SEDAM ELEMENATA NOINE VJERE
(Hebrejima 11:7)
U 11. poglavlju poslanice Hebrejima, nadahnuti pisac govori o starozavjetnim “herojima vjere“ kao što su: Abel, Henok, Noa, Abraham i drugi. To su zapravo uzori ili primjeri žive vjere – nepokolebljivog pouzdanja u svemoćnog Boga – Stvoritelja.
Noa je spomenut kao treći starozavjetni karakter – primjer vjere – spomenut u poslanici Hebrejima 11. poglavlju. Prema biblijskom izvješću (u knjizi Postanka), Noa je živio u opakom svijetu pretpotopnog vremena. Ljudi su bili totalno izopačeni, moralno iskvareni. Čitava je zemlja trpjela pod težinom bezakonja i nepravednosti.
Biblija o tome kazuje: “Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća…U očima Božjim zemlja se bila iskvarila, nepravdom se napunila“ (Postanak 6:5,11).
U tom opakom naraštaju živio je Božji čovjek, Noa. U biblijskom zapisu stoji: “Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio“ (Postanak 6:9).
To znači da je stvarno (iskustveno) poznavao istinitog Boga i s njim živio u prisnom zajedništvu. Na svakom je koraku bio neprestano svjestan Božje prisutnosti u svom životu (usporedno Amos 3:3).
Bog-Jahve je objavio Noi kako će bezbožni svijet uništiti Potopom, naredivši mu da sagradi barku (korablju) za svoje spasenje i spasenje svoje obitelji.
Noa je povjerovao Bogu, izvršivši sve što mu je bilo rečeno.
7 elemenata Noine vjere
I) TEMELJ VJERE
1) Prvi elemenat Noine vjere jest – temelj vjere. U biblijskom tekstu stoji: “Vjerom Noa, obavješten od Boga o još neviđenim stvarima“, drugi prijevod kaže: “Vjerom Noa upućen u ono što još ne bijaše vidljivo…“
2) Odmah se nameću pitanja: O čemu je Bog obavijestio Nou i kako ga je obavijestio? Što mu je Jahve-Bog objavio i koje su to “neviđene stvari“ što su mu bile objavljene?
3) Bog je objavio Noi (vjerojatno u viđenju) da će uništiti bezbožni svijet – Potopom. Ta objava je bila Božja riječ – ništa drugo (Postanak 6:13-14,22)
Noa je čvrsto povjerovao Božjoj riječi, učinivši sve što mu je bilo naređeno, i tako je bio spašen.
4) To je nepromjenjivo pravilo kroz vjekove: ljudi se spasavaju Božjom milošću po vjeri u njegovu objavljenju Riječ. Prema Novom zavjetu, Božja živa, stvaralačka riječ jest – Krist (Psalam 33:6, usporedno Ivan 1:1-3). Tako su svi starozavjetni vjernici bili spašeni vjerom u Isusa Krista koji je vječna Božja Riječ.
5) Bez te jednostavne vjere, djetinjeg povjerenja u Božju Riječ, nema spasenja (Jakovljeva 1:21;usporedno 1. Petrova 1:23). Prema tome prvi elemenat Noine vjere jest – vjerovanje (povjerenje) u Božju objavljenu Riječ.
II) ZAHTJEV VJERE
1) Drugi elemenat Noine vjere jest – zahtjev vjere. Što to znači? To znači da Bog zahtijeva da vjerujemo njegovoj objavljenoj Riječi, iako za to nemamo vidljivih dokaza. Biblija kazuje: “Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo“ (Hebrejima 11:1)
2) Mnoge nam se stvari u svijetu čine nemogućima jer ih ne vidimo fizičkim očima i ne razumijemo. Ali Bog zahtjeva da vjerujemo njegovoj Riječi, mada nemamo vidljivih argumenata. Kaže Biblija: “Tko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lašcem…“(1. Ivanova 5:10).
3) Noa je vjerovao svjedočanstvu Božje Riječi, iako još nije vidio “stvari“ koje su mu bile objavljene. U biblijskom zapisu čitamo: “Vjerom Noa, obavješten od Boga o još neviđenim stvarima…“ ili “Vjerom Noa upućen u ono što još ne bijaše vidljivo…“
4) Što je to bilo što Noa nikada nije vidio? Kakve su mu to “neviđene stvari“ bile objavljene?
Prvo: on nije nikada vidio arku ili korablju. Prva lađa (korablja ili arka) nije bila čovjekov izum, već Božji. Noa je zasigurno sagradio korablju, ali mu je Bog dao posebne upute i vrlo precizne dimenzije za gradnju (Postanak 6:14-16).
Drugo: Noa nije nikada ranije vidio Potop, niti je ikada prije vidio da voda pada odozgo. Prije Potopa nije nikad padala kiša na zemlju, nego je voda (vodena para) izlazila iz zemlje i natapala zemaljsku površinu. U Postanku 2:5-6 kaže Biblija: “…Jahve Bog, još ne pusti dažda na zemlju…Ali voda potječe iz zemlje i natopi tlo“.
5) Nema nijednog zapisa u Bibliji da je prije Potopa padala kiša. Za Nou i ljude njegova vremena to je bilo neviđeno i nepoznato. Ali kad je Bog objavio Noi da će "pustiti dažd po zemlji četrdeset dana i četrdeset noći" (Postanak 7:4), on je povjerovao Božjoj Riječi.
6) Upravo to Bog očekuje od nas: da vjerujemo njegovoj Riječi, iako nemamo vidljivih i opipljivih dokaza. Nismo vidjeli Boga i nebeske stvarnosti; nismo vidjeli uskrslog Gospodina; nismo vidjeli njegovo uzašašće, ni uskrsnuće od mrtvih, ni strahote dolazećeg Božje suda (2. Petrova 3), ali ipak vjerujemo svjedočanstvu Božje Riječi (1. Petrova 1:7-9).
7) Primivši “objavu“ o stvarima koje još nije vidio, Noa je jednostavno povjerovao Bogu i nije se prevario. Uskrsli je Krist izjavio (Ivan 20:29) “Toma jer me vidiš, vjeruješ. Blaženi oni koji ne vidješe, a uzvjerovaše.“
III) MOTIV VJERE
1) Treći element Noine vjere jest – motiv njegove vjere. Zbog čega je Noa povjerovao Božjoj objavljenoj Riječi i sagradio korablju? Koji je bio motiv njegove vjere?
2) Motiv njegove vjere bio je strah od dolazećeg Božjeg suda i strahopoštovanja prema Božjoj Riječi. Kaže biblijski zapis: “Vjerom Noa, obavješten od Boga o još neviđenim stvarima, s pobožnim poštovanjem sagradi lađu…“ Drugi prijevod kaže: "Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bje vidljivo, sa straho-pobožnošću sagradi korablju…"
3) Znajući da pravedni Bog mora kazniti svijet zbog bezakonja, Noa je, dršćući od straha, potražio utočište u Božjem zaklonu. Jahve-Bog je naime, rekao Noi: “Ja ću, evo pustiti potop-vode na zemlju-da izgine svako biće pod nebom, sve u čemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti“ (Postanak 6:17)
4) Shvativši ozbiljnost Božje Riječi, Noa se silno uplašio. Njegov je strah ustvari bio – strahopoštovanje prema Bogu.
Strah od Boga, ili strah Božji nije znak ljudske slabosti, već znak opreznosti i razboritosti; znak Božje mudrosti, (Izreke 1:7; 14:26-27; 15:33; usporedno Propovjednik 8:12-13).
5) Bog i danas opominje ljude da bježe od “budućeg gnjeva“; ozbiljno ih i uporno upozorava istinama svoje Riječi, ali većina se ne obazire na njegovu Riječ, jer “nema straha Božjega pred njihovim očima“ (Rimljanima 3:18). Svatko tko odbacuje Božje opomene, nemarno se odnosi prema opasnosti i svome životu.
6) Noina je vjera, odista, bila prožeta strahom od Božjega suda i strahopoštovanjem prema Božjoj Riječi. Isto je i s našom vjerom. Ako je zbilja prava vjera, mora biti prožeta strahopoštovanjem prema Bogu i njegovoj Riječi (Propovjednik 12:13-14; usporedno Hebrejima 12:28-29; usporedno 1. Ivanova 5:9-12).
IV) POSLUŠNOST VJERE
1) Četvrti element u Noinoj vjeri jest – poslušnost. Pazite! Noa nije samo vjerovao Bogu i drhtao od dolazeće katastrofe (koju nikad nije vidio), već je i poslušno izvršio sve što mu je Bog naredio da učini.
2) Ozbiljno je bio zabrinut, ne samo za svoje spasenje, nego i spasenje svoje obitelji i svih drugih ljudi. Stoga je počeo marljivo graditi korablju prema uputama koje je primio. U poslanici Hebrejima čitamo “Vjerom Noa, obavješten od Boga o još neviđenim stvarima, s pobožnim poštovanjem (strahom) sagradi lađu da spasi svoju obitelj…“
3) Noa je izvršio sve što mu je Bog zapovjedio. Sagradio je korablju i učinio sve ostalo što mu je bilo rečeno. U tome se očitovala poslušnost njegove vjere – poslušnost Božjoj Riječi.
4) Vjera bez poslušnosti Božjoj Riječi nije spasonosna vjera. Poslušnost je plod i dokaz žive vjere. Kao što je vjera bez dobrih djela mrtva u sebi, tako je vjera bez poslušnosti Božjoj Riječi mrtva u sebi i bez ikakve vrijednosti (Jakovljeva 2:14-16).
5) Evo što govori Biblija o onima koji su samo izvana religiozni: “Tvrde da poznaju Boga, a djelima ga se odriču. To su odurna, buntovna i ni za kakvo dobro djelo sposobna stvorenja“ (Titu 1:6).
6) Stoga je poslušnost Božjoj Riječi najveći dokaz istinske vjere. Koliko smo poslušni Božjoj riječi, tolika je i naša vjera!!
V) VIDOKRUG VJERE
1) Peti element Noine vjere jest – vidokrug njegove vjere. Što to znači? To znači da Noa nije bio sebičan čovjek, nije mislio samo na sebe i na svoje izbavljenje, nego i na izbavljenje drugih. Gradeći korablju, imao je u vidu spasenje svoje obitelji (ali i spasenje svojih suvremenika).
2) Noa je čvrsto vjerovao da će Bog spasiti članove njegove obitelji, i sve druge koji budu vjerovali Božjoj Riječi. Biblijski zapis kaže kako je Noa “sagradio lađu da spasi svoju obitelj.“
3) A kako je s nama? Vjerujemo li stvarno da će strpljiv i milostiv Bog spasiti naše mile i drage, ukoliko nisu spašeni? Da li stvarno uporno molimo da im Bog podari spasonosnu milost i vjeru?
4) U Bibliji imamo divno i ohrabrujuće obećanje “Uzvjeruj u Gospodina Isusa Krista, i spasit ćeš se – ti i dom tvoj!“
Ilustracija: Majka kaže teologu, “Ali moj neobraćeni sin ne želi slušati kada mu govorim o Bogu.“
Teolog je odgovorio: “Od sada pokušajte manje razgovarati sa sinom o Bogu, a više razgovarajte s Bogom o svom sinu!).
VI) SVJEDOČANSTVO VJERE
1) Šesti elemenat Noine vjere jest – njegovo svjedočanstvo. Noa je vlastitim životom i svjedočanstvom osudio sav bezbožni svijet – sve koji su bili uništeni Potopom. U biblijskom tekstu stoji: “Vjerom osudi sav svijet…“
2) Zbog čega je Noinom vjerom bio osuđen sav opaki svijet? Zbog toga što njegovi suvremenici nisu prihvatili Božju objavljenu Riječ. Ljudi su čuli Božje opomene, mogli su ući u korablju, ali su to odbili. Sve što im je Noa govorio o dolazećem Potopu kao Božjem sudu nad njihovim bezakonjem, za njih je bilo ludost i “mlaćenje prazne slame“ (1. Petrova 3:19-20; usporedno 2. Petrova 2:5).
3) Ali, kad su Noa i njegovi ukućani napokon ušli u korablju i Bog za njima zatvorio vrata, provalio je Potop i više se nitko nije mogao opravdati što je ostao vani. Noa je doista bio “glasnik pravednosti“ što znači da je upozoravao ljude na dolazeću katastrofu pozivajući ih na pokajanje, ali su oni odbacili njegovo svjedočanstvo. Zbog toga su bili osuđeni.
4) I danas je tako. Kršćani su pozvani navješćivati Radosnu vijest svojim suvremenicima (usporedno Marko 16:15-16). Međutim ako ljudi sami odbacuju Božje svjedočanstvo sami će biti krivci. Na Božjem sudu kršćani će biti svjedoci protiv onih kojima su svjedočili (1. Korinćanima 6:2).
5) A kako kršćani svjedoče? Kršćanin je samo ono što je u svom srcu pred Bogom. Stoga svaki kršćanin prvo svjedoči onim što on jest u svom srcu, u svom zajedništvu s Kristom, a onda i riječima. Ako je naše “hodanje s Bogom“ stvarno (kao što je bilo Noino hodanje s Bogom), naše će kršćansko svjedočanstvo svima biti očito (kao što je bilo Noino svjedočanstvo).
6) Međutim, to ne znači da naše dobro kršćansko svjedočanstvo mora biti uzrokom obraćenja drugih ljudi. Noa je bio “pravedan i neporočan čovjek u svom vremenu. S Bogom je…hodio“, ali se unatoč tomu, ljudi nisu obratili Bogu. Zbog toga je njegovim svjedočanstvom bio osuđen sav pretpotopni svijet.
VII) NAGRADA VJERE
1) Sedmi i posljednji element u Noinoj vjeri jest - nagrada njegove vjere. U biblijskom tekstu stoji da je Noa “postao baštinikom pravednosti koja pripada vjeri.“
2) Baštinik (nasljednik) je osoba koja prima na dar stvari (određene vrijednosti) za koje su se drugi trudili. Jer, “baština“ nije nešto što čovjek može zaraditi ili zaslužiti svojim trudom.
3) Za dobro obavljen posao čovjek prima zasluženu plaću. Ali “plaća“ nije isto što i “baština“ ili nasljedstvo. Baština se prima besplatno kao dar. Sve što je potrebno jest: dobra volja onoga koji poklanja baštinu (nasljedstvo) i pristanak osobe koja postaje baštinikom.
4) Za Nou je ovdje rečeno da je postao baštinikom pravednosti – po vjeri, a to znači da nije ničim zaslužio to nasljedstvo. Noa je dobio dar pravednosti po vjeri u Božju objavljenu Riječ.
Po svojoj je naravi Noa bio grešnik kao svi drugi ljudi, ali je povjerovao Božjoj Riječi i Bog ga je proglasio pravednim.
5) Božja živa Riječ jest – Isus Krist. To znači da je Noa bio opravdan po vjeri u Isusa Krista i njegovu savršenu žrtvu. Na isti su način bili opravdani svi drugi starozavjetni i novozavjetni vjernici.
6) To je razlog da je Noa, odmah po izlasku iz korablje, podigao žrtvenik i prinio žrtve Bogu. Te su žrtve bile svjedočanstvo njegove vjere u dolazećeg Krista koji je bio “žrtva pomirnica za…grijehe svega svijeta“ (1. Ivanova 2:2).
Apel čitateljima:
Vjeruješ li ti da je Krist žrtva pomirnica i za tvoje grijehe? Vjeruješ li svjedočanstvu Božje Riječi? Jesi li opravadan pred svetim Bogom po vjeri u Gospodina Isusa?
Molim te, pouzdaj se u Isusa kao u svog Spasitelja i Gospodina (Rimljanima 5:1)?
Učini to sada dok još možeš!
Ako si pak povjerovao u Isusa kao svog Spasitelja i Gospodina, budi zahvalan Bogu na dragocjenoj “baštini“ – daru Kristove pravednosti: DARU u kojem se nalaze svi drugi Božji darovi!!
