... bez prolijevanja krvi nema oproštenja.
(Hebrejima 9,22)
Dragocjena krv
Netko se možda čudi tome što kršćani neprestano spominju krv. Mnogima je pomisao na krv i smrt odbojna. Mišljenja su da bi vjera koja usrećuje trebala nuditi nešto privlačnije. Bog, zacijelo, ima za ponuditi mnogo toga što je privlačno: vječan život, Očevu ljubav, baštinu u Nebu, radost i mir sada i u vječnosti ...
No tu je još uvijek ono prastaro pitanje koje treba riješiti, koje se ispriječilo između svakog ljudskog bića i Boga: pitanje grijeha. Ako želimo urediti svoj odnos s Bogom, trebamo priznati da je naš život sve dosad bio ispunjen krivnjom u odnosu na Boga. Budući da smo grešnici, mi griješimo; a svaki grijeh poziva na Božju osudu: “Jer plaća za grijeh je smrt” (Rimljanima 6,23).
Upravo tu na pozornicu stupa krv. Krv znači život i, budući da smo razorili svoj život za svu vječnost, bilo je nužno da za nas bude prinesena savršena, bezgrešna žrtva. Nju je zahtijevala Božja svetost; inače ne bi mogao biti spašen ni jedan pojedinac. Ta žrtva je bio Isus Krist, Božji Sin. Njegova je krv tekla na golgotskom križu, tako da svi koji vjeruju u Njega i Njegovu pomirbenu krv dobiju oproštenje i vječan život. Oni su došli u posjed svih Božjih obećanja u svemu njihovu bogatstvu. Njegova su djeca i poznata im je vjerna skrb Njegova očinskog srca. Krv Isusa Krista, i jedino ona, njihova je sigurnost i osiguranje.
(Dobro Sjeme 2011, GBV Dillenburg)
