BOŽIĆ - Početak Novog Doba na Betlehemskim poljanama
(Psalam 85)
UVOD:
Advent je vrijeme očekivanja! Pitanje je samo, koga ili čega?
Kada znaš koga ili što čekaš, onda si sretan i srce ti je ispunjeno radošću! Srce ti iz dana u dan biva sve nestrpljivije i spremnije za nadolazeći susret...
No kada ne znaš što te čeka; na koga bi ili na čega bi mogao nabasati na putu, onda te lovi nelagoda i strah. I to vrijedi kako za pojedinca tako i čitavo čovječanstvo!!!
To, da svijetom danas vlada bojazan i strah od sutrašnjice, samo je znak: da ovaj svijet ne zna što ga čeka ni koga će sresti, - ali zato sluti da ga ne čeka ništa dobro. - Da ovo što se sada zbiva ne može dobro završiti: Ni u prirodi ni u društvu ni u privatnom životu!
Sa starozavjetnim pravednicima, prorocima i psalmistima nije bilo tako. Oni su znali što ih čeka. A napose, tko je Onaj koga se čeka i koga će susresti (kolektivno i pojedinačno)!!!
I zbog toga su bili puni predprazničke radosti, puni uzbuđenja i nestrpljivosti....
- Nešto slično kao što su djeca puna očekivanja i predprazničke radosti dok očekuju Božić... I to je toliko zarazno da prelazi i na sve druge oko njih....
PRIMJER s malom MANDICOM, koja je usred noći čula da „Mali Isus“; pošto je, (u maminom obličju), ostavio darove i nastojeći nestati iz sobe, udarivši se o rub stola, poluglasno izustio: „sranje!“ )
(Mandica, je u svojem predprazničkom raspoloženju i u mraku svoje sobe malo pomiješala lončiće... No Starozavjetnim pravednicima se tako nešto nije moglo dogoditi. Oni su dobro znali koga čekaju i što čekaju! Kod njih nije bilo „mješanja lončića“)...
Ono što je starozavjetne pravednike pritom ispunjalo nije bila neka nejasna ni blijeda slutnja, već jasna vizija i predodžba onoga što bi nakon ovog vremena KRIVOG UDESA (bolje rečeno: SKRIVLJENOG UDESA) trebalo uslijediti: - Naime: da Bog „na dobro okrene UDES Jakovljev“... Kada: „odustavši od žestine gnjeva svojega, suspregne svu ljutnju svoju i otpusti krivnju narodu svome i pokrije sve grijehe njegove.“
A to može biti samo onda, veli Psalmist, kada „Jahve opet zavoli zemlju svoju!“... - Kada se dogodi nešto, što je samo Bogu slično: jedna paradoksalna reakcija kakvu nitko nebi očekivao - da Jahve, ničim izazavan, „odbaci od sebe zlovolju prema svome narodu“.... - Da samo tako zaboravi svoju srđbu i zlovolju prema svome narodu koji mu se iznevjerio i drsko uvrijedio. I što je još čudesnije: da se tima i takvima čak počne približavati i nuditi svoju milost i ljubav!!!!
Psalam 85 je krcat ovakvih očekivanja! Rekli bismo: Krcat ovakvih neopravdanih očekivanja, obrata i nadanja... Ovdje se iz stiha u stih spominje nešto abnormalno - nešto paradoksalno i nelogično! Nešto, što je nalik apsurdu i anomaliji u Božjem ponašanju...
Neutralnom čitaču ovo zvuči posve nelogično i neprirodno: - Da Bog, samo tako, promijeni svoj odnos prema grešniku koji mu je okrenuo leđa!!!
Da se počne svojski baviti i zauzimati za nekoga, tko ga je svojim odvratnim ponašanjem - pred vidljivim i nevidljivim svijetom - ponizio!
Normalno bi bilo, da se Bog od takvih drznika drži na distanci.
- Da se na ovakve zločince dovijeka gnjevi, te da svoj gnjev i srđbu s najvećom pomnjom prenosi od koljena na koljeno. Da se od njih ogradi i prepusti ih njihovoj zloči da ih kazni... Ili barem: da se u njihov SKRIVLJENI UDES ne miješa, niti ga na bilo koji način mijenja...
Čovjek se pita odakle prorocima i pravednicima Staroga zavjeta uopće ovakva ideja?
Ili: Na čemu su temeljili svoja nadanja i očekivanja?
