04 Četvrta knjiga Mojsijeva BROJEVI

1

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju u Sinajskoj pustari, u Šatoru sastanka, prvoga dana drugoga mjeseca druge godine nakon što su izašli iz zemlje egipatske, rekavši:

2 “Prebrojite svu zajednicu djece Izraelove, po njihovim obiteljima, po domu njihovih otaca, s brojem njihovih imena, svakoga muškarca glavu po glavu,

3 od dvadeset godina i naviše, sve one koji su u Izraelu sposobni ići u rat; ti i Aron ih prebrojite po njihovim vojskama.

4 I neka s vama bude po jedan čovjek od svakoga plemena; svaki glavar doma svojih otaca.

5 A ovo su imena muškaraca koji će stajati s vama: od plemena Rubenova Elisur, sin Šedeurov;

6 od Šimunova Šelumiel, sin Surišadajev;

7 od Judina Nahšon, sin Aminadabov;

8 od Jisakarova Netaneel, sin Suarov;

9 od Zebulonova Eliab, sin Helonov.

10 Za djecu Josipovu: od Efrajima Elišama, sin Amihudov; od Manašea Gamaliel, sin Pedahsurov.

11 Od Benjamina Abidan, sin Gideonijev;

12 od Dana Ahiezer, sin Amišadajev;

13 od Ašera Pagiel, sin Okranov;

14 od Gada Elijasaf, sin Deuelov;

15 od Naftalija Ahira, sin Enanov.”

16 Ti bijahu glasoviti u zajednici, knezovi plemenâ svojih otaca, glavari tisućama u Izraelu.

17 I uzeše Mojsije i Aron te muškarce koji su navedeni poimence

18 te prvoga dana drugoga mjeseca okupiše svu zajednicu i utvrdiše im rodoslovlja prema njihovim obiteljima, po domu njihovih otaca, prema broju imena od dvadeset godina starosti i naviše, glavu po glavu.

19 Kako je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju, tako ih je on prebrojio u Sinajskoj pustari.

20 Djece Rubena, Izraelova najstarijega sina, prema njihovim naraštajima i njihovim obiteljima, po domu njihovih otaca, prema broju imena, glavu po glavu, svako muško od dvadeset godina starosti i naviše, svih onih koji bijahu sposobni ići u rat,

21 onih koji bijahu prebrojeni od plemena Rubenova, bijaše četrdeset i šest tisuća i pet stotina.

22 Od djece Šimunove, prema njihovim naraštajima i njihovim obiteljima, po domu njihovih otaca, onih koji bijahu prebrojeni, prema broju imena, glavu po glavu, svako muško od dvadeset godina starosti i naviše, svih onih koji bijahu sposobni ići u rat,

23 onih koji bijahu prebrojeni od plemena Šimunova, bijaše pedeset i devet tisuća i tri stotine.

24 Od djece Gadove, prema njihovim naraštajima i njihovim obiteljima, po domu njihovih otaca, prema broju imena, od dvadeset godina starosti i naviše, svih koji bijahu sposobni ići u rat,

25 onih koji bijahu prebrojeni od plemena Gadova, bijaše četrdeset i pet tisuća šest stotina i pedeset.

26 Od djece Judine, prema njihovim naraštajima i njihovim obiteljima, po domu njihovih otaca, prema broju imena, od dvadeset godina starosti i naviše, svih koji bijahu sposobni ići u rat,

27 onih koji bijahu prebrojeni od plemena Judina, bijaše sedamdeset i četiri tisuće i šest stotina.

28 Od djece Jisakarove, prema njihovim naraštajima i njihovim obiteljima, po domu njihovih otaca, prema broju imena, od dvadeset godina starosti i naviše, svih onih koji bijahu sposobni ići u rat,

29 onih koji bijahu prebrojeni od plemena Jisakarova, bijaše pedeset i četiri tisuće i četiri stotine.

30 Od djece Zebulunove, prema njihovim naraštajima i njihovim obiteljima, po domu njihovih otaca, prema broju imena, od dvadeset godina starosti i naviše, svih onih koji bijahu sposobni ići u rat,

31 onih koji bijahu prebrojeni od plemena Zebulunova, bijaše pedeset i sedam tisuća i četiri stotine.

32 Od djece Josipove, to jest od djece Efrajimove, prema njihovim naraštajima i njihovim obiteljima, po domu njihovih otaca, prema broju imena, od dvadeset godina starosti i naviše, svih onih koji bijahu sposobni ići u rat,

33 onih koji bijahu prebrojeni od plemena Efrajimova, bijaše četrdeset tisuća i pet stotina.

34 Od djece Manašeove, prema njihovim naraštajima i njihovim obiteljima, po domu njihovih otaca, prema broju imena, od dvadeset godina starosti i naviše, svih koji bijahu sposobni ići u rat,

35 onih koji bijahu prebrojeni od plemena Manašeova, bijaše trideset i dvije tisuće i dvije stotine.

36 Od djece Benjaminove, prema njihovim naraštajima i njihovim obiteljima, po domu njihovih otaca, prema broju imena, od dvadeset godina starosti i naviše, svih onih koji bijahu sposobni ići u rat,

37 onih koji bijahu prebrojeni od plemena Benjaminova, bijaše trideset i pet tisuća i četiri stotine.

38 Od djece Danove, prema njihovim naraštajima i njihovim obiteljima, po domu njihovih otaca, prema broju imena, od dvadeset godina starosti i naviše, svih koji bijahu sposobni ići u rat,

39 onih koji bijahu prebrojeni od plemena Danova, bijaše šezdeset i dvije tisuće i sedam stotina.

40 Od djece Ašerove, prema njihovim naraštajima i njihovim obiteljima, po domu njihovih otaca, prema broju imena, od dvadeset godina starosti i naviše, svih koji bijahu sposobni ići u rat,

41 onih koji bijahu prebrojeni od plemena Ašerova, bijaše četrdeset i jedna tisuća i pet stotina.

42 Od djece Naftalijeve, u njihovim naraštajima, i prema njihovim obiteljima, po domu njihovih otaca, prema broju imena, od dvadeset godina starosti i naviše, svih koji bijahu sposobni ići u rat,

43 onih koji bijahu prebrojeni od plemena Naftalijeva, bijaše pedeset i tri tisuće i četiri stotine.

44 To su oni koji su prebrojeni, koje su prebrojili Mojsije, Aron i dvanaestorica Izraelovih knezova: svaki pojedini za dom svojih otaca.

45 Tako svih koji bijahu prebrojeni od djece Izraelove, po domovima svojih otaca, od dvadesete godine starosti i naviše, svih onih koji u Izraelu bijahu sposobni ići u rat,

46 dakle svih koji bijahu prebrojeni, bijaše šest stotina tisuća i tri tisuće pet stotina i pedeset.

47 Ali Leviti ne bijahu ubrojeni među njih prema plemenu svojih otaca;

48 jer GOSPODIN bijaše rekao Mojsiju:

49 “Samo nemoj prebrojiti Levijevo pleme, niti ih zbrajati među djecom Izraelovom.

50 Nego, odredi Levite nad Prebivalištem svjedočanstva, nad svim njegovim priborom i nad svime što mu pripada: oni neka nose Prebivalište i sav njegov pribor; i neka mu oni poslužuju i neka budu utaboreni uokolo Prebivališta.

51 Kada se Prebivalište pomiče, neka ga Leviti sruše, a kada se Prebivalište treba utaboriti, neka ga Leviti podignu; a tuđinca koji mu se približi, neka se usmrti.

52 I neka djeca Izraelova postave svoje šatore, svatko u vlastitu taboru, i svatko kraj vlastite zastave, diljem svojih vojskâ.

53 Ali Leviti neka se utabore oko Prebivališta svjedočanstva da ne bude gnjeva nad zajednicom djece Izraelove; i neka Leviti provode nadzor nad Prebivalištem svjedočanstva.”

54 I učiniše djeca Izraelova u skladu sa svime što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju; tako učiniše.

2

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju i Aronu, rekavši:

2 “Neka se svaki čovjek od djece Izraelove utabori kod vlastite zastave s oznakom svoga otačkoga doma; neka se utabore izdaleka uokolo Šatora sastanka.

3 “I neka se s istočne strane, prema izlasku sunca, utabore oni od zastave Judina tabora po svojim vojskama; i neka Nahšon, sin Aminadabov, bude glavar djece Judine.

4 Njegove vojske, i onih od njih koji bijahu prebrojeni, bijaše sedamdeset i četiri tisuće i šest stotina.

5 Do njega neka se utabori pleme Jisakarovo; i neka Netaneel, sin Suarov, bude glavar djece Jisakarove.

6 Njegove vojske, i onih koji od nje bijahu prebrojeni, bijaše pedeset i četiri tisuće i četiri stotine.

7 Zatim pleme Zebulunovo; i neka Eliab, sin Helonov, bude glavar djece Zebulunove.

8 Njegove vojske, i onih koji od nje bijahu prebrojeni, bijaše pedeset i sedam tisuća i četiri stotine.

9 Svih onih koji bijahu prebrojeni u Judinu taboru bijaše stotinu osamdeset i šest tisuća i četiri stotine po njihovim vojskama. Oni neka kreću prvi.

10 S južne strane neka bude zastava Rubenova tabora, po njihovim vojskama; i neka glavar djece Rubenove bude Elisur, sin Šedeurov.

11 Njegove vojske, i svih onih koji od nje bijahu prebrojeni, bijaše četrdeset i šest tisuća i pet stotina.

12 Do njega neka se utabori pleme Šimunovo; i neka glavar djece Šimunove bude Šelumiel, sin Surišadajev.

13 Njegove vojske, i onih od njih koji bijahu prebrojeni, bijaše pedeset i devet tisuća i tri stotine.

14 Zatim pleme Gadovo; i neka glavar sinova Gadovih bude Elijasaf, sin Reuelov.

15 Njegove vojske, i onih od njih koji bijahu prebrojeni, bijaše četrdeset i pet tisuća šest stotina i pedeset.

16 Svih onih koji bijahu prebrojeni u Rubenovu taboru bijaše stotinu pedeset i jedna tisuća i četiri stotine i pedeset po njihovim vojskama. I neka oni kreću drugi po redu.

17 Zatim neka ide naprijed Šator sastanka zajedno s taborom Levijevaca usred tabora: kako su utaboreni, tako neka i kreću; svatko na svome mjestu uz svoje zastave.

18 Sa zapadne strane neka bude zastava Efrajimova tabora, po njihovim vojskama; i neka glavar djece Efrajimove bude Elišama, sin Amihudov.

19 Njegove vojske, i onih od njih koji bijahu prebrojeni, bijaše četrdeset tisuća i pet stotina.

20 Neka do njega bude pleme Manašeovo; i neka glavar djece Manašeove bude Gamaliel, sin Pedahsurov.

21 Njegove vojske, i onih od njih koji bijahu prebrojeni, bijaše trideset i dvije tisuće i dvije stotine.

22 Zatim pleme Benjaminovo; i neka glavar sinova Benjaminovih bude Abidan, sin Gideonijev.

23 Njegove vojske, i onih od njih koji bijahu prebrojeni, bijaše trideset i pet tisuća i četiri stotine.

24 Svih onih koji bijahu prebrojeni od Efrajimova tabora bijaše stotinu i osam tisuća i jedna stotina, po njihovim vojskama. Oni neka kreću treći po redu.

25 Zastava Danova tabora neka bude sa sjeverne strane kod njihovih vojskâ; i neka glavar djece Danove bude Ahiezer, sin Amišadajev.

26 Njegove vojske, i onih od njih koji bijahu prebrojeni, bijaše šezdeset i dvije tisuće i sedam stotina.

27 Do njega neka se utabori pleme Ašerovo; i neka glavar djece Ašerove bude Pagiel, sin Okranov.

28 Njegove vojske, i onih od njih koji bijahu prebrojeni, bijaše četrdeset i jedna tisuća i pet stotina.

29 Zatim pleme Naftalijevo; i neka glavar djece Naftalijeve bude Ahira, sin Enanov.

30 Njegove vojske, i onih od njih koji bijahu prebrojeni, bijaše pedeset i tri tisuće i četiri stotine.

31 Svih koji bijahu prebrojeni u Danovu taboru bijaše stotinu pedeset i sedam tisuća i šest stotina. Neka oni idu posljednji sa svojim zastavama.

32 To su oni od djece Izraelove koji su bili prebrojeni po domu svojih otaca: svih koji su prebrojeni u taborima po svojim vojskama bijaše šest stotina i tri tisuće pet stotina i pedeset.

33 Ali Leviti nisu bili ubrojeni među djecu Izraelovu; kao što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.

34 I postupiše djeca Izraelova u skladu sa svime onime što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju: tako su taborovali kod svojih zastava i tako su kretali naprijed, svatko po svojoj obitelji, prema domu svojih otaca.

3

1 Ovo su također naraštaji Aronovi i Mojsijevi u dan kada je GOSPODIN govorio s Mojsijem na Sinajskome brdu.

2 A ovo su imena Aronovih sinova: prvorođenac Nadab, i Abihu, Eleazar, i Itamar.

3 To su imena Aronovih sinova, svećenika koji bijahu pomazani, koje je on posvetio da služe u svećeničkoj službi.

4 No Nadab i Abihu umriješe pred GOSPODINOM kada su ono u Sinajskoj pustari prinosili tuđi oganj pred GOSPODINOM; a budući da oni nisu imali djece, Eleazar i Itamar vršili su svećeničku službu u nazočnosti svoga oca Arona.

5 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

6 “Privedi bliže Levijevo pleme, i postavi ih pred svećenika Arona da mu poslužuju.

7 I neka oni obdržavaju njegovu dužnost, i dužnost sve zajednice pred Šatorom sastanka, da obavljaju službu u Prebivalištu.

8 I neka oni održavaju sve predmete iz Šatora sastanka, i dužnost djece Izraelove, obavljajući službu u Prebivalištu.

9 I daj Levite Aronu i njegovim sinovima: njih mu u potpunosti daju djeca Izraelova.

10 I odredi Arona i njegove sinove pa neka oni obavljaju svoju svećeničku službu: a tuđinca koji se približi, neka se usmrti.”

11 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

12 “Ja sam, evo, uzeo Levite između djece Izraelove umjesto svih prvorođenaca koji otvaraju maternicu među djecom Izraelovom: neka, stoga, Leviti budu moji.

13 Budući da su svi prvorođenci moji, jer sam onoga dana kada sam pobio sve prvorođence u zemlji egipatskoj, sebi posvetio sve prvorođence u Izraelu, i ljude i stoku, oni će biti moji: ja sam GOSPODIN.”

14 I prozbori GOSPODIN Mojsiju u Sinajskoj pustari, rekavši:

15 “Prebroji djecu Levijevu prema domu njihovih otaca, prema njihovim obiteljima: prebroji svako muško od mjesec dana starosti i naviše.”

16 I prebroji ih Mojsije po riječi GOSPODINOVOJ, kao što mu bijaše zapovjeđeno.

17 Ovo bijahu sinovi Levijevi po svojim imenima: Geršon, Kehat i Merari.

18 A ovo su imena Geršonovih sinova po njihovim obiteljima: Libni i Šimi.

19 I sinovi Kehatovi po svojim obiteljima: Amram, Ishar, Hebron i Uziel.

20 I sinovi Merarijevi po svojim obiteljima: Mahli i Muši. To su obitelji Levita prema domu svojih otaca.

21 Od Geršona bijaše obitelj Libnijaca i obitelj Šimijaca. To su obitelji Geršonovaca.

22 Onih od njih koji su prebrojeni, prema broju svih muškaraca od mjesec dana starosti i naviše, to jest onih od njih koji su prebrojeni, bijaše sedam tisuća i pet stotina.

23 Obitelji Geršonovaca neka budu utaborene iza Prebivališta prema zapadu.

24 A glavar otačkoga doma Geršonovaca neka bude Elijasaf, sin Laelov.

25 I neka dužnost Geršonovih sinova u Šatoru sastanka bude Prebivalište, i Šator, njegov pokrov, i zavjesa ulaza Šatora sastanka,

26 i dvorišne zavjese, i zavjesa na ulazu u dvorište koje je uokolo Prebivališta i uokolo žrtvenika, i užad za njih, za svu njihovu službu.

27 A od Kehata bijaše obitelj Amramovaca, i obitelj Jisharijevaca, i obitelj Hebronaca, i obitelj Uzielovaca. To su obitelji Kehatovaca.

28 Broj svih muškaraca, od mjesec dana starosti i naviše, bijaše osam tisuća i šest stotina, za održavanje dužnosti u svetištu.

29 Obitelji Kehatovih sinova neka budu utaborene sa strane Prebivališta prema jugu.

30 A glavar otačkoga doma obitelji Kehatovaca neka bude Elisafan, sin Uzielov.

31 Njihova dužnost neka bude Kovčeg, i stol, i svijećnjak, i žrtvenici, i pribor Svetišta kojim poslužuju, i zavjesa, i sva njihova služba.

32 I neka Eleazar, sin svećenika Arona, bude glavar nad Levitima, i neka ima nadzor nad onima koji obavljaju dužnost u Svetištu.

33 Od Merarija bijaše obitelj Mahlijevaca i obitelj Mušijevaca. To su Merarijeve obitelji.

34 Onih od njih koji bijahu prebrojeni, prema broju svih muškaraca od mjesec dana starosti i naviše, bijaše šest tisuća i dvije stotine.

35 A glavar otačkoga doma Merarijevih obitelji bijaše Suriel, sin Abihajilov. Oni neka budu utaboreni sa strane Prebivališta prema sjeveru.

36 Pod nadzorom i brigom Merarijevih sinova neka budu daske Prebivališta, i njihove prečage, i njihovi stupovi, i njihova podnožja, i sav njihov pribor i sve što tome služi;

37 i stupovi okolnoga dvorišta, i njihova podnožja, i njihovi klinovi, i njihovi konopci.

38 Ali oni koji su utaboreni ispred Prebivališta prema istoku, to jest pred Šatorom sastanka s istoka, neka budu Mojsije, Aron i njegovi sinovi, i neka oni vode brigu o Svetištu u ime djece Izraelove; a tuđinca koji bi se približio, neka se usmrti.

39 Svih koji od Levitâ bijahu prebrojeni, koje su Mojsije i Aron prebrojili po GOSPODINOVOJ zapovijedi, po njihovim obiteljima, svih muškaraca od mjesec dana starosti i naviše, bijaše dvadeset i dvije tisuće.

40 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Prebroji sve muške prvorođence djece Izraelove od mjesec dana starosti i naviše, i uzmi broj njihovih imena.

41 I uzmi Levite za mene, ja sam GOSPODIN, umjesto svih prvorođenaca među djecom Izraelovom; i stoku Levitâ umjesto svih prvenaca među stokom djece Izraelove.”

42 I prebroji Mojsije, kao što mu je GOSPODIN zapovjedio, sve prvorođence među djecom Izraelovom

43 i sve muške prvorođence prema broju imena, od mjesec dana starosti i naviše. Onih koji bijahu prebrojeni bijaše dvadeset i dvije tisuće i dvije stotine sedamdeset i tri.

44 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

45 “Uzmi Levite umjesto svih prvorođenaca među djecom Izraelovom, i stoku Levitâ umjesto njihove stoke; i neka Leviti budu moji: ja sam GOSPODIN.

46 A za one koje treba otkupiti, onu dvije stotine sedamdeset i trojicu od prvorođenaca djece Izraelove kojih je više negoli Levitâ,

47 uzmi pet šekela po glavi. Prema šekelu Svetišta uzmi (šekel je dvadeset gera).

48 I daj taj novac, kojim treba otkupiti one koji su prekobrojni, Aronu i njegovim sinovima.”

49 I uze Mojsije novac za otkup onih koji bijahu povrh onih koje su otkupili Leviti.

50 I uze on novac od prvorođenaca djece Izraelove: tisuću tri stotine šezdeset i pet šekela, prema šekelu Svetišta.

51 I dade Mojsije novac od onih koji bijahu otkupljeni Aronu i njegovim sinovima, prema riječi GOSPODINOVOJ, kao što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.

4

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju i Aronu, rekavši:

2 “Oduzmite zbroj Kehatovih sinova od sinova Levijevih, po njihovim obiteljima, prema domu njihovih otaca:

3 od trideset godina starosti i naviše, sve do pedeset godina starosti, sve koji spadaju u vojsku, da obavljaju posao u Šatoru sastanka.

4 Ovo će biti služba Kehatovih sinova u Šatoru sastanka: briga za ono najsvetije.

5 A kada polazi tabor, neka dođu Aron i njegovi sinovi, neka skinu pokrovnu zavjesu i neka njome prekriju Kovčeg svjedočanstva;

6 i neka na nj stave pokrov od jazavčjih koža, i neka preko njih razastru posve plavo platno i neka umetnu njegove motke.

7 I po stolu za prinošenje kruha neka razastru plavo platno i neka na nj stave tanjure, i žlice, i zdjele, i poklopce da se njima pokrije; i neka na njemu bude trajni kruh.

8 I neka po tome prostru skrletno platno i prekriju s pokrovom od jazavčjih koža, i neka umetnu njegove motke.

9 I neka uzmu plavo platno i prekriju svijećnjak za svjetlo, i njegove svjetiljke, i njegova kliješta, i njegove pepeljare, i sve njegove posude za ulje, čime ga opslužuju.

10 I neka ga zajedno sa svim njegovim priborom stave u pokrov od jazavčjih koža i neka to postave na nosiljku.

11 I po zlatnom žrtveniku neka prostru plavu tkaninu i prekriju ga pokrovom od jazavčjih koža, i neka stave njegove motke.

12 I neka uzmu sve predmete za službu, kojima službuju u svetištu, i neka ih stave u plavo platno, i prekriju pokrovom od jazavčjih koža, i neka ih stave na nosiljku.

13 I neka uklone pepeo sa žrtvenika i neka po njemu prostru grimizno platno.

14 I neka na nj stave sav njegov pribor kojim služe oko njega: kadionike, vilice, i lopatice, i zdjele – sve predmete za žrtvenik; i neka po njemu prostru pokrov od jazavčjih koža, i neka mu umetnu motke.

15 A kada Aron i njegovi sinovi završe s pokrivanjem svetišta i svega pribora koji pripada svetištu, kada tabor bude spreman za polazak, neka nakon toga Kehatovi sinovi dođu da to ponesu: no neka ne dotiču ništa sveto, da ne poginu. To je breme Kehatovih sinova u Šatoru sastanka.

16 A u službu Eleazara, sina svećenika Arona, spada ulje za svjetlo, i miomirisni kâd, i svakodnevni jestivi prinos, i ulje pomazanja, i nadzor nad svim svetištem i svime što je u njemu, u svetištu, i njegovim priborom.”

17 I prozbori GOSPODIN Mojsiju i Aronu, rekavši:

18 “Nemojte od Levita isključivati pleme obitelji Kehatovaca;

19 nego ovako postupajte s njima da bi živjeli i da ne bi poginuli kada se primiču onom najsvetijem: neka uđu Aron i njegovi sinovi i odrede svakoga za njegovu službu i za njegovo breme:

20 ali neka ne ulaze pogledati tada kada se prekrivaju svetinje, da ne bi poginuli.”

