Pitali ste?
Vrati na kategoriju Pitali ste?

KRŠTENJE

KRŠTENJE

Prema Bibliji važno je ono što vjerujemo i radimo, ali i ono što ne vjerujemo i ne radimo!

Mnogi prakticiraju krštenje kao tradiciju bez obzira…, a da u potpunosti ne razumiju sami značaj i svrhu krštenja.

Bez obzira na to koliko je netko utjecajan i poznat, ne biblijska mišljenja o krštenju i takve prakse ne mijenjaju važnost i istinitost biblijskih istina o biblijskom krštenju. Naša mišljenja su bezvrijedna ako ne idu paralelno s onim što Sveto pismo uči. Oproštenje grijeha, spasenje primamo jedino vjerom u Njegovo ime kao milosni Božji dar (da se ne bi netko hvalio svojim zaslugama).

Prema oproštenju grijeha krštenje ne spašava, ali je važan čin poslušnosti Isusovoj zapovijedi da se krstimo na temelju vjere u Njega.

Ono što je usko vezano za krštenje je da prema Bibliji postoji važan zahtjev za krštenje:

“Ako vjeruješ svim svojim srcem, možeš” (Djela 8,37). U nekim prijevodima Biblije je izostavljen ovaj 37 redak, da li namjerno ili?

Vjera u Isusa Krista uključuje spoznavanje svoje krivnje (potrebu za spasenjem) - to mora biti vapaj srca, pokajanje, potreba za oproštenjem. Isus ne može umjesto nas vjerovati, ali je i naše vjerovanje prema Njegovoj milosti. Vjera u Isusa Krista, pokajanje, obraćenje i povjerenje u Isusa idu zajedno.

Djela 8,27-38

27 I ustade on i pođe. I gle, neki Etiopljanin, eunuh, visoki dostojanstvenik kandake, kraljice Etiopljana, koji bijaše nad svom njezinom riznicom i bijaše se došao pokloniti u Jeruzalem,
28 vraćao se te, sjedeći u svojim kolima, čitao knjigu proroka Izaije.
29 Tada Duh reče Filipu: “Priđi i pridruži se tim kolima.”
30 Pritrča Filip i čû ga gdje čita proroka Izaiju pa reče: “Razumiješ li to što čitaš?”
31 A on reče: “Kako bih mogao ako me tko ne uputi?” I zamoli Filipa da se uspne i sjedne do njega.
32 A odjeljak Pisma koji je čitao bijaše ovaj: “Kao ovca na klanje bî odveden; i kao janje nijemo pred onime koji ga striže, nije otvorio usta svoja.
33 U poniženju njegovu sud mu bî uskraćen, a naraštaj njegov tko će opisati? jer se uzima sa zemlje život njegov.”
34 I upita eunuh Filipa: “Molim te, o kome to prorok govori? o sebi ili o nekome drugome?”
35 Tada Filip otvori usta i, počevši od tog odjeljka Pisma, poče mu propovijedati Isusa.
36 Idući svojim putem stigoše do neke vode; i reče eunuh: “Gle, evo vode; što me priječi da se krstim?”
37 I reče Filip: “Ako vjeruješ svim svojim srcem, možeš.” I odgovori on, rekavši: “Vjerujem da je Isus Krist Sin Božji.”
38 I zapovjedi on da se zaustave kola te siđoše obojica u vodu, i Filip i eunuh; i on ga krsti.

Postojala je iskrena vjera u Isusa Krista kao Sina Božjega i Spasitelja, a bilo je i vode. Za Boga i Filipa i Etiopljanina to je bilo dovoljno.

Ovo nije jedino mjesto u Bibliji gdje se ljudima govori što moraju učiniti kao odgovor na Evanđelje. Na dan Pedesetnice (Djela 2), Petar je propovijedao propovijed koja je snažno osudila njegove slušatelje da su oni Isusa razapeli svojim grijesima. Kad su ih upitali: “Ljudi i braćo, što da radimo?” Petar je odgovorio: “Pokajte se i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha, i primit ćete dar Duha Svetoga “ (Djela 2,38).

