSPODIN, Bog Izraelov.
41 I potukao ih je Jošua od Kadeš-Barnee pa sve do Gaze, i svu zemlju gošensku, sve do Gibeona.
42 Sve te kraljeve i njihovu zemlju zauzeo je Jošua u jednom navratu, zato što se za Izraela borio GOSPODIN, Bog Izraelov.
43 I vratio se Jošua, i sav Izrael s njim, u tabor kod Gilgala.
11
1 Kada je za to čuo Jabin, kralj Hasora, posla on vijest Jobabu, kralju Madona, i kralju Šimrona, i kralju Akšafa,
2 i kraljevima koji bijahu sjeverno od Gorja, i na ravnicama južno od Kinereta, i u Dolini, i na području Dora na zapadu,
3 i Kanaancima na istoku i na zapadu, i Amorejcima, i Hetitima, i Perižanima, i Jebusejcima u planinama, i Hivijcima pod Hermonom u zemlji Mispi.
4 I iziđoše oni i sve njihove vojske s njima, mnoštvo ljudi brojno kao pijesak na morskoj obali, s nadasve mnogo konja i kola.
5 Kada se svi ti kraljevi sastadoše, utaboriše se zajedno kod vodâ Meroma da se bore protiv Izraela.
6 I reče GOSPODIN Jošui: “Nemoj se bojati zbog njih, jer ću ih sutra u ovo doba sve izručiti pobijene pred Izraela. Ti presjeci tetive njihovim konjima i spali ognjem njihova kola.”
7 I dođe Jošua, i svi ratnici s njim, protiv njih kod vodâ Meroma, i iznenada navališe na njih.
8 I preda ih GOSPODIN u ruku Izraelu, koji ih potuče i potjera do velikoga Sidona, i do Misrefot-Majima, i do doline Mispe prema istoku: tukli su ih sve dok im nitko nije preostao.
9 I učini im Jošua kao što mu je GOSPODIN naredio: presiječe on tetive njihovih konja i ognjem im spali kola.
10 Tada se Jošua okrene natrag i zauze Hasor te pogubi mačem njegova kralja; jer je ranije Hasor bio glava svim tim kraljevstvima.
11 I pobiše oštricom mača sve duše u njemu, potpuno ih uništivši: nije ostalo ništa što diše; a Hasor je spalio ognjem.
12 Sve gradove onih kraljeva, i sve njihove kraljeve, zauze Jošua i pobije oštricom mača i potpuno ih uništi, kao što mu je zapovjedio Mojsije, sluga GOSPODINOV.
13 Ali što se tiče gradova koji su stajali mirno u svojoj snazi, Izrael nije spalio nijedan; osim Hasora, koji je spalio Jošua.
14 Sav plijen iz tih gradova, i stoku, djeca Izraelova zaplijenila su za sebe; svakog su čovjeka pogubila oštricom mača, sve dok ih nisu uništila, ne ostavivši ikoga tko diše.
15 Kako je GOSPODIN zapovjedio svome sluzi Mojsiju, tako je Mojsije zapovjedio Jošui, i Jošua je tako učinio: nije ostavio neobavljenim ništa od svega što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.
16 Tako je Jošua zauzeo svu tu zemlju: Gorje, i sav Južni kraj, i svu gošensku zemlju, i Dolinu, i Ravnicu, i Goru Izraelovu i njezinu dolinu;
17 to jest od gore Halak, koja se diže prema Seiru, pa do Baal-Gada u Libanonskoj dolini pod gorom Hermonom; zarobio je i sve njihove kraljeve, potukao ih i pobio.
18 Jošua je dugo ratovao sa svim tim kraljevima.
19 Nije bilo grada koji je sklopio mir s djecom Izraelovom, osim Hivijaca, stanovnika Gibeona; sve ostale zauzela su u borbi.
20 Jer od GOSPODINA bijaše to da oni otvrdnu svoja srca, kako bi pošli u boj protiv Izraela da ih on može potpuno uništiti; i da nemaju smilovanja, nego da ih on uništi, kao što je to GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.
21 U ono doba otišao je Jošua i istrijebio Anakovce iz Gorja, iz Hebrona, iz Debira, iz Anaba, i iz svega Judina gorja, i iz svega Izraelova gorja: Jošua ih je potpuno uništio zajedno s njihovim gradovima.
22 I nije u zemlji djece Izraelove ostao ni jedan od Anakovaca: ostali su samo u Gazi, u Gatu i u Ašdodu.
23 Tako je Jošua zauzeo svu zemlju, prema svemu onome što je GOSPODIN rekao Mojsiju; i predao ju je Jošua u baštinu Izraelu u skladu s podjelom po njegovim plemenima. I počinula je zemlja od rata.
12
1 Ovo su kraljevi zemlje koje su potukla djeca Izraelova i zaposjela njihovu zemlju s onu stranu Jordana prema sunčevu izlasku, od rijeke Arnon do gore Hermon, i svu ravnicu na istoku:
2 Sihon, kralj Amorejaca, koji je živio u Hešbonu i vladao od Aroera, koji je na obali rijeke Arnon, i od sredine te rijeke, i od polovine Gileada, sve do rijeke Jabok, koja je granica djece Amonove;
3 i od Ravnice do Kineretskoga mora na istoku, i do Mora u ravnici, to jest Slanoga mora na istoku, putem do Bet-Haješimota; i od juga, pod Ašdot-Pisgom;
4 i područje Oga, kralja Bašana, jednoga od preostalih divova, koji je živio u Aštarotu i Edreju
5 i vladao na gori Hermon, i u Salaku i u svemu Bašanu, sve do međe Gešuraca i Makatovaca, i nad polovicom Gileada, granice hešbonskoga kralja Sihona.
6 Njih su potukli Mojsije, sluga GOSPODINOV, i djeca Izraelova; a Mojsije, sluga GOSPODINOV, dao je to u posjed Rubenovcima, Gadovcima i polovici Manašeova plemena.
7 A ovo su kraljevi zemlje koje su Jošua i djeca Izraelova potukli s ove strane Jordana na zapadu, od Baal-Gada u Libanonskoj dolini i sve do gore Halak, koja uzlazi do Seira, koju je Jošua dao u posjed djeci Izraelovoj u skladu s njihovom raspodjelom;
8 u gorju, i u dolinama, i na ravnici, i u prigorju, i u pustari, i u južnome kraju; Hetiti, Amorejci, i Kanaanci, Perižani, Hivijci, i Jebusejci:
9 kralj Jerihona, jedan; kralj Aja, koji je kraj Betela, jedan;
10 kralj Jeruzalema, jedan; kralj Hebrona, jedan;
11 kralj Jarmuta, jedan; kralj Lakiša, jedan;
12 kralj Eglona, jedan; kralj Gezera, jedan;
13 kralj Debira, jedan; kralj Gedera, jedan;
14 kralj Horme, jedan; kralj Arada, jedan;
15 kralj Libne, jedan; kralj Adulama, jedan;
16 kralj Makede, jedan; kralj Betela, jedan;
17 kralj Tapuaha, jedan; kralj Hefera, jedan;
18 kralj Afeka, jedan; kralj Lašarona, jedan;
19 kralj Madona, jedan; kralj Hasora, jedan;
20 kralj Šimron-Merona, jedan; kralj Akšafa, jedan;
21 kralj Tanaka, jedan; kralj Megida, jedan;
22 kralj Kedeša, jedan; kralj Jokneama na Karmelu, jedan;
23 kralj Dora u dorskoj krajini, jedan; kralj pogana u Gilgalu, jedan;
24 kralj Tirse, jedan: sve u svemu, trideset i jedan kralj.
13
1 Kada je Jošua ostario i zašao u godine, reče mu GOSPODIN: “Star si i zašao si u godine, a ostalo je još vrlo mnogo zemlje za zaposjesti.
