Vrati na kategoriju RIJEČ ZA DUHOVNU IZGRADNJU

PSALAM 115 – Znaš li gdje je tvoj Bog?

Psalam 115

1 Ne nama, GOSPODE, ne nama, već svojemu imenu slavu daj; zbog milosrđa svojega, zbog istine svoje!

2 Zašto da pogani govore: »Ta gdje je Bog njihov?«

3 A naš je Bog na nebesima, sve što mu se svidi, učini.

4 Kumiri su njihovi srebro i zlato, djelo su ruku čovječjih.

5 Usta imaju, a ne govore; oči imaju, a ne vide.

6 Uši imaju, a ne čuju; nosnice imaju, a ne mirišu.

7 Ruke imaju, a ne pipaju; noge imaju, a ne hodaju; ne puštaju glasa iz grla svojega.

8 Oni što ih načiniše nalik su im; kao i svaki koji se u njih pouzdaje.

9 Izraele, pouzdaj se u GOSPODA; on njihova je pomoć i štit njihov.

10 Dome Aronov, pouzdaj se u GOSPODA; on njihova je pomoć i štit njihov.

11 Koji se bojite GOSPODA, pouzdajte se u GOSPODA; on njihova je pomoć i štit njihov.

12 GOSPOD nas se spominje, on će blagosloviti: blagoslovit će dom Izraelov, blagosloviti dom Aronov.

13 Blagoslovit će one koji se boje GOSPODA, i male i velike.

14 Umnožio vas GOSPOD, vas i sinove vaše!

15 Blagoslovio vas GOSPOD koji stvori nebo i zemlju!

16 Nebo je nebo GOSPODNJE, a zemlju je dao sinovima čovječjim.

17 Ne hvale mrtvi GOSPODA, niti itko od onih što slaze u tišinu.

18 Ali mi ćemo blagoslivljati GOSPODA, odsada pa dovijeka! Slava GOSPODU!

U trenucima kada se suočavamo s neizvjesnošću, gubitkom, razočaranjem ili pritiscima svakodnevice, lako je početi živjeti kao da smo sami. Ponekad se osjećamo izgubljeno, nemoćno i prepušteno okolnostima koje ne možemo kontrolirati. U takvim trenucima nije problem samo u našim okolnostima; problem je često u tome što smo zaboravili gdje je naš Bog.

Psalam 115 vraća naš pogled na najvažniju istinu:

“A naš je Bog na nebesima, sve što mu se svidi, učini.“ (Ps 115,3)

Ova rečenica nije samo odgovor na sumnje nevjernika. Ona je temelj sigurnosti, pouzdanja i slavljenja za svakog Božjeg čovjeka.

Ne nama, nego Bogu pripada slava

Psalam započinje riječima:

“Ne nama, GOSPODE, ne nama, već svojemu imenu slavu daj; zbog milosrđa svojega, zbog istine svoje!“ (Ps 115,1)

To je jedan od najponiznijih i najljepših početaka u cijeloj Knjizi Psalama.

Ljudi prirodno žele priznanje. Volimo kada se primijeti naš trud, naše sposobnosti ili naši uspjesi. Međutim, psalmist razumije da je najveća čovjekova svrha proslaviti Boga.

Zašto Bog zaslužuje svu slavu?

Psalam navodi dva razloga:

1. Zbog svoje ljubavi

Božja ljubav nije prolazna emocija. Ona je savezna ljubav, postojana ljubav koja ne prestaje kada čovjek zakaže. Bog ostaje vjeran čak i onda kada je njegov narod nevjeran.

2. Zbog svoje vjernosti

Božja istina i vjernost znače da On uvijek održava svoja obećanja. Njegove riječi nikada ne padaju na zemlju. Ono što je obećao, to će i izvršiti.

Kada razumijemo Božji karakter, prestajemo sebe stavljati u središte i počinjemo živjeti za njegovu slavu.

“Gdje je sada vaš Bog?”

Od davnina pa sve do danas, nevjernički svijet postavlja isto pitanje:

“Zašto da pogani govore: »Ta gdje je Bog njihov?“ (Ps 115,2)

To pitanje postavlja se svaki put kada vjernici prolaze kroz patnju.

