Psalam 119 (17-24)
- 17 GIMEL Postupaj dobrostivo sa slugom svojim, da bih živio i tvoju držao riječ.
- 18 Otvori mi oči, da bih vidio čudesa iz Zakona tvojega.
- 19 Ja sam došljak na zemlji: ne skrivaj od mene zapovijedi svojih!
- 20 Duša mi se slama od čežnje za sudovima tvojim u svako doba.
- 21 Ukorio si oholice; prokleti bili koji zastraniše od zapovijedi tvojih!
- 22 Odvrati od mene porugu i prezir, jer tvoja sam čuvao svjedočanstva.
- 23 Makar i glavari zasjedali i govorili protiv mene, sluga tvoj razmišlja o propisima tvojim.
- 24 Jer svjedočanstva tvoja moja su naslada i savjetnici moji.
U vremenu kada su nam na raspolaganju bezbrojni izvori informacija, savjetnika, stručnjaka i životnih trenera, čovjek se lako može zapitati: kome doista vjerovati? Gdje pronaći istinsko ohrabrenje, mudrost i smjer za život?
Psalmist u Psalmu 119 daje jasan odgovor: najbolji savjetnik je Božja riječ.
U odlomku koji započinje hebrejskim slovom Gimel (Ps 119:17–24), David otkriva da razumijevanje Božje objave nije samo intelektualna aktivnost, nego put prema ohrabrenju, snazi i ustrajnosti u svijetu koji je često neprijateljski raspoložen prema Božjem narodu.
Živjeti da bismo bili poslušni Bogu
Psalm započinje molitvom:
“Postupaj dobrostivo sa slugom svojim, da bih živio i tvoju držao riječ.“ (Ps 119,17)
Zanimljivo je da David ne moli prvenstveno za bogatstvo, uspjeh, sigurnost ili ugodan život. Njegova najveća želja nije da mu Bog ukloni sve poteškoće, nego da mu omogući živjeti na način koji će proslavljati Boga.
To je obilježje duhovne zrelosti. Zreo vjernik ne pita samo: „Kako mogu biti sretan?“ nego: „Kako mogu biti vjeran?“
Mnogi od nas žele Božje blagoslove, ali često zaboravljamo da je najveći blagoslov mogućnost življenja u zajedništvu s Bogom i poslušnosti njegovoj volji.
Svi trebamo ohrabrenje
Jedna od najvažnijih tema ovoga odlomka jest potreba za ohrabrenjem.
Ponekad mislimo da samo slabi ljudi trebaju ohrabrenje. Međutim, Biblija pokazuje suprotno. Čak i najpobožniji Božji ljudi prolazili su kroz razdoblja obeshrabrenosti.
David navodi nekoliko razloga.
1. Pritisak života u svijetu kojem ne pripadamo
U retku 19 kaže:
“Ja sam stranac na zemlji.“
Vjernici su hodočasnici. Ovaj svijet nije naš konačni dom. Naše vrijednosti, prioriteti i ciljevi često se razlikuju od onih koje promiče kultura oko nas.
Zbog toga se često osjećamo kao stranci.
Kada društvo ismijava biblijske vrijednosti, kada poštenje izgleda kao slabost, a vjernost Bogu kao prepreka uspjehu, lako je postati obeshrabren.
2. Pritisak prijezira i odbacivanja
David govori o ruganju, sramoćenju i preziru.
Mnogi kršćani danas poznaju taj osjećaj. Neki ga doživljavaju na poslu, drugi u školi, a treći čak i unutar vlastite obitelji.
Isus je upozorio svoje učenike:
“Ako su mene progonili, i vas će progoniti.“ (Iv 15,20)
3. Pritisak zlonamjernih napada
David spominje i knezove koji sjede i govore protiv njega.
Drugim riječima, protivljenje dolazi čak i od ljudi na položajima moći.
To nas podsjeća da vjernici ne vode borbu samo protiv ljudskih mišljenja nego protiv duhovnih sila koje djeluju iza njih.
Zbog svega toga ohrabrenje nije luksuz – ono je nužnost.
Razumijevanje Božje riječi dar je Božje milosti
Možda je najpoznatiji stih ovoga odlomka:
“Otvori mi oči, da bih vidio čudesa iz Zakona tvojega.“ (Ps 119,18)
David razumije važnu istinu: čovjek sam po sebi nije sposoban potpuno razumjeti Božju istinu.