2 Ovo je zemlja koja još preostaje: svi krajevi Filistejaca i sav Gešur,
3 od Šihora, koji je pred Egiptom, sve do granica Ekrona na sjeveru, što se pribraja Kanaancima, petorici filistejskih gospodara: Gažanima, i Ašdođanima, Aškeloncima, Gitijcima, i Ekronjanima, kao i Avijcima;
4 od juga sva zemlja Kanaanaca, i Meara koja je pokraj Sidonaca, do Afeka, do međâ Amorejaca;
5 zatim zemlja Giblijaca i sav Libanon prema sunčevu izlasku, od Baal-Gada pod gorom Hermon do ulaza u Hamat.
6 Sve stanovnike brdovitoga kraja od Libanona do Misrefot-Majima, i sve Sidonce, otjerat ću pred djecom Izraelovom; samo je ti razdijeli ždrijebom Izraelcima u baštinu, kao što sam ti ja zapovjedio.
7 “Razdijeli, stoga, tu zemlju u baštinu na devet plemena i na polovinu Manašeova plemena,
8 s kojim su Rubenovci i Gadovci primili svoju baštinu, koju im je Mojsije dodijelio preko Jordana prema istoku, to jest onako kako im je dao Mojsije, sluga GOSPODINOV:
9 od Aroera, koji je na obali rijeke Arnon, i grada koji je usred rijeke, i svu Medebsku visoravan do Dibona;
10 i sve gradove Sihona, kralja Amorejaca, koji je vladao u Hešbonu, sve do međe djece Amonove;
11 i Gilead, i područje Gešurovaca i Makatovaca, i svu goru Hermon, i sav Bašan do Salke;
12 sve kraljevstvo Oga u Bašanu, koji je vladao u Aštarotu i Edreju, koji je ostao od preostalih divova; jer je njih Mojsije potukao i izagnao.”
13 No djeca Izraelova nisu protjerala Gešurce, ni Makatovce, nego Gešurci i Makatovci prebivaju među Izraelcima do današnjeg dana.
14 Samo Levijevu plemenu nije on dao nikakvu baštinu; njihova su baština, kao što im je i rekao, ognjem prinošene žrtve GOSPODINA, Boga Izraelova.
15 I dao je Mojsije plemenu djece Rubenove baštinu po njihovim obiteljima.
16 Njihovo je područje bilo od Aroera, koji je na obali rijeke Arnon, i grad koji je usred rijeke, kao i sva Medebska visoravan;
17 Hešbon i svi njegovi gradovi koji su na visoravni; Dibon, i Bamot-Baal, Bet-Baal-Meon,
18 i Jahas, i Kedemot, i Mefaat,
19 i Kirjatajim, i Sibma, i Serat-Šahar na gori te doline,
20 i Bet-Peor, i Ašdot-Pisga, i Bet-Ješimot,
21 i svi gradovi na visoravni i sve kraljevstvo Sihona, kralja Amorejaca, koji je vladao u Hešbonu, kojega je Mojsije potukao, kao i midijanske knezove, Evija, i Rekema, i Sura, i Hura, i Reba, koji su bili Sihonove vojvode i prebivali u toj zemlji.
22 I Bileama, sina Beorova, vrača, ubila su djeca Izraelova mačem među onima koje su poklala.
23 A međa djece Rubenove bio je Jordan i njegovo područje. To je bila baština djece Rubenove po njihovim obiteljima, njihovi gradovi i sela.
24 I dao je Mojsije baštinu Gadovu plemenu, to jest djeci Gadovoj po njihovim obiteljima.
25 Njihovo je područje bio Jazer, i svi gileadski gradovi, i pola zemlje djece Amonove, sve do Aroera koji je pred Rabom;
26 i od Hešbona do Ramat-Mispe, i Betonima; i od Mahanajima do debirskoga područja;
27 i u dolini Bet-Haram, Bet-Nimra, i Sukot, i Safon, ostatak kraljevstva Sihona, hešbonskoga kralja; Jordan i njegovo područje, sve do ruba Kineretskoga mora s one strane Jordana prema istoku.
28 To je baština djece Gadove po njihovim obiteljima, gradovima i njihovim selima.
29 I dao je Mojsije baštinu polovini Manašeova plemena; a ovo je bio posjed polovine plemena djece Manašeove po njihovim obiteljima:
30 njihovo je područje bilo od Mahanajima, sav Bašan, sve kraljevstvo Oga, bašanskoga kralja, i svi gradovi Jairovi koji su u Bašanu, šezdeset gradova,
31 i pola Gileada, i Aštarot, i Edrej, gradovi Ogova kraljevstva u Bašanu, pripali su djeci Manašeova sina Makira, to jest polovini djece Makirove po njihovim obiteljima.
32 To su područja koja je Mojsije razdijelio u baštinu na Moapskim poljanama, s druge strane Jordana kod Jerihona prema istoku.
33 Ali Levijevu plemenu Mojsije nije dao baštinu: GOSPODIN, Bog Izraelov, bio je njihova baština, kao što im je on rekao.
14
1 A ovo su područja koja su djeca Izraelova baštinila u zemlji kanaanskoj, koja su im svećenik Eleazar, Jošua, sin Nunov, i glavari otaca plemena djece Izraelove, razdijelili u baštinu.
2 Ždrijebom bijaše razdijeljena njihova baština, kao što je GOSPODIN zapovjedio rukom Mojsijevom, na devet plemena i na polovinu plemena.
3 Jer je Mojsije baštinu dvama plemenima i jednoj polovini plemena dao s druge strane Jordana; no Levitima nije dao baštinu među njima.
4 Jer bila su dva plemena djece Josipove, Manaše i Efrajim: stoga Levitima nisu dali nijedan dio u zemlji, osim gradova da u njima prebivaju, s okolicom za njihovu stoku i za njihovu imovinu.
5 Kako je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju, tako su djeca Izraelova učinila i razdijelila zemlju.
6 Tada djeca Judina dođoše k Jošui u Gilgal; i reče mu Kaleb, sin Jefuneov, Kenižanin: “Ti znaš što je GOSPODIN rekao Mojsiju, čovjeku Božjem, u pogledu mene i tebe u Kadeš-Barnei.
7 Imao sam četrdeset godina kada me Mojsije, sluga GOSPODINOV, poslao iz Kadeš-Barnee da uhodim zemlju; i donio sam mu natrag riječ kakva je bila u mome srcu.
8 No moja braća koja su pošla sa mnom obeshrabrila su srce narodu; ali sam ja u potpunosti slijedio GOSPODINA, Boga svojega.
9 Toga dana mi se Mojsije zakleo, rekavši: ‘Zemlja kojom je gazila tvoja noga svakako će biti tvojom baštinom, i tvoje djece dovijeka, zato što si u potpunosti slijedio GOSPODINA, Boga mojega.’
10 A sada, evo, GOSPODIN me održao na životu, kao što je rekao, tih četrdeset i pet godina, sve otkada je GOSPODIN rekao tu riječ Mojsiju, dok su djeca Izraelova lutala pustarom; i gle, danas mi je osamdeset i pet godina.
11 Ipak sam danas snažan kao što sam bio onoga dana kada me Mojsije poslao: kakva mi je snaga bila tada, takva mi je snaga i sada, za rat i da izlazim i da ulazim.
12 Daj mi, stoga, ovu goru, o kojoj je GOSPODIN govorio onoga dana; jer si čuo toga dana da su ondje Anakovci i da su im gradovi veliki i utvrđeni: ako GOSPODIN bude sa mnom, moći ću ih istjerati, kao što je GOSPODIN rekao.”
13 I blagoslovi Jošua Kaleba, sina Jefuneova, i dade mu Hebron u baštinu.
14 Stoga je Hebron postao baštinom Kaleba, sina Jefuneova, Kenižanina, sve do danas, zato što je on u potpunosti slijedio GOSPODINA, Boga Izraelova.
15 Hebron se ranije zvao Kirjat-Arba; a taj je Arba bio velik čovjek među Anakovcima. I otpočinu zemlja od rata.
15
1 Ovo je bio ždrijebom određeni dio plemena djece Judine po njihovim obiteljima: sve do granice Edoma, pustara Sin prema jugu bijaše krajnji dio južnoga područja.
