PSALAM 105 – Bog koji čuva svoja obećanja

Psalam 105

• 1 Hvalite GOSPODA, zazivajte ime njegovo! Obznanite među pucima djela njegova!
• 2 Pjevajte mu, slavite ga, sva njegova kazujte čudesa!
• 3 Dičite se svetim imenom njegovim! Nek se raduje srce onih koji traže GOSPODA!
• 4 Tražite GOSPODA i snagu njegovu, tražite svagda lice njegovo!
• 5 Spomenite se čudesa njegovih što ih učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih.
• 6 Vi, potomstvo Abrahama, sluge njegova, sinovi Jakovljevi, izabranici njegovi.
• 7 On je GOSPOD, Bog naš, po svoj su zemlji sudovi njegovi.
• 8 Spominje se dovijeka saveza svojega, riječi što je zapovjedi tisući naraštaja;
• 9 saveza koji sklopi s Abrahamom, i prisege svoje Izaku.
• 10 I postavi je Jakovu za propis, Izraelu kao vječni savez,
• 11 govoreći: »Tebi ću dati zemlju kanaansku kao dio u baštinu vašu.«
• 12 Kad ih još bijaše malo na broj, vrlo malo, i bijahu pridošlice u njoj,
• 13 i iđahu od naroda do naroda, od jednoga kraljevstva k drugomu puku.
• 14 Ne dopusti nikomu da ih tlači, i kraljeve prekori zbog njih:
• 15 »Ne dirajte u moje pomazanike, i prorocima mojim ne činite zla!«
• 16 I pozva glad na zemlju, svu zalihu kruha uništi.
• 17 Posla pred njima čovjeka: Josipa, prodana za roba.
• 18 Sputaše verigama noge njegove, željezom mu okovaše dušu,
• 19 do vremena kad se ispuni riječ njegova: prokuša ga riječ GOSPODNJA.
• 20 Kralj posla, i odriješi ga; vladar puka, i oslobodi ga.
• 21 Postavi ga za gospodara doma svojega i upravitelja nad svim imetkom njegovim,
• 22 da vlada glavarima njegovim po svojoj volji i starješine njegove mudrosti uči.
• 23 I dođe Izrael u Egipat, i nastani se Jakov u zemlji Hamovoj.
• 24 I umnoži silno puk svoj, i učini ga jačim od protivnika njegovih.
• 25 Okrenu im srce da zamrze njegov puk, da lukavo postupaju sa slugama njegovim.
• 26 Posla Mojsija, slugu svojega, i Arona, kojega izabra.
• 27 Činili su među njima znake njegove, i čuda u zemlji Hamovoj.
• 28 Posla tminu, i smrknu se, i ne pobuniše se protiv riječi njegove.
• 29 Vode njihove prometnu u krv i pomori ribu njihovu.
• 30 Provrvje im zemlja žabama, prodriješe i u ložnice kraljeva njihovih.
• 31 On reče, i dođe roj muha, i komarci u sve krajeve njihove.
• 32 Za kišu dade im grȁd, i plameni oganj na zemlju njihovu.
• 33 I udari im lozu i smokve njihove, i polomi stabla u kraju njihovu.
• 34 On reče, i dođoše skakavci, i gusjenice, i to bezbrojne.
• 35 I proždriješe im sve bilje u zemlji, i proždriješe plod zemlje njihove.
• 36 Pobi im i sve prvorođeno u zemlji, prvinu sve muškosti njihove.
• 37 I izvede ih sa srebrom i zlatom, i ne bijaše bolesna među plemenima njihovim.
• 38 Obradova se Egipat izlasku njihovu, jer ih spopade strah od njih.
• 39 Razastrije oblak kao pokrivalo, i oganj, da noću sja.
• 40 Puk zaiska, i on dovede prepelice, i nasiti ih kruhom nebeskim.
• 41 Otvori stijenu, i provrješe vode, potekoše po suhu ko rijeka.
• 42 Jer se spomenu svoje svete riječi dane Abrahamu, sluzi svojemu.
• 43 I izvede puk svoj u radosti, u klicanju izvede izabranike svoje.
• 44 I dade im zemlje poganske, i trud narodā baštiniše;
• 45 da čuvaju njegove odredbe i drže zakone njegove. Slava GOSPODU!

