MLADI I NAPUŠTANJE BIBLIJSKOG SVJETONAZORA "ISUSA, VJERE I CRKVE"
Gotovo polovica svih mladih koji su odrasli u "kršćanskim obiteljima napuštaju" svoju vjeru kada završe osnovnu ili srednju školu. To su loše vijesti!
Nema sumnje da je ključni čimbenik u tome ostaju li mladi ljudi odlučni u svojoj kršćanskoj vjeri ili odstupaju je utjecaj njihovih roditelja. Kao što Izreke kažu:„Odgajaj dijete putu kojim mu je ići; pa i kad ostari, neće odstupiti od njega“ (Izreke 22,6).
Jedno je istraživanje otkrilo da kada su oba roditelja vjerna i aktivna u crkvi, 93 posto njihove djece ostaje vjerno. Kada je samo jedan roditelj vjeran, 73 posto njihove djece ostaje vjerno. Kada nijedan roditelj nije osobito aktivan, samo 53 posto njihove djece ostaje vjerno.
U slučajevima kada oba roditelja uopće nisu aktivna i samo ponekad pohađaju crkvu, postotak pada na samo 6 posto.
Jedno istraživanje utvrdilo je kako najvažniji čimbenik koji utječe na to da mladi ljudi napuštaju crkvu ili ostaju postojani u svojoj vjeri ovisi o tome imaju li sigurno utočište u izražavanju svojih sumnji i nedoumica u vezi Biblije i njihove vjere prije odlaska od kuće.
Jedan od važnih razloga također zašto mladi ljudi ponekad napuštaju crkvu je zato što to žele (svatko ima slobodnu volju). Ponekad, bez obzira što roditelji čine ili koliko truda crkva ulaže, užitak grijeha pobjeđuje u srcima mladih.
Ono što je ključno jest da mladi trebaju imati odrasle koji će im pružiti upute i smjernice u vezi nerazumijevanja koje mogu imati o svojoj vjeri. Takvo se utočište nalazi na dva ključna mjesta: kod njihovih roditelja i u njihovim crkvenim programima za mlade.
Međutim, također je jedna studija pokazala da većina crkvenih programa za mlade svoju energiju usmjerava na pružanje lakih duhovnih pouka, zabave i pizze umjesto na izgradnju mladih ljudi u njihovoj vjeri. Kao rezultat toga, naši tinejdžeri su loše opremljeni za suočavanje s izazovima na koje će naići u svijetu nakon napuštanja doma.
Pokazalo se da gotovo 75 posto mladih kršćana napuštaju crkvu nakon srednje škole. Jedan od ključnih razloga zašto to čine jest intelektualni skepticizam. To je posljedica toga što se naša mladež ne uči kako treba Bibliji ni u njihovim domovima niti u crkvi. Statistike pokazuju da danas naša djeca u prosjeku provode 40 sati zajedno u javnim školama, gdje ih se uči idejama koje su dijametralno suprotne biblijskim istinama.
Onda dolaze kući sljedećih 40 sati tjedno i provode dosta vremena ispred TV-a koji je prepun nekorisnog sadržaja, ili se „povezuju“ s prijateljima na facebooku..., provodeći sate na internetu, dopisujući se s drugima na mobitelu ili igrajući igrice.
Za razliku od toga, vrijeme koje tjedno provode na biblijskom programu u crkvi traje 45 minuta i to im je ponekad predugo. Također, ako mladi sjede i ne rade ništa od angažmana u crkvi, to im govori da nisu toliko bitni i da nikome ne bi nedostajali da odu. Nije čudo da naša mladež odlazi od kuće bez kršćanskog svjetonazora.
Ne samo da nisu dobro utemeljeni u vjeri, već ih se također ne uči da se služe inteligencijom i ispituju stavove skeptika koji će neminovno izazvati njihovu vjeru. Ako upadnu u zamku da je glavna poruka kršćanstva činiti dobro i biti dobra osoba, misliti će da to i mogu i bez Boga, crkve…Nadam se da znate koja je glavna poruka kršćanstva, sljeđenja Isusa?
Kroz godine pojedinci u crkvi napravili su dosta grešaka i donosili loše odluke. Mladi mogu misliti ova crkva je puna grešnika, a ja ne želim biti dio toga.
Neki mladi napuštaju crkvu i nisu zainteresirani za Boga, crkvu jer nemaju osobni odnos s Bogom (nisu nanovo rođeni - pozadina je da ustvari ne vjeruju...), već imaju naučenu vjeru po tradiciji, pravilima, roditeljima, navikama i sl.
Današnji tinejdžeri su u sukobu sa samim sobom u vezi toga kako se kršćanstvo uklapa u svjetska konkurentska uvjerenja.
Relativističke izjave poput:„Ti imaš svoju istinu, a ja imam svoju“ ili „Isus je bio samo jedan od mnogih duhovnih vođa“ prihvaćaju se u našem društvu. Naši bi tinejdžeri trebali biti u stanju otići od kuće potpuno obučeni u tome kako odgovoriti njihovim svjetovnim prijateljima. Postoji li doista Bog? Koja je posljedica pada u grijeh Adama i Eve? Zašto je Isus dragovoljno umro za naše/moje grijehe? Kako se jedino može spasiti od kazne, pakla? Kako imati svrhoviti život? Zašto Bog dozvoljava bol i patnju u svijetu? Je li Biblija stvarno istinita? Postoji li apsolutna istina? Što znači da je Isus jedini put, istina i život? Postoji li Božja kazna već sada i jednoga dana u paklu?