2 Njihova južna međa protezala se od obale Slanoga mora, od zaljeva koji gleda na jug
3 i izlazila je s južne strane Maalek-Akrabima, prolazila uzduž do Sina i s juga se uspinjala do Kadeš-Barnee, prelazila do Hesrona i uspinjala se do Adare, gdje je skretala prema Karkai;
4 odande je prelazila prema Asmonu i izlazila do Egipatske rijeke; svršetak toga područja bio je kod mora: to će vam biti južno područje.
5 Istočna međa bijaše Slano more, sve do kraja Jordana. Njihova međa na sjevernom području bijaše od morskoga zaljeva kod krajnjega dijela Jordana:
6 međa se penjala do Bet-Hogle i prolazila sjeverno od Bet-Arabe; i išla je granica gore do Kamena Bohana, sina Rubenova.
7 I penjala se međa od doline Akor prema Debiru i dalje na sjever prema Gilgalu, a to je pred usponom prema Adumimu, koji je s južne strane rijeke; i prelazila je međa prema vodama En-Šemeša i izlazila kod En-Rogela.
8 I uspinjala se međa Dolinom sina Hinomova do južne strane Jebusa, a to je Jeruzalem. Potom se međa uspinjala na vrh gore koja sa zapada leži pred dolinom Hinom, koja je na sjevernom kraju Doline divova.
9 Zatim se međa protezala od vrha te gore do izvora vode Neftoah i izlazila prema gradovima na gori Efron; i protezala se međa do Baale, a to je Kirjat-Jearim.
10 Od Baale je međa okretala na zapad prema gori Seir i prolazila sa sjeverne strane do gore Jearim, a to je Kesalon, i silazila prema Bet-Šemešu te prelazila do Timne.
11 Potom je međa izlazila sjeverno postrance od Ekrona, protezala se do Šikrona, prelazila do gore Baale i pružala se do Jabnela; ishodište međi bijaše kod mora.
12 Zapadna joj međa bijaše do Velikoga mora i do njegove obale. To je područje djece Judine unaokolo, po njihovim obiteljima.
13 A Kalebu, sinu Jefuneovu, dao je dio među djecom Judinom, prema GOSPODINOVOJ zapovijedi Jošui, i to grad Arbe, oca Anakova, a to je grad Hebron.
14 I izagna Kaleb odande tri sina Anakova: Šešaja, i Ahimana, i Talmaja, djecu Anakovu.
15 Odande pođe on gore do stanovnika Debira; a Debiru je ranije ime bilo Kirjat-Sefer.
16 Tada reče Kaleb: “Onome tko potuče Kirjat-Sefer i zauzme ga, dat ću za ženu svoju kćer Aksu.”
17 I zauze ga Otnijel, sin Kenaza, brata Kalebova; i dade mu on svoju kćer Aksu za ženu.
18 Kada je ona došla k njemu, potakla ga je da zatraži polje od njezina oca; i siđe ona sa svoga magarca, a Kaleb je upita: “Što bi ti?”
19 Ona odgovori: “Daj mi blagoslov; jer dao si mi južni kraj, daj mi i izvore vode.” I dade joj on Gornje izvore i Donje izvore.
20 To je baština plemena djece Judine prema njihovim obiteljima.
21 Na jugu krajnji gradovi plemena djece Judine prema edomskom području bijahu Kabseel, i Eder, i Jagur,
22 i Kina, i Dimona, i Adada,
23 i Kedeš, i Hasor, i Jitnan,
24 Zif, i Telem, i Bealot,
25 i Hasor, Hadata, i Keriot, i Hesron, to jest Hasor,
26 Amam, i Šema, i Molada,
27 i Hasar-Gada, i Hešmon, i Bet-Pelet,
28 i Hasar-Šual, i Beer-Šeba, i Bisjot-Jah,
29 Baala, i Ijim, i Azem,
30 i Eltolad, i Kesil, i Horma,
31 i Siklag, i Madmana, i Sansana,
32 i Lebaot, i Šilhim, i Ajin, i Rimon: sve u svemu dvadeset i devet gradova sa svojim selima.
33 U Dolini: Eštaol, i Sora, i Ašna,
34 i Zanoah, i En-Ganim, Tapuah, i Enam,
35 Jarmut, i Adulam, Soko, i Azeka,
36 i Šarajim, i Aditajim, i Gedera, i Gederotajim: četrnaest gradova sa svojim selima.
37 Senan, i Hadaša, i Migdal-Gad,
38 i Dilean, i Mispeh, i Jokteel,
39 Lakiš, i Boskat, i Eglon,
40 i Kabon, i Lahmam, i Kitliš,
41 i Gederot, Bet-Dagon, i Naama, i Makeda: šesnaest gradova sa svojim selima
42 Libna, i Eter, i Ašan,
43 i Jiftah, i Ašna, i Nesib,
44 i Keila, i Akzib, i Mareša: devet gradova sa svojim selima.
45 Ekron, sa svojim gradovima i selima;
46 od Ekrona do mora, sve što leži kraj Ašdoda, s njihovim selima;
47 Ašdod sa svojim gradovima i selima, Gaza sa svojim gradovima i selima, do Egipatske rijeke i Velikoga mora, i njegova međa.
48 A u Gorju: Šamir, i Jatir, i Soko,
49 i Dana, i Kirjat-Sana, a to je Debir,
50 i Anab, i Eštemoa, i Anim,
51 i Gošen, i Holon, i Gilo: dvanaest gradova sa svojim selima.
52 I Arab, i Duma, i Ešean,
53 i Janum, i Bet-Tapuah, i Afeka,
54 i Humta, i Kirjat-Arba, to jest Hebron, i Sior: devet gradova sa svojim selima.
55 Maon, Karmel, i Zif, i Juta,
56 i Jizreel, i Jokdeam, i Zanoah,
57 Kajin, Gibea, i Timna: deset gradova sa svojim selima.
58 Halhul, Bet-Sur, i Gedor,
59 i Maarat, i Bet-Anot, i Eltekon: šest gradova sa svojim selima;
60 Kirjat-Baal, a to je Kirjat-Jearim, i Raba: dva grada sa svojim selima.
61 U pustari: Bet-Araba, Midin, i Sekaka,
62 i Nibšan, i Grad soli, i En-Gedi: šest gradova sa svojim selima.
63 Ali Jebusejce, stanovnike Jeruzalema, djeca Judina nisu mogla izagnati, nego Jebusejci žive s djecom Judinom u Jeruzalemu sve do ovoga dana.
16
1 A djecu Josipovu ždrijebom je zapao dio od Jordana kod Jerihona, do Jerihonske vode na istoku, prema pustari koja se od Jerihona uzdiže diljem gore Betel,
2 izlazi iz Betela prema Luzu, duž područja Arkijevaca prolazi do Atarota
3 i spušta se na zapad do područja Jafletovaca, do područja Donjega Bet-Horona i do Gezera, i izlazi kod mora.
4 Tako su djeca Josipova, Manaše i Efrajim, uzela svoju baštinu.
5 Međa djece Efraimove po njihovim obiteljima bila je ovakva: međa njihove baštine s istoka bijaše Atarot-Hadar, do Gornjega Bet-Horona;
6 i izlazila je međa prema moru do Mikmetata na sjeveru; i skretala je međa na istok do Taanat-Šila i prolazila kraj njega s istoka do Janoaha;
7 od Janoaha se spuštala do Atarota i do Naarata, dopirala do Jerihona i izlazila na Jordan.
8 Od Tapuaha je međa išla na zapad do rijeke Kane i izlazila kod mora. To je baština plemena djece Efrajimove po njihovim obiteljima.
9 A odvojeni gradovi djece Efrajimove bijahu usred baštine djece Manašeove, svi gradovi s njihovim selima.
10 Ali oni ne istjeraše Kanaance koji su živjeli u Gezeru; nego Kanaanci prebivaju među Efrajimovcima do ovoga dana i služe pod tlakom.