Pouka iz Psalma 105

Psalam 105 snažno nas podsjeća da Bog nije zaboravan, nestalan ni nevjeran. On je Bog saveza, Bog obećanja i Bog koji vodi svoj narod kroz cijelu povijest. Od Abrahama, Izaka i Jakova, preko Josipa, Mojsija i izlaska iz Egipta, ovaj psalam pokazuje jednu veliku istinu: Bog vodi svoj narod kroz njihovo hodočašće kako bi ih doveo do ispunjenja svojih obećanja.

Božji narod nije uvijek razumio put kojim ih Bog vodi. Ponekad je taj put uključivao glad, ropstvo, čekanje, neprijateljstvo, pustinju i nesigurnost. Ipak, iza svega je stajala Božja vjerna ruka. Psalam 105 zato nije samo povijesni pregled Izraelova puta, nego poziv svakom vjerniku da se sjeti tko je Bog i da Mu vjeruje.

1. Srce Božjega naroda treba biti ispunjeno zahvalnošću

Psalam započinje pozivom na slavljenje:

“Hvalite GOSPODA, zazivajte ime njegovo! Obznanite među pucima djela njegova!”

Božji narod pozvan je pjevati Gospodinu, zahvaljivati Mu, tražiti Njegovo lice i govoriti o Njegovim čudesima. To nije površno religiozno ponašanje, nego pjesma srca onih koji znaju da im je Bog bio vjeran.

Psalmist se obraća „potomstvu Abrahamovu“ i „sinovima Jakovljevim“, odnosno Božjim izabranicima. Oni trebaju pamtiti Božja djela, govoriti o Njegovoj vjernosti i slaviti Njegovo sveto ime.

Zahvalnost nije samo reakcija na dobre okolnosti. Ona je izraz vjere u Boga koji je dobar i onda kada okolnosti nisu lake. Kada se Božji narod sjeća onoga što je Gospodin učinio, njegovo srce ponovno pronalazi radost, sigurnost i pouzdanje.

2. Božja obećanja imaju čvrst temelj

Središnja tema Psalma 105 jest Božji savez. Bog je Abrahamu obećao zemlju kanaansku kao baštinu. To obećanje nije bilo ljudska želja, politički plan ili privremena nada. To je bila Božja riječ, Božja zakletva i Božja odredba.

Bog je savez potvrdio Izaku i Jakovu. Psalmist naglašava da Bog „dovijeka pamti svoj savez“ i riječ koju je zapovjedio za tisuću naraštaja. Drugim riječima, Božja obećanja nisu ograničena vremenom. Ono što Bog obeća, On i ispunjava.

Na ljudskoj razini, to obećanje izgledalo je gotovo nemoguće. Kako od jednoga čovjeka, Abrahama, može nastati velik narod? Kako će ljudi koji su malobrojni, stranci i bez vlastite zemlje jednoga dana baštiniti Kanaan? Odgovor je jednostavan: zato što iza obećanja stoji Bog.

Božja obećanja ne ovise o ljudskoj snazi, brojnosti ili sposobnosti, nego o Božjoj vjernosti.

3. Bog jača svoj narod kroz teške okolnosti

Psalam zatim govori o gladi i Josipovu životu. Bog je dopustio glad u zemlji, ali prije toga poslao je Josipa. No Josipov put do Božjeg plana nije bio lagan. Bio je prodan kao rob, lažno optužen, zatvoren i zaboravljen.

Iz ljudske perspektive, njegova situacija izgledala je beznadno. Ali ključna misao glasi: „riječ Gospodnja iskušavala ga je.“ Bog je kroz čekanje, patnju i nepravdu oblikovao Josipa za veću odgovornost.

Na kraju je Josip bio postavljen za upravitelja u Egiptu. Bog ga je upotrijebio kao sredstvo spasenja za svoju obitelj u vrijeme gladi. Ono što je izgledalo kao tragedija postalo je dio Božjeg plana.

To nas uči važnoj istini: Bog često koristi okolnosti koje ne razumijemo kako bi nas pripremio za ono što još ne vidimo. Njegovo kašnjenje nije zaborav. Njegova šutnja nije napuštanje. Njegov put često vodi kroz kušnju prije nego što dovede do plodnosti.

4. Bog izbavlja svoj narod iz ruku neprijatelja

Psalam 105 zatim opisuje izbavljenje Izraela iz Egipta. Egipćani su zamrzili Božji narod i lukavo postupali protiv njih. Ali Bog nije ostavio svoj narod bez pomoći. Poslao je Mojsija, svoga slugu, i Arona, kojega je izabrao.

