1
1 U osmome mjesecu, druge godine Darijeve, dođe riječ GOSPODINOVA Zahariji, sinu Berekjinu, sinu proroka Ida, govoreći:
2 “GOSPODIN je bio silno nezadovoljan s vašim ocima.
3 Stoga im reci: Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: ‘Meni se okrenite,’ govori GOSPODIN nad vojskama, ‘i ja ću se okrenuti k vama’, govori GOSPODIN nad vojskama.
4 Nemojte biti poput svojih otaca, kojima su prijašnji proroci vikali govoreći: ‘Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: Odvratite se od svojih zlih putova i od svojih zlih djela’: ali on nisu slušali, niti su me poslušali”, govori GOSPODIN.
5 “Oci vaši, gdje su? i proroci, žive li zauvijek?
6 Ali moje riječi i propisi, koje sam zapovjedio svojim slugama, prorocima, nisu li zahvatile oce vaše? Oni se vratiše i rekoše: ‘Kako nam je GOSPODIN nad vojskama namislio učiniti, prema našim putovima i prema našim djelima, tako i jest postupio s nama.’ ”
7 Dvadeset i četvrtoga dana jedanaestoga mjeseca, a to je mjesec šebat, u drugoj Darijevoj godini, dođe riječ GOSPODINOVA Zahariji, sinu Berkjinu, sinu proroka Ida, rekavši:
8 “Gledah noću, i gle, ugledah čovjeka gdje sjedi na crvenu konju; i stoji među mirtama koje bijahu pri podnožju, a iza njega konji crveni, šareni i bijeli.
9 Tada rekoh: “Gospodine moj, što su tí?” I reče mi anđeo koji govoraše sa mnom: “Pokazat ću ti što su tí.”
10 Čovjek koji stajaše među mirtama odgovori i reče: “To su oni koje je GOSPODIN poslao obilaziti zemljom.”
11 I odgovoriše oni anđelu GOSPODINOVU koji stajaše među mirtama, i rekoše: “Obilazili smo zemljom, i gle, sva zemlja miruje i počiva.”
12 Tada anđeo GOSPODINOV odgovori i reče: “O, GOSPODINE nad vojskama, dokle se nećeš smilovati Jeruzalemu i Judinim gradovima, na koje si gnjevan ovih sedamdeset godina?”
13 Anđelu koji govoraše sa mnom GOSPODIN odgovori dobrim i utješnim riječima.
14 Tako mi anđeo koji govoraše sa mnom reče: “Viči i govori: ‘Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: Ljubomoran sam zbog Jeruzalema i zbog Siona velikom ljubomorom.
15 Silno sam ljut na spokojne neznabošce: jer se ja malo razljutih, a oni potpomogoše nevolju.’
16 Stoga ovako govori GOSPODIN: ‘Vraćam se Jeruzalemu s milosrđem: moj Dom će biti sagrađen u njemu’, govori GOSPODIN nad vojskama, ‘i mjernički će konopac biti rastegnut nad Jeruzalemom.
17 “Viči sada i govori: ‘Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: Moji gradovi će se zbog obilja opet širiti; i opet će GOSPODIN utješiti Sion i opet će izabrati Jeruzalem.’ ”
18 Tada podigoh oči i pogledah, i ugledah četiri roga.
19 I rekoh anđelu koji govoraše sa mnom: “Što su ovi?” A on mi odgovori: “To su rogovi koji su rastjerali Judu, Izraela i Jeruzalem.”
20 I pokaza mi GOSPODIN četiri tesara.
21 Tada rekoh: “Što su ovi došli raditi?” I odgovori mi on, rekavši: “To su tí rogovi koji su rastjerali Judu, tako da nitko nije podigao glavu: no ovi su ih došli zastrašiti, da izbace rogove pogana koji su podigli rog svoj nad zemljom Judinom da je rastjeraju.”
2
1 Ja ponovno podigoh oči te pogledah; i ugledah čovjeka s mjerničkim konopcem u ruci.
2 I rekoh: “Kamo ideš?” On mi reče: “Izmjeriti Jeruzalem, vidjeti kolika mu je širina i kolika mu je duljina.”
3 I gle, anđeo koji govoraše sa mnom pođe naprijed, a drugi mu anđeo iziđe u susret
4 i reče mu: “Trči, govori tome mladiću i reci: ‘Jeruzalem će zbog mnoštva ljudi i stoke u njemu biti nastanjen kao gradovi bez zidina;
5 jer ću mu ja”, govori GOSPODIN, “biti zid ognjeni naokolo i bit ću slava usred njega.”
6 “Hej, hej, iziđite i bježite iz zemlje sjeverne,” govori GOSPODIN: “jer sam vas raznio na sve strane kao četiri vjetra nebeska”, govori GOSPODIN.
7 “Izbavi se, Sione, koji prebivaš kod Kćeri babilonske.”
8 Jer ovako govori GOSPODIN nad vojskama: “Za slavom me on posla k narodima koji su vas opljačkali: jer onaj tko dira vas, dira zjenicu njegova oka.
9 Jer, evo, rukom ću svojom zamahnuti nad njima i svojim će slugama oni plijenom postati: i znat ćete da me poslao GOSPODIN nad vojskama.
10 “Pjevaj i raduj se, Kćeri sionska: jer evo, dolazim i usred tebe ću prebivati”, govori GOSPODIN.
11 “I mnogi će se narodi u taj dan pridružiti GOSPODINU i bit će moj narod; a ja ću usred tebe prebivati i znat ćeš da me k tebi poslao GOSPODIN nad vojskama.
12 I baštinit će GOSPODIN Judeju, svoj dio u Svetoj zemlji, i opet izabrati Jeruzalem.
13 Šuti, svako tijelo, pred GOSPODINOM; jer je on ustao iz svoga svetoga prebivališta.
3
1 I pokaza mi on Jošuu, velikog svećenika, gdje stoji pred GOSPODINOVIM anđelom, i Satana gdje mu stoji zdesna da mu se protivi.
2 I reče GOSPODIN Satanu: “Ukorio te GOSPODIN, Satane; ukorio te GOSPODIN, koji je izabrao Jeruzalem: nije li to glavnja iz ognja istrgnuta?”
3 A Jošua bijaše odjeven u prljave halje te stajaše pred anđelom.
4 I odgovori on i prozbori onima koji stajahu pred njim, rekavši: “Skinite s njega prljave halje.” A njemu reče: “Evo, učinih da s tebe prijeđe tvoja poročnost i odjenut ću te u drugu opravu.”
5 A ja rekoh: “Neka mu stave čistu mitru na glavu.” Tako mu staviše čistu mitru na glavu i odjenuše ga u opravu. I stajaše ondje anđeo GOSPODINOV.
6 I posvjedoči anđeo GOSPODINOV Jošui, rekavši:
7 “Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: ‘Ako budeš hodio mojim putovima i ako budeš držao moju odredbu, tada ćeš i ti suditi u mome Domu i čuvat ćeš moja predvorja, a ja ću ti dati mjestâ da hodaš među onima koji ondje stoje.
8 “Čuj sada, Jošuo, veliki svećeniče, ti i tvoji drugovi koji sjede pred tobom; jer su to ljudi kojima se čude: jer gle, ja ću izvesti slugu svoga, GRANU.
9 Jer evo kamena što ga postavih pred Jošuu; na jednom će kamenu biti sedam očiju: evo, ja ću urezati njegov natpis”, govori GOSPODIN nad vojskama, “i u jednome danu ću ukloniti opačinu te zemlje.
10 U taj dan će”, govori GOSPODIN nad vojskama, “svatko pozivati svoga bližnjega pod lozu i pod smokvu.”
4
1 Anđeo koji govoraše sa mnom dođe ponovno i probudi me kao čovjeka koji se budi od svoga sna;
2 i reče mi: “Što vidiš?” Ja rekoh: “Pogledah, i gle, svijećnjak sav od zlata, sa zdjelicom na svome vrhu, i njegovih sedam žižaka na njemu, i sedam cijevi do sedam žižaka što su na njegovu vrhu;
3 i dva stabla masline kraj njega, jedno zdesna zdjelici, a drugo s njegove lijeve strane.”
4 Tako odgovorih i prozborih anđelu koji govoraše sa mnom, rekavši: “Što su ovi, gospodaru moj?”
5 Tada anđeo koji govoraše sa mnom odgovori i reče mi: “Zar ne znaš što su tí?” A ja rekoh: “Ne, gospodaru moj.”
6 Tada mi on odgovori, rekavši: “Ovo je riječ GOSPODINOVA Zerubabelu: Ne silom, ni snagom, nego duhom mojim”, govori GOSPODIN nad vojskama.
7 “Tko si ti, goro velika? Pred Zerubabelom ćeš ravnicom postati: on će iznijeti njegov zaglavni kamen kličući: ‘Milost, milost njemu!’ ”
8 Nadalje mi dođe riječ GOSPODINOVA, rekavši:
9 “Ruke Zerubabelove postavile su temelj ovome Domu; njegove će ga ruke i dovršiti; i znat ćeš da me GOSPODIN nad vojskama poslao k vama.
10 Jer tko je prezreo dan malenkosti? Jer radovat će se oni, i vidjet će olovnicu u ruci Zerubabelovoj, s onih sedam GOSPODINOVIH očiju koje prolaze amo-tamo svom zemljom.”
11 Tada ja odgovorih i rekoh mu: “Što su ona dva stabla masline zdesna i slijeva od svijećnjaka?”
12 I ponovno odgovorih i rekoh mu: “Što su one dvije maslinove grančice koje kroz dvije zlatne cijevi izlijevaju zlatno ulje iz sebe?”
13 On mi odgovori i reče: “Zar ne znaš što su?” Ja rekoh: “Ne, gospodaru moj.”
14 Tada on reče: “To su dva pomazanika koji stoje pred Gospodarom sve zemlje.”
5
1 Tada se okrenuh i podigoh oči, i pogledah te ugledah svitak kako leti.
2 I reče mi on: “Što vidiš?” Odgovorih: “Vidim svitak gdje leti; dužina mu je dvadeset lakata, a širina deset lakata.”
3 Tada mi on reče: “To je prokletstvo koje ide licem sve zemlje: jer će, po njemu, s jedne strane biti zbrisan svatko tko krade; a s druge strane će, po njemu, biti zbrisan svatko tko se zaklinje.
4 Ja ću ga dovesti,” govori GOSPODIN nad vojskama, “i ući će u kuću kradljivčevu i u kuću onoga tko