17
1 Ždrijebom je određen i dio Manašeovu plemenu, jer on bijaše Josipov prvorođenac; to jest, Makiru, Manašeovu prvorođencu, ocu Gileadovu: budući da je on bio ratnik, pripao mu je Gilead i Bašan.
2 Bio je i dio za ostalu djecu Manašeovu po njihovim obiteljima; za djecu Abiezerovu, i za djecu Helekovu, i za djecu Asrielovu, i za djecu Šekemovu, i za djecu Heferovu, i za djecu Šemidinu: to su bila muška djeca Manašea, sina Josipova, po svojim obiteljima.
3 Ali Selofhad, sin Hefera, sina Gileada, sina Makira, Manašeova sina, nije imao sinova, nego kćeri; a ovo su imena njegovih kćeri: Mahla, i Noa, Hogla, Milka, i Tirsa.
4 One bijahu došle pred svećenika Eleazara, i pred Jošuu, sina Nunova, i pred knezove, rekavši: “GOSPODIN je Mojsiju zapovjedio neka nam dade baštinu među našom braćom.” Stoga im on, po GOSPODINOVOJ zapovijedi, dade baštinu među braćom njihova oca.
5 Tako je Manašea uza zemlje Gilead i Bašan, koje bijahu s druge strane Jordana, zapalo deset dijelova,
6 zato što su kćeri Manašeove imale baštinu među njegovim sinovima; a ostatku Manašeovih sinova pripala je zemlja Gilead.
7 A Manašeu je međa bila od Ašera do Mikmetata, koji leži pred Šekemom; zatim je međa išla zdesna do stanovnika En-Tapuaha.
8 Manašeova je bila pokrajina Tapuah; ali je Tapuah na međi Manašeovoj pripao djeci Efrajimovoj.
9 To se područje dizalo do rijeke Kane, južno od te rijeke; ti su Efrajimovi gradovi među Manašeovim gradovima; Manašeovo područje je bilo i sa sjevera te rijeke i izbijalo je kod mora:
10 s juga je bilo Efrajimovo, sa sjevera Manašeovo, a granica mu je more; s Ašerom se susreću na sjeveru, a s Jisakarom na istoku.
11 Manašeu je u Jisakaru i u Ašeru pripadao Bet-Šean i njegovi gradovi, i Jibleam i njegovi gradovi, i stanovnici Dora i njegovi gradovi, i stanovnici En-Dora i njegovi gradovi, i stanovnici Tanaka i njegovi gradovi, i stanovnici Megida i njegovi gradovi; to jest tri područja.
12 No djeca Manašeova nisu mogla izagnati stanovnike tih gradova, nego su Kanaanci ostali prebivati u toj zemlji.
13 Ali kada su djeca Izraelova ojačala, nametnula su danak Kanaancima; ali ih nisu posve izagnala.
14 I prozboriše djeca Josipova Jošui, rekavši: “Zašto si mi dao samo jedan ždrijeb i jedan dio u baštinu kada sam velik narod, budući da me GOSPODIN dosad blagoslovio?”
15 Odgovori im Jošua: “Ako si velik narod, uzađi u šumski kraj i krči si ondje u zemlji Perižana i divova, ako ti je gora Efrajimova pretijesna.
16 Djeca Josipova odvratiše: “Gora nam nije dovoljna; a svi Kanaanci koji žive u nizini imaju željezna kola, i oni iz Bet-Šeana i njegovih gradova i oni iz doline Jizreel.”
17 Tada Jošua domu Josipovu, to jest Efrajimu i Manašeu, reče: “Velik si narod i imaš golemu snagu; ti nećeš imati samo jedan ždrijeb:
18 neka gora bude tvoja; budući da je to šuma, ti ćeš je posjeći pa će obronci biti tvoji. Izagnat ćeš Kanaance, premda imaju željezna kola i premda su jaki.”
18
1 I sabra se sva zajednica djece Izraelove kod Šila i postavi ondje Šator sastanka. I bijaše zemlja pokorena pred njima.
2 A među djecom Izraelovom je ostalo sedam plemena koja još nisu primila svoju baštinu.
3 I reče Jošua djeci Izraelovoj: “Koliko ćete još biti mlitavi i ne otići zaposjesti zemlju koju vam je dao GOSPODIN, Bog vaših otaca?
4 Izlučite između sebe po tri čovjeka za svako pleme: ja ću ih poslati pa neka oni ustanu, prođu zemljom i opišu je prema svojoj baštini; tada neka opet dođu k meni.
5 Oni će je podijeliti na sedam dijelova: Juda neka ostane na svome području na jugu, a dom Josipov neka ostane na svojim područjima na sjeveru.
6 Stoga načinite opis zemlje u sedam dijelova i donesite mi ga ovamo da bacim ždrijeb za vas ovdje pred GOSPODINOM, Bogom našim.
7 Ali Leviti nemaju dijela među vama, jer je njihova baština svećeništvo GOSPODINOVO; a Gad, i Ruben, i pola Manašeova plemena, primili su svoju baštinu s onu stranu Jordana na istoku, koju im je dao Mojsije, sluga GOSPODINOV.”
8 I ustadoše ljudi i odoše; a Jošua je tima što su pošli opisati zemlju naložio: “Idite i prođite zemljom, načinite njezin opis i opet se vratite k meni da ovdje u Šilu bacim ždrijeb za vas pred GOSPODINOM.”
9 I pođoše ljudi i prođoše zemljom, i opisaše je u knjizi u sedam dijelova, prema njezinim gradovima; i vratiše se k Jošui u tabor u Šilu.
10 I baci Jošua ždrijeb za njih u Šilu pred GOSPODINOM; i razdijeli ondje Jošua zemlju djeci Izraelovoj prema njihovim dijelovima.
11 I iziđe ždrijeb za pleme djece Benjaminove po njihovim obiteljima: područje njihova ždrijeba došlo je između djece Judine i djece Josipove.
12 Njihova međa sa sjevera protezala se od Jordana; ta se međa penjala sjeverno od Jerihona, uspinjala na zapad kroz Gorje i izbijala kod pustare Bet-Aven.
13 Odande je prelazila prema Luzu, južno od Luza, a to je Betel, i spuštala se do Atarot-Hadara, blizu brda koje je južno od Donjega Bet-Horona.
14 Međa se protezala odande i skretala od gore koja se pruža s juga pred Bet-Horonom te s juga zaobilazila rub mora; izbijala je kod Kirjat-Baala, a to je Kirjat-Jearim, grad djece Judine: to je bila zapadna strana.
15 Južna strana bila je od granice Kirjat-Jearima; i izlazila je međa na zapad i išla prema izvoru vodâ Neftoaha.
16 I spuštala se međa do kraja gore koja je pred Dolinom Hinomova sina, koja je u Dolini divova na sjeveru, i spuštala se u dolinu Hinom s južne strane Jebusa te silazila do En-Rogela,
17 protezala se od sjevera, išla do En-Šemeša i dopirala do Gelilota, koji je sučelice Adumimskom usponu, i spuštala se do Kamena Bohana, sina Rubenova;
18 potom je prolazila obronkom sa sjeverne strane sučelice Arabi i spuštala do Arabe.
19 Nadalje je međa prolazila do obronka Bet-Hogle na sjever i izbijala kod sjevernoga zaljeva Slanoga mora pri južnome kraju Jordana: to je, dakle, bila južna međa.
20 A Jordan joj je bio međa s istočne strane. To je bila baština djece Benjaminove, s njihovim područjima uokolo, po njihovim obiteljima.