1 I kada je napokon došao dan Pedesetnice, bijahu svi jednodušno na istome mjestu.
2 I dođe iznenada hûk s neba, kao kada navali silan vjetar, i ispuni svu kuću u kojoj su sjedili.
3 I ukazaše im se razdijeljeni jezici kao od ognja te se spustiše na svakoga od njih.
4 I napuniše se svi Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im je Duh davao govoriti.
5 A u Jeruzalemu su boravili Židovi, pobožni ljudi iz svakog naroda pod nebom.
6 A kada se proširio glas o tome, okupi se mnoštvo; i bijahu zbunjeni, jer ih je svatko čuo gdje govore njegovim jezikom.
7 I bijahu svi zadivljeni pa zapanjeni govorahu jedan drugome: “Gle, nisu li svi ti koji govore Galilejci?
8 Pa kako ih čujemo svaki na svome jeziku u kojemu smo rođeni?
9 Parti, i Međani, i Elamljani, i stanovnici Mezopotamije i Judeje, i Kapadocije, Ponta, i Azije,
10 Frigije i Pamfilije, Egipta i libijskih krajeva oko Cirene, pridošli Rimljani, Židovi i obraćenici na židovstvo,
11 Krećani i Arapi, svi ih čujemo da na našim jezicima govore o veličanstvenim Božjim djelima.”
12 I bijahu svi zadivljeni te u nedoumici jedan drugome govorahu: “Što bi to moglo značiti?”
13 A drugi, podrugujući se, rekoše: “Puni su novoga vina.”
14 No Petar, ustavši zajedno s Jedanaestoricom, podigne glas i reče im: “Judejci i svi vi koji boravite u Jeruzalemu, neka vam je znano ovo i riječi moje poslušajte:
15 Jer nisu ovi pijani, kao što vi smatrate, budući da je tek treći sat dana,
16 nego je to ono što je rečeno po proroku Joelu:
17 ‘I bit će u posljednje dane, govori Bog, da ću izliti od Duha svojega na svako tijelo: i proricat će sinovi vaši i kćeri vaše, i mladići će vaši gledati viđenja i starci će vaši snove sanjati.
18 A i na sluge ću svoje i na svoje sluškinje izliti od Duha svojega u one dane i oni će prorokovati.
19 I pokazat ću čudesa na nebu gore i znamenja na zemlji dolje; krv, i oganj, i sukljanje dima:
20 sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv, prije negoli dođe dan Gospodinov, velik i znamenit.
21 I bit će spašen tko god zazove ime Gospodinovo.’
22 Ljudi, Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega je Bog među vama potvrdio silnim djelima, čudesima i znamenjima koja je Bog po njemu učinio usred vas, kao što i sami znate,
23 njega ste, predana po Božjem odlučenom naumu i predznanju, uhvatili i bezakoničkim rukama razapeli i pogubili.
24 Njega je Bog uskrisio oslobodivši ga muke smrti, jer nije bilo moguće da ga ona zadrži.
25 Jer David za njega govori: ‘Gledah Gospodina svagda pred svojim licem, jer mi je zdesna da ne posrnem.
26 Stoga mi se raduje srce i kliče jezik; štoviše, i tijelo će moje počivati u nadi:
27 jer mi nećeš ostaviti dušu u paklu ni dopustiti da tvoj Svetac ugleda raspadanje.
28 Obznanio si mi putove života, ispunit ćeš me radošću svoga lica.’
29 Ljudi i braćo, dopustite da vam otvoreno kažem za praoca Davida da je i umro i pokopan je, i njegov je grob kod nas sve do ovoga dana.
30 Budući da je bio prorok i da je znao da mu se zakletvom zakleo Bog da će od ploda njegovih slabina podići Krista po tijelu, da sjedi na njegovu prijestolju,
31 unaprijed je vidio i prorekao za Kristovo uskrsnuće da mu nije ostavljena duša u paklu niti mu je tijelo vidjelo raspadanje.’
32 Toga Isusa uskrisio je Bog, čemu smo svi mi svjedoci.
33 Desnicom, dakle, Božjom uzvišen, i primivši od Oca obećanje Duha Svetoga, izlio je ovo što sada gledate i slušate.
34 Jer David nije uzašao na nebesa; jer sâm govori: ‘Reče GOSPODIN Gospodinu mojemu: Sjedni mi zdesna
35 dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje tvojim nogama.’
36 Pouzdano, dakle, neka znade sav dom Izraelov da je Bog učinio i Gospodinom i Kristom toga Isusa kojega ste vi razapeli.”
37 Kada oni to čuše, probode ih u srcu pa rekoše Petru i ostalim apostolima: “Ljudi i braćo, što da učinimo?”
38 Tada im Petar reče: “Pokajte se, i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha i primit ćete dar Svetoga Duha.
39 Jer za vas je ovo obećanje i za djecu vašu, i za sve one izdaleka koje god pozove Gospodin, Bog naš.”
40 I mnogim je drugim riječima svjedočio i poticao ih govoreći: “Spasite se od ovog pokvarenog naraštaja.”
41 Tada oni koji radosno prihvatiše njegovu riječ bijahu kršteni; i bî im toga dana pridodano oko tri tisuće duša.
42 I bijahu postojani u apostolskom nauku, i zajedništvu, i u lomljenju kruha, i u molitvama.