21 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

22 “Uzmite i zbroj Geršonovih sinova po njihovim otačkim domovima, po njihovim obiteljima,

23 od trideset godina starosti i naviše, i prebroji ih sve do pedeset godina starosti; sve one koji ulaze obavljati službu da obavljaju posao u Šatoru sastanka.

24 Ovo je služba obitelji Geršonovaca u pogledu služenja i bremenâ:

25 neka nose zavjese Prebivališta, i Šator sastanka, njegov pokrov, i pokrov od jazavčjih koža što je nad njim, i zavjesu od ulaza Šatora sastanka,

26 i zavjese dvorišta, i zavjesu za vrata na ulazu dvorišta što je kod Prebivališta i uokolo žrtvenika, i njihove konopce, i sav pribor za njihovu službu, i sve što je za njih načinjeno: tako neka oni služe.

27 Po nalogu Arona i njegovih sinova neka se provodi sva služba sinovâ Geršonovaca u pogledu svih njihovih bremena i sve njihove službe: njih zadužite za sva njihova bremena.

28 To je služba obitelji Geršonovih sinova u Šatoru sastanka: njihova dužnost bit će pod rukovodstvom Itamara, sina svećenika Arona.

29 Što se tiče Merarijevih sinova, njih prebroji po njihovim obiteljima, prema domu njihovih otaca;

30 prebroji ih od trideset godina starosti i naviše, sve do pedeset godina starosti, svakoga tko ulazi u službu da obavljaju posao u Šatoru sastanka.

31 A ovo im je dužnost u pogledu njihova bremena, u skladu sa svom njihovom službom u Šatoru sastanka: daske Prebivališta, i njihove prečke, i njihovi stupovi, i njihova podnožja,

32 i stupovi što su uokolo dvorišta, i njihova podnožja, i njihovi klinovi, i njihovi konopci, sa svim njihovim priborom i svom njihovom službom; i nabroji poimence predmete koji spadaju u njihovo breme.

33 To je služba obitelji Merarijevih sinova, u skladu sa svom njihovom službom u Šatoru sastanka, pod rukovodstvom Itamara, sina svećenika Arona.”

34 I prebrojiše Mojsije, Aron i glavari zajednice sinove Kehatovaca po njihovim obiteljima i prema domu njihovih otaca,

35 od trideset godina starosti i naviše, sve do pedeset godina starosti, svakoga tko ulazi u službu, za posao u Šatoru sastanka.

36 A onih koje su prebrojili po njihovim obiteljima bijaše dvije tisuće sedam stotina i pedeset.

37 To bijahu oni koji su prebrojeni od obitelji Kehatovaca, svi oni koji mogu obavljati službu u Šatoru sastanka, koje su Mojsije i Aron po GOSPODINOVOJ zapovijedi prebrojili rukom Mojsijevom.

38 I onih koji su prebrojeni od Geršonovih sinova, po njihovim obiteljima i prema domu njihovih otaca,

39 i to od trideset godina starosti i naviše, sve do pedeset godina starosti, svakoga koji ulazi u službu, za posao u Šatoru sastanka,

40 dakle, onih od njih koji su prebrojeni, po svojim obiteljima, prema domu svojih otaca, bijaše dvije tisuće šest stotina i trideset.

41 To su oni koji su prebrojeni od obitelji Geršonovih sinova, od svih koji mogu obavljati službu u Šatoru sastanka, koje su Mojsije i Aron prebrojili po GOSPODINOVOJ zapovijedi.

42 I onih koji bijahu prebrojeni od obitelji Merarijevih sinova, po svojim obiteljima, prema domu svojih otaca,

43 od trideset godina starosti i naviše, sve do pedeset godina starosti, svakoga koji ulazi u službu, za posao u Šatoru sastanka,

44 dakle onih od njih koji su prebrojeni po svojim obiteljima, bijaše tri tisuće i dvije stotine.

45 To su oni koji bijahu prebrojeni od obitelji Merarijevih sinova, koje su Mojsije i Aron prema riječi GOSPODINOVOJ prebrojili rukom Mojsijevom.

46 Svih njih koji bijahu prebrojeni od Levita, koje su prebrojili Mojsije, Aron i glavari Izraela, po njihovim obiteljima, prema domu njihovih otaca,

47 od trideset godina starosti i naviše, sve do pedeset godina starosti, svakoga tko je došao vršiti službu posluživanja i službu nošenja u Šatoru sastanka,

48 dakle onih od njih koji su prebrojeni, bijaše osam tisuća pet stotina i osamdeset.

49 Prema GOSPODINOVOJ zapovijedi oni bijahu prebrojeni rukom Mojsijevom, svatko prema svojoj službi i prema svome bremenu: tako ih je prebrojio, kao što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.

5

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

2 “Zapovijedi djeci Izraelovoj neka iz tabora odstrane svakoga gubavca, i svakoga tko ima ikakav izljev, i svakoga tko se onečisti mrtvacem;

3 i muško i žensko odstranite: izvan tabora ih izvedite da ne onečiste tabore onih usred kojih ja prebivam.”

4 I učiniše djeca Izraelova tako i odstraniše ih iz tabora: onako kako je GOSPODIN rekao Mojsiju, tako djeca Izraelova učiniše.

5 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

6 “Reci djeci Izraelovoj: Kada koji muškarac ili žena počine bilo koji grijeh što ga ljudi čine, tako da sagriješi protiv GOSPODINA, i ta osoba bude kriva,

7 neka priznaju svoj grijeh koji su počinili: neka on nadoknadi svoj prijestup u potpunosti, doda tome petinu i preda je onome protiv koga se ogriješio.

8 Ali ako taj čovjek nema rođaka kome bi se nadoknadilo štetu, neka se šteta nadoknadi GOSPODINU, to jest svećeniku; uz ovna pomirenja, s kojim se za njega treba obaviti pomirenje.

9 I svaki prinos, od svih svetih stvari djece Izraelove koje ona donose svećeniku, neka bude njegov.

10 I sve što god netko posveti, neka bude njegovo: što god itko dade svećeniku, neka bude njegovo.”

11 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

12 “Govori djeci Izraelovoj i reci im: Ako nekome žena zastrani i ogriješi se protiv njega,

13 i neki muškarac legne s njom, no to bude skriveno očima njezina muža, i zatajeno, i ona bude okaljana, a nema svjedoka protiv nje, niti je bila zatečena na djelu,

14 a njega obuzme duh ljubomore pa postane ljubomoran na svoju ženu, koja je oskvrnuta; ili ako ga obuzme duh ljubomore pa bude ljubomoran na svoju ženu, a ona nije oskvrnuta,

15 neka tada taj muž dovede svoju ženu svećeniku i neka prinese žrtvu za nju: desetinu efe ječmena brašna. Neka ne polijeva ulje po tome niti ne stavlja tamjan, jer je to prinos za ljubomoru, prinos za spomen, koji podsjeća na zlodjelo.

16 I neka je svećenik privede i postavi pred GOSPODINA.

17 I neka svećenik u zemljanoj posudi uzme svetu vodu, i neka uzme prašinu što je na podu Prebivališta i sipa je u vodu.

18 Neka zatim svećenik postavi ženu pred GOSPODINA, otkrije ženi glavu i stavi joj u ruke prinos za spomen, to jest prinos za ljubomoru; i neka svećenik u svojoj ruci drži gorku vodu koja izaziva prokletstvo.

19 Neka tada svećenik zakune ženu i neka joj kaže: ‘Ako nijedan muškarac nije legao s tobom, i ako nisi zastranila u nečistoću s drugim namjesto svoga muža, budi slobodna od ove gorke vode koja izaziva prokletstvo;

20 ali ako si zastranila k drugome namjesto svoga muža, i ako si okaljana, jer je s tobom ležao neki muškarac osim tvoga muža’,

21 neka tada svećenik zakune ženu prokletstvom, i neka svećenik kaže ženi: ‘Neka te GOSPODIN učini kletvom i prokletstvom u tvome narodu kada GOSPODIN učini da ti sagnjili bedro i nabrekne trbuh.

22 A ova voda koja izaziva prokletstvo neka uđe u tvoju utrobu i učini da ti nabrekne trbuh i sagnjili bedro.’ A žena neka kaže: ‘Amen, amen.’

23 I neka svećenik upiše ta prokletstva u knjigu i neka ih izbriše s gorkom vodom.

24 I neka dade ženi piti tu gorku vodu koja izaziva prokletstvo; i ući će u nju voda koja izaziva prokletstvo i postati gorčinom.

25 Neka tada svećenik uzme prinos za ljubomoru iz ženine ruke i neka tim prinosom njiše pred GOSPODINOM i prinese ga na žrtveniku:

26 i neka svećenik uzme pregršt od prinosa, to jest spomen od njega, i spali to na žrtveniku; i neka zatim dade ženi piti onu vodu.

27 Pošto joj je dao piti vodu, tada će, ako je ona okaljana i ako se ogriješila protiv svoga muža, ta voda koja izaziva prokletstvo ući u nju i postati gorčinom; i trbuh će joj nabreknuti i bedro će joj sagnjiliti, i ta će žena biti prokletstvo u svome narodu.

28 A ako žena ne bude okaljana, nego čista, tada će biti oslobođena, i začinjati će sjeme.

29 To je zakon o ljubomori, kada žena zastrani k drugome umjesto svome mužu i bude okaljana,

30 ili kada njega obuzme duh ljubomore pa bude ljubomoran na svoju ženu i postavi ženu pred GOSPODINA pa svećenik provede nad njom sav ovaj zakon.

31 Tada će muž biti nedužan od grijeha, a ta će žena nositi svoju opačinu.”

6

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

2 “Govori djeci Izraelovoj i reci im: Kada se neki muškarac ili žena odvoje da se zavjetuju nazirejskim zavjetom, da se odvoje GOSPODINU,

3 neka se on odvoji od vina i jakoga pića, i neka ne pije ocat od vina ili ocat od jakoga pića, niti ikakav sok od grožđa, ni ne jede svježe ili suho grožđe.

4 Sve dane svoje odvojenosti neka ne jede ništa što je spravljeno od vinove loze, od koštica do ljuske.

5 Sve dane njegova zavjeta odvojenosti neka mu na glavu ne dolazi britva: dokle god se ne navrše ti dani za kojih se odvojio GOSPODINU neka bude svet, i neka pusti uvojke kose na svojoj glavi da mu rastu.

6 Sve dane za kojih se odvojio GOSPODINU neka se ne primiče nikakvu mrtvu tijelu.

7 Neka se, kada oni umru, ne onečišćuje zbog svoga oca ili zbog svoje majke, zbog svoga brata ili zbog svoje sestre; jer mu je na glavi posvećenje njegova Boga.

8 Sve dane svoje odvojenosti on je svet GOSPODINU.

9 Ako netko kod njega iznenada umre pa on onečisti svoju posvećenu glavu, neka tada obrije glavu u dan svoga očišćenja; neka je obrije sedmoga dana.

10 I neka osmoga dana donese svećeniku dvije grlice, ili dva mlada goluba, do ulaza Šatora sastanka.

11 I neka svećenik prinese jedno kao žrtvu za grijeh, a drugo kao žrtvu paljenicu; i neka za njega obavi pomirenje, jer je sagriješio kod mrtvaca; i neka mu istoga dana posveti glavu.

12 I neka on posveti GOSPODINU dane svoje odvojenosti, i neka dovede janje od godinu dana kao žrtvu za prijestup: ali oni dani od prije su propali, zato što je oskvrnuta njegova odvojenost.

13 I ovo je zakon za nazireja: kada se ispune dani njegove odvojenosti neka ga se dovede do ulaza Šatora sastanka.

14 I neka on prinese svoj prinos GOSPODINU: jednoga janjca od godinu dana, bez mane, kao žrtvu paljenicu, i jedno žensko janje od godinu dana, bez mane, kao žrtvu za grijeh, i jednoga ovna bez mane, kao pomirbeni prinos,

15 i košaru beskvasnoga kruha, kolače od finoga brašna izmiješene s uljem, i prevrte od beskvasnoga kruha premazane uljem, i njihov jestivi prinos, i njihove ljevanice.

16 I neka ih svećenik donese pred GOSPODINA i neka prinese njegovu žrtvu za grijeh, i njegovu žrtvu paljenicu;

17 i neka prinese ovna kao pomirbeni prinos GOSPODINU, s košarom beskvasnoga kruha. Svećenik neka prinese i njegov jestivi prinos i njegovu ljevanicu.

18 I neka nazirej kod ulaza Šatora sastanka obrije glavu svoje odvojenosti, i neka uzme kosu od glave svoje odvojenosti i stavi je u oganj što je pod pomirbenim prinosima.

19 I neka svećenik uzme kuhanu plećku od ovna, i jedan beskvasni kolač iz košare i jednu beskvasnu prevrtu, i neka to stavi na ruke nazireju nakon što je obrijana kosa njegove odvojenosti.

20 I neka svećenik njiše time na obrtanu žrtvu GOSPODINU: to je sveto za svećenika, zajedno s obrtanim grudima i podizanom plećkom. Nakon toga nazirej može piti vino.

21 To je zakon za nazireja koji se zavjetovao, i za njegov prinos GOSPODINU za njegovu odvojenost, uz ono što mu ruka pribavi: prema zavjetu kojim se zavjetovao, tako mora postupiti po zakonu svoje odvojenosti.”

22 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši mu:

23 “Reci Aronu i njegovim sinovima: ‘Ovako blagoslivljajte djecu Izraelovu, govoreći im:

24 Blagoslovio te GOSPODIN i čuvao te.

25 Neka te GOSPODIN obasja svojim licem i bude ti milostiv.

26 Neka GOSPODIN podigne svoje lice na tebe i dade ti mir.’

27 I neka polažu moje ime na djecu Izraelovu; i ja ću ih blagoslivljati.”

7

1 Onoga dana kada je Mojsije u potpunosti sastavio Prebivalište, i pomazao ga i posvetio, i sav njegov pribor, i pomazao i posvetio žrtvenik i sve njegovo posuđe,

2 Izraelovi knezovi, glavari doma svojih otaca, knezovi plemenâ koji bijahu nad onima koji su prebrojeni, doniješe prinos.

3 Svoj prinos doniješe oni pred GOSPODINA: šest prekrivenih kola i dvanaest volova; po jedna kola na dvojicu knezova i po vola za svakog pojedinog; i dovedoše ih pred Prebivalište.

4 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

5 “Uzmi to od njih, da bude za službu u Šatoru sastanka, i predaj Levitima, svakome prema njegovoj službi.”

6 I uze Mojsije kola i volove i dade ih Levitima.

7 Dvoja kola i četiri vola dade on Geršonovim sinovima, prema njihovoj službi.

8 A četvora kola i osam volova dade Merarijevim sinovima, prema njihovoj službi pod rukovodstvom Itamara, sina svećenika Arona.

9 Ali Kehatovim sinovima ne dade ništa, jer je služba za Svetište, koja im je pripala, bilo to da nose teret na svojim ramenima.

10 I priniješe knezovi za posvetu žrtvenika u dan kada je on pomazan, to jest knezovi priniješe svoj prinos pred žrtvenikom.

11 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Neka svaki knez svoj prinos prinosi u svoj dan, za posvetu žrtvenika.”

12 Onaj koji je svoj prinos prinio prvoga dana bijaše Nahšon, sin Aminadabov, iz plemena Judina.

13 Njegov prinos bijaše jedna srebrna zdjela teška stotinu i trideset šekela i jedna srebrna zdjelica od sedamdeset šekela, prema šekelu Svetišta, oboje ispunjeno finim brašnom izmiješenim s uljem za jestivi prinos;

14 jedna zlatna šalica od deset šekela puna kâda;

15 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana, za žrtvu paljenicu;

16 jedan kozlić za žrtvu za grijeh;

17 a za pomirbene prinose dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet janjaca od godinu dana: to bijaše prinos Nahšona, Aminadabova sina.

18 Drugi dan je prinosio Netaneel, sin Zuarov, knez Jisakarov.

19 On je kao svoj prinos prinio jednu srebrnu zdjelu, težina joj bijaše stotinu i trideset šekela, jednu srebrnu zdjelicu od sedamdeset šekela, prema šekelu Svetišta, oboje puno finoga brašna izmiješena s uljem za jestivi prinos;

20 jednu zlatnu šalicu od deset šekela punu kâda;

21 jednoga junca, jednoga ovna, jedno janje od godinu dana, za žrtvu paljenicu;

22 jednoga kozlića za žrtvu za grijeh;

23 a za pomirbene prinose dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet janjaca od godinu dana: to bijaše prinos Netaneela, sina Zuarova.

24 Treći dan je prinosio Elijab, sin Helonov, knez djece Zebulunove.

25 Njegov prinos bijaše jedna srebrna zdjela teška stotinu i trideset šekela i jedna srebrna zdjelica od sedamdeset šekela, prema šekelu Svetišta, oboje ispunjeno finim brašnom izmiješenim s uljem za jestivi prinos;

26 jedna zlatna šalica od deset šekela puna kâda;

27 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana, za žrtvu paljenicu;

28 jedan kozlić za žrtvu za grijeh;

29 a za pomirbene prinose dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet janjaca od godinu dana: to bijaše prinos Elijaba, sina Helonova.

30 Četvrtoga dana prinosio je Elisur, sin Šedeurov, knez djece Rubenove.

31 Njegov prinos bijaše jedna srebrna zdjela teška stotinu i trideset šekela i jedna srebrna zdjelica od sedamdeset šekela, prema šekelu Svetišta, oboje ispunjeno finim brašnom izmiješenim s uljem za jestivi prinos;

32 jedna zlatna šalica od deset šekela puna kâda;

33 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana, za žrtvu paljenicu;

34 jedan kozlić za žrtvu za grijeh;

35 a za pomirbene prinose dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet janjaca od godinu dana: to bijaše prinos Elisura, sina Šedeurova.

36 Petoga dana prinosio je Šelumiel, sin Surišadajev, knez djece Šimunove.

37 Njegov prinos bijaše jedna srebrna zdjela teška stotinu i trideset šekela i jedna srebrna zdjelica od sedamdeset šekela, prema šekelu Svetišta, oboje ispunjeno finim brašnom izmiješenim s uljem za jestivi prinos;

38 jedna zlatna šalica od deset šekela puna kâda;

39 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana, za žrtvu paljenicu;

40 jedan kozlić za žrtvu za grijeh;

41 a za pomirbene prinose dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet janjaca od godinu dana: to bijaše prinos Šelumiela, sina Surišadajeva.

42 Šestoga dana prinosio je Elijasaf, sin Deuelov, knez djece Gadove.

43 Njegov prinos bijaše jedna srebrna zdjela teška stotinu i trideset šekela i jedna srebrna zdjelica od sedamdeset šekela, prema šekelu Svetišta, oboje ispunjeno finim brašnom izmiješenim s uljem za jestivi prinos;

44 jedna zlatna šalica od deset šekela puna kâda;

45 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana, za žrtvu paljenicu;

46 jedan kozlić za žrtvu za grijeh;

47 a za pomirbene prinose dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet janjaca od godinu dana: to bijaše prinos Elijasafa, sina Deuelova.

48 Sedmoga dana je prinosio Elišama, sin Amihudov, knez djece Efrajimove.

49 Njegov prinos bijaše jedna srebrna zdjela teška stotinu i trideset šekela i jedna srebrna zdjelica od sedamdeset šekela, prema šekelu Svetišta, oboje ispunjeno finim brašnom izmiješenim s uljem za jestivi prinos;

50 jedna zlatna šalica od deset šekela puna kâda;

51 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana, za žrtvu paljenicu;

52 jedan kozlić za žrtvu za grijeh;

53 a za pomirbene prinose dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet janjaca od godinu dana: to bijaše prinos Elišame, sina Amihudova.

54 Osmoga dana prinosio je Gamliel, sin Pedahsurov, knez djece Manašeove.

55 Njegov prinos bijaše jedna srebrna zdjela teška stotinu i trideset šekela i jedna srebrna zdjelica od sedamdeset šekela, prema šekelu Svetišta, oboje ispunjeno finim brašnom izmiješenim s uljem za jestivi prinos;

56 jedna zlatna šalica od deset šekela puna kâda;

57 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana, za žrtvu paljenicu;

58 jedan kozlić za žrtvu za grijeh;

59 a za pomirbene prinose dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet janjaca od godinu dana: to bijaše prinos Gamliela, sina Pedahsurova.

60 Devetoga dana prinosio je Abidan, sin Gidonijev, knez djece Benjaminove.

61 Njegov prinos bijaše jedna srebrna zdjela teška stotinu i trideset šekela i jedna srebrna zdjelica od sedamdeset šekela, prema šekelu Svetišta, oboje ispunjeno finim brašnom izmiješenim s uljem za jestivi prinos;

62 jedna zlatna šalica od deset šekela puna kâda;

63 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana, za žrtvu paljenicu;

64 jedan kozlić za žrtvu za grijeh;

65 a za pomirbene prinose dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet janjaca od godinu dana: to bijaše prinos Abidana, sina Gidonijeva.

66 Desetoga dana je prinosio Ahiezer, sin Amišadajev, knez djece Danove.

67 Njegov prinos bijaše jedna srebrna zdjela teška stotinu i trideset šekela i jedna srebrna zdjelica od sedamdeset šekela, prema šekelu Svetišta, oboje ispunjeno finim brašnom izmiješenim s uljem za jestivi prinos;

68 jedna zlatna šalica od deset šekela puna kâda;

69 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana, za žrtvu paljenicu;

70 jedan kozlić za žrtvu za grijeh;

71 a za pomirbene prinose dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet janjaca od godinu dana: to bijaše prinos Ahiezera, sina Amišadajeva.

72 Jedanaestoga dana prinosio je Pagiel, sin Okranov, knez djece Ašerove.

73 Njegov prinos bijaše jedna srebrna zdjela teška stotinu i trideset šekela i jedna srebrna zdjelica od sedamdeset šekela, prema šekelu Svetišta, oboje ispunjeno finim brašnom izmiješenim s uljem za jestivi prinos;

74 jedna zlatna šalica od deset šekela puna kâda;

75 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana, za žrtvu paljenicu;

76 jedan kozlić za žrtvu za grijeh;

77 a za pomirbene prinose dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet janjaca od godinu dana: to bijaše prinos Pagiela, sina Okranova.

78 Dvanaestoga dana prinosio je Ahira, sin Enanov, knez djece Naftalijeve.

79 Njegov prinos bijaše jedna srebrna zdjela teška stotinu i trideset šekela i jedna srebrna zdjelica od sedamdeset šekela, prema šekelu Svetišta, oboje ispunjeno finim brašnom izmiješenim s uljem za jestivi prinos;

80 jedna zlatna šalica od deset šekela puna kâda;

81 jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana, za žrtvu paljenicu;

82 jedan kozlić za žrtvu za grijeh;

83 a za pomirbene prinose dva vola, pet ovnova, pet jaraca, pet janjaca od godinu dana: to bijaše prinos Ahire, sina Enanova.

84 To bijaše posveta žrtvenika, u dan kada je bio pomazan, od Izraelovih knezova: dvanaest srebrnih zdjela, dvanaest srebrnih zdjelica, dvanaest zlatnih šalica.

85 Svaka srebrna zdjela težila je stotinu i trideset šekela, svaka zdjelica sedamdeset: sve srebrne posude težile su dvije tisuće i četiri stotine šekela, prema šekelu Svetišta.

