Psalam 119
- 57 HET Ti si moj dio, GOSPODE, obrekoh da ću tvoje držati riječi.
- 58 Svim srcem tražim naklonost tvoju: smiluj mi se po riječi svojoj!
- 59 Promislio sam svoje putove, i noge svoje okrenuo k svjedočanstvima tvojim.
- 60 Hitam i ne oklijevam držati zapovijedi tvoje.
- 61 Užadima me sputaše opaki, ali Zakona tvojega ne zaboravljam.
- 62 U ponoć ustajem da te hvalim zbog pravednih tvojih sudova.
- 63 Prijatelj ja sam sviju koji te se boje i koji tvoje drže odredbe.
- 64 Milosrđa tvojega, GOSPODE, puna je zemlja; nauči me svojim propisima.
U svijetu koji nas neprestano uvjerava da nam treba još nešto kako bismo bili zadovoljni, Psalam 119 nudi sasvim drukčiju perspektivu. Ljudi traže ispunjenje u novcu, uspjehu, sigurnosti, odnosima ili priznanjima drugih. Međutim, psalmist dolazi do zaključka koji mijenja cijeli pogled na život:
“Ti si moj dio, GOSPODE, obrekoh da ću tvoje držati riječi.“ (Ps 119,57)
U toj kratkoj rečenici nalazi se tajna istinskog zadovoljstva.
Kada je Bog naše najveće blago
U Starom zavjetu riječ „dio“ često se koristila za nasljedstvo ili posjed koji pripada čovjeku. Kada psalmist kaže da je Gospodin njegov dio, on zapravo govori:
„Bog je moje najveće bogatstvo. On je ono najvrjednije što imam.“
To ne znači da materijalne stvari nisu važne. Bog nam daje mnoge dobre darove. Problem nastaje kada darovi postanu važniji od Darivatelja.
Pravo zadovoljstvo ne dolazi iz toga da imamo više stvari, nego iz spoznaje da imamo Boga.
Zato psalmist odmah dodaje:
“Obećao sam čuvati tvoje riječi.“
Ljubav prema Bogu uvijek se očituje u želji za poslušnošću.
Zadovoljstvo počinje milošću
Psalmist nastavlja:
“Svim srcem tražim naklonost tvoju: smiluj mi se po riječi svojoj!“ (r. 58)
On zna da zadovoljstvo nije nešto što čovjek može proizvesti vlastitim naporima.
Ne možemo kupiti mir.
Ne možemo zaraditi radost.
Ne možemo sami stvoriti unutarnje zadovoljstvo.
Sve to dolazi iz Božje milosti.
Zato psalmist traži Boga svim srcem. Njegovo pouzdanje nije u njemu samome, nego u Gospodinu koji je dobar i milostiv.
Srce koje se želi mijenjati
Jedna od najljepših osobina psalmista jest njegova spremnost na promjenu.
On kaže:
“Promislio sam svoje putove, i noge svoje okrenuo k svjedočanstvima tvojim.“ (r. 59)
To je znak duhovne zrelosti.
Mnogi ljudi lako primjećuju pogreške drugih, ali rijetko zastanu i preispitaju vlastiti život.
Psalmist čini upravo to.
Promatra svoje odluke.
Procjenjuje svoj smjer.
I kada primijeti da je skrenuo, vraća se Bogu.
To je pokajanje u svom najjednostavnijem obliku – promjena smjera prema Bogu.
Još je zanimljivije ono što slijedi:
“Hitam i ne oklijevam držati zapovijedi tvoje.“ (r. 60)
Poslušnost ne odgađa.
Kada Bog jasno govori, psalmist želi odmah odgovoriti.
Charles Spurgeon piše:
„Brzina u pokajanju i brzina u poslušnosti dvije su izvrsne stvari. Prečesto žurimo griješiti; o kad bismo još više žurili poslušati Boga.“
Mir usred pritiska
Psalmist nije živio lagodnim životom.
Kaže:
“Užadima me sputaše opaki, ali Zakona tvojega ne zaboravljam.“ (r. 61)
Drugim riječima, bio je pod pritiskom.
Ljudi su mu stvarali probleme.
Okolnosti nisu bile jednostavne.
Ali usred svega dodaje:
“Nisam zaboravio tvoj zakon.“
To je jedna od najvećih razlika između duhovne zrelosti i duhovne nestabilnosti.
Neki ljudi u teškoćama napuštaju Boga.
Psalmist mu se još više približava.
Njegova sigurnost nije u okolnostima nego u Božjoj riječi.