Važne istine o biblijskom krštenju:

  1. Krštenje nas uvodi u život poslušnosti Kristu

Krštenje uranjanjem u vodu na temelju osobne vjere u Krista je javno svjedočanstvo ili vanjska ispovijed iskustva koje se dogodilo iznutra u životu vjernika. To je biblijsko krštenje.

Nemojte prakticirati nauk o krštenju beba koje nemaju to svjedočanstvo ili iskustvo vjere, jer to nije biblijski nauk o krštenju. Ono što nije u Bibliji ne bi smjeli prakticirati.

Isus nam je zapovjedio da se krstimo u Mateju 28,19 i Marku 16,16. Isus je dalje rekao u Ivanu 14,15 “Ako me ljubite, držite moje zapovijedi.“

Život koji slijedi Krista je život svakodnevne poslušnosti Kristu i Njegovoj Riječi. Jedan od prvih koraka koje možemo poduzeti je da budemo poslušni Isusovoj zapovijedi da se krstimo.

Čak nam je i sam Isus primjer za krštenje time što se sam krstio! Iako je bio bezgrešan Sin Božji koji je bio u savršenom odnosu s Ocem, Isus nam je dao primjer kada se krstio u Mateju 3,13-17.

Isus nikada ne traži od nas da učinimo nešto što On sam nije bio voljan učiniti.

“Jer to je onaj o kome je govorio prorok Izaija, rekavši: “Glas jednoga viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite staze njegove!
Sâm Ivan imao je opravu od devine dlake i kožnati pojas oko svojih bokova, a hranom mu bijahu skakavci i divlji med.
Tada je izlazio k njemu Jeruzalem, i sva Judeja i sve područje oko Jordana.
I krstio ih je u Jordanu, dok su oni ispovijedali svoje grijehe.
A kada on vidje mnoge od farizeja i saduceja gdje mu dolaze na krštenje, reče im: “Naraštaju zmija otrovnica, tko li vas je upozorio da bježite od srdžbe što dolazi?
Rodite, dakle, plodove dostojne pokajanja; i ne pomišljajte govoriti u sebi: ‘Imamo Abrahama za oca’; jer, kažem vam da Bog može od ovoga kamenja podići djecu Abrahamu.
Već je sjekira položena na korijen stablima: stoga se svako stablo koje ne donosi dobar plod siječe i u oganj baca.
Ja vas, ustvari, krstim vodom na pokajanje, ali onaj koji dolazi poslije mene moćniji je od mene. Njemu ja nisam dostojan ponijeti obuću: on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem; on kome je vijača u ruci. I pročistit će gumno svoje i skupiti žito svoje u žitnicu, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.”
Tada Isus dođe iz Galileje na Jordan k Ivanu da ga on krsti.
No Ivan mu zabrani, rekavši: “Ja trebam da ti mene krstiš, a ti dolaziš k meni?”
I odgovori mu Isus, rekavši: “Pusti neka sada bude tako; jer dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost.” Tada mu on dopusti.
A Isus, kada bijaše kršten, smjesta iziđe iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa i vidje on Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj.
I gle, glas s neba reče: “Ovo je moj ljubljeni Sin, u njemu mi je zadovoljstvo.”

  1. Poslušnost krštenju u nama razvija javnu vjeru 

Krštenje u vodi je čin poslušnosti za vjernika. Trebalo bi mu prethoditi pokajanje, što jednostavno znači “promjena”. Ta promjena je okretanje od našeg grijeha i sebičnosti da služimo Gospodinu. To znači staviti svoj ponos, našu prošlost i sve svoje pred Gospodina. To znači da Njemu prepustimo kontrolu nad našim životima.

