„Želim čuti što Bog kaže“
Šaul progoni Davida
Tada zao duh od Jahve (od Jahvine strane) obuze Šaula: kad je sjedio u svojoj kući, s kopljem u ruci, a David rukom udarao u harfu, Šaul pokuša da svojim kopljem pribode Davida uza zid, ali on izmakne Šaulovu udarcu te se koplje zabode u zid. David pobježe i spasi se.
Kako je moguće da od Jahve dođe nekakav zao duh? Kako je moguće; - spomenimo samo jedan sličan slučaj iz 1. Kraljevima 22,23 -, da vječno živi Bog, Jahve, pošalje duha laži u usta 400 kraljevih (Ahabovih) proroka? – Međutim treba primijetiti, da ovdje ne stoji: da je zao duh Božji obuzeo Šaula; jer tako nešto ne postoji... Duh Božji je svet i pravedan, milostiv, čist i dobar. No Bog, u svrsi suda, koristi i zle duhove; čime On i svoje neprijatelje stavlja u svoju službu.
-Tako je, eto, odbačeni kralj Šaul još dugo godina vladao nad Izraelom, dočim je od Boga odabrani i od strane Samuela već pomazani kralj David morao bježati i sakrivati se. - Pa tko je sad onda bio kralj? Kako se čini: - i dalje Šaul!...
Židovski mislioc Šalom Ben-Chorin je bio prilično pozitivno nastrojen prema Isusu. Međutim, on ga nije priznavao kao Mesiju, kao Otkupitelja svijeta, kao Sina Božjega i kao Posrednika između Boga i ljudi. Kao takav napisao je sljedeće: „Isus iz Nazareta nije bio obećani Spasitelj i Otkupitelj, budući da nije izbavio svijet... On nije ni Mesija, jer je svijet i dalje ne spašen“ („Židovstvo u sadašnjem hrvanju“ – „Das Judentum im Ringen der Gegenwart“).
Ovo zvuči prilično plauzibilno, a ipak je krivo... Da, svijet je još uvijek ne spašen. Sotona je još uvijek „knez ovoga svijeta“ (Iv. 16,11) i „bog ovoga svijeta“ (2. Kor. 4,4); no oboje, pisano malim početnim slovima: - i knez i bog!
Dakle, nije li Isusu „predana sva vlast na nebu i na zemlji“ (Mat. 28,18)? Ne sjedi li On zdesna Bogu?... – Svakako da jeste, ali onaj drugi, onaj zli, smije ipak još malo vladati; vjerojatno sa svrhom stvaranja sveopćeg kaosa i straho vlade, koji će nas nagnati k Isusu.
Znači: S istim pravom s kojim je Ben-Chorin nijekao Isusa, kao Izbavitelja svijeta, moglo se i u Davidovo vrijeme postaviti pitanje: Kako David može biti naš kralj, dok je kralj Šaul još uvijek na vlasti?!!! - No vjera uvažava Božje kriterije! Uvažava Božje opredjeljenje i stav kojega je zauzeo... A to je ono odlučujuće i bitno!
Sotona je odbačen i uskoro će biti i uklonjen (Otkr. 12); a onda će istinski Kralj, Isus Krist, kao Kralj svega svijeta započeti sa svojom vladavinom (Otkr. 11,15-17).
I sedmi anđeo zatrubi. I na nebu odjeknuše silni glasovi:"Uspostavljeno je nad svijetom kraljevstvo Gospodara našega i Pomazanika njegova i kraljevat će u vijeke vjekova!"
Židovski kroničar, Josip Flavije, u svom je ljetopisu: „Povijest Židova“ - knjiga 13, pišući „O židovskim ratovima“ IV, 5 napisao sljedeće:
„Kao glasnici nesreće i propasti pojavili su se znakovi i čudesa. Jedan komet nalik plamenom maču visio je cijelu godinu nad gradom. Usred noći nad hramom i oltarom lebdjelo bi neko neprirodno svjetlo. Na oblacima su se pojavljivale slike ratnika i bojnih kola, što se sakupljaju za boj. Svećenici koji su noću služili u svetištu, prestrašili bi se pojavom tajanstvenih zvukova. Zemlja se tresla i čuo se zbor glasova gdje govori: „Bježimo odavde!“ Velika istočna vrata; koja su bila toliko teška da su ih samo 20 muškarac mogla s mukom otvoriti i čiji su ogromni željezni zasuni bili duboko zabijeni u kamene dovratnike, o ponoći bi se sama od sebe otvarala.“
I prije nego je došlo do razorenja, Bog je gradu dao daljnja upozorenja:
„Jedan čovjek je sedam godina propovijedao ulicama Jeruzalema propast grada. Danju i noću je pjevao svoju neutješno tužnu pjesmu: „Glas od istoka! Glas sa zapada! Glas od sva četiri vjetra! Glas protiv Jeruzalema i protiv hrama! Glas protiv svake zaručnice i svakog zaručnika! Glas protiv čitavog naroda!“
Ovaj neobični glasnik je bio zatvoren i bičevan; no s njegovih usana nije dolazila nikakva pritužba ni žalba. Na pogrde i zlostavljanja on je samo odgovarao: „Jao, jao svima koji u tebi stanuju!“ Ovaj glas upozorenja nije umuknuo sve dok spomenuti čovjek, prilikom opsade, koju je prorokovao, nije bio pogubljen.“ (Josip Flavije: „Povijest židovskih ratova“ VI, poglavlje 5.
Ono što je Isus o Jeruzalemu prorokovao i radi čega je nad njime zaplakao, ispunilo se kada su Rimske trupe pod vodstvom Cestiusa opsjedale grad. Napose kada je „grozota pustoši bila postavljena na svetome mjestu“ = „ispod krila“.
Prvi kršćani su taj znak prepoznali i shvatili da je to trenutak o kojemu je govorio Isus kad je rekao: (Mat. 24,15)
A bilo je to tako, što su rimske trupe odjednom neočekivano povukle. I dok su Židovi to smatrali znakom pobjede i dali se u progon rimskih trupa, kršćani su shvatili da je to trenutak za bijeg iz grada. I kada se Tit, malo zatim, vratio i ponovno opkolio grad započela je strahovita katastrofa i pokolj u kojemu je poginulo preko MILIJUN ljudi. No nijedan od onih koji je povjerovao Isusovim riječima i spomenutim opomenama...
(Heinz Schumacher)
Prijevod: Marijan Šporčić