86 Zlatnih čaša punih kâda bijaše dvanaest, svaka je težila deset šekela, prema šekelu Svetišta: svega zlata u tih čaša bijaše stotinu i dvadeset šekela.

87 Sve stoke za žrtvu paljenicu bijaše: dvanaest junaca, dvanaest ovnova, dvanaest janjaca od godinu dana, s njihovim jestivim prinosom, i dvanaest kozlića za žrtvu za grijeh.

88 A sve stoke za pomirbene prinose bijaše: dvadeset i četiri junaca, šezdeset ovnova, šezdeset jaraca, šezdeset janjaca od godinu dana. To bijaše posveta žrtvenika nakon što je bio pomazan.

89 A kada bi Mojsije odlazio u Šator sastanka razgovarati s Njim, tada bi čuo glas kako mu govori s Prijestolja milosti, koje je bilo na Kovčegu svjedočanstva, između dva keruba. I on bi govorio njemu.

8

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

2 “Govori Aronu, i reci mu: ‘Kada budeš palio svjetiljke, neka sedam svjetiljaka svijetli s prednje strane svijećnjaka.’ ”

3 I učini Aron tako: zapali on njegove svjetiljke s prednje strane svijećnjaka, kao što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.

4 I bijaše svijećnjak izrađen od kovanog zlata, iskovan od svoga podnožja do svojih cvjetova; svijećnjak je napravio prema uzorku što ga GOSPODIN bijaše pokazao Mojsiju.

5 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

6 “Uzmi Levite između djece Izraelove i očisti ih.

7 Ovako postupi s njima da ih očistiš: poškropi ih vodom očišćenja, i neka se obriju po svemu tijelu, i neka operu svoju odjeću i tako se očiste.

8 Neka tada uzmu junca s njegovim jestivim prinosom, to jest fino brašno izmiješeno s uljem, a drugoga junca uzmi ti za žrtvu za grijeh.

9 I dovedi Levite pred Šator sastanka i okupi svu zajednicu djece Izraelove.

10 Tada privedi Levite pred GOSPODINA; i neka djeca Izraelova polože svoje ruke na Levite.

11 I neka Aron prinese Levite pred GOSPODINOM kao prinos od djece Izraelove, da mogu vršiti GOSPODINOVU službu.

12 I neka zatim Leviti polože ruke na glave juncima; i prinesi jednoga junca kao žrtvu za grijeh, a drugoga kao žrtvu paljenicu GOSPODINU, da izvršiš pomirenje za Levite.

13 I postavi Levite pred Arona, i pred njegove sinove, i prinesi ih kao prinos GOSPODINU.

14 Tako odvoji Levite između djece Izraelove, i Leviti će biti moji.

15 I neka nakon toga Leviti uđu obavljati službu Šatora sastanka: ti ih očisti i prinesi ih kao prinos.

16 Jer oni su potpuno predani meni između djece Izraelove umjesto onih koji otvaraju maternicu, to jest umjesto prvorođenaca od sve djece Izraelove njih ja uzeh sebi.

17 Jer sve prvorođeno od djece Izraelove moje je, i čovjek i živina: onoga dana kada sam pobio sve prvorođence u zemlji egipatskoj, za sebe sam ih posvetio.

18 I uzeh Levite umjesto svih prvorođenaca djece Izraelove.

19 I dadoh Levite kao dar Aronu i njegovim sinovima između djece Izraelove da vrše službu djece Izraelove u Šatoru sastanka i da obavljaju pomirenje za djecu Izraelovu: da među djecom Izraelovom ne bude pošasti kada se djeca Izraelova približe Svetištu.”

20 Tada Mojsije, i Aron i sva zajednica djece Izraelove, učiniše Levitima u skladu sa svime onime što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju u pogledu Levita; tako im djeca Izraelova učiniše.

21 I očistiše se Leviti i opraše svoju odjeću, a Aron ih prinije kao prinos pred GOSPODINOM; i obavi Aron pomirenje za njih da ih očisti.

22 Nakon toga uđoše Leviti obavljati svoju službu u Šatoru sastanka pred Aronom i pred njegovim sinovima: onako kako je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju u pogledu Levita, tako im i učiniše.

23 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

24 “Ovo se odnosi na Levite: od dvadeset i pet godina starosti i naviše neka ulaze posluživati u službi Šatora sastanka,

25 a u dobi od pedeset godina neka prestanu posluživati u toj službi, i neka više ne služe.

26 No neka poslužuju sa svojom braćom u Šatoru sastanka provodeći nadzor, i neka ne vrše službu. Tako učini s Levitima u pogledu njihova zaduženja.”

9

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju u Sinajskoj pustari u prvome mjesecu druge godine nakon što su izišli iz zemlje egipatske, rekavši:

2 “Neka djeca Izraelova održe Pashu u vrijeme određeno za nju.

3 Četrnaestoga dana ovoga mjeseca, u suton, održite je u vrijeme određeno za nju: održite je prema svim njezinim obredima i po svim propisima za nju.”

4 I reče Mojsije djeci Izraelovoj neka održe Pashu.

5 I održaše oni Pashu u Sinajskoj pustari u suton četrnaestoga dana prvoga mjeseca: prema svemu što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju, tako učiniše djeca Izraelova.

6 I bijaše nekih ljudi koji bijahu onečišćeni mrtvim ljudskim tijelom pa nisu toga dana mogli držati Pashu. Oni taj dan dođoše pred Mojsija i pred Arona.

7 I rekoše mu ti ljudi: “Onečišćeni smo mrtvim ljudskim tijelom: zbog čega nam se brani da prinesemo žrtvu GOSPODINU u vrijeme koje je on odredio među djecom Izraelovom?”

8 Reče im Mojsije: “Stanite, a ja ću poslušati što će GOSPODIN zapovijediti za vas.”

9 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

10 “Reci djeci Izraelovoj: Ako itko od vas ili od vašega potomstva bude nečist zbog mrtvoga tijela ili bude daleko na putu, neka ipak održi Pashu GOSPODINU.

11 Neka je održe četrnaestoga dana drugoga mjeseca u suton i neka je jedu s neukvasanim kruhom i gorkim biljem.

12 Neka ništa od nje ne ostavljaju do jutra i ne lome joj nijednu kost: neka je održe prema svim propisima za Pashu.

13 Ali onaj tko je čist i nije na putu, a propusti održati Pashu, neka se ta duša istrijebi iz svoga naroda: budući da nije donio GOSPODINOV prinos u vrijeme određeno za nj, neka taj čovjek nosi svoj grijeh.

14 A ako među vama boravi kakav stranac i želi održati Pashu GOSPODINU, neka postupi prema propisu Pashe i prema njezinu običaju. Imajte jedan propis: kako za stranca, tako za onoga tko se rodio u zemlji.”

15 Onoga dana kada je Prebivalište podignuto, oblak prekri Prebivalište, to jest Šator svjedočanstva, i bijaše uvečer nad Prebivalištem u obličju ognja, sve do jutra.

16 Tako bijaše uvijek: oblak bi ga prekrivao danju, a ognjeno obličje noću.

17 Nakon što bi se oblak podigao s Prebivališta, djeca Izraelova krenula bi na put; a na onome mjestu gdje bi se oblak zaustavio, djeca Izraelova postavila bi svoje šatore.

18 Po zapovijedi GOSPODINOVOJ djeca Izraelova kretala bi na put i na GOSPODINOVU bi se zapovijed utaborila: dokle god bi oblak stajao nad Prebivalištem, ona bi mirovala u svojim šatorima.

19 A kada bi se oblak zadržao nad Prebivalištem mnogo dana, djeca Izraelova držala bi se GOSPODINOVE odredbe i ne bi kretala na put.

20 A ovako bijaše kada je oblak bio nekoliko dana nad Prebivalištem: po GOSPODINOVOJ zapovijedi ostajala bi u svojim šatorima, i po GOSPODINOVOJ zapovijedi kretala bi na put.

21 A ovako bijaše kada je oblak stajao od večeri do jutra i kada se oblak dizao ujutro: tada bi krenula na put; bilo danju ili noću, kada bi se oblak podigao ona bi kretala na put.

22 Bilo dva dana, ili mjesec, ili godinu da se oblak zadržao nad Prebivalištem i ostajao na njemu, djeca Izraelova prebivala bi u svojim šatorima i ne bi kretala na put; ali kada bi se podigao, kretala bi na put.

23 Po zapovijedi GOSPODINOVOJ mirovala bi u šatorima i po zapovijedi GOSPODINOVOJ kretala bi na put: držala su GOSPODINOVU odredbu, po GOSPODINOVOJ zapovijedi predanoj rukom Mojsijevom.

10

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

2 “Načini si dvije trublje od srebra; načini ih u jednome komadu: da se služiš njima za sazivanje zajednice i za pokretanje taborâ na put.

3 Kada zatrube u njih, neka se sva zajednica okupi kod tebe pri ulazu Šatora sastanka.

4 A ako zatrube samo u jednu trublju, neka se tada knezovi koji su glavari Izraelovim tisućama okupe kod tebe.

5 Kada zatrubite na uzbunu, neka krenu naprijed tabori koji leže na istočnom dijelu.

6 Kada drugi put zatrubite na uzbunu, neka na put krenu tabori koji leže s južne strane: oni neka zatrube uzbunu za svoj pokret.

7 Zatrubite i kada treba okupiti zajednicu, ali nemojte oglašavati uzbunu.

8 I neka u trublje trube sinovi Aronovi, svećenici; i neka vam oni budu trajnom odredbom tijekom vaših naraštaja.

9 A ako u svojoj zemlji pođete u rat protiv neprijatelja koji vas tlači, zatrubite na uzbunu tim trubljama; i spomenut će vas se GOSPODIN, Bog vaš, i bit ćete spašeni od svojih neprijatelja.

10 I u dan vašega veselja, i u dane vaših svečanosti, i na početku vaših mjeseca, trubite trubljama nad svojim paljenicama i nad svojim pomirbenim prinosima; da vam budu na spomen pred vašim Bogom: ja sam GOSPODIN, Bog vaš.”

11 A dvadesetoga dana drugoga mjeseca, u drugoj godini, dignu se oblak s Prebivališta svjedočanstva.

12 I krenuše djeca Izraelova na put iz Sinajske pustare; i zaustavi se oblak u pustari Paran.

13 I krenuše oni prvi put na svoj put prema zapovijedi GOSPODINOVOJ rukom Mojsijevom.

14 Najprije je krenula zastava tabora djece Judine po svojim vojskama; nad njegovom vojskom bijaše Nahšon, sin Aminadabov.

15 A nad vojskom plemena djece Jisakarove bijaše Netaneel, sin Suarov.

16 A nad vojskom plemena djece Zebulunove bijaše Eliab, sin Helonov.

17 I rastavljeno je Prebivalište pa sinovi Geršonovi i sinovi Merarijevi krenuše naprijed noseći Prebivalište.

18 I krenu naprijed zastava Rubenova tabora, prema njihovim vojskama; nad njegovom vojskom bijaše Elisur, sin Šedeurov.

19 A nad vojskom plemena djece Šimunove bijaše Šelumiel, sin Surišadajev.

20 A nad vojskom plemena djece Gadove bijaše Elijasaf, sin Deuelov.

21 I krenuše naprijed Kehatovci noseći Svetište, a oni drugi podigoše Prebivalište prije njihova dolaska.

22 I krene naprijed zastava tabora djece Efrajimove po njihovim vojskama; nad njegovom vojskom bijaše Elišama, sin Amihudov.

23 A nad vojskom plemena djece Manašeove bijaše Gamalel, sin Pedahsurov.

24 A nad vojskom plemena djece Benjaminove bijaše Abidan, sin Gideonijev.

25 Krene i zastava tabora djece Danove, koji bijaše zalaznica svim taborima i njihovim vojskama; nad njegovom vojskom bijaše Ahiezer, sin Amišadajev.

26 Nad vojskom plemena djece Ašerove bijaše Pagiel, sin Okranov.

27 Nad vojskom plemena djece Naftalijeve bijaše Ahira, sin Enanov.

28 Takvi bijahu pokreti djece Izraelove po njihovim vojskama kada su kretala naprijed.

29 I reče Mojsije Hobabu, sinu Midijanca Reguela, tasta Mojsijeva: “Putujemo do mjesta za koje je GOSPODIN rekao: ‘Dat ću ga vama.’ Pođi s nama i učinit ćemo ti dobro: jer je GOSPODIN izrekao dobro u pogledu Izraela.”

30 I reče mu on: “Ne idem; nego odlazim u svoju zemlju, i svome rodu.”

31 On mu odvrati: “Molim te, nemoj nas ostaviti; budući da ti znaš kako se trebamo utaboriti u pustari, mogao bi nam biti umjesto očiju.

32 I bit će, ako pođeš s nama, jest, bit će da ćemo tebi iskazati istu dobrohotnost koju nama iskaže GOSPODIN.”

33 I pođoše od brda GOSPODINOVA tri dana puta; i išao je Kovčeg saveza GOSPODINOVA pred njima tri dana puta da im potraži mjesto za počinak.

34 A oblak GOSPODINOV bijaše nad njima danju kada su kretali iz tabora.

35 Kada bi Kovčeg polazio naprijed, Mojsije bi rekao: “Ustani, GOSPODINE, i neka se rasprše tvoji neprijatelji; i neka bježe pred tobom oni koji te mrze.”

36 A kad bi se zaustavio, rekao bi: “Vrati se, GOSPODINE, brojnim tisućama Izraelovim.”

11

1 A kada se narod počeo žaliti, ozlovolji to GOSPODINA. GOSPODIN to čû, i raspali se njegov gnjev; i planu oganj GOSPODINOV među njima i spali one koji bijahu u krajnjim dijelovima tabora.

2 I zavapi narod Mojsiju; a kada se Mojsije pomolio GOSPODINU, oganj bî ugašen.

3 I nazva on to mjesto Tabera; zato što je među njima plamtio oganj GOSPODINOV.

4 A ono miješano mnoštvo koje bijaše među njima obuze požuda; a i djeca Izraelova opet počeše jadikovati govoreći: “Tko će nam dati mesa da jedemo?

5 Sjećamo se ribe, koju smo u Egiptu jeli badava, krastavaca, i lubenica, i poriluka, i luka, i češnjaka;

6 a sada nam je duša usahla: nema ničega, osim te mane, pred našim očima.”

7 A mana bijaše poput zrna korijandera, a boja joj kao boja bdelija.

8 Narod je išao naokolo, skupljao je i mljeo na žrvnju ili je tucao u mužaru, pekao je u tavama i pravio kolače od nje: okus joj bijaše kao okus svježega ulja.

9 Kada bi se noću na tabor spustila rosa, po njoj bi popadala mana.

10 Tada čû Mojsije kako narod nariče po svojim obiteljima, svatko na ulazu svoga šatora: i žestoko se raspali gnjev GOSPODINOV; i Mojsije se, također, ozlovolji.

11 I reče Mojsije GOSPODINU: “Zbog čega si rastužio svoga slugu? i zašto nisam našao naklonost u tvojim očima te si na mene položio breme svega ovoga naroda?

12 Zar sam ja začeo sav taj narod? Jesam li ih ja rodio, da mi veliš: ‘Nosi ih u svome naručju kao što brižni otac nosi dojenče’, u zemlju za koju si se zakleo njihovim ocima?

13 Odakle meni mesa da ga dadem svemu ovomu narodu? jer mi plaču govoreći: ‘Daj nam meso, da jedemo.’

14 Ja nisam sposoban sâm nositi sav taj narod, jer je to za mene preteško.

15 Ako ćeš tako postupati sa mnom, ubij me odmah, molim te, ako sam stekao naklonost u tvojim očima; i ne daj mi da gledam svoju bijedu.”

16 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Okupi mi sedamdeset muževa od Izraelovih starješina, za koje znaš da su starješine narodu i upravitelji nad njima; i dovedi ih do Šatora sastanka da stanu ondje s tobom.

17 Ja ću sići i ondje govoriti s tobom. I uzet ću od duha koji je na tebi i staviti ga na njih; i oni će s tobom nositi breme naroda, da ga ne nosiš sâm.

18 I reci narodu: Posvetite se za sutra, i jest ćete mesa; jer ste plakali u uši GOSPODINOVE govoreći: ‘Tko će nam dati mesa da jedemo? jer nam je bilo dobro u Egiptu.’ Stoga će vam GOSPODIN dati mesa i jesti ćete.

19 Nećete jesti jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana,

20 nego cijeli mjesec, sve dok vam ne iziđe na nosnice i zgadi vam se, zato što ste prezreli GOSPODINA, koji je među vama, i plakali pred njim, rekavši: ‘Zašto smo otišli iz Egipta?’ ”

21 I reče Mojsije: “Naroda u kojemu sam ima šest stotina tisuća pješaka; a ti si rekao: ‘Mesa ću im dati, da jedu cijeli mjesec.’

22 Treba li im naklati sitne i krupne stoke da im bude dovoljno? ili im treba skupiti sve ribe iz mora da im dostane?”

23 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Zar je ruka GOSPODINOVA postala prekratka? Vidjet ćeš sada hoće li ti se ostvariti moja riječ ili neće.”

24 I iziđe Mojsije i ispriča narodu sve GOSPODINOVE riječi; i okupi on sedamdeset muževa od narodnih starješina i postavi ih uokolo Šatora.

25 I siđe GOSPODIN u oblaku i porazgovara s njim, i uze od duha koji bijaše na njemu i dade ga onoj sedamdesetorici starješina. I dogodi se da, kada duh počinu na njima, oni stadoše prorokovati; i ne prestadoše.

26 Ali dvojica od tih ljudi ostadoše u taboru; jednome bijaše ime Eldad, a drugome Medad: i počinu duh na njima. Oni bijahu od onih koji su bili upisani, ali nisu otišli do Šatora; i stadoše prorokovati u taboru.

27 Tada dotrča neki mladić i javi Mojsiju, rekavši: “Eldad i Medad prorokuju u taboru.”

28 A Jošua, sin Nunov, poslužitelj Mojsijev, jedan od njegovih momaka, odgovori i reče: “Mojsije, gospodaru moj, zabrani im.”

29 Reče mu Mojsije: “Zar zbog mene zavidiš? Dao Bog da sav narod GOSPODINOV budu proroci i da GOSPODIN stavi svoga duha na njih.”

30 I ode Mojsije u tabor, on i Izraelove starješine.

31 I iziđe vjetar od GOSPODINA te nanese od mora prepelice i pobaca ih kod tabora, na dan hoda s jedne strane i na dan hoda s druge strane, sve uokolo tabora, dva lakta po površini zemlje.

32 I ustade narod te su sav taj dan, i svu tu noć, i sav idući dan skupljali prepelice: onaj tko je nakupio najmanje, nakupio je deset homera. I razastriješe ih posvuda uokolo tabora.

33 I dok im meso još bijaše među zubima, prije negoli je sažvakano, raspali se gnjev GOSPODINOV protiv naroda, i udari GOSPODIN narod nadasve velikim pomorom.

34 I nazva on to mjesto Kibrot-Hatava; jer su ondje pokopali narod koji bijaše obuzela požuda.

35 I otputi se narod iz Kibrot-Hatave do Hazerota; i ostade u Hazerotu.

12

1 I stadoše Mirjam i Aron govoriti protiv Mojsija zbog žene Etiopljanke s kojom se oženio; jer se bijaše oženio s Etiopljankom.

2 I rekoše: “Zar je GOSPODIN govorio samo po Mojsiju? Nije li govorio i po nama?” No GOSPODIN je to čuo.

3 (A bijaše taj čovjek Mojsije vrlo krotak, više od svih ljudi koji bijahu na licu zemlje.)

4 I reče GOSPODIN iznenada Mojsiju, i Aronu, i Mirjami: “Iziđite vas troje do Šatora sastanka.” I iziđoše njih troje.

5 I siđe GOSPODIN u stupu od oblaka i stade kod ulaza Šatora, i pozva Arona i Mirjam; i oboje istupiše.

6 I reče on: “Čujte sada moje riječi: ‘Bude li među vama prorok, ja, GOSPODIN, obznanit ću mu se u viđenju i govoriti mu u snu.

7 Nije tako s mojim slugom Mojsijem, koji je vjeran u svoj mojoj kući.

8 S njime govorim usta do usta, i to jasno, a ne u zagonetkama; priliku GOSPODINOVU on smije gledati: zbog čega se onda niste bojali govoriti protiv moga sluge Mojsija?’ ”

9 I raspali se gnjev GOSPODINOV na njih; i ode on.

10 I odstupi oblak od Šatora; i gle, Mirjam ogubavi, pobijeli kao snijeg. Aron pogleda na Mirjam, i gle, ona bijaše gubava.

11 I reče Aron Mojsiju: “Jao, gospodaru moj, molim te, ne stavljaj taj grijeh na nas, u čemu smo ludo postupili i u čemu smo sagriješili.

12 Ne daj da ona bude kao mrtvorođenče, kome je meso napola izjedeno kada izlazi iz utrobe svoje majke.”

13 I zavapi Mojsije GOSPODINU, rekavši: “Ozdravi je sada, Bože, zaklinjem te.”

14 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Da joj je njezin otac samo pljunuo u lice, ne bi li se morala stidjeti sedam dana? Neka sedam dana bude zatvorena izvan tabora, a nakon toga neka ponovno bude prihvaćena.”

15 I bijaše Mirjam sedam dana isključena iz tabora; i nije narod polazio na put sve dok Mirjam nije opet uvedena.

16 Poslije toga narod ode iz Hazerota, i utabori se u pustari Paran.

13

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

2 “Pošalji ljude da istraže zemlju Kanaan, koju dajem djeci Izraelovoj. Od svakoga plemena njihovih otaca pošalji po jednoga čovjeka; svaki od njih neka je knez među njima.”

3 I posla ih Mojsije, po GOSPODINOVOJ zapovijedi, iz pustare Paran: svi ti ljudi bijahu glavari djece Izraelove.

4 A ovo bijahu njihova imena: od plemena Rubenova Šamua, sin Zakurov;

5 od plemena Šimunova Šafat, sin Horijev;

6 od plemena Judina Kaleb, sin Jefuneov;

7 od plemena Jisakarova Igal, sin Josipov;

8 od plemena Efrajimova Hošea, sin Nunov;

9 od plemena Benjaminova Palti, sin Rafuov;

10 od plemena Zebulunova Gadiel, sin Sodijev;

11 od plemena Josipova, to jest od plemena Manašeova, Gadi, sin Susijev;

12 od plemena Danova Amiel, sin Gemalijev;

13 od plemena Ašerova Setur, sin Mikaelov;

14 od plemena Naftalijeva Nahbi, sin Vofsijev;

15 od plemena Gadova Geuel, sin Makijev.

16 To su imena ljudi koje je Mojsije poslao da potajno istraže onu zemlju. A Hošeu, sina Nunova, Mojsije prozva Jehošua.

17 I posla ih Mojsije da potajice istraže zemlju kanaansku, i reče im: “Uspnite se ovim putem prema Jugu i uzađite u brdo.

18 I razgledajte tu zemlju, kakva je; i narod koji u njoj boravi, jesu li jaki ili slabi, malobrojni ili mnogobrojni;

19 i kakva je zemlja u kojoj prebivaju, dobra ili loša; i kakvi su gradovi u kojima stanuju, u šatorima ili u utvrdama;

20 i kakvo je tlo, plodno ili neplodno; ima li ondje drveća ili nema. Budite odvažni, i donesite od plodova te zemlje.” A upravo bijaše doba ranoga grožđa.

21 Tako oni pođoše gore, i istražiše zemlju od pustare Sin do Rehoba, kako se ide u Hamat.

22 I popeše se s juga te dođoše do Hebrona, gdje bijahu Ahiman, Šešaj i Talmaj, djeca Anakova. (A Hebron bijaše sagrađen sedam godina prije Soana u Egiptu.)

23 I dođoše do potoka Eškola, i odrezaše ondje lozu s jednim grozdom te je dvojica poniješe na motki; poniješe i mogranja i smokava.

24 To je mjesto nazvano Potok Eškol zbog grozda što su ga ondje odsjekla djeca Izraelova.

25 I vratiše se nakon četrdeset dana iz izviđanja one zemlje.

26 I pođoše oni te dođoše k Mojsiju, i k Aronu, i k svoj zajednici djece Izraelove, u pustaru Paran, do Kadeša. I podniješe im izvješće i pokazaše im plod one zemlje.

27 I rekoše mu: “Otišli smo do zemlje u koju si nas poslao: njome uistinu teče mlijeko i med; a ovo je njezin plod.

28 Ali narod koji prebiva u toj zemlji je jak, a gradovi su utvrđeni i vrlo veliki; i još smo ondje vidjeli djecu Anakovu.

29 Amalečani žive u južnome kraju, a Hetiti, Jebusejci i Amorejci žive u brdima; Kanaanci pak žive uz more i duž obale Jordana.”

30 I ušutka Kaleb ljude pred Mojsijem i reče: “Pođimo odmah gore i zauzmimo je, jer smo itekako sposobni nadvladati je.”

31 Ali oni ljudi koji bijahu uzašli zajedno s njim, rekoše: “Ne možemo ustati protiv toga naroda, jer su oni jači od nas.”

32 I izniješe oni djeci Izraelovoj loše izvješće o zemlji koju su istražili, rekavši: “Zemlja kojom smo prošli da je istražimo zemlja je koja guta svoje stanovnike, a svi ljudi koje smo u njoj vidjeli ljudi su golema stasa.

33 A vidjesmo ondje i divove, sinove Anakove, koji potječu od divova: sami sebi izgledali smo kao skakavci, a takvi bijasmo i u njihovim očima.”

14

1 I digne sva zajednica glas te stade vikati. I plakaše narod te noći.

2 Sva su djeca Izraelova mrmljala protiv Mojsija i protiv Arona; i sva im zajednica govoraše: “Dao Bog da smo pomrli u zemlji egipatskoj! ili dao Bog da smo pomrli u ovoj pustari!

3 Zbog čega nas je GOSPODIN doveo do ove zemlje, da padnemo od mača, da naše žene i naša djeca postanu plijenom? Ne bi li nam bilo bolje vratiti se u Egipat?”

4 I rekoše jedan drugome: “Postavimo si vođu i vratimo se u Egipat.”

5 Tada Mojsije i Aron padoše ničice pred svim zborom zajednice djece Izraelove.

6 A Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji bijahu od onih koji su istraživali zemlju, razderaše svoju odjeću.

7 I prozboriše oni svemu zboru djece Izraelove, rekavši: “Zemlja kroz koju smo prošli da je istražimo nadasve je dobra zemlja.

8 Ako ugodimo GOSPODINU, uvest će nas on u tu zemlju i dati nam je; zemlju kojom teče mlijeko i med.

9 Samo se nemojte buniti protiv GOSPODINA, niti se bojte naroda te zemlje; jer oni su kruh za nas: njihova je zaštita odstupila od njih, a s nama je GOSPODIN. Ne bojte ih se.”

10 Ali sva ih zajednica naumi zasuti kamenjem. Tada se ukaza slava GOSPODINOVA u Šatoru sastanka pred svom djecom Izraelovom.

11 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Dokle će me ovaj narod izazivati? i dokle će trajati da mi, uza sva znamenja koja sam među njima iskazao, povjeruju?

12 Udarit ću ih pomorom i razbaštiniti ih, a od tebe učiniti narod veći i moćniji od njih.”

13 I reče Mojsije GOSPODINU: “Tada će Egipćani to čuti (jer ovaj si narod u svojoj moći izveo između njih)

14 i reći će to stanovnicima ove zemlje: jer su oni čuli da si ti, GOSPODIN, usred ovoga naroda, da su tebe, GOSPODINA, vidjeli licem u lice, i da tvoj oblak stoji nad njima, i da ti ideš pred njima, danju u stupu od oblaka, a noću u stupu od ognja.

15 Ako sada pobiješ sav ovaj narod kao jednoga čovjeka, tada će narodi koji su čuli o tvojoj glasovitosti govoriti:

16 ‘Budući da GOSPODIN nije bio sposoban dovesti taj narod u zemlju za koju im se zakleo, pobio ih je u pustari.’

17 A sada, molim te, neka se uzveliča snaga moga Gospodina, kao što si govorio rekavši:

18 ‘GOSPODIN je strpljiv, i bogat je milosrđem, oprašta opačinu i prijestup, ali nipošto ne odriješuje krivca, nego pohodi opačinu otaca na djeci do trećega i četvrtoga naraštaja.’

19 Oprosti, zaklinjem te, opačinu ovome narodu, prema veličini svoga milosrđa; kao što si ovome narodu opraštao od Egipta pa sve do sada.”

20 I reče GOSPODIN: “Oprostio sam po tvojoj riječi.

21 Ali, života mi moga, sva će zemlja biti puna slave GOSPODINOVE.

22 Jer svi ti ljudi koji su vidjeli moju slavu i moja čudesa koja sam učinio u Egiptu i u pustari, i dosad me već deset puta iskušavali i nisu poslušali moj glas,

23 nipošto neće vidjeti zemlju koju sam zakletvom obećao njihovim ocima, niti će je vidjeti itko od onih koji su me izazivali,

24 osim moga sluge Kaleba, zato što je u njemu drugi duh i zato što me on u potpunosti slijedio. Njega ću dovesti u zemlju u koju je išao; i njegovo sjeme će je posjedovati.

25 (A u dolini su živjeli Amalečani i Kanaanci.) Sutra se okrenite i krenite u pustaru put Crvenoga mora.”

26 I prozbori GOSPODIN Mojsiju i Aronu, rekavši:

27 “Dokle ću podnositi ovu opaku zajednicu, koja mrmlja protiv mene? Čuo sam mrmljanje djece Izraelove kojim ona mrmljaju protiv mene.

28 Reci im: ‘Života mi moga,’ govori GOSPODIN, ‘kako ste na moje uši govorili, tako ću vam i učiniti:

29 vaša će trupla popadati u ovoj pustari; i svi vi koji ste bili prebrojeni, prema vašem punom broju, od dvadeset godina starosti i naviše, koji ste mrmljali protiv mene,

30 nipošto nećete doći u tu zemlju, za koju sam se zakleo da ću vas u njoj nastaniti, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova.

31 A vaše mališane, za koje ste rekli da će biti plijenom, njih ću uvesti, i oni će upoznati zemlju koju ste vi prezreli.

32 Ali što se tiče vas, vaša će trupla popadati u ovoj pustari.

33 I lutat će vaša djeca pustarom četrdeset godina i nositi vašu bludnost, sve dok vam trupla ne propadnu u pustari.

34 Prema broju dana za kojih ste istraživali zemlju, to jest četrdeset dana, za svaki dan godinu, snosit ćete za svoju opačinu; i znat ćete što znači moj prekid obećanja.

35 Ja, GOSPODIN, rekoh, i svakako ću to učiniti svoj ovoj opakoj zajednici koja se skupila protiv mene: u toj će pustari propasti i u njoj pomrijeti.”

36 A oni ljudi koje Mojsije bijaše poslao istražiti zemlju, koji su se vratili i, ozloglašujući zemlju, naveli svu zajednicu da mrmlja protiv njega,

37 to jest ljudi koji bijahu iznijeli loše izviješće o zemlji, umriješe od pomora pred GOSPODINOM.

38 No Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji bijahu od onih ljudi koji su išli istraživati zemlju, ostadoše živi.

39 Kad je Mojsije rekao te riječi svoj djeci Izraelovoj, narod stade silno tugovati.

40 I ustadoše rano ujutro te uzađoše na vrh brda govoreći: “Evo nas ovdje, uzaći ćemo na mjesto koje je GOSPODIN obećao; jer smo sagriješili.”

41 I reče Mojsije: “Zašto sada kršite GOSPODINOVU zapovijed? Neće vam uspjeti.

42 Ne uspinjite se, jer GOSPODIN nije među vama; da ne budete potučeni pred svojim neprijateljima.

43 Jer su Amalečani i Kanaanci tamo pred vama, i pasti ćete od mača: odvratili ste se od GOSPODINA pa, stoga, GOSPODIN neće biti s vama.”

44 No oni se drznuše uzlaziti prema vrhu brda, premda ni Kovčeg saveza GOSPODINOVA ni Mojsije nisu pošli iz tabora.

45 Tada se spustiše Amalečani, i Kanaanci koji živješe na tome brdu, udariše na njih i rastjeraše ih sve do Horme.

15

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

2 “Govori djeci Izraelovoj i reci im: Kada uđete u zemlju svojih prebivališta, koju vam dajem,

3 i budete ognjem prinosili žrtvu GOSPODINU, žrtvu paljenicu, ili žrtvu provođenjem zavjeta, ili dragovoljnim prinosom, ili svojim svečanostima, da prinesete ugodan miris GOSPODINU, od krupne ili sitne stoke,

4 neka tada onaj koji prinosi svoj prinos GOSPODINU, donese jestivi prinos od deset dijelova brašna izmiješena s četvrtinom hina ulja.

5 A četvrtinu hina vina za lijevani prinos pripravi s paljenim prinosom ili žrtvom, po pojedinom janjetu.

6 Ili za ovna, za jestivi prinos pripravi dvije desetine brašna izmiješena s trećinom hina ulja.

7 Za lijevani prinos prinesi trećinu hina vina, na ugodan miris GOSPODINU.

8 A kada pripravljaš junca za žrtvu paljenicu, ili za žrtvu izvršenjem zavjeta, ili pomirbene prinose GOSPODINU,

9 neka se tada privede junca zajedno s jestivim prinosom od tri desetine brašna izmiješena s pola hina ulja.

10 I za ljevanicu prinesi pola hina vina, za prinos ognjem prinesen, na ugodan miris GOSPODINU.

11 Neka se tako učini za svakoga junca, ili za svakoga ovna, ili za janje, ili jare.

12 Prema broju koliko ćete pripraviti, tako učinite za svako pojedino: prema njihovu broju.

13 Svi koji su rođeni u zemlji neka to čine na taj način kada prinose prinos ognjem prinesen na ugodan miris GOSPODINU.

14 A ako koji stranac boravi s vama, ili tko god bude među vama u vašim naraštajima, i želi ognjem prinijeti prinos na ugodan miris GOSPODINU: onako kako radite vi, neka tako uradi i on.

15 Jedna odredba neka bude i za vas iz zajednice i za stranca koji s vama boravi, odredba dovijeka u vašim naraštajima: kakvi ste vi, takav neka je i stranac pred GOSPODINOM.

16 Jedan zakon i jedan običaj neka bude za vas i za stranca koji s vama boravi.”

17 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

18 “Govori djeci Izraelovoj i reci im: ‘Kada dođete u zemlju u koju vas vodim

19 bit će da ćete, kada budete jeli kruha te zemlje, prinijeti podizani prinos GOSPODINU.

20 Prinesite kolač od prvine svoga tijesta za podizani prinos: podižite ga kao što to činite s podizanim prinosom od gumna.

21 Od prvine svoga tijesta dajite GOSPODINU podizani prinos u svojim naraštajima.’

22 “A ako pogriješite, i ne obdržite sve ove zapovijedi koje je GOSPODIN izrekao Mojsiju,

23 to jest sve što vam je GOSPODIN zapovjedio rukom Mojsijevom, od dana kada je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju i nadalje među vašim naraštajima,

24 neka tada, ako je to počinjeno u neznanju, bez znanja zajednice, sva zajednica prinese jednoga junca za žrtvu paljenicu, na ugodan miris GOSPODINU, zajedno s njegovim jestivim prinosom i s njegovom ljevanicom, kao što je običaj, i jedno jare kao prinos za grijeh.

25 I neka svećenik obavi pomirenje za svu zajednicu djece Izraelove, i bit će im oprošteno, jer je bilo zbog neznanja; i neka oni donesu svoj prinos, žrtvu ognjem prinesenu GOSPODINU, i svoj prinos za grijeh pred GOSPODINOM, za svoje neznanje,

26 i bit će oprošteno svoj zajednici djece Izraelove, i strancu koji boravi među njima, jer je sav narod bio u neznanju.

27 Ako koja duša sagriješi iz neznanja, neka dovede kozu od godinu dana kao prinos za grijeh.

28 I neka svećenik obavi pomirenje za dušu koja je sagriješila iz neznanja, kada iz neznanja sagriješi pred GOSPODINOM, da pribavi pomirenje za nj; i bit će mu oprošteno.

29 Imajte jedan zakon za onoga tko sagriješi iz neznanja: i za onoga tko je rođen među djecom Izraelovom i za stranca koji među njima boravi.

30 Ali duša koja što učini iz drskosti, bio on rođen u zemlji ili stranac, taj sramoti GOSPODINA: neka se ta duša iskorijeni iz svoga naroda.

31 Budući da je prezreo riječ GOSPODINOVU i prekršio njegovu zapovijed, tu dušu neka se posve iskorijeni; njegova opačina neka bude na njemu.’ ”

32 I dok bijahu u pustari, nađoše djeca Izraelova čovjeka koji je skupljao pruće u subotnji dan.

33 Oni koji su ga našli gdje skuplja pruće dovedoše ga k Mojsiju i Aronu i svoj zajednici.

34 I staviše ga u pritvor, jer nije bilo objavljeno što mu treba učiniti.

35 Tada GOSPODIN reče Mojsiju: “Toga čovjeka svakako treba pogubiti: neka ga sva zajednica zaspe kamenjem izvan tabora.”

36 I izvede ga sva zajednica iz tabora i zasu ga kamenjem, i on umrije; kao što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.

37 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

38 “Govori djeci Izraelovoj i naloži im da si, u svojim naraštajima, prave rese na rubovima svojih halja, i da o resu na svakome rubu pričvrste plavu vrpcu.

39 I bit će vam te rese da se, kada ih pogledate, prisjetite svih GOSPODINOVIH zapovijedi i vršite ih; i da se ne povodite za vlastitim srcem i vlastitim očima, zbog kojih ste inače bludničili.

40 Dakle, da se prisjetite i da vršite sve moje zapovijedi, i da budete sveti svome Bogu.

41 Ja sam GOSPODIN, Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske da vam budem Bogom: ja sam GOSPODIN, Bog vaš.”

16

1 A Korah, sin Jisharov, sin Kehatov, sin Levijev, i Datan i Abiram, sinovi Eliabovi, i On, sin Peletov, sinovi Rubenovi, uzeše neke ljude

2 i ustadoše protiv Mojsija zajedno s nekima od djece Izraelove – dvije stotine i pedeset knezova zajednice, znamenitih u zboru, glasovitih muževa –

3 i okupiše se zajedno protiv Mojsija i protiv Arona i rekoše im: “Previše si uzimate na sebe; a sva je zajednica sveta, svaki pojedini, i među njima je GOSPODIN: zašto vi uzdižete sebe iznad GOSPODINOVE zajednice?”

4 Kada Mojsije to čû, pade ničice.

5 I reče Korahu i svoj njegovoj družini: “Sutra će GOSPODIN pokazati tko su njegovi i tko je svet, i njemu će dati da mu pristupi; onome koga je izabrao dat će da mu se približi.

6 Učinite ovo: uzmite si kadionike, Koraše i sva njegova družino,

7 i stavite sutra oganj u njih, i metnite u njih kâd pred GOSPODINOM; i neka svet bude onaj koga GOSPODIN odabere: vi previše uzimate na sebe, sinovi Levijevi.”

8 I reče Mojsije Korahu: “Čujte, molim vas, sinovi Levijevi:

9 Zar vam se čini malim to što vas je Bog Izraelov odvojio od Izraelove zajednice da vas približi sebi kako biste obavljali službu oko GOSPODINOVA prebivališta, i da stojite pred zajednicom da im služite?

10 I približio si je tebe i s tobom svu tvoju braću, Levijeve sinove: zar tražite još i svećeništvo?

11 Zbog čega ste se i ti i sva tvoja družina okupili protiv GOSPODINA; i što je Aron da protiv njega mrmljate?”

12 I posla Mojsije da pozovu Datana i Abirama, sinove Eliabove; koji rekoše: “Nećemo uzaći:

13 Zar je malo to što si nas izveo iz zemlje kojom teče mlijeko i med da nas pobiješ u ovoj pustari; osim ako se ne želiš sasvim postaviti vladarom nad nama?

14 Štoviše, nisi nas uveo u zemlju kojom teče mlijeko i med, niti si nam dao u baštinu polja i vinograde. Zar hoćeš iskopati oči ovim ljudima? Mi nećemo uzaći.”

15 I razljuti se Mojsije silno i reče GOSPODINU: “Ne obaziri se na njihov prinos. Nisam uzeo ni jednoga magarca od njih, niti sam ijednome od njih naudio.”

16 I reče Mojsije Korahu: “Budite sutra ti i sva tvoja družina pred GOSPODINOM: ti, i oni, i Aron.

17 I neka svaki uzme svoj kadionik, i stavite u njih kâd, i donesite pred GOSPODINA svaki svoj kadionik, dvije stotine i pedeset kadionika; ti također, i Aron, svaki od vas svoj kadionik.”

18 I uzeše oni svaki svoj kadionik, i staviše u njih oganj i na nj metnuše kâd; i stadoše kod ulaza Šatora sastanka s Mojsijem i Aronom.

19 I sabra Korah svu zajednicu protiv njih kod ulaza Šatora sastanka; i ukaza se slava GOSPODINOVA svoj zajednici.

20 I prozbori GOSPODIN Mojsiju i Aronu, rekavši:

21 “Odvojite se od te zajednice da ih odmah uništim.”

22 I padoše oni ničice te rekoše: “Bože, Bože duhova svega tijela, zar da jedan čovjek sagriješi i ti da budeš gnjevan na svu zajednicu?”

23 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

24 “Reci zajednici: Dignite se uokolo prebivališta Koraha, Datana i Abirama.”

25 I ustade Mojsije i pođe k Datanu i Abiramu; a slijedile su ga Izraelove starješine.

26 I prozbori on zajednici, rekavši: “Odstupite od šatorâ tih opakih ljudi i ne dotičite ništa njihovo, da ne budete uništeni u svim njihovim grijesima.”

27 Tako se oni sa svake strane digoše od prebivališta Koraha, Datana i Abirama; a Datan i Abiram iziđoše te stajahu na ulazu svojih šatora, i njihove žene, i njihovi sinovi, i njihova mala djeca.

28 I reče Mojsije: “Po ovome ćete znati da me GOSPODIN poslao činiti sva ta djela; jer ih ja nisam učinio po vlastitu umu.

29 Ako ovi ljudi umru uobičajenom smrću svih ljudi, ili ako budu pohođeni kao što su pohođeni svi ljudi, onda mene nije poslao GOSPODIN.

30 Ali ako GOSPODIN učini nešto novo, i ako zemlja otvori svoja usta i proguta ih sa svime što im pripada te živi siđu u jamu, tada ćete shvatiti da su ti ljudi prezreli GOSPODINA.”

31 A kada on završi govoriti sve te riječi, rascijepi se tlo pod njima.

32 I rastvori zemlja svoja usta i proguta ih; i njihove domove, i sve ljude koji su pripadali Korahu, i sva njihova dobra.

33 Oni, i sve što im je pripadalo, propadoše živi u jamu, i zemlja se zatvori nad njima; i nestade ih iz zajednice.

34 I razbježa se na njihov vrisak sav Izrael koji bijaše oko njih; jer rekoše: “Da i nas zemlja ne proguta.”

35 Tada izbi oganj od GOSPODINA i proždrije one dvije stotine i pedeset ljudi koji prinošahu kâd.

36 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

37 “Reci Eleazaru, sinu svećenika Arona, neka uzme kadionike iz toga zgarišta, a oganj razaspi podalje; jer su posvećeni.

38 Od kadionikâ tih grešnika protiv vlastitih duša neka načine široke ploče za pokrov žrtvenika: jer su ih prinijeli pred GOSPODINOM, stoga su posvećeni; neka oni budu znak djeci Izraelovoj.”

39 I uze svećenik Eleazar mjedene kadionike kojima su prinosili kâd oni koji izgorješe te načiniše široke ploče za pokrov žrtvenika,

40 kako bi bile podsjetnik djeci Izraelovoj da nijedan tuđinac, tko nije od sjemena Aronova, ne pristupa prinositi kâd pred GOSPODINOM, da ne prođe kao Korah i njegova družina: kao što mu je GOSPODIN rekao rukom Mojsijevom.

41 Ali sutradan sva zajednica djece Izraelove mrmljaše protiv Mojsija i protiv Arona, rekavši: “Pobili ste narod GOSPODINOV.”

42 A kada se zajednica okupila protiv Mojsija i protiv Arona, pogledaše oni prema Šatoru sastanka, i gle, prekri ga oblak i ukaza se slava GOSPODINOVA.

43 Tada Mojsije i Aron dođoše pred Šator sastanka.

44 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

45 “Dignite se od te zajednice da ih odmah uništim.” I padoše oni ničice.

46 Tada Mojsije reče Aronu: “Uzmi kadionik i stavi u nj oganj sa žrtvenika, odozgo stavi kâd i žurno otiđi do zajednice, i obavi pomirenje za njih: jer je izbio gnjev od GOSPODINA; počeo je pomor.”

47 I uze Aron kao što mu je Mojsije zapovjedio i otrča usred zajednice; i gle, već je počeo pomor među narodom. I stavi on kâd i obavi pomirenje za narod.

48 I stade on između mrtvih i živih; i pomor se zaustavi.

49 Onih koji su izginuli u tome pomoru bijaše četrnaest tisuća i sedam stotina, osim onih koji su pomrli zbog Korahove stvari.

50 I vrati se Aron k Mojsiju do ulaza Šatora sastanka; i pomor bî zaustavljen.

17

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

2 “Govori djeci Izraelovoj, i uzmi od svakoga od njih po jedan štap prema domu njegovih otaca, to jest od njihovih knezova prema domu njihovih otaca, dvanaest štapova: ime svakoga napiši na njegov štap.

3 I napiši Aronovo ime na Levijev štap; jer neka po jedan štap bude za glavara doma njihovih otaca.

4 I položi ih u Šatoru sastanka pred Svjedočanstvo, gdje ću se ja sastajati s tobom.

5 I procvast će štap čovjeka kojega izaberem; i učinit ću da se ukloni od mene mrmljanje djece Izraelove, kojim ona mrmljaju protiv vas.”

6 I reče to Mojsije djeci Izraelovoj; i dade mu štap svaki pojedini od njihovih knezova: po jedan za svakoga kneza, prema domovima njihovih otaca, to jest dvanaest štapova. I štap Aronov bijaše među njihovim štapovima.

7 Zatim položi Mojsije štapove pred GOSPODINA u Šator svjedočanstva.

8 Sutradan uđe Mojsije u Šator svjedočanstva; i gle, štap Aronov za dom Levijev bijaše propupao, izbile mu mladice, procvali cvjetovi i sazreli bademi.

9 Tada Mojsije iznije sve štapove ispred GOSPODINA svoj djeci Izraelovoj: oni ih razgledaše, i uze svaki svoj štap.

10 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Ponovno donesi Aronov štap pred Svjedočanstvo, neka se čuva za znak protiv buntovnikâ; a ti posve ukloni njihovo mrmljanje od mene, da ne poginu.”

11 Mojsije tako i učini: kako mu je GOSPODIN zapovjedio, tako on učini.

12 I rekoše djeca Izraelova Mojsiju: “Evo ginemo; propali smo; svi propadosmo.

13 Tko god priđe imalo bliže GOSPODINOVU Prebivalištu, umire: zar ćemo biti uništeni s umirućima?”

18

1 I reče GOSPODIN Aronu: “Ti i tvoji sinovi i tvoj otački dom s tobom nosit ćete grijehe Svetišta; i ti i tvoji sinovi s tobom nosit ćete grijehe svoga svećeništva.

2 A i svoju braću od Levijeva plemena, plemena svoga oca, dovedi sa sobom da ti se pridruže i da ti poslužuju; no ti i tvoji sinovi s tobom služit ćete pred Šatorom svjedočanstva.

3 Oni neka vrše tvoje naloge i vode brigu o svemu Prebivalištu; samo neka se ne približavaju priboru Svetišta i žrtveniku, da ne poginu ni oni ni vi.

4 I neka ti budu pridruženi, i vode brigu o Šatoru sastanka, za svu službu oko Šatora: nitko tuđi neka vam se ne približava.

5 A vi vodite brigu o Svetištu i brigu o žrtveniku: da ne bude više gnjeva nad djecom Izraelovom.

6 I evo, vašu braću Levite uzeh između djece Izraelove: vama su oni predani kao dar za GOSPODINA da obavljaju službu Šatora sastanka.

7 Stoga ti i tvoji sinovi s tobom obavljajte svoju svećeničku službu oko svega u pogledu žrtvenika, i iza zavjese; i služite. Vašu svećeničku službu dadoh vam kao službu dara; a tuđinca koji se približi, treba usmrtiti.”

8 I reče GOSPODIN Aronu: “Evo, tebi sam povjerio i skrb nad mojim podizanim prinosima od svega onoga što posvećuju djeca Izraelova; tebi ih dadoh zbog pomazanja, i tvojim sinovima, po odredbi dovijeka.

9 Ovo neka bude tvoje od onoga najsvetijega, što se sačuva od ognja: svaki njihov žrtveni dar, svaki njihov jestivi prinos, svaki njihov prinos za grijeh i svaki njihov prinos za prekršaj, koji budu meni uzvraćali, neka bude ono najsvetije za tebe i za tvoje sinove.

10 Jedi to na najsvetijem mjestu; to smije jesti svaki muškarac: neka ti to bude nešto najsvetije.

11 I ovo je tvoje: podizani prinos od njihovog dara, sa svim obrtanim prinosima djece Izraelove; trajnom ih odredbom dajem tebi, i tvojim sinovima i tvojim kćerima s tobom. Neka to jede svatko tko je u tvome domu čist.

12 Sve najbolje od ulja, i sve najbolje od vina i od pšenice, prvine od onoga što daju GOSPODINU, to dajem tebi.

13 I što god prvo sazrije u zemlji, što prinesu GOSPODINU, neka bude tvoje. Neka od toga jede svatko tko je u tvome domu čist.

14 Sve što u Izraelu bude posvećeno neka je tvoje.

15 Sve što, od svakoga tijela, otvori maternicu, sve što donesu GOSPODINU, bilo to od ljudi ili od živine, neka bude tvoje: no svakako otkupi prvorođenca od ljudi; a otkupi i prvorođeno od nečiste živine.

16 A one koje treba otkupiti, otkupljuj nakon mjesec dana starosti, prema svojoj procjeni, za cijenu od pet šekela, prema šekelu Svetišta, a to je dvadeset gera.

17 Ali prvenče od krave, ili prvenče od ovce, ili prvenče od koze nemoj otkupljivati; oni su sveti. Poškropi njihovu krv po žrtveniku i spali njihovu masnoću kao žrtvu ognjem prinesenu, na ugodan miris GOSPODINU.

18 I neka njihovo meso bude tvoje, kao što su tvoja obrtana prsa i desna plećka.

19 Sve podizane prinose od svetinja, koje djeca Izraelova prinose GOSPODINU, dadoh trajnom odredbom tebi, i tvojim sinovima i kćerima s tobom: to je trajni savez soli pred GOSPODINOM, tebi i tvome sjemenu s tobom.”

20 I reče GOSPODIN Aronu: “Ti nećeš imati baštinu u njihovoj zemlji, niti ikakav dio među njima: ja sam tvoj dio i tvoja baština među djecom Izraelovom.

21 I evo, djeci Levijevoj dadoh za baštinu svu desetinu u Izraelu, za njihovu službu koju obavljaju, to jest službu u Šatoru sastanka.

22 Odsada se djeca Izraelova ne moraju približavati Šatoru sastanka, da ne bi nosila grijeh i poginula.

23 Ali Leviti će obavljati službu u Šatoru sastanka, i oni će nositi njihovu opačinu. Ovo neka bude trajnom odredbom u vašim naraštajima: da oni nemaju baštinu među djecom Izraelovom.

24 Ali desetine djece Izraelove, koje ona prinose kao podizani prinos GOSPODINU, dadoh Levitima da ih baštine. Stoga im rekoh da neće imati baštinu među djecom Izraelovom.”

25 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

26 “Ovako govori Levitima i reci im: Kada od djece Izraelove uzimate desetine koje vam od njih dadoh za vašu baštinu, tada od toga prinesite podizani prinos GOSPODINU, to jest desetinu desetine.

27 I računat će vam se taj vaš podizani prinos kao da je žito s gumna i kao obilje tijeska za grožđe.

28 Tako ćete prinositi i podizani prinos GOSPODINU od svih svojih desetina koje primate od djece Izraelove; i dajte od toga GOSPODINOV podizani prinos svećeniku Aronu.

29 Od svih svojih darova prinosite svaki GOSPODINOV podizani prinos; od svega ono najbolje, to jest posvećeni dio od toga.

30 Stoga im reci: Kada podignete ono najbolje od toga, tada će se to Levitima računati kao prihod s gumna i kao prihod od tijeska za grožđe.

31 I jedite ga na svakome mjestu, vi i vaši ukućani: jer vam je to nagrada za vašu službu u Šatoru sastanka.

32 Zbog toga nećete nositi grijeh kada podignete ono najbolje od toga, niti ćete onečistiti svetinje djece Izraelove, da ne poginete.”

19

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju i Aronu, rekavši:

2 “Ovo je zakonska odredba koju je GOSPODIN zapovjedio, rekavši: ‘Reci djeci Izraelovoj neka ti dovedu crvenu junicu bez mrlje, na kojoj nema mane i na kojoj još nije bio jaram.

3 I predajte je svećeniku Eleazaru da je izvede iz tabora, i neka je netko zakolje pred njegovim licem.

4 I neka svećenik Eleazar prstom uzme njezine krvi i neka sedam puta poprska njezinom krvlju izravno pred Šatorom sastanka.

5 Neka zatim netko spali junicu naočigled njemu; neka spali njezinu kožu, i njezino meso, i njezinu krv, zajedno s njezinom nečisti.

6 I neka svećenik uzme cedrovine, i izopa, i skrleta, i neka to baci usred ognja gdje gori junica.

7 Neka tada svećenik opere svoju odjeću, i neka okupa svoje tijelo u vodi, i neka nakon toga dođe u tabor; i neka taj svećenik bude nečist do večeri.

8 I onaj tko ju je spaljivao, neka opere svoju odjeću u vodi te u vodi okupa svoje tijelo i bude nečist do večeri.

9 I neka čovjek koji je čist skupi pepeo od junice i neka ga pohrani na nekom čistom mjestu izvan tabora; i neka se to čuva zajednici djece Izraelove za vodu odvojenja: to je očišćenje za grijeh.

10 Neka i onaj tko skupi pepeo od junice opere svoju odjeću i bude nečist do večeri; i neka to djeci Izraelovoj, i strancu koji boravi među njima, bude propis dovijeka.

11 Onaj tko dotakne mrtvo tijelo bilo kojeg čovjeka bit će nečist sedam dana.

12 Neka se očisti time trećega dana, i sedmoga će dana biti čist; ali ako se trećega dana ne očisti, sedmoga dana neće biti čist.

13 Tko god dotakne mrtvo tijelo bilo koga tko je umro i ne očisti se, oskvrnjuje GOSPODINOVO Prebivalište; i tu dušu neka se iskorijeni iz Izraela: budući da nije bio poškropljen vodom odvojenja, neka bude nečist; njegova je nečistoća još na njemu.

14 Ovo je zakon kada čovjek umre u šatoru: svi koji uđu u šator, i sve što je u šatoru, bit će nečisto sedam dana.

15 I svaka otvorena posuda koja nije na sebi imala pričvršćen poklopac, nečista je.

16 I tko god dotakne onoga tko je zaklan mačem na otvorenu polju, ili mrtvo tijelo, ili ljudsku kost, ili grob, bit će nečist sedam dana.

17 Za nečistu osobu neka uzmu od pepela junice spaljene za očišćenje grijeha, i neka naliju tekuću vodu u neku posudu.

18 I neka netko čist uzme izop, umoči ga u tu vodu i poškropi time po šatoru, i po svemu posuđu, i po onima koji su bili ondje, i po onome tko je dotaknuo kost, ili zaklanoga, ili mrtvoga, ili grob.

19 I neka ta čista osoba trećega dana poškropi nečistoga, i sedmoga dana; i neka sedmoga dana očisti sebe, opere svoju odjeću, okupa se u vodi i uvečer će biti čist.

20 Ali čovjek koji bude nečist i ne očisti se, neka se ta duša iskorijeni iz zajednice, zato što je oskvrnuo GOSPODINOVO svetište: nije po njemu bila poškropljena voda odvojenja; nečist je.

21 To neka im bude trajan propis: da onaj tko je škropio vodom odvojenja opere svoju odjeću, a onaj tko je dotaknuo vodu odvojenja bude nečist do večeri.

22 I što god nečista osoba dotakne, bit će nečisto; i duša koja to dotakne bit će nečista do večeri.”

20

1 Tada djeca Izraelova, to jest sva zajednica, dođoše u prvome mjesecu u pustinju Sin; i nastani se narod u Kadešu. I umrije ondje Mirjam i ondje bî pokopana.

2 A ne bijaše ondje vode za zajednicu; i okupiše se oni protiv Mojsija i protiv Arona.

3 I stade narod grditi Mojsija govoreći: “Dao Bog da smo izginuli tada kada su naša braća poginula pred GOSPODINOM!

4 Zašto ste GOSPODINOVU zajednicu doveli u ovu pustaru, da pomremo tu mi i naša stoka?

5 I zašto ste nas naveli da uzađemo iz Egipta, da nas dovedete u ovo zlo mjesto? Nije to mjesto žita, ili smokava, ili vina, ili mogranja; niti ima ovdje vode za piti.”

6 Tada Mojsije i Aron odoše iz nazočnosti zajednice do ulaza Šatora sastanka i padoše ničice; i pokaza im se slava GOSPODINOVA.

7 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

8 “Uzmi štap pa ti i tvoj brat Aron okupite zajednicu. Zatim progovorite stijeni pred njihovim očima i ona će dati svoju vodu; i izvedi im vodu iz stijene. Tako daj piti zajednici i njihovoj živini.”

9 I uze Mojsije štap pred GOSPODINOM, kao što mu je on zapovjedio.

10 Tada okupiše Mojsije i Aron zajednicu ispred stijene; i reče im on: “Čujte, vi buntovnici; moramo li vam izvesti vodu iz ove stijene?”

11 I podigne Mojsije ruku te udari svojim štapom dva puta stijenu; tada obilno poteče voda, i napi se zajednica i njezina živina.

12 I reče GOSPODIN Mojsiju i Aronu: “Budući da mi niste vjerovali, kako biste me posvetili u očima djece Izraelove, vi nećete uvesti ovu zajednicu u zemlju koju im dadoh.”

13 To je voda Meribe; zato što su se djeca Izraelova prepirala s GOSPODINOM, a on se u njima posvetio.

14 Iz Kadeša posla Mojsije glasnike kralju Edoma: “Ovako veli tvoj brat Izrael: Ti znaš sve muke što su nas snašle:

15 kako su naši oci sišli u Egipat, a mi proboravili mnogo vremena u Egiptu; i kako su Egipćani mučili nas i naše oce.

16 A kada smo zavapili GOSPODINU, on je čuo naš glas te poslao anđela i izveo nas iz Egipta. I evo, u Kadešu smo, gradu na krajnjem rubu tvoga područja.

17 Pusti nas, molim te, da prođemo kroz tvoju zemlju. Ne bismo prolazili kroz polja, ili kroz vinograde, niti bismo pili vodu iz zdenaca: išli bismo Kraljevim putem, ne skrećući ni desno ni lijevo, sve dok ne prođemo tvojim područjem.”

18 I odvrati mu Edom: “Nemoj prolaziti preko mene, da ne iziđem protiv tebe s mačem.”

19 I rekoše mu djeca Izraelova: “Ići ćemo glavnom cestom; a ako ja i moja stoka budemo pili od tvoje vode, tada ću ti za to platiti. Ja bih, ne čineći išta drugo, samo prošao pješice.”

20 A on reče: “Nemoj prolaziti!” I iziđe Edom protiv njega s mnogo naroda i s jakom rukom.

21 Tako Edom nije dopustio Izraelu da prođe njegovim područjem; stoga se Izrael okrenu od njega.

22 Djeca Izraelova, to jest sva zajednica, otputi se od Kadeša i dođe do brda Hor.

23 I prozbori GOSPODIN Mojsiju i Aronu na brdu Hor, kod međe zemlje edomske, rekavši:

24 “Aron neka se pridruži svome narodu; jer on neće ući u zemlju koju dadoh djeci Izraelovoj, zato što ste se pobunili protiv moje riječi kod vode Meribe.

25 Uzmi Arona i njegova sina Eleazara te ih izvedi na brdo Hor.

26 I svuci s Arona njegove halje i odjeni u njih njegova sina Eleazara: Aron će se pridružiti svome narodu i umrijeti ondje.”

27 I učini Mojsije tako kako je GOSPODIN zapovjedio: uzađoše oni na brdo Hor naočigled sve zajednice.

28 I svuče Mojsije Aronu njegove halje i odjene u njih njegova sina Eleazara; i umrije Aron ondje na vrhu brda. Zatim Mojsije i Eleazar siđoše s brda.

29 A kada sva zajednica vidje da je Aron umro, tugovahu za Aronom trideset dana, i to sav dom Izraelov.

21

1 Kada je kralj Arad Kanaanac, koji je živio na Jugu, čuo vijest da je Izrael došao poput uhodâ, potuče se on s Izraelom i zarobi neke od njih.

2 Tada se Izrael zavjetova zavjetom GOSPODINU i reče: “Ako doista predaš taj narod u moju ruku, potpuno ću uništiti njihove gradove.”

3 I posluša GOSPODIN glas Izraelov i predade im Kanaance, i oni potpuno uništiše njih i njihove gradove; i nazva on to mjesto Horma.

4 Tada se zaputiše od brda Hor put Crvenoga mora da zaobiđu zemlju edomsku. Narodu se duša vrlo obeshrabrila zbog toga puta.

5 I govoraše narod protiv Boga i protiv Mojsija: “Zašto ste nas izveli iz Egipta da pomremo u pustari? Jer nema kruha, niti ikakve vode; i našoj se duši gadi ovaj bezvrijedan kruh.”

6 I posla GOSPODIN ognjene zmije među narod, i ujedahu one narod; i pomrije mnogo Izraelova naroda.

7 Stoga dođe narod k Mojsiju i reče: “Sagriješili smo, jer smo govorili protiv GOSPODINA i protiv tebe. Pomoli se GOSPODINU da ukloni te zmije od nas.” I pomoli se Mojsije za narod.

8 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Načini si ognjenu zmiju i postavi je na stup; i svaki će ujedeni, kada je pogleda, ostati na životu.”

9 I načini Mojsije zmiju od mjedi i postavi je na stup; i ako je ikoga ujela zmija, kada je pogledao zmiju od mjedi, preživio je.

10 I krenuše djeca Izraelova, i utaboriše se u Obotu.

11 Zatim se otputiše iz Obota i utaboriše se kod Ije-Abarima, u pustari koja je prije Moaba, prema sunčevu izlasku.

12 Odande se premjestiše, i utaboriše se u dolini Zared.

13 Odande se premjestiše, i utaboriše se s druge strane Arnona, koji je u pustari koja se pruža od područja Amorejaca; jer je Arnon granica Moaba, između Moaba i Amorejaca.

14 Zbog toga je u knjizi GOSPODINOVIH ratova rečeno: “Što on učini u Crvenome moru, i u potocima Arnona,

15 i kod slijeva potoka koji se spuštaju do naseobine Ar i naliježu na granicu Moaba.”

16 I odoše odande do Beera. To je onaj zdenac o kojemu je GOSPODIN rekao Mojsiju: “Okupi narod, i dat ću im vode.”

17 Tada Izrael zapjeva ovu pjesmu: “Prokuljaj, zdenče! Pjevajte mu:

18 ‘Knezovi su zdenac iskopali, velikaši narodni ga izdubli, po uredbi zakonodavca, štapovima svojim.’ ” I odoše iz pustare do Matane,

19 iz Matane do Nahaliela, iz Nahaliela do Bamota,

20 a iz Bamota u dolinu, to jest na područje Moaba, do vrha Pisge, koja gleda prema Ješimonu.

21 I posla Izrael glasnike Sihonu, kralju Amorejaca, rekavši:

22 “Pusti me da prođem tvojom zemljom. Nećemo skretati u polja ili u vinograde; nećemo piti vode iz zdenca, nego ćemo ići Kraljevim putem, sve dok ne prođemo tvoje međe.”

23 No Sihon ne dopusti Izraelu da prođe njegovim područjem, nego okupi Sihon sav svoj narod i iziđe na Izraela u pustaru; i dođe do Jahaza i pobi se s Izraelom.

24 I potuče ga Izrael oštricom mača te zaposjedne njegovu zemlju od Arnona do Jaboka, sve do djece Amonove; jer jaka bijaše međa djece Amonove.

25 I zauze Izrael sve one gradove; i nastani se Izrael u svim gradovima Amorejaca: u Hešbonu i u svim njegovim naseljima.

26 Jer Hešbon bijaše grad Sihona, kralja Amorejaca, koji bijaše ratovao protiv prijašnjega kralja Moaba i uzeo svu njegovu zemlju iz njegove ruke sve do Arnona.

27 Zbog toga oni koji govore u izrekama vele: “Dođite u Hešbon, neka se sagradi i pripravi grad Sihonov;

28 jer je izišao oganj iz Hešbona, plamen iz grada Sihonova: proždro je Ar moapski i gospodare arnonskih uzvišica.

29 Jao tebi, Moabe! Propao si, narode Kemošev. Svoje sinove koji su utekli, i svoje kćeri, dade u sužanjstvo Sihonu, kralju Amorejaca.

30 Na njih smo strijeljali; Hešbon propade sve do Dibona, opustošismo ih sve do Nofaha, koji doseže do Medeba.”

31 Tako se Izrael nastani u zemlji Amorejaca.

32 I posla Mojsije da se uhodi Jazer; i zauzeše oni njegova naselja te istjeraše Amorejce koji bijahu ondje.

33 I okrenuše se te pođoše gore put Bašana; i iziđe na njih Og, kralj Bašana, i sav njegov narod, u boj kod Edreja.

34 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Nemoj ga se bojati; jer sam ga predao u tvoju ruku, i sav njegov narod, i svu njegovu zemlju. Učini s njim kao što si učinio Sihonu, kralju Amorejaca koji je živio u Hešbonu.”

35 Tako potukoše njega, i njegove sinove, i sav njegov narod, sve dok mu nije preostao nitko živ; i zaposjednuše njegovu zemlju.

22

1 I otputiše se djeca Izraelova, i utaboriše se na Moapskim poljanama, s ove strane Jordana, kod Jerihona.

2 A Balak, sin Siporov, vidje sve što je Izrael učinio Amorejcima.

3 Moab se vrlo uplaši toga naroda, jer ih bijaše mnogo; i obuze Moaba tjeskoba zbog djece Izraelove.

4 I reče Moab starješinama Midijana: “Sada će ta družina slistiti sve oko nas kao što vol slisti travu u polju.” A Balak, sin Siporov, bijaše u to doba kralj Moapcima.

5 Stoga on posla glasnike Bileamu, sinu Beorovu, u Petor koji je kod rijeke u zemlji djece njegova naroda, da ga pozovu, rekavši: “Gle, neki je narod izišao iz Egipta; evo prekriše lice zemlje i naseliše se sučelice meni.

6 Stoga dođi sada, molim te, prokuni mi taj narod, jer su previše moćni za mene; možda ću ja prevladati: da ih porazimo i da ih potjeram iz zemlje. Jer znam da je blagoslovljen onaj koga ti blagosloviš, a proklet onaj koga ti prokuneš.”

7 I otputiše se starješine Moaba i starješine Midijana s nagradama za vračanje u svojim rukama; i dođoše Bileamu i kazaše mu Balakove riječi.

8 I reče im on: “Ostanite ovdje ove noći pa ću vam prenijeti riječ, kako mi GOSPODIN kaže.” I ostadoše knezovi moapski s Bileamom.

9 I dođe Bog Bileamu i reče mu: “Kakvi su to ljudi s tobom?”

10 I reče Bileam Bogu: “Balak, sin Siporov, Kralj Moaba, poslao ih je meni, rekavši:

11 ‘Evo, neki je narod izišao iz Egipta i prekrio lice zemlje. Dođi sada, prokuni mi ih; možda ću biti kadar nadvladati i istjerati ih.’ ”

12 I reče Bog Bileamu: “Nemoj ići s njima; nemoj proklinjati taj narod, jer je blagoslovljen.”

13 I ustade Bileam ujutro te Balakovim knezovima reče: “Idite u svoju zemlju, jer me GOSPODIN odbija pustiti da idem s vama.”

14 I digoše se moapski knezovi, odoše k Balaku i rekoše: “Bileam je odbio doći s nama.”

15 Tada Balak opet posla knezove, brojnije i časnije od njih.

16 I dođoše oni k Bileamu i rekoše mu: “Ovako veli Balak, sin Siporov: ‘Neka te, molim te, ništa ne sprečava da dođeš k meni;

17 jer ću te promaknuti do nadasve velike časti, i učinit ću što god mi kažeš. Stoga dođi, molim te, prokuni mi taj narod. ’ ”

18 I odgovori Bileam, rekavši Balakovim slugama: “Da mi Balak dâ svoju kuću punu srebra i zlata, ja ne mogu prestupiti riječ GOSPODINA, Boga mojega, da učinim što manje ili više.

