01 Evanđelje po Mateju

Evanđelje po Mateju

1
1 Knjiga naraštajâ Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova.
2 Od Abrahama se rodio Izak; od Izaka se rodio Jakov; od Jakova se rodio Juda i njegova braća.
3 Judi je Tamara rodila Faresa i Zeraha. Od Faresa se rodio Esrom; od Esroma se rodio Aram;
4 od Arama se rodio Aminadab; od Aminadaba se rodio Naason; od Naasona se rodio Salmon.
5 Salmonu je Rahaba rodila Boaza; Boazu je Ruta rodila Obeda; od Obeda se rodio Jesej;
6 od Jeseja se rodio kralj David. Kralju Davidu je Urijina bivša žena rodila Salomona.
7 Od Salomona se rodio Roboam; od Roboama se rodio Abija; od Abije se rodio Asa;
8 od Ase se rodio Jozafat; od Jozafata se rodio Joram; od Jorama se rodio Osija;
9 od Osije se rodio Joatam; od Joatama se rodio Ahaz; od Ahaza se rodio Ezekija;
10 od Ezekije se rodio Manasija; od Manasije se rodio Amon; od Amona se rodio Josija.
11 Od Josije se, za progonstva u Babilon, rodio Jehonija i njegova braća.
12 Poslije progonstva u Babilon od Jehonije se rodio Salatiel; od Salatiela se rodio Zorobabel;
13 od Zorobabela se rodio Abijud; od Abijuda se rodio Elijakim; od Elijakima se rodio Azor.
14 Od Azora se rodio Sadok; od Sadoka se rodio Ahim; od Ahima se rodio Elijud;
15 od Elijuda se rodio Eleazar; od Eleazara se rodio Matan; od Matana se rodio Jakov.
16 Od Jakova se rodio Josip, muž Marije od koje se rodio Isus kojega se naziva Krist.
17 Svega, dakle, četrnaest naraštaja od Abrahama do Davida; i od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; i od progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja.
18 A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako: Kada je njegova majka Marija bila zaručena za Josipa, prije negoli se sastadoše, nađe se ona trudna od Duha Svetoga.
19 A Josip, muž njezin, bijaše pravedan čovjek i ne htjede je javno osramotiti, nego je naumi potajno otpustiti.
20 Ali dok je on o tome promišljao, gle, anđeo Gospodinov mu se ukaza u snu, rekavši: “Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju, jer to što je u njoj začeto, od Duha je Svetoga.
21 Ona će roditi sina i ti ćeš ga nazvati imenom ISUS, jer će on spasiti svoj narod od grijeha njihovih.”
22 A sve se to dogodilo da se ispuni ono što Gospodin bijaše rekao po proroku:
23 “Evo, djevica će začeti i roditi sina; i oni će ga nazvati imenom Emanuel”, što u prijevodu znači: Bog s nama.
24 Probudivši se od sna, Josip učini kako mu je anđeo Gospodinov zapovjedio i uze k sebi svoju ženu.
25 I ne upozna je sve dok nije rodila svoga prvorođenoga sina: i dade mu ime ISUS.

2
1 A kada se Isus rodio u Betlehemu judejskome, u dane kralja Heroda, gle, stigoše u Jeruzalem mudraci s istoka,
2 rekavši: “Gdje je taj novorođeni Kralj Židovâ? jer vidjesmo njegovu zvijezdu na istoku i dođosmo mu se pokloniti.”
3 Kada je to čuo kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njim.
4 Okupivši sve svećeničke glavare i narodne pismoznance, zahtijevaše od njih gdje se Krist treba roditi.
5 Oni mu rekoše: “U Betlehemu judejskom; jer ovako je napisano po proroku:
6 ‘A ti, Betleheme, u zemlji Judinoj, nipošto nisi najmanji među knezovima Judinim, jer će iz tebe izići Vladar koji će voditi moj narod, Izrael.’ ”
7 Tada Herod potajno dozva mudrace i pomno ih ispita u koje se vrijeme pojavila zvijezda.
8 I posla ih u Betlehem, rekavši: “Idite i pomno se raspitajte za dijete; a kada ga nađete, dojavite mi, da mu se i ja dođem pokloniti.”
9 A oni, kada čuše kralja, odoše; i gle, zvijezda koju vidješe na istoku išla je pred njima sve dok nije stigla i zaustavila se nad mjestom gdje bijaše dijete.
10 Vidjevši zvijezdu, obradovaše se nadasve velikom radošću.
11 I, ušavši u kuću, ugledaše dijete s Marijom, majkom njegovom, te padoše ničice i pokloniše mu se. A kada su otvorili svoje riznice, priniješe mu darove: zlato, i tamjan, i smirnu.
12 Upozoreni od Boga u snu da se ne vraćaju Herodu, odoše drugim putem u svoju zemlju.
13 A kada su oni otišli, gle, anđeo se Gospodinov ukaza Josipu u snu, rekavši: “Ustani, uzmi dijete i njegovu majku i bježi u Egipat; i budi ondje dok ti ne kažem, jer će Herod tražiti dijete da ga ubije.”
14 On ustade, uze noću sa sobom dijete i njegovu majku te otputova u Egipat.
15 I bijaše ondje do Herodove smrti; da se ispuni ono što Gospodin bijaše rekao po proroku: “Iz Egipta dozvah sina svojega.”
16 Tada se Herod, vidjevši da su ga mudraci izvrgli ruglu, silno razgnjevi i posla poubijati svu djecu u Betlehemu i po svoj njegovoj okolici, od dvije godine starosti i niže, prema vremenu za koje se pomno raspitao od mudracâ.
17 Tada se ispunilo ono što bijaše rečeno po proroku Jeremiji:
18 “Glas u Rami čuje se, naricanje, plač i veliko oplakivanje: Rahela plače za svojom djecom i neće se utješiti, jer ih više nema.”
19 Ali kada je Herod umro, gle, anđeo se Gospodinov ukaza u snu Josipu u Egiptu,
20 rekavši: “Ustani, uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju Izraelovu; jer su pomrli oni koji su tražili djetetov život.”
21 I ustade on, uze dijete i njegovu majku te dođe u zemlju Izraelovu.
22 Ali kada čû da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, poboja se poći onamo; stoga se, upućen od Boga u snu, povuče u galilejske krajeve.
23 Dođe i nastani se u gradu zvanom Nazaret; da se ispuni ono što bijaše rečeno po prorocima: “Bit će nazvan Nazarećaninom.”

3
1 U one dane došao je Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji
2 i govoreći: “Pokajte se, jer približilo se kraljevstvo nebesko.”
3 Jer to je onaj o kome je govorio prorok Izaija, rekavši: “Glas jednoga viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite staze njegove!”
4 Sâm Ivan imao je opravu od devine dlake i kožnati pojas oko svojih bokova, a hranom mu bijahu skakavci i divlji med.
5 Tada je izlazio k njemu Jeruzalem, i sva Judeja i sve područje oko Jordana.
6 I krstio ih je u Jordanu, dok su oni ispovijedali svoje grijehe.
7 A kada on vidje mnoge od farizeja i saduceja gdje mu dolaze na krštenje, reče im: “Naraštaju zmija otrovnica, tko li vas je upozorio da bježite od srdžbe što dolazi?
8 Rodite, dakle, plodove dostojne pokajanja;
9 i ne pomišljajte govoriti u sebi: ‘Imamo Abrahama za oca’; jer, kažem vam da Bog može od ovoga kamenja podići djecu Abrahamu.
10 Već je sjekira položena na korijen stablima: stoga se svako stablo koje ne donosi dobar plod siječe i u oganj baca.
11 Ja vas, ustvari, krstim vodom na pokajanje, ali onaj koji dolazi poslije mene moćniji je od mene. Njemu ja nisam dostojan ponijeti obuću: on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem;
12 on kome je vijača u ruci. I pročistit će gumno svoje i skupiti žito svoje u žitnicu, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim.”
13 Tada Isus dođe iz Galileje na Jordan k Ivanu da ga on krsti.
14 No Ivan mu zabrani, rekavši: “Ja trebam da ti mene krstiš, a ti dolaziš k meni?”
15 I odgovori mu Isus, rekavši: “Pusti neka sada bude tako; jer dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost.” Tada mu on dopusti.
16 A Isus, kada bijaše kršten, smjesta iziđe iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa i vidje on Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj.
17 I gle, glas s neba reče: “Ovo je moj ljubljeni Sin, u njemu mi je zadovoljstvo.”

4
1 Tada Duh odvede Isusa u pustaru da ga iskuša đavao.
2 A kada je postio četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje.
3 I pristupi mu napasnik i reče: “Ako si ti Sin Božji, zapovijedi da ovo kamenje postane kruhom.”
4 Ali on odgovori i reče: “Pisano je: ‘Neće čovjek živjeti samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.’ ”
5 Tada ga đavao povede u sveti grad; i postavi ga na vrh Hrama
6 i reče mu: “Ako si ti Sin Božji, baci se dolje; jer je pisano: ‘On će anđelima svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te svojim oni nositi da se nogom ne spotakneš o kamen.’ ”
7 Reče mu Isus: “Također je pisano: ‘Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega.’ ”
8 Ponovno ga povede đavao, na goru vrlo visoku, i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu;
9 i reče mu: “Sve ću ti to dati ako padneš ničice i pokloniš mi se.”
10 Tada mu Isus reče: “Odlazi, Sotono; jer je pisano: ‘Gospodinu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinom služi.’ ”
11 Tada ga ostavi đavao; i gle, pristupiše anđeli i služahu mu.
12 A kada je Isus dočuo da je Ivan bačen u tamnicu, povuče se on u Galileju
13 te, napustivši Nazaret, dođe i nastani se u Kapernaumu, koji je na obali mora, na području Zabulona i Neftalijevaca;
14 da se ispuni ono što bijaše izrečeno po proroku Izaiji:
15 “Zemlja Zabulunova, i zemlja Neftalijevaca, pokraj puta morskoga, s onu stranu Jordana, Galileja poganska;
16 narod koji je sjedio u tami, svjetlo vidje veliko; i onima koji su prebivali u zemlji i sjeni smrti, svjetlo je osvanulo.”
17 Otada poče Isus propovijedati i govoriti: “Pokajte se: jer približilo se kraljevstvo nebesko.”
18 Prolazeći kraj Galilejskoga mora, ugleda Isus dva brata, Šimuna zvanog Petar i njegova brata Andriju, gdje bacaju mrežu u more; jer bijahu ribari.
19 I reče im: “Dođite za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi.”
20 Oni smjesta ostaviše svoje mreže i pođoše za njim.
21 Odlazeći odande, ugleda on druga dva brata, Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana, gdje u lađi sa svojim ocem Zebedejem krpaju svoje mreže; i njih pozva.
22 I oni odmah ostaviše lađu i svoga oca te pođoše za njim.
23 I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući u njihovim sinagogama i propovijedajući evanđelje kraljevstva i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu.24 I proširi se glas o njemu svom Sirijom. I dovodili su mu sve one koji su bolovali od različitih bolesti i bili pritisnuti patnjama, i opsjednute zlodusima, i mjesečare, i uzete, i on ih je ozdravljivao.
25 Za njim je išlo veliko mnoštvo iz Galileje, i iz Dekapola, i iz Jeruzalema, i iz Judeje, i s one strane Jordana.

5
1 Vidjevši mnoštvo, uzađe on na goru; i, kada je sjeo, pristupiše mu njegovi učenici.
2 I otvori on usta te ih poučavaše govoreći:
3 “Blagoslovljeni su siromašni u duhu: jer njihovo je kraljevstvo nebesko.
4 Blagoslovljeni su oni koji tuguju: jer će oni biti utješeni.
5 Blagoslovljeni su krotki: jer će oni zemlju baštiniti.
6 Blagoslovljeni su gladni i žedni pravednosti: jer će se oni nasititi.
7 Blagoslovljeni su milosrdni: jer će oni zadobiti milosrđe.
8 Blagoslovljeni su oni koji su čista srca: jer će oni Boga gledati.
9 Blagoslovljeni su mirotvorci: jer će se oni nazivati sinovima Božjim.
10 Blagoslovljeni su oni koji su progonjeni zbog pravednosti: jer njihovo je kraljevstvo nebesko.
11 Blagoslovljeni ste vi kada vas ljudi zbog mene budu grdili i progonili te, lažući svakojake zle riječi, protiv vas govorili.
12 Radujte se i kličite, jer velika je plaća vaša u nebu: jer progonili su tako i proroke prije vas.
13 “Vi ste sol zemlje: ali ako je sol izgubila okus, čime će se ona osoliti? Više nije dobra ni za što, osim da se izbaci i da ljudi po njoj gaze.
14 Vi ste svjetlo svijeta. Ne može se sakriti grad koji leži na gori.
15 Ne pale svjetiljku da je stave pod posudu, nego na njezino postolje, i ona svijetli svima koji su u kući.
16 Tako neka vaše svjetlo svijetli pred ljudima da oni vide vaša dobra djela i proslavljaju Oca vašega, koji je na nebu.
17 “Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon, ili Proroke: nisam došao ukinuti, nego ispuniti.
18 Jer, zaista, kažem vam: Dok ne prođe nebo i zemlja, ni najmanje slovo, ni jedna crtica, neće nestati iz Zakona dok se sve ne ispuni.
19 Tko god, dakle, prekrši jednu od tih najmanjih zapovijedi i tako naučava ljude, zvat će se najmanjim u kraljevstvu nebeskom; no tko god ih bude vršio i naučavao, zvat će se velikim u kraljevstvu nebeskom.
20 Jer, kažem vam: Ne bude li vaša pravednost veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, nipošto nećete ući u kraljevstvo nebesko.
21 “Čuli ste da je po starima rečeno: ‘Ne ubij; i tko god ubije bit će podvrgnut osudi.’
22 Ali ja vam kažem da će svaki koji se bez razloga srdi na svoga brata biti podvrgnut osudi; a tko god svome bratu kaže: ‘Raka’, bit će podvrgnut Vijeću; a tko god kaže: ‘Luđače’, bit će podvrgnut paklu ognjenome.”
23 Ako, dakle, prinosiš svoj dar na žrtveniku i sjetiš se ondje da tvoj brat ima nešto protiv tebe,
24 ostavi svoj dar ondje pred žrtvenikom i idi se najprije izmiriti s bratom; tada dođi i prinesi svoj dar.
25 Nagodi se brzo sa svojim protivnikom, dok si još s njime na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac te preda tamničaru pa budeš bačen u tamnicu.
26 Zaista, kažem ti, nipošto nećeš izići odande dok ne isplatiš i posljednji novčić.
27 “Čuli ste da je po starima rečeno: ‘Ne čini preljub!’
28 Ali ja vam kažem da je svaki koji s požudom pogleda ženu, u svome srcu već učinio preljub s njom.
29 Ako te tvoje desno oko sablažnjava, iščupaj ga i baci od sebe: jer ti je bolje da propadne jedan od tvojih udova negoli da cijelo tvoje tijelo bude bačeno u pakao.
30 I ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe: jer ti je bolje da propadne jedan od tvojih udova negoli da cijelo tvoje tijelo bude bačeno u pakao.
31 Rečeno je: ‘Tko god otpusti svoju ženu neka joj dade otpusni spis’.
32 Ali ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu, osim zbog bludništva, navodi je na preljub; i tko god se otpuštenom ženi, čini preljub.
33 “Još ste čuli da je po starima rečeno: ‘Nemoj se krivo zaklinjati, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve’.
34 Ali ja vam kažem: Nemojte se uopće zaklinjati: ni nebom, jer je prijestolje Božje;
35 ni zemljom, jer je podnožje njegovim nogama; ni Jeruzalemom, jer je grad velikoga Kralja.
36 Ni glavom se svojom ne zaklinji, jer ni jednu vlas ne možeš učiniti bijelom ili crnom.
37 Nego, neka vaša riječ bude: ‘Da, da; ne, ne’; jer što je više od toga, od zla je.
38 “Čuli ste da je rečeno: ‘Oko za oko, zub za zub’.
39 Ali ja vam kažem: Ne opirite se zlotvoru; nego, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.
40 A onome tko bi se htio s tobom parničiti i oduzeti ti košulju, prepusti i svoj ogrtač.
41 I ako te tko prisili da ideš s njim jednu milju, idi s njim dvije.
42 Onomu tko od tebe ište, daj; i nemoj se odvratiti od onoga tko želi od tebe pozajmiti.
43 “Čuli ste da je rečeno: ‘Ljubi svoga bližnjega i mrzi neprijatelja svojega’.
44 Ali ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje, blagoslivljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze i molite za one koji vas zlostavljaju i progone,
45 da budete djeca Oca svojega, koji je u nebu: jer on daje da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima i šalje kišu na pravedne i nepravedne.
46 Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakvu plaću imate? Ne čine li to isto i carinici?
47 I ako pozdravljate samo svoju braću, što više negoli drugi činite? Ne čine li to isto i carinici?
48 Budite, stoga, savršeni kao što je savršen vaš Otac, koji je u nebu.”

