Ako se nekog evolucionista zamoli da objasni od čega su se razvili dinosauri, on neće znati odgovor. Nitko nikada nije našao ni najmanji trag nekog pretka ikojeg dinosaura, letećega ili morskoga gmaza. Kreacionisti, naravno, vjeruju da ih je Bog stvorio na Zemlji upravo takvima kakvi su bili.
Evolucionisti pretpostavljaju da su se leteći gmazovi razvili od nekog običnog gmaza – možda guštera – koji je živio na kopnu. Smatraju da je taj zamišljeni predak letećih gmazova započeo sa stopalima i nogama guštera ili životinje nalik gušteru. Tada se, prema njihovoj zamišljenoj evolucijskoj priči, dogodilo nešto čudno. U tome gušteru je nastala nekakva genetska slučajnost ili pogreška (te genetske slučajnosti ili pogreške nazivaju se mutacijama) i dovela do toga da jednome ili više mladunaca guštera, kome je otac ili majka bio mutant, četvrti prst bude malčice dulji negoli drugim gušterima.
Nadalje su, govore nam evolucionisti, zbog nekog čudnog i nepoznatog razloga gušteri s malo duljim četvrtim prstom stekli prednost nad gušterima s običnim četvrtim prstom. To je dovelo do toga da se u borbi za opstanak ili ratu za preživljavanje gušteri s malo duljim četvrtim prstom razmnožavaju u većem broju negoli gušteri običnih prstiju pa su, na posljetku, svi obični gušteri izumrli te su ostali samo oni s duljim četvrtim prstom. Potom je, nakon nekoliko stotina ili tisuća godina i mnoštva loših mutacija od kojih su nastajali nesposobni ili bolesni gušteri, koji su svi izumrli, neka druga dobra mutacija ponovno malo produljila četvrti prst. Ponovno je borba za opstanak dovela do izumiranja guštera kraćih prstiju. Tako je, rečeno nam je, četvrti prst postajao sve dulji i dulji.
Istodobno su (možeš li to vjerovati?) mnoge druge genetske pogreške ili mutacije na neki način stvorile opne za krila, mišiće za letenje, izmijenila njihove čvrste kosti u šuplje i – u slučaju Pterandona – običnu čeljust i zube promijenile u dugi bezubi kljun. Na posljetku je to stvorenje postalo letećim gmazom!
Razmislimo načas o tome. Zamislimo što bi se dogodilo kada taj evolucijski postupak ne bi bio dovršen. Zamisli gmaza kome su krila razvijena dvadeset i pet posto. Jadno stvorenje, očigledno, ne bi moglo letjeti sa samo četvrtinom svojih krila, a ne bi moglo ni trčati! Takve bi životinje, zacijelo, izgledale smiješno kada bi se zatrčale vukući za sobom beskorisna, djelomice razvijena krila. U tome stanju više ne bi mogle trčati dovoljno brzo da uhvate nešto za jelo niti pobjeći drugim životinjama koje bi htjele pojesti njih. I do čega bi to dovelo? Naravno, uskoro bi bile istrijebljene. Nameće nam se zaključak da je vjerovanje u takav tijek postupnog razvoja od kopnenoga u letećega gmaza više negoli smiješan.
Ta objašnjenja evolucijskog razvoja uistinu su bajke. Nije pronađena ni jedna jedina okamina životinje u prijelaznom obliku između kopnenoga i letećega gmaza. Fosilni zapis pokazuje da je svaki Ramforhink uvijek bio Ramforhink i svaki je Pterandon od samoga početka bio Pterandon. Takvima ih je stvorio Bog.
Isto je i s morskim gmazovima. Ako su se obični kopneni gmazovi promijenili u morske, tada mora da se jedan od tih kopnenih gmazova odvažio ući u vodu te se, nakon dugih vremenskih razdoblja i dugoga niza genetskih pogrešaka, postupno promijenio u ribolikoga gmaza, to jest u Ihtiosaura. Kada bi to bilo istina, trebali bismo naći ostatke barem neke prijelazne vrste. Možda bi neka životinja kojoj se stopala i noge postupno mijenjaju u peraje nalik veslima bila dokazom toga razvoja, ali nikada nije nađen takav prijelazni oblik!
Svaki od morskih gmazova iznenada se pojavio u fosilnom zapisu potpuno oblikovan od samoga početka. Nijedan nije razvijen dvadeset i pet, pedeset ili sedamdeset i pet posto, nego su svi potpuni sto posto. To je upravo ono što bismo očekivali naći ako je Bog Stvoritelj tih stvorenja. Te okamine daju snažan dokaz protiv evolucije.
(Dr. Duane Gish, Stvoreni kao dinosauri, Kreacionistička udruga Postanak, Čakovec 2012., preveo Ivan Vrtarić.)