19 Stoga vas molim, ostanite i ovu noć ovdje, da doznam što će mi GOSPODIN još kazati.”

20 I dođe Bog Bileamu noću i reče mu: “Ako su te ti ljudi došli pozvati, ustani i pođi s njima; ali postupi samo po riječi koju ću ti kazati.”

21 I ustade Bileam ujutro, osamari svoju magaricu te pođe s moapskim knezovima.

22 I raspali se gnjev Božji zato što je pošao: stoga mu anđeo GOSPODINOV stade kao protivnik na putu. Jahao je na svojoj magarici, a s njim bijahu dvojica njegovih slugu.

23 I spazi magarica GOSPODINOVOG anđela gdje stoji na putu, a u ruci mu izvučen mač. I skrene magarica s puta i pođe u polje; a Bileam stade udarati magaricu, da je skrene na put.

24 No anđeo GOSPODINOV stajaše na uskome putu među vinogradima; i bijaše zid s ove strane i zid s one strane.

25 Kada magarica ugleda GOSPODINOVOG anđela, stisnu se uza zid i prignječi Bileamu nogu o zid; i on je ponovno poče udarati.

26 Anđeo GOSPODINOV pođe dalje i stane na uskome mjestu, gdje ne bijaše puta da se okrene desno ili lijevo.

27 A kada magarica ugleda GOSPODINOVA anđela, pade ona pod Bileamom. I razgnjevi se Bileam te stade štapom udarati magaricu.

28 I otvori GOSPODIN usta magarici; i reče ona Bileamu: “Što sam ti učinila da si me već tri puta tukao?”

29 I reče Bileam magarici: “Zato što si me učinila smiješnim. Da mi je mač u ruci, sada bih te ubio.”

30 I reče magarica Bileamu: “Nisam li ja tvoja magarica, na kojoj si jahao otkako sam tvoja i sve do ovoga dana? Jesam li ti ikada činila ovako?” I reče on: “Ne.”

31 Tada GOSPODIN otvori oči Bileamu pa on ugleda GOSPODINOVA anđela gdje stoji na putu, a u ruci mu izvučen mač. I pognu on glavu i pade ničice.

32 I reče mu anđeo GOSPODINOV: “Zbog čega si već tri puta tukao svoju magaricu? Evo, ja sam izišao da ti se suprotstavim, zato što je tvoj put izopačen preda mnom.

33 Magarica me vidjela i sva tri puta se odvratila od mene. Da se nije od mene odvratila, svakako bih te već bio ubio, a nju na životu sačuvao.”

34 I odgovori Bileam GOSPODINOVU anđelu: “Sagriješio sam; jer nisam znao da ti stojiš protiv mene na putu. Stoga ću se sada, ako ti to nije po volji, vratiti natrag.”

35 I reče Anđeo GOSPODINOV Bileamu: “Pođi s tim ljudima, ali govori samo riječ koju ću ti ja reći.” Tako Bileam ode s Balakovim knezovima.

36 A kada je Balak čuo da dolazi Bileam, iziđe mu on u susret do grada Moaba, koji je na granici Arnona, na samome kraju područja.

37 I reče Balak Bileamu: “Nisam li ozbiljno slao k tebi da te pozovem? Zašto mi nisi došao? Zar ti nisam u stanju iskazati čast?”

38 I odvrati Bileam Balaku: “Evo, došao sam ti; no imam li ja uopće vlasti da kažem bilo što? Riječ koju Bog stavi u moja usta, to ću govoriti.”

39 I pođe Bileam s Balakom; i dođoše do Kirjat-Husota.

40 I prinese Balak volove i ovce te posla Bileamu i knezovima koji bijahu s njim.

41 I uze idućeg dana Balak Bileama i odvede ga gore na Baalove uzvišice da odande može vidjeti krajnji dio naroda.

23

1 I reče Bileam Balaku: “Načini mi ovdje sedam žrtvenika, i pripravi mi ovdje sedam junaca i sedam ovnova.”

2 I učini Balak tako kako je Bileam rekao. Zatim Balak i Bileam na svakom od žrtvenikâ priniješe po jednoga junca i ovna.

3 I reče Bileam Balaku: “Stani kod svoje žrtve paljenice, a ja idem; možda mi GOSPODIN dođe u susret: što god mi pokaže, reći ću ti.” I ode on na neko povišeno mjesto.

4 I susretne Bog Bileama; a on mu reče: “Pripravio sam sedam žrtvenika, i na svakom žrtveniku sam prinio po jednoga junca i ovna.”

5 I stavi GOSPODIN riječ u Bileamova usta i reče: “Vrati se Balaku i tako govori.”

6 On mu se vrati, i gle, on stajaše kraj svoje žrtve paljenice; on i svi moapski knezovi.

7 I iznese on svoju usporedbu govoreći: “Balak, kralj Moaba, doveo me iz Arama, s brdâ na istoku, rekavši: ‘Dođi, prokuni mi Jakova, i dođi, zaprijeti Izraelu.’

8 Kako da prokunem onoga koga Bog nije prokleo? ili kako da zaprijetim onome kome GOSPODIN nije zaprijetio?

9 Jer s vrha stijena ga vidim, i s brdâ ga motrim: gle, narod će taj nasamo živjeti i neće se među narode ubrajati.

10 Tko može prah Jakovljev prebrojiti, i broj četvrtine Izraela? Daj mi da umrem smrću pravednikâ; i neka moj svršetak bude kao njegov!”

11 I reče Balak Bileamu: “Što si mi učinio? Uzeh te da prokuneš moje neprijatelje, a gle, ti si ih u svemu blagoslovio.”

12 Odgovori mu on i reče: “Ne moram li se držati toga da govorim ono što mi je GOSPODIN stavio u usta?”

13 Reče mu Balak: “Dođi sa mnom na drugo mjesto odakle ih možeš vidjeti. No vidjet ćeš im samo krajnji dio, i nećeš ih vidjeti sve: odande mi ih prokuni.”

14 I odvede ga na Sofimsko polje, na vrh Pisge. Tu načini on sedam žrtvenika, i na svakom žrtveniku prinese po jednoga junca i ovna.

15 I reče Balaku: “Stoj tu kod svoje žrtve paljenice dok se ja ondje sretnem s GOSPODINOM.”

16 I susretne GOSPODIN Bileama i stavi riječ u njegova usta, rekavši: “Idi ponovno Balaku i reci mu tako.”

17 A kada dođe do njega, gle, on stajaše kraj svoje žrtve paljenice, i moapski knezovi s njime. I upita ga Balak: “Što je GOSPODIN rekao?”

18 I iznije on svoju usporedbu i reče: “Ustani, Balače, i čuj; poslušaj me, sine Siporov:

19 Bog nije čovjek da bi slagao, ni sin ljudski da bi se pokajao. Je li on kazao, a da ne učini? ili, zar je rekao, a da to dobro ne izvede?

20 Evo, primio sam zapovijed da blagoslovim: on je blagoslovio, i ja to ne mogu promijeniti.

21 On nije opazio nepravednost u Jakovu ni vidio opačinu u Izraelu: s njim je GOSPODIN, Bog njegov, i među njima je poklik kraljev.

22 Bog ih je izveo iz Egipta; on im je kao snaga jednoroga.

23 Doista nema čaranja protiv Jakova, niti ikakva vračanja protiv Izraela; o ovome vremenu će se o Jakovu i o Izraelu govoriti: ‘Što li je Bog učinio!’

24 Evo, taj će narod ustati kao lav golemi, i podići se kao mladi lav: neće leći sve dok ne pojede lovinu i popije krv poklanih.”

25 I reče Balak Bileamu: “Nemoj ih ni proklinjati, niti ih nemoj blagoslivljati.”

26 No Bileam odgovori i reče Balaku: “Ne rekoh li ti: ‘Sve što GOSPODIN kaže, to ja moram učiniti’?”

27 I reče Balak Bileamu: “Dođi, odvest ću te na drugo mjesto; možda će Bogu biti drago da mi ih prokuneš odande.”

28 I odvede Balak Bileama na vrh Peora, koji gleda prema Ješimonu.

29 Tada Bileam reče Balaku: “Načini mi ovdje sedam žrtvenika, i pripravi mi ovdje sedam junaca i sedam ovnova.”

30 I učini Balak tako kako je Bileam rekao; i prinese on po jednoga junca i ovna na svakom žrtveniku.

24

1 A kada Bileam vidje da je GOSPODINU drago što se Izraela blagoslivlja, ne ode on, kao inače, potražiti znamenja, nego okrene svoje lice prema pustari.

2 I podiže Bileam svoje oči i vidje Izraela gdje prebiva u svojim šatorima po svojim plemenima; i dođe na nj duh Božji.

3 Tada iznije on svoju usporedbu govoreći: “Govori Bileam, sin Beorov, govori čovjek čije su oči otvorene;

4 govori onaj koji sluša riječi Božje, koji vidje viđenje Svemoćnoga, koji pada u zanos, ali ima oči otvorene:

5 Kako li su krasni šatori tvoji, Jakove, i prebivališta tvoja, Izraele!

6 Kao doline se prostiru, kao vrtovi uz riječnu obalu, kao aloje koje posadi GOSPODIN i kao cedrova stabla kraj vodâ.

7 On će izliti vodu iz njegovih kablova, i njegovo će sjeme biti u mnogim vodama, i njegov će kralj nadvisiti Agaga, i njegovo će kraljevstvo biti uzvišeno.

8 Bog ga je izveo iz Egipta; on ima snagu kao jednorog: on će proždrijeti narode, neprijatelje svoje, i satrti im kosti, i probosti ih svojim strijelama.

9 Prignuo se, zalegao je kao lav, kao lav golemi; tko će njega dražiti? Blagoslovljen je onaj tko tebe blagoslivlja, proklet je onaj tko tebe proklinje.”

10 Tada se raspali Balakov gnjev na Bileama i udari on rukom o ruku; i reče Balak Bileamu: “Pozvao sam te da prokuneš moje neprijatelje, a gle, već si ih tri puta blagoslovio.

11 Bježi sada u svoj kraj! Mislio sam te promaknuti do velike časti, ali gle, GOSPODIN ti je uskratio čast.”

12 Nato Bileam reče Balaku: “Nisam li i tvojim glasnicima, koje si k meni poslao, rekao:

13 ‘Da mi Balak dâ svoju kuću punu srebra i zlata, ja ne mogu prestupiti GOSPODINOVU zapovijed da učinim bilo dobro ili loše po vlastitoj pameti; nego ono što Gospodin kaže, to ću ja govoriti’?

14 A sada, evo, idem k svome narodu; stoga dođi, i objavit ću ti što će ovaj narod kasnije učiniti tvome narodu.”

15 Tada on iznije svoju usporedbu govoreći: “Govori Bileam, sin Beorov, govori čovjek čije su oči otvorene;

16 govori onaj koji čuje riječi Božje i poznaje znanje Svevišnjega, koji je vidio viđenje Svemoćnoga i pada u zanos, ali ima oči otvorene:

17 Vidjet ću ga, ali ne sada, gledat ću ga, ali ne izbliza: izići će Zvijezda od Jakova, iz Izraela će se Žezlo podići i razbiti krajeve moapske i uništiti svu djecu Šetovu.

18 Edom će biti njegov posjed, a i Seir će postati posjedom svojih neprijatelja; i Izrael će postupiti junački.

19 Iz Jakova će izići onaj koji će vlast imati, i uništiti onoga tko ostane od grada.”

20 A kada pogleda na Amaleka, iznije on svoju usporedbu, rekavši: “Amalek bijaše prvi od narodâ; ali će njegov svršetak biti to da zauvijek propadne.”

21 Pogleda i na Kenijce, i iznije svoju usporedbu, rekavši: “Čvrsto ti je prebivalište, i na stijenu si svoje gnijezdo postavio.

22 No Kenijac će biti opustošen, sve dok te Ašur ne odvede zasužnjena.”

23 I opet iznije svoju usporedbu, i reče: “Jao, tko će preživjeti kada Bog to bude činio!

24 I doći će brodovlje s obale Kitima i mučiti Ašura, i mučiti Ebera, pa će i on propasti zauvijek.”

25 I ustade Bileam te ode i vrati se u svoje mjesto; a i Balak ode svojim putem.

25

1 I boravio je Izrael u Šitimu. Tada poče narod bludničiti s moapskim kćerima.

2 One su pozivale narod na žrtve svojim bogovima; i jeo je narod i klanjao se njihovim bogovima.

3 I pridruži se Izrael Baal-Peoru; i raspali se GOSPODINOV gnjev na Izraela.

4 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Uzmi sve glavare naroda i objesi ih pred GOSPODINOM prema suncu, da se GOSPODINOV žestoki gnjev odvrati od Izraela.”

5 I reče Mojsije izraelskim sucima: “Pobijte svaki od vas one svoje ljude koji su se pridružili Baal-Peoru.”

6 I gle, dođe jedan od djece Izraelove i dovede k svojoj braći neku Midijanku naočigled Mojsiju i naočigled sve zajednice djece Izraelove koja je plakala pred ulazom Šatora sastanka.

7 A kada to vidje Pinhas, sin Eleazara, sina svećenika Arona, ustade on usred zajednice, uze u ruku koplje,

8 pođe za Izraelcem u šator i oboje ih probode: čovjeka Izraelca, i ženu kroz trbuh. Tako prestade pomor djece Izraelove.

9 A onih koji su pomrli u pomoru bijaše dvadeset i četiri tisuće.

10 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

11 “Pinhas, sin Eleazara, sina svećenika Arona, odvratio je moju srdžbu od djece Izraelove, jer je zbog mene bio revan među njima, tako da u svojoj ljubomori nisam uništio djecu Izraelovu.

12 Stoga kaži: ‘Evo, dajem mu svoj savez mira.

13 Neka ga ima on i njegovo sjeme nakon njega, i to savez vječnog svećeništva; zato što je bio revan za svoga Boga, i obavio pomirenje za djecu Izraelovu.’ ”

14 A ime ubijenoga Izraelca, onoga koji je bio ubijen s Midijankom, bijaše Zimri, sin Salua, kneza glavarskoga doma među Šimunovcima.

15 A ime ubijene Midijanke bijaše Kozbi, kći Surova. On bijaše glavar nad narodom i nad vodećim domom u Midijanu.

16 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

17 “Zadajte muke Midijancima i potucite ih;

18 jer oni vama zadaju muke svojim lukavstvima, kojima su vas obmanuli u slučaju Peora i u slučaju svoje sestre Kozbi, kćeri midijanskoga kneza, koja je bila ubijena u dan pomora zbog Peora.”

26

1 Nakon toga pomora prozbori GOSPODIN Mojsiju i Eleazaru, sinu svećenika Arona, rekavši:

2 “Prebrojite svu zajednicu djece Izraelove, od dvadeset godina starosti i naviše, po njihovu obiteljskom domu, sve u Izraelu koji su sposobni ići u rat.”

3 I porazgovaraše Mojsije i svećenik Eleazar s njima na Moapskim poljanama kod Jordana blizu Jerihona, rekavši:

4 “Prebrojite narod, od dvadeset godina starosti i naviše, kao što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju i djeci Izraelovoj, koji bijahu izišli iz zemlje egipatske.”

5 Ruben, najstariji sin Izraelov. Djeca Rubenova: Hanok, od koga potječe obitelj Hanokovaca; od Palua obitelj Paluovaca;

6 od Hesrona obitelj Hesronovaca: od Karmija obitelj Karmijevaca.

7 To su obitelji Rubenovaca: onih od njih koji bijahu prebrojeni bijaše četrdeset i tri tisuće sedam stotina i trideset.

8 Sinovi Paluovi: Eliab.

9 Sinovi Eliabovi: Nemuel, i Datan, i Abiram. To su oni Datan i Abiram koji bijahu znameniti u zajednici, koji su se suprotstavili Mojsiju i Aronu zajedno s Korahom kada su se ono suprotstavili GOSPODINU.

10 Tada je zemlja otvorila svoja usta i progutala ih zajedno s Korahom, kada je ta družina izginula, kada je oganj proždro dvije stotine i pedeset ljudi, a oni su postali znamenjem.

11 Ali djeca Korahova nisu poginula.

12 Sinovi Šimunovi po svojim obiteljima: od Nemuela obitelj Nemuelovaca; od Jamina obitelj Jaminovaca; od Jakina obitelj Jakinovaca;

13 od Zeraha obitelj Zerahovaca; od Šaula obitelj Šaulovaca.

14 To su obitelji Šimunovaca: dvadeset dvije tisuće i dvije stotine.

15 Djeca Gadova po svojim obiteljima: od Sefona obitelj Sefonovaca; od Hagija obitelj Hagijevaca; od Šunija obitelj Šunijevaca;

16 od Oznija obitelj Oznijevaca; od Erija obitelj Erijevaca;

17 od Aroda obitelj Arodovaca; od Arelija obitelj Arelijevaca.

18 To su obitelji djece Gadove prema onima od njih koji bijahu prebrojeni: četrdeset tisuća i pet stotina.

19 Sinovi Judini bijahu Er i Onan. I Er i Onan umriješe u zemlji kanaanskoj.

20 Sinovi Judini po svojim obiteljima bijahu: od Šele obitelj Šelijevaca; od Peresa obitelj Peresovaca; od Zeraha obitelj Zerahovaca.

21 Sinovi Peresovi bijahu: od Hesrona obitelj Hesronovaca; od Hamula obitelj Hamulovaca.

22 To su obitelji Judine prema onima od njih koji bijahu prebrojeni: sedamdeset i šest tisuća i pet stotina.

23 Od sinova Jisakarovih po njihovim obiteljima: od Tole obitelj Tolijaca; od Puve obitelj Puvijevaca;

24 od Jašuba obitelj Jašubovaca; od Šimrona obitelj Šimronovaca.

25 To su Jisakarove obitelji prema onima od njih koji bijahu prebrojeni: šezdeset i četiri tisuće i tri stotine.

26 Od sinova Zebulunovih po njihovim obiteljima: od Sereda obitelj Seredovaca; od Elona obitelj Elonovaca; od Jahleela obitelj Jahleelovaca.

27 To su obitelji Zebulunovaca po onima od njih koji bijahu prebrojeni: šezdeset tisuća i pet stotina.

28 Sinovi Josipovi, po svojim obiteljima, bijahu Manaše i Efrajim.

29 Od sinova Manašeovih: od Makira obitelj Makirovaca. Od Makira se rodio Gilead: od Gileada obitelj Gileadovaca.

30 Ovo su sinovi Gileadovi: od Jeezera je obitelj Jeezerovaca; od Heleka obitelj Helekovaca;

31 od Asriela obitelj Asrielovaca; od Šekema obitelj Šekemovaca;

32 od Šemide obitelj Šemidinaca; od Hefera obitelj Heferovaca.

33 A Selofhad, sin Heferov, nije imao sinova, nego kćeri. Imena Selofhadovih kćeri bijahu: Mahla, i Noa, Hogla, Milka, i Tirsa.

34 To su Manašeove obitelji; a onih od njih koji bijahu prebrojeni bijaše pedeset i dvije tisuće i sedam stotina.

35 Ovo su sinovi Efrajimovi po svojim obiteljima: od Šutelaha obitelj Šutelahovaca; od Bekera obitelj Bekerovaca; od Tahana obitelj Tahanovaca.

36 I ovo su Šutelahovi sinovi: od Erana obitelj Eranovaca.

37 Ovo su obitelji Efrajimovih sinova po onima od njih koji bijahu prebrojeni: trideset i dvije tisuće i pet stotina. To su sinovi Josipovi po svojim obiteljima.

38 Sinovi Benjaminovi po svojim obiteljima: od Bele obitelj Belinaca; od Ašbela obitelj Ašbelovaca; od Ahirama obitelj Ahiramovaca;

39 od Šufama obitelj Šufamovaca, od Hufama je obitelj Hufamovaca.

40 A sinovi Belini bijahu Ard i Naaman: od Arda obitelj Ardovaca, a od Naamana, obitelj Naamanovaca.

41 To su sinovi Benjaminovi po svojim obiteljima; a onih od njih koji bijahu prebrojeni bijaše četrdeset i pet tisuća i šest stotina.

42 Ovo su sinovi Danovi po svojim obiteljima: od Šuhama obitelj Šuhamovaca. To su Danove obitelji po svojim rodovima.

43 Svih od obitelji Šuhamovaca, po onima od njih koji bijahu prebrojeni, bijaše šezdeset i četiri tisuće i četiri stotine.

44 Od djece Ašerove po njihovim obiteljima: od Jimne bijaše obitelj Jimninaca; od Jišvija obitelj Jišvijevaca; od Berije obitelj Berijevaca.

45 Od sinova Berijinih: od Hebera obitelj Heberovaca; od Malkiela obitelj Malkielovaca.

46 A ime Ašerove kćeri bijaše Sara.

47 To su obitelji Ašerovih sinova po onima od njih koji bijahu prebrojeni, kojih bijaše pedeset i tri tisuće i četiri stotine.

48 Od Naftalijevih sinova po njihovim obiteljima: od Jahseela obitelj Jahseelovaca; od Gunija obitelj Gunijevaca;

49 od Jesera obitelj Jeserovaca; od Šilema obitelj Šilemovaca.

50 To su Naftalijeve obitelji po svojim rodovima; a onih od njih koji bijahu prebrojeni bijaše četrdeset i pet tisuća i četiri stotine.

51 Ti od djece Izraelove bijahu prebrojeni: šest stotina i jedna tisuća sedam stotina i trideset.

52 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

53 “Neka se njima razdijeli zemlja u baštinu prema broju imena.

54 Onima kojih je više daj više baštine, a onima kojih je manje daj manje baštine: neka se svakome dade njegova baština prema tome koliki su od njega prebrojeni.

55 No neka se zemlja podijeli ždrijebom: neka je baštine prema imenima plemena svojih otaca.

56 Neka se posjed nad njom prema ždrijebu podijeli između brojnih i malobrojnih.”

57 A ovo su oni od Levita koji bijahu prebrojeni po svojim obiteljima: od Geršona obitelj Geršonovaca; od Kehata obitelj Kehatovaca; od Merarija obitelj Merarijevaca.

58 Ovo su obitelji Levita: obitelj Libnijevaca, obitelj Hebronovaca, obitelj Mahlijevaca, obitelj Mušijevaca, obitelj Korahovaca. A od Kehata se rodio Amram.

59 A ime Amramove žene bijaše Jokebeda, kći Levijeva, koju je njezina majka rodila Leviju u Egiptu. Ona je Amramu rodila Arona i Mojsija, i njihovu sestru Mirjam.

60 Aronu se rodio Nadab, i Abihu, Eleazar, i Itamar.

61 A Nadab i Abihu su poginuli kada su ono prinosili tuđi oganj pred GOSPODINOM.

62 Onih od njih koji bijahu prebrojeni bijaše dvadeset i tri tisuće, sve muški od mjesec dana starosti i naviše: jer se njih nije ubrajalo među djecu Izraelovu, zato što njima nije bila dana baština među djecom Izraelovom.

63 To su oni koje bijahu prebrojili Mojsije i svećenik Eleazar, koji su prebrojavali djecu Izraelovu na Moapskim poljanama kod Jordana blizu Jerihona.