Gdje je Bog kada ratovi razaraju gradove?

Gdje je Bog kada bolest ulazi u obitelj?

Gdje je Bog kada molitve izgledaju neuslišane?

Gdje je Bog kada zli ljudi napreduju, a pravedni pate?

Narodi su se rugali Izraelu jer nisu mogli vidjeti njihova Boga. Pogani su imali kipove koje su mogli pokazati i kojima su se mogli diviti. Izrael je imao Boga kojega nije bilo moguće prikazati ni zatvoriti u ljudsku tvorevinu.

Na njihovo ruganje psalmist odgovara:

“Naš je Bog na nebesima; čini sve što mu je volja.“

To znači da Bog nije ograničen prostorom, okolnostima ili ljudskim planovima.

On nije izgubio kontrolu.

On nije iznenađen događajima.

On nije nemoćan.

On vlada.

To je srž mudrosti – razumjeti i pokoriti se Božjoj suverenosti.

Bog na nebesima ili idol u rukama?

Psalmist zatim povlači snažnu usporedbu između živoga Boga i ljudskih idola.

Za Boga kaže:

“Naš je Bog na nebesima.“

Za idole kaže:

“Kumiri (idoli) su njihovi srebro i zlato, djelo su ruku čovječjih.“ (Ps 115,4)

Kakva razlika!

Jedan je Stvoritelj.

Drugi su stvorenje.

Jedan vlada svemirom.

Drugi ne mogu ni sami stajati bez potpore.

Jedan daje život.

Drugi su mrtvi predmeti.

Čovjek je kroz povijest ulagao ogromno bogatstvo u svoje idole. Izrađivao ih je od srebra i zlata. No bez obzira koliko vrijedni materijali bili, idol ostaje samo predmet.

Njegova vrijednost ne proizlazi iz onoga od čega je napravljen nego iz onoga što može učiniti.

A idoli ne mogu učiniti ništa.

Imaju oči, ali ne vide

Psalmist gotovo podrugljivo opisuje nemoć idola:

„Usta imaju, a ne govore.“

„Oči imaju, a ne vide.“

„Uši imaju, a ne čuju.“

„Nos imaju, a ne mirišu.“

„Ruke imaju, a ne opipavaju.“

„Noge imaju, a ne hodaju.“

Oni imaju oblik života, ali nemaju život.

Izgledaju moćno, ali su potpuno bespomoćni.

Danas možda ne klečimo pred kipovima od zlata, ali suvremeni čovjek nije prestao stvarati idole.

Naši idoli imaju drugačiji oblik:

novac,

karijera,

društveni status,

tehnologija,

popularnost,

sport,

politička moć,

vlastito ja.

Ljudi im posvećuju vrijeme, energiju i srce, očekujući da će pronaći sigurnost, smisao i sreću.

Ali svaki idol na kraju razočara i iscrpi.

Nijedan idol ne može oprostiti grijeh.

Nijedan idol ne može pobijediti smrt.

Nijedan idol ne može spasiti ljudsku dušu.

Postajemo poput onoga što obožavamo

Psalam zatim donosi jedno od najozbiljnijih upozorenja:

“Oni što ih načiniše nalik su im; kao i svaki koji se u njih pouzdaje.“ (Ps 115,8)

To je duhovni zakon.

Ono što obožavamo oblikuje nas.

Ako obožavamo materijalne stvari, postajemo materijalisti.

Ako obožavamo uspjeh, postajemo robovi uspjeha.

Ako obožavamo sebe, postajemo zarobljenici vlastitog ega.

Ali ako obožavamo Krista, postajemo sve sličniji Kristu.

Zato je pitanje idolopoklonstva mnogo ozbiljnije nego što mislimo. Ono ne određuje samo predmet našega štovanja; ono oblikuje naš karakter, vrijednosti i životni smjer.

Blagoslov onih koji se uzdaju u Gospodina

Nakon opisa ispraznosti idola dolazi poziv na povjerenje:

“Izraele, uzdaj se u Jahvu! On je pomoć njihova i štit njihov.“

Isti se poziv ponavlja domu Aronovu i svima koji se boje Gospodina.

Tri puta psalmist ponavlja istu istinu.

Zašto?

Jer je povjerenje u Boga temelj svakog duhovnog života.