21 Gradovi plemena djece Benjaminove po njihovim obiteljima bili su: Jerihon, i Bet-Hogla, i dolina Keziz,
22 i Bet-Araba, i Samarajim, i Betel,
23 i Avim, i Para, i Ofra,
24 i Kefar--Amonaj, i Ofni, i Gaba; dvanaest gradova s njihovim selima;
25 Gibeon, i Rama, i Beerot,
26 i Mispa, i Kefira, i Mosa,
27 i Rekem, i Jirpeel, i Tarala,
28 i Sela, Elef, i Jebus, to je Jeruzalem, Gibeat, i Kirjat; četrnaest gradova s njihovim selima. To je baština djece Benjaminove po njihovim obiteljima.
19
1 Drugi ždrijeb je izišao za Šimuna, to jest za pleme djece Šimunove po njihovim obiteljima: njihova baština bijaše usred baštine djece Judine.
2 Oni su kao baštinu posjedovali: Beer-Šebu, ili Šebu, i Moladu;
3 i Hasar-Šual, i Balu, i Azem,
4 i Eltodad, i Betul, i Hormu,
5 i Siklag, i Bet-Markabot, i Hasar-Susu,
6 i Bet-Lebaot, i Šaruhen; trinaest gradova i njihova sela;
7 Ajin, Rimon, i Eter, i Ašan; četiri grada i njihova sela;
8 i sva sela koja bijahu oko tih gradova do Baalat-Beera, Ramata Južnoga. To je baština djece Šimunove po njihovim obiteljima.
9 Baština djece Šimunove bila je od dijela djece Judine, jer je dio djece Judine njima samima bio prevelik: stoga su djeca Šimunova svoju baštinu imala usred njihove baštine.
10 Treći ždrijeb izišao je za djecu Zebulunovu po njihovim obiteljima: međa njihove baštine bijaše do Sarida,
11 i penjala se njihova međa prema moru, i Marali, i dopirala do Debašeta, i sezala do rijeke koja je pred Jokneamom,
12 i skretala od Sarida na istok, prema sunčevu izlasku, do granice Kislot-Tabora, te potom izlazila do Daberata i uspinjala se do Jafije.
13 Odande je prelazila na istok do Git-Hefera, do Ita-Kazina, i izlazila do Rimon-Metoara, do Nee;
14 i zaobilazila je međa sa sjevera do Hanatona i izlazila u dolini Jiftah-El;
15 i Katat, i Nahalal, i Šimron, i Idala, i Betlehem: dvanaest gradova s njihovim selima.
16 To je baština djece Zebulunove po njihovim obiteljima, ti gradovi s njihovim selima.
17 Četvrti ždrijeb je izišao za Jisakara, za djecu Jisakarovu po njihovim obiteljima.
18 Njihova je međa bila prema Jizreelu; i Kesulot, i Šunem,
19 i Hafarajim, i Šion, i Anaharat,
20 i Rabit, i Kišjon, i Abez,
21 i Ramet, i En-Ganim, i En-Hada, i Bet-Pases;
22 i sezalo je njihovo područje do Tabora, i Šahasime, i Bet-Šemeša, a međa njihova izbijala je kod Jordana: dvanaest gradova s njihovim selima.
23 To je baština plemena djece Jisakarove po njihovim obiteljima, gradovi i njihova sela.
24 Peti ždrijeb je izišao za pleme djece Ašerove po njihovim obiteljima.
25 Njihova je međa bila Helkat, i Hali, i Beten, i Akšaf,
26 i Alamelek, i Amad, i Mišal; a na zapadu je sezala do Karmela, i do Šihor-Libnata,
27 te okretala prema sunčevu izlasku do Bet-Dagona i dopirala do Zebuluna, i do doline Jiftahel sa sjeverne strane Bet-Haemeka i Neiele, i izlazila lijevo do Kabula,
28 i Hebrona, i Rehoba, i Hamona, i Kane, to jest do Velikoga Sidona;
29 a tada je međa okretala do Rame i do jakoga grada Tira, skretala do Hose i izlazila kod mora od obale do Akziba;
30 i Uma, i Afek, i Rehob; dvadeset dva grada s njihovim selima.
31 To je baština plemena djece Ašerove po njihovim obiteljima, ti gradovi s njihovim selima.
32 Šesti ždrijeb je izišao za djecu Naftalijevu, za djecu Naftalijevu po njihovim obiteljima.
33 Njihovo područje bijaše od Helefa, od Alona do Saananima, i Adami, Nekeb, i Jabneel, do Lakuma, i izlazilo je kod Jordana.
34 Tada je područje skretalo na zapad do Aznot-Tabora, odande je izlazilo do Hukoka te s južne strane dopiralo do Zebuluna, sa zapadne se strane pružalo do Ašera, i do Jude na Jordanu prema izlasku sunca.
35 Utvrđeni gradovi su Sidim, Ser, i Hamat, Rakat, i Kineret,
36 i Adama, i Rama, i Hasor,
37 i Kedeš, i Edrej, i En-Hasor,
38 i Jiron, i Migdal-El, Horem, i Bet-Anat, i Bet-Šemeš; devetnaest gradova s njihovim selima.
39 To je baština djece Naftalijeve po njihovim obiteljima, ti gradovi i njihova sela.
40 Sedmi ždrijeb je izišao za pleme djece Danove po njihovim obiteljima.
41 Područje njihove baštine bijaše Sora, i Eštaol, i Ir-Šemeš,
42 i Šaalabin, i Ajalon, i Jitla,
43 i Elon, i Timnata, i Ekron,
44 i Elteke, i Gibeton, i Baalat,
45 i Jehud, i Bene-Berak, i Gat-Rimon,
46 i Me-Jarkon, i Rakon, s granicom ispred Jafe.
47 I ispalo je područje djece Danove premalo za njih: stoga su djeca Danova uzašla u boj protiv Lešema i zauzela ga, i udarila na nj oštricom mača, zaposjela ga i nastanila se u njemu, i Lešem nazvala Dan, po imenu svoga oca Dana.
48 To je baština plemena djece Danove po njihovim obiteljima, ti gradovi s njihovim selima.
49 Kada su dovršili diobu zemlje za baštinu po njezinim područjima, djeca Izraelova dadoše baštinu Jošui, sinu Nunovu, u svojoj sredini.
50 Po GOSPODINOVOJ zapovijedi dadoše mu grad koji je on zaiskao, to jest Timnat-Serah na Efrajimovoj gori: on je izgradio grad i nastanio se u njemu.
51 To su baštine koje su svećenik Eleazar i Jošua, sin Nunov, i otački glavari plemenâ djece Izraelove, ždrijebom razdijelili u baštinu u Šilu pred GOSPODINOM, kod vrata Šatora sastanka. Tako su dovršili diobu zemlje.
20
1 I prozbori GOSPODIN Jošui, rekavši:
2 “Govori djeci Izraelovoj i reci im: ‘Odredite si gradove-utočišta, o kojima sam vam govorio po ruci Mojsijevoj:
3 da onamo može pobjeći ubojica koji nekoga ubije nehotice i nenamjerno; i neka vam budu utočištem od krvnoga osvetnika.
4 A kada onaj koji bježi u jedan od tih gradova stane kod ulaza na gradska vrata i objasni svoj slučaj na uši starješna toga grada, neka ga uzmu k sebi u grad i dodijele mu neko mjesto da može prebivati među njima.
5 Ako ga progoni krvni osvetnik, neka ne predaju ubojicu u njegovu ruku; zato što je nenamjerno udario svoga bližnjega, a nije ga ranije mrzio.
6 I neka on boravi u tome gradu sve dok ne stane na sud pred zajednicom, i do smrti velikog svećenika koji bude tih dana: neka se tada ubojica vrati u svoj grad, u vlastiti dom; u grad iz kojega je pobjegao.’ ”
7 I odrediše Kedeš u Galileji, u Naftalijevoj gori, i Šekem u Efrajimovoj gori, i Kirjat-Arbu, a to je Hebron, u Judinoj gori.
8 A s druge strane Jordana, na istok od Jerihona, dodijeliše Beser u pustari, u ravnici Rubenova plemena, i Ramot u Gileadu, od plemena Gadova, i Golan u Bašanu, od plemena Manašeova.
