PSALAM 119 (145-152) – Bog je uvijek blizu onima koji mu se mole

Psalam 119

• 145 KOF Svim srcem vapim, usliši me, GOSPODE; tvoje ću držati propise.
• 146 K tebi vapim: spasi me, i čuvat ću svjedočanstva tvoja.
• 147 Pretječem zoru i vapijem, u tvoju se riječ pouzdajem.
• 148 Oči moje straže noćne pretječu, da bih o tvojoj razmišljao riječi.
• 149 Po milosrđu svojemu glas mi poslušaj, GOSPODE, po svojoj me pravdi oživi.
• 150 Primiču se koji idu za opačinom, koji su daleko od Zakona tvojega.
• 151 Ti si blizu, GOSPODE, i sve su zapovijedi tvoje istina.
• 152 Odavna znam za svjedočanstva tvoja, da si ih uspostavio dovijeka.

Molitva je često prvi odgovor vjernika kada se suoči s nevoljom, nesigurnošću ili pritiscima života. No što kada odgovor ne dolazi odmah? Što kada se okolnosti ne mijenjaju, a neprijatelji kao da su sve bliže?

Psalam 119,145–152 pokazuje da prava snaga molitve nije samo u tome što od Boga tražimo pomoć, nego što nas ona dovodi u njegovu prisutnost. Psalmist otkriva da je Bog bliži od svake prijetnje i da su njegova obećanja sigurnija od svih životnih okolnosti.

Molitva koja dolazi iz cijeloga srca

Psalmist započinje riječima:

„Svim srcem vapim, usliši me, GOSPODE; tvoje ću držati propise.“

Njegova molitva nije formalnost ni navika. Ona izvire iz srca koje potpuno ovisi o Bogu. On ne moli zato što nema drugo rješenje, nego zato što zna komu pripada i u koga može imati potpuno povjerenje.

Prava molitva nije određena brojem riječi, nego iskrenošću srca koje traži Boga.

Molitva vodi prema poslušnosti

Zanimljivo je da psalmist ne moli samo za izbavljenje. On više puta naglašava da želi živjeti u poslušnosti Božjoj riječi.

Njegov cilj nije samo da problemi nestanu, nego da ostane vjeran Gospodinu.

To nas podsjeća da svrha molitve nije promijeniti Božju volju, nego oblikovati naše srce kako bismo živjeli u skladu s njom.

Dan započinje i završava s Bogom

Psalmist kaže:

„Ustajem prije zore…“

i

„Moje oči bdiju u noćnim stražama…“

Njegov odnos s Bogom ne ograničava se na određeni trenutak dana. Jutro započinje molitvom, a večer završava razmišljanjem o Božjoj riječi.

To ne znači da Bog traži određeno vrijeme za molitvu. Pokazuje da je zajedništvo s njim postalo način života.

Božja riječ daje snagu molitvi

Psalmist ne odvaja molitvu od Božje riječi. Dok moli, razmišlja o Božjim obećanjima i upravo iz njih crpi nadu.

Božja riječ daje sadržaj našim molitvama, a molitva otvara srce da Božja riječ djeluje u nama. Zato se te dvije duhovne stvarnosti ne mogu odvojiti.

Što bolje poznajemo Božju riječ, to ćemo s većim pouzdanjem moliti.

Neprijatelji su blizu, ali Bog je još bliže

Jedan od najljepših stihova ovoga odlomka glasi:

„Ti si blizu, Gospodine.“

Psalmist ne poriče da su neprijatelji stvarni. Oni se približavaju i predstavljaju ozbiljnu prijetnju. Ipak, njegova sigurnost ne počiva na tome koliko su neprijatelji daleko, nego na činjenici da je Bog još bliže.

To je velika utjeha za svakoga tko prolazi kroz teško razdoblje. Naši problemi mogu biti veliki, ali Božja prisutnost uvijek je veća.

Božja obećanja ostaju zauvijek

Na kraju psalmist izjavljuje:

„Odavno znam iz tvojih svjedočanstava da si ih utemeljio zauvijek.“

Njegova vjera ne temelji se na osjećajima ni na trenutačnim okolnostima. Ona počiva na Božjoj riječi koja se ne mijenja.

Ljudi se mijenjaju. Okolnosti se mijenjaju. Naši planovi često se mijenjaju. Ali Božja obećanja ostaju čvrsta jer dolaze od Boga koji je vjeran.

Zaključak

Psalam 119,145–152 pokazuje da molitva nije posljednje utočište očajnog čovjeka, nego povlašteni susret s Bogom koji je uvijek blizu svojoj djeci.

Dok mu iskreno vapimo, učimo se oslanjati na njegovu riječ, počivati u njegovoj prisutnosti i vjerovati njegovim obećanjima. Čak i kada odgovori ne dolaze odmah, možemo biti sigurni da nas Bog nije napustio.

Najveća sigurnost vjernika nije u tome što su njegovi problemi mali, nego u tome što je Gospodin uvijek blizu onima koji ga traže cijelim srcem.

Citati za razmišljanje

Charles Spurgeon

Ovaj odlomak prožet je uspomenama na molitvu. Psalmist opisuje kada se molio, kako se molio i za što se molio, dok od Boga traži izbavljenje iz svojih nevolja.

Onaj tko je naučio tražiti Boga u tišini svoje molitve pronaći će njegovu prisutnost i usred najvećih životnih kušnji. Ako iskreno vapimo Bogu, možemo biti sigurni da će nas čuti. Iako odgovor ponekad kasni, Božja obećanja ostaju sigurna jer su zauvijek utemeljena.

Spurgeon sažima ovaj odlomak kroz nekoliko pitanja:

• Kako se psalmist molio? (r. 145)
• Za što se molio? (r. 146)
• Kada se molio? (r. 147)
• Koliko je ustrajao u molitvi? (r. 148)
• Na što se pozivao u molitvi? (r. 149)
• Što se dogodilo? (r. 150)
• Kako ga je Bog izbavio? (r. 151)
• Kakvo je svjedočanstvo ostalo nakon svega? (r. 152)

Zemek

Dva psalmistova vapaja postupno se smiruju dok promatra Božju dostatnost.

1. (r. 145–148) Vapaj za Božjom zaštitom vodi ga sve dublje u Božju riječ.

• Njegova molitva izražava potpunu ovisnost o Bogu.
• Moli da ga Bog usliši kako bi mogao živjeti u poslušnosti.
• Već u rano jutro očekuje Božji odgovor kroz njegovu riječ.
• I u noćnim satima pronalazi snagu razmišljajući o Božjim obećanjima.

2. (r. 149–152) Vapaj za Božjom blizinom vodi ga samome Bogu.

• Moli za odnos koji ga održava.
• U Božjoj prisutnosti ponovno otkriva da je Bog dovoljan.
• Oštar kontrast između zlih ljudi i Božje blizine učvršćuje njegovo pouzdanje.
• Na kraju nalazi mir jer zna da su Božja obećanja zauvijek sigurna.

Pitanja za osobno razmišljanje:

1. Koliko su moje molitve iskrene i usrdne? Molim li Boga cijelim srcem ili samo iz navike?
2. Koristim li vrijeme ranoga jutra ili večernje tišine za molitvu i razmišljanje o Božjoj riječi?
3. Doživljavam li Boga bližim od svojih problema i protivnika ili mi okolnosti često zaklanjaju njegovu prisutnost?
4. Počiva li moja vjera na sigurnosti Božjih obećanja? Vjerujem li da će njegova riječ ostati vjerna i postojana u svim okolnostima života?