Izbavljenje nije došlo ljudskom snagom, nego Božjim čudesnim djelima. Bog je poslao pošasti na Egipat: tamu, krv, žabe, muhe, komarce, tuču, vatru, skakavce i smrt prvorođenaca. Sve je to pokazalo da Gospodin nije samo Bog Izraela, nego Gospodar cijele zemlje.

Egipat je bio moćan, ali nije bio jači od Boga. Faraon je bio tvrd, ali nije mogao zaustaviti Božji plan. Neprijatelji Božjeg naroda mogu se protiviti, ali ne mogu poništiti Božja obećanja.

Bog je svoj narod izveo „sa srebrom i zlatom“. Njihovo izbavljenje bilo je potpuno. Bog ne oslobađa napola. On vodi svoj narod iz ropstva prema obećanju.

5. Bog vodi, štiti i opskrbljuje svoj narod

Nakon izbavljenja slijedilo je putovanje kroz pustinju. Pustinja je bila mjesto ovisnosti. Ondje Izrael nije mogao živjeti od vlastite snage, mudrosti ili zaliha. Trebali su svakodnevno Božje vodstvo i Božju opskrbu.

Bog im je dao oblak kao zaklon i oganj da ih vodi noću. Dao im je prepelice i manu, „kruh nebeski“. Otvorio je stijenu i iz nje je potekla voda.

Pustinja nije bila dokaz da ih je Bog zaboravio. Naprotiv, pustinja je bila mjesto gdje su učili da je Bog dovoljan. On ih je vodio, hranio, štitio i podsjećao da Njegova riječ ostaje vjerna.

Bog se „spomenu svoje svete riječi dane Abrahamu“. To znači da je cijelo njihovo putovanje bilo ukorijenjeno u Božjem obećanju. Bog nije improvizirao. On je ispunjavao ono što je davno rekao.

6. Cilj Božjih blagoslova jest poslušnost

Psalam završava važnim zaključkom:

“Da čuvaju njegove odredbe i drže zakone njegove. Slava GOSPODU!”

Bog nije izbavio svoj narod samo da bi im dao zemlju, sigurnost i materijalne blagoslove. Izbavio ih je da bi živjeli u poslušnosti Njemu. Savezni blagoslovi uvijek nose poziv na savezni život.

To je važno i za nas danas. Kada nas Bog izbavlja, blagoslivlja i vodi, naš odgovor ne smije biti duhovna lijenost, samozadovoljstvo ili zaborav. Naš odgovor treba biti zahvalnost, slavljenje i poslušnost.

Bog nas ne blagoslivlja da bismo živjeli neovisno o Njemu, nego da bismo Mu pripadali još dublje.

Zaključak: Bog je vjeran čuvar obećanja

Psalam 105 pokazuje Boga koji vlada poviješću. On bira Abrahama, čuva patrijarhe, priprema Josipa, izbavlja Izrael iz Egipta, vodi narod kroz pustinju i dovodi ih do obećane zemlje.

Iza svih tih događaja stoji jedna velika istina: Bog čuva svoja obećanja.

Njegov narod prolazi kroz kušnje, čekanja, protivljenja i pustinje, ali Božja riječ ne propada. Ono što Bog obeća, On i ispunjava. Zato vjernik može živjeti s pouzdanjem, čak i kada ne razumije sve okolnosti.

Naš život također je hodočašće. I mi prolazimo kroz razdoblja čekanja, slabosti, neizvjesnosti i borbe. Ali Psalam 105 nas podsjeća da Bog vodi svoj narod. On ne zaboravlja svoj savez. On ne napušta svoje obećanje. On ostaje vjeran.

Zato možemo zahvaljivati, tražiti Njegovo lice, govoriti o Njegovim djelima i živjeti u poslušnosti.

Slavite Gospoda!

Citati za razmišljanje:

Cambridge:

“Božji plan da stvori narod odan samo Njemu, preko kojega će biti blagoslovljeni narodi svijeta (usp. redak 1), bio je u potpunosti ostvaren tek kada su Izraelci zaposjeli vlastitu zemlju. Ondje su, u miru i sigurnosti, trebali držati Njegove uredbe i vršiti Njegove zakone. To je bio ideal prema kojemu je bila usmjerena Božja providnost.

Ovaj psalam ne treba čitati odvojeno od Psalma 106, jer u tom psalmu imamo još jedan prikaz izraelske povijesti, ovaj put promatran iz perspektive izraelske nevjernosti. Zajedno, Psalmi 105 i 106 otkrivaju jaz između Božjeg poziva i Izraelova odgovora, što pokazuje da Stari zavjet sam po sebi nije potpun te da ga treba dovršiti Novi savez.”