Zahvalnost koja pobjeđuje gorčinu
Zatim čitamo nešto neočekivano:
“U ponoć ustajem da te hvalim zbog pravednih tvojih sudova.“ (r. 62)
Većina ljudi usred nevolja postavlja pitanja:
„Zašto baš meni?“
„Zašto sada?“
„Zašto Bog dopušta ovo?“
Psalmist bira drukčiji odgovor.
On zahvaljuje.
Ne zato što nema problema.
Nego zato što zna da je Bog i dalje dobar.
Zahvalnost ne mijenja uvijek okolnosti, ali mijenja naše srce.
Spurgeon je zapisao:
„Zahvalno srce takav je blagoslov da tjera strah i stvara prostor za slavljenje Boga.“
Snaga zajedništva
Psalmist zatim kaže:
“Prijatelj ja sam sviju koji te se boje i koji tvoje drže odredbe.“ (r. 63)
Nitko nije pozvan živjeti kršćanski život sam.
Bog nas je stvorio za zajedništvo.
Ljudi sličnih vrijednosti pomažu nam ostati postojani.
Ohrabruju nas kada smo slabi.
Podsjećaju nas na istinu kada smo obeshrabreni.
Zemek primjećuje da je zajedništvo vjernih psalmistu bilo izvor ohrabrenja da nastavi ustrajati na putu vjere.
Učiti vidjeti Božju dobrotu
Odlomak završava prekrasnim riječima:
“Milosrđa tvojega, GOSPODE, puna je zemlja; nauči me svojim propisima.“ (r. 64)
To je pogled čovjeka koji je naučio promatrati život očima vjere.
Neki u svemu vide razloge za nezadovoljstvo.
Drugi vide tragove Božje milosti.
Psalmist gleda svijet i prepoznaje Božju dobrotu posvuda.
U prirodi.
U svakodnevnim blagoslovima.
U Božjoj brizi.
U njegovoj vjernosti.
Ali čak ni tada ne prestaje učiti.
Zato moli:
„Nauči me svojim odredbama.“
Što više upoznajemo Boga, to više želimo upoznati.
Zaključak
Psalam 119,57-64 podsjeća nas da zadovoljstvo nije rezultat savršenih okolnosti nego ispravnog odnosa s Bogom.
Čovjek koji može iskreno reći:
“Gospodin je moj dio“
otkrio je bogatstvo koje mu nitko ne može oduzeti.
Takvo zadovoljstvo ne dolazi iz onoga što posjedujemo, nego iz spoznaje da pripadamo Bogu.
Kada je Gospodin naše najveće blago:
- poslušnost postaje radost,
- zahvalnost pobjeđuje gorčinu,
- pritisci gube svoju moć,
- zajedništvo postaje ohrabrenje,
- a Božja dobrota postaje vidljiva na svakom koraku.
Pravo zadovoljstvo ne nalazi se u onome što imamo, nego u činjenici da je Gospodin naše najveće blago i naš dostatni dio.
Citati za razmišljanje
Charles Spurgeon
“Brzina u pokajanju i brzina u poslušnosti dvije su izvrsne stvari. Prečesto žurimo griješiti; o kad bismo još više žurili poslušati Boga.“
Charles Spurgeon
“Ni osjećaj nepravde, ni bol zbog gubitaka, ni potreba da se brani nisu ga odvratili od Božjih putova. Nije činio zlo kako bi izbjegao patnju niti uzvraćao zlom na zlo. Božji zakon nosio je u srcu i zato ga nikakva unutarnja uznemirenost nije mogla odvratiti od poslušnosti.“
Charles Spurgeon
„Zahvalno srce takav je blagoslov da tjera strah i stvara prostor za slavljenje Boga.“
Zemek
“Zajedništvo vjernih bilo je psalmistu izvor ohrabrenja da nastavi ustrajati. Poput velikog oblaka svjedoka iz Hebrejima 12, vjerni ljudi oko njega pomagali su mu da ostane postojan na putu vjere.“
Albert Barnes
“Zemlja je puna dokaza Božje dobrote i suosjećanja. Srce koje voli Boga vidi tragove njegove milosti posvuda. Najbolja priprema za prepoznavanje Božje dobrote jest srce ispunjeno ljubavlju prema njemu.“
Pitanja za osobno razmišljanje:
- Što najčešće narušava moje zadovoljstvo i mir?
- Jesam li više usredotočen na ono što mi nedostaje ili na činjenicu da je Gospodin moj dio?
- Kako je Božja riječ tijekom života mijenjala moj sustav vrijednosti?
- Tražim li zajedništvo s ljudima koji vole Boga i pomažu mi rasti u vjeri?