Trebali bi biti potpuno spremni dati razlog za nadu koja je u njima (1. Petrova 3,15).
Kršćanstvo je stvarno; ono je istinito, i te istine trebaju biti ukorijenjene u svijesti naših mladih. Naša mladež treba biti pripremljena za intelektualno izazovna pitanja i duhovna suprotstavljanja na koja će se naići nakon napuštanja doma. Čvrst program apologetike, proučavanje kako obraniti istinu, od vitalne je važnosti u pripremi mladih da znaju i brane vjerodostojnost Biblije i autentičnost svoje kršćanske vjere.
Crkva treba dobro preispitati svoje programe za mlade, umjesto da ih se možda zabavlja sa…
Dobro poznati kršćanski autor i predavač apologetike, u vezi rješavanja problema otpadanja naše mladeži od vjere, kaže ovako:„Nismo uspjeli prepoznati da je ono čime ih pridobivamo…također i ono za što ih pridobivamo.“
Većina naše mladeži ide upravo u onom smjeru u kojem su ih roditelji (i crkva) uputili (Izreke 22,6).
Ako potičemo samo aktivnosti poput sporta, glazbe, učenja stranih jezika, putovanja, završiti visoke škole, imati visoki životni standard i društvene aktivnosti uz zanemarivanje ljubavi prema Bogu i Božjoj Riječi, ne trebamo se iznenaditi kada vidimo da mladi odlaze od vjere. Nedostatak roditeljskog naglaska na duhovnim stvarima govori djetetu da to nije važno. Ako želimo zadržati naše mlade, prvo moramo biti sigurni da doista imaju predane roditelje Božjoj riječi.
Roditelji koji su kršćani i naše crkve trebaju činiti bolji posao u razvoju srca i umova naše mladeži koristeći Riječ Božju (1. Petrova 3,15; 2. Korinćanima 10,4-5).
„Naprotiv, Gospodin – Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama.“
„Jer premda u tijelu hodimo, po tijelu se ne borimo (jer oružje naše borbe nije tjelesno, nego u Bogu jako za rušenje utvrda): obaramo umišljenosti i svaku uznositost koja se uzdiže protiv spoznaje Boga te zarobljavamo svaku misao na pokornost Kristu.“
Trebamo dati značajnu prednost Božjoj mudrosti iz Biblije nad ostalim informacijama. Mudrosti kao ispravnog povezivanja s Bogom, drugima i kulturom.
Ovdje odjekuje jasan poziv i odgovornost na hitnost bavljenja duhovnim - životnim pitanjem djece i mladih.
ZAKLJUČAK I PRIMJENA:
Istraživanje pokazuje da RODITELJI imaju jedan od primarnih utjecaja na stabilnost vjere svog djeteta.
Jedno istraživanje je definiralo one koji imaju biblijski svjetonazor kao one koji vjeruju:
- da apsolutna istina postoji;
- da je Biblija potpuno nepogrešiva;
- da Sotona i demoni postoje, da to nije neka simbolika;
- da osoba ne može dobrim djelima zaslužiti svoj put u raj;
- da je Isus Krist živio bezgrešnim životom na zemlji, da je Bog Sin;
- da je Bog vrhovni Stvoritelj nebesa i zemlje i da upravlja cijelim svemirom;
- da usitinu postoji pakao kao stvarno mjesto, na što vjernici moraju upozoriti druge. Tko će ići u pakao? Svaki čovjek, grešnici koji nisu vjerovali i primili oproštenje od Boga ići će u pakao zauvijek;
- da ne vjeruju u laž, da ako ljudi koji nikad ne čuju evanđelje ipak odlaze u raj, tada bismo trebali osigurati da nitko više nikada ne čuje evanđelje. Ali to nije poruka Biblije. Umjesto toga, trebamo jasno dati do znanja svim ljudima da vjeruju u Isusa..., jer bez slušanja Kristove poruke ne mogu biti spašeni (Rimljanima 10,14-17).
ŠTO TREBA MLADIMA DA ZADRŽE FOKUS NA ISUSU?
MEĐUGRENERACIJSKI ODNOSI
Unatoč dobnoj segregaciji koja postoji u našim crkvama i široj kulturi, svaka mlada osoba ima veliku korist kada je okružena timom od pet odraslih osoba. To zovemo omjer 5:1.
ISPRAVAN I CJELOVITI NAUK IZ BIBLIJE
Mnogi mladi vjeru vide kao jaknu: nešto što mogu obući ili skinuti na temelju svog ponašanja, kako im odgovara.
Mladi trebaju razviti snažnije razumijevanje evanđelja, razumijevanje evanđelja koje integrira vjeru u sve aspekte života.
PARTNERSTVO CRKVENIH VODITELJA S RODITELJIMA
Istraživanja pokazuju da su roditelji utjecajni faktori broj 1 kada je u pitanju duhovnost mladih ljudi - tinejdžera. Voditelji trebaju razvijati nove načine suradnje s roditeljima, osnažujući ih da njeguju vjeru u svojim obiteljima.
SIGURNO MJESTO ZA SUMNJU
Sumnja nije otrovna za vjeru.
Mladi žele razgovore kao odgovore na svoja najteža pitanja, a ne samo odgovore.
UKLJUČENOST U CRKVU
...
Isus je pozvao djecu k sebi i imao je žarku želju da ga slijede (Matej 19,14).