Isus je također rekao u Mateju 10,32-33 “Svakoga tko mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja pred Ocem mojim, koji je na nebu. Ali ako se tkogod odrekne mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem mojim, koji je na nebu. ”

Krštenje je javno ispovijedanje vjere u Krista. Krštenje u vodi je vanjski znak unutarnje preobrazbe. Krštenjem se javno priznaje nečije ispovijedanje vjere u Krista i vjere u evanđeosku poruku.

  1. Krštenje produbljuje predanost Kristu

Mnogo puta svi mi možemo donositi emocionalne odluke u svom odnosu s Bogom, ali nakon toga možda nikada više o tome ne razmišljamo. Nema ništa loše u emocijama, to je moćna stvar koju nam je Bog dao da obogatimo svoje živote na zemlji, ali naša vjera se ne može temeljiti samo na emocijama bez promjena. Cijeli proces odlučivanja o krštenju stvara priliku za više razmišljanja o toj odluci za krštenje i poslušnosti Kristu.

  1. Krštenje simbolizira Kristovu smrt i uskrsnuće

Krštenje - ili baptizo na izvornom grčkom jeziku - znači uranjanje, potapanje.

Rimljanima 6,4 kaže: “Stoga smo zajedno s njim putem krštenja ukopani u smrt da bismo, kao što Krist Očevom slavom bijaše uskrišen od mrtvih, i mi tako hodali u novini života.” Galaćanima 3,27 dalje se kaže: “ Jer koji god ste u Krista kršteni, u Krista ste se odjenuli.”

Dok je osoba potpuno uronjena u vodu, doživljava simbolično pokajanje za svoj grijeh i povezuje se s Kristovom žrtvenom smrću na križu za svaki grijeh. Kad je krštenik podignuti iz vode, simbolika je novoga života! Krštenje ne spašava, ali je važan dio poslušnosti Isusovim riječima.

Krštenje simbolizira ukop i uskrsnuće, da je kršćanin kršten u Kristovu smrt, i da baš kao što izlazimo iz vode krštenja, tako ćemo izaći iz groba na veliki dan uskrsnuća mrtvih (Rimljanima 6).

Krštenje je slika našeg novog života u Kristu, preobraženog u poslušnosti Bogu. To je slika naše smrti grijehu, baš kao što je Isus umro za naše grijehe. To je slika ukopa našeg starog - čovijeka i načina života, kao što je pokopan Isus. To je slika ponovnog rođenja u novi život u Kristu, kao što je Isus uskrsnuo i živi danas.

Isus je rekao  - “Idite i učinite učenicima sve narode, krsteći ih u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga; učeći ih da drže sve ono što sam vam naredio; i ja ću biti s vama uvijek do svršetka svijeta. ”(Matej 28, 19-20).

Najčešće se kršteniku postavljaju dva pitanja:

Jesi li prihvatio Isusa Krista kao svog Spasitelja  i Gospodara života? Hoćeš li mu biti poslušan, vjeran i služiti mu kao svom kralju do kraja života?"

Ako krštenik na oboje odgovori - Da, onda osoba koja ga krsti odgovara: Budući da si potvrdio svoju vjeru u Gospodina Isusa, ja te sada krstim u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Evanđelje tada postaje osobna poruka i osobno iskustvo kroz korak krštenja.

Zapitaj se:

Jesam li kršteni na biblijski način? Ako ne, s kime bi mogao razgovarati i poduzeti sljedeći korak poslušnosti?

Može li itko uistinu vjerovati da je Isus patio i umro umjesto njega i da još uvijek želi nastaviti živjeti kao rob grijehu, da grijeh kraljuje u njegovom životu? Da li vidi u Kristovom raspeću, smrti i Kristovu ljubav za njega osobno. On je umro radi mojih i tvojih grijeha i to dragovoljno. Ta Isusova ljubav dragovoljnog davanja života za nas osobno trebala bi pokrenuti ljubav prema Njemu. Isus je iz svoje ljubavi da svoj život za nas!