64 No među njima ne bijaše ni jednoga od onih ljudi koje su Mojsije i svećenik Aron prebrojili kada su brojili djecu Izraelovu u Sinajskoj pustari.

65 Jer je GOSPODIN za njih rekao: “Svakako će pomrijeti u pustari.” I nije ostao ni jedan od njih, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova.

27

1 Tada pristupiše kćeri Selofhada, sina Heferova, sina Gileadova, sina Makirova, sina Manašeova, od obitelji Josipova sina Manašea. A ovo su imena njegovih kćeri: Mahla, Noa, i Hogla, i Milka, i Tirsa.

2 I stadoše one kod ulaza Šatora sastanka pred Mojsija, i pred svećenika Eleazara, i pred knezove i svu zajednicu, i rekoše:

3 “Naš je otac umro u pustari, a nije bio u družini onih koji su se skupili protiv GOSPODINA u Korahovoj družini, nego je umro u vlastitu grijehu; i nije imao sinova.

4 Zbog čega bi se ime našega oca uklonilo iz njegove obitelji; zar zbog toga što nije imao sina? Daj, stoga, nama posjed među braćom našega oca.”

5 I iznije Mojsije njihov slučaj pred GOSPODINA.

6 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

7 “Kćeri Selofhadove govore pravo. Svakako im daj u posjed baštinu među braćom njihova oca; i učini da baština njihova oca prijeđe na njih.

8 I kaži djeci Izraelovoj: Ako čovjek umre, a nema sina, tada njegovu baštinu prenesite na njegovu kćer.

9 A ako nema kćeri, tada njegovu baštinu dajte njegovoj braći.

10 Ako nema braće, tada njegovu baštinu dajte braći njegova oca.

11 A ako njegov otac nema braće, tada njegovu baštinu dajte njegovu rođaku koji mu je najbliži od njegove obitelji, i neka je on posjeduje: neka to djeci Izraelovoj bude zakonska odredba, kao što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.”

12 I reče GOSPODIN Mojsiju: “Uspni se na ovo brdo Abarim i pogledaj zemlju koju sam dao djeci Izraelovoj.

13 A kada je vidiš, i ti ćeš biti pridružen svome narodu kao što je bio pridružen tvoj brat Aron.

14 Jer ste se u pustinji Sin, u svađi zajednice, pobunili protiv moje zapovijedi da me kod vode posvetite pred njihovim očima: to je ona voda Meriba u Kadešu, u pustari Sin.”

15 I prozbori Mojsije GOSPODINU, rekavši:

16 “Neka GOSPODIN, Bog duhova svega tijela, postavi čovjeka nad zajednicom,

17 koji će izlaziti pred njima i koji će pred njima ulaziti, i koji će ih izvoditi i koji će ih uvoditi; da zajednica GOSPODINOVA ne bude kao ovca koja nema pastira.”

18 Tada GOSPODIN reče Mojsiju: “Uzmi si Jošuu, sina Nunova, čovjeka u kome je duh, i položi na nj svoju ruku.

19 I postavi ga pred svećenika Eleazara i pred svu zajednicu; i daj mu nalog naočigled njima.

20 I stavi nešto od svoje časti na njega, da sva zajednica djece Izraelove bude pokorna.

21 I neka on stoji pred svećenikom Eleazarom, koji će za nj tražiti savjet prema prosudbi Urima pred GOSPODINOM: na njegovu riječ neka izlaze i na njegovu riječ neka ulaze, i on i sva djeca Izraelova s njim, to jest sva zajednica.”

22 I učini Mojsije onako kako mu je GOSPODIN zapovjedio: uze Jošuu i postavi ga pred svećenika Eleazara i pred svu zajednicu.

23 Tada on položi ruke na nj i dade mu nalog, kao što je GOSPODIN zapovjedio rukom Mojsijevom.

28

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši mu:

2 “Zapovijedi djeci Izraelovoj i reci im: ‘Pazite da mi moj prinos, i moj kruh za moje žrtve prinesene ognjem, meni na ugodan miris, prinosite u vrijeme određeno za njih.’

3 I reci im: ‘Ovo je prinos ognjem prinesen, koji ćete prinositi GOSPODINU: iz dana u dan dva jednogodišnja janjeta bez mane, kao trajnu žrtvu paljenicu.

4 Jedno janje prinesi ujutro, a drugo janje prinesi navečer;

5 i desetinu efe brašna za jestivu žrtvu, izmiješenu s četvrtinom hina istupanoga ulja.

6 To je trajna paljenica koja je bila određena na brdu Sinaju, žrtva ognjem prinesena na ugodan miris GOSPODINU.

7 A njezin lijevani prinos neka bude četvrt hina po janjetu: daj da se to jako vino izlijeva na svetome mjestu kao ljevanica GOSPODINU.

8 Drugo janje prinesi navečer: prinesi ga kao i jutarnji jestivi prinos, i kao njegovu ljevanicu, kao žrtvu ognjem prinesenu na ugodan miris GOSPODINU.

9 “A u subotnji dan dva jednogodišnja janjeta bez mane, i dvije desetine brašna kao jestivi prinos, izmiješena s uljem, i njegovu ljevanicu.

10 To je paljeni prinos za svaku subotu, osim trajne paljenice i njezine ljevanice.

11 I na početku vaših mjeseci prinosite paljenicu GOSPODINU: dva junca, jednoga ovna, sedam jednogodišnjih janjaca bez mane;

12 i tri desetine brašna kao jestivi prinos, izmiješena s uljem, za jednoga junca; i dvije desetine brašna kao jestivi prinos, izmiješena s uljem, za jednoga ovna;

13 i nekoliko desetina brašna izmiješena s uljem kao jestivi prinos uz svako janje; kao žrtvu ognjem prinesenu na ugodan miris GOSPODINU.

14 Njihove ljevanice neka budu pola hina ulja po juncu, i trećina hina po ovnu, i četvrtina hina po janjetu. To je mjesečna žrtva paljenica tijekom mjeseci u godini.

15 Neka se uz trajnu žrtvu paljenicu i njegovu ljevanicu GOSPODINU prinese i jedno jare.

16 “A četrnaestoga dana prvoga mjeseca je GOSPODINOVA Pasha.

17 I petnaestoga dana toga mjeseca je blagdan: sedam dana neka se jede beskvasni kruh.

18 Neka prvoga dana bude sveti saziv. U njemu nemojte raditi nikakav ropski posao,

19 nego ognjem prinesite žrtvu paljenicu GOSPODINU: dva mlada junca, jednoga ovna, i sedam janjaca od godinu dana. Neka vam budu bez mane;

20 a njihov jestivi prinos neka bude od brašna izmiješena s uljem: tri desetine prinesite po juncu, dvije desetine po ovnu,

21 a nekoliko desetina prinesi za svako janje od onih sedam janjaca;

22 i jednoga jarca kao žrtvu za grijeh, da se izvrši obred pomirenja za vas.

23 To prinesite osim jutarnje žrtve paljenice, koja je za trajnu žrtvu paljenicu.

24 Tako svaki dan tijekom tih sedam dana prinosite hranu žrtve ognjem prinesene na ugodan miris GOSPODINU: neka se to prinosi uz trajnu žrtvu paljenicu i njezine ljevanice.

25 A sedmoga dana imajte sveti saziv; nemojte raditi nikakav ropski posao.

26 I na dan prvih plodova, kada donesete novi jestivi prinos GOSPODINU, nakon što prođu vaši tjedni, imajte sveti saziv; nemojte raditi nikakav ropski posao,

27 nego prinesite žrtvu paljenicu na ugodan miris GOSPODINU: dva junca, jednoga ovna, sedam janjaca od godinu dana,

28 i njihov jestivi prinos od brašna izmiješena s uljem, tri desetine po juncu, dvije desetine po ovnu,

29 nekoliko desetina po janjetu, za svako od sedam janjaca,

30 i jedno jare, da se izvrši obred pomirenja za vas.

31 Prinesite ih povrh trajne žrtve paljenice i njezina jestivog prinosa (neka vam budu besprijekorni), i njihovih ljevanica.”

29

1 “I u sedmome mjesecu, prvoga u mjesecu, imajte sveti saziv; nemojte raditi nikakav ropski posao: to vam je dan trubljenja.

2 Tada prinesite paljenicu na ugodan miris GOSPODINU: jednoga junca, jednoga ovna i sedam janjaca od godinu dana, bez mane.

3 Njihov jestivi prinos neka bude brašno izmiješeno s uljem, tri desetine za junca, i dvije desetine za ovna,

4 i desetina za svakog od sedam janjaca;

5 i jedno jare kao žrtva za grijeh, da se izvrši pomirenje za vas.

6 Osim mjesečne žrtve paljenice i njezina jestivog prinosa, i svakodnevne žrtve paljenice i njezina jestivog prinosa, i njihovih ljevanica po njihovu običaju, neka to bude žrtva ognjem prinesena na ugodan miris GOSPODINU.

7 A desetoga dana toga sedmoga mjeseca imajte sveti saziv i mučite svoje duše. Nemojte u njemu raditi nikakav posao,

8 nego prinesite žrtvu paljenicu GOSPODINU na ugodan miris: jednoga junca, jednoga ovna i sedam janjaca od godinu dana; neka vam budu bez mane.

9 Njihov jestivi prinos neka bude od brašna izmiješena s uljem, tri desetine na junca i dvije desetine na jednoga ovna,

10 nekoliko desetina za svakoga od sedam janjaca.

11 Jedno jare kao žrtvu za grijeh; osim pomirbene žrtve za grijeh, i trajne žrtve paljenice, i njezina jestivog prinosa, i njihovih ljevanica.

12 “I petnaestoga dana sedmoga mjeseca imajte sveti saziv: tada nemojte raditi nikakav ropski posao, i držite sedam dana svetkovinu GOSPODINU.

13 I prinesite paljeni prinos, žrtvu ognjem prinesenu na ugodan miris GOSPODINU: trinaest junaca, dva ovna i četrnaest janjaca od godinu dana; neka budu bez mane.

14 Njihov jestivi prinos neka bude od brašna izmiješena s uljem, tri desetine uz svakoga od trinaest junaca, dvije desetine uz svakoga od dva ovna,

15 i nekoliko desetina na svakoga od četrnaest janjaca;

16 i jedno jare kao žrtvu za grijeh, osim trajne žrtve paljenice, i njezina jestivog prinosa, i njezine ljevanice.

17 A drugoga dana prinesite dvanaest junaca, dva ovna i četrnaest janjaca od godinu dana, bez mane.

18 Njihov jestivi prinos i njihove ljevanice za junce, za ovnove, i za janjce neka bude prema njihovu broju, po običaju;

19 i jedno jare kao žrtvu za grijeh; osim trajne žrtve paljenice, i njezina jestivog prinosa, i njezinih ljevanica.

20 A trećega dana jedanaest junaca, dva ovna i četrnaest janjaca od godinu dana, bez mane.

21 I njihov jestivi prinos i njihove ljevanice za junce, za ovnove, i za janjce neka bude prema njihovu broju, po običaju;

22 i jednoga jarca kao žrtvu za grijeh; osim trajne žrtve paljenice, i njezina jestivog prinosa, i njezinih ljevanica.

23 A četvrtoga dana deset junaca, dva ovna i četrnaest janjaca od godinu dana, bez mane.

24 Njihov jestivi prinos i njihove ljevanice za junce, za ovnove i za janjce, neka bude prema njihovu broju, po običaju;

25 i jedno jare kao žrtvu za grijeh; osim trajne žrtve paljenice, i njezina jestivoga prinosa, i njezinih ljevanica.

26 A petoga dana devet junaca, dva ovna i četrnaest janjaca od godinu dana, bez mane.

27 Njihov jestivi prinos i njihove ljevanice za junce, za ovnove i za janjce neka bude prema njihovu broju, po običaju;

28 i jednoga jarca kao žrtvu za grijeh; osim trajne žrtve paljenice, i njezina jestivoga prinosa, i njezinih ljevanica.

29 A šestoga dana osam junaca, dva ovna i četrnaest janjaca od godinu dana, bez mane.

30 Njihov jestivi prinos i njihove ljevanice za junce, za ovnove, i za janjce neka bude prema njihovu broju, po običaju;

31 i jednoga jarca kao žrtvu za grijeh; osim trajne žrtve paljenice, i njezina jestivoga prinosa, i njezinih ljevanica.

32 A sedmoga dana sedam junaca, dva ovna i četrnaest janjaca od godinu dana, bez mane.

33 I njihov jestivi prinos i njihove ljevanice za junce, za ovnove i za janjce neka bude prema njihovu broju, po običaju;

34 i jednoga jarca kao žrtvu za grijeh; osim trajne žrtve paljenice, i njezina jestivog prinosa, i njezinih ljevanica.

35 Osmoga dana imajte svečani skup; u njemu nemojte raditi nikakav ropski posao,

36 nego prinesite paljeni prinos, žrtvu ognjem prinesenu na ugodan miris GOSPODINU: jednoga junca, jednoga ovna, sedam janjaca od godinu dana, bez mane.

37 Njihov jestivi prinos i njihove ljevanice za junca, za ovna i za janjce neka bude prema njihovu broju, po običaju;

38 i jednoga jarca kao žrtvu za grijeh; osim trajne žrtve paljenice, i njezina jestivoga prinosa, i njezinih ljevanica.

39 To ćete činiti GOSPODINU u svoje određene blagdane, osim svojih zavjeta, i svojih dragovoljnih prinosa, za svoje žrtve paljenice, i za svoje jestive prinose, i za svoje ljevanice, i za svoje pomirbene prinose.”

40 I kaza Mojsije djeci Izraelovoj sve onako kako je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.

30

1 I prozbori Mojsije glavarima plemenâ za djecu Izraelovu, rekavši: “Ovo je ono što je GOSPODIN zapovjedio.

2 Ako se tko zavjetuje zavjetom GOSPODINU ili se zakune zakletvom i obveže svoju dušu kakvom obvezom, neka ne krši svoju riječ: neka postupi prema svemu što izlazi iz njegovih usta.

3 I ako se koja žena zavjetuje zavjetom GOSPODINU i obveže se obvezom za svoje mladosti u domu svoga oca,

4 i čuje njezin otac zavjet i njezinu obvezu kojom si je obvezala dušu i ostane njezin otac na miru u pogledu nje, neka tada stoje svi njezini zavjeti, i neka stoji svaka obveza kojom je obvezala svoju dušu.

5 Ali ako joj otac u dan kada to čuje ne dopusti, neka ne stoji ni jedan od njezinih zavjeta ili obveza kojima si je obvezala dušu; i oprostit će joj GOSPODIN, zato što joj otac nije dopustio.

6 A ako je imala muža kada se zavjetovala ili zarekla svojim usnama, čime je obvezala svoju dušu,

7 i njezin muž to čuje, no ostane na miru u pogledu nje u dan kada je to čuo, neka tada stoje njezini zavjeti, i neka stoje njezine obveze kojima si je obvezala dušu.

8 Ali ako joj njezin muž u dan kada to čuje ne dopusti, neka tada on poništi njezin zavjet kojim se zavjetovala, i ono što se zarekla svojim usnama, čime si je obvezala dušu; i oprostit će joj GOSPODIN.

9 Ali svaki zavjet udovice, kao i rastavljene žene, čime su obvezale svoje duše, neka stoji protiv nje.

10 I ako se zavjetovala u kući svoga muža ili je obvezala svoju dušu obvezom popraćenom zakletvom,

11 a njezin je muž to čuo i ostao na miru u pogledu nje i nije joj zabranio, neka tada stoje svi njezini zavjeti, i neka stoji svaka obveza kojom si je obvezala dušu.

12 Ali ako ih joj je muž, u dan kada je to čuo, potpuno poništio, neka tada ne stoji ništa od onoga što joj je prešlo preko usana u pogledu njezinih zavjeta ili u pogledu obveze njezine duše: njezin ih je muž poništio; i oprostit će joj GOSPODIN.

13 Svaki zavjet i svaku zakletvu koja obvezuje na mučenje duše, njezin muž može potvrditi ili poništiti.

14 Ali ako joj muž iz dana u dan bude na miru, tada je potvrdio sve njezine zavjete ili sve njezine obveze koje su na njoj: potvrdio ih je, jer je ostao na miru u pogledu nje u dan kada je čuo za njih.

15 Ali ako ih na bilo koji način poništi nakon što ih je čuo, neka tada on snosi njezinu krivicu.”

16 To su odredbe, koje je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju o odnosima između muža i njegove žene, i između oca i njegove kćeri za njezine mladosti u domu njezina oca.

31

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

2 “Osveti djecu Izraelovu na Midijancima; poslije toga ti ćeš biti pridružen svome narodu.”

3 Tada prozbori Mojsije narodu, rekavši: “Naoružajte neke od vas za borbu, i neka pođu protiv Midijanaca i neka osvete GOSPODINA na Midijanu.

4 Od svakog plemena, iz svih izraelskih plemena, pošaljite ih u rat po tisuću.”

5 Tako od Izraelovih tisuća bijaše izdvojeno po tisuću od svakog plemena, dvanaest tisuća naoružanih za borbu.

6 I posla ih Mojsije u rat, po tisuću od svakog plemena; njih i Pinhasa, sina svećenika Eleazara, u rat sa svetim priborom i trubljama za trubljenje u njegovoj ruci.

7 I zaratiše oni protiv Midijanaca, kao što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju, i pobiše sve muškarce.

8 Uz ostale koji bijahu pobijeni, pobiše oni midijanske kraljeve: Evija, Rekema, Sura, Hura i Rebu; pet midijanskih kraljeva. Mačem pogubiše i Bileama, sina Beorova.

9 I zarobiše djeca Izraelova sve midijanske žene i njihovu malu djecu, i zaplijeniše svu njihovu stoku i sva njihova stada, i sva njihova dobra.

10 I spališe ognjem sve njihove gradove u kojima su živjeli i sve njihove utvrde.

11 I uzeše sav plijen i sav grabež, i od ljudi i od životinja,

12 i dovedoše zarobljenike, plijen i grabež Mojsiju i svećeniku Eleazaru, i zajednici djece Izraelove, u tabor na Moapskim poljanama, koje su kod Jordana nedaleko Jerihona.

13 I iziđoše im Mojsije, svećenik Eleazar i svi knezovi zajednice u susret izvan tabora.

14 I razljuti se Mojsije na časnike vojske, na zapovjednike nad tisućama i na zapovjednike nad stotinama, koji se vratiše iz bitke.

15 I reče im Mojsije: “Zar ste ostavili na životu sve žene?

16 Gle, one su po Bileamovu nagovoru navele djecu Izraelovu da se ogriješe protiv GOSPODINA u slučaju Peora pa je došlo do pomora u GOSPODINOVOJ zajednici.

17 Stoga ubijte sada svako muško među malom djecom i ubijte svaku ženu koja je poznala muškarca legavši s njim.

18 No svu žensku djecu koja nisu poznala muškarca legavši s njim ostavite na životu za sebe.

19 A vi ostanite izvan tabora sedam dana: tko god je koga ubio i tko god je dotaknuo nekog ubijenog, trećega i sedmoga dana očistite i sebe i svoje zarobljenike.

20 I očistite svu svoju odjeću, i sve što je načinjeno od kože, i sve izrađeno od kozje dlake, i sve što je izrađeno od drva.”

21 Potom svećenik Eleazar svim ratnicima koji bijahu pošli u boj reče: “Ovo je odredba zakona koji je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju:

22 Samo zlato, srebro, mjed, željezo, kositar i olovo,

23 sve što može podnijeti vatru, kroz oganj provucite i bit će čisto. Ipak, neka se to očisti vodom odvojenja; i sve što ne podnosi vatru provucite kroz tu vodu.

24 I operite svoju odjeću sedmoga dana i bit ćete čisti; nakon toga možete doći u tabor.”

25 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

26 “Prebrojite sav plijen koji je uzet, i od ljudi i od stoke, ti, svećenik Eleazar i glavni oci zajednice;

27 i podijelite plijen u dva dijela: za one koji su na sebe preuzeli rat, koji su izišli u boj, i za svu zajednicu.

28 I odredi danak za GOSPODINA od ratnika koji bijahu izišli u boj: po jednu dušu od pet stotina; i od ljudi, i od goveda, i od magaraca, i od ovaca.

29 Uzmi to od njihove polovice i predaj svećeniku Eleazaru za podizani prinos GOSPODINU.

30 I uzmi od polovice djece Izraelove po jedno od pedeset: od ljudi, od goveda, od magaraca, i od sitne stoke, od svih vrsta živine, i predaj ih Levitima koji brinu o GOSPODINOVU prebivalištu.”

31 I učiniše Mojsije i svećenik Eleazar onako kako je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.

32 I ratnoga plijena, ostatak od plijena koji su ratnici nahvatali, bijaše šest stotina sedamdeset i pet tisuća ovaca,

33 i sedamdeset i dvije tisuće goveda,

34 i šezdeset i jedna tisuća magaraca,

35 i u svemu trideset i dvije tisuće osoba, žena koje nisu poznale muškarca legavši s njim.

36 I polovica, udio onih koji su izišli u borbu, bijaše na broj tri stotine trideset i sedam tisuća i pet stotina ovaca;

37 a GOSPODINOV danak od ovaca bijaše šest stotina sedamdeset i pet grla.

38 A goveda trideset i šest tisuća, od kojih za danak GOSPODINU bijahu sedamdeset i dva grla.

39 A magaraca bijaše trideset tisuća i pet stotina, od kojih za danak GOSPODINU bijaše šezdeset i jedno.

40 A osoba šesnaest tisuća, od kojih za danak GOSPODINU bijahu trideset i dvije osobe.

41 Tada Mojsije preda danak, koji bijaše GOSPODINOV podizani prinos, svećeniku Eleazaru, kao što je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.

42 A od polovice djece Izraelove, koju je Mojsije odijelio od muškaraca koji su ratovali

43 (a ta polovica što je pripala zajednici bijaše: tri stotine trideset i sedam tisuća i pet stotina ovaca i pet stotina,

44 i trideset i šest tisuća goveda,

45 i trideset tisuća i pet stotina magaraca,

46 i šesnaest tisuća osoba),

47 dakle od polovice djece Izraelove uze Mojsije po jedno na pedeset, i od ljudi i od stoke, i preda ih Levitima koji brinu za GOSPODINOVO prebivalište, kako je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju.

48 Tada časnici koji bijahu nad tisućama u vojsci, zapovjednici nad tisućama i zapovjednici nad stotinama, pristupiše Mojsiju

49 i rekoše mu: “Tvoje su sluge prebrojile ratnike koji su pod našim rukovodstvom, i ne nedostaje nam ni jedan čovjek.

50 Stoga smo donijeli žrtveni dar za GOSPODINA, ono što je svaki zadobio od zlatnoga nakita, lanaca i narukvica, prstenja, naušnica i ogrlica, da se pred GOSPODINOM obavi pomirenje za naše duše.”

51 I uzeše Mojsije i svećenik Eleazar od njih zlato, to jest sav izrađeni nakit.

52 A svega zlata od prinosa što su ga GOSPODINU prinijeli zapovjednici nad tisućama i zapovjednici nad stotinama, bijaše šesnaest tisuća sedam stotina i pedeset šekela.

53 (Jer su ratnici uzeli plijen, svaki za sebe.)

