Dokazi o općesvjetskom potopu mogu se naći u više od dvije stotine i sedamdeset priča o potopu i povijesnih zapisa nađenih u mnogim dijelovima svijeta. Legende o Potopu zajedničke su narodnim pričama mnogih zemalja. Njihovi različiti prikazi odražavaju način na koji se potankosti, kada ne postoji nikakvo sačuvano pisano izvješće, mogu izmijeniti kada se priče prenose s jednoga naraštaja na drugi. Upoznajmo se s nekoliko najpoznatijih pripovijesti o općesvjetskom potopu.
Havaji
Dugo nakon smrti Kuniuhona, prvoga čovjeka, svijet je postao iskvareno i užasno mjesto za život. Ostao je samo jedan dobar čovjek; ime mu je bilo Nuu.
Taj je čovjek bio načinio veliki kanu i na njemu sagradio kuću te ga napunio životinjama. Potom su vode preplavile svu zemlju i usmrtile sve ljude. Spasili su se samo Nuu i njegova obitelj.
Kina
Drevni kineski spisi spominju silnu katastrofu koja je zadesila Zemlju. Govore da je bila potopljena sva zemlja. Voda se uzdigla do najviših planina i potpuno prekrila sva brda. Godinama nakon toga zemlja je bila opustošena.
Kinesko klasično djelo zvano “Hihking” spominje Fuhija, koga Kinezi smatraju ocem svoje civilizacije. Ta povijest bilježi da su Fuhi, njegova žena, tri sina i tri kćeri, izbjegli veliki potop. On i njegova obitelj bili su jedini preživjeli ljudi na Zemlji. Nakon velikog potopa ponovno su napučili svijet.
Na zidnoj slici u jednom drevnom hramu u Kini prikazana je Fuhijeva lađa u razbjesnjelim vodama. Oko nje plivaju dupini, a prema njemu leti golub s maslinovom grančicom u kljunu.
Tolteci
U povijesti Tolteka, indijanaca drevnoga Meksika, postoji priča o prvome svijetu koji je trajao tisuću sedam stotina i šesnaest godina te bio uništen potopom koji je prekrio i najviše planine. Njihova priča spominje nekolicinu ljudi koji su uništenje izbjegli u “toptlipetlokaliju”, to jest “zatvorenom kovčegu”. Nakon velikoga potopa ti su se ljudi počeli množiti i sagradili su vrlo visok “zakuali”, to jest visoku kulu, kako bi imali sigurno mjesto ako svijet bude ponovno uništen. No pobrkali su im se jezici pa su različite jezične skupine odlutale u druge krajeve svijeta.
Tolteci navode da su oni započeli kao obitelj sedmorice prijatelja i njihovih žena, koji su govorili istim jezikom. Preplovili su velike vode, živjeli po špiljama i lutali stotinu i četiri godine dok nisu stigli do Hue Hue Tlapalana (južni Meksiko). Priča govori da je to bilo pet stotina i dvadeset godina nakon velikoga potopa.
Babilonija
Osim zapisa nađenog u Bibliji, najdrevnije izvješće o Velikom Potopu, zvanom i diluvij, jest zapis s ploče nađene u Babiloniji. Ta se ploča poziva na stariju ploču s koje je prepisana (ali su od te stare ploče nađeni samo ulomci), koju je u baštinu ostavio neki raniji kralj Babilona. Budući da su u to doba mnogi ljudi živjeli više stotina godina, lako je moguće da je to izvješće o Potopu prenio kralj Amrafel (Postanak 14,1), koji je bio jedan od prvih kraljeva nakon Potopa.
U doba Aleksandra Velikoga prevladavalo je jedno drugo izvješće o Potopu, koje je, najvjerojatnije, neki babilonski povjesničar napisao za Grke. On je pisao o antedeluvijalnim (pretpotopnim) vladarima i o “velikom općesvjetskom potopu” koji je bio preplavio svu Zemlju.
(Dr. Duane Gish, Stvoreni kao dinosauri, Kreacionistička udruga Postanak, Čakovec 2012., preveo Ivan Vrtarić.)
