Dnevna razmatranja: „Život je više“
„Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života.“ (Ivan 5,12)
Šah – igra kraljeva
Šah se naziva igrom kraljeva. Ne zato, što su je najprije igrali kraljevi, već zato, što joj ime dolazi od perzijske riječi „Šah“ = „Kralj“... I zaista je kralj najvažnija figura u igri. Postoje doduše i druge figure, poput kraljice, kule, lovca, konja i naravno pijuna. No sve te figure služe samo jednoj jedinoj, - kralju. On odlučuje o pobjedi ili porazu. Bez kralja je, doduše, moguće povlačiti figure po šahovskim poljima sukladno pravilima igre. Međutim, to tad samo izgleda kao šah, a zapravo nije.
Kod mnogih ljudi slično se događa i s njihovim kršćanstvom: upoznati su s kršćanskim pravilima igre i po njima se vladaju. Oni odlaze u crkvu, izbjegavaju ono što je loše, čine dobro, daruju novac, angažiraju se za druge, i t.d. To izgleda kao istinsko kršćanstvo. No kada se sve počne svoditi na Isusa i njegovu osobu, onda se mišljenja i duhovi počnu razmimoilaziti. Kažu: Taj je Isus sigurno bio snažan uzor; čovjek koji je na osobit način doživio Božju blizinu, te koji je trajno obilježio povijest svijeta. Međutim, da bi u tom čovjeku Isusu prepoznali Sina Božjega; Gospodara svih gospodara i Kralja svih kraljeva, Suca živih i mrtvih, kojemu je Bog povjerio sudbinu cijelog čovječanstva, čijoj kraljevskoj vlasti sve podliježe – to za mnoge ne dolazi u obzir. To im ide predaleko. Međutim, jednako kao i u šahu, i ovdje je Kralj – Isus – ona najvažnija figura. Izuzmem li Njega iz svoje igre, tad moje kršćanstvo više nije kršćanstvo. Ono mu je samo nalik. Jer mu u tom slučaju za istinsko kršćanstvo nedostaje Krist - Kralj.
Tko je Vama Isus Krist?
Stavite, konačno, Kralja na šahovsku ploču!
(Vidi još: Otkrivenje 19,11 – 16)
Prijevod: Marijan Šporčić