6
1 “Pazite da svoju milostinju ne dijelite pred ljudima, da vas oni vide: inače nemate plaću od Oca vašega, koji je u nebu.
2 Stoga, kada dijeliš svoju milostinju, ne trubi pred sobom kao što to čine licemjeri u sinagogama i na ulicama da bi ih ljudi slavili. Zaista, kažem vam: Primili su oni svoju plaću.
3 A kada ti daješ milostinju, neka ti ne zna ljevica što čini desnica,
4 da tvoja milostinja bude u tajnosti; i Otac će ti tvoj, koji vidi u tajnosti, sâm javno uzvratiti.
5 “A kada se moliš, ne budi kao licemjeri: jer se oni vole moliti stojeći u sinagogama i na križanjima ulica da ih vide ljudi. Zaista, kažem vam: Primili su oni svoju plaću.
6 No ti, kada moliš, uđi u svoju sobu i, zatvorivši vrata, moli se svome Ocu koji je u tajnosti; i Otac će ti tvoj, koji vidi u tajnosti, javno uzvratiti.
7 Ali, kada se molite, ne ponavljajte isprazno kao što to čine pogani: jer misle da će zbog mnoštva riječi biti uslišani.
8 Ne budite poput njih; jer zna Otac vaš što vam treba, prije negoli ga zaištete.
9 “Vi se, dakle, molite ovako: ‘Oče naš, koji jesi na nebu, sveti se ime tvoje.
10 Neka dođe kraljevstvo tvoje. Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.
11 Kruh naš svagdanji daj nam danas.
12 I oprosti nam duge naše, kao što mi opraštamo dužnicima svojim.
13 I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla: jer tvoje je kraljevstvo, i sila, i slava, zauvijek. Amen.’
14 Jer ako vi oprostite ljudima njihove prijestupe, oprostit će i vama Otac vaš nebeski;
15 ali ako vi ne oprostite ljudima njihove prijestupe, ni Otac vaš neće oprostiti vaše prijestupe.
16 “A kada postite, ne budite smrknuti kao licemjeri: jer oni izobličuju svoja lica kako bi ljudima izgledali da poste. Zaista, kažem vam: Primili su svoju plaću.
17 A ti, kada postiš, namaži glavu uljem i umij lice:
18 da ne pokazuješ ljudima da postiš, nego svome Ocu, koji je u tajnosti; i Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, javno će te nagraditi.
19 “Ne sabirite sebi blago na zemlji, gdje moljac i hrđa nagrizaju i gdje kradljivci provaljuju i kradu;
20 nego sabirite sebi blago u nebu, gdje ni moljac ni hrđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne provaljuju ni ne kradu:
21 jer gdje vam je blago, ondje će biti i srce vaše.
22 Svjetiljka tijelu je oko; ako ti je, dakle, oko zdravo, sve tvoje tijelo bit će ispunjeno svjetlošću.
23 Ali ako ti je oko zlo, sve tvoje tijelo bit će ispunjeno tamom. Ako je, dakle, svjetlo koje je u tebi tama, kolika li je tek ta tama!
24 Nitko ne može služiti dvojici gospodara: jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu.
25 “Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za svoj život, što ćete jesti ili što ćete piti; ni za svoje tijelo, što ćete odjenuti. Nije li život više od jela i tijelo od odijela?
26 Pogledajte ptice nebeske: one ne siju, ne žanju ni ne sabiru u žitnice, i vaš ih nebeski Otac hrani. Niste li vi mnogo vredniji od njih?
27 Koji to od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat?
28 I zašto ste zabrinuti za odjeću? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu: ne muče se ni ne predu,
29 a kažem vam da ni Salomon u svoj svojoj slavi nije bio odjeven kao jedan od njih.
30 Stoga, ako travu poljsku, koja danas jest, a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li mnogo radije odjenuti vas, malovjerni?
31 Nemojte, dakle, biti zabrinuti, i govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se odjenuti?’
32 (jer sve to traže pogani) ta zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno.
33 Nego, tražite najprije kraljevstvo Božje i pravednost njegovu i sve će vam se to nadodati.
34 Ne budite, dakle, zabrinuti za sutra, jer će se sutra samo brinuti za svoje. Dosta je danu zla njegova.”

7
1 “Ne osuđujte da ne budete osuđeni.
2 Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni; i mjerom kojom mjerite, mjerit će vam se za uzvrat.
3 I zašto gledaš trun što je u oku brata tvojega, a u oku svome balvan ne opažaš?
4 Ili, kako ćeš reći svome bratu: ‘Dopusti da ti izvadim trun iz oka’, a gle, balvan je u tvom vlastitom oku?
5 Licemjeru, izbaci najprije balvan iz svoga oka pa ćeš onda jasno vidjeti izvaditi trun iz oka brata svojega.
6 Ne dajte psima ono što je sveto, niti svoje bisere bacajte pred svinje: da ga ne izgaze svojim nogama te se okrenu i razderu vas.
7 “Ištite i dat će vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvorit će vam se:
8 jer svaki koji ište, prima, i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca, otvorit će se.
9 Ili, ima li među vama čovjeka koji bi svome sinu, ako ga zaište kruha, dao kamen?
10 Ili, ako zaište ribu, hoće li mu zmiju dati?
11 Ako, dakle, vi, premda ste zli, znate davati dobre darove svojoj djeci, koliko li će više Otac vaš, koji je u nebu, dati dobra onima koji ga ištu?
12 “Stoga, sve što god želite da ljudi čine vama, jednako činite i vi njima: jer to je Zakon i Proroci.
13 Uđite na uska vrata; jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji na njih ulaze:
14 jer uska su vrata i tijesan je put koji vodi u život i malo ih je koji ih nalaze.
15 “Čuvajte se lažnih proroka, koji dolaze k vama u ovčjoj opravi, ali iznutra su grabežljivi vukovi.
16 Po njihovim plodovima ćete ih prepoznati. Beru li ljudi s trnja grožđe ili s čička smokve?
17 Tako svako dobro stablo rađa dobre plodove, a nevaljalo stablo rađa loše plodove.
18 Ne može dobro stablo roditi loše plodove, niti pak nevaljalo stablo može roditi dobre plodove.
19 Svako stablo koje ne rađa dobre plodove siječe se i u oganj baca.
20 Stoga ćete ih prepoznati po njihovim plodovima.
21 “Neće svaki onaj koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine’, ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je u nebu.
22 Mnogi će mi u onaj dan reći: ‘Gospodine, Gospodine, nismo li mi u tvoje ime prorokovali? i u tvoje ime zloduhe izgonili? i u tvoje ime mnoga čudesna djela činili?’
23 Tada ću im otvoreno reći: ‘Nikada vas nisam poznavao: Idite od mene, vi koji činite bezakonje.’
24 Stoga ću svakoga tko ove moje riječi sluša, i izvršava ih, usporediti s mudrim čovjekom koji svoju kuću sagradi na stijeni:
25 spusti se kiša, nadođu bujice, zapušu vjetrovi i udare na tu kuću i ona se ne sruši; jer je bila utemeljena na stijeni.
26 A tko god sluša ove moje riječi, a ne izvršava ih, bit će nalik ludu čovjeku koji svoju kuću sagradi na pijesku:
27 spusti se kiša, nadođu bujice, zapušu vjetrovi i udare na tu kuću i ona se sruši; i bijaše ruševina njezina golema.”
28 Kada je Isus dovršio to svoje izlaganje, mnoštvo ostade zaneseno njegovim naukom;
29 jer učio ih je kao onaj tko ima vlast, a ne kao pismoznanci.

8
1 Kada je on sišao s gore, za njim pođe veliko mnoštvo.
2 I gle, dođe neki gubavac i pokloni mu se, rekavši: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.”
3 I ispruži Isus ruku i dotakne ga, rekavši: “Hoću; budi čist!” I odmah bî očišćena njegova guba.
4 I reče mu Isus: “Pazi, nemoj nikome govoriti; nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi dar koji je zapovjedio Mojsije, njima za svjedočanstvo.”
5 A kada je Isus ušao u Kapernaum, priđe mu neki stotnik preklinjući ga,
6 i reče: “Gospodine, sluga mi leži u kući uzet i strašno se muči.”
7 I reče mu Isus: “Doći ću i izliječiti ga.”
8 Stotnik mu odgovori i reče: “Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod moj krov, nego samo reci riječ i ozdravljen će biti sluga moj.
9 Jer i ja, koji sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike; i reknem ovomu: ‘Idi’, i on ode, a drugomu: ‘Dođi’, i on dođe, i svome sluzi: ‘Učini to’, i on to učini.”
10 Čuvši to, Isus se zadivi te onima koji su ga slijedili reče: “Zaista, kažem vam: Ni u Izraelu ne nađoh toliku vjeru.
11 I kažem vam: Mnogi će doći s istoka i sa zapada i sjesti za stol s Abrahamom, i Izakom, i Jakovom, u kraljevstvu nebeskom.
12 Ali djeca kraljevstva će biti izbačena van u krajnju tamu: ondje će biti plač i škrgut zubī.”
13 I reče Isus stotniku: “Idi; i kako si vjerovao, tako neka ti bude.” I bî ozdravljen njegov sluga u taj isti sat.
14 Kada je Isus ušao u Petrovu kuću, ugleda njegovu punicu gdje leži u vrućici.
15 I dotakne joj ruku te nju napusti vrućica; i ustade ona te im posluživaše.
16 A kada je došla večer, dovedoše mu mnoge opsjednute zlodusima; i izagna on duhove svojom riječju i ozdravi sve one koji bijahu bolesni,
17 da se ispuni ono što bijaše rečeno po proroku Izaiji: “On sâm je slabosti naše uzeo i bolesti naše ponio.”
18 A kada Isus vidje veliko mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se ode na drugu stranu.
19 I dođe jedan pismoznanac i reče mu: “Učitelju, slijedit ću te kamo god ideš.”
20 I reče njemu Isus: “Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, ali Sin čovječji nema gdje glavu nasloniti.”
21 A jedan mu od njegovih učenika reče: “Gospodine, dopusti mi da najprije odem i pokopam svoga oca.”
22 No Isus mu reče: “Slijedi me; i pusti mrtve neka pokapaju svoje mrtvace.”
23 A kada je ušao u lađu, pođoše za njim njegovi učenici.
24 I gle, na moru nastade velika oluja, tako da je lađa bila preplavljena valovima; ali on bijaše zaspao.
25 I pristupiše mu njegovi učenici te ga probudiše govoreći: “Gospodine, spasi nas; ginemo.”
26 I reče im on: “Zašto ste plašljivi, malovjerni?” Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nastade velika tišina.
27 I zadiviše se ljudi, rekavši: “Kakav je to čovjek da mu se i vjetrovi i more pokoravaju!”
28 A kada je došao na drugu stranu, u pokrajinu Gergezenaca, iziđoše mu u susret dvojica opsjednuta zlodusima, koji izlažahu iz grobnica toliko nasilni da nitko nije mogao proći onim putem.
29 I gle, povikaše: “Što mi imamo s tobom, Isuse, Sine Božji? Zar si došao ovamo mučiti nas prije vremena?”
30 A podalje od njih paslo je krdo od mnogo svinja.
31 Stoga ga zlodusi zaklinjahu: “Ako nas istjeraš, dopusti nam da odemo u ono krdo svinja.”
32 I reče im on: “Idite.” A oni, kada iziđoše, odoše u krdo svinja; i gle, cijelo krdo svinja pojuri niz padinu u more i izginu u vodama.
33 A oni koji su ih pasli pobjegoše te odoše u grad i razglasiše sve, i ono što je snašlo opsjednute zlodusima.
34 I gle, sav grad iziđe u susret Isusu; a kada ga ugledaše, zamoliše ga da ode iz njihova kraja.

9
1 I uđe on u lađu, preplovi i dođe u svoj grad.
2 I gle, doniješe mu uzetoga, koji ležaše na postelji; a Isus, vidjevši njihovu vjeru, reče uzetomu: “Ohrabri se, sine, grijesi su ti tvoji oprošteni.”
3 I gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: “Ovaj huli.”
4 A Isus, znajući njihove misli, reče: “Zašto promišljate zlo u svojim srcima?
5 Jer, je li lakše reći: ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodaj’?
6 Ali znajte da Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe.” Tada reče uzetomu: “Ustani, uzmi svoju postelju i idi kući!”
7 I ustade on te ode svojoj kući.
8 Vidjevši to, mnoštvo se zadivi te dade slavu Bogu, koji je takvu vlast dao ljudima.
9 A kada je odlazio odande, ugleda Isus čovjeka koji se zvao Matej gdje sjedi u carinarnici; i reče mu: “Slijedi me!” I ustade on i pođe za njim.
10 I gle, dok Isus bijaše pri jelu u kući, dođoše mnogi carinici i grešnici te sjedoše za stol s njim i njegovim učenicima.
11 I vidješe to farizeji pa rekoše njegovim učenicima: “Zašto vaš Učitelj jede s carinicima i grešnicima?”
12 Ali im Isus, kada to čû, reče: “Ne trebaju liječnika zdravi, nego oni koji su bolesni.
13 Idite i naučite što znači ono: ‘Milosrđe hoću, a ne žrtvu’; jer nisam došao zvati pravednike, nego grešnike na pokajanje.”
14 Tada mu pristupiše Ivanovi učenici, rekavši: “Zašto mi i farizeji često postimo, a tvoji učenici ne poste?”
15 I reče im Isus: “Mogu li svatovi tugovati sve dok je s njima mladoženja? Ali doći će dani kada će im se uzeti mladoženja, tada će oni postiti.
16 Nitko ne stavlja zakrpu od nove tkanine na staru halju, jer se to čime je zakrpano otkine s halje i nastane još veći raspor.
17 Ni novo vino ne ulijevaju u stare mješine: inače se mješine raspuknu, vino prolije, a mješine propadnu; nego, novo vino ulijevaju u nove mješine i oboje se sačuva.”
18 Dok im je on to govorio, gle, dođe neki glavar i pokloni mu se, rekavši: “Kći mi je upravo umrla; ali dođi, stavi svoju ruku na nju i oživjet će.”
19 I ustade Isus te pođe za njim; i njegovi učenici.
20 I gle, neka žena koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja priđe odostraga i dotakne se ruba njegove halje,
21 jer reče u sebi: “Ako se samo dotaknem njegove halje, ozdravit ću.”
22 A Isus se okrene i, kada je ugleda, reče: “Ohrabri se, kćeri, vjera te tvoja ozdravila.” I bî žena ozdravljena od toga časa.
23 I uđe Isus u glavarovu kuću te ugleda svirače i bučno mnoštvo.
24 Reče im: “Odstupite; jer djevojka nije umrla, nego spava.” I podsmjehivahu mu se.
25 A kada je istjerao mnoštvo, uđe on, prihvati je za ruku i djevojka ustade.
26 I proširi se glas o tome po svemu onome kraju.
27 A kada je Isus odlazio odande slijedila su ga dva slijepca vičući i govoreći: “Smiluj nam se, Sine Davidov!”
28 A kada je ušao u kuću, pristupiše mu slijepci. I reče im Isus: “Vjerujete li da mogu to učiniti?” Rekoše mu oni: “Da, Gospodine.”
29 Tada im on dotakne oči govoreći: “Neka vam bude po vašoj vjeri.”
30 I otvoriše im se oči; a Isus im strogo zaprijeti, rekavši: “Pazite da to nitko ne dozna.”
31 Ali oni, kada odoše, razglasiše o njemu po svemu onome kraju.
32 I dok su oni izlazili, gle, dovedoše mu nijema čovjeka opsjednuta zloduhom.
33 A kada je zloduh bio izagnan, nijemi progovori. I čudilo se mnoštvo govoreći: “Nikada takvo što nije viđeno u Izraelu.”
34 Ali farizeji rekoše: “Po poglavaru zloduhâ izgoni zloduhe.”
35 I obilazio je Isus sve gradove i sela poučavajući u njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje kraljevstva i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu.
36 Ali kada vidje mnoštvo, sažali se nad njima, jer bijahu iscrpljeni i raspršeni kao ovce bez pastira.
37 Tada reče svojim učenicima: “Žetva je uistinu obilna, ali je radnika malo.
38 Molite, stoga, Gospodara žetve, da pošalje radnike u svoju žetvu.”