9 To bijahu gradovi određeni za svu djecu Izraelovu, i za došljaka koji je boravio među njima, da tko god koga nehotice ubije, u njih pobjegne i ne umre od ruke krvnoga osvetnika sve dok ne stane pred zajednicu.
21
1 Tada očinski glavari Levitâ pristupiše svećeniku Eleazaru, i Jošui, sinu Nunovu, i otačkim glavarima plemenâ djece Izraelove,
2 i prozboriše im u Šilu, u zemlji kanaanskoj, rekavši: “GOSPODIN je rukom Mojsijevom zapovjedio da se nama dadu gradovi da u njima prebivamo, s njihovom okolicom za našu stoku.”
3 I dadoše djeca Izraelova Levitima od svoje baštine, po GOSPODINOVOJ zapovijedi, te gradove i njihovu okolicu.
4 I iziđe ždrijeb za obitelji Korahovaca: djeca svećenika Arona, koja bijahu od Levitâ, ždrijebom su od plemena Judina, i od plemena Šimunova, i od plemena Benjaminova, dobila trinaest gradova.
5 Ostala djeca Kehatova ždrijebom su od obitelji Efrajimova plemena, i od plemena Danova, i od polovine Manašeova plemena, dobila deset gradova.
6 Djeca Geršonova ždrijebom su od obitelji Jisakarova plemena, i od plemena Ašerova, i od plemena Naftalijeva, i od polovine Manašeova plemena u Bašanu, dobila
trinaest gradova.
7 Djeca Merarijeva su, po svojim obiteljima, od plemena Rubenova, i od plemena Gadova, i od plemena Zebulunova, dobila dvanaest gradova.
8 I dadoše djeca Izraelova Levitima ždrijebom te gradove zajedno s njihovom okolicom, kao što je GOSPODIN zapovjedio rukom Mojsijevom.
9 I dadoše od plemena djece Judine, i od plemena djece Šimunove, ove gradove koji su ovdje spomenuti imenom,
10 koje su dobila djeca Aronova, ona od obitelji Korahovaca, koja bijahu djeca Levijeva, jer je njihov bio prvi ždrijeb:
11 dadoše im grad Arbe, oca Anakova, a to je grad Hebron u brdovitom kraju Jude, zajedno s okolnim područjem.
12 Ali polja toga grada, i njegova sela, dadoše oni u posjed Kalebu, sinu Jefuneovu.
13 Tako djeci svećenika Arona dadoše Hebron s njegovom okolicom, da bude grad-utočište za ubojicu; i Libnu s njezinom okolicom,
14 i Jatir s njegovom okolicom, i Eštemou s njezinom okolicom,
15 i Holon s njegovom okolicom, i Debir s njegovom okolicom,
16 i Ajin s njegovom okolicom, i Jutu s njezinom okolicom, i Bet-Šemeš s njegovom okolicom; devet gradova od ta dva plemena.
17 A od Benjaminova plemena Gibeon s njegovom okolicom, i Gebu s njezinom okolicom,
18 Anatot s njegovom okolicom, i Almon s njegovom okolicom; četiri grada.
19 Svih gradova djece svećenika Arona bijaše trinaest gradova s njihovom okolicom.
20 A obitelji djece Kehatove, Leviti koji su preostali od djece Kehatove, i one su ždrijebom dobile gradove od Efrajimova plemena;
21 jer im dadoše Šekem s njegovom okolicom na Efrajimovoj gori, da bude grad-utočište za ubojicu; i Gezer s njegovom okolicom,
22 i Kibsajim s njegovom okolicom, i Bet-Horon s njegovom okolicom; četiri grada.
23 A od plemena Danova: Elteku s njezinom okolicom, Gibeton s njegovom okolicom,
24 Ajalon s njegovom okolicom, Gat-Rimon s njegovom okolicom; četiri grada.
25 A od polovine Manašeova plemena: Tanak s njegovom okolicom, i Gat-Rimon s njegovom okolicom; dva grada.
26 U svemu bijaše deset gradova s njihovom okolicom za obitelji preostale djece Kehatove.
27A djeci Geršonovoj, od obitelji Levitâ, od druge polovice Manašeova plemena dadoše Golan u Bašanu s njegovom okolicom, da bude grad-utočište za ubojicu; i Beešteru s njezinom okolicom; dva grada.
28 A od plemena Jisakarova: Kišon s njegovom okolicom, Dabarat s njegovom okolicom,
29 Jarmut s njegovom okolicom, En-Ganim s njegovom okolicom; četiri grada.
30 A od Ašerova plemena: Mišal s njegovom okolicom, Abdon s njegovom okolicom,
31 Helkat s njegovom okolicom, i Rehob s njegovom okolicom; četiri grada.
32 A od Naftalijeva plemena: Kedeš u Galileji s njegovom okolicom, da bude grad-utočište za ubojicu; i Hamot-Dor s njegovom okolicom, i Kartan s njegovom okolicom; tri grada.
33 Svih gradova Geršonovaca, po njihovim obiteljima, bijaše trinaest gradova s njihovom okolicom.
34 A obiteljima djece Merarijeve, preostalim Levitima, od Zebulunova plemena dadoše Jokneam s njegovom okolicom, i Kartu s njezinom okolicom,
35 Dimnu s njezinom okolicom, Nahalal s njegovom okolicom; četiri grada.
36 A od Rubenova plemena: Beser s njegovom okolicom, i Jahsu s njezinom okolicom,
37 Kedemot s njegovom okolicom, i Mefaat s njegovom okolicom; četiri grada.
38 A od Gadova plemena: Ramot u Gileadu s njegovom okolicom, da bude grad-utočište za ubojicu, i Mahanijim s njegovom okolicom,
39 i Hešbon s njegovom okolicom, Jazer s njegovom okolicom; u svemu četiri grada.
40 Tako svih gradova za djecu Merarijevu, po njihovim obiteljima, koja su preostala od obitelji Levitâ, po njihovu ždrijebu bijaše dvanaest gradova s njihovom okolicom.
41 Svih levitskih gradova usred posjeda djece Izraelove bijaše četrdeset i osam gradova s njihovom okolicom.
42 Svaki od tih gradova bijaše s okolnim područjem: takvi bijahu svi ti gradovi.
43 I dao je GOSPODIN Izraelu svu zemlju koju se zakleo dati njihovim ocima: zaposjeli su je i u njoj se nastanili.
44 I dao im je GOSPODIN da počinu naokolo, prema svemu što se zakleo njihovim ocima; i nitko od svih njihovih neprijatelja nije se održao pred njima: GOSPODIN je sve njihove neprijatelje predao u njihovu ruku.
45 Nije se izjalovilo ništa ni od kojega dobra što ga je GOSPODIN bio obećao domu Izraelovu; sve se zbilo.
22
1 Tada Jošua sazva Rubenovce, Gadovce i pola Manašeova plemena,
2 i reče im: “Održali ste sve što vam je zapovjedio Mojsije, sluga GOSPODINOV, i pokorili ste se mojemu glasu u svemu što sam vam ja zapovjedio:
3 niste ostavili svoju braću za ovo mnogo dana sve do ovoga dana, nego ste držali ono što ste bili dužni po zapovijedi GOSPODINA, Boga svojega.
4 Sada je GOSPODIN, Bog vaš, dao počinak vašoj braći, kao što im je bio obećao: stoga se sada vratite, i idite u svoje šatore, u zemlju koja je u vašem posjedu, koju vam je Mojsije, sluga GOSPODINOV dao s druge strane Jordana.
5 No brižno pazite da vršite zapovijed i Zakon koji vam je naložio Mojsije, sluga GOSPODINOV, da ljubite GOSPODINA, Boga svojega, i hodite svim njegovim putovima, i držite sve njegove zapovijedi, i prianjate uza nj, i služite mu svim svojim srcem i svom svojom dušom.”
