Dugo vremena znanstvenici su vjerovali da je svemir statičan i nepromjenjiv. Tek početkom 20. stoljeća, zahvaljujući opažanjima astronoma Edwina Hubblea, otkriveno je da se galaksije međusobno udaljavaju – prostor sam se širi. Danas je širenje svemira temeljni dio moderne kozmologije i jedno od najvažnijih otkrića o prirodi stvarnosti.
Zanimljivo je da Biblija, pisana tisućama godina prije teleskopa i moderne znanosti, koristi izraz koji snažno podsjeća na tu stvarnost. Prorok Izaija piše o Bogu koji:
„sjedi nad krugom zemaljskim… koji raširi nebesa kao zavjesu i razapne ih kao šator za stanovanje“ (Izaija 40,22).
Slične izraze nalazimo i na drugim mjestima:
„On je razapeo nebesa sam“ (Iz 44,24)
„Oblačiš se svjetlošću kao haljinom, rastežeš nebesa kao šator“ (Ps 104,2)
Biblija ovdje ne daje znanstveno objašnjenje svemira, nego koristi poetski i teološki jezik kako bi opisala Božju veličinu, moć i suverenost. No zadivljujuće je da takav opis nije u suprotnosti s onim što znanost danas otkriva. Znanost opisuje kako se svemir ponaša, dok Biblija otkriva zašto postoji.
Bog koji nadilazi znanje vremena
Važno je naglasiti: Biblija nije udžbenik fizike, geografije...ali je knjiga istine o Stvoritelju. Ona ne objašnjava kako se svemir širi, nego tko stoji iza svega. I upravo tu leži njezina snaga.
Dok su drevni narodi zamišljali nebo kao čvrstu kupolu, Sveto pismo govori o nebesima koja su „razapeta“, „raširena“, „razvučena“ – slikama koje su se pokazale iznenađujuće prikladnima u svjetlu modernih otkrića. Ne zato što su proroci poznavali kozmologiju, nego zato što je Bog, koji poznaje sve, nadahnuo Riječ koja ostaje istinita u svakom vremenu.
Kao što šator stoji samo dok ga netko drži razapetim, tako i svemir postoji jer ga Bog i dalje održava.
Vjera koja se ne boji znanosti
Otkriće širenja svemira ne slabi vjeru – naprotiv, produbljuje je. Što više razumijemo veličinu svemira, to jasnije postaje koliko je velik Bog koji ga drži u postojanju.
Biblijska poruka ostaje ista:
- Svemir nije slučajnost.
- Postoji Stvoritelj.
- On vlada, održava i poziva čovjeka na poniznost i povjerenje.
Zato vjernik ne mora birati između znanosti i vjere. Obje, svaka na svoj način, govore o istom Bogu – jedna kroz otkrivanje djela, druga kroz objavu Njegove riječi.
A ako Bog drži svemir koji se neprestano širi,
koliko više može nositi tvoj život, tvoje brige i tvoju budućnost?