10
1 Dozvavši k sebi dvanaestoricu svojih učenika, dade im vlast nad nečistim duhovima, da ih izgone, i da liječe svaku vrst bolesti i svaku vrst nemoći.
2 A imena dvanaestorice apostola su ova: prvi je Šimun, koji se zove Petar, i Andrija, brat njegov; Jakov, sin Zebedejev, i Ivan, brat njegov;
3 Filip i Bartolomej; Toma i Matej, carinik; Jakov, sin Alfejev, i Lebej zvani Tadej;
4 Šimun Kanaanićanin i Juda Iskariot, koji ga je i izdao.
5 Tu dvanaestoricu posla Isus, i zapovjedi im: “Putem poganâ nemojte hoditi i ni u koji grad Samarijanaca nemojte ulaziti:
6 nego idite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova.
7 I, dok idete, propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko.’
8 Bolesne liječite, gubave čistite, mrtve podižite, zloduhe izgonite: besplatno ste primili, besplatno dajte.
9 Ne pribavljajte zlato, ni srebro, ni mjed u svoje pojase,
10 ni torbu za svoj put, ni dvije halje, ni obuću, ni štapove: jer vrijedan je radnik hrane svoje.
11 I u koji god grad ili selo uđete, ispitajte tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete odande.
12 A kada ulazite u koju kuću, pozdravite je.
13 Bude li kuća dostojna, neka vaš mir dođe na nju; ne bude li dostojna, neka se vaš mir k vama vrati.
14 Ako vas tkogod ne primi ni ne posluša vaše riječi, izlazeći iz te kuće ili iz toga grada otresite prašinu sa svojih nogu.
15 Zaista, kažem vam: Lakše će biti zemlji Sodome i Gomore na dan suda negoli tome gradu.”
16 “Evo, šaljem vas kao ovce među vukove: budite, stoga, mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi.
17 Ali čuvajte se ljudi, jer će vas oni predavati vijećima i u svojim će vas sinagogama bičevati.
18 I pred upravitelje i kraljeve će vas dovoditi zbog mene, za svjedočanstvo protiv njih i pogana.
19 A kada vas predaju, ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti: jer dat će vam se u onaj trenutak što ćete govoriti.
20 Jer niste vi ti koji govore, nego Duh vašega Oca koji govori u vama.
21 Brat će brata predavati na smrt i otac dijete; i ustajat će djeca protiv svojih roditelja i dati da ih se ubija.
22 I mrzit će vas svi zbog moga imena: ali onaj tko ustraje do svršetka, bit će spašen.
23 A kada vas budu progonili u ovome gradu, bježite u drugi; jer, zaista vam kažem: Nećete obići Izraelove gradove sve dok ne dođe Sin čovječji.
24 Nije učenik nad svojim učiteljem ni sluga nad svojim gospodarom.
25 Dovoljno je učeniku da bude kao njegov učitelj i sluzi kao njegov gospodar. Ako su gospodara kuće nazvali Belzebubom, koliko li će više nazivati njegove ukućane?
26 Nemojte ih se, dakle, bojati: jer ništa nije skriveno što se neće razotkriti ni tajno što se neće doznati.
27 Ono što vam ja govorim u tami, vi govorite na svjetlu; i ono što na uho čujete, propovijedajte s krovova.
28 I nemojte se bojati onih koji ubijaju tijelo, ali ne mogu ubiti dušu: bojte se radije onoga koji može i dušu i tijelo uništiti u paklu.
29 Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega.
30 A vama su i sve vlasi na glavi izbrojene.
31 Dakle, ne bojte se, vi ste vredniji negoli mnoštvo vrabaca.
32 Svakoga tko mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja pred Ocem mojim, koji je na nebu.
33 Ali ako se tkogod odrekne mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem mojim, koji je na nebu.
34 Nemojte misliti da sam došao mir donijeti na zemlju: nisam došao donijeti mir, nego mač.
35 Jer došao sam zavaditi čovjeka protiv njegova oca, i kćer protiv majke njezine, i snahu protiv njezine svekrve.
36 I neprijatelji će čovjeku biti njegovi ukućani.
37 Onaj tko oca ili majku voli više negoli mene, nije mene dostojan; i onaj tko sina ili kćer voli više negoli mene, nije mene dostojan.
38 Onaj tko ne uzme svoj križ i ne slijedi me, nije mene dostojan.
39 Onaj tko nađe svoj život, izgubit će ga, a onaj tko izgubi svoj život zbog mene, naći će ga.
40 Onaj tko prima vas, mene prima, a onaj tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao.
41 Tko prima proroka u ime toga što je prorok, plaću će proročku primiti, a tko prima pravednika u ime toga što je pravednik, plaću će pravedničku primiti.
42 Tko god jednome od ovih malenih dade piti čašu hladne vode samo u ime toga što je učenik, zaista, kažem vam, neće ostati bez svoje plaće.”

11
1 Kada je Isus završio zapovijedati dvanaestorici svojih učenika, ode odande naučavati i propovijedati po njihovim gradovima.
2 A Ivan, čuvši u tamnici za Kristova djela, posla dvojicu svojih učenika;
3 i upita ga: “Jesi li ti onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?”
4 I odgovori Isus i reče im: “Pođite i ponovno javite Ivanu što čujete i vidite:
5 slijepi prògledaju, hromi hodaju, gubave se čisti, gluhi čuju, mrtve se podiže i siromasima se propovijeda evanđelje.
6 I blagoslòvljen je onaj tko se ne sablazni zbog mene.”
7 I poče Isus, dok su oni odlazili, govoriti mnoštvu o Ivanu: “Što ste izišli gledati u pustinju? Trsku koju vjetar njiše?
8 Ili, što ste izišli vidjeti? Čovjeka odjevena u mekanu opravu? Gle, oni koji se u mekano odijevaju na kraljevskim su dvorima.
9 Dakle, što ste izišli vidjeti? Proroka? Jest, kažem vam, i više negoli proroka.
10 Jer to je onaj o kome je pisano: ‘Evo, ja šaljem glasnika svojega pred licem tvojim, koji će pripraviti put tvoj pred tobom.’
11 Zaista, kažem vam: Među onima koji su rođeni od žene nije ustao veći od Ivana Krstitelja, no onaj najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega.
12 A od danâ Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko podnosi nasilje i nasilni ga silom osvajaju.
13 Jer svi proroci i Zakon prorokovali su do Ivana.
14 I, ako hoćete prihvatiti, on je Ilija koji je imao doći.
15 Tko ima uši da čuje, neka čuje.
16 “No s čime da usporedim ovaj naraštaj? Nalik je djeci koja sjede na trgovima i dovikuju svojim drugovima:
17 ‘Zasvirasmo vam u frulu i ne zaplesaste, zapjevasmo tužaljku i ne rastužiste se.’
18 Jer došao je Ivan; on ne jede i ne pije pa vele: ‘Zloduha ima.’
19 Došao je Sin čovječji; on jede i pije pa vele: ‘Gle proždrljiva čovjeka i vinopije, prijatelja carinikâ i grešnikâ.’ Ali opravdala se mudrost djecom svojom.”
20 Tada poče koriti gradove u kojima se dogodilo najviše njegovih silnih djela; jer se ne pokajaše:
21 “Jao tebi, Korazine! jao tebi, Betsaido! jer da su se u Tiru i Sidonu zbila silna djela koja su se zbila u vama, oni bi se već odavno pokajali u kostrijeti i pepelu.
22 Ali, kažem vam: Tiru i Sidonu bit će lakše na dan suda negoli vama.
23 I ti, Kapernaume, koji si se do neba uzvisio, u pakao ćeš biti strovaljen: jer da su se u Sodomi zbila silna djela koja su se zbila u tebi, ostala bi do ovoga dana.
24 Ali, kažem vam: Zemlji će sodomskoj na dan suda biti lakše negoli tebi.”
25 U ono vrijeme odgovori Isus i reče: “Hvalim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i pametnih i otkrio malima.
26 Da, Oče, jer se tebi tako svidjelo.
27 Sve mi je predao Otac moj: i nitko ne pozna Sina doli Otac, niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome ga Sin hoće objaviti.
28 Dođite k meni svi koji ste izmučeni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.
29 Uzmite jaram moj na sebe i učite od mene, jer ja sam krotak i ponizan u srcu, i naći ćete spokoj svojim dušama.
30 Jer jaram je moj blag i breme je moje lako.”

12
1 U to doba prolazio je Isus subotom kroz žito; a njegovi učenici bijahu ogladnjeli pa počeše trgati klasje i jesti.
2 A kada farizeji to vidješe, rekoše mu: “Gle, tvoji učenici čine ono što nije dopušteno činiti subotom.”
3 Ali im on reče: “Niste li čitali što je učinio David kada bijaše ogladnio, i oni koji bijahu s njim?
4 Kako je ušao u Dom Božji i jeo prikazne kruhove, što nije bilo dopušteno jesti ni njemu ni onima koji bijahu s njim, nego samo svećenicima.
5 Niste li čitali u Zakonu da subotama svećenici u Hramu krše subotu, a bez krivice su?
6 A velim vam da je ovdje jedan veći od Hrama.
7 Ali da ste shvatili što znači ovo: ‘Milosrđe hoću, a ne žrtvu’, ne biste osudili ove nedužne.
8 Jer Sin čovječji je Gospodar i subote.”
9 Kada je otišao odande, ode u njihovu sinagogu.
10 I gle, bijaše ondje čovjek koji imaše usahlu ruku. I upitaše ga, rekavši: “Je li subotom dopušteno liječiti?” – da bi ga mogli optužiti.
11 A on im reče: “Koji od vas ne bi svoju jedinu ovcu, upadne li mu subotom u jamu, prihvatio i izvukao je?
12 A koliko je čovjek vredniji od ovce? Stoga je dopušteno subotom činiti dobro.”
13 Zatim reče čovjeku: “Ispruži svoju ruku!” Ovaj je ispruži, i ona bî iscijeljena, zdrava kao i druga.
14 Tada farizeji iziđoše i održaše vijećanje protiv Njega, kako da ga pogube.
15 Ali Isus se, doznavši to, skloni odande; a slijedilo ga je veliko mnoštvo. I sve ih je ozdravio
16 i zaprijetio im da ga javno ne očituju,
17 kako bi se ispunilo ono što bijaše rečeno po proroku Izaiji:
18 “Evo Sluge mojega, kojega sam izabrao; moga ljubljenoga, u kome uživa duša moja: stavit ću na njega Duha svojega i naviještat će osudu poganima.
19 Neće se prepirati ni vikati, glas mu nitko neće čuti po ulicama.
20 Trsku zgnječenu on neće prelomiti i stijenj koji tinja neće ugasiti, sve dok osudu ne izvede do pobjede.
21 U njegovo ime uzdat će se pogani.”
22 Tada mu dovedoše opsjednutoga zloduhom, slijepa i nijema; i ozdravi ga on, tako da slijepi i nijemi čovjek i progovori i progleda.
23 I zadivi se sav narod te poče govoriti: “Nije li ovaj Sin Davidov?”
24 Ali kada to čuše farizeji, rekoše: “Ovaj ne izgoni zloduhe, osim po Belzebubu, vladaru zlih duhova.”
25 A Isus im, znajući njihove misli, reče: “Svako kraljevstvo podijeljeno protiv sebe samog, postaje pustoš; i svaki grad ili kuća podijeljena protiv sebe same, neće opstati.
26 I ako Sotona izgoni Sotonu, protiv sebe je podijeljen; kako će tada opstati njegovo kraljevstvo?
27 I ako ja po Belzebubu izgonim zloduhe, po kome ih izgone vaša djeca? Zbog toga će vam ona biti sucima.
28 Ali ako ja po Duhu Božjemu izgonim zloduhe, tada je došlo k vama kraljevstvo Božje.
29 Ili, kako može netko ući u kuću jakoga i oplijeniti njegova dobra, osim ako najprije ne sveže jakoga? Tada će mu kuću oplijeniti.
30 Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa.
31 Zbog toga vam kažem: Svaki grijeh i hula oprostit će se ljudima, ali hula protiv Duha Svetoga neće se oprostiti ljudima.
32 I tko god reče riječ protiv Sina čovječjega, oprostit će mu se, ali tko god reče protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovome svijetu ni u svijetu koji dolazi.
33 Ili, učinite stablo dobrim pa mu je plod dobar; ili, učinite stablo lošim pa mu je i plod loš: jer po svome se plodu poznaje stablo.
34 Naraštaju zmija otrovnica! Kako biste mogli govoriti dobro kada ste zli? Jer iz obilja srca usta govore.
35 Dobar čovjek iz dobre riznice srca iznosi dobro, a zao čovjek iz zle riznice iznosi zlo.
36 Ali kažem vam da će ljudi za svaku bezrazložnu riječ koju izgovore dati račun na dan suda.
37 Jer po svojim ćeš riječima biti opravdan i po svojim ćeš riječima biti osuđen.”
38 Tada mu odgovoriše neki pismoznanci i farizeji, rekavši: “Učitelju, htjeli bismo vidjeti znak od tebe.”
39 Ali on im odgovori i reče: “Zao i preljubnički naraštaj znak traži, ali mu se znak neće dati, osim znaka proroka Jone.
40 Jer kao što je Jona bio u kitovoj utrobi tri dana i tri noći, tako će i Sin čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći.
41 Ninivljani će ustati na sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga: jer su se oni na propovijed Joninu pokajali, a gle, ovdje je veći od Jone.
42 Kraljica juga ustat će na sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga: jer je s krajeva zemlje došla čuti Salomonovu mudrost, a gle, ovdje je veći od Salomona.
43 Kada nečisti duh iziđe iz čovjeka, on prolazi bezvodnim mjestima tražeći počinak i ne nalazi ga.
44 Tada veli: ‘Vratit ću se u svoju kuću odakle sam izišao’ i, kada dođe, nađe je praznu, pometenu i urešenu.
45 Zatim ode, uzme sa sobom sedam drugih duhova, opakijih od sebe, te oni uđu i nastane se ondje; i postane posljednje stanje onoga čovjeka gore negoli prvotno. Tako će biti i ovom opakom naraštaju.”
46 Dok je on još govorio mnoštvu, gle, vani stajahu njegova majka i njegova braća tražeći da govore s njim.
47 Tada mu netko reče: “Gle, majka tvoja i braća tvoja stoje vani i traže da govore s tobom.”
48 Ali on tome koji mu je to javio odgovori: “Tko je moja majka? i tko su moja braća?”
49 I ispruži ruku prema svojim učenicima i reče: “Evo majke moje i braće moje!
50 Jer tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebu, taj mi je brat, i sestra, i majka.”

13
1 Istoga dana iziđe Isus iz kuće te sjedne kraj mora.
2 I okupi se k njemu veliko mnoštvo; tako da je ušao u lađu i sjeo, a sve ono mnoštvo stajalo je na obali.
3 I pričao im je mnogo toga u usporedbama govoreći: “Gle, iziđe sijač sijati.
4 Dok je sijao, neka zrna padoše uz put pa dođoše ptice i pojedoše ih.
5 Neka padoše na kamenita mjesta, gdje nisu imala dosta zemlje, pa odmah iznikoše, jer nisu imala duboku zemlju.
6 A kada se diglo sunce bijahu spržena te se, budući da nisu imala korijena, osušiše.
7 Neka padoše u trnje pa trnje poraste i uguši ih.
8 No ostala padoše na dobru zemlju i doniješe plod: neko stostruk, neko šezdesetostruk, neko tridesetostruk.
9 Tko ima uši da čuje, neka čuje.”
10 I pristupiše učenici i rekoše mu: “Zašto im govoriš u usporedbama?”
11 On im odgovori i reče: “Zato što je vama dano znati tajne kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano.
12 Jer onome tko ima dat će se, i obilovat će, a onome tko nema oduzet će se i ono što ima.
13 Zbog toga im govorim u usporedbama jer gledajući ne vide i slušajući ne čuju ni ne razumiju.
14 I ispunjava se u njima Izaijino proročanstvo, koje reče: ‘Slušat ćete, slušati, i nećete razumjeti, gledat ćete, gledati, i nećete uvidjeti.
15 Jer usalilo se srce ovoga naroda pa ušima svojim teško čuju i oči svoje zatvoriše: da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju i ne obrate se pa ih ja ozdravim.’
16 Ali blagoslòvljene su vaše oči, jer vide, i vaše uši, jer čuju.
17 Jer, zaista, kažem vam: Mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti to što vi gledate, ali ne vidješe, i čuti to što vi slušate, ali ne čuše.
18 Vi, dakle, čujte usporedbu o sijaču:
19 Kada tkogod čuje riječ o kraljevstvu i ne razumije je, dolazi Zli i otima to što je bilo posijano u njegovu srcu. To je onaj koji je primio sjeme uz put.
20 A onaj koji je primio sjeme na kamenitim mjestima jest onaj koji riječ čuje i odmah je s radošću prima,
21 ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: nastane li nevolja ili progonstvo zbog riječi, odmah se sablazni.
22 A onaj koji je primio sjeme u trnju jest onaj koji riječ čuje, ali briga za život i zavodljivost bogatstva uguše riječ i on postane besplodan.
23 Ali onaj koji je primio sjeme u dobru zemlju jest onaj koji riječ čuje i razumije, koji i plod donosi i daje: jedan stostruko, drugi šezdesetostruko, a treći tridesetostruko.”
24 Drugu im usporedbu iznese govoreći: “Kraljevstvo nebesko je nalik čovjeku koji posija dobro sjeme na svojoj njivi:
25 ali dok su ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj i posije ljulj među pšenicu i ode.
26 A kada je stabljika porasla i donijela plod, pokaza se i ljulj.
27 Stoga pristupiše sluge domaćinu i rekoše mu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Otkuda onda na njoj ljulj?’
28 On im reče: ‘Neprijatelj je to učinio.’ Rekoše mu sluge: ‘Hoćeš li da odemo i poberemo ga?’
29 No on reče: ‘Ne; da ne biste sabirući ljulj iščupali s njim i pšenicu.
30 Pustite oboje neka raste zajedno do žetve; a u doba žetve reći ću žeteocima: Skupite najprije ljulj i svežite ga u snopove da se spali, a pšenicu skupite u moju žitnicu.’ ”
31 Drugu im usporedbu iznese govoreći: “Kraljevstvo nebesko je kao zrno gorušice, koje čovjek uzme i posije na svojoj njivi.
32 Ono je, doduše, najmanje od svega sjemena, ali kada naraste, veće je od svega povrća i izraste u stablo, tako da dođu ptice nebeske i nasele se na njegovim granama.”
33 Ispripovijeda im još jednu usporedbu: “Kraljevstvo nebesko je kao kvasac, koji žena uzme i sakrije u tri mjere brašna dok sve ne ukvasa.”
34 Sve je to Isus govorio mnoštvu u usporedbama, i bez usporedbe im nije govorio ništa;
35 da se ispuni ono što je rečeno po proroku: “Otvorit ću u usporedbama usta svoja, iznijet ću ono što je skriveno od postanka svijeta.”
36 Tada Isus otpusti mnoštvo i uđe u kuću. I pristupiše mu učenici, rekavši: “Razjasni nam usporedbu o ljulju na njivi.”
37 Odgovori im on, rekavši: “Onaj koji sije dobro sjeme je Sin čovječji,
38 a njiva je svijet. Dobro sjeme su djeca kraljevstva, a ljulj djeca Zloga.
39 Neprijatelj koji ih je posijao jest đavao, žetva je svršetak svijeta, a žeteoci su anđeli.
40 Kao što se ljulj sabire i u ognju spaljuje, tako će biti na svršetku ovoga svijeta.
41 Sin čovječji poslat će svoje anđele i oni će pokupiti iz njegova kraljevstva sve sablazni i one koji čine bezakonje
42 i baciti ih u peć ognjenu: ondje će biti plač i škrgut zubī.
43 Tada će pravednici svijetliti poput sunca u kraljevstvu svoga Oca. Tko ima uši da čuje, neka čuje.”
44 “Opet, kraljevstvo nebesko je kao blago skriveno na njivi, koje čovjek, kada ga nađe, sakrije i, radostan zbog njega, ode te proda sve što ima i kupi tu njivu.
45 Opet, kraljevstvo nebesko je kao trgovac koji traga za lijepim biserima,
46 koji, kada pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.
47 Opet, kraljevstvo nebesko je nalik mreži koja se baci u more i zahvati svaku vrst stvorenjâ,
48 koju, kada se napuni, izvuku na obalu, sjednu te ono dobro skupe u posude, a ono loše pobacaju.
49 Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli i odvojiti zle od pravednih
50 i baciti ih u peć ognjenu: ondje će biti plač i škrgut zubī.
51 Reče im Isus: “Jeste li sve to razumjeli?” Rekoše mu: “Jesmo, Gospodine.”
52 Tada im reče: “Zbog toga je svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko nalik čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.”
53 Kada je dovršio te usporedbe, ode Isus odande.
54 Došavši u svoj zavičaj, poučavaše ih u njihovoj sinagogi; tako da oni, zapanjeni, govorahu: “Odakle ovomu ta mudrost i ta silna djela?
55 Nije li to tesarov sin? Ne zove li mu se majka Marija, a braća njegova Jakov, i Joso, i Šimun, i Juda?
56 I sestre njegove, nisu li sve kod nas? Odakle ovomu sve to?”
57 I sablažnjavahu se zbog njega. A Isus im reče: “Nije prorok bez časti, osim u svome zavičaju i u vlastitu domu.”
58 I nije ondje, zbog njihove nevjere, učinio mnogo silnih djela.

14
1 U ono doba dočuo je Herod tetrarh glas o Isusu;
2 i reče on svojim slugama: “To je Ivan Krstitelj. Uskrsnuo je od mrtvih i zbog toga te sile djeluju u njemu.”
3 Herod, naime, bijaše uhitio Ivana, svezao ga i bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa;
4 jer mu je Ivan bio rekao: “Nije ti dopušteno imati je.”
5 A kada ga je htio ubiti, uplašio se naroda, jer su ga držali prorokom.
6 Ali kada se slavio Herodov rođendan, Herodijadina kći zaplesa pred svima i svidje se Herodu.
7 Stoga on sa zakletvom obeća dati joj što god zaište.
8 A ona mu, unaprijed upućena od svoje majke, reče: “Daj mi ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja.”
9 I požali kralj; ali zbog zakletve, i zbog onih koji bijahu s njim za stolom, zapovjedi da joj se dade.
10 I posla da se odsječe glavu Ivanu u tamnici.
11 I doniješe njegovu glavu na pladnju te je dadoše djevojci, a ona je odnije svojoj majci.
12 I dođoše njegovi učenici, uzeše tijelo i pokopaše ga pa odoše i javiše to Isusu.
13 Kada je Isus to čuo, povukao se odande lađom na pusto mjesto, nasamo; a kada je mnoštvo čulo za to, pošlo je pješice za njim iz gradova.
14 I iziđe Isus te ugleda veliko mnoštvo; i sažali se nad njima i ozdravi njihove bolesnike.
15 I pristupiše mu predvečer njegovi učenici, rekavši: “Pust je ovo kraj i već je kasno; otpusti ljude da odu u sela i kupe si hrane.”
16 Ali im Isus reče: “Ne trebaju odlaziti; dajte im vi jesti.”
17 No oni mu odgovoriše: “Imamo ovdje samo pet hljebova i dvije ribe.”
18 I reče im: “Donesite mi ih ovamo.”
19 I zapovjedi on mnoštvu da posjeda po travi, uze pet hljebova i dvije ribe, pogleda u nebo, blagoslòvi pa razlomi i dade hljebove učenicima, a učenici mnoštvu.
20 I svi su jeli i nasitili se, a od preostalih su ulomaka nakupili dvanaest punih košara.
21 A onih koji su jeli, osim žena i djece, bijaše oko pet tisuća muškaraca.
22 I odmah prisili Isus svoje učenike da uđu u lađu i odu pred njim na drugu stranu dok on otpošalje mnoštvo.
23 A kada je otposlao mnoštvo, uzađe on na goru nasamo moliti. Kad je došla večer, bijaše ondje sâm.
24 A lađa je već bila nasred mora, udarana valovima, jer bijaše protivan vjetar.
25 Za četvrte noćne straže ode Isus k njima hodajući po moru.
26 Ugledavši ga kako hoda po moru, učenici prestrašeni rekoše: “To je sablast”; i od straha vikahu.
27 No Isus im odmah prozbori, rekavši: “Ohrabrite se, ja sam; ne bojte se.”
28 Odgovarajući mu, Petar reče: “Gospodine, ako si ti, zapovijedi mi da dođem k tebi po vodi.”
29 I reče on: “Dođi.” Sišavši s lađe, pođe Petar k Isusu hodajući po vodi.
30 Ali kada spazi žestok vjetar, uplaši se pa poče tonuti; i povika: “Gospodine, spasi me!”
31 I odmah pruži Isus ruku, prihvati ga i reče mu: “Malovjerni, zašto si posumnjao?”
32 A kada su ušli u lađu, prestade vjetar.
33 Tada oni na lađi pristupiše i pokloniše mu se, rekavši: “Uistinu, ti si Sin Božji.”
34 Prešavši preko, siđoše na kopno u Genezaretu.
35 Kada ga ljudi iz toga mjesta prepoznaše, razglasiše o njemu po svoj onoj okolici i doniješe mu sve koji bijahu bolesni;
36 i moljahu ga da samo dotaknu rub njegove halje: i posve bi ozdravili svi koji bi dotakli.

15
1 Tada dođoše k Isusu pismoznanci i farizeji iz Jeruzalema, rekavši:
2 “Zašto tvoji učenici krše predaju starih? jer ne peru svoje ruke kada jedu kruh.”
3 A on im odgovori i reče: “A zašto i vi svojom predajom kršite zapovijed Božju?
4 Jer Bog je zapovjedio, rekavši: ‘Poštuj oca i majku’ i: ‘Neka se onaj tko prokune oca ili majku kazni smrću.’
5 Ali vi velite: ‘Tko god ocu ili majci veli: Dar je ono što od mene trebaš dobiti’,
6 i ne poštuje svoga oca ili svoju majku. Tako ste svojom predajom poništili Božju zapovijed.
7 Licemjeri, dobro je Izaija prorokovao o vama, rekavši:
8 ‘Ovaj mi narod pristupa svojim ustima i usnama me časti, ali im je srce daleko od mene.
9 Ali uzalud me štuju naučavajući kao nauke zapovijedi ljudske.’ ”
10 I dozva on mnoštvo, i reče im: “Čujte i razumijte:
11 Ne onečišćuje čovjeka ono što ulazi u usta, nego ono što iz usta izlazi, to onečišćuje čovjeka.”
12 Tada mu pristupiše njegovi učenici, rekavši: “Znaš li da su se farizeji sablaznili nakon što su čuli tu riječ?”
13 Ali on im odgovori i reče: “Svaka sadnica koju nije posadio moj nebeski Otac bit će iskorijenjena.
14 Pustite ih; oni su slijepe vođe slijepaca. A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.”
15 Nato mu Petar reče: “Razjasni nam tu usporedbu.”
16 A Isus reče: “Zar ni vi još ne razumijete?
17 Ne shvaćate li još uvijek da sve ono što ulazi u usta odlazi u trbuh i izbacuje se u nužnik.
18 Ali ono što izlazi iz usta, iz srca izlazi i to onečišćuje čovjeka.
19 Jer iz srca izviru zle misli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažno svjedočenje, hule.
20 To je ono što onečišćuje čovjeka, a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka.”
21 I pođe Isus odande te prijeđe na područje Tira i Sidona.
22 I gle, neka žena, Kanaanka iz tih krajeva, iziđe i doviknu mu: “Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov; kćer mi strašno muči zloduh.”
23 Ali joj on ne odgovori ni riječ. I pristupiše mu njegovi učenici i zamoliše ga: “Otpošalji je, jer viče za nama.”
24 Ali on odgovori i reče: “Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.”
25 Tada ona priđe i pokloni mu se, rekavši: “Gospodine, pomozi mi.”
26 Ali joj on odgovori i reče: “Nije pravo uzeti kruh djeci i baciti ga psima.”
27 A ona reče: “Da, Gospodine, ali i psi jedu od mrvica što padaju sa stola njihova gospodara.”
28 Tada Isus odgovori i reče joj: “O, ženo, velika je tvoja vjera: neka ti bude kako želiš.” I kći joj bî ozdravljena od toga istoga časa.
29 I ode Isus odande, dođe u blizinu Galilejskoga mora te uzađe na goru i sjedne ondje.
30 I dođe k njemu veliko mnoštvo s hromima, slijepima, nijemima, sakatima i mnogim drugima, i položiše ih Isusu kod nogu te ih on ozdravi,
31 tako da se mnoštvo divilo gledajući kako nijemi govore, sakati ozdravljaju, hromi hodaju i slijepi prògledaju: i slavljahu Boga Izraelova.
32 Tada Isus dozva k sebi svoje učenike i reče im: “Žao mi je mnoštva, jer su već tri dana uz mene i nemaju što jesti; a ne želim ih otpraviti gladne, da ne klonu putem.”
33 No njegovi mu učenici rekoše: “Odakle nam u pustari toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?”
34 I reče im Isus: “Koliko hljebova imate?” Oni rekoše: “Sedam; i nekoliko ribica.”
35 I zapovjedi on mnoštvu da posjeda po zemlji.
36 I uze on sedam hljebova i ribe te zahvali, razlomi ih i dade svojim učenicima, a učenici mnoštvu.
37 I svi su jeli i nasitili se, a od preostalih su ulomaka nakupili sedam punih košara.
38 A onih koji su jeli, osim žena i djece, bijaše četiri tisuće muškaraca.
39 Otpustivši mnoštvo, uđe on u lađu i ode na područje Magdale.

16
1 Pristupiše mu farizeji i saduceji te, iskušavajući ga, zaiskaše da im pokaže kakav znak s neba.
2 On im odgovori i reče: “Kada dođe večer govorite: ‘Bit će lijepo vrijeme, jer je nebo rumeno’,
3 a ujutro: ‘Danas će biti nevrijeme, jer je nebo crveno i tmurno.’ Licemjeri! Znate prosuditi izgled neba, a znakove vremena ne možete?
4 Naraštaj zao i preljubnički znak traži, ali mu se neće dati znak, osim znaka Jone proroka.” I ostavi ih i ode.
5 I dođoše njegovi učenici na drugu stranu, a bijahu zaboravili ponijeti kruh.
6 Tada im Isus reče: “Pazite i čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog.”
7 I raspravljahu oni međusobno, rekavši: “To je zato što nismo ponijeli kruh.”
8 Vidjevši to, Isus im reče: “O, malovjerni, zašto međusobno raspravljate zato što niste ponijeli kruh?
9 Zar još ne shvaćate, i ne sjećate se onih pet hljebova na pet tisuća i koliko košara podigoste?
10 Ni onih sedam hljebova na četiri tisuće i koliko košara podigoste?
11 Kako ne shvaćate da vam nisam govorio o kruhu da se čuvate kvasca farizejskog i saducejskog?”
12 Tada shvatiše da im nije rekao da se čuvaju krušnoga kvasca, nego farizejskog i saducejskog nauka.
13 Kada je Isus došao na područje Cezareje Filipove, upita on svoje učenike, rekavši: “Što govore ljudi da sam ja, Sin čovječji?”
14 Oni odgovoriše: “Neki vele da si Ivan Krstitelj, neki da si Ilija, a drugi da si Jeremija ili jedan od proroka.”
15 Reče im: “A što vi kažete da sam ja?”
16 Šimun Petar odgovori i reče: “Ti si Krist, Sin Boga živoga.”
17 I odgovori Isus i reče mu: “Blagoslòvljen si ti, Šimune, Bar-Jona, jer ti to nije otkrilo tijelo i krv, nego Otac moj, koji je u nebu.
18 I ja tebi kažem: Ti si Petar, i sagradit ću na toj stijeni crkvu svoju i vrata pakla neće je nadvladati.
19 I dat ću ti ključeve kraljevstva nebeskoga: što god svežeš na zemlji, bit će svezano u nebu; i što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno u nebu.”
20 Tada zaprijeti svojim učenicima da nikome ne govore da je on, Isus, Krist.
21 Otada poče Isus izlagati svojim učenicima da mora poći u Jeruzalem i pretrpjeti mnogo toga od starješina i svećeničkih glavara i pismoznanaca, i da mora biti ubijen i treći dan uskrsnuti.
22 Tada ga Petar pozva na stranu i poče ga odvraćati, rekavši: “Daleko to od tebe, Gospodine: tebi se to ne smije dogoditi.”
23 Ali on se okrene i reče Petru: “Idi od mene, Sotono: sablazan si mi, jer ne misliš ono što je Božje, nego ono što je ljudsko.”
24 Tada reče Isus svojim učenicima: “Hoće li tko ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe i uzme svoj križ i slijedi me.
25 Jer tko god hoće svoj život spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život zbog mene, naći će ga.
26 Jer što koristi čovjeku ako sav svijet dobije, a izgubi vlastitu dušu? Ili, što će čovjek dati u zamjenu za svoju dušu?
27 Jer doći će Sin čovječji u slavi Oca svojega sa svojim anđelima i naplatit će tada svakome po njegovim djelima.
28 Zaista, kažem vam: Neki od ovih koji ovdje stoje neće okusiti smrt dok ne vide Sina čovječjega gdje dolazi u svome kraljevstvu.”

17
1 Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na visoku goru, nasamo,
2 i preobrazi se pred njima: i zasja mu lice kao sunce i halje mu postadoše bijele kao svjetlost.
3 I gle, ukazaše im se Mojsije i Ilija razgovarajući s njim.
4 Tada odgovori Petar i reče Isusu: “Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, daj da načinimo ovdje tri sjenice: jednu za tebe, jednu za Mojsija i jednu za Iliju.”
5 On je još govorio, i gle, svijetao ih oblak zasjeni; i gle, glas iz oblaka prozbori: “Ovo je moj ljubljeni Sin, u kojemu mi je zadovoljstvo; njega slušajte.”
6 Kada su učenici to čuli, padoše ničice i bijahu silno prestrašeni.
7 I pristupi im Isus, dotakne ih i reče: “Ustanite, i ne bojte se.”
8 Podigavši oči, ne vidješe nikoga osim Isusa sama.
9 A kada su silazili s gore, zapovjedi im Isus: “Nikome ne govorite o tome viđenju dok Sin čovječji ne ustane od mrtvih.”
10 I upitaše ga njegovi učenici, rekavši: “Zašto onda pismoznanci govore da najprije mora doći Ilija?”
11 I odgovori im Isus i reče: “Ilija doista dolazi najprije i sve će obnoviti.
12 No velim vam da je Ilija već došao, ali ga oni nisu prepoznali, nego su mu učinili ono što im se prohtjelo. Jednako će i Sin čovječji pretrpjeti od njih.”
13 Tada učenici razumješe da im je govorio o Ivanu Krstitelju.
14 A kada su došli do mnoštva pristupi mu neki čovjek, klekne pred njega i reče:
15 “Gospodine, smiluj se mome sinu, jer je mjesečar i strašno se muči: jer često pada u oganj i često u vodu.
16 Doveo sam ga tvojim učenicima, i nisu ga mogli izliječiti.”
17 Tada Isus odgovori i reče: “O, naraštaju nevjerni i pokvareni, dokle mi je biti s vama? dokle li ću vas podnositi? Dovedite mi ga ovamo.”
18 I zaprijeti Isus zloduhu te on iziđe iz njega: i dječak bî izliječen istoga trena.
19 Tada učenici pristupiše k Isusu nasamo i rekoše: “Zašto ga mi nismo mogli istjerati?”
20 Reče im Isus: “Zbog vaše nevjere. Jer zaista, kažem vam, ako imate vjeru kao zrno gorušice, reći ćete ovoj gori: ‘Premjesti se odavde onamo!’ i premjestit će se; i ništa vam neće biti nemoguće.
21 No taj rod ne izlazi, osim molitvom i postom.”
22 Dok su boravili u Galileji, reče im Isus: “Sin čovječji će biti predan u ruke ljudima
23 i oni će ga ubiti, no treći dan će on uskrsnuti.” I silno se ražalostiše.
24 A kada su stigli u Kapernaum, pristupiše Petru oni koji ubiru porez i rekoše mu: “Zar vaš učitelj ne plaća porez?”
25 On reče: “Da.” A kada je ušao u kuću, preduhitri ga Isus, rekavši: “Što ti misliš, Šimune? od koga zemaljski kraljevi ubiru carinu ili porez? Od vlastite djece ili od tuđe?”
26 Reče mu Petar: “Od tuđe.” A Isus njemu reče: “Dakle, djeca su oslobođena.
27 Ali, da ih ne sablaznimo, pođi do mora, baci udicu, i uzmi prvu ribu koju izvučeš, otvori joj usta i naći ćeš novčić: uzmi ga i daj im za mene i za sebe.”

18
1 U ono doba pristupiše Isusu učenici, rekavši: “Tko je najveći u kraljevstvu nebeskom?”
2 I dozva Isus malo dijete, postavi ga posred njih
3 i reče: “Zaista, kažem vam: Ako se ne obratite i ne postanete kao mala djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.
4 Tko god se, dakle, ponizi kao ovo malo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom,
5 a tko primi jedno ovakvo malo dijete u moje ime, mene prima.
6 Ali onome tko sablazni jednoga od ovih najmanjih koji vjeruju u mene, bolje bi bilo da mu se o vrat objesi mlinski kamen i da potone u dubinu mora.
7 “Jao svijetu zbog sablazni! Jer potrebno je da dođu sablazni, ali jao onome čovjeku po kojemu dolazi sablazan!
8 Stoga, ako te tvoja ruka ili noga sablažnjava, odsijeci ih i baci od sebe: bolje ti je ući u život hrom ili sakat negoli s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni.
9 I ako te tvoje oko sablažnjava, iščupaj ga i baci od sebe: bolje ti je s jednim okom ući u život negoli s oba oka biti bačen u oganj pakleni.
10 Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih; jer, kažem vam, njihovi anđeli u nebu neprestano gledaju lice Oca mojega, koji je u nebu.
11 Jer Sin čovječji je došao spasiti ono što je izgubljeno.
12 Što mislite vi? Ako neki čovjek ima sto ovaca pa jedna od njih zaluta, neće li ostaviti onih devedeset i devet te poći u brda u potragu za zalutalom?
13 I nađe li je, zaista, kažem vam da se raduje zbog nje više negoli zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale.
14 Tako nije ni volja Oca vašega, koji je u nebu, da propadne ijedan od ovih malenih.
15 “Štoviše, sagriješi li tvoj brat protiv tebe, idi i pokaraj ga nasamo: ako te posluša, zadobio si svoga brata.
16 Ali ako te ne posluša, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, kako bi se na iskazu dvojice ili trojice svjedoka temeljila svaka izjava.
17 Ako ni njih ne posluša, reci to crkvi. Ako ni crkvu ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.
18 Zaista, kažem vam: Što god svežete na zemlji, bit će svezano u nebu, i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno u nebu.
19 Ponovno vam kažem: Ako dvoje od vas na zemlji složno zaištu što god bilo, učinit će im Otac moj, koji je u nebu.
20 Jer gdje su dvoje ili troje okupljeni u moje ime, tamo sam ja među njima.”
21 Tada dođe k njemu Petar i reče: “Gospodine, koliko puta može sagriješiti protiv mene brat moj i da mu oprostim? Do sedam puta?”
22 Reče mu Isus: “Ne velim ti: Do sedam puta, nego: Do sedamdeset puta sedam.
23 Stoga je kraljevstvo nebesko nalik nekome kralju koji htjede urediti račun sa svojim slugama.
24 Kada je počeo obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu je dugovao deset tisuća talenata.25 Kako nije imao čime platiti, zapovjedi njegov gospodar da se proda njega, njegovu ženu, djecu i sve što je imao, i naplati se.
26 Nato pade sluga i pokloni mu se, rekavši: ‘Gospodaru, imaj strpljenja sa mnom i sve ću ti isplatiti.’
27 I smilova se gospodar toga sluge, otpusti ga i oprosti mu dug.
28 No taj sluga iziđe i nađe jednoga od svojih suslugu, koji mu je dugovao sto novčića: pograbi ga i poče ga daviti govoreći: ‘Plati što si dužan.’
29 I pade mu taj susluga do nogu i zamoli ga, rekavši: ‘Imaj strpljenja sa mnom i sve ću ti isplatiti.’
30 Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok ne isplati dug.
31 Kada su njegove susluge vidjele što se dogodilo, silno se ražalostiše i odoše javiti svome gospodaru sve što se zbilo.
32 Tada ga dozva njegov gospodar i reče mu: ‘Zli slugo, sav onaj dug sam ti oprostio, jer si me zamolio.
33 Nisi li se i ti trebao smilovati svome susluzi kao što sam se i ja smilovao tebi?’
34 I gospodar ga njegov, gnjevan, preda mučiteljima dok ne isplati sve što mu je dugovao.
35 Tako će i moj nebeski Otac učiniti vama ako svatko od srca ne oprosti svome bratu njegove pogreške.”

19
1 Kada je Isus dovršio te govore, ode iz Galileje i dođe u judejske krajeve s one strane Jordana.
2 Slijedilo ga je veliko mnoštvo; i ozdravi ih ondje.
3 Pristupiše mu i farizeji te mu, iskušavajući ga, rekoše: “Je li čovjeku dopušteno otpustiti svoju ženu iz bilo kojeg razloga?”
4 A on im odgovori i reče: “Niste li čitali da ih je onaj koji ih je u početku načinio, načinio muško i žensko
5 i rekao: ‘Zbog toga će čovjek ostaviti oca i majku i prionuti uza svoju ženu; i njih će dvoje biti jedno tijelo’?
6 Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što je, dakle, Bog sjedinio, čovjek neka ne rastavlja.”
7 Rekoše mu: “Zašto je onda Mojsije zapovjedio dati otpusni spis i otpustiti je?”
8 Reče im on: “Mojsije vam je zbog tvrdoće vaših srdaca dopustio da otpuštate svoje žene, ali od početka nije bilo tako.
9 A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu, osim zbog bludništva, i oženi se drugom, čini preljub; i tko se oženi otpuštenom, čini preljub.”
10 Rekoše mu njegovi učenici: “Ako je tako između muža i njegove žene, onda nije dobro ženiti se.”
11 Ali im on reče: “Ne mogu tu riječ prihvatiti svi, osim oni kojima je dano.
12 Jer ima nekih za ženidbu nesposobnih koji su se takvi rodili iz majčine utrobe; ima za ženidbu nesposobnih koje su ljudi onesposobili; no ima neženja koji sami sebe učiniše neženjama radi kraljevstva nebeskog. Tko to može prihvatiti, neka prihvati.”
13 Tada mu doniješe dječicu da na njih položi ruke i pomoli se, ali su im učenici branili.
14 No Isus reče: “Pustite dječicu i ne branite im da dođu k meni, jer takvih je kraljevstvo nebesko.”
15 I položi na njih ruke te ode odande.
16 I gle, dođe jedan i reče mu: “Učitelju dobri, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?”
17 On mu odvrati: “Zašto me nazivaš dobrim? Nitko nije dobar osim jednoga, a to je Bog: ali ako želiš ući u život, drži zapovijedi.”
18 Reče mu: “Koje?” Isus reče: “ ‘Ne ubij’, ‘Ne čini preljub’, ‘Ne ukradi’, ‘Ne svjedoči lažno’,
19 ‘Poštuj svoga oca i majku svoju’, ‘Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga’.”
20 Reče mu mladić: “Sve sam to održao još od svoje mladosti. Što mi još nedostaje?”
21 Reče mu Isus: “Želiš li biti savršen, idi prodaj što imaš i daj siromasima pa ćeš imati blago na nebu; i dođi i slijedi me.”
22 Čuvši tu riječ, ode mladić žalostan, jer je imao velike posjede.
23 Tada reče Isus svojim učenicima: “Zaista, kažem vam: Teško će bogataš ući u kraljevstvo nebesko.
24 I ponovno vam velim: Lakše je devi proći kroz ušicu igle negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.”
25 Kada su to čuli, njegovi se učenici silno zapanjiše i rekoše: “Tko onda može biti spašen?”
26 Isus ih pogleda i reče im: “S ljudima je to nemoguće; ali s Bogom je sve moguće.”
27 Tada mu Petar odgovori i reče: “Evo, mi smo sve ostavili i pošli za tobom; što ćemo za to imati?”
28 I reče im Isus: “Zaista, kažem vam da ćete vi koji ste pošli za mnom, za preporoda, kada Sin čovječji bude sjedio na prijestolju svoje slave, i vi sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest Izraelovih plemena.
29 I svatko tko ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja zbog moga imena, stostruko će primiti i život vječni baštiniti.
30 No mnogi prvi bit će posljednji, a posljednji prvi.”

20
1 “Jer kraljevstvo nebesko je nalik čovjeku domaćinu koji rano ujutro iziđe unajmiti radnike u svoj vinograd.
2 Pogodivši se s radnicima po denar na dan, posla ih on u svoj vinograd.
3 I iziđe oko trećega sata i ugleda druge gdje besposleni stoje na trgu.
4 I njima reče: ‘Idite i vi u vinograd i dat ću vam što je pravo.’ I odoše oni.
5 Iziđe on opet oko šestoga i devetoga sata i učini isto tako.
6 I oko jedanaestoga sata iziđe te nađe druge gdje besposleni stoje, i reče im: ‘Zašto tu stojite sav dan besposleni?’
7 Rekoše mu: ‘Zato što nas nitko nije unajmio.’ Reče im: ‘Idite i vi u vinograd; i što god je pravo, to ćete primiti.’
8 Kada je došla večer, gospodar vinograda reče svome upravitelju: ‘Pozovi radnike i isplati im njihovu nadnicu, počevši od posljednjih do prvih.’
9 I kada dođoše oni koji bijahu unajmljeni oko jedanaestoga sata, primiše oni svaki po denar.
10 No kada dođoše oni prvi, oni mišljahu da će primiti više, ali i oni primiše svaki po denar.
11 Primivši to, stadoše oni mrmljati protiv kućedomaćina,
12 rekavši: ‘Ovi posljednji radili su samo jedan sat, a izjednačio si ih s nama koji smo podnosili tegobu dana i žegu.’
13 Ali on jednome od njih odgovori, rekavši: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo: nisi li se pogodio sa mnom po denar?
14 Uzmi to što je tvoje i idi, a ja ću i ovom posljednjem dati kao i tebi.
15 Nije li mi dopušteno činiti sa svojim što hoću? Zar je tvoje oko zlo zato što sam ja dobar?’
16 Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji: jer su mnogi zvani, ali je malo izabranih.”
17 Uzlazeći u Jeruzalem uze Isus putem nasamo dvanaestoricu učenika i reče im:
18 “Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin će čovječji biti predan svećeničkim glavarima i pismoznancima, i oni će ga osuditi na smrt
19 i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali će on treći dan uskrsnuti.”
20 Tada mu majka djece Zebedejeve pristupi zajedno sa svojim sinovima, pokloni mu se i htjede zaiskati nešto od njega.
21 I reče joj on: “Što bi htjela?” Ona mu reče: “Dopusti da ova moja dva sina sjednu jedan tebi zdesna, a drugi slijeva u tvome kraljevstvu.”
22 Ali Isus odgovori i reče: “Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti i biti kršteni krštenjem kojim sam ja kršten?” Rekoše mu: “Možemo.”
23 I reče im: “Od čaše moje doista ćete piti, i biti kršteni krštenjem kojim sam ja kršten, ali sjesti meni zdesna i meni slijeva nije moje da dajem, nego će to biti dano onima za koje je pripravio moj Otac.”
24 Kada su to čula Desetorica, ogorčiše se na oba brata.
25 Ali Isus ih dozva k sebi i reče: “Znate da vladari pogana gospodare nad njima i da velikaši vladaju nad njima.
26 No među vama neće biti tako; nego, tko god hoće biti najveći među vama, neka vam bude poslužitelj;
27 i tko god među vama hoće biti prvi, neka vam bude sluga;
28 kao što ni Sin čovječji nije došao da mu se služi, nego služiti i dati svoj život kao otkupninu za mnoge.”
29 A kada su odlazili iz Jerihona slijedilo ga je veliko mnoštvo.
30 I gle, dva slijepca što sjeđahu kraj puta, kada čuše da Isus prolazi, povikaše, rekavši: “Smiluj nam se, Gospodine, Sine Davidov.”
31 Mnoštvo ih je korilo i ušutkavalo, ali oni još jače vikahu govoreći: “Smiluj nam se, Gospodine, Sine Davidov.”
32 Zaustavi se Isus, dozva ih i reče: “Što hoćete da vam učinim?”
33 Rekoše mu: “Gospodine, da nam se otvore oči.”
34 Sažalivši se, dotakne Isus njihove oči i oni odmah progledaše te pođoše za njim.

21
1 A kada su se približili Jeruzalemu i došli do Betfage pri Maslinskoj gori, odasla Isus dvojicu učenika,
2 rekavši im: “Pođite u selo pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i s njom magare: odriješite ih i dovedite k meni.
3 Ako vam itko što veli, reći ćete: ‘Gospodinu trebaju’, i on će ih odmah poslati.”
4 Sve se to zbilo da se ispuni ono što je rečeno po proroku:
5 “Recite Kćeri sionskoj: ‘Evo kralj tvoj dolazi k tebi; krotak i jaše na magarcu, na magaretu, mladunčetu magaričinu.’ ”
6 I odoše učenici te učiniše kao što im je Isus naredio.
7 I dovedoše magaricu i magare, staviše na njih svoje halje i posjedoše njega na nj.
8 I veliki dio mnoštva prostirao je svoje halje po putu, a drugi su rezali grane sa stabala i prostirali ih putem.
9 Mnoštvo onih koji su išli pred njim i oni koji su ga slijedili, klicahu: “Hosana Sinu Davidovu: blagoslòvljen onaj koji dolazi u ime Gospodinovo; hosana u visinama!”
10 A kada je ušao u Jeruzalem, uskomeša se sav grad govoreći: “Tko je taj?”
11 A mnoštvo reče: “To je Isus, prorok iz Nazareta galilejskoga.”
12 I ode Isus u Hram Božji te izagna sve one koji prodavahu i kupovahu u Hramu, i isprevrta mjenjačima novca stolove i sjedala onima koji prodavahu golubove.
13 I reče im: “Pisano je: ‘Dom će se moj zvati Dom molitve, a vi ste od njega načinili špilju razbojničku.’ ”
14 I priđoše mu u Hramu slijepi i hromi i on ih ozdravi.
15 A kada svećenički glavari i pismoznanci vidješe čudesa koja je učinio, i djecu koja viču Hramom i govore: “Hosana Sinu Davidovu”, razgnjeviše se
16 i rekoše mu: “Čuješ li što ovi govore?” I reče im Isus: “Da; zar nikada niste čitali: ‘Iz usta djece i dojenčadi sebi si pripravio savršenu hvalu’?”
17 I ostavi ih te ode iz grada u Betaniju i ondje prenoći.
18 A kada se izjutra vraćao u grad, ogladnje.
19 Ugledavši smokvu kraj puta, priđe joj; ali ne nađe na njoj ništa osim lišća pa joj reče: “Nikada više ne raslo ploda na tebi, odsada i dovijeka.” I odmah usahnu smokva.
20 Kada učenici to vidješe, začudiše se: “Kako je smokva odmah usahla!”
21 A Isus im reče: “Zaista, kažem vam: Ako imate vjeru i ne sumnjate, činit ćete ne samo ovo što je učinjeno smokvi, nego i ako ovoj gori reknete: ‘Pomakni se i baci se u more!’, dogodit će se.
22 I sve što god vjerujući zaištete u molitvi, primit ćete.”
23 A kada je došao u Hram, pristupiše mu dok je poučavao svećenički glavari i narodne starješine te rekoše: “Kojom vlašću to činiš? i tko ti je dao tu vlast?”
24 I odgovori Isus i reče im: “I ja ću vas jedno upitati. Ako mi to kažete i ja ću vama reći kojom vlašću to činim.
25 Krštenje Ivanovo, odakle bijaše? Od Neba ili od ljudi?” I umovahu oni međusobno govoreći: “Ako velimo ‘od Neba’, reći će nam: ‘Zašto mu onda niste povjerovali?’
26 Ako velimo ‘od ljudi’, strah nas je naroda, jer svi Ivana smatraju prorokom.”
27 I odgovoriše oni Isusu i rekoše: “Ne znamo.” I reče on njima: “Ni ja vama neću reći kojom vlašću to činim.”
28 “A što mislite vi? Neki je čovjek imao dva sina; i dođe prvome i reče: ‘Sine, idi danas raditi u moj vinograd.’
29 On mu odgovori i reče: ‘Neću’; no poslije se pokaje i ode.
30 I dođe on drugome i reče mu isto tako, a on odgovori: ‘Ja idem, gospodine’; i ne ode.
31 Koji je od te dvojice izvršio očevu volju?” Rekoše mu: “Prvi.” Reče im Isus: “Zaista, kažem vam: Carinici i bludnice idu pred vama u kraljevstvo Božje.
32 Jer došao je k vama Ivan putem pravednosti i vi mu ne povjerovaste, ali carinici i bludnice mu povjerovaše; a vi, kada to vidjeste, ni kasnije se ne pokajaste da biste mu povjerovali.
33 “Drugu usporedbu čujte: Bijaše neki domaćin koji je posadio vinograd, ogradio ga ogradom, iskopao u njemu tijesak, sagradio kulu i predao ga u najam vinogradarima te otputovao u daleku zemlju.
34 Kada je prispjelo doba plodova, posla on svoje sluge vinogradarima da prime njegove plodove.
35 I pograbiše vinogradari njegove sluge pa jednoga istukoše, drugoga ubiše, a jednoga kamenovaše.
36 Ponovno posla on druge sluge, brojnije od prvih, ali oni i s njima postupiše jednako.
37 Na posljetku posla k njima svoga sina, rekavši: ‘Poštovat će moga sina.’
38 Ali kada vinogradari ugledaše sina, rekoše međusobno: ‘Ovo je baštinik; dođite, ubijmo ga i otmimo njegovu baštinu.’
39 I pograbiše ga, izbaciše iz vinograda i ubiše.
40 Kada, dakle, gospodar vinograda dođe, što će učiniti tim vinogradarima?”
41 Rekoše mu: “Nesmiljeno će pogubiti te zločince i vinograd iznajmiti drugim vinogradarima, koji će mu davati plodove u svoje vrijeme.”
42 Reče im Isus: “Zar nikada niste u Pismima čitali: ‘Kamen koji odbaciše graditelji, postade glavni kamen ugaoni: Gospodinovo je to djelo, divno čudo u očima našim’?
43 Zbog toga će se, kažem vam, oduzeti od vas kraljevstvo Božje i predati narodu koji donosi njegove plodove.
44 I tko padne na taj kamen, smrskat će se, a onoga na koga on padne, u prah će satrti.”
45 Kada svećenički glavari i farizeji čuše te njegove usporedbe, uvidješe da o njima govori.
46 Ali kada pokušaše staviti ruke na nj, uplašiše se mnoštva, jer ga je ono smatralo prorokom.

22
1 I odgovori Isus te im ponovno prozbori u usporedbama, i reče:
2 “Kraljevstvo nebesko je kao neki kralj kada pripravi svadbu svome sinu
3 i posla svoje sluge da pozovu uzvanike na svadbu, no oni ne htjedoše doći.
4 Zatim posla druge sluge, rekavši: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam svoj pripravio. Junci moji i tovljenici poklani su i sve je već pripravljeno: dođite na svadbu.’
5 Ali oni, ne mareći, odoše: jedan na svoju njivu, drugi u svoju trgovinu;
6 a ostali uhvatiše njegove sluge, zlostaviše ih i ubiše.
7 Čuvši to, razgnjevi se kralj i posla svoje vojske, i pogubi one ubojice i spali njihov grad.
8 Tada reče svojim slugama: ‘Svadba je pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni.
9 Pođite, stoga, na križanja i pozovite na svadbu sve koje nađete.’
10 Tako te sluge iziđoše na putove i okupiše sve koje nađoše, i zle i dobre; i napuni se svadba gostima.
11 A kada je kralj ušao pogledati goste, ugleda ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbenu opravu;
12 i reče mu: ‘Prijatelju, kako si ušao ovamo, a nemaš svadbenu opravu?’ A on zanijemi.
13 Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge, i odvedite ga i izbacite u krajnju tamu; ondje će biti plač i škrgut zubī.’
14 Jer su mnogi zvani, ali je malo izabranih.”
15 Tada odoše farizeji i održaše vijećanje kako da ga uhvate u riječi.
16 I poslaše k njemu svoje učenike s herodovcima, koji rekoše: “Učitelju, znamo da si istinit i učiš putu Božjemu u istini, i ne mariš ni za koga, jer nisi pristran ni prema kome.
17 Reci nam, stoga, što misliš ti: Je li dopušteno dati porez caru ili nije?”
18 A Isus im, znajući njihovu opakost, reče: “Zašto me iskušavate, licemjeri?
19 Pokažite mi porezni novac.” I dadoše mu denar.
20 I reče im on: “Čija je ovo slika i natpis?”
21 Rekoše mu: “Carev.” Tada im reče: “Dajte caru ono što je carevo, a Bogu ono što je Božje.”
22 Kada su čuli te riječi, zadiviše se te ga ostaviše i odoše.
23 Istoga dana dođoše k njemu saduceji, koji govore da nema uskrsnuća, i upitaše ga:
24 “Učitelju, Mojsije je rekao: ‘Umre li tko bez djece, neka njegov brat oženi njegovu ženu i podigne sjeme bratu svojemu.’
25 Bijaše tako kod nas sedmero braće. Prvi se oženio i umro bez sjemena, ostavivši ženu svome bratu.
26 Jednako i drugi i treći, sve do sedmoga.
27 Nakon svih njih umrla je i žena.
28 Za uskrsnuća, dakle, kojemu će od te sedmorice biti ženom? jer svi su je imali.”
29 Isus odgovori i reče im: “U zabludi ste, jer ne poznajete Pisma ni silu Božju.
30 Jer u uskrsnuću niti se žene niti se udaju, nego su kao anđeli Božji u nebu.
31 A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam je rekao Bog, rekavši:
32 ‘Ja sam Bog Abrahamov, i Bog Izakov, i Bog Jakovljev’? Bog nije Bog mrtvih, nego živih.”
33 Čuvši to, mnoštvo bijaše zaneseno njegovim naukom.
34 Ali kada su farizeji dočuli da je ušutkao saduceje, okupiše se zajedno.
35 Tada ga jedan od njih, koji bijaše pravnik, iskušavajući ga, upita:
36 “Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?”
37 Isus mu odgovori: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.
38 To je prva i najveća zapovijed.
39 A druga joj je slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.
40 O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.”
41 Dok farizeji bijahu okupljeni, upita ih Isus:
42 “Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?” Rekoše mu: “Sin Davidov.”
43 On im reče: “Kako ga onda David u duhu naziva Gospodinom, kada govori:
44 Reče GOSPODIN Gospodinu mojemu: ‘Sjedni mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim’?
45 Ako, dakle, David njega naziva Gospodinom, kako mu može biti sin?”
46 I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti ga se od toga dana itko usudio išta pitati.

23
1 Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima,
2 rekavši: “Na Mojsijevu sjedalu sjede pismoznanci i farizeji.
3 Sve što vam oni nalože da držite, to držite i činite, ali nemojte činiti po njihovim djelima: jer oni govore, a ne čine.
4 Jer vežu teška i tegobna bremena i tovare ih na pleća ljudima, a prstom svojim ni da bi ih pomakli.
5 Sva svoja djela čine zato da ih vide ljudi: proširuju svoje zapise i povećavaju rubove svojih halja,
6 i vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama,
7 pozdrave na trgovima i da ih ljudi nazivaju: ‘Rabbi, Rabbi’.
8 Ali vi se ne dajte nazivati ‘Rabbi’: jer jedan je vaš Učitelj, i to Krist, a svi ste vi braća.
9 I nemojte nikoga na zemlji nazivati svojim ‘ocem’: jer jedan je Otac vaš, onaj koji je u nebu.
10 I ne dajte da vas se naziva učiteljima: jer jedan je vaš Učitelj, Krist.
11 Nego, najveći među vama neka vam bude poslužiteljem.
12 Tko god se uzvisi, bit će ponižen, a tko se ponizi, bit će uzvišen.
13 “Ali jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! jer zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima: vi ne ulazite, a ne dopuštate ući ni onima koji pokušavaju ući.
14 Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! jer proždirete kuće udovicâ pod izlikom dugih molitava: zbog toga ćete primiti veću kaznu.
15 Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! jer obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog obraćenika, a kada on to postane, učinite ga sinom pakla dvaput gorim od sebe.
16 Jao vama, slijepe vođe, koje govore: ‘Zakune li se tkogod Hramom, to nije ništa; ali zakune li se tkogod hramskim zlatom, dužnik je!’
17 Budale i slijepci, ta što je veće: zlato ili Hram koji zlato posvećuje?
18 I: ‘Zakune li se tkogod žrtvenikom, to nije ništa; ali zakune li se tkogod darom koji je na njemu, kriv je.’
19 Budale i slijepci; ta što je veće: dar ili žrtvenik koji dar posvećuje?
20 Tko se, dakle, zakune žrtvenikom, kune se njime i svime onime što je na njemu.
21 I tko se zakune Hramom, kune se njime i onime koji u njemu prebiva.
22 I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i onime koji na njemu sjedi.
23 Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! jer dajete desetinu od metvice, kopra i kumina, a propuštate ono najvažnije u Zakonu, pravednost, milosrđe i vjeru: to ste trebali činiti, a ono ne propuštati.
24 Vi slijepe vođe, koje cijedite mušicu i gutate devu!
25 Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! jer čistite vanjštinu čaše i zdjele, a iznutra su pune grabeža i neobuzdanosti.
26 Farizeju slijepi, očisti najprije ono što je unutar čaše i posude da im i vanjština bude čista.
27 Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! jer ste nalik obijeljenim grobovima koji izvana izgledaju prekrasno, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i sve nečistoće.
28 Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.
29 Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! jer gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima,
30 i govorite: ‘Da smo mi bili u dane svojih otaca, mi ne bismo s njima bili sudionici u krvi prorokâ.’
31 Tako sami o sebi svjedočite da ste djeca onih koji su ubijali proroke.
32 Dopunite onda i vi mjeru svojih otaca.
33 Zmije, vi naraštaju zmija otrovnica, kako ćete izbjeći osudu pakla?
34 “Zato vam ja, evo, šaljem proroke, i mudrace, i pismoznance. I neke od njih ćete ubiti i razapeti, a neke bičevati po svojim sinagogama i progoniti od grada do grada:
35 da dođe na vas sva pravedna krv prolivena na zemlji; od krvi pravednoga Abela do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ste ubili između Hrama i žrtvenika.
36 Zaista, kažem vam: Sve će to doći na ovaj naraštaj.
37 Jeruzaleme, Jeruzaleme, ti koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani, koliko li sam puta htio okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja svoje piliće pod svoja krila, a vi ne htjedoste!
38 Evo, ostavljena vam je kuća opustošena.
39 Jer, kažem vam: Odsada me više nećete vidjeti sve dok ne kažete: ‘Blagoslòvljen je onaj koji dolazi u ime Gospodinovo.’ ”

24
1 I iziđe Isus te ode od Hrama; i pristupiše mu njegovi učenici da mu pokažu hramska zdanja.
2 I reče im Isus: “Ne vidite li sve to? Zaista, kažem vam: Neće se ovdje ostaviti ni kamen na kamenu koji neće biti oboren.”
3 I pristupiše mu učenici nasamo dok je sjedio na Maslinskoj gori, rekavši: “Reci nam kada će to biti i što će biti znak tvog dolaska i svršetka svijeta?”
4 Isus odgovori i reče im: “Pazite da vas tko ne zavede.
5 Jer mnogi će doći u moje ime i govoriti: ‘Ja sam Krist’; i mnoge će zavesti.
6 I čut ćete za ratove i za glasine o ratovima: gledajte da se ne uznemirujete; jer sve se to treba dogoditi, ali to još nije svršetak.
7 Jer će ustati narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva; bit će gladi, i pošasti, i potresa po raznim mjestima.
8 Ali sve je to samo početak patnjâ.
9 Tada će vas na muke predavati i ubijati vas; i svi će vas narodi mrziti zbog moga imena.
10 Mnogi će se tada sablazniti, izdavati jedni druge i mrziti se međusobno.
11 I ustat će mnogi lažni proroci i mnoge će zavesti.
12 Budući da će se umnožiti bezakonje, ohladnjet će ljubav mnogih.
13 Ali onaj tko ustraje do svršetka, bit će spašen.
14 I propovijedat će se ovo evanđelje kraljevstva po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći svršetak.
15 Kada, dakle, ugledate grozotu pustoši, prorečenu po proroku Danielu, gdje stoji na svetome mjestu (tko čita, neka razumije),
16 neka tada oni koji budu u Judeji bježe u gore:
17 neka onaj tko je na krovu ne silazi uzeti išta iz svoje kuće,
18 ni onaj koji je u polju neka se ne vraća natrag uzeti svoju odjeću
19 A jao trudnicama i dojiljama u one dane!
20 I molite da bijeg vaš ne bude zimi ni u subotu:
21 jer tada će biti velika tjeskoba kakve nije bilo od početka svijeta i sve do sada, niti će je ikada biti.
22 I kada se ne bi skratili oni dani, ne bi se spasilo ni jedno tijelo; no radi izabranih skratit će se oni dani.
23 Ako vam tada tko veli: ‘Gle, ovdje je Krist’, ili: ‘Tamo’, ne vjerujte.
24 Jer će ustati lažni Kristi i lažni proroci i prikazivati velika znamenja i čudesa, tako da, bude li moguće, zavedu i same izabrane.
25 Eto, rekao sam vam unaprijed.
26 Stoga, ako vam vele: ‘Evo, u pustinji je’, ne izlazite, ili: ‘Eno, u tajnim je odajama’, ne vjerujte.
27 Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako će biti i dolazak Sina čovječjega.
28 Jer gdje god je strvine, ondje će se okupljati orlovi.
29 Odmah nakon nevolje onih dana sunce će se pomračiti, i mjesec neće više davati svoj sjaj, i zvijezde će s neba pasti i sile će se nebeske poljuljati.
30 Tada će se pojaviti znak Sina čovječjega na nebu; i proplakat će tada sva plemena zemlje i ugledat će Sina čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim sa silom i velikom slavom.
31 I poslat će on svoje anđele s jakim glasom trublje i sabrat će oni njegove izabranike od četiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga.
32 “A od smokve naučite usporedbu: Kada joj je grana već mekana i potjera lišće, znate da je blizu ljeto.
33 Tako i vi, kada sve to ugledate, znajte da je blizu, i to na vratima.
34 Zaista, kažem vam: Neće proći ovaj naraštaj dok se sve to ne ispuni.
35 Nebo i zemlja će proći, ali moje riječi neće proći.
36 A o onome danu i satu ne zna nitko, čak ni anđeli nebeski, nego samo moj Otac.
37 Kao što bijahu dani Noini, tako će biti i dolazak Sina čovječjega.
38 Jer u one dane prije potopa jeli su i pili, ženili se i udavali do dana kada je Noa ušao u kovčeg,
39 i nisu bili svjesni ničega dok nije došao potop i sve ih odnio: tako će biti i dolazak Sina čovječjega.
40 Tada će dvojica biti u polju: jedan će biti uzet, a drugi ostavljen.
41 Dvije će žene mljeti u mlinu: jedna će biti uzeta, a druga ostavljena.
42 Bdijte, dakle, jer ne znate u koji trenutak vaš Gospodin dolazi.
43 A znajte ovo: kada bi domaćin znao za koje će straže doći kradljivac, bdio bi i ne bi dopustio da mu se provaliti u kuću.
44 Zato i vi budite pripravni: jer Sin čovječji dolazi u trenutak kada ni ne mislite.
45 Tko je onda onaj vjerni i razboriti sluga kojega je njegov gospodar postavio nad svojim ukućanima da im daje hranu u pravo vrijeme?
46 Blagoslòvljen je onaj sluga kojega njegov gospodar, kada dođe, nađe da tako čini.
47 Zaista, kažem vam da će ga postaviti nad svim svojim dobrima.
48 Ali ako taj zli sluga u svome srcu reče: ‘Odgodio je moj gospodar svoj dolazak’
49 pa stane tući svoje susluge te jesti i piti s pijanima,
50 doći će gospodar toga sluge u dan u koji ga on ne očekuje i u sat koji on ne poznaje,
51 i rasjeći će ga i dodijeliti mu udio s licemjerima: ondje će biti plač i škrgut zubī.”

25
1 “Tada će kraljevstvo nebesko biti kao deset djevica, koje uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret mladoženji.
2 Pet od njih bijahu mudre, a pet lude.
3 One lude uzeše svoje svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulje;
4 a mudre uzeše u svojim posudama ulje zajedno sa svojim svjetiljkama.
5 Budući da je mladoženja okasnio, sve su one zadrijemale i zaspale.
6 U ponoć nastade vika: ‘Evo, dolazi mladoženja! Iziđite mu u susret!’
7 Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke.
8 I rekoše lude mudrima: ‘Dajte nam od svoga ulja, jer nam se gase svjetiljke.’
9 Ali mudre im odgovoriše: ‘Nipošto; ne bi bilo dosta za nas i za vas: nego idite radije k onima koji prodaju i kupite za sebe.’
10 A dok su one otišle kupiti, dođe mladoženja. One koje bijahu pripravne uđoše s njim na svadbu: i zatvoriše se vrata.
11 Poslije dođoše i ostale djevice, rekavši: ‘Gospodine, Gospodine, otvori nam.’
12 Ali im on odgovori i reče: ‘Zaista, kažem vam, ne poznam vas.’
13 Bdijte, dakle, jer ne znate ni dan ni sat u koji Sin čovječji dolazi.
14 “Jer kraljevstvo nebesko je kao neki čovjek koji polazeći u daleku zemlju dozva svoje sluge i preda im svoja dobra.
15 I dade jednome pet talenata, drugome dva, trećemu jedan, svakome po njegovoj sposobnosti, i odmah krene na put.
16 Tada onaj koji je primio pet talenata ode i poradi s njima te pomoću njih stekne drugih pet talenata.
17 Isto tako i onaj koji je primio dva, stekne druga dva.
18 Ali onaj koji je primio jedan ode te iskopa rupu u zemlji i sakrije novac svoga gospodara.
19 Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i napravi obračun s njima.
20 Dođe onaj koji je primio pet talenata i donese drugih pet talenata, rekavši: ‘Gospodaru, pet talenata si mi predao: evo, uz njih sam stekao još pet talenata.’
21 Reče mu njegov gospodar: ‘Dobro si učinio, slugo dobri i vjerni. U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti: uđi u radost gospodara svojega.’
22 Pristupi i onaj koji je primio dva talenta pa reče: ‘Gospodaru, dva talenta si mi predao: evo, druga dva talenta sam uz njih stekao.’
23 Reče mu njegov gospodar: ‘Dobro si učinio, slugo dobri i vjerni. U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti: uđi u radost gospodara svojega.’
24 Tada dođe onaj koji je primio jedan talent pa reče: ‘Gospodaru, znao sam te da si strog čovjek, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao.
25 Pobojah te se, odoh i sakrih tvoj talent u zemlju: evo ti tvoje.’
26 Njegov mu gospodar odgovori i reče: ‘Zli i lijeni slugo, znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao:
27 trebao si, dakle, uložiti moj novac kod mjenjačâ i ja bih o svome dolasku primio svoje s kamatom.
28 Uzmite, stoga, od njega talent, i dajte ga onomu koji ima deset talenata.
29 Jer svakome tko ima dat će se još, i imat će u izobilju, a od onoga tko nema oduzet će se i ono što ima.
30 A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu: ondje će biti plač i škrgut zubī.’
31 “Kada Sin čovječji dođe u svojoj slavi, i svi sveti anđeli s njime, on će sjesti na prijestolje svoje slave.
32 I okupit će se pred njim svi narodi: i odvojit će ih jedne od drugih kao što pastir odvaja svoje ovce od jaraca;
33 i postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.
34 Tada će Kralj onima sebi zdesna reći: ‘Dođite, blagoslòvljeni Oca mojega, primite u baštinu kraljevstvo pripravljeno za vas od utemeljenja svijeta:
35 jer sam gladovao i dali ste mi jesti; žeđao sam i dali ste mi piti; stranac sam bio i primili ste me;
36 gol i odjenuli ste me; bolovao sam i pohodili ste me; u tamnici sam bio i došli ste k meni.’
37 Tada će mu pravednici odgovoriti, rekavši: ‘Gospodine, kada smo te to vidjeli gladovati i nahranili te? ili žeđati i dali ti piti?
38 Kada smo te vidjeli kao stranca i primili te? ili gologa i odjenuli te?
39 Ili, kada smo te vidjeli bolesnoga, ili u tamnici, i došli k tebi?’
40 Odgovarajući im, Kralj će reći: ‘Zaista, kažem vam: Što god ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće, meni ste učinili.’
41 Zatim će i onima slijeva reći: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni pripravljen za đavla i njegove anđele:
42 jer sam gladovao i niste mi dali jesti; žedan sam bio i niste mi dali piti;
43 stranac sam bio i niste me primili; gol i niste me odjenuli; bolestan i u tamnici i niste me pohodili.’
44 Tada će mu i oni odgovoriti, rekavši: ‘Gospodine, a kada smo te to vidjeli gladovati, ili žeđati, ili stranca, ili gologa, ili bolesnoga ili u tamnici, i nismo ti poslužili?’
45 Tada će im on odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam: Što god niste učinili jednomu od ovih najmanjih, to niste ni meni učinili.’
46 I otići će ovi u vječnu kaznu, a pravednici u život vječni.”