Barnes:

“… cilj ovoga psalma jest potaknuti narod na zahvalnost podsjećanjem na Božju dobrotu prema narodu u prošlim vremenima. Sukladno tome, psalam je posvećen nabrajanju Božjih milosti – Njegovih različitih zahvata u njihovoj povijesti – sve s ciljem da potakne narod na zahvalno sjećanje na ta djela te na ljubav i slavljenje Boga.”

Beisner:

“Radujte se! Bog vlada poviješću!

Kovčeg saveza bio je ključni simbol Božje prisutnosti među izraelskim narodom. Njegov gubitak Filistejcima smatran je velikom tragedijom u kojoj je Božja slava napustila narod (1 Sam 4,21-22). Izraelov propust da, nakon povratka Kovčega, ponovno uspostavi njegovo središnje mjesto u bogoslužju možda je bio posljedica duhovne mlakosti koja je vladala u narodu tijekom razdoblja od dvadesetak godina (1 Sam 7,1-2).

Tijekom obnove pod kraljem Davidom narod je prepoznao važnost vraćanja Kovčega u Šator sastanka te su ga, nakon jednog neuspjelog pokušaja u kojemu se Božji gnjev izlijevao na narod jer nisu poštovali Njegove upute za nošenje Kovčega (1 Ljetopisa 13; 15,13), konačno donijeli u Jeruzalem, gdje su održali radosno slavlje (1 Ljetopisa 15; 16,1-6).

Za tu je proslavu David napisao pjesmu kojom je poticao narod da zahvaljuje i slavi Boga jer je održao Savez dajući im Kanaan kao baštinu (1 Ljetopisa 16,8-36).

Generacijama kasnije, dok je Božji narod bio u babilonskom sužanjstvu i u opasnosti da napusti svoju vjeru, drugi je psalmist uključio prvi dio Davidove pjesme u novi psalam osmišljen da podsjeti Izrael na Božju vjernost Savezu i obnovi njihovu vjeru (Ps 105,1-15).

Suočen s onim što se činilo kao početak kraja Izraela, psalmist hrabro proglašava Božju suverenu vlast nad cijelom poviješću kao apsolutno jamstvo da će Savez biti održan i da će narod jednoga dana biti vraćen u svoju zemlju.”

Beisner o retku 45:

“Sada psalmist snažno naglašava svoju poruku. Već je pozvao Božji narod da Mu zahvaljuje, da Ga slavi i da se ‘ponosi Njegovim svetim imenom’ (Ps 105,3), a sada se tome vraća, nakon što im je dao obilje razloga za poslušnost. Objašnjava Božju svrhu u otkupljenju naroda za sebe: ‘… da bi držali njegove uredbe i vršili njegove zakone. Slavite Gospodina!’ (redak 45).“

Yates o redcima 7-15:

“Savez s patrijarsima. ‘On se spominje saveza svojega.’ Posebna značajka saveza koja se ovdje ističe jest obećanje da će Kanaan biti izraelska baština. Ostatak psalma pokazuje kako se taj aspekt saveza ostvarivao. Primijetite neobičnu uporabu izraza ‘moji pomazanici’ i ‘moji proroci’ kao oznaka za patrijarhe.”

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Rečeno nam je da pjevamo Gospodinu i govorimo o svim Njegovim čudesima. Ima li koristi za druge ili za vas same kada pjevate o onome što je Gospodin učinio?
2. Božja suverenost očita je u Njegovoj kontroli nad ljudima i njihovim djelima, kao i u Njegovoj kontroli nad prirodom. Kada Bog dopusti da patite, nalazite li utjehu u činjenici Njegove suverenosti ili zamjerate Bogu što nije milostiv prema vama? Je li grijeh imati osjećaje sumnje, očaja i ogorčenosti kada ste pod pritiskom?
3. Čini se da Bog ne gleda na osobu tako da može izabrati mladoga da pouči starijega i zatvorenika da vlada uz kralja. Oklijevate li savjetovati stariju i iskusniju osobu? Što bi omogućilo da vaš savjet bude prepoznat kao mudar i prihvaćen?
4. Primijetite krajnji cilj poslušnosti izražen na kraju psalma. Kakav treba biti naš odgovor na izbavljenje, blagostanje i uživanje saveznih blagoslova? Postajemo li samozadovoljni i nemarni u svom hodu s Bogom ili smo potaknuti na višu razinu poslušnosti?