Dok idoli ne mogu pomoći, Bog pomaže.

Dok idoli ne mogu zaštititi, Bog je štit.

Dok idoli ne mogu čuti, Bog sluša.

Dok idoli ne mogu djelovati, Bog djeluje.

Bog se sjeća svoga naroda

Jedan od najljepših redaka u psalmu glasi:

“Gospodin nas se spominje.“ (Ps 115,12)

Koliko puta nam se činilo da smo zaboravljeni?

Koliko puta smo mislili da Bog ne vidi našu borbu?

Psalmist nas podsjeća da Bog nikada ne zaboravlja svoj narod.

On se sjeća:

Izraela,

doma Aronova,

svih koji ga se boje.

Bog poznaje naše suze.

Poznaje naše molitve.

Poznaje naše strahove.

Poznaje naše potrebe.

I u svoje vrijeme djeluje.

Bog blagoslivlja male i velike

Psalmist govori:

“Blagoslovit će one koji se boje Jahve, malene i velike.“ (Ps 115,13)

Bog nije pristran.

Njegova ljubav nije rezervirana za bogate, obrazovane ili utjecajne.

Njegova milost jednako dolazi do malenih i velikih.

Do djece i staraca.

Do običnih ljudi i vođa.

Do nepoznatih i poznatih.

Njegov blagoslov ne mjeri se ljudskim kriterijima nego njegovom dobrotom.

Dok smo živi, slavimo Gospodina

Psalam završava pogledom prema budućnosti:

“Ne hvale mrtvi GOSPODA, niti itko od onih što slaze u tišinu. Ali mi ćemo blagoslivljati GOSPODA, odsada pa dovijeka! Slava GOSPODU!” (Ps 115,17-18)

Dok imamo daha, imamo priliku slaviti Boga.

Jednoga dana naš će zemaljski život završiti.

Zato danas nije vrijeme za šutnju.

Danas je vrijeme za zahvalnost.

Danas je vrijeme za slavljenje.

Danas je vrijeme za povjerenje.

Zaključak

Psalam 115 stavlja pred nas izbor.

S jedne strane stoje idoli – lijepi, privlačni, sjajni, ali mrtvi.

S druge strane stoji živi Bog – nevidljiv ljudskim očima, ali svemoćan, vjeran i aktivan.

Svijet će i dalje postavljati pitanje:

“Gdje je sada vaš Bog?“

A Crkva svih vremena odgovara:

“Naš je Bog na nebesima; čini sve što mu je volja.“

To je razlog našeg mira.

To je razlog našeg pouzdanja.

To je razlog naše nade.

I zato ćemo zajedno s psalmistom reći:

“Mi ćemo blagoslivljati Jahvu od sada dovijeka. Aleluja!“

Citati za razmišljanje

Albert Barnes

“On čini sve što mu je volja. Stoga je sve što se događa ispravno i trebamo se tome ponizno podložiti. Bog je suveren. Koliko god njegovi putovi bili tajanstveni i koliko god se ponekad činilo opravdanim pitati: ‘Gdje je sada tvoj Bog?’, trebamo znati da se sve odvija prema njegovu vječnom planu. Dovoljan odgovor na sve prigovore protiv Božje vladavine jest činjenica da je On na nebesima, da vlada posvuda i da se sve događa prema njegovoj volji. Zato mora postojati dobar razlog zašto se događaji odvijaju upravo onako kako se odvijaju.“

Warren Wiersbe

“Unatoč teškim okolnostima u Izraelu, Bog je bio živ i djelatan. Hram je bio razoren, Jeruzalem u ruševinama, a narod obeshrabren. Ipak, psalmist daje slavu Bogu. Zašto? Zbog njegove milosti i istine. Čak je i Božja stega bila dokaz njegove vjernosti vlastitoj riječi.“

“Bog ne treba naše blagoslivljanje, ali mi trebamo blagoslivljati Boga. Dok ga slavimo poniznim i zahvalnim srcem, duhovno rastemo. A kako rastemo, otkrivamo sve više njegovih blagoslova i još ga više slavimo. Bogoslužje i slavljenje termometar su duhovnog života. Ako su nam srca hladna i puna prigovaranja, bit ćemo tihi poput mrtvih. Ako su puna zahvalnosti, slavit ćemo Boga gdje god bili.“

