Psalam 119
- 41 VAV I nek mi dođu milosrđa tvoja, GOSPODE, spasenje tvoje po riječi tvojoj.
- 42 Tada ću odgovoriti kuditelju svojemu, jer u tvoju se riječ pouzdajem.
- 43 I ne uzmi riječ istine posvema iz usta mojih, jer se tvojim nadam sudovima.
- 44 I držat ću Zakon tvoj svagda, uvijek i dovijeka.
- 45 I hodit ću u slobodi, jer odredbe tvoje istražujem.
- 46 I govorit ću o svjedočanstvima tvojim pred kraljevima, i postidjeti se neću.
- 47 I uživat ću u zapovijedima tvojim, koje ljubim.
- 48 I ruke ću svoje podići k zapovijedima tvojim, koje ljubim, i razmišljat ću o tvojim propisima.
Mnogi ljudi slobodu zamišljaju kao mogućnost da rade što god žele. Prema takvom shvaćanju, slobodan je onaj tko nema ograničenja, tko ne mora nikome odgovarati i tko sam određuje svoj put.
No Biblija slobodu opisuje drugačije.
Prava sloboda nije život bez Boga. Prava sloboda je život s Bogom. Ona nije oslobođenje od Božjih zapovijedi, nego oslobođenje od svega što nas odvaja od Boga i zarobljava naše srce.
U Psalmu 119,41-48 psalmist izgovara jednu snažnu rečenicu:
“I hodit ću u slobodi, jer odredbe tvoje istražujem.“ (Ps 119,45)
Za njega Božja riječ nije prepreka slobodi. Ona je put u slobodu.
Sloboda od straha pred ljudima
Psalmist najprije moli da ga Bog pohodi svojom milošću i spasenjem:
“I nek mi dođu milosrđa tvoja, GOSPODE, spasenje tvoje po riječi tvojoj.“ (r. 41)
Božja milost daje mu sigurnost. Njegova nada nije u vlastitoj snazi, nego u Božjoj vjernosti.
Zato može reći:
“Tada ću odgovoriti kuditelju svojemu, jer u tvoju se riječ pouzdajem.” (r. 42)
Jedna od najvećih prepreka svjedočenju jest strah od ljudi. Bojimo se što će drugi misliti, kako će reagirati, hoće li nas ismijati ili odbaciti.
Ali kada Božja riječ postane čvrst temelj našega srca, mišljenje ljudi gubi svoju vlast nad nama.
To ne znači da postajemo grubi, bahati ili svadljivi. Naprotiv, psalmist ne govori o agresivnom dokazivanju, nego o sigurnom i poniznom odgovoru. Čovjek koji se uzda u Božju riječ ne mora vikati da bi bio hrabar.
Prava hrabrost proizlazi iz povjerenja u Boga.
Sloboda od ropstva grijehu
Psalmist zatim kaže:
“I držat ću Zakon tvoj svagda, uvijek i dovijeka. I hodit ću u slobodi, jer odredbe tvoje istražujem.“ (r. 44-45)
Na prvi pogled to zvuči neobično. Kako poslušnost zakonu može biti sloboda?
Zato što grijeh uvijek obećava slobodu, ali na kraju donosi ropstvo.
Čovjek misli da je slobodan kada slijedi svaku svoju želju. No vrlo brzo otkrije da želje mogu postati okovi. Ono što je u početku izgledalo kao izbor, s vremenom postaje navika, ovisnost, strah ili sram.
Božja riječ nas ne zarobljava. Ona nas oslobađa.
Oslobađa nas od laži koje vjerujemo.
Oslobađa nas od grijeha koji nas veže.
Oslobađa nas od strasti koje nas vode u propast.
Oslobađa nas za život koji je ugodan Bogu.
Albert Barnes objašnjava da izraz „hoditi u slobodi“ govori o prostranom i otvorenom prostoru. Psalmist ne misli prvenstveno na vanjsku slobodu od neprijatelja, nego na unutarnju slobodu od ropstva grijehu, požudama i strastima koje sputavaju čovjekov hod s Bogom.
Sloboda za svjedočanstvo
Sloboda koju daje Božja riječ ne ostaje skrivena u srcu. Ona se vidi u hrabrosti svjedočenja.
Psalmist kaže:
“I govorit ću o svjedočanstvima tvojim pred kraljevima, i postidjeti se neću.“ (r. 46)
To je izjava velike hrabrosti.
Govoriti pred kraljevima znači govoriti pred onima koji imaju moć, autoritet i utjecaj. Psalmist ne kaže da će šutjeti kako bi izbjegao neugodu. Kaže da se neće stidjeti Božje riječi.
Danas možda ne stojimo pred kraljevima, ali stojimo pred ljudima čije nam mišljenje puno znači: obitelj, prijatelji, kolege, nadređeni, okolina.
Pitanje je isto: hoćemo li se postidjeti Božje istine ili ćemo je ponizno i hrabro svjedočiti?
Derek Kidner primjećuje da se Božja riječ može hrabro naviještati tek kada je najprije prisvojena, kada joj vjerujemo, kada joj se pokoravamo, kada je tražimo i kada je ljubimo.
Drugim riječima, ne možemo vjerodostojno govoriti riječ koju sami ne živimo.
Sloboda koja produbljuje ljubav prema Božjoj riječi
Na kraju odlomka psalmist kaže:
“I uživat ću u zapovijedima tvojim, koje ljubim. I ruke ću svoje podići k zapovijedima tvojim, koje ljubim, i razmišljat ću o tvojim propisima.“ (r. 47-48)
Ovo je srce čovjeka koji ne doživljava Božju riječ kao teret.
On je voli.
Raduje joj se.
Razmišlja o njoj.
Podiže ruke prema njoj kao izraz čežnje i poštovanja.
Poslušnost i ljubav ovdje nisu suprotnosti. One idu zajedno.
Što više živimo po Božjoj riječi, to jasnije vidimo njezinu dobrotu. A što više vidimo njezinu dobrotu, to je više ljubimo.
Zaključak
Psalam 119,41-48 pokazuje da prava sloboda nije u tome da činimo što god želimo, nego da budemo oslobođeni za život s Bogom.
Božja riječ oslobađa nas od straha pred ljudima.
Oslobađa nas od ropstva grijehu.
Daje nam hrabrost za svjedočanstvo.
Produbljuje ljubav prema Bogu i njegovoj istini.
Zato psalmist može reći:
” I hodit ću u slobodi, jer odredbe tvoje istražujem.“
Svijet često govori da Božje zapovijedi ograničavaju čovjeka. Psalam 119 pokazuje suprotno: upravo nas Božja riječ vodi u prostran, slobodan i blagoslovljen život pred Bogom.
Istinska sloboda ne nalazi se u odbacivanju Božje riječi, nego u životu koji joj vjeruje, koji joj se pokorava i koji je radosno naviješta drugima.
Citati za razmišljanje
Derek Kidner
“Molitva iz Djela 4,29: ‘Daj svojim slugama da sa svom smjelošću govore tvoju riječ’ nije samo unaprijed nagoviještena u ovom odlomku, nego je stavljena u pravi kontekst. Božju riječ možemo hrabro naviještati tek kada smo je najprije prisvojili, kada joj vjerujemo, kada joj se pokoravamo, kada je tražimo i kada je ljubimo.“
Cambridge Bible Commentary
“Psalmist očekuje izbavljenje od svojih protivnika i sigurnost da će moći govoriti o Božjim putovima onima koji ga ismijavaju, pa čak i pred kraljevima, pod uvjetom da ostane vjeran istini koju je primio od Boga.“
Albert Barnes
(O riječima: „Hodit ću u slobodi“)
“Hebrejska riječ označava nešto široko, prostrano i otvoreno. Govori o prostoru bez okova i ograničenja. Psalmist ne misli prvenstveno na oslobođenje od vanjskih neprijatelja, nego na unutarnju slobodu – oslobođenje od ropstva grijehu, požudama i strastima koje sputavaju čovjekov hod s Bogom.“
H. C. Leupold
“Naglasak ovoga odlomka usmjeren je na molitvu za milost i hrabrost kako bi vjernik mogao dati dobro svjedočanstvo. Ono što treba ispovijedati jest uzvišena i neusporediva istina Božje riječi.“
Pitanja za osobno razmišljanje:
- Koristim li svoje osobno svjedočanstvo kao miran i ponizan odgovor onima koji propituju ili osporavaju moju vjeru?
- Što me najviše potiče na poslušnost i naviještanje Božje riječi?
- Doživljavam li slobodu od straha pred ljudima i slobodu od ropstva grijehu?
- Čekam li da me Bog opravda i pokaže svoju vjernost ili pokušavam sam preuzeti stvari u svoje ruke?