Evo nekoliko istina o kojima biste trebali razmisliti:

  • Vjerujete li da je Isus Sin Božji - da je Isus Bog Sin? 
  • Vjerojatno mislite da vjerujete u ovo, ali je li stvarno tako? Ivan 3:36 "Onaj tko vjeruje u Sina, ima život vječni; a onaj tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti život, nego gnjev Božji ostaje na njemu.”Ivan 11,25-26 ˇ"Reče joj Isus: “Ja sam uskrsnuće i život: onaj tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će; i svatko tko živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li to?”Ivan 3,18 "Onaj tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a onaj tko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega." Djela 4,12 "Jedino Isus može spasiti! Niti jedno drugo ime na svijetu nije dano ljudima da se po njemu mogu spasiti."
  • Vjeruješ li da si grešnik? 
  • Pavao jasno kaže “jer svi su sagriješili i lišeni su Božje slave” (Rimljanima 3,23), ali to ne znači da svi vjeruju u to. U nama se javljaju dva glasa, kriv sam i nisam kriv. Koji glas ćemo poslušati?

Najveća potreba čovjeka je oproštenje grijeha po Isusu Kristu. Oproštenje, spasenje je milosni Božji dar - ne može se zaraditi, zavrijediti, a prima se vjerom.

Ako ne vjerujete da ste grešnik, ne može vam Isus oprostiti i niste spremni za krštenje.

  • Sramite li se Isusa Krista?

Za mnoge je “stid” prejaka riječ, ali im može biti neugodno zbog nekih stvari koje Krist zahtijeva od njih. Ako vam je neugodno radi Isusa Krista, onda niste baš spremni za krštenje. Pavao je napisao Rimljanima: Nego, što veli? “Blizu ti je riječ; u ustima tvojim i u tvome srcu”, to jest riječ vjere koju propovijedamo. Jer ako svojim ustima priznaješ Gospodina Isusa i u svome srcu vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.
Dakle, srcem se vjeruje na opravdanje, a ustima se ispovijeda na spasenje.

  • Jeste li se spremni posvetiti Isusu Kristu?

Nije pitanje jesi li Isusa spreman zvati Gospodinom ili sebe kršćaninom. Isus je rekao: “Neće svaki koji mi kaže: Gospodine, Gospodine, ući u kraljevstvo nebesko; nego onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima” (Matej 7,21). Predanost Isusu Kristu znači da ste spremni predati svoj život Njemu i živjeti ga na Njegov način. To znači da ste spremni napraviti neke stvarne promjene u načinu na koji živite svoj život. To znači da ste se spremni pokajati.

  • Jeste li spremni ući u savez s Isusom Kristom?

U noći posljednje večere, Isus je dao svojim učenicima čašu vina i rekao: “Pijte iz nje svi, jer ovo je moja krv, krv novoga saveza, koja se za mnoge  prolijeva za oproštenje grijeha.”

Kad uđemo u savez, stvaramo novi odnos.

Taj novi odnos sa sobom nosi određene privilegije i obveze. Te su povlastice i obveze pobliže opisane u Ivanu, poglavlja od 13. do 17. One su sažete u kratki princip: “Što god zatražite od mene, učinit ću. Što god tražim od vas, morate to učiniti.” Novi savez koji ćete sklopiti s Isusom Kristom nije jednosmjeran dogovor. Nosi obveze. Ovo je čaša Novoga saveza - odnos ljubavi, to su nove mogućnosti. Tko je sjedinjen s Kristom – novo je nastalo. Po Kristovoj krvi je naše očišćenje, opravdanje i duhovna pobjeda.

Ako možete potvrdno odgovoriti na ova pitanja, vjerojatno ste spremni za krštenje.

Kada Isus nešto zahtjeva učinimo to!

Da li te nešto zadržava da se ne krstiš, ozbiljno razmisli još jednom o pročitanome tekstu.

Koristimo kolačiće

Kolačiće (eng. cookies) koristimo kako bismo Vam pružili što bolje korisničko iskustvo, prikaz sustava navigacije, funkcionalnosti upravljanja košaricom i sl...
Također koristimo i Google Analytics koji sam kao i mnoge druge stranice također koriste kolačiće.

Nastavkom korištenja stranica slažete se da možemo postavljati ove vrste kolačića na vašem uređaju/računalu.

U redu Izbriši kolačiće