Charles Spurgeon

“Psalmistu je teško padalo što se Jehova tako obeščašćuje. Dok se nevjernici rugaju pitanjem: ‘Gdje je sada vaš Bog?’, on odgovara ismijavajući nemoć njihovih idola. Zatim poziva Izrael da se uzda u Gospodina i blagoslivlja njegovo ime. Budući da mrtvi više ne mogu pjevati hvale Gospodinu među ljudima, poziva žive da se pobrinu da Bog ne bude zakinut za svoju slavu. Zato završava pobjedonosnim poklikom: ‘Aleluja!’ Zar živi ljudi ne bi trebali slaviti živoga Boga?“

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Na koje načine oni koji obožavaju idole umjesto pravoga Boga postaju slični idolima koje stvaraju?

Psalam 115:8 kaže:

“Njima će biti slični oni koji ih prave i svi koji se u njih uzdaju.“

Idoli su nijemi, slijepi, gluhi i nemoćni. Ljudi koji svoje pouzdanje polažu u bilo što drugo osim u Boga postupno postaju duhovno neosjetljivi. Gube sposobnost prepoznati Božje djelovanje, čuti njegov glas i živjeti za njegovu slavu. Ono što obožavamo oblikuje naš karakter, vrijednosti i način života.

Za razmišljanje:

Što zauzima najveći prostor u mojim mislima i srcu?

Postajem li sličniji Kristu ili sličniji stvarima kojima pridajem najveću važnost?

Postoji li nešto bez čega mislim da ne mogu živjeti, a nije Bog?

2. Što ljudi pronalaze u idolima što im se čini privlačnijim od Božje ljubavi, milosti i vjernosti?

Idoli imaju jednu veliku prednost iz ljudske perspektive: ne traže poslušnost. Čovjek može oblikovati idola prema vlastitim željama. Idol ne ukorava grijeh, ne poziva na pokajanje i ne zahtijeva promjenu života.

Pravi Bog je drugačiji. On je svet, pravedan i traži da mu predamo cijeli život.

Mnogi ljudi biraju idole jer žele kontrolu nad vlastitim životom.

Za razmišljanje:

Postoje li područja života u kojima želim kontrolirati stvari umjesto prepustiti ih Bogu?

Jesam li ikada zamijenio odnos s Bogom nekim oblikom uspjeha, sigurnosti ili ugode?

Vjerujem li doista da je Božja volja najbolja za mene?

3. Postoji li izravna povezanost između većeg pouzdanja u Boga i većeg poštovanja prema njemu? Može li netko poštovati Boga bez povjerenja u njega?

U Psalmu 115 tri puta se ponavlja poziv:

“Uzdaj se u Gospodina!“

Poštovanje prema Bogu nije samo intelektualno priznanje njegove veličine. Pravo poštovanje očituje se u povjerenju.

Možemo govoriti da poštujemo Boga, ali ako se u ključnim trenucima oslanjamo samo na vlastitu mudrost, novac, veze ili sposobnosti, pokazujemo da zapravo više vjerujemo sebi nego njemu.

Povjerenje je praktičan izraz poštovanja.

Za razmišljanje:

Kome ili čemu se prvo obraćam kada dođu problemi?

Pokazuju li moje odluke da vjerujem Bogu?

Na kojim područjima života još uvijek teško predajem kontrolu Gospodinu?

4. Trebamo li očekivati uspjeh i Božji blagoslov ako ga poštujemo? Ako propadnu posao, obitelj, brak ili zdravlje, znači li to da nas Bog više ne blagoslivlja?

Mnogi poistovjećuju Božji blagoslov s materijalnim uspjehom. Međutim, Biblija pokazuje drugačiju sliku.

Job je bio blagoslovljen čovjek, ali je izgubio gotovo sve.
Josip je bio vjeran Bogu, ali je završio u zatvoru.
Apostol Pavao služio je Kristu, ali je mnogo patio.
Isus Krist bio je savršeno poslušan Ocu, a ipak je završio na križu.

Božji blagoslov nije uvijek vidljiv kroz okolnosti. Ponekad se očituje kroz: