Psalam 19
- 1 Nebesa kazuju slavu Božju, i svod nebeski naviješta djelo ruku njegovih.
- 2 Dan danu besjedu izlijeva, i noć noći spoznaju otkriva.
- 3 Nije to besjeda niti su to riječi, ne čuje se glasa njihova.
- 4 Po svoj zemlji mjera im se širi, i do nakraj svijeta riječi njihove. Na nebesima je suncu šator razapeo,
- 5 i ono je kao ženik što iz ložnice svoje izlazi, raduje se kao junak koji svoju trči trku.
- 6 Od kraja neba njemu je izlazak, i putanja mu do drugoga kraja; i ništa nije skriveno plamu njegovu.
- 7 Savršen je Zakon GOSPODNJI — dušu krijepi; pouzdano je svjedočanstvo GOSPODNJE — mudrim čini priprostoga.
- 8 Prȁve su odredbe GOSPODNJE — srce raduju; čista je zapovijed GOSPODNJA — oči prosvjetljuje.
- 9 Strah je GOSPODNJI čist, ostaje dovijeka; sudovi su GOSPODNJI i istiniti i pravedni.
- 10 Poželjniji su od zlata, i od najčišćega; mnogo slađi i od meda, od samotoka iz saća.
- 11 I sluga tvoj prožima se njima; tko ih drži, velika mu plaća.
- 12 Tko će razabrati svoje prijestupke? I od skrivenih me očisti!
- 13 I od oholostī očuvaj slugu svojega, da ne ovladaju mnome. Tada ću biti neporočan, i bit ću nedužan od prijestupa velikoga.
- 14 Bile ti ugodne riječi usta mojih, i misao srca mojega pred licem tvojim, GOSPODE, stijeno moja i otkupitelju moj!
Mnogi ljudi danas misle da je Bog daleko ili da šuti. Psalam 19 pokazuje upravo suprotno – Bog stalno govori čovjeku. On nam se objavljuje kroz stvorenje koje vidimo oko sebe i kroz svoju Riječ zapisanu u Bibliji. Pitanje nije govori li Bog, nego slušamo li ga.
Bog govori kroz prirodu
Psalam započinje poznatim riječima:
“Nebesa kazuju slavu Božju, i svod nebeski naviješta djelo ruku njegovih.” (Ps 19,1)
Kada pogledamo nebo, zvijezde, izlazak sunca ili red koji vlada u prirodi, vidimo tragove Stvoritelja. Cijeli svemir govori o Božjoj veličini, mudrosti i snazi.
Taj govor nije u riječima, ali je jasan i svima dostupan. Dan za danom i noć za noći priroda svjedoči o Bogu. Njezina poruka dopire do cijele zemlje. Nitko ne može reći da nikada nije vidio trag Božje stvaralačke moći.
Sunce je snažan primjer toga. Ono svakoga dana izlazi i svojom toplinom dodiruje sve ljude. Na sličan način Božja slava dotiče cijeli svijet.
Ipak, priroda nam pokazuje da Bog postoji i da je velik, ali nam ne govori sve o njegovoj volji i planu za čovjeka. Zato Bog govori i na drugi način.
Bog govori kroz svoju Riječ
Drugi dio psalma govori o Božjoj objavi kroz njegovu Riječ.
Božji zakon, zapovijedi i upute nisu teret nego dar. One su dobre, pravedne i pouzdane. Božja riječ vraća snagu duši, daje mudrost jednostavnima i donosi svjetlo srcu.
Psalmist opisuje Božju riječ kao nešto izuzetno vrijedno:
- vrednija je od zlata
- slađa je od meda.
Zašto? Zato što nas Božja riječ upozorava na opasnosti i vodi prema blagoslovu. Ona nam pokazuje kako živjeti na način koji je ugodan Bogu.
Božja riječ otkriva i naše srce
Kada čovjek ozbiljno čita Božju riječ, počinje vidjeti i ono što prije nije primjećivao – svoje skrivene pogreške i slabosti.
Zato psalmist moli Boga: “Tko će razabrati svoje prijestupke? I od skrivenih me očisti! I od oholostī očuvaj slugu svojega, da ne ovladaju mnome.” (Ps 19, 12-13)
Ovi stihovi iz Psalma 19 otkrivaju jednu važnu duhovnu istinu: čovjek često ne vidi jasno vlastite grijehe.
Psalmist najprije postavlja pitanje:
“Tko će razabrati svoje prijestupke?“
Drugim riječima: tko može potpuno razumjeti i prepoznati sve svoje pogreške? Čovjekovo srce lako opravdava sebe, a mnoge slabosti i grijehe uopće ne primjećujemo. Zato psalmist moli Boga:
“Od skrivenih me očisti!“
Skriveni grijesi mogu biti stvari kojih nismo svjesni, ali i grijesi koje skrivamo od drugih ili čak od samih sebe. Samo Bog može osvijetliti naše srce i pokazati nam ono što je pogrešno.
Zatim psalmist spominje drugu vrstu grijeha:
“I od oholosti očuvaj slugu svojega, da ne ovladaju mnome.“
Oholi ili drski grijesi su grijesi koje čovjek čini svjesno i namjerno. To su trenuci kada čovjek zna što je ispravno, ali ipak odluči ići svojim putem. Psalmist moli Boga da ga zaštiti od takvog stava, jer kada oholost zavlada srcem, grijeh lako preuzima kontrolu nad životom.
Zato ova molitva pokazuje dvije važne stvari:
- trebamo Boga da nam otkrije skrivene grijehe
- trebamo Boga da nas sačuva od svjesnog i oholog grijeha.
Ova molitva je zapravo molitva poniznog srca koje želi živjeti čisto pred Bogom.
Božja riječ nas ne samo poučava nego i pročišćava naš život.
Molitva koja zaključuje psalam
Ovaj završni stih Psalma 19 (Ps 19,15 u nekim prijevodima 19,14) je molitva srca čovjeka koji želi živjeti ispravno pred Bogom. Nakon što je psalmist razmišljao o Božjoj slavi u prirodi i o savršenstvu Božje riječi, on završava osobnom molitvom.
“Neka riječi mojih usta i razmišljanje moga srca budu ugodni pred tobom, Gospodine, stijeno moja i otkupitelju moj.“
“Riječi mojih usta“
Psalmist najprije govori o riječima. Riječi otkrivaju ono što je u našem srcu. Isus je kasnije rekao: “Usta govore ono čega je srce puno.” (Mt 12,34)
Zato psalmist moli da njegove riječi budu takve da ne vrijeđaju Boga, nego da budu istinite, čiste i korisne. To uključuje način na koji govorimo o drugima, kako odgovaramo u sukobima i kako svjedočimo o Bogu.
“Razmišljanje moga srca“
Zatim ide još dublje – misli srca. Bog ne gleda samo na ono što govorimo ili činimo, nego i na ono što se događa u našem srcu. Misli, stavovi, želje i motivi jednako su važni pred Bogom.
Psalmist zato moli da i njegovi unutarnji motivi i misli budu čisti i ugodni Bogu.
“Ugodni pred tobom”
Cilj ove molitve nije samo moralno ponašanje, nego život koji je ugodan Bogu. To znači živjeti na način koji Bogu donosi radost i čast.
“Gospodine, stijeno moja”
Nazivajući Boga stijenom, psalmist priznaje da je Bog njegova sigurnost, zaštita i temelj života. Kao što je stijena čvrsta i postojana, tako je i Bog pouzdan oslonac.
“Otkupitelju moj”
Riječ otkupitelj govori o Bogu koji spašava i izbavlja. Psalmist zna da mu nije potrebna samo snaga za dobar život, nego i Božje oproštenje i milost.
Ovaj stih je molitva koja obuhvaća cijeli život:
- riječi koje govorimo
- misli koje nosimo u srcu
- povjerenje u Boga kao našu stijenu i spasitelja.
To bi trebala biti želja svakog vjernika: da naš unutarnji i vanjski život (riječi, misli i život) bude ugodan Bogu.
Zaključak
Psalam 19 nas podsjeća na jednostavnu, ali duboku istinu: Bog govori kroz svoje stvorenje i kroz svoju Riječ.
Priroda pokazuje Božju slavu, a Biblija otkriva Božju volju. Kada slušamo obje objave, naš život počinje se mijenjati.
Zato pravo pitanje nije: Govori li Bog?
Pravo pitanje je: Jesmo li spremni slušati i živjeti po onome što nam govori.
Pitanja za osobno razmišljanje:
- Jesam li danas zastao i primijetio što mi priroda govori o Bogu?
- Čitam li Božju riječ kao nešto dragocjeno ili samo kao obavezu?
- Postoji li nešto u mom životu što ne želim priznati, a znam da nije ispravno?
- Kako bi danas izgledalo da moje riječi i misli budu takve da bi se Bog njima radovao?
