Novi zavjet
Vrati na kategoriju Novi zavjet

02 Evanđelje po Marku

Evanđelje po Marku

1
1 Početak evanđelja Isusa Krista, Sina Božjega.
2 Kao što je pisano u Prorocima: “Evo, šaljem glasnika svojega pred licem tvojim, koji će pripraviti put tvoj pred tobom.
3 Glas jednoga viče u pustinji: ‘Pripravite put Gospodinu, poravnite staze njegove!’ ”
4 Ivan je krstio u pustari i propovijedao krštenje pokajanja za otpuštanje grijehâ.
5 I dolazila je k njemu sva judejska zemlja i Jeruzalemci, i sve ih je krstio u rijeci Jordan, dok su oni ispovijedali svoje grijehe.
6 I bijaše Ivan odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova, a hranio se skakavcima i divljim medom;
7 i propovijedao je govoreći: “Poslije mene dolazi jedan moćniji od mene, kome ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti remen na obući.
8 Ja sam vas krstio vodom, ali on će vas krstiti Duhom Svetim.”
9 I dođe u one dane Isus iz Nazareta u Galileji te ga Ivan krsti u Jordanu.
10 I smjesta, izlazeći iz vode, ugleda on otvorena nebesa i Duha kao goluba gdje silazi na njega;
11 i glas dođe s neba: “Ti si Sin moj ljubljeni, u kome mi je zadovoljstvo.”
12 I odmah ga Duh nagna u pustaru.
13 I bijaše četrdeset dana u pustari, gdje ga je iskušavao Sotona, i bijaše s divljim zvijerima; i služahu mu anđeli.
14 Nakon što je Ivan bio zatvoren, dođe Isus u Galileju propovijedajući evanđelje kraljevstva Božjega
15 i govoreći: “Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Božje: pokajte se i vjerujte evanđelju.”
16 Prolazeći kraj Galilejskoga mora, ugleda on Šimuna i Andriju, njegova brata, gdje bacaju mrežu u more; jer bijahu ribari.
17 I reče im Isus: “Pođite za mnom i učinit ću da postanete ribarima ljudi.”
18 Oni odmah ostaviše svoje mreže i pođoše za njim.
19 Otišavši malo dalje odande, ugleda on Jakova, sina Zebedejeva, i Ivana, brata njegova, koji također bijahu u lađi krpajući svoje mreže.
20 I odmah pozva i njih. Oni ostaviše svoga oca Zebedeja u lađi s najamnicima i pođoše za njim.
21 I uđoše u Kapernaum. I uđe on odmah u subotu u sinagogu te poče poučavati.
22 I bijahu zaneseni njegovim naukom: jer ih je naučavao kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.
23 A bijaše u njihovoj sinagogi čovjek s nečistim duhom; i povika on,
24 rekavši: “Pusti nas; što mi imamo s tobom, Isuse Nazarećanine? Došao si nas uništiti? Znam te tko si: Svetac Božji.”
25 I ukori ga Isus, rekavši: “Umukni i iziđi iz njega.”
26 Nečisti ga duh potrese i, povikavši jakim glasom, iziđe iz njega.
27 I zadiviše se svi, tako da se međusobno pitahu govoreći: “Što li je ovo? Kakav je to novi nauk? jer sa silom zapovijeda i samim nečistim duhovima, i oni mu se pokoravaju.”
28 I odmah se glas o njemu proširi po svoj galilejskoj okolici.
29 I odmah, čim su izišli iz sinagoge, zajedno s Jakovom i Ivanom uđoše u Šimunovu i Andrijinu kuću.
30 A Šimunova je punica ležala u vrućici; i odmah mu rekoše za nju.
31 On pristupi, prihvati je za ruku i pridigne te je odmah pusti vrućica; i stade im ona posluživati.
32 A uvečer, kada je zašlo sunce, doniješe mu sve one koji bijahu bolesni i opsjednute zlodusima.
33 I bijaše sav grad okupljen pred vratima.
34 I ozdravio je mnoge koji bolovahu od raznih bolesti i mnoge je zloduhe izagnao; i nije dopustio zlodusima govoriti, jer su ga poznavali.
35 A rano izjutra, ustavši još za mraka, izišao je i povukao se na pusto mjesto te se ondje molio.
36 A Šimun i oni koji bijahu s njim pođoše ga tražiti.
37 Kada su ga našli, rekoše mu: “Svi te traže.”
38 On im reče: “Pođimo u obližnja mjesta da i ondje propovijedam, jer zato sam došao.”
39 I propovijedao je u njihovim sinagogama po svoj Galileji i izgonio zloduhe.
40 I dođe mu neki gubavac preklinjući ga, klekne preda nj i reče mu: “Ako hoćeš, možeš me očistiti.”
41 A Isus, ganut, pruži ruku te ga dotakne i reče mu: “Hoću; budi čist.”
42 I, čim je on to rekao, ovoga odmah napusti guba i bî očišćen.
43 I strogo mu zaprijeti i odmah ga otpravi,
44 rekavši mu: “Pazi, nikome nemoj ništa govoriti; nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje ono što je zapovjedio Mojsije, njima za svjedočanstvo.”
45 Ali on, čim je izišao, poče to uvelike pripovijedati i razglašavati, tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na pustim mjestima. I dolažahu k njemu sa svih strana.

2
1 Nakon nekoliko dana uđe on opet u Kapernaum; i proču se da je u kući.
2 I odmah se okupiše mnogi, tako da više ni pred vratima nije bilo mjesta, i on im propovijedaše riječ.
3 Tada dođoše k njemu noseći uzetoga; a nosila su ga četvorica.
4 Ne mogavši mu prići zbog mnoštva, raskriše oni krov iznad njega i, kada ga probiše, spustiše postelju na kojoj je ležao uzeti.
5 Vidjevši njihovu vjeru, Isus reče uzetomu: “Sine, oprošteni su ti tvoji grijesi.”
6 A ondje su sjedili neki pismoznanci te promišljali u svojim srcima:
7 “Zašto ovaj tako huli? Tko može grijehe opraštati, osim Bog jedini?”
8 Isus im odmah, čim je u svome duhu proniknuo da tako promišljaju u sebi, reče: “Zašto to promišljate u svojim srcima?
9 Je li lakše uzetomu reći: ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili reći: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj’?
10 Ali da znate da Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe”; i reče uzetomu:
11 “Tebi govorim: Ustani, podigni svoju postelju i idi svojoj kući.”
12 I odmah on ustane, podigne postelju i iziđe naočigled svima; tako da svi bijahu zadivljeni i slavljahu Boga, rekavši: “Nikada ne vidjesmo nešto takvo.”
13 I opet iziđe on prema moru; i sve je ono mnoštvo došlo k njemu, a on ih je poučavao.
14 Kada je prolazio, ugleda Levija, sina Alfejeva, gdje sjedi u carinarnici; i reče mu: “Slijedi me.” I ustade on i pođe za njim.
15 Dok je Isus sjedio za stolom u njegovoj kući, s Isusom i njegovim učenicima sjedili su mnogi carinici i grešnici; jer ih bijaše mnogo i slijedili su ga.
16 A pismoznanci i farizeji, vidjevši ga gdje jede s carinicima i grešnicima, rekoše njegovim učenicima: “Kako to da jede i pije s carinicima i grešnicima?”
17 Kada je Isus to čuo, reče im: “Ne trebaju zdravi liječnika, nego oni koji su bolesni. Nisam došao zvati pravednike, nego grešnike na pokajanje.”
18 I Ivanovi i farizejski učenici običavali su postiti; i dođoše oni te mu rekoše: “Zašto Ivanovi i farizejski učenici poste, a tvoji učenici ne poste?”
19 I reče im Isus: “Mogu li svatovi postiti dok je mladoženja s njima? Tako dugo dok imaju mladoženju sa sobom, ne mogu postiti.
20 Ali doći će dani kada će im se oteti mladoženja: tada će oni postiti, tih dana.
21 Nitko ne prišiva komad nove tkanine na staru halju, inače nova zakrpa razvuče staru tkaninu i nastane još gori raspor.
22 I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine, inače novo vino razdere stare mješine pa se prolije vino i razderu mješine; nego, novo se vino treba uliti u nove mješine.”
23 Jedne subote dok je prolazio kroz polja žita, počeše njegovi učenici putem trgati klasje.
24 I rekoše mu farizeji: “Gle, zašto subotom čine ono što nije dopušteno?”
25 A on im reče: “Zar nikada niste čitali što je učinio David kada se našao u potrebi i ogladnio, on i oni koji bijahu s njim?
26 Kako je u dane velikog svećenika Abijatra ušao u Dom Božji i jeo prikazni kruh, koji nije dopušteno jesti nikome osim svećenicima, te dao i onima koji bijahu s njim?”
27 I reče im: “Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote:
28 stoga je Sin čovječji Gospodar i subote.”

3
1 I ponovno uđe on u sinagogu; a bijaše ondje čovjek koji imaše usahlu ruku.
2 I vrebahu na nj hoće li ga u subotu ozdraviti, da ga mogu optužiti.
3 I reče on čovjeku koji imaše usahlu ruku: “Stani u sredinu.”
4 I reče im: “Je li dopušteno subotom činiti dobro ili činiti zlo; život spasiti ili pogubiti?” No oni šutješe.
5 Tada ih on, ražalošćen zbog okorjelosti njihova srca, srdito pogleda uokrug i reče onome čovjeku: “Ispruži ruku.” On je ispruži: i ruka mu bijaše iscijeljena, zdrava kao i druga.
6 A farizeji iziđoše i odmah počeše s herodovcima vijećati protiv Njega, kako da ga ubiju.
7 Ali Isus se sa svojim učenicima povuče prema moru; a slijedilo ga je veliko mnoštvo iz Galileje, i iz Judeje,
8 i iz Jeruzalema, i iz Idumeje, i s druge strane Jordana, i oni iz okolice Tira i Sidona: veliko mnoštvo je, čuvši kakva silna djela čini, došlo k njemu.
9 I reče on svojim učenicima da mu se zbog mnoštva pripravi lađica, kako ga ne bi pritijesnili:
10 jer je mnoge bio ozdravio; tako da su svi koje je mučilo kakvo zlo navaljivali na njega da ga dotaknu.
11 I nečisti bi duhovi, čim bi ga spazili, padali pred njim i vikali: “Ti si Sin Božji!”
12 No on im je strogo prijetio da ga ne očituju.
13 I uzađe on na goru te pozva k sebi one koje sâm htjede; i dođoše oni k njemu.
14 I odredi Dvanaestoricu da budu s njim i da ih šalje propovijedati;
15 i da imaju vlast ozdravljati bolesti i izgoniti zloduhe:
16 Šimuna, kojemu dade ime Petar;
17 i Jakova, sina Zebedejeva, i Ivana, brata Jakovljeva, koje nazva Boanerges, to jest Sinovi groma;
18 i Andriju, i Filipa, i Bartolomeja, i Mateja, i Tomu, i Jakova, sina Alfejeva, i Tadeja, i Šimuna Kananićanina,
19 i Judu Iskariotskoga, koji ga je izdao. I uđoše u neku kuću.
20 I opet se okupilo mnoštvo, tako da ni kruha nisu mogli pojesti.
21 A kada su to čuli njegovi, dođoše ga odvesti; jer rekoše: “Izvan sebe je.”
22 A pismoznanci koji su sišli dolje iz Jeruzalema rekoše: “Belzebuba ima i po knezu zlih duhova izgoni zloduhe.”
23 I dozva ih on te im reče u usporedbama: “Kako Sotona može izgoniti Sotonu?
24 I ako se neko kraljevstvo samo protiv sebe razdijeli, to kraljevstvo ne može opstati.
25 I ako se neka kuća sama protiv sebe razdijeli, ne može ta kuća opstati.
26 I ako je Sotona sâm protiv sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je došao kraj.
27 Nitko ne može ući u kuću jakoga i oplijeniti mu dobra, osim ako najprije sveže jakoga; tek tada će mu kuću oplijeniti.
28 Zaista, kažem vam: Svi će se grijesi oprostiti sinovima ljudskim, i hule kojima god budu hulili:
29 ali pohuli li tko na Duha Svetoga, neće mu se oprostiti nikada, nego mu prijeti vječno prokletstvo”;
30 jer rekoše: “Duha nečistoga ima.”
31 Tada dođoše njegova braća i majka te, stojeći vani, poslaše k njemu neke da ga pozovu.
32 A oko njega je sjedilo mnoštvo; i rekoše mu: “Eno, vani su tvoja majka i tvoja braća; traže te.”
33 I odgovori im on, rekavši: “Tko je moja majka, ili moja braća?”
34 I, pogledavši uokrug one koji su sjedili oko njega, reče: “Evo majke moje i braće moje!
35 Jer tko god bude vršio volju Božju, on je moj brat, i moja sestra, i majka.”

4
1 I ponovno poče on poučavati kraj mora. I okupilo se k njemu silno mnoštvo, tako da je ušao u lađu i sjedio na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.
2 I poučavao ih je u usporedbama mnogo toga. I reče im u svome nauku:
3 “Slušajte. Gle, iziđe sijač sijati.
4 Dok je sijao, neko zrno pade kraj puta te dođoše ptice nebeske i pojedoše ga.
5 Neko pade na kamenito tlo, gdje nije imalo mnogo zemlje; i odmah niknu, jer nije imalo duboku zemlju.
6 Ali kada se diglo sunce, ono ga sprži pa se, budući da nije imalo korijena, osuši.
7 Neko pade među trnje; i poraste trnje i uguši ga te ono ne donese plod.
8 No neko pade na dobru zemlju i donese plod koji poraste i umnoži se; i donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko i jedno stostruko.”
9 I reče im: “Onaj tko ima uši da čuje, neka čuje.”
10 A kada je bio sâm, oni oko njega zajedno s Dvanaestoricom upitaše ga o toj usporedbi.
11 I reče im: “Vama je dano znati tajnu kraljevstva Božjega, a onima vani sve je to u usporedbama:
12 da gledajući vide, i ne uvide; da slušajući čuju, i ne razumiju; da se ne bi obratili pa im bili oprošteni grijesi njihovi.”
13 I reče im: “Zar ne razumijete tu usporedbu? Kako ćete onda razumjeti sve ostale usporedbe?
14 Sijač sije riječ.
15 Oni kraj puta, gdje je riječ posijana, jesu oni kojima, čim čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi riječ koja je bila posijana u njihovim srcima.
16 Slični su i oni posijani na kamenitu tlu, koji riječ, kada je čuju, odmah s radošću prime;
17 ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kada nastane nevolja ili progonstvo zbog riječi, odmah se sablazne.
18 A oni među trnje posijani, to su oni koji čuju riječ,
19 ali im brige ovoga svijeta, zavodljivost bogatstva i požuda za koječim drugim, ušavši, uguše riječ te ona postane besplodna.
20 A oni posijani na dobru zemlju jesu takvi koji čuju riječ i prihvate je te donesu plod: jedan tridesetostruko, jedan šezdesetostruko i jedan stostruko.”
21 I reče im: “Donosi li se svjetiljka da je se stavi pod posudu ili pod postelju? a ne da je se stavi na postolje?
22 Jer nema ništa skriveno što se neće očitovati, niti što tajno što se neće saznati.
23 Tko ima uši da čuje, neka čuje.”
24 I reče im: “Pazite što slušate: mjerom kojom mjerite, mjerit će vam se; i nadodat će se vama koji slušate.
25 Jer onome tko ima dat će se, a onome tko nema oduzet će se i ono što ima.”
26 I reče: “Tako je kraljevstvo Božje kao kada čovjek ubaci sjeme u zemlju.
27 I spava li on ili ustaje, noću i danju sjeme klija i raste, ni sâm ne zna kako;
28 jer zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, potom klas i, na posljetku, puno zrno u klasu.
29 A čim plod dopusti, odmah primiče srp, jer je došla žetva.”
30 I reče: “S čime da usporedimo kraljevstvo Božje? ili s kojom usporedbom da ga usporedimo?
31 Ono je kao zrno gorušice koje je, kada se u zemlju posije, manje od svega sjemenja što je na zemlji;
32 ali, kada je posijano, naraste i postane veće od svega povrća te potjera velike grane, tako da se pod njegovom sjenom mogu gnijezditi ptice nebeske.”
33 I mnogim im je takvim usporedbama govorio riječ, kako su već mogli slušati;
34 ali bez usporedbe im nije govorio: kada su bili nasamo, svojim je učenicima sve razjašnjavao.
35 A navečer toga istoga dana reče im on: “Prijeđimo preko.”
36 I otpustiše mnoštvo te ga uzeše sa sobom, jer već bijaše u lađi. A bijahu s njim i druge lađice.
37 I digne se silan olujni vjetar pa valovi nadirahu u lađu, tako da je već bila gotovo puna.
38 A on bijaše na krmi; spavao je na uzglavlju. I probudiše ga pa mu rekoše: “Učitelju, zar ne mariš što ginemo?”
39 I ustade on, zaprijeti vjetru i reče moru: “Utihni, smiri se!” I prestade vjetar i nastade potpuna tišina.
40 I reče im on: “Zašto ste tako strašljivi? Kako to da nemate vjere?”
41 A oni, silno prestrašeni, jedan drugome rekoše: “Kakav je to čovjek da mu se i vjetar i more pokoravaju?”

5
1 I dođoše na drugu stranu mora, u gadarenski kraj.
2 Čim je on izišao iz lađe, odmah mu iz grobnica iziđe u susret neki čovjek s nečistim duhom,
3 koji je obitavao u grobnicama. Nitko ga više ni lancima nije mogao svezati;
4 jer je već često bio vezan okovima i lancima, ali je rastrgao lance i polomio okove i nitko ga nije mogao ukrotiti.
5 Bez prestanka je, noću i danju, po brdima i po grobnicama vikao i sjekao se kamenjem.
6 Ali kada on izdaleka spazi Isusa, dotrča i pokloni mu se;
7 i poviče jakim glasom te reče: “Što ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom da me ne mučiš.”
8 Jer mu on bijaše rekao: “Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka.”
9 I upita ga: “Kako ti je ime?” I odgovori on, rekavši: “Legija mi je ime: jer nas je mnogo.”
10 I mnogo ga je zaklinjao da ih ne otjera iz onoga kraja.
11 A ondje je nedaleko brdâ paslo veliko krdo svinja.
12 I zaklinjahu ga svi zlodusi, rekavši: “Pošalji nas u svinje da uđemo u njih.”
13 Isus ih odmah pusti. I iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje: i sjuri se krdo silovito niz strminu u more, a bijaše ih oko dvije tisuće, i podavi se u moru.
14 A oni koji su pasli svinje pobjegoše i razglasiše to po gradu i po selima. I iziđoše oni vidjeti što se to dogodilo.
15 Kada dođoše k Isusu, ugledaše onoga koji ranije bijaše opsjednut zlodusima gdje sjedi odjeven i zdrave pameti, on koji je bio imao legiju, i prestrašiše se.
16 I ispripovjediše im oni koji to vidješe kako je bilo to s opsjednutim sa zloduhom, i ono o svinjama.
17 I počeše ga moliti da ode iz njihova kraja.
18 A kada je ulazio u lađu, moljaše ga onaj koji ono bijaše opsjednut zloduhom da može ostati s njim.19 No Isus mu ne dopusti, nego mu reče: “Pođi kući k svojima i navijesti im što ti je sve učinio Gospodin i kako ti se smilovao.”
20 I ode on te poče razglašavati po Dekapolu što je sve za nj učinio Isus; i svi se divljahu.
21 Kada je Isus ponovno prešao lađom na drugu stranu, nagrnu k njemu mnoštvo naroda; a bijaše on kraj mora.
22 I gle, dođe jedan od nadstojnikâ sinagoge, imenom Jair i, kada ga ugleda, pade mu do nogu
23 i usrdno ga zamoli, rekavši: “Kćerkica mi je na umoru: dođi, molim te, stavi ruke na nju da ozdravi, i živjet će.”
24 I pođe Isus s njim; a slijedilo ga je veliko mnoštvo i pritiskalo ga.
25 A neka žena, koja je dvanaest godina bolovala od izljeva krvi
26 i mnogo pretrpjela od mnogih liječnika, i potrošila sve što je imala, a nije joj bilo nimalo bolje, nego se samo pogoršalo,
27 kada je čula za Isusa priđe mu odostraga kroz mnoštvo i dotakne njegovu halju;
28 jer reče: “Dotaknem li se samo njegove halje, ozdravit ću.”
29 I odmah joj prestade krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravljena od te muke.
30 Isus istoga trena osjeti u sebi da je iz njega izišla sila, okrene se u gužvi i upita: “Tko mi je dotaknuo halje?
31 I rekoše mu učenici: “Vidiš da te mnoštvo tiska i veliš: ‘Tko me dotaknuo?’ ”
32 I ogleda se on uokolo da vidi onu koja je to učinila.
33 No žena, uvidjevši što joj se dogodilo, preplašena i dršćući pristupi, pade preda nj i ispriča mu sve po istini.
34 A on joj reče: “Kćeri, tvoja te vjera ozdravila; pođi u miru i budi zdrava od svoje muke.”
35 Dok je on još govorio, dođoše iz doma nadstojnika sinagoge neki koji rekoše: “Kći ti je umrla; što još mučiš Učitelja?”
36 Čim je Isus čuo te riječi, reče on nadstojniku sinagoge: “Ne boj se, samo vjeruj.”
37 I nije dopustio nikome da ga prati, osim Petru, i Jakovu, i Ivanu, bratu Jakovljevu.
38 Kada je došao do kuće nadstojnika sinagoge, ugleda metež i one koji plakahu i mnogo naricahu.
39 Kada je ušao, reče im: “Zašto stvarate toliku buku i plačete? Djevojka nije umrla, nego spava”;
40 a oni mu se podsmjehivahu. No kada ih je sve istjerao, povede sa sobom djevojčina oca i majku, i one koji bijahu s njim, te uđe onamo gdje je djevojka ležala.
41 I prihvati on djevojku za ruku i reče joj: “Talita, kumi!”; što prevedeno znači: “Djevojko, tebi govorim, ustani.”
42 I odmah ustade djevojka i poče hodati; jer bijaše joj dvanaest godina. I zapanjiše se velikim čudom.
43 A on im strogo zabrani da to itko dozna; i zapovjedi da joj se dade jesti.

6
1 I ode on odande i dođe u svoj zavičaj; a učenici su ga njegovi slijedili.
2 Kada je došla subota, poče on poučavati u sinagogi. Mnogi koji ga slušahu bijahu zapanjeni pa govorahu: “Odakle to ovomu?” i: “Kakva mu je to mudrost dana da se čak i takva silna djela događaju po njegovim rukama?
3 Nije li to tesar, sin Marijin, brat Jakovljev i Josin, i Judin, i Šimunov? Nisu li i sestre njegove ovdje među nama?” I sablažnjavahu se zbog njega.
4 No Isus im reče: “Nije prorok bez časti, osim u svome zavičaju i među svojom rodbinom i u svome domu.”
5 I nije mogao ondje učiniti nijedno silno djelo, osim što je na nekoliko bolesnika položio ruke i ozdravio ih.
6 I čudio se zbog njihove nevjere. I obilazio je po okolnim selima i naučavao.
7 Tada dozva k sebi Dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva; i dade im vlast nad nečistim duhovima;
8 i zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni torbu, ni kruh, ni novac u pojasu,
9 nego neka budu obuveni u sandale i ne odijevaju se u dvije halje.
10 I reče im: “Gdje god u kuću uđete, ostanite ondje sve dok odande ne odete.
11 I koji vas god ne prime ni ne poslušaju, kada odlazite odande otresite prašinu što vam je ispod nogu, kao svjedočanstvo protiv njih. Zaista, kažem vam: Lakše će Sodomi i Gomori biti na dan suda negoli tome gradu.”
12 I, otišavši, propovijedali su da se ljudi trebaju pokajati;
13 i mnoge su zloduhe izgonili, i mazali su uljem mnoge bolesnike i ozdravljali ih.
14 A doču za njega i kralj Herod, jer mu se ime pročulo nadaleko; i reče on: “To je Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato u njemu djeluju čudesne sile.”
15 Jedni govorahu: “Ilija je”, a drugi: “Prorok je, ili kao jedan od proroka.”
16 No kada je Herod čuo o tome, on reče: “To je Ivan, kome sam ja odrubio glavu: uskrsnuo je od mrtvih.”
17 Jer je sâm Herod bio poslao da uhite Ivana i svezao ga u tamnici zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, jer se on bio oženio s njom.
18 Jer Ivan bijaše rekao Herodu: “Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.”
19 Stoga se Herodijada razljutila na njega i htjela ga ubiti, ali nije mogla:
20 jer Herod se bojao Ivana znajući da je pravedan i svet čovjek pa ga je štitio; i kada ga je slušao, mnogo je toga činio, a rado ga je slušao.
21 No došao je pogodan dan u koji je Herod za svoj rođendan priredio večeru svojim velikašima, visokim časnicima i galilejskim uglednicima.
22 A kada je kći spomenute Herodijade ušla i zaplesala te se svidjela Herodu i njegovim sustolnicima, kralj reče djevojci: “Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti.”
23 I zakle joj se: “Što god me zaiskala, dat ću ti; do polovice moga kraljevstva.”
24 I iziđe ona i reče svojoj majci: “Što da zaištem?” A ona reče: “Glavu Ivana Krstitelja.”
25 I smjesta ona žurno uđe kralju i zaiska: “Hoću da mi odmah daš na pladnju glavu Ivana Krstitelja.”
26 Tada kralj silno požali; no zbog zakletve i zbog onih koji sjeđahu s njim ne htjede je odbiti.
27 I odmah posla kralj krvnika, naredivši mu da donese njegovu glavu. I ode on, odrubi mu glavu u tamnici
28 te donese njegovu glavu na pladnju i dade je djevojci, a djevojka je dade svojoj majci.
29 Kada su za to čuli njegovi učenici, dođoše i uzeše njegovo truplo te ga položiše u grob.
30 I okupiše se apostoli oko Isusa i izvijestiše ga o svemu, i što su činili i što su naučavali.
31 On im reče: “Dođite i vi nasamo, na pusto mjesto, i otpočinite malo”; jer su mnogi ljudi dolazili i odlazili pa oni nisu imali vremena ni jesti.
32 I otputiše se lađom na pusto mjesto, nasamo.
33 I vidje ih narod gdje odlaze pa ga mnogi prepoznaše te se strčaše pješice iz svih gradova onamo i prestigoše ih; i okupiše se k njemu.
34 A kada je Isus izišao, ugleda on mnogo naroda: i sažali se na njih, jer bijahu kao ovce bez pastira, i poče ih mnogo toga naučavati.
35 Kada je dan već dobrano odmakao, priđoše mu njegovi učenici i rekoše: “Pusto je ovo mjesto i već je vrlo kasno.
36 Otpošalji ih da pođu po okolnim mjestima i selima i kupe sebi kruha: jer nemaju što jesti.”
37 Odgovori on i reče im: “Dajte im vi jesti.” No oni mu rekoše: “Da pođemo kupiti kruha za dvjesto denara i damo im jesti?”
38 I reče im on: “Koliko hljebova kruha imate? Idite i pogledajte.” Kada doznaše, rekoše: “Pet; i dvije ribe.”
39 I zapovjedi im on da ih sve u skupinama posjednu po zelenoj travi.
40 I posjedaše oni u skupinama po stotinu i po pedeset.
41 I, uzevši pet hljebova i dvije ribe, pogleda on u nebo, blagoslovi i razlomi hljebove te ih dade svojim učenicima da stave pred njih; i dvije ribe razdijeli svima.42 I jeli su svi i nasitili se.
43 I nakupiše dvanaest punih košara ulomaka; i od riba.
44 A onih koji su jeli od hljebova, bijaše oko pet tisuća muškaraca.
45 I smjesta prisili on svoje učenike da uđu u lađu i da odu pred njim na drugu stranu, do Betsaide, dok on otpusti mnoštvo.
46 Nakon što ih je otposlao, otišao se moliti u goru.
47 Kada se spustila večer, lađa bijaše posred mora, a on sâm na kopnu.
48 I vidje ih kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar. A oko četvrte noćne straže dođe on k njima hodajući po moru; i htjede ih mimoići.
49 Ali kada ga oni spaziše gdje hoda po moru, pomisliše da je sablast pa počeše vikati;
50 jer su ga svi vidjeli i prestrašili se. I odmah im on progovori, i reče im: “Samo hrabro: ja sam; ne bojte se.”
51 I uspne se k njima u lađu i utihnu vjetar. I vrlo se, preko mjere, snebivahu u sebi i iščuđavahu;
52 jer nisu razumjeli čudo s hljebovima, zato što im srce bijaše otvrdlo.
53 Prešavši preko, dođoše u pokrajinu Genezaret i pristadoše uz obalu.
54 Kada su izlazili iz lađe, ljudi ga smjesta prepoznaše
55 pa protrčaše svim onim krajem i počeše donositi na posteljama bolesnike onamo gdje bi čuli da je on.
56 I gdje god bi ulazio, u sela, ili gradove, ili u zaseoke, po trgovima bi postavljali bolesnike i usrdno ga molili da mogu dotaknuti makar samo rub njegove halje: i koji bi ga god dotaknuli, ozdravili bi.

7
1 I okupiše se oko njega farizeji i neki od pismoznanaca, koji su došli iz Jeruzalema.
2 I kada vidješe neke od njegovih učenika kako jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku, zamjeriše im to.
3 Jer farizeji, kao i svi Židovi, držeći se predaje starih, ne jedu ako dobro ne operu ruke.
4 I kada dođu s tržnice ne jedu ako se prije toga ne operu. I još je mnogo toga što su primili da bi držali: pranje čaša i vrčeva, bakrenoga posuđa i stolova.
5 Tada ga farizeji i pismoznanci upitaše: “Zašto tvoji učenici ne postupaju prema predaji starih, nego jedu kruh neopranih ruku?”
6 On odgovori i reče im: “Dobro je Izaija prorokovao o vama, licemjeri; kao što je pisano: ‘Ovaj me narod usnama časti, ali im je srce daleko od mene.
7 Uzalud me štuju naučavajući kao nauk ljudske zapovijedi.’
8 Jer napustili ste zapovijed Božju i držite ljudsku predaju, pranje vrčeva i čaša; i još mnogo toga sličnoga činite.”
9 I reče im: “Lijepo ostavljate zapovijed Božju da biste mogli držati svoju predaju.
10 Jer Mojsije reče: ‘Poštuj oca svojega i majku svoju’, i: ‘Tko prokune oca ili majku neka se kazni smrću’;
11 no vi kažete: ‘Rekne li čovjek ocu ili majci: Korban je, to jest dar, čime god si se trebao od mene okoristiti’,
12 i više mu ne dopuštate učiniti ništa za svoga oca ili svoju majku.
13 Tako obeskrepljujete riječ Božju svojom predajom, koju ste vi predali; i mnogo toga sličnoga još činite.”
14 Dozvavši k sebi sve mnoštvo, reče im: “Slušajte me svi i shvatite:
15 Nema ničega što izvana ulazi u čovjeka da bi ga moglo onečistiti, nego ono što iz njega izlazi, to je ono što onečišćuje čovjeka.
16 Ako tko ima uši da čuje, neka čuje.”
17 A kada je od naroda ušao u kuću, upitaše ga njegovi učenici o toj usporedbi.
18 I reče im: “Zar ni vi ne razumijete? Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti ništa što u njega ulazi izvana:
19 jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu, i izlazi u nužnik čisteći sva jela.”
20 I reče: “Ono što iz čovjeka izlazi, to onečisti čovjeka.
21 Jer iz ljudskoga srca izlaze zle misli, preljubi, bludništva, ubojstva,
22 krađe, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, ‘zlo oko’, hula, oholost, bezumlje.
23 Sva ta zla izlaze iznutra i onečišćuju čovjeka.”
24 I ustade on odande te ode u okolicu Tira i Sidona. I uđe u neku kuću, ne htijući da to itko dozna; ali nije mogao ostati skriven,25 jer je dočula za njega neka žena čija kćerkica imaše nečistoga duha pa je došla i pala mu pred noge.
26 A ta žena bijaše Grkinja, rodom Sirofeničanka; i stade ga ona zaklinjati da istjera zloduha iz njezine kćeri.
27 No Isus joj reče: “Pusti da se najprije nasite djeca, jer nije dobro uzeti kruh koji pripada djeci i baciti ga psićima.”
28 No ona mu odgovori: “Da, Gospodine, ali i psići ispod stola jedu od dječjih mrvica.”
29 I reče joj on: “Zbog te riječi idi; izišao je zloduh iz tvoje kćeri.”
30 I ode ona kući te nađe da je zloduh izišao, a kći joj leži na postelji.
31 I ponovno on, otišavši iz okolice Tira i Sidona, posred područja Dekapola prođe do Galilejskoga mora.
32 I doniješe mu gluha mucavca te ga usrdno zamoliše da stavi ruku na nj.
33 On ga odvede od mnoštva nasamo, stavi svoje prste u njegove uši i pljune te mu dotakne jezik.
34 Pogledavši na nebo, uzdahne i reče ovomu: “Effata”, to jest: “Otvori se.”
35 I smjesta se otvoriše njegove uši i razriješi mu se spona jezika te on progovori pravilno.
36 I zabrani im on da to ikome govore: no što im je više branio, to su oni više razglašavali
37 i, prekomjerno zapanjeni, govorili: “Dobro je sve učinio: on čini da gluhi čuju i nijemi govore.”

8
1 Onih dana mnoštvo opet bijaše vrlo veliko i, kako nisu imali što jesti, dozva Isus svoje učenike i reče im:
2 “Žao mi je naroda, jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti.
3 Pošaljem li ih gladne njihovim domovima, klonut će putem, jer su neki od njih došli izdaleka.”
4 Odgovoriše mu učenici: “Otkuda bi tko mogao ove nasititi kruhom ovdje u pustari?”
5 I upita ih on: “Koliko hljebova kruha imate?” Rekoše mu: “Sedam.”
6 I zapovjedi on mnoštvu da posjeda po tlu te uze onih sedam hljebova, zahvali, prelomi ih i dade svojim učenicima da stave pred njih; i staviše ih oni pred mnoštvo.
7 A imahu i nekoliko ribica: on ih blagoslovi i zapovjedi da i njih stave pred njih.
8 I jeli su i nasitili se, a od preostalih su ulomaka podigli sedam košara.
9 A onih koji su jeli bijaše oko četiri tisuće. I otposla ih.
10 I smjesta uđe on u lađu zajedno sa svojim učenicima te ode na područje Dalmanute.
11 Tada istupiše farizeji i počeše raspravljati s njim. Iskušavajući ga, zatražiše od njega znak s neba.
12 On duboko uzdahne u svome duhu i reče: “Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam: Neće se dati znak ovome naraštaju.”
13 I ostavi ih te, ušavši opet u lađu, ode na drugu stranu.
14 A učenici zaboraviše ponijeti kruh; i nisu na lađi imali više od jednoga hljeba.
15 I opomenu ih on, rekavši: “Pazite; čuvajte se kvasca farizejskoga i kvasca Herodova.”
16 I počeše oni međusobno raspravljati, rekavši: “To je zato što nemamo kruha.”
17 Znajući to, Isus im reče: “Zašto raspravljate jer kruha nemate? Zar ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je sada otvrdnulo srce?
18 Oči imate, a ne vidite? i uši imate, a ne čujete? i zar se ne sjećate?
19 Kada sam pet hljebova razlomio na onih pet tisuća ljudi, koliko ste košara punih ulomaka podigli?” Rekoše mu: “Dvanaest.”
20 “A onih sedam na četiri tisuće, koliko ste košara punih ulomaka podigli?” I rekoše: “Sedam.”
21 I reče im: “Kako to onda ne razumijete?”
22 I dođe on u Betsaidu; i dovedoše mu slijepca te ga usrdno zamoliše da ga dotakne.
23 On uhvati slijepca za ruku i izvede ga iz sela; i pljune mu u oči, stavi ruke na nj i upita ga vidi li što.
24 I zagleda se on i reče: “Vidim ljude kao drveće, hodaju.”
25 Tada mu on opet položi ruke na oči i učini da progleda: i ozdravi ovaj te ih je mogao sve jasno vidjeti.
26 Tada ga posla kući, rekavši: “Nemoj ulaziti u selo, niti o tome ikome u selu govoriti.”
27 I krenu Isus, i njegovi učenici, u sela Cezareje Filipove. I upita on putem svoje učenike, rekavši im: “Što kažu ljudi, tko sam ja?”
28 Oni odgovoriše: “Ivan Krstitelj. No neki vele: Ilija, a drugi: Jedan od proroka.”
29 I upita ih: “A što vi kažete, tko sam ja?” I odgovori Petar i reče mu: “Ti si Krist.”
30 I zapovjedi im da nikome ne govore o njemu.
31 I poče ih učiti da Sin čovječji mora mnogo pretrpjeti te biti odbačen od starješina, i od svećeničkih glavara i pismoznanaca, i biti ubijen te nakon tri dana uskrsnuti.
32 Otvoreno im je to govorio. I povede ga Petar na stranu i poče ga koriti.
33 No on se okrene, pogleda svoje učenike i ukori Petra, rekavši: “Idi od mene, Sotono, jer ti ne misliš na ono što je Božje, nego ono ljudsko.”
34 I, dozvavši narod i svoje učenike, reče im: “Hoće li tko ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe, uzme svoj križ i slijedi me.
35 Jer tko god hoće svoj život spasiti, izgubit će ga; ali tko god izgubi svoj život zbog mene i evanđelja, taj će ga spasiti.
36 Jer kakva je korist čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoju dušu?
37 Ili, što da čovjek dâ u zamjenu za svoju dušu?
38 Tko se, dakle, postidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešnom naraštaju, i Sin čovječji će se postidjeti njega kada dođe u slavi svoga Oca zajedno sa svetim anđelima.”

9
1 I reče im: “Zaista, kažem vam: Ovdje stoje neki koji neće okusiti smrt dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo sa silom.”
2 I povede Isus nakon šest dana sa sobom Petra, Jakova i Ivana te ih odvede na visoku goru u osamu, nasamo; i preobrazi se pred njima.
3 I postadoše mu halje sjajne, bjelje od snijega: nijedan ih suknar na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti.
4 I ukaza im se Ilija s Mojsijem; i razgovarahu s Isusom.
5 I odgovori Petar te reče Isusu: “Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju i jednu Iliji.”
6 Jer nije znao što bi rekao; jer bijahu silno prestrašeni.
7 Tada naiđe oblak i zasjeni ih; i dođe glas iz oblaka, rekavši: “Ovo je moj ljubljeni Sin: njega slušajte.”
8 I odjednom, obazrevši se uokolo, više ne vidješe nikoga uza se, osim Isusa.
9 I dok su silazili s gore, zapovjedi im on da nikome ne pripovijedaju što su vidjeli, sve dok Sin čovječji ne bude uskrišen od mrtvih.
10 I održali su tu riječ među sobom pitajući se međusobno što bi to trebalo značiti “uskrsnuti od mrtvih”.
11 I upitaše ga, rekavši: “Zašto pismoznanci govore da najprije mora doći Ilija?”
12 I odgovori on i reče im: “Ilija, doista, dolazi najprije i sve će obnoviti; no kako to da je o Sinu čovječjemu pisano da mora mnogo pretrpjeti i biti odbačen?
13 Ali kažem vam da je Ilija već došao i učinili su s njim što im se prohtjelo, kao što je o njemu pisano.”
14 A kada je došao k svojim učenicima, ugleda oko njih veliko mnoštvo i pismoznance gdje raspravljaju s njima.
15 I odmah se sve ono mnoštvo, čim ga ugleda, silno zadivi te pohrli k njemu pozdraviti ga.
16 I upita on pismoznance: “Što raspravljate s njima?”
17 Odgovori mu jedan iz mnoštva: “Učitelju, doveo sam k tebi svoga sina, koji ima nijemoga duha,
18 i gdje god ga on zgrabi, grči ga pa on pjeni, škripi zubima i sahne. I rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali oni ne mogoše.”
19 Odgovori mu on i reče: “O, naraštaju nevjerni, dokle ću biti s vama? Dokle ću vas podnositi? Dovedite mi ga!”
20 I dovedoše ga k njemu; a duh, čim ga ugleda, odmah zgrči dječaka te on pade na zemlju valjajići se i pjeneći.
21 I upita on njegova oca: “Koliko je već vremena otkako mu se to događa?” A on reče: “Od djetinjstva.
22 I često ga baci u oganj i u vode da ga upropasti. Nego, ako išta možeš, imaj samilosti s nama i pomozi nam.”
23 Isus mu reče: “Ako možeš vjerovati; sve je moguće onomu tko vjeruje.”
24 I odmah povika otac djetetov te sa suzama reče: “Vjerujem, Gospodine; pomozi mojoj nevjeri.”
25 Kada Isus vidje da se strčao narod, zaprijeti on nečistome duhu, rekavši mu: “Duše nijemi i gluhi, zapovijedam ti: Iziđi iz njega i više u njega ne ulazi.”
26 I povika duh, silno strese dječaka i iziđe iz njega. I ostade on kao mrtav, tako da mnogi rekoše: “Mrtav je.”
27 No Isus ga prihvati za ruku i pridigne pa on ustade.
28 A kada je ušao u kuću, njegovi ga učenici nasamo upitaše: “Zašto ga mi nismo mogli izagnati?”
29 I reče im on: “Taj rod ne može izići ni po čemu drugome osim molitvom i postom.”
30 Otišavši odande, prolazili su kroz Galileju; no on ne htjede da to itko sazna.
31 Jer poučavaše svoje učenike pa im reče: “Sin čovječji se predaje u ruke ljudima i oni će ga ubiti, a on će, nakon što bude ubijen, trećega dana uskrsnuti.”
32 Ali oni ne razumješe tu izjavu, a bojahu ga se pitati.
33 I dođe on u Kapernaum. Kada je bio u kući, upita ih: “Što ste to međusobno raspravljali putem?”
34 No oni šutješe, jer su putem međusobno raspravljali tko bi bio najveći.
35 I sjede on, dozva Dvanaestoricu i reče im: “Želi li tko biti prvi, treba biti od svih posljednji i svima sluga.”
36 I uze dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im:
37 “Tko god jedno od ovakve djece primi u moje ime, mene prima; a tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji je mene poslao.”
38 Odgovori na to Ivan, rekavši: “Učitelju, vidjesmo jednoga gdje u tvoje ime izgoni zloduhe, a ne slijedi nas; i zabranismo mu, jer nas ne slijedi.”
39 Ali Isus reče: “Nemojte mu braniti: jer nema nikoga tko bi učinio čudo u moje ime i uskoro o meni zlo govorio.
40 Jer tko nije protiv nas, za nas je.
41 “Jer tko god vam dâ piti čašu vode u moje ime, jer ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće ostati bez svoje nagrade.
42 A tko god sablazni jednoga od ovih malenih koji vjeruju u mene, bolje je za njega da mu se stavi mlinski kamen oko vrata i on bude bačen u more.
43 Ako te tvoja ruka sablažnjava, odsijeci je: bolje ti je sakatome ući u život negoli s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi,
44 gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi.
45 I ako te noga tvoja sablažnjava, odsijeci je: bolje ti je ući u život kljast negoli s obje noge biti bačen u pakao, u oganj neugasivi,
46 gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi.
47 I ako te oko tvoje sablažnjava, iščupaj ga: bolje ti je s jednim okom ući u kraljevstvo Božje negoli s oba oka biti bačen u pakao ognjeni,
48 gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi.
49 Jer svatko će biti ognjem posoljen i svaka žrtva solju zasoljena.
50 Dobra je sol; ali ako sol postane neslana, čime ćete je začiniti? Imajte soli u sebi i u miru budite jedan s drugim.”

10
1 I digne se on odande te dođe u pokrajinu Judeju onom stranom Jordana. I opet se utekne k njemu mnoštvo; a on ih je, kao što je običavao, opet poučavao.
2 I dođoše k njemu farizeji i, iskušavajući ga, upitaše: “Je li mužu dopušteno otpustiti vlastitu ženu?”
3 I odgovori on i reče im: “Što vam je zapovjedio Mojsije?”
4 Rekoše: “Mojsije je dopustio napisati otpusni spis i otpustiti je.”
5 I odgovori Isus i reče im: “Zbog okorjelosti srca vašega napisao vam je on taj propis.
6 Ali od početka Stvorenja ‘muško i žensko stvori ih Bog.
7 Zbog toga će čovjek ostaviti svoga oca i majku i prionuti uza svoju ženu;
8 i bit će njih dvoje jedno tijelo’. Tako više nisu dva, nego jedno tijelo.
9 Što je, dakle, Bog združio, čovjek neka ne razdvaja!”
10 U kući ga učenici ponovno upitaše o tome,
11 a on im reče: “Tko god otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljub prema njoj.
12 I ako žena napusti muža te se uda za drugoga, čini preljub.”
13 I donosili su mu dječicu da ih dotakne; no njegovi su učenici korili one koji su ih donosili.
14 A kada Isus to vidje, vrlo se ozlovolji pa im reče: “Pustite dječicu da dolaze k meni i ne priječite im: jer takvih je kraljevstvo Božje.
15 Zaista, kažem vam: Tko ne primi kraljevstvo Božje kao malo dijete, neće ući u nj.”
16 I uzimao ih je u naručje, polagao ruke na njih i blagoslivljao ih.
17 A dok je izlazio na put, dotrča jedan čovjek, klekne preda nj i upita ga: “Učitelju dobri, što bih trebao činiti da baštinim vječni život?”
18 Reče mu Isus: “Zašto me nazivaš dobrim? Nitko nije dobar osim jednoga, a to je Bog.
19 Zapovijedi znaš: Ne počini preljub, Ne ubij, Ne ukradi, Ne svjedoči lažno, Ne varaj, Poštuj svoga oca i majku.”
20 I odgovori on i reče mu: “Učitelju, sve sam to držao od svoje mladosti.”
21 Tada ga Isus, pogledavši, zavolje te mu reče: “Jedno ti nedostaje: idi prodaj što god imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago u nebu; i dođi, uzmi križ i slijedi me.”
22 I rastuži se on zbog te riječi i ode žalostan: jer je imao velik imetak.
23 A Isus pogleda uokrug i reče svojim učenicima: “Kako li će teško oni koji imaju bogatstvo ući u kraljevstvo Božje.”
24 Učenici bijahu zapanjeni zbog njegovih riječi; ali im Isus ponovno reče: “Djeco, kako je teško onima koji se uzdaju u bogatstvo ući u kraljevstvo Božje.
25 Lakše je devi proći kroz ušicu igle negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.”
26 Oni se preko mjere zapanjiše te stadoše među sobom govoriti: “Pa tko se onda može spasiti?”
27 Pogledavši ih, Isus reče: “S ljudima je to nemoguće, ali ne s Bogom: jer s Bogom je sve moguće.”
28 Tada mu Petar poče govoriti: “Evo, mi smo ostavili sve i pošli za tobom.”
29 I odgovori Isus i reče: “Zaista, kažem vam: Nema toga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja radi mene i evanđelja,
30 a da ne bi, s progonstvima, primio stostruko već sada, u ovome vremenu: i kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i poljâ; a u svijetu koji dolazi, život vječni.
31 Ali mnogi koji su prvi bit će posljednji, a posljednji prvi.”
32 I bijahu na putu uzlazeći u Jeruzalem, a Isus je išao pred njima. Zadivljeni i preplašeni išli su za njim. I uze on ponovno Dvanaestoricu i poče im govoriti što će mu se dogoditi:
33 “Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin čovječji će biti predan svećeničkim glavarima i pismoznancima; i osudit će ga oni na smrt i predat će ga poganima:
34 oni će mu se izrugati, izbičevati ga, popljuvati i ubiti, ali će on treći dan uskrsnuti.”
35 I pristupiše mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, rekavši: “Učitelju, htjeli bismo da za nas učiniš što god zaištemo.”
36 I reče im: “Što hoćete da učinim za vas?”
37 Rekoše mu: “Daj nam da sjedimo jedan tebi zdesna, a drugi slijeva u tvojoj slavi.”
38 No Isus im reče: “Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem? i krstiti se krštenjem kojim sam ja kršten?”
39 I rekoše mu: “Možemo.” No Isus im reče: “U stvari, od čaše koju ja pijem pit ćete i krštenjem kojim sam ja kršten bit ćete kršteni,
40 ali sjesti meni zdesna i slijeva nije moje da dajem, nego ?e to biti danoće to biti dano onima za koje je pripravljeno.”
41 Kada su to čula ostala desetorica, počeše se oni srditi na Jakova i Ivana.
42 Ali Isus ih dozva i reče im: “Znate da oni za koje se drži da vladaju nad poganima gospodare nad njima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću.
43 Ali neka ne bude tako među vama. Nego, tko god hoće biti velik među vama, neka vam bude poslužitelj.
44 I tko god od vas hoće biti prvi, neka svima bude sluga.
45 Jer ni Sin čovječji nije došao da mu se služi, nego služiti i dati svoj život kao otkupninu za mnoge.”
46 I dođoše u Jerihon. Dok je izlazio iz Jerihona sa svojim učenicima i velikim mnoštvom naroda, kraj puta je sjedio i prosio slijepac Bartimej, sin Timejev.
47 ?uv?i da je Čuvši da je tu Isus Nazarećanin, poče on vikati i govoriti: “Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se.”
48 Mnogi su mu naređivali neka ušuti, ali je on još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!”
49 I zaustavi se Isus i zapovjedi da mu ga pozovu. I pozvaše slijepca, rekavši mu: “Samo hrabro; ustani, zove te.”
50 I odbaci on svoju halju, ustade i dođe k Isusu.
51 I odgovori mu Isus i reče: “Što hoćeš da ti učinim?” A slijepac mu reče: “Gospodine, da progledam.”
52 I reče mu Isus: “Idi, vjera te tvoja iscijelila.” I odmah on progleda te stade slijediti Isusa putem.

11
1 Kada su se približili Jeruzalemu, do Betfage i Betanije pri Maslinskoj gori, posla on dvojicu svojih učenika
2 i reče im: “Pođite u selo pred vama. Čim uđete u nj naći ćete privezano magare, na kojemu nikada nitko od ljudi nije sjedio; odriješite ga i dovedite.
3 Ako vam itko kaže: ‘Zašto to činite?’ recite: ‘Gospodin ga treba’, i odmah će ga on poslati ovamo.”
4 I odoše te nađoše magare privezano uz vrata vani gdje se sreću dva puta i odriješiše ga.
5 Neki koji stajahu ondje rekoše im: “Što radite, zašto odvezujete magare?”
6 I rekoše im kao što je Isus zapovjedio pa ih ovi pustiše.
7 I dovedoše magare Isusu te prebaciše preko njega svoje halje; i sjede on na nj.
8 I mnogi prostirahu svoje halje po putu, a ostali rezahu grane s drveća i nastirahu ih putem.
9 I oni koji su išli ispred i oni koji su slijedili klicahu govoreći: “Hosana! Blagoslovljen je onaj koji dolazi u ime Gospodinovo.
10 Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega, Davida, koje dolazi u ime Gospodinovo. Hosana u visinama.”
11 I uđe Isus u Jeruzalem i u Hram. I kada sve uokolo razgleda, budući da je već došla večer, pođe on zajedno s Dvanaestoricom u Betaniju.
12 Idućeg dana kada su dolazili iz Betanije on bijaše gladan.
13 I ugleda izdaleka lisnatu smokvu te pođe ne bi li na njoj što našao. Prišavši joj, ne nađe ništa osim lišća, jer još nije bilo vrijeme smokvama.
14 I odgovori Isus i reče joj: “Nitko dovijeka ne jeo ploda s tebe.” I čuše to njegovi učenici.
15 I dođoše u Jeruzalem. I uđe Isus u Hram i poče izgoniti one koji su u Hramu prodavali i kupovali te isprevrta stolove mjenjačima novca i klupe onima koji prodavahu golubove;
16 i ne dopusti da itko pronosi ikakvu posudu kroz Hram.
17 I poučavao je govoreći im: “Nije li pisano: ‘Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode’? a vi ste od njega načinili špilju razbojničku.”
18 Dočuli su to pismoznanci i svećenički glavari te su tražili kako da ga pogube; jer bojali su ga se, zato što je sav narod bio zadivljen njegovim naukom.19 A kada je došla večer, izišao je iz grada.
20 Kada su ujutro prolazili, opaziše da je ona smokva usahla od korijena.
21 I prisjeti se Petar i reče mu: “Učitelju, gle, usahla je smokva koju si prokleo.”
22 A Isus, odgovarajući im, reče: “Imajte vjeru u Boga.
23 Jer, zaista, kažem vam: Tko god ovoj gori kaže: ‘Pomakni se i baci se u more!’ i ne posumnja u svome srcu, nego vjeruje da će se zbiti to što kaže, bit će mu što god veli.
24 Stoga vam kažem: Sve što god moleći zaištete, vjerujte da to primate i bit će vam.
25 A kada ustanete na molitvu, oprostite ako imate što protiv koga: da i vama Otac vaš, koji je u nebu, oprosti vaše prijestupe.
26 Ali ako vi ne oprostite, neće ni Otac vaš, koji je u nebu, oprostiti vaše prijestupe.”
27 I dođoše ponovno u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, pristupiše mu svećenički glavari, pismoznanci i starješine,
28 i rekoše mu: “Kojom vlašću to činiš? i tko ti je dao tu vlast da to činiš?”
29 I odgovori Isus i reče im: “I ja ću vas nešto pitati. Odgovorite mi pa ću vam kazati kojom vlašću to činim.
30 Krštenje Ivanovo, bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi.”
31 No oni raspravljahu međusobno govoreći: “Velimo li ‘od Neba’, reći će: ‘Zašto mu onda niste povjerovali?’
32 Ali ako velimo: ‘Od ljudi ...’ ” Bojahu se naroda, jer su svi smatrali da Ivan doista bijaše prorok.
33 I odgovoriše i rekoše Isusu: “Ne znamo.” I Isus njima odgovori: “Ni ja vama neću reći kojom vlašću to činim.”

12
1 I poče im on govoriti u usporedbama: “Neki je čovjek posadio vinograd, postavio oko njega ogradu, iskopao mjesto za tijesak, sagradio kulu te ga iznajmio vinogradarima i otišao u daleku zemlju.
2 U određeno doba posla on vinogradarima slugu da od vinogradarâ primi dio vinogradova uroda;
3 no oni ga uhvatiše, istukoše i otposlaše praznih ruku.
4 Zatim im posla drugoga slugu: njega zasuše kamenjem, razbiše mu glavu i otposlaše osramoćena.
5 I opet im posla jednoga; njega ubiše, kao i mnoge druge: neke istukoše, a neke pobiše.
6 Još jednoga je imao: svoga ljubljenoga sina. I njega posla k njima, rekavši: ‘Poštovat će sina mojega.’
7 No oni vinogradari jedan drugome rekoše: ‘Ovo je baštinik; ubijmo ga i baština će biti naša.’
8 I pograbiše ga, ubiše i izbaciše iz vinograda.
9 Što će, dakle, učiniti gospodar vinograda? Doći će i pobiti te vinogradare, a vinograd će dati drugima.
10 Niste li čitali ovaj odjeljak Pisma: ‘Kamen što ga odbaciše graditelji postade glavni kamen ugaoni.
11 Gospodinovo je to djelo i čudesno je u očima našim’?”
12 I tražili su da ga uhvate, ali se bojahu naroda: jer znali su da je protiv njih izrekao tu usporedbu. I ostaviše ga i odoše.
13 I poslaše mu neke od farizeja i od herodovaca da ga uhvate u riječi.
14 Kada su ovi došli, rekoše mu: “Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš ni za koga, jer ne gledaš na ljudsku vanjštinu, nego po istini naučavaš putu Božjemu. Je li dopušteno davati porez caru ili nije?
15 Da dajemo ili da ne dajemo?” Ali on im, poznavajući njihovo licemjerje, reče: “Zašto me iskušavate? Donesite mi denar da ga vidim.”
16 I doniješe mu. I reče im on: “Čija je ovo slika i natpis?” Odgovoriše mu: “Carev.”
17 A Isus, odgovarajući im, reče: “Dajte caru ono što je carevo, a Bogu ono što je Božje.” I divljahu mu se.
18 Tada dođoše k njemu saduceji, koji govore da nema uskrsnuća, i upitaše ga, rekavši:
19 “Učitelju, Mojsije nam je napisao: ‘Umre li čiji brat i za sobom ostavi ženu, a ne ostavi djecu, neka njegov brat uzme njegovu ženu i podigne sjeme bratu svojemu.’
20 Bijaše tako sedmero braće. Prvi je uzeo ženu i umro ne ostavivši sjeme.
21 I drugi ju je uzeo i umro; no ni on nije ostavio sjeme. Treći isto tako.
22 I uzela su je sva sedmorica i nisu ostavila sjeme. Nakon svih umrla je i žena.
23 Za uskrsnuća, dakle, kada uskrsnu, kojemu će od njih biti ženom? jer sedmorica su je imala za ženu.”
24 I odgovori im Isus, rekavši: “Niste li u zabludi zato što ne poznajete ni Pisma ni silu Božju?
25 Jer kada od mrtvih uskrsnu, ne žene se niti se udaju, nego su kao anđeli, koji su na nebesima.
26 A što se mrtvih tiče, da uskrsavaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj, kako mu je u grmu prozborio Bog, rekavši: ‘Ja sam Bog Abrahamov, i Bog Izakov, i Bog Jakovljev’?
27 Nije on Bog mrtvih, nego Bog živih. U velikoj ste, dakle, zabludi.”
28 I pristupi jedan od pismoznanaca te ga, čuvši njihovu međusobnu raspru i vidjevši da im je on dobro odgovorio, upita: “Koja je zapovijed prva od svih?”
29 I odgovori mu Isus: “Prva od svih zapovijedi jest: ‘Čuj, Izraele; Gospodin Bog naš, Gospodin je jedini’
30 i: ‘Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim, i svom snagom svojom.’ To je prva zapovijed.
31 I druga joj je slična: ‘Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe.’ Druge zapovijedi veće od ovih nema.”
32 I reče mu pismoznanac: “Dobro, Učitelju, po istini si rekao da je jedan Bog i da nema drugoga osim njega;
33 i ljubiti njega svim srcem, i svim razumom, svom dušom, i svom snagom, i ljubiti bližnjega kao samoga sebe, više je negoli sve paljenice i žrtve.”
34 Kada Isus vidje da je pametno odgovorio, reče mu: “Nisi daleko od kraljevstva Božjega.” I nitko ga se više nije usuđivao ništa pitati.
35 A Isus, kada je naučavao u Hramu, odgovori i reče: “Kako to pismoznanci govore da je Krist Sin Davidov?
36 Jer sâm David je po Duhu Svetome rekao: ‘Reče GOSPODIN Gospodinu mojemu: Sjedi mi zdesna dok ne položim tvoje neprijatelje za podnožje tvojim nogama’.
37 Dakle, sâm David naziva ga Gospodinom; pa kako mu je onda sin?” Obični ljudi rado su ga slušali.
38 I reče im on u svome nauku: “Čuvajte se pismoznanaca, koji vole hodati u dugim haljama, vole pozdrave po trgovima,
39 prva sjedala u sinagogama i počasna mjesta na gozbama;
40 koji proždiru kuće udovcâ i za izliku mole duge molitve. Oni će primiti veću osudu.”
41 I sjede Isus nasuprot riznici te promatraše kako narod baca bakreni novac u riznicu. Mnogi koji bijahu bogati ubacivahu mnogo.
42 I dođe neka siromašna udovica i ubaci dvije lepte, to jest četvrtinu novčića.
43 I dozva on svoje učenike i reče im: “Zaista, kažem vam: Ova siromašna udovica ubacila je više od svih ovih koji su ubacili u riznicu.
44 Svi su oni, naime, ubacili od svoga viška, a ona je od svoje neimaštine ubacila sve što je imala, sva svoja sredstva za život.”

13
1 A kada je izlazio iz Hrama, reče mu jedan od njegovih učenika: “Učitelju, pogledaj kakvo je tu kamenje i kakva zdanja!”
2 Isus mu, odgovorivši, reče: “Vidiš li ta velika zdanja? Neće od njih ostati ni kamen na kamenu koji neće biti porušen.”
3 I dok je sjedio na Maslinskoj gori sučelice Hramu, upitaše ga nasamo Petar i Jakov i Ivan i Andrija:
4 “Reci nam kada će to biti i što će biti znak kada će se sve to ispuniti?”
5 Isus im, odgovarajući, poče govoriti: “Pazite da vas tko ne zavede;
6 jer mnogi će doći u moje ime govoreći: ‘Ja sam Krist’; i mnoge će zavesti.
7 A kada čujete za ratove i glasine o ratovima, ne uznemirujte se; jer takvo što se mora zbiti, ali još neće biti svršetak.
8 Jer će ustati narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva: i bit će potresa po raznim mjestima, bit će gladi i nemirâ, no to su tek počeci trudova.
9 Ali pazite sami na sebe: jer će vas predavati vijećima i tući u sinagogama; i pred upravitelje i kraljeve će vas izvoditi zbog mene, njima za svjedočanstvo.
10 A među svim se narodima najprije treba propovijedati evanđelje.
11 A kada vas budu odvodili i izručivali, ne brinite unaprijed i ne smišljajte što ćete govoriti; nego, što vam god bude dano u onaj čas, to govorite: jer niste vi ti koji govorite, nego Duh Sveti.
12 I predavat će na smrt brat brata i otac sina; i ustajat će djeca protiv roditelja i ubijati ih.
13 I svi će vas mrziti zbog moga imena: ali onaj tko ustraje do svršetka, bit će spašen.
14 “Ali kada ugledate grozotu pustošenja, o kojoj je govorio prorok Daniel, da stoji tamo gdje ne bi trebala (onaj tko čita, neka razumije), neka tada oni koji budu u Judeji bježe u gore;
15 i neka onaj tko bude na krovu ne silazi u kuću, niti u nju ulazi, da bi uzeo što iz svoje kuće;
16 i neka se onaj tko bude u polju ne okreće natrag da uzme svoj ogrtač.
17 Ali jao u one dane trudnicama i onima koje doje!
18 I molite da vaš bijeg ne bude zimi:
19 jer će tih dana biti nevolja kakve nije bilo od početka Stvorenja, koje je stvorio Bog, i sve do sada, a neće je ni biti.
20 I kada Gospodin ne bi skratio te dane, nijedno se tijelo ne bi spasilo: ali zbog izabranika, koje je on izabrao, skratio je on te dane.
21 I ako vam tada itko kaže: ‘Evo ovdje je Krist’ ili: ‘Eno ondje je’, ne vjerujte mu.
22 Jer ustat će lažni Kristi i lažni proroci i činit će znamenja i čudesa da bi, bude li moguće, zaveli i izabrane.
23 Ali vi budite oprezni: evo, prorekao sam vam sve.
24 “A u one dane, nakon te nevolje, sunce će pomračiti i mjesec neće davati svjetlost,
25 i zvijezde će nebeske padati i sile na nebesima će se uzdrmati.
26 Tada će oni ugledati Sina čovječjega gdje dolazi u oblacima s velikom silom i slavom.
27 I tada će on razaslati svoje anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do nakraj neba.
28 A od smokve se naučite usporedbu: kada joj je grana već mekana i potjera listove, znate da je blizu ljeto.
29 Tako i vi, kada vidite da se sve to zbiva, znajte da je blizu, pred vratima.
30 Zaista, kažem vam da neće proći ovaj naraštaj dok se sve to ne dogodi.
31 Nebo i zemlja će proći, ali riječi moje neće proći.
32 No o tome danu i tome satu ne zna nitko: ni anđeli koji su na nebu, ni Sin, nego samo Otac.
33 Pazite, bdijte i molite: jer ne znate kada je vrijeme.
34 Jer Sin čovječji je kao čovjek koji polazeći na dalek put ostavi svoju kuću i preda vlast svojim slugama, svakomu njegov posao, a vrataru zapovjedi da bdije.
35 Bdijte, stoga, jer ne znate kada gospodar kuće dolazi, uvečer ili u ponoć, u doba kada se glasaju pijetli ili ujutro:
36 da se ne bi iznenada vratio i našao vas gdje spavate.
37 I to što kažem vama, kažem svima: Bdijte!”

14
1 Nakon dva dana bijaše blagdan Pashe i beskvasna kruha; i tražili su glavari svećenički i pismoznanci kako da ga na prijevaru zgrabe i ubiju,
2 ali rekoše: “Ne na blagdan, da ne nastane pobuna naroda.”
3 Kada je on u Betaniji sjedio za stolom u kući Šimuna Gubavca, dođe neka žena s alabastrenom posudom prave skupocjene nardove pomasti i razbije alabastrenu posudu te mu je izli na glavu.
4 A bijaše tamo nekih koji međusobno negodovahu, i rekoše: “Čemu to rasipanje pomasti?
5 Jer mogla se prodati za više od tri stotine denara i to dati siromasima.” I mrmljahu protiv nje.
6 I reče Isus: “Pustite je; što je gnjavite? Dobro djelo je učinila na meni.
7 Jer siromahe imate svagda uza se i možete im dobro činiti kada god hoćete, ali mene nemate svagda.
8 Što je mogla, učinila je: unaprijed mi je došla pomazati tijelo za ukop.
9 Zaista, kažem vam: Gdje god se bude propovijedalo ovo evanđelje, po svemu svijetu, pripovijedat će se i ovo što je ona učinila; u spomen na nju.”
10 A Juda Iskariotski, jedan od Dvanaestorice, ode svećeničkim glavarima da im ga preda.
11 Oni se, kada to čuše, obradovaše i obećaše mu dati novac. I tražio je prigodu da ga preda.
12 Prvoga dana beskvasnoga kruha, kada su klali pashu, rekoše mu njegovi učenici: “Gdje hoćeš da ti odemo pripraviti da jedeš pashu?”
13 I posla on svoja dva učenika, rekavši im: “Pođite u grad i srest će vas čovjek koji nosi vrč s vodom. Slijedite ga
14 i gdje god on uđe, recite domaćinu te kuće: “Učitelj pita: ‘Gdje je gostinjska soba u kojoj ću jesti pashu sa svojim učenicima?’
15 On će vam pokazati veliku namještenu i pripravljenu prostoriju na katu: ondje nam priredite.”
16 I odoše njegovi učenici, uđoše u grad i nađoše onako kako im je bio rekao te prirediše pashu.
17 I dođe on uvečer s Dvanaestoricom.
18 I dok su sjedili i jeli, Isus reče: “Zaista, kažem vam: Jedan će me od vas, koji sa mnom jede, izdati.”
19 Oni se ražalostiše i stadoše mu jedan po jedan govoriti: “Neću valjda ja?” I drugi reče: “Neću valjda ja?”
20 I odgovori im on te reče: “Jedan od Dvanaestorice, onaj koji umače sa mnom u zdjelu.
21 Sin čovječji, doduše, odlazi kao što je o njemu pisano: ali jao onomu čovjeku po kojemu se predaje Sina čovječjega! Bolje bi bilo tome čovjeku da se nije ni rodio.”
22 Dok su jeli, uze Isus kruh i blagoslovi, i razlomi te im ga dade govoreći: “Uzmite, jedite; ovo je moje tijelo.”
23 Zatim uze čašu, zahvali i dade im je: i svi su iz nje pili.
24 I reče im: “Ovo je moja krv, krv novoga saveza, koja se prolijeva za mnoge.
25 Zaista, kažem vam: Ne, neću više piti od trsova ploda sve do onoga dana kada ću ga, novoga, piti u kraljevstvu Božjem.”
26 Otpjevavši hvalospjev, uputiše se na Maslinsku goru.
27 I reče im Isus: “Svi ćete se još ove noći sablazniti zbog mene; jer je pisano: ‘Udarit ću pastira i ovce će se razbježati.’
28 Ali nakon što uskrsnem, poći ću pred vama u Galileju.”
29 No Petar mu reče: “Ako se i svi sablazne, ja se neću.”
30 I reče mu Isus: “Zaista, kažem ti: Danas, upravo ove noći, prije negoli se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zanijekati.”
31 Ali on je još žešće govorio: “Ako treba da umrem s tobom, nipošto te neću zanijekati.” Tako su govorili svi.
32 Kada su došli do mjesta koje se zvalo Getsemani, reče on svojim učenicima: “Sjedite ovdje dok se ja pomolim.”
33 I povede sa sobom Petra i Jakova i Ivana te ga poče obuzimati užas i tjeskoba;
34 i reče im: “Duša mi je do smrti žalosna; ostanite ovdje i bdijte.”
35 I ode on malo naprijed i sruši se na zemlju; i pomoli se da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas.
36 I reče: “Abba, Oče, tebi je sve moguće; otkloni od mene ovu čašu: ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti.”
37 I dođe i nađe ih pozaspale pa reče Petru: “Šimune, spavaš? Nisi li mogao probdjeti jedan sat?
38 Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, ali je tijelo slabo.”
39 I ponovno ode te se pomoli govoreći iste riječi.
40 Vrativši se, opet ih nađe pozaspale (jer im oči bijahu otežale), i nisu znali što bi mu odgovorili.
41 Dođe i treći put, i reče im: “Spavajte samo sada i počivajte: dosta je; došao je trenutak. Evo, Sin čovječji se predaje u ruke grešnikâ.
42 Ustanite; pođimo. Evo, približio se onaj koji me predaje.”
43 I odmah, dok je on još govorio, dođe Juda, jedan od Dvanaestorice, i s njim silna svjetina s mačevima i toljagama, od svećeničkih glavara i pismoznanaca i starješina.
44 A njegov im izdajnik bijaše dao znak, rekavši: “Onaj kojega poljubim jest taj; uhvatite ga i oprezno odvedite.”
45 I, čim je došao, pristupi on k njemu i reče: “Učitelju, učitelju”; i poljubi ga.
46 I staviše oni ruke na nj i uhvatiše ga.
47 A jedan od onih koji ondje stajahu izvuče mač i udari slugu velikoga svećenika te mu odsiječe uho.
48 I odgovori Isus i reče im: “Zar ste kao na razbojnika izišli s mačevima i s toljagama da me uhvatite?
49 Danomice sam bio s vama u Hramu poučavajući i niste me uhvatili; no moraju se ispuniti Pisma.”
50 I napustiše ga svi i pobjegoše.
51 A neki je mladić išao za njim ogrnut samo plahtom po golu tijelu; i dohvatiše ga momci,
52 ali on ostavi plahtu i gol im pobježe.
53 I odvedoše Isusa k velikom svećeniku; a kod njega već bijahu okupljeni svi svećenički glavari i starješine i pismoznanci.
54 I išao je Petar za njim izdaleka, sve do u dvor velikog svećenika; i sjede on sa slugama i grijaše se kraj vatre.
55 A svećenički glavari i sve Vijeće tražili su svjedočanstvo protiv Isusa da ga pogube, ali ne nađoše.
56 Mnogi su, naime, lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva nisu slagala.
57 I ustadoše neki i posvjedočiše lažno protiv njega, rekavši:
58 “Čuli smo ga govoriti: ‘Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni.’ ”
59 Ali ni tako im se nije slagalo svjedočanstvo.
60 Nato veliki svećenik stade na sredinu i upita Isusa: “Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?”
61 No on je šutio i ništa nije odgovorio. Ponovno ga veliki svećenik upita, i reče mu: “Jesi li ti Krist, Sin Blagoslovljenoga?”
62 I reče Isus: “Ja jesam; i vidjet ćete Sina čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi u oblacima nebeskim.”
63 Tada veliki svećenik razdera svoje halje i reče: “Što nam još trebaju svjedoci?
64 Čuli ste hulu. Što mislite?” I presudiše svi da zaslužuje smrt.
65 Tada neki počeše pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći mu: “Proreci.” I sluge ga pljuskahu.
66 Dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna od mladih sluškinja velikog svećenika.
67 Vidjevši Petra gdje se grije, zagleda se ona u njega i reče: “I ti si bio s Nazarećaninom Isusom.”
68 No on zanijeka, rekavši: “Ne znam niti razumijem što govoriš.” I iziđe on van u predvorje; i oglasi se pijetao.
69 Kada ga djevojka opet ugleda, poče ona govoriti nazočnima: “Ovaj je jedan od njih.”
70 I zanijeka on ponovno. Malo kasnije nazočni ponovno rekoše Petru: “Uistinu si ti jedan od njih; jer Galilejac si, i govor ti je takav.”
71 No on poče kleti i zaklinjati se, rekavši: “Ne poznajem čovjeka o kome govorite.”
72 I oglasi se pijetao po drugi put. I prisjeti se Petar riječi koju mu reče Isus: “Prije negoli se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zanijekati.” Kada se toga prisjetio, zaplaka.

15
1 I održaše svećenički glavari odmah ujutro vijećanje zajedno sa starješinama i pismoznancima i svim Vijećem te svezaše Isusa, odvedoše ga i predadoše Pilatu.
2 I upita ga Pilat: “Ti si Kralj Židova?” I odgovori on, rekavši mu: “To ti kažeš.”
3 I optuživahu ga svećenički glavari za mnogo toga, ali on ništa ne odgovori.
4 I upita ga Pilat ponovno, rekavši: “Ništa ne odgovaraš? Gle koliko toga svjedoče protiv tebe.”
5 Ali Isus više ništa ne odgovori, tako da se Pilat čudio.
6 A za taj im je blagdan puštao jednoga uznika, kojega bi god zaiskali.
7 A jedan, koji se zvao Baraba, bijaše okovan zajedno s pobunjenicima koji su u buni počinili umorstvo.
8 I poče svjetina glasno vičući iskati od njega da učini ono što im je uvijek činio.
9 No Pilat im odgovori, rekavši: “Želite li da vam pustim Kralja Židovâ?”
10 Jer je znao da su mu ga svećenički glavari predali zbog zavisti.
11 Ali svećenički glavari potakoše svjetinu neka zatraži da im radije pusti Barabu.
12 I reče im Pilat ponovno: “Što onda hoćete da učinim ovome kojega nazivate Kraljem Židova?”
13 I povikaše oni opet: “Razapni ga!”
14 Tada im Pilat reče: “Zašto, što je zlo učinio?” A oni još jače povikaše: “Razapni ga!”
15 Stoga im Pilat, htijući udovoljiti svjetini, pusti Barabu, a Isusa, nakon što ga izbičeva, preda da ga razapnu.
16 I uvedoše ga vojnici u dvoranu, to jest u pretorij, i sazvaše cijelu četu.
17 I ogrnuše ga grimizom, spletoše vijenac od trnja, staviše mu ga oko glave
18 i stadoše ga pozdravljati: “Zdravo, Kralju Židova!”
19 I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu ga i klanjahu mu se prigibajući svoja koljena.
20 Kada su mu se izrugali, svukoše grimiz s njega i navukoše mu njegovu odjeću te ga izvedoše da ga razapnu.
21 I prisiliše nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da ponese njegov križ.
22 I dovedoše ga na mjesto Golgotu, što prevedeno znači: Lubanjsko mjesto.
23 I dadoše mu piti vino pomiješano sa smirnom, no on ga ne uze.
24 Razapevši ga, razdijeliše njegove halje bacivši kocku za njih, što će tko uzeti.
25 A bijaše treći sat, i razapeše ga.
26 I bijaše napisan natpis s njegovom krivicom: KRALJ ŽIDOVA.
27 Zajedno s njim razapeše dvojicu razbojnika; jednoga njemu zdesna, a drugoga slijeva.
28 I ispuni se redak Pisma koji kaže: “U bezakonike bî ubrojen.”
29 I pogrđivahu ga prolaznici klimajući glavama i govoreći: “Aha, ti koji razvaljuješ Hram i u tri dana ga sagradiš.
30 Spasi sâm sebe i siđi s križa.”
31 Slično su i svećenički glavari, rugajući se zajedno s pismoznancima, međusobno govorili: “Druge je spasio, sebe ne može spasiti.
32 Krist, Kralj Izraelov; neka sada siđe s križa da vidimo i povjerujemo.” A rugahu mu se i oni koji bijahu razapeti s njim.
33 A kada je došao šesti sat, nastade tama po svoj zemlji do devetoga sata.
34 U deveti sat povika Isus jakim glasom: “Eloi, Eloi, lama sabahtani?!” što prevedeno znači: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”
35 Neki koji stajahu ondje, kada to čuše, rekoše: “Gle, Iliju doziva.”
36 Tada otrča jedan i natopi spužvu octom, natakne je na trsku i dade mu piti, rekavši: “Pustite da vidimo hoće li ga Ilija doći skinuti.”
37 I povika Isus jakim glasom i predade duh.
38 I razdera se hramski zastor nadvoje, odozgor do dolje.
39 A kada stotnik, koji stajaše sučelice njemu, vidje da je tako povikao i predao duh, reče: “Uistinu, ovaj čovjek bijaše Sin Božji.”
40 Bijahu ondje i žene i gledahu to izdaleka. Među njima bijaše Marija Magdalena, i Marija, majka Jakova Mlađega i Jose, i Saloma,
41 koje su ga pratile kada je bio u Galileji i posluživale mu, i mnoge druge koje su uzašle s njim u Jeruzalem.
42 A kada je došla večer, budući da je bila Priprava, to jest dan uoči Subote,
43 dođe Josip iz Arimateje, ugledni vijećnik, koji je i sâm iščekivao kraljevstvo Božje, te odvažno uđe k Pilatu i zaiska Isusovo tijelo.
44 Pilat se začudio što je Isus već mrtav pa pozva stotnika i upita ga je li već dugo otkako je on mrtav.
45 Kada je to saznao od stotnika, dade tijelo Josipu.
46 I kupi on fino platno, skine ga, umota ga u platno i položi u grobnicu koja bijaše izdubena u stijeni; i dokotrlja kamen na vrata grobnice.
47 A Marija Magdalena i Josina majka Marija gledahu kamo ga polažu.

16
1 Po svršetku Subote, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupiše miomirise da ga odu pomazati.
2 I vrlo rano prvoga dana u tjednu, za izlaska sunca, dođoše one do grobnice.
3 I rekoše jedna drugoj: “Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnice?”
4 Kada pogledaše, vidješe da je kamen već otkotrljan; a bijaše nadasve velik.
5 Ušavši u grobnicu, ugledaše nekoga mladića odjevena u dugu bijelu opravu gdje sjedi zdesna; i bijahu silno prestrašene.
6 I reče im on: “Ne bojte se. Isusa tražite? Raspetoga Nazarećanina? Uskrsnuo je; nije ovdje: evo mjesta gdje su ga položili.
7 Nego, idite recite njegovim učenicima i Petru da on ide pred vama u Galileju: ondje ćete ga vidjeti, kao što vam je rekao.”
8 I iziđoše one žurno i pobjegoše od grobnice, jer drhtahu i bijahu zapanjene; i nikome ništa ne rekoše, jer se bojahu.
9 Uskrsnuvši, dakle, rano prvoga dana u tjednu, Isus se najprije ukazao Mariji Magdaleni, iz koje je bio izagnao sedam zloduhova.
10 Ona je otišla i javila to onima koji bijahu s njim, tužnima i zaplakanima.
11 A oni, čuvši da je on živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše.
12 Nakon toga se ukazao u drugome obličju dvojici od njih dok su išli na selo.
13 I dođoše oni i dojaviše to ostalima, ali oni ni njima ne povjerovaše.
14 Na posljetku se ukaza Jedanaestorici dok su bili oko stola, i prekori ih za njihovu nevjeru i okorjelost srca, zato što nisu povjerovali onima koji su ga vidjeli nakon što je uskrsnuo.
15 I reče im: “Idite u sav svijet i propovijedajte evanđelje svakome stvorenju.
16 Onaj tko povjeruje i krsti se, bit će spašen; no onaj tko ne povjeruje, bit će osuđen.
17 A ova će znamenja pratiti one koji vjeruju: u moje ime će zloduhe izgoniti, novim će jezicima govoriti,
18 zmije će podizati i ako što smrtonosno popiju, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati i bit će im dobro.”
19 Nakon što im Gospodin to reče, bî uzet u nebo i sjede zdesna Bogu.
20 Oni pak odoše i posvuda propovijedahu; a Gospodin je surađivao s njima i potvrđivao Riječ popratnim znamenjima. Amen.


Koristimo kolačiće

Kolačiće (eng. cookies) koristimo kako bismo Vam pružili što bolje korisničko iskustvo, prikaz sustava navigacije, funkcionalnosti upravljanja košaricom i sl...
Također koristimo i Google Analytics koji sam kao i mnoge druge stranice također koriste kolačiće.

Nastavkom korištenja stranica slažete se da možemo postavljati ove vrste kolačića na vašem uređaju/računalu.

U redu Izbriši kolačiće