26
1 Kada je Isus dovršio sve te poruke, reče on svojim učenicima:
2 “Znate da je za dva dana blagdan Pashe, i Sina čovječjega se predaje da bude razapet.”
3 Tada se okupiše svećenički glavari, pismoznanci i narodne starješine u dvoru velikog svećenika koji se zvao Kajfa,
4 i dogovoriše se da Isusa na prijevaru uhite i ubiju.
5 Ali rekoše: “Ne na blagdan, da ne nastane pobuna u narodu.”
6 A kada je Isus bio u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca,
7 pristupi mu neka žena s alabastrenom posudom skupocjene pomasti i izlije mu je na glavu dok je bio za jelom.
8 Kada to vidješe njegovi učenici, razljutiše se, rekavši: “Čemu ta rasipnost?
9 Jer mogla se ta pomast skupo prodati i to dati siromasima.”
10 Kada je Isus to dočuo, reče im: “Zašto dosađujete ženi? Ta dobro je djelo učinila na meni.
11 Jer siromahe svagda imate uza se, ali mene nemate svagda.
12 Izlivši tu pomast na moje tijelo, za ukop mi je to učinila.
13 Zaista, kažem vam: Gdje god se po svemu svijetu bude propovijedalo ovo evanđelje, spominjat će se i ovo što je ona učinila, njoj na spomen.”
14 Tada jedan od Dvanaestorice, koji se zvao Juda Iskariotski, ode k svećeničkim glavarima
15 i reče im: “Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati?” I odrediše mu oni trideset srebrnjaka.
16 Otada je tražio prigodu da im ga preda.
17 A u prvi dan blagdana beskvasnoga kruha pristupe učenici Isusu, rekavši mu: “Gdje hoćeš da ti pripravimo da jedeš pashu?”
18 I reče on: “Idite u grad k tome i tome čovjeku i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu; kod tebe ću održati pashu sa svojim učenicima.’ ”
19 I učiniše učenici kao što im je naredio Isus te pripraviše pashu.
20 A kada je došla večer, sjede on za stol s Dvanaestoricom.
21 I reče on dok su jeli: “Zaista, kažem vam, jedan od vas će me izdati.”
22 Silno se ražalostivši, svaki mu od njih poče govoriti: “Nisam valjda ja, Gospodine?”
23 I odgovori on i reče: “Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati.
24 Sin čovječji, doduše, odlazi kao što je o njemu pisano: ali jao onomu čovjeku po kojemu se predaje Sina čovječjega! Bolje bi bilo tome čovjeku da se nije ni rodio.”
25 A Juda, koji ga je izdao, odgovori i reče: “Nisam valjda ja, Učitelju?” On mu odgovori: “Ti reče.”
26 Dok su jeli, uze Isus kruh i blagoslòvi, i razlomi ga te dade učenicima i reče: “Uzmite, jedite; ovo je moje tijelo.”
27 Tada uze čašu i zahvali te im je dade, rekavši: “Pijte iz nje svi;
28 jer ovo je krv moja, krv novoga saveza, koja se za mnoge prolijeva za oproštenje grijehâ.
29 Ali kažem vam da odsada nipošto neću piti od ovoga trsova ploda, do onoga dana kada ću ga, novoga, piti s vama u kraljevstvu Oca svojega.”
30 Kada su otpjevali hvalospjev, odoše na Maslinsku goru.
31 Tada im Isus reče: “Svi vi sablaznit ćete se zbog mene još ove noći; jer je pisano: ‘Udarit ću pastira i razbježat će se ovce iz stada’.
32 Ali nakon što uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.”
33 Odgovori Petar i reče mu: “Ako se i svi sablazne zbog tebe, ja se nikada neću sablazniti.”
34 Reče mu Isus: “Zaista, kažem ti da ćeš me još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput zanijekati.”
35 Reče mu Petar: “Bude li potrebno i umrijeti s tobom, nipošto te neću zanijekati.” Isto tako rekoše i svi učenici.
36 Tada dođe Isus s njima do mjesta koje se zvalo Getsemani, i reče učenicima: “Sjednite ovdje dok se ja idem onamo pomoliti”,
37 i povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. I poče ga obuzimati žalost i tjeskoba.
38 Tada im reče: “Duša mi je nasmrt žalosna; ostanite ovdje i bdijte sa mnom.”
39 I ode on malo dalje, pade ničice pa, moleći se, reče: “Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša; ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.”
40 I dođe k učenicima te ih nađe pozaspale. I reče Petru: “Tako, niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom?
41 Bdijte i molite da ne dođete u napast: duh je, doduše, voljan, no tijelo je slabo.”
42 Ode on opet, po drugi put, i pomoli se: “Oče moj, ako nije moguće da me mimoiđe ova čaša, da je ne pijem, neka bude volja tvoja.”
43 I dođe te ih ponovno nađe pozaspale; oči im se sklapahu.
44 I ostavi ih te ponovno ode i pomoli se po treći put govoreći iste riječi.
45 Tada dođe k svojim učenicima i reče im: “Samo vi spavajte i počivajte. Evo, približio se trenutak i Sin čovječji predaje se u ruke grešnicima.
46 Ustanite, pođimo: evo, blizu je onaj koji me izdaje.”
47 Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od Dvanaestorice, i s njim silna svjetina od svećeničkih glavara i narodnih starješina, s mačevima i toljagama.
48 A njegov im je izdajnik dao znak, rekavši: “Koga poljubim, taj je: njega zgrabite.”
49 I odmah pristupi on Isusu i reče: “Zdravo, učitelju”; i poljubi ga.
50 A Isus mu reče: “Prijatelju, zašto si došao?” Tada oni priđoše te staviše ruke na Isusa i pograbiše ga.
51 I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom pruži ruku, potegne svoj mač te udari slugu velikog svećenika i odsiječe mu uho.
52 Reče mu tada Isus: “Vrati svoj mač na njegovo mjesto; jer svi koji se mača hvataju, od mača će poginuti.
53 Zar misliš da ne mogu ovoga trena zamoliti svoga Oca i on će mi odmah dati više od dvanaest legija anđela.
54 No kako bi se onda ispunila Pisma da mora biti tako?”
55 Tada Isus reče svjetini: “Zar ste kao na razbojnika izišli s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sam sjedio s vama naučavajući u Hramu i niste me uhvatili.”
56 A sve se to dogodilo da se ispune Pisma prorokâ. Tada ga svi učenici ostaviše i pobjegoše.
57 Oni koji su ga uhvatili, odvedoše Isusa Kajfi, velikom svećeniku, gdje bijahu okupljeni pismoznanci i starješine.
58 A Petar ga je slijedio izdaleka, sve do dvora velikog svećenika. Ušavši unutra, sjede on sa slugama da vidi svršetak.
59 A svećenički glavari i starješine, i sve Vijeće, tražili su lažno svjedočanstvo protiv Isusa da ga pogube,
60 ali nisu našli. Premda su istupili mnogi lažni svjedoci, ipak nisu našli ništa. Na posljetku istupiše dva lažna svjedoka
61 i rekoše: “Ovaj je rekao: ‘Mogu razvaliti Hram Božji i za tri dana ga sagraditi.’ ”
62 I ustade veliki svećenik i reče mu: “Ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?”
63 No Isus je šutio. A veliki svećenik mu reče: “Zaklinjem te Bogom živim da nam kažeš jesi li ti Krist, Sin Božji?”
64 Reče mu Isus: “Ti reče. Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.”
65 Tada veliki svećenik razdera svoje halje, rekavši: “Pohulio je; što nam još trebaju svjedoci? Evo, sada ste čuli njegovu hulu.
66 Što mislite?” A oni odgovoriše i rekoše: “Zaslužio je smrt.”
67 Tada mu pljuvahu u lice i udarahu ga, dok su ga drugi pljuskali
68 govoreći: “Proreci nam, Kriste, tko te udario?”
69 A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu neka mlada sluškinja, rekavši: “I ti si bio s Isusom Galilejcem.”
70 Ali on pred svima zanijeka, rekavši: “Ne znam što govoriš.”
71 A kada je izišao u predvorje, spazi ga druga djevojka i reče nazočnima: “I ovaj je bio s Isusom Nazarećaninom.”
72 I opet on zanijeka, i to sa zakletvom: “Ne poznajem toga čovjeka.”
73 Malo kasnije pristupiše oni koji su stajali ondje te rekoše Petru: “Doista, i ti si jedan od njih; jer govor te tvoj izdaje.”
74 Tada on stade kleti i zaklinjati se: “Ne poznajem toga čovjeka.” I odmah se oglasi pijetao.
75 I sjeti se Petar riječi Isusove, koji mu bijaše rekao: “Prije no što se pijetao oglasi, triput ćeš me zanijekati.” I iziđe on i gorko zaplaka.

27
1 Kada je svanulo jutro, svi svećenički glavari i narodne starješine održaše vijećanje protiv Isusa da ga pogube.
2 I svezaše ga, odvedoše i predaše upravitelju Ponciju Pilatu.
3 Tada se Juda, onaj koji ga bijaše izdao, vidjevši da je osuđen, pokaja i vrati trideset srebrnjaka svećeničkim glavarima i starješinama,
4 rekavši: “Sagriješio sam izdavši nedužnu krv.” A oni rekoše: “Što se to nas tiče? Ti vidi što ćeš.”
5 On baci srebrnjake u Hramu i udalji se; i ode te se objesi.
6 I uzeše svećenički glavari srebrnjake i rekoše: “Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu, jer je to plaća za krv.”
7 I posavjetovaše se te kupiše za njih lončarovu njivu, za ukop stranaca.
8 Stoga se ta njiva sve do ovoga dana naziva “Njiva krvi”.
9 Tada se ispunilo ono što bijaše rečeno po proroku Jeremiji: “I uzeše trideset srebrnjaka, cijenu onoga koji bijaše procijenjen, koga procijeniše sinovi Izraelovi,
10 i dadoše ih za lončarovu njivu, kako mi je naredio Gospodin.”
11 I stade Isus pred upravitelja; i upita ga upravitelj: “Jesi li ti Kralj Židova?” A Isus mu reče: “Ti kažeš.”
12 I dok su ga svećenički glavari i narodne starješine optuživali, ništa nije odgovarao.
13 Tada mu Pilat reče: “Ne čuješ li koliko toga ovi svjedoče protiv tebe?”
14 I ne odgovori mu on ni na jednu riječ, tako da se upravitelj silno čudio.
15 A za taj blagdan upravitelj je običavao narodu pustiti jednoga uznika, kojega bi htjeli.
16 Upravo su tada imali znamenitog uznika zvanog Baraba.
17 Stoga im, kada bijahu okupljeni, Pilat reče: “Koga hoćete da vam pustim? Barabu ili Isusa zvanog Krist?”
18 Jer je znao da su ga predali iz zavisti.
19 Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu žena: “Nemoj imati ništa s tim pravednikom, jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.”
20 Ali svećenički glavari i starješine nagovoriše svjetinu da zatraži Barabu i pogubi Isusa.
21 Odgovori upravitelj i reče im: “Kojega od te dvojice hoćete da vam pustim?” Oni rekoše: “Barabu.”
22 Reče im Pilat: “Što onda da učinim s Isusom nazvanim Krist?” Rekoše mu svi: “Razapni ga.”
23 No upravitelj reče: “Zašto? Što je zlo učinio?” Ali oni još jače povikaše, rekavši: “Razapni ga.”
24 Kada Pilat vidje da ne može ništa, nego nastaje sve veći metež, uze on vodu i opra ruke pred svjetinom, rekavši: “Ja sam nedužan od krvi ovoga pravednika: vi vidite što ćete.”
25 I odgovori sav narod i reče: “Krv njegova na nas i na našu djecu.”
26 Tada im on pusti Barabu, a Isusa, kada ga izbičeva, preda da ga se razapne.
27 Zatim upraviteljevi vojnici uvedoše Isusa u upraviteljev dvor i okupiše oko njega cijelu četu.
28 I svukoše ga i zaogrnuše skrletnim plaštem.
29 Kada su spleli vijenac od trnja, staviše mu ga na glavu, a u desnicu trsku. I prigibahu pred njim koljena i izrugivahu mu se govoreći: “Zdravo, Kralju Židova!”
30 I pljuvahu po njemu i uzimahu trsku te ga udarahu po glavi.
31 A kada su mu se izrugali, svukoše mu plašt, navukoše mu njegove halje i odvedoše ga da ga razapnu.
32 Kada su izlazili, nađoše nekog Cirenca po imenu Šimuna: njega prisiliše da mu nosi križ.
33 Kada su došli na mjesto zvano Golgota, što znači Lubanjsko mjesto,
34 dadoše mu piti ocat pomiješan sa žuči. Kada on to okusi, ne htjede piti.
35 Razapevši ga, razdijeliše njegove halje bacivši kocku; da se ispuni ono što bijaše rečeno po proroku: “Halje moje razdijeliše među sobom i za opravu moju baciše kocku.”
36 I sjedili su ondje i čuvali ga.
37 A postaviše mu iznad glave i napisanu optužbu: OVO JE ISUS, KRALJ ŽIDOVA.
38 Tada bijahu s njim razapeta dva razbojnika: jedan zdesna, a drugi slijeva.
39 Oni koji su prolazili grdili su ga vrteći glavama
40 i govoreći: “Ti koji razvaljuješ Hram i za tri dana ga sagradiš, spasi sâm sebe. Ako si Sin Božji, siđi s križa.”
41 Isto tako i svećenički glavari; rugajući se zajedno s pismoznancima i starješinama, govorahu:
42 “Druge je spasio, sebe ne može spasiti. Ako je on Kralj Izraela, neka sada siđe s križa i vjerovat ćemo mu.
43 Uzdao se u Boga: neka ga on sada izbavi, ako ga hoće; jer je rekao: ‘Božji sam Sin.’ ”
44 Tako su mu dobacivali i razbojnici razapeti zajedno s njim.
45 A od šestoga sata nastade tama po svoj zemlji, sve do devetoga sata.
46 A oko devetoga sata povika Isus jakim glasom: “Eli, Eli, lama sabahtani!?” što znači: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”
47 A neki od onih koji stajahu ondje, čuvši to, rekoše: “Ovaj doziva Iliju.”
48 I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i dade mu piti.
49 Ostali rekoše: “Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.”
50 A Isus, povikavši ponovno jakim glasom, predade duh.
51 I gle, hramski se zastor razdera nadvoje, odozgora do dolje; i potrese se zemlja i raspuknuše se stijene
52 i otvoriše grobovi; i uskrsnuše mnoga tijela usnulih svetih
53 te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.
54 A stotnik i oni koji s njim čuvahu Isusa, vidjevši potres i to što se zbiva, silno se prestrašiše pa rekoše: “Uistinu, ovaj bijaše Sin Božji.”
55 A bijahu ondje i to izdaleka promatrahu mnoge žene koje su iz Galileje došle za Isusom poslužujući mu.
56 Među njima bijaše Marija Magdalena, i Marija, Jakovljeva i Josina majka, i majka sinova Zebedejevih.
57 Uvečer dođe neki bogati čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sâm bijaše Isusov učenik.
58 On ode k Pilatu i zaiska Isusovo tijelo. Tada Pilat zapovjedi da se tijelo preda.
59 Uzevši tijelo, Josip ga povije u čisto laneno platno
60 i položi u svoju novu grobnicu, koju bijaše isklesao u stijeni, i dokotrlja veliki kamen na vrata grobnice te ode.
61 A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su sučelice grobnici.
62 Idućeg dana, to jest nakon Priprave, okupiše se svećenički glavari i farizeji kod Pilata,
63 i rekoše mu: “Gospodine, sjetismo se da je onaj varalica, dok je još bio živ, rekao: ‘Nakon tri dana uskrsnut ću.’
64 Zapovijedi, stoga, da se grobnica osigura sve do trećega dana; kako ne bi došli njegovi učenici noću, ukrali ga i rekli narodu: ‘Uskrsnuo je od mrtvih’; i tako će posljednja prijevara biti gora od prve.”
65 Reče im Pilat: “Imate stražu: idite, osigurajte kako znate.”
66 Tako oni odoše i osiguraše grobnicu zapečativši kamen i postavivši stražu.

28
1 Po svršetku subote, u osvit prvoga dana u tjednu, dođoše Marija Magdalena i druga Marija pogledati grobnicu.
2 I gle, nastade velik potres; jer je anđeo Gospodinov sišao s neba, pristupio, otkotrljao kamen s ulaza i sjeo na nj.
3 Izgled mu bijaše poput munje, a odjeća bijela kao snijeg.
4 Od straha pred njim zadrhtaše čuvari i postadoše kao mrtvi.
5 I odgovori anđeo i reče ženama: “Vi se ne bojte: jer znam da tražite Isusa, koji je bio razapet.
6 Nije ovdje: jer je uskrsnuo, kao što reče. Dođite, pogledajte mjesto gdje je Gospodin ležao.
7 I pođite žurno i recite njegovim učenicima da je uskrsnuo od mrtvih; i evo, ide pred vama u Galileju; ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekao sam vam.”
8 I odoše one žurno od grobnice sa strahom i velikom radošću; i otrčaše javiti to njegovim učenicima.
9 Ali dok su odlazile javiti njegovim učenicima, gle, susretne ih Isus i reče im: “Zdravo.” I pristupiše mu, obujmiše mu noge i pokloniše mu se.
10 Tada im Isus reče: “Ne bojte se; idite javite mojoj braći da pođu u Galileju: ondje će me vidjeti.”
11 Dok su one odlazile, gle, neki od stražara odoše u grad i dojaviše svećeničkim glavarima sve što se zbilo.
12 A ovi, kada su se okupili sa starješinama i održali vijećanje, uzeše mnogo novca i dadoše vojnicima,
13 rekavši im: “Kažite: ‘Njegovi su učenici došli noću i ukrali ga dok smo mi spavali.’
14 Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i učiniti da vi budete bez brige.”
15 Tako oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni: i raširena je ta pripovijest među Židovima do ovoga dana.
16 Tada jedanaestorica učenika odoše u Galileju, na goru koju im je odredio Isus.
17 Kada ga ugledaše, pokloniše mu se; ali neki sumnjahu.
18 I pristupi Isus i prozbori im, rekavši: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.
19 Pođite, stoga, i poučavajte sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha
20 učeći ih držati sve što sam vam zapovjedio: i evo, ja sam s vama u sve dane, sve do svršetka svijeta.” Amen.