Dnevna razmatranja: „LIM“
Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam - riječ je Jahvina - naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu. (Jer. 29,11)
Bog nam misli dobro!
Puno ljudi se već odvratilo od Boga, budući da nije uslišao njihove molitve. Neki su početno mislili, kako su otkrili pravu formulu s kojom se Boga može prisiliti na djelovanje: kao što je neprestano ponavljanje određene molitve. Drugi su mislili da je za sve ključan intenzitet molitve i prateće okolnosti, kao što je post i trapljenje tijela. A ako sve to ne funkcionira, bolje rečeno, ako Bog ne funkcionira kako se priželjkivalo, onda pogođeni razočarano odustaju.
Takvi ljudi žele Boga upregnuti u svoje planove, no Bog ne pristaje na to. On je svemogući Gospodar a ne naš uslužni potrč, koji se smjesta pojavljuje kada mi pritisnemo na zvono.
Kada bi ovi ljudi znali, da je najveći Božji interes to da nas blagoslovi, najprije bi se zapitali: kakav je Božji plan za naš život, te bi ga zamolili da svoje spasonosne ciljeve za nas i po nama i ostvari. Pri tome bi upoznali, kako je moguće stvarati planove za život, pri čem uopće ne znamo, da li isti dovode do Božjeg namjeravanog cilja.
Najčešće samozacrtani ciljevi, naime, ne prekoračuju liniju zemaljskog života. Međutim, Bog je ljude stvorio za vječnost i zato je za nas doista dobro samo ono, što nas približuje tom višnjem cilju. Dok ovo ne shvatimo, Bog nas ponekad mora voditi i teškim putevima, kako bismo odbacili krivo samopouzdanje i svoju pomoć tražili kod njega. A kada se zatim počnemo pouzdavati u njegovu riječ, stječemo pogled za ono bitno i trajno te spoznajemo da je Bog s nama oduvijek imao, i još uvijek ima, samo naume mira.
Tko daje pravac Vašem životu?
Bog zna zbog čega je načinio ljude.
(Prijevod: Marijan Šporčić)