2) No, da smo im mogli postaviti jedno od ovih pitanja, siguran sam da bi nam odgovorili:
„Ova se nadanja baziraju na jednom prastarom obećanju Božjem, a mi ga samo držimo za riječ! I to ne u prenesenom, već u doslovnom smislu riječi...
Mi se nato nadovezujemo s pitanjem: „A o kakvom je obećanju riječ?“ Oni pak odgovaraju: „Riječ je o negovještaju Mesijanskog doba, koje ima doći i sve staviti na pravo mjesto i u prvotni položaj!“....
U nastavku njihova izlaganja doznajemo: „Sve je počelo još u samome raju! I to s Božjom prijetnjom zmiji - kojoj će Potomak ženin satrti glavu... A nastvilo se kroz cijeli Stari zavjet! – Evo samo nekih od njih:
1) Postanak 49, 18: „U Spas tvoj se, Jahve, uzdam!“; 2) (4. Mo. 24,17) Bileamovo proroštvo: „Vidim ga, ali ne sada; motrim ga, al′ ne iz blizine: od Jakova zvijezda izlazi; 3) (5. Mo. 18, 15 – 19) Mojsijevo proročanstvo o Proroku kojega će Bog podići Izraelu poslje njega; 4) Proročanstvo Natana Davidu o Potomku koji će vladati dovjeka (2. Sam. 7,12...); 5) Ps. 85; Ps. 132, 11; 5) Iz.7,14 ; Iz. 9, 5- 6; 28, 16; 35...; 42 (Pjesma o sluzi Jahvinom) 49 (Druga pjesma o Sluzi Jahvibom); 50 (Treća pjesma o sluzi Jahvinom; 52, 13 + 53, 1 – 12; 59, 16 i 20 ; 60, 1-3; 61, 1- 11; 6) Jeremija 23, 5-6 i 33, 16-17; Božje obećanje o podizanju Davidova Izdanka na njegovo prijestolje - koji će se zvati „Jahve pravda naša“; 7) (Mihej 5,1 – 4) „A ti Betleheme, Efrato....“
U našem Ps. 85 vrlo se potanko govori o MESIJANSKOM DOBU i NJEGOVIM UČINCIMA! O tom vremenu Psalmista kaže: „To je vrijeme VELIKIH OBRATA!“
To je Vrijeme (V.7 i 8) Kada će Bog „promijenjti i kaput i ćud“, - iskazujući svoje milosrđe i dajući svoje spasenje onima koji iz svega srca čeznu i viču: „ Obnovi nas Bože, Spasitelju naš!!!!“
Nadalje: II:
Mesijansko doba je vrijeme kada se mjesto radnje i sama radnja (tj.: ostvarenje obećanja Božjih) prenosi s neba na zemlju!
Biti će to doba, kada će Božja obećanja prijeći iz faze ideja, pralikova i planova u fazu realizacije.
Ovo „premještanje pozornice i radnje“ s neba na zemlju, najslikovitije se pokazalo u noći Isusovog rođenja! Onda, kada se na Betlehemskim poljanam iznad pastira pojavila slava Božja i kada su prestrašenim pastirima progovorili anđeli, – učinivši ih tako suakterima drame koja se počela odvijati!
Njih, koji su do sada bili samo liferanti žrtvene janjadi i ovaca za Jeruzalemski Hram.
Ovo je postalo sasvim očigledno, kada su „nebeski stanovnici“ došli k „zemaljskim stanovnicima“ - i od nebeskih i betlehemskih poljana stvorili jednu jedincatu scenu!!! Kada su Betlehemske poljane postale glavna pozornica objave Božje na zemlji i svemiru...
Ovim činom, Betlehem je postao „svečana loža“ s koje se PROKLAMIRAO početak MESIJANSKOG DOBA i MESIJANSKIH VREMENA na Zemlji!!!
Naš se psalam jako trudi da nam pojasni kakvo će to doba biti!!!
Da će to biti DOBA NAVIĐENIH INOVACIJA i OBRATA; točnije: promjene ODNOSA na RELACIJI BOGA I LJUDI... – Da će Bog u Kristu postati glavni akter!
Sportskim riječnikom rečeno: Betlehem je postao „STARTNA POZICIJA“ s koje je krenulo mesijansko doba na ovoj zemlji! – Jedno novo doba u kojemu se sve događa po principu: „Milost na milost!“
Najbolja ILUSTRACIJA ove nove KOOPERACIJE i SPREGE između Boga i ljudi, bila je svećana proklamacija Isusovog rođenja od strane Božjih anđela!
