Jeste li znali da neka duhovna ulaganja mogu umanjiti vaše vječne nagrade?
U jednom poznatom gospodarskom slučaju s početka 21. stoljeća brojni su zaposlenici svjedočili kako je iznenadni slom velike i naizgled stabilne organizacije izbrisao njihovu životnu ušteđevinu. Mirovinski fondovi su nestali. Radna mjesta i redovita primanja su nestala. U mnogim slučajevima nestala je i životna štednja.
Ako netko uloži novac u lošu ili neodgovornu investiciju, gubitak je gotovo neizbježan – ponekad i vrlo velik.
Isto načelo vrijedi i na duhovnom području, iako toga mnogi vjernici nisu svjesni. Ako ulažemo svoj novac, vrijeme i talente u službe koje su možda velike, popularne, zabavne ili privlačne, ali ne poučavaju Božju riječ vjerno i ispravno, takva ulaganja mogu imati negativne posljedice pred Kristovim sudom. Isto vrijedi i za davanje ili pomaganje paracrkvenim službama, ženskim skupinama, biblijskim studijima ili bilo kojoj drugoj službi koji nisu jasno utemeljeni na istini Pisma.
Mnogi kršćani nikada nisu čuli za Kristovo sudačko prijestolje (https://www.gotquestions.org/Hrvatski/Kristovo-sudacko-prijestolje.html) niti ozbiljno razmišljaju o vječnim nagradama. A čak i među onima koji znaju da ćemo pred Kristom odgovarati za svoj život, često postoji nerazumijevanje da ćemo za neka svoja ulaganja – vremena, talenta i imetka – doživjeti ukor, a ne nagradu.
Na tom sudu naša ulaganja mogu donijeti veliku nagradu. Ali mogu se pokazati i bez ikakve vječne vrijednosti, pa čak i s negativnim posljedicama.
Zato je važno uložiti jednaku pažnju u duhovne investicije kao i u financijske.
Druga Ivanova poslanica snažno upozorava vjernike da ne ulažu svoje vrijeme, talente i imetak u loše učitelje (kao i “loše crkve”). Podržavati takvo djelovanje znači sudjelovati u pogrešnoj duhovnoj investiciji. U prvom stoljeću postojalo je mnogo putujućih učitelja, a apostol jasno poručuje da se ne smije pružati gostoprimstvo ni podrška onima koji ne ostaju u istini Kristova nauka, jer time osoba postaje sudionik njihovih zlih djela (usp. 2 Ivanova 7–11).
Ako netko pomaže u izvršenju zločina, iako sam ne čini glavno djelo, ipak snosi odgovornost za sudjelovanje.
Na sličan način, onaj tko podupire službu, crkvu ili učitelja koji ne ostaje u punini biblijske istine, već širi lažno ili djelomično učenje, ili tradiciju bez utemeljenja u Božjoj riječi, sudjeluje u posljedicama takvog djelovanja. Ako podržavaš službu, crkvu ili misionara koji poučava laž, sudjeluješ u zlim djelima te službe ili te osobe. I ti si kriv za njihova zla djela.
Isto temeljno načelo nalazimo i u drugim novozavjetnim tekstovima koji upozoravaju na odgovornost učitelja i onih koji ih slijede (usp. 1 Kor 15; Gal 1; Kol 2; Jak 3; 1 Iv).
Zato je važno ulagati svoje vrijeme, talente i imetak mudro. Duhovna ulaganja nose stvaran rizik. Ključno je ulagati u istinu.
Riječ istina snažno je naglašena u Ivanovim poslanicama. Time se vjernike potiče da postanu „suradnici za istinu” i da se jasno odvoje od onih koji ne ostaju u Kristovu nauku, koji zavode i iskrivljuju evanđelje.
Čak i kada su motivi dobri, podržavanje lažnog učenja ne može se opravdati. Dobre namjere ne poništavaju činjenicu da takva ulaganja vode u djela koja nisu po Božjoj volji.
Ostanimo usredotočeni na Božju milost i istinu kako bismo donosili mudre duhovne odluke u upravljanju svojim vremenom, darovima i imetkom.
Poruka Treće Ivanove poslanice je jasna: ulagati u vjerne učitelje i zajednice koje ostaju u zdravom nauku.