6 Tako ih Jošua blagoslovi i otposla; i vratiše se oni k svojim šatorima.
7 A jednoj polovici Manašeova plemena dade Mojsije posjed u Bašanu; ali drugoj polovini dade Jošua usred njihove braće s ove strane Jordana prema zapadu. Kada je i njih slao k njihovim šatorima, blagoslovio ih je
8 i rekao im: “Vratite se s mnogo blaga k svojim šatorima, i s nadasve mnogo stoke, i sa srebrom, i sa zlatom, i s mjeđu, i sa željezom, i s vrlo mnogo odjeće: podijelite plijen od vaših neprijatelja sa svojom braćom.”
9 I krenuše natrag djeca Rubenova i djeca Gadova i polovina Manašeova plemena, i odoše od djece Izraelove iz Šila, koji je u zemlji kanaanskoj, da odu u pokrajinu Gilead, zemlju u njihovu posjedu, koju su zaposjela prema riječi GOSPODINOVOJ po ruci Mojsijevoj.
10 A kada stigoše do jordanskih međa koje su u kanaanskoj zemlji, djeca Rubenova i djeca Gadova i polovica Manašeova plemena sagradiše ondje kod Jordana žrtvenik, velik žrtvenik za vidjeti.
11 Tada djeca Izraelova čuše kako se govori: “Gle, djeca Rubenova i djeca Gadova i polovina Manašeova plemena sagradila su žrtvenik sučelice kanaanskoj zemlji, na jordanskim međama kod prijelaza djece Izraelove.”
12 Kada su djeca Izraelova čula za to, sva zajednica djece Izraelove okupi se u Šilu da krene u rat protiv njih.
13 Tada djeca Izraelova poslaše u Gilead k djeci Rubenovoj i k djeci Gadovoj, i k polovini Manašeova plemena, Pinhasa, sina svećenika Eleazara,
14 i deset knezova s njim, po jednoga kneza od svakog glavarskog doma iz svih Izraelovih plemena; svaki od njih bijaše glavar doma svojih otaca među Izraelovim tisućama.
15 Oni odoše k djeci Rubenovoj, i k djeci Gadovoj, i k polovini Manašeova plemena, u zemlju gileadsku, i rekoše im:
16 “Ovako kaže sva GOSPODINOVA zajednica: ‘Kakav ste to prijestup učinili protiv Boga Izraelova, odvrativši se danas od toga da slijedite GOSPODINA time što ste si sagradili žrtvenik da biste se danas bunili protiv GOSPODINA?
17 Zar nam je premalo ona pokvarenost kod Peora, od koje nismo očišćeni do ovoga dana, premda je bio pomor u GOSPODINOVOJ zajednici,
18 nego se vi danas morate odvraćati od toga da slijedite GOSPODINA? Budući da se danas bunite protiv GOSPODINA, sutra će se on razgnjeviti na svu Izraelovu zajednicu.
19 Ako vam je zemlja što je u vašem posjedu nečista, tada prijeđite u zemlju GOSPODINOVA posjeda, gdje se nalazi GOSPODINOVO Prebivalište, i uzmite posjed među nama; ali nemojte se buniti protiv GOSPODINA, niti se bunite protiv nas gradeći si žrtvenik uza žrtvenik GOSPODINA, Boga našega.
20 Nije li Akan, sin Zerahov, počinio prijestup u pogledu prokletoga pa se gnjev svalio na svu Izraelovu zajednicu? i nije taj čovjek sâm propao u svojoj pokvarenosti.”
21 Tada djeca Rubenova i djeca Gadova i polovina Manašeova plemena odgovoriše glavarima Izraelovih tisuća:
22 “GOSPODIN, Bog nad bogovima, GOSPODIN, Bog nad bogovima, on zna, a neka znade i Izrael: ako je to bilo u pobuni ili ako smo si u prijestupu protiv GOSPODINA (ne spasio nas on danas!)
23 sagradili žrtvenik da bismo se odvratili od toga da slijedimo GOSPODINA, i da na njemu prinosimo paljenice ili jestive prinose, ili da na njemu prinosimo pomirbene žrtve, neka to preispita sâm GOSPODIN;
24 i ako to nismo učinili u strahu od toga da bi jednoga dana vaša djeca mogla našoj djeci reći: ‘Što vi imate s GOSPODINOM, Bogom Izraelovim?
25 Jer GOSPODIN je Jordan učinio međom između nas i vas, djeco Rubenova i djeco Gadova; vi nemate udjela u GOSPODINU.’ Tako bi vaša djeca učinila to da se naša djeca prestanu bojati GOSPODINA.
26 Stoga rekosmo: ‘Spremimo se sada da sebi sagradimo žrtvenik, ali ne za paljenice, niti za žrtvu,
27 nego da on bude svjedočanstvom između nas i vas, i između naših naraštaja nakon nas, da pred njim vršimo GOSPODINU službu svojim paljenicama, i svojim žrtvama, i svojim pomirbenim prinosima’; da vaša djeca ne mogu jednoga dana našoj djeci reći: ‘Vi nemate udjela u GOSPODINU.’
28 Stoga rekosmo da, kada tako kažu nama ili našim budućim naraštajima, ponovno možemo reći: ‘Pogledajte oblik GOSPODINOVA žrtvenika što su ga načinili naši oci; ne za paljene prinose, niti za žrtve, nego kao svjedočanstvo između vas i nas.’
29 Ne dao Bog da se bunimo protiv GOSPODINA i da se danas odvratimo od toga da slijedimo GOSPODINA gradeći si žrtvenik za paljene prinose, ili za jestive prinose, uza žrtvenik GOSPODINA, Boga našega, koji je pred njegovim Prebivalištem.”
30 Kada su svećenik Pinhas i knezovi zajednice, i glavari Izraelovih tisuća koji bijahu s njim, čuli riječi koje su izgovorila djeca Rubenova i djeca Gadova i djeca Manašeova, to im se dopade.
31 Tada Pinhas, sin svećenika Eleazara, djeci Rubenovoj, i djeci Gadovoj, i djeci Manašeovoj, reče: “Uviđamo danas da je GOSPODIN među nama, jer niste počinili taj prijestup protiv GOSPODINA: sada ste izbavili djecu Izraelovu iz ruke GOSPODINOVE.”
32 I vratiše se Pinhas, sin svećenika Eleazara, i knezovi, od djece Rubenove i od djece Gadove, iz zemlje gileadske u zemlju kanaansku, k djeci Izraelovoj, i doniješe im odgovor.
33 To se dopade djeci Izraelovoj; i blagosloviše djeca Izraelova Boga i odustaše od nauma da krenu u boj protiv njih, da opustoše zemlju u kojoj prebivahu djeca Rubenova i Gadova.
34 A djeca Rubenova i djeca Gadova onaj žrtvenik nazvaše Ed: “Jer će biti svjedočanstvom među nama da GOSPODIN jest Bog.”
23
1 I prošlo je mnogo vremena nakon što je GOSPODIN dao Izraelu da otpočine od svih svojih neprijatelja unaokolo, i Jošua je ostario te zašao u godine.
2 I sazva Jošua sav Izrael, i njihove starješine, i njihove glavare, i njihove suce, i njihove predstojnike, i reče im: “Ostario sam i zašao u godine.
3 Vidjeli ste sve što je GOSPODIN, Bog vaš, zbog vas učinio svim tim narodima; jer je GOSPODIN, Bog vaš, taj koji se borio za vas.
4 Evo, ždrijebom sam vam razdijelio preostale narode da budu baštinom vašim plemenima: od Jordana, sa svim narodima koje sam istrijebio, i sve do Velikoga mora na zapadu.
5 I razagnat će ih GOSPODIN, Bog vaš, pred vama, i protjerati vam ih iz vida; i vi ćete posjedovati njihovu zemlju, kao što vam je obećao GOSPODIN, Bog vaš.
6 Budite, stoga, nadasve odvažni da držite i vršite sve što je zapisano u knjizi Mojsijeva Zakona, da ne skrećete od toga ni desno ni lijevo;
7 da se ne miješate među te narode koji su ostali među vama, ne spominjete ime njihovih bogova i ne kunete se njima, ne služite im i ne klanjate im se;
8 nego prianjajte uz GOSPODINA, Boga svojega, kao što ste to činili do ovoga dana.
9 Jer je GOSPODIN protjerao pred vama velike i jake narode; no što se tiče vas, nitko do ovoga dana nije uspio opstati pred vama.
10 Jedan od vas tjerat će tisuću; jer je GOSPODIN, Bog vaš, taj koji se bori za vas, kao što vam je obećao.
11 “Stoga dobro pazite na sebe da ljubite GOSPODINA, Boga svojega.
12 Inače, ako se na bilo koji način odvratite i prionete uz ostatak od tih naroda, to jest one koji su preostali među vama, i stanete sklapati brakove s njima te odlaziti k njima, i oni k vama,
13 znajte pouzdano da GOSPODIN, Bog vaš, neće više pred vama izagnati nijedan od tih naroda; nego će vam oni biti zamkom i stupicom, i bičevi vašim bokovima i trnje u vašim očima, sve dok ne budete iskorijenjeni s ove dobre zemlje koju vam je dao GOSPODIN, Bog vaš.
14 I evo, ja danas krećem putem sve zemlje; a vi znajte u svim svojim srcima i u svim svojim dušama da nije izostalo ništa od svega onoga dobroga što je GOSPODIN obećao u pogledu vas; sve vam se ostvarilo i ništa od toga nije izostalo.
15 I kao što je na vas došlo sve dobro što vam je GOSPODIN, Bog vaš, obećao, tako će GOSPODIN navesti na vas sva zla, dok vas ne istrijebi s ove dobre zemlje koju vam je GOSPODIN, Bog vaš, dao.
16 Kada prekršite savez GOSPODINA, Boga vašega, koji vam je on odredio, te odete i služite drugim bogovima i klanjate im se, raspalit će se na vas srdžba GOSPODINOVA i ubrzo ćete nestati s te dobre zemlje koju vam je dao.”
24
1 I okupi Jošua sva Izraelova plemena u Šekemu i pozva Izraelove starješine, i njihove glavare, i njihove suce, i njihove predstojnike; i stadoše oni pred Boga.
2 I reče Jošua svemu narodu: “Ovako govori GOSPODIN, Bog Izraelov: ‘Vaši su oci u davno doba živjeli s druge strane Rijeke, to jest Terah, otac Abrahamov i otac Nahorov, i služili su drugim bogovima.
3 Ja sam uzeo vašega oca Abrahama s druge strane Rijeke i proveo sam ga kroz svu zemlju kanaansku, i umnožio sam njegovo sjeme i dao mu Izaka.
4 Izaku sam dao Jakova i Ezava: Ezavu sam u posjed predao goru Seir; no Jakov i njegova djeca sišli su u Egipat.
5 Ja sam poslao i Mojsija i Arona i kaznio sam Egipat onime što sam među njima učinio; a poslije sam vas izveo.
6 I izveo sam oce vaše iz Egipta i stigli ste do mora, a Egipćani su progonili vaše oce s kolima i konjanicima sve do Crvenog mora.
7 A kada su zavapili GOSPODINU, on je navukao tamu između vas i Egipćana, i naveo more na njih te ih preplavio; i vidjele su vaše oči što sam učinio u Egiptu, i dugo vremena ste boravili u pustari.
8 I doveo sam vas u zemlju Amorejaca, koji su živjeli s druge strane Jordana; oni su se pobili s vama i ja sam ih dao u vašu ruku, da možete zaposjesti njihovu zemlju; i uništio sam ih pred vama.
9 Tada se Balak, sin Siporov, kralj Moaba, digao i zaratio protiv Izraela te poslao poziv Bileamu, sinu Beorovu, da vas prokune:
10 no ja nisam htio poslušati Bileama; stoga vas je on još blagoslovio: tako sam vas izbavio iz njegove ruke.
11 I prešli ste preko Jordana i došli do Jerihona: ratovali su protiv vas Jerihonci, i Amorejci, i Perižani, i Kanaanci, i Hetiti, i Girgašani, Hivijci, i Jebusejci, i ja sam ih predao u vašu ruku.
12 I poslao sam pred vama stršljena, koji ih je protjerao ispred vas, i to dva amorejska kralja, ali ne tvojim mačem, ni tvojim lúkom.
13 I dao sam vam zemlju za koju se niste trudili i gradove koje niste gradili, i u njima prebivate; i hranite se od vinograda i maslinika koje niste posadili.
14 Stoga se sada bojte GOSPODINA i služite mu iskreno i u istini; i odbacite bogove kojima su vaši oci služili s one strane Rijeke i u Egiptu, i služite GOSPODINU.
15 “A ako vam se čini lošim služiti GOSPODINU, izaberite danas kome ćete služiti: ili bogovima kojima su vaši oci služili s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca, u čijoj zemlji prebivate; no ja i moj dom služit ćemo GOSPODINU.”
16 I odgovori narod, rekavši: “Ne dao Bog da ostavimo GOSPODINA, da služimo drugim bogovima;
17 jer je GOSPODIN, Bog naš, taj koji je nas i naše oce izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva, i koji je učinio ta golema znamenja pred našim očima i očuvao nas na svemu putu kojim smo išli i među svim narodima posred kojih smo prolazili.
18 GOSPODIN je ispred nas protjerao sav taj narod, i Amorejce koji su živjeli u ovoj zemlji: stoga ćemo i mi služiti GOSPODINU; jer je on naš Bog.”
19 I reče Jošua narodu: “Ne možete vi služiti GOSPODINU, jer je on sveti Bog; on je ljubomoran Bog; on neće opraštati vaše prijestupe ni vaše grijehe.
20 Ako ostavite GOSPODINA i stanete služiti tuđim bogovima, tada će se on okrenuti i nauditi vam, i uništiti vas, nakon što vam je bio učinio dobro.”
21 I odvrati narod Jošui: “Ne, nego ćemo služiti GOSPODINU.”
22 Tada Jošua reče narodu: “Svjedoci ste sami protiv sebe da ste si izabrali GOSPODINA da mu služite.” Oni odvratiše: “Svjedoci smo.”
23 “Uklonite, dakle,” reče on, “tuđe bogove što su među vama i priklonite svoje srce GOSPODINU, Bogu Izraelovu.”
24 I odgovori narod Jošui: “Služit ćemo GOSPODINU, Bogu svojemu, i pokoravati se njegovu glasu.”
25 Tako je Jošua taj dan sklopio savez s narodom i odredio im propis i uredbu u Šekemu.
26 I zapisa Jošua te riječi u Knjigu Božjega zakona, i uze veliki kamen te ga postavi ondje pod hrast koji bijaše kod GOSPODINOVA svetišta.
27 I reče Jošua svemu narodu: “Evo, ovaj kamen neka nam bude svjedokom, jer je čuo riječi GOSPODINOVE koje nam je on govorio; neka vam, stoga, bude svjedokom, da ne biste zanijekali svoga Boga.”
28 Tako Jošua otpusti narod da ode svatko na svoju baštinu.
29 Nakon toga Jošua, sin Nunov, sluga GOSPODINOV, umrije u starosti od stotinu i deset godina.
30 I pokopaše ga na području njegove baštine u Timnat-Serahu, koji je u Efrajimovoj gori, sjeverno od brda Gaaš.
31I služio je Izrael GOSPODINU u sve dane Jošuine, i u sve dane starješina koje su nadživjele Jošuu i koje su znale sva djela GOSPODINOVA, koja je on učinio za Izraela.
32 A Josipove kosti, koje su djeca Izraelova donijela iz Egipta, pokopaše u Šekemu, na dijelu zemljišta koje je Jakov za sto srebrnjaka kupio od sinova Hamora, oca Šekemova, i to je prešlo u baštinu djece Josipove.
33 Umrije i Eleazar, sin Aronov; i pokopaše ga na brdu koje je pripadalo njegovu sinu Pinhasu, koje mu je dano na Efrajimovoj gori.