54 I uzeše Mojsije i svećenik Eleazar zlato od zapovjednikâ nad tisućama i stotinama i odniješe ga u Šator sastanka, za spomen djeci Izraelovoj pred GOSPODINOM.

32

1 A djeca Rubenova i djeca Gadova imala su vrlo mnogo stoke: kada ona vidješe zemlju Jazer i zemlju Gilead, da je to, gle, mjesto za stoku,

2 dođoše djeca Gadova i djeca Rubenova i prozboriše Mojsiju i svećeniku Eleazaru, i knezovima zajednice, rekavši:

3 “Atarot, i Dibon, i Jazer, i Nimra, i Hešbon, Elaeleh, i Sebam, i Nebo, i Beon,

4 to jest zemlja koju je GOSPODIN potukao pred izraelskom zajednicom, zemlja je za stoku; a tvoje sluge imaju stoke.

5 Stoga,” rekoše oni, “ako smo našli milost u tvojim očima, neka se ta zemlja dade u posjed tvojim slugama, i nemoj nas voditi preko Jordana.”

6 Na to Mojsije djeci Gadovoj i djeci Rubenovoj reče: “Zar da vaša braća idu u rat, a vi da ostanete ovdje?

7 I zašto odvraćate srce djece Izraelove od toga da prijeđu u zemlju koju im je dao GOSPODIN?

8 Tako su učinili vaši očevi kada sam ih iz Kadeš-Barnee poslao da izvide zemlju.

9 Jer su se uspeli do doline Eškol i vidjeli zemlju, ali su odvratili srce djece Izraelove od toga da odu u zemlju koju im je dao GOSPODIN.

10 U taj dan raspali se GOSPODINOV gnjev, i zakle se on rekavši:

11 ‘Zaista, ni jedan od onih ljudi koji su izišli iz Egipta, od dvadeset godina starosti i naviše, neće vidjeti zemlju koju sam zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu, zato što me nisu u potpunosti slijedili,

12 osim Kaleba, sina Kenižanina Jefunea, i Jošue, sina Nunova; jer su oni u potpunosti slijedili GOSPODINA.’

13 I raspalio se GOSPODINOV gnjev na Izraela pa je on učinio da tumaraju pustarom četrdeset godina, sve dok nije uništen sav onaj naraštaj koji je počinio zlo naočigled GOSPODINU.

14 I gle, vi, potomstvo grešnih ljudi, ustadoste umjesto svojih otaca da uvećate žestoku GOSPODINOVU srdžbu na Izraela.

15 Jer ako se odvratite od njega, on će ih opet ostaviti u pustari; i uništit ćete sav ovaj narod.”

16 Oni mu pristupiše bliže i rekoše: “Sagradili bismo ovdje torove za svoju stoku i gradove za svoju dječicu;

17 no mi sami bismo, prikladno naoružani, pošli pred djecom Izraelovom, sve dok ih ne odvedemo do njihova mjesta; a naša dječica neka zbog stanovnika ove zemlje prebivaju u utvrđenim gradovima.

18 Nećemo se vratiti svojim kućama sve dok svatko od djece Izraelove ne zaposjedne svoju baštinu.

19 Jer mi ne bismo baštinili s njima s onu stranu Jordana, ili pak dalje; zato što nas je naša baština zapala s ove strane Jordana prema istoku.”

20 I reče im Mojsije: “Ako ovako učinite, ako naoružani pođete pred GOSPODINOM u borbu,

21 i ako svi vi naoružani prijeđete pred GOSPODINOM preko Jordana, sve dok on ne istjera svoje neprijatelje ispred sebe

22 i zemlja bude pokorena pred GOSPODINOM, nakon toga ćete se vratiti i bit ćete bez krivice pred GOSPODINOM, i pred Izraelom, i ova će zemlja biti vašim posjedom pred GOSPODINOM.

23 Ali ako tako ne učinite, gle, sagriješili ste protiv GOSPODINA; i budite sigurni da će vas grijeh vaš pronaći.

24 Sagradite si gradove za svoje mališane i torove za svoje ovce, i učinite to što je izišlo iz vaših usta.”

25 Tada djeca Gadova i djeca Rubenova rekoše Mojsiju: “Tvoje sluge će učiniti tako kako moj gospodar zapovijeda.

26 Naša dječica, naše žene, naša stada, i sva naša stoka, neka ostane ondje u gileadskim gradovima;

27 no tvoje sluge će prijeći, svaki naoružan za ratovanje, pred GOSPODINOM u borbu, kao što je moj gospodar rekao.”

28 Tako Mojsije izda za njih zapovijed svećeniku Eleazaru, i Jošui, sinu Nunovu, i vodećim ocima plemenâ djece Izraelove.

29 I reče im Mojsije: “Ako djeca Gadova i djeca Rubenova pred GOSPODINOM prijeđu s vama preko Jordana, svaki muškarac naoružan za borbu, i zemlja bude pokorena pred vama, tada im predajte u posjed zemlju gileadsku.

30 Ali ako ne prijeđu naoružani s vama, neka imaju posjed među vama u zemlji kanaanskoj.”

31 Nato djeca Gadova i djeca Rubenova odgovoriše, rekavši: “Kao što je GOSPODIN rekao tvojim slugama, tako ćemo učiniti.

32 Prijeći ćemo naoružani pred GOSPODINOM u zemlju kanaansku, da posjed naše baštine s ove strane Jordana može biti naš.”

33 I dade im Mojsije, djeci Gadovoj, djeci Rubenovoj i polovici plemena Josipova sina Manašea, kraljevstvo Sihona, kralja Amorejaca, i kraljevstvo Oga, kralja Bašana, zemlju s njezinim gradovima u njihovim granicama, i gradove okolne zemlje.

34 I sagradiše si djeca Gadova Dibon, i Atarot, i Aroer,

35 i Atrot, Šofan, i Jazer, i Jogbehu,

36 i Bet-Nimru, i Bet-Haran, utvrđene gradove; i torove za ovce.

37 A djeca Rubenova sagradiše Hešbon, i Elealeh, i Kirjathajim,

38 i Nebo, i Baal-Meon (njihova su imena promijenjena), i Šibmu; i dadoše druga imena gradovima koje su sagradila.

39 A djeca Manašeova sina Makira odoše u Gilead i zauzeše ga te izvlastiše Amorejce koji bijahu u njemu.

40 I preda Mojsije Gilead Makiru, sinu Manašeovu, i on se nastani u njemu.

41 A Jair, sin Manašeov, ode i zauze njihove gradiće te ih nazva “Havot-Jair”.

42 A Nobah ode i zauze Kenat i njegova sela te ih po vlastitu imenu nazva “Nobah”.

33

1 Ovo su putovanja djece Izraelove, koja su izišla iz zemlje egipatske sa svojim vojskama pod rukom Mojsijevom i Aronovom.

2 Mojsije je, po GOSPODINOVOJ zapovijedi, zapisivao sve o njihovim pokretima i ovo su njihova putovanja prema njihovim polascima.

3 Iz Ramsesa su krenuli u prvome mjesecu, petnaestoga dana prvoga mjeseca; idućega dana poslije Pashe izišla su djeca Izraelova s podignutom rukom naočigled svim Egipćanima.

4 Jer Egipćani su pokapali sve svoje prvorođence, koje je GOSPODIN među njima pobio; a i na njihovim je bogovima GOSPODIN izvršio osude.

5 I odoše djeca Izraelova iz Ramsesa i utaboriše se u Sukotu.

6 I odoše iz Sukota i utaboriše se u Etamu, koji je na rubu pustare.

7 I odoše iz Etama i okrenuše se opet prema Pi-Hahirotu, koji je pred Baal-Sefonom, i utaboriše se ispred Migdola.

8 I odoše od Pi-Hahirota pa posred mora prijeđoše u pustaru; i odoše tri dana puta u pustaru Etam i utaboriše se u Mari.

9 I odoše iz Mare i dođoše do Elima. U Elimu bijaše dvanaest izvora vode i sedamdeset palmâ; i utaboriše se ondje.

10 I odoše iz Elima i utaboriše se kod Crvenog mora.

11 I odoše od Crvenog mora te se utaboriše u pustari Sin.

12 I krenuše na put iz pustare Sin i utaboriše se u Dofki.

13 I odoše iz Dofke i utaboriše se u Alušu.

14 I odoše iz Aluša i utaboriše se kod Refidima, gdje nije bilo vode da bi narod pio.

15 I odoše od Refidima i utaboriše se u Sinajskoj pustari.

16 I odoše iz Sinajske pustare i utaboriše se kod Kibrot-Hatave.

17 I odoše od Kibrot-Hatave i utaboriše se kod Hazerota.

18 I odoše od Hazerota i utaboriše se u Ritmi.

19 I odoše iz Ritme i utaboriše se kod Rimon-Peresa.

20 I odoše od Rimon-Peresa i utaboriše se u Libni.

21 I premijestiše se iz Libne i utaboriše se kod Rise.

22 I odoše od Rise i utaboriše se u Kehelati.

23 I odoše iz Kehelate i utaboriše se na brdu Šaferu.

24 I premjestiše se od brda Šafera i utaboriše se u Haradi.

25 I premjestiše se od Harade i utaboriše se kod Makhelota.

26 I premijestiše se od Makhelota i utaboriše se kod Tahata.

27 I odoše od Tahata i utaboriše se kod Taraha.

28 Zatim odoše od Taraha i utaboriše se u Mitki.

29 I odoše iz Mitke i utaboriše se u Hašmoni.

30 I odoše iz Hašmone i utaboriše se kod Moserota.

31 I odoše iz Moserota i utaboriše se u Bene-Jaakanu.

32 I odoše iz Bene-Jaakana i utaboriše se kod Hor-Gidgada.

33 I premjestiše se od Hor-Gidgada i utaboriše u Jotbati.

34 I odoše iz Jotbate i utaboriše se kod Ebrone.

35 I odoše od Ebrone i utaboriše se kod Esion-Gabera.

36 I odoše od Esion-Gabera i utaboriše se u pustari Sin, a to je Kadeš.

37 I odoše iz Kadeša i utaboriše se na brdu Hor, na granici zemlje Edom.

38 I uspne se svećenik Aron, po GOSPODINOVOJ zapovijedi, na brdo Hor; i umrije on ondje u četrdesetoj godini nakon što su djeca Izraelova izišla iz zemlje egipatske, prvoga dana petoga mjeseca.

39 I bijaše Aron star stotinu dvadeset i tri godine kada je umro na brdu Hor.

40 I doču kralj Arad Kanaanac, koji je prebivao na jugu zemlje kanaanske, za dolazak djece Izraelove.

41 I odoše oni s brda Hor i utaboriše se u Salmoni.

42 I odoše iz Salmone i utaboriše se u Punonu.

43 I odoše iz Punona i utaboriše se u Obotu.

44 I odoše iz Obota i utaboriše se u Ije-Abarimu, na području Moaba.

45 I odoše iz Ijima i utaboriše se u Dibon-Gadu.

46 I odoše iz Dibon-Gada i utaboriše se u Almon-Diblatajimu.

47 I odoše iz Almon-Diblatajima i utaboriše se na Abarimskim brdima, ispred Neba.

48 I odoše s Abarimskih brda i utaboriše se na Moapskim poljanama kod Jordana, nedaleko Jerihona.

49 I taborovahu kod Jordana, od Bet-Ješimota do Abel-Šitima na Moapskim poljanama.

50 I prozbori GOSPODIN Mojsiju na Moapskim poljanama kod Jordana, nedaleko Jerihona, rekavši:

51 “Govori djeci Izraelovoj i reci im: Kada prijeđete preko Jordana u kanaansku zemlju,

52 istjerajte pred sobom sve stanovnike zemlje, i uništite sve njihove slike, i porazbijajte sve njihove lijevane kipove, i porušite sve njihove uzvišice.

53 Izvlastite stanovnike zemlje i u njoj se nastanite, jer sam vama dao tu zemlju da je zaposjednete.

54 Zatim ždrijebom razdijelite zemlju u baštinu među svoje obitelji: onima kojih je više dajte više baštine, onima kojih je manje dajte manje baštine. Neka svakome baština bude tamo gdje padne njegov ždrijeb; primite je u baštinu prema plemenima svojih otaca.

55 Ali ako ne istjerate pred sobom stanovnike te zemlje, tada će oni koje pustite da ostanu biti trnje u vašim očima i bodlje u vašim bokovima, i zadavat će vam muke u zemlji u kojoj živite.

56 Štoviše, vama ću učiniti onako kako sam mislio učiniti njima.”

34

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši mu:

2 “Zapovijedi djeci Izraelovoj i reci im: Kada dođete u zemlju kanaansku (to je zemlja koja će vam pripasti u baštinu, to jest zemlja Kanaan s njezinim granicama),

3 tada će se vaše južno područje protezati od pustare Sin uz granicu Edoma, a južna će vam granica biti krajnja obala Slanoga mora prema istoku.

4 I skrenut će vam granica s juga prema Akrabimskoj uzvisini i ići dalje do Sina. Izlazit će s juga do Kadeš-Barnee i ići dalje do Hasar-Adara te nastaviti do Asmona.

5 Zatim će granica skrenuti od Asmona do Egipatske rijeke i izići kod mora.

6 A što se tiče zapadne granice, za granicu ćete imati Veliko more: to će biti vaša zapadna granica.

7 A ovo će vam biti sjeverna granica: od Velikoga mora odredite si brdo Hor.

8 S brda Hor odredite si granicu do ulaza u Hamat; a završetak granice protezat će se do Sedada.

9 I ići će granica do Zifrona, dok će joj završetak biti kod Haser-Enana. To će vam biti sjeverna granica.

10 A svoju istočnu granicu odredite od Haser-Enana do Šefama.

11 Ta granica neka silazi od Šefama do Rible, istočno od Ajina; i neka se granica spušta i neka dopre do istočne strane Kineretskoga jezera.

12 Neka se potom granica spusti do Jordana, a završetak neka joj bude kod Slanoga mora. To će biti vaša zemlja sa svojim granicama naokolo.”

13 I zapovjedi Mojsije djeci Izraelovoj, rekavši: “To je zemlja koju ćete baštiniti ždrijebom, za koju je GOSPODIN zapovjedio da se dade devetorim plemenima i polovici jednoga plemena:

14 jer je pleme djece Rubenove, po domu svojih otaca, i pleme djece Gadove, po domu svojih otaca, primilo svoju baštinu; a i polovica Manašeova plemena primila je svoju baštinu.

15 Ta dva plemena i polovica plemena primila su svoju baštinu s ove strane Jordana nedaleko od Jerihona na istok, prema sunčevu izlasku.”

16 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

17 “Ovo su imena muževa koji će vam razdijeliti zemlju: svećenik Eleazar, i Jošua, sin Nunov.

18 I uzmite po jednoga kneza od svakog plemena, da vam podijele zemlju prema baštini.

19 A imena tih muževa su: od plemena Judina Kaleb, sin Jefuneov;

20 od plemena djece Šimunove Šemuel, sin Amihudov;

21 od plemena Benjaminova Elidad, sin Kislonov;

22 knez plemena djece Danove Buki, sin Joglijev;

23 knez djece Josipove, za pleme djece Manašeove, Haniel, sin Efodov;

24 knez plemena djece Efrajimove Kemuel, sin Šiftanov;

25 knez plemena djece Zebulunove Elisafan, sin Parnakov;

26 knez plemena djece Jisakarove Paltiel, sin Azanov;

27 knez plemena djece Ašerove Ahihud, sin Šelomijev;

28 knez plemena djece Naftalijeve Pedahel, sin Amihudov.”

29 To su oni kojima je GOSPODIN zapovjedio da razdijele baštinu djeci Izraelovoj u zemlji Kanaan.

35

1 I prozbori GOSPODIN Mojsiju na Moapskim poljanama kod Jerihona, rekavši:

2 “Zapovijedi djeci Izraelovoj neka od baštine koja je u njihovu posjedu daju Levitima gradove da u njima žive; i dajte Levitima i predgrađa da okružuju te gradove.

3 Gradovi neka im budu da u njima žive, a njihova predgrađa neka im budu za stoku, i za njihova dobra, i za svu njihovu živinu.

4 Predgrađa gradova koje ćete dati Levitima neka idu od gradskih zidina prema van tisuću lakata uokolo.

5 Izmjerite izvan grada s istočne strane dvije tisuće lakata, i na jugu dvije tisuće lakata, i na zapadu dvije tisuće lakata, i na sjeveru dvije tisuće lakata, i neka grad bude u sredini: to neka im budu predgrađa gradovima.

6 I neka među gradovima koje ćete dati Levitima šest gradova bude za utočište, koje ćete odrediti da onaj tko ubije čovjeka može tamo pobjeći: njima dodajte četrdeset i dva grada.

7 I neka svih gradova koje ćete dati Levitima bude četrdeset i osam gradova; dajte ih zajedno s njihovim predgrađima.

8 Gradovi koje ćete im dati neka budu od posjeda djece Izraelove: od onih koji imaju mnoge, dajte više, ali od onih koji imaju manje, dajte manje. Svatko neka od svojih gradova dade Levitima prema svojoj baštini koju je baštinio.”

9 I prozbori GOSPODIN Mojsiju, rekavši:

10 “Govori djeci Izraelovoj i reci im: Kad prijeđete preko Jordana u zemlju Kanaan,

11 odredite si gradove koji će vam biti gradovi-utočišta; da u njih može pobjeći onaj ubojica koji nehotice ubije nekoga.

12 I neka vam to budu gradovi za utočište od osvetnika; tako da ubojica ne pogine sve dok ne stane na sud pred zajednicu.

13 A od tih gradova koje ustupite, šest će vam gradova biti za utočište.

14 Dajte tri grada s ove strane Jordana i tri grada dajte u zemlji kanaanskoj; i neka to budu gradovi-utočišta.

15 Tih šest gradova neka budu utočište, i djeci Izraelovoj, i strancu, i pridošlici koji je među njima: da u njih pobjegne svatko tko nehotice ubije nekoga.

16 Ako ga udari kakvim željeznim predmetom, tako da ovaj umre, ubojica je: ubojicu svakako treba usmrtiti.

17 A ako ga udari tako da baci kamen, od čega ovaj može umrijeti, i umre, ubojica je: ubojicu svakako treba usmrtiti.

18 Ili, ako ga udari kakvim ručnim oružjem od drveta, od čega ovaj može umrijeti, i umre, ubojica je: ubojicu svakako treba usmrtiti.

19 Krvni osvetnik neka sâm ubije ubojicu: kad ga sretne, neka ga ubije.

20 Ali ako ga udari iz mržnje ili nasrne na nj iz zasjede, i on umre;

21 ili ga iz neprijateljstva udari rukom tako da umre: onoga koji ga je udario, neka se usmrti; jer je ubojica. Neka krvni osvetnik ubije ubojicu kad ga sretne.

22 Ali ako ga udari nenadano, bez ikakva neprijateljstva, ili baci što na nj, a da nije u zasjedi;

23 ili, ne vidjevši ga svali na nj kakav kamen od kojega čovjek može poginuti, i on umre, premda mu nije bio neprijatelj niti mu je htio nauditi,

24 neka tada zajednica presudi između ubojice i krvnog osvetnika prema ovim sudbenim odredbama:

25 neka zajednica izbavi ubojicu iz ruke krvnog osvetnika, i neka ga zajednica vrati u njegov grad-utočište u koji je bio pobjegao; i neka ostane u njemu sve do smrti velikog svećenika koji je bio pomazan svetim uljem.

26 Ali ako ubojica ikada iziđe izvan granice grada svoga utočišta, u koji je pobjegao,

27 i krvni ga osvetnik nađe izvan granicâ grada njegova utočišta, i krvni osvetnik ubije ubojicu, neka ne bude kriv za krv,

28 jer je ovaj trebao ostati u gradu svoga utočišta do smrti velikog svećenika; neka se ubojica tek po smrti velikog svećenika vrati u zemlju u kojoj je u njegov posjed.

29 Neka to bude uredba za prosudbu tijekom svih vaših naraštaja u svim vašim prebivalištima.

30 Tko god nekoga ubije, ubojicu neka se usmrti na temelju usmene izjave svjedokâ; no jedan svjedok neka ne svjedoči ni protiv koga da ga se usmrti.

31 Štoviše, ne uzimajte zadovoljštinu za život ubojice koji je zavrijedio smrt, nego ga svakako usmrtite.

32 Ne uzimajte ni zadovoljštinu za onoga tko je pobjegao u grad svog utočišta kako bi se prije smrti velikog svećenika ponovno vratio živjeti u zemlji.

33 Tako nećete oskvrnuti zemlju u kojoj ste: jer krv oskvrnjuje zemlju, i zemlja se ne može drugačije očistiti od krvi koja je u njoj prolivena, osim krvlju onoga koji ju je prolio.

34 Stoga ne oskvrnjujte zemlju koju ćete nastanjivati, u kojoj ja prebivam: jer ja, GOSPODIN, prebivam među djecom Izraelovom.”

36

1 Tada pristupiše glavni oci obitelji djece Gileada, sina Manašeova sina Makira, od obitelji Josipovih sinova, i prozboriše pred Mojsijem i pred knezovima glavnih otaca djece Izraelove.

2 I rekoše: “GOSPODIN je zapovjedio mome gospodaru da ždrijebom preda zemlju u baštinu djeci Izraelovoj; uz to je mome gospodaru GOSPODIN zapovjedio da baštinu našega brata Selofhada dade njegovim kćerima.

3 Ali ako se one udaju za kojega od sinova drugih plemena djece Izraelove, tada će njihova baština biti uzeta od baštine naših otaca i pripojena baštini plemena koje ih bude primilo: tako će to biti oduzeto od udjela koji smo baštinili.

4 A kada bude svečana obljetnica djece Izraelove, njihova će se baština pridodati baštini plemena u koje su bile primljene: tako će njihova baština biti oduzeta od baštine plemena naših otaca.”

5 Tada Mojsije, prema riječi GOSPODINOVOJ, zapovijedi djeci Izraelovoj, rekavši: “Pleme Josipovih sinova veli dobro.

6 Ovo je ono što GOSPODIN zapovijeda u pogledu Selofhadovih kćeri: Neka se udaju za onoga koga smatraju najboljim; samo neka se udaju u obitelj iz plemena svoga oca.

7 Tako se baština djece Izraelove neće prenositi iz plemena u pleme, jer će svatko od djece Izraelove čuvati za sebe baštinu plemena svojih otaca.

8 I svaka kći koja posjeduje baštinu u bilo kojem od plemena djece Izraelove, neka bude ženom nekome iz obitelji plemena svoga oca, tako da svaki od djece Izraelove može uživati baštinu svojih otaca.

9 Baština neka se ne prenosi iz jednog plemena u drugo pleme, nego neka se svako od plemena djece Izraelove drži uza svoju baštinu.”

10 Kako je GOSPODIN zapovjedio Mojsiju, tako kćeri Selofhadove učiniše:

11 Mahla, Tirsa, i Hogla, i Milka, i Noa, kćeri Selofhadove, udaše se za sinove braće svoga oca.

12 Budući da bijahu udate u obitelji sinova Josipova sina Manašea, i njihova je baština ostala u plemenu obitelji njihova oca.

13 To su zapovijedi i sudovi koje je GOSPODIN zapovjedio rukom Mojsijevom djeci Izraelovoj na Moapskim poljanama kod Jordana, nedaleko Jerihona.