Možemo proučavati gramatiku, povijest i teologiju. Možemo naučiti biblijske činjenice napamet.
Ali bez djelovanja Božjega Duha ne možemo vidjeti duhovnu ljepotu i slavu Božje riječi.
Zato je proučavanje Biblije mnogo više od akademske aktivnosti.
To je duhovni susret s Bogom.
Prije nego otvorimo Bibliju, trebali bismo moliti:
“Gospodine, otvori mi oči.“
Ne trebamo samo informacije. Trebamo prosvjetljenje.
Ne trebamo samo znanje. Trebamo promijenjeno srce.
Poslušnost otvara vrata dubljem razumijevanju
Bog ne daje razumijevanje samo kako bi zadovoljio našu znatiželju.
Davidova čežnja nije usmjerena na intelektualno dokazivanje, nego na poslušnost.
Njegova duša „gine od čežnje“ za Božjim odredbama.
To nas podsjeća na važan princip:
Bog često daje više svjetla onima koji žele hodati u svjetlu koje već imaju.
Ponekad tražimo odgovore na velika pitanja, a zanemarujemo ono što nam je Bog već jasno pokazao.
Istinsko razumijevanje dolazi kada smo spremni poslušati.
Kako pronaći ohrabrenje?
David na kraju pokazuje tri praktična načina na koje Božja riječ donosi ohrabrenje.
1. Poslušnošću
Božja riječ nije dana samo za čitanje nego za življenje.
Svaka poslušnost jača naše povjerenje u Boga.
2. Razmišljanjem o Božjoj riječi
Dok drugi planiraju protiv njega, David razmišlja o Božjim naredbama.
Naše misli oblikuju naš život.
Ako ne ispunjavamo um Božjom istinom, ispunit će ga strahovi, brige i glasovi ovoga svijeta.
3. Uživajući u Božjoj riječi
David ne vidi Božje zapovijedi kao teret.
One su njegovo zadovoljstvo.
Mnogi ljudi traže radost u okolnostima, uspjehu ili ljudskom prihvaćanju. David ju nalazi u Bogu i njegovoj riječi.
To je radost koju okolnosti ne mogu oduzeti.
Božja riječ kao savjetnik
Psalam završava snažnom izjavom:
“Jer svjedočanstva tvoja moja su naslada i savjetnici moji.“ (Ps 119,24)
Danas ljudi traže savjete na društvenim mrežama, u podcastima, knjigama samopomoći ili popularnoj psihologiji.
Iako mnogi od tih izvora mogu sadržavati korisne uvide, nijedan ne može zamijeniti mudrost Božje riječi.
Božja riječ poznaje ljudsko srce bolje od bilo kojeg stručnjaka.
Ona otkriva korijen naših problema.
Ona pokazuje put prema istinskoj promjeni.
Ona donosi ohrabrenje usred patnje.
Ona nas vodi prema Kristu, koji je utjelovljena Božja Riječ i savršeni Savjetnik.
Kada se osjećamo izgubljeno, obeshrabreno ili zbunjeno, najmudriji korak nije tražiti još jedno ljudsko mišljenje, nego otvoriti Bibliju i moliti:
“Gospodine, otvori mi oči da vidim divote u tvojoj riječi.“
Jer čovjek koji sluša Božji glas nikada neće ostati bez pravog savjeta.
Citati za razmišljanje
Barnes o riječima: „Otvori mi oči“
“Otkrivaj, odnosno ukloni s očiju ono što priječi jasan pogled. Usporedi Brojeve 22,31 i 24,4.16.“
Barnes o riječima: „Duša mi gine od čežnje“
“Ova riječ znači slomiti, zdrobiti, smrskati komadić po komadić struganjem ili trenjem. Ideja nije da je bio slomljen jednim udarcem, nego da su njegova duša i snaga postupno nestajale. Njegova želja da sve više upozna Božje zapovijedi neprestano je djelovala na njega, iscrpljujući ga i svladavajući. Toliko je čeznuo za Bogom da ga je to, kako bismo mi rekli, ‘izjedalo’. Nije ga iscrpljivalo posjedovanje Božje spoznaje, nego intenzitet njegove želje da Boga još bolje upozna.“
Zemek o riječima: „da živim“
“To nije samo održavanje fizičkog života, niti nešto isključivo duhovno u eshatološkom smislu. Na temelju ključnih starozavjetnih odlomaka ovdje je riječ o obilnom životu – ‘punini života u Božjoj naklonosti’.”
(Brown, Driver, Briggs)
Zemek (prema Delitzschu) o „čudesnim stvarima“
“To je izraz za sve nadnaravno i tajanstveno što je nedokučivo običnom ljudskom razumijevanju i što se može spoznati samo vjerom. Ispod površine slova Zakon sadrži obilje takvih ‘čudesnih stvari’. U njih mogu proniknuti samo oči kojima je Bog uklonio veo prirodne kratkovidnosti. Zato psalmist moli u retku 18.”
Spurgeon o oholima
“Samo su ponizna srca poslušna, jer se jedino ona pokoravaju vlasti i vodstvu. Pogledi oholih ljudi previsoko su uzdignuti da bi gledali vlastite korake i hodili Gospodnjim putem. Oholost je korijen svakoga grijeha. Da ljudi nisu oholi, ne bi bili neposlušni.
Bog kori oholost čak i onda kada joj mnoštvo iskazuje počast, jer u njoj vidi pobunu protiv svojega veličanstva i sjeme novih pobuna. Oholost je sažetak grijeha.
Ljudi govore o ‘poštenom ponosu’, ali kada bi bili iskreni, vidjeli bi da je to najmanje pošten grijeh i najmanje prikladan stvorenju, a posebno palom stvorenju.
Ipak, oholi ljudi toliko malo poznaju svoje pravo stanje pod Božjim prokletstvom da osuđuju pobožne i iskazuju im prezir. Sami su vrijedni prezira, a ipak preziru one koji su bolji od njih.
Možemo ljubiti Božje sudove kada vidimo kako su jasno usmjereni protiv oholih ljudi koji žele gospodariti nad pravednicima. Možemo biti ohrabreni i kada nas bezbožni kori, jer je Gospodin uništio njihovu moć da nam naude.
‘Gospodin neka te ukori’ dovoljan je odgovor na sve optužbe đavla.”
O retku 18
“Prošli tjedan vidjeli smo tri istine u ovom retku:
- U Božjoj riječi postoje čudesne stvari.
- Nitko ne može vidjeti te čudesne stvari onakvima kakve doista jesu bez Božje nadnaravne pomoći.
- Zato moramo moliti Boga za nadnaravno prosvjetljenje dok čitamo Bibliju.
Naglasak je bio na molitvi i našoj potpunoj potrebi za Božjim nadnaravnim prosvjetljenjem kako bismo vidjeli duhovne stvarnosti – Božju slavu, ljepotu i izvrsnost.
Mnogo toga možemo vidjeti u Božjoj riječi bez posebnog Božjeg djelovanja. Možemo vidjeti riječi i gramatičke konstrukcije. Možemo uočiti logičke veze, povijesne činjenice, autorovu namjeru i ljudske emocije.
Ali ono što ne možemo vidjeti jest duhovna ljepota Boga, njegova Sina i njihova djelovanja u svijetu. Ne možemo vidjeti da je Bog beskrajno poželjan iznad svega ostaloga.
Slijep čovjek ne može vidjeti sunce, premda može znati mnoge činjenice o njemu i položiti ispit iz astronomije bolje od osobe koja ga vidi.
Znati o nečemu i vidjeti to vlastitim očima nije isto.
Znati da je med sladak i kušati med također nije isto.”
Pitanja za osobno razmišljanje:
- Kada te je netko posljednji put ohrabrio? Na koji je način to učinio? Kada si posljednji put svjesno nastojao ohrabriti nekoga drugoga? Kako si to učinio?
- Razmisli o svim vrstama savjetovanja u kojima se Božja riječ često uopće ne koristi: psihološko savjetovanje, socijalne službe, profesionalno usmjeravanje, programi u dvanaest koraka i slično. Koliko je važno da savjetovanje bude utemeljeno na Bibliji?
- Zašto bi Bog odlučio sakriti svoju istinu od određenih ljudi i u određenim okolnostima? Je li to pravedno? Ne bi li svi trebali imati jednak pristup Božjoj istini?
- Pripisujemo li razumijevanje duhovnih istina vlastitim sposobnostima razmišljanja ili milostivom prosvjetljenju Božjega Duha?
Razmisli o svom pristupu proučavanju Biblije i svjedočenju.
Oslanjaš li se više na vlastito razmišljanje i logiku ili na Božju suverenu milost koja otvara oči srca?