A kako je glasila ova anđeoska proklamacija? Glasila je: „Evangeliziram vam veliku radost za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I neka vam ovo služi kao znak: Naći ćete Djetešce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama!“
A znate kakva je bila reakcija prisutnog gledateljstva i slušateljstva?! Nakon prvotnog zaprepaštenja, izbila je spontana radost i klicanje!!! Ono što je stoljećima bilo zapretano i potiskivano u srcima betlehemskih pastira izbilo je na površinu!!!
Nakon ovog proglasa dogodilo se ono, što Vatikan uvijek iznova - prilikom proglašavanja novog pape - rado inscenira, tj.: rado imitira i oponaša! - Dogodila se provala radosti zbog tako svečane proklamacije!!!
Znate: Svaki puta kada se na pročelju Vatikanske bazilike pojavi najstariji kardinal, koji je prisustvovao konklavama, te okupljenom mnoštvu objavi vijest: „Nuntio vobis gaudium magnum: habemus papam!“, Vatikan zapravo imitira betlehemskog anđela, koji je gotovo identičnim riječima najavio rođenje Kristovo i početak mesijaskog doba na zemlji!!!
Međutim imitacija i insceniranje nečega što je neponovljivo; kao što je bio „Nebeski svjetlosni vatromet “ s Betlehemskih poljana, nikada ne odgovara originalu i nema isti učinak!!!
Ono što je onda poput „vatrometa“ sjevnulo, bio je „Blesak slave Božje“ koji nije ostao bez željenog odraza u srcima i dušama očevidaca...
Čitamo naime: da je u srcima pastira zavladala neizreciva radost i da su slavili Boga... - Objava Božje Slave urodila je slavljenjem!
Bila je to najadekvatnija reakcija na Božju akciju koja se pred licem anđela i ljudi ikada dogodila. I što je najljepše : U tome stilu išlo sve dalje!
Kako???
Pa tako: Betlehemske očevice svečane proklamacije „NOVOG DOBA“ nije trebalo u ništa uvjeravati i nikamo tjerati! Njih su same noge nosile!
Njima je smjesta postalo sve jasno! Bilo je dovoljno samo pogledati u spomenute jasle i osvjedočiti se: da je „mesijansko doba“, ne samo pokucalo na vrata, već sjelo iza vrata...
Vidjevši novorođenče, postalo je nedvojbeno: - da se glavni protagonist radnje ( kao što je bilo i za očekivati); poput konspirativca, koji svoj posao započinje u tajnosti, nastanio u jaslama i odotud počeo agirati!... Tu u najvećoj zabitosti inkognitosti!!!!
Za njih je sve bilo logično! Dapače: njima bi sve drugo bilo nelogično! Njima se otkrila logika: da je sve moralo započeti kao što je započelo, i to baš tu - u Davidovom gradu!
Njima je bilo jasno, da obnova Davidova kraljevstva i nije mogla započeti od nekud drugamo, već upravo ovdje gdje je i s kraljem Davidom sve započelo! – Ovdje, od ovih poljana i ovih ovčjih jasala – od ovih ovčjih stada! Još više od njih, koji su Davidu oduvijek stajali najbliže, i koji su se ovome - iskreno rečeno - najviše nadali i za ovim čeznuli!!!
Osim toga: Njima nijedna riječ anđela nije bila ni upitna ni sumnjiva. Nijedna nije bila suvišna ni neuvjerljiva!!! Ne! Oni nečem drugome čak nebi ni vjerovali! Sve ostalo bilo bi u nesuglasju s onime, što se ovdje stoljećima očekivalo i nadalo... No sada je kresnulo! Sada je zabljesnula nova zora! - Nebo je ne samo šapnulo, već glasno reklo i učinilo svoje! Radnja se počela odvijati svojim tokom, i to na pozornici na kojoj se znalo da mora započeti i ići dalje!
Sve što su anđeli rekli i pjevali, samo je potvrđivalo njihova očekivanja: da će Bog „na dobro okrenuti udes Jakovljev!“
Pastirima je Božić i otkriće malog Božića u pastirskim jaslama bio znak: da je Bog u Davidovu gradu ( u njihovome grdau) „prebacio šalter povijesti spasenja sa „Off“ na „On“....
-Da se s ovim zaokretom šaltera vrijeme čekanja završilo!!! - Da je vrijeme Adventa iza njih, i da je nastupilo NOVO MESIJANSKO DOBA... Doba Božjih podthvata i Božjih spasiteljskih ostvarenja na zemlji!!!
Njih nije trebalo uvjeravati: da će obećani Ješuah (Bogospas ili Spas Božji) – u liku Krista, Gospodara preokrenuti sudbinu naroda.
Znali su: da se ovaj „prekidač UDESA“, i ovaj „kotač sretne budućnosti“ više ne mogu vratiti nazad.
Znali su da ono što sada predstoji može biti samo veličanstveno ostvarenje onoga o čemu je psalmista u retcima Psalma 85, 10 – 14 napisao, naime: „...
Kada se Slava Gospodnja jednom spustila na zemlju, nju se ne može ničim više ugasiti ni zastrti!!!. Nju se ne može skrenuti ni ukloniti s puta kojim je krenula i kojim ide!!!
O toj Slavi pslamista je proročanski rekao: „Slava će njegova živjeti u zemlji našoj!“
Neće samo poput munje zabljesnuti i nestati, nego će živjeti i to trajno živjeti, sjati i postojati u zemlji našoj!
Ono što će od sada karakterizirati zbivanje na zemlji (prvenstveno kod onih koji mu se svim srcem okrenu i vrate) jeste: - Uživanje u toj slavi i njezinom sjaju! Jeste to da: - da će „Bogospas“ (Soter) - Krist i Kyrios) biti dostupan svima koji za njim čeznu!!!.
III.
Mesijansko doba će rezultirati jednim novim iskustvom odnosa na relaciji između Boga i čovjeka: Iskustvom Božje milosne akcije, na koju će uslijediti adekvatna ljudska reakcija! - Nešto, što se do sada uvijek iznova izjalovljivalo!!! No više se nikome neće događati ono što se znade događati maloj djeci koja s Badnjaka na Božić žele doživjeti i susresti „Kristkinda“ = „Malog Isusa“ - pa im se to uvijek izjalovi. Sjetimo se primjera s malom „MANDICOM“....
- 11: Božja ljubav će dobiti za odgovor vjernost! „Ljubav i vjernost će se sastati!“ - Konačno će se dogoditi ono što bi bilo normalno za očekivati!
Nitko neće morati otresati ruke: Jer se uštinuo! Ni gristi za jezik: Jer mu je nešto krivo izletjelo iz usta! Ljubav će uvijek rađati vjernošću, a vjernost još većom ljubavlju!!!
Nadalje:
- 12 Pravda i Mir će se zagrliti! Objava Božje pravde će uroditi ljudskim izmirenjem s njime! Ljudi će, osvjedočeni Božjom objavom, početi govoriti ono što je prorok Jeremija 23,5 -6 ili 33, 16 davno prorekao: 'Jahve je Pravda naša.'“ U proročanskom kontekstu: "Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - podići ću Davidu izdanak pravedni. On će vladati kao kralj i biti mudar i činit će pravo i pravicu u zemlji. U njegove će dane Judeja biti spašena i Izrael će živjeti spokojno. I evo imena kojim će ga nazivati: 'Jahve, Pravda naša.'“
Štoviše, to će se odraziti i na odnos između Boga i zemlje: - Na relaciji blagoslova i davanja uroda. Nastojeći ILUSTRIRATI što znači: kada Bog „na dobro okrene udes svoga naroda“ , psalmista nam opisuje buduće stanje na zemlji i odnos između Boga i nas: Da će kada Slava Gospodnja zasja i zaživi na zemlji našoj, sve biti obučeno u njezin sjaj i zasjati u novome svjetlu! Da će Slava uroditi slavljenjem, uroditi radošću i neizrecivim ushitom. Konačno će se dogoditi ono što nam riječ Božja već sada savjetuje: „A tko se ponosi, neka se u Gospodinu ponosi!“ Ili kao što su to činili pastiri: neka slavi Gospodina Slave! Neka se ponosi s „Jahvom – Pravdom našom!“ Time će najbolje pokazati i dokazati da je zahvaćen Duhom milosti - Duhom MESIJANSKOG DOBA; Duhom božanskih obrata i i dobrih udesa! Amen...
Pripremio: Marijan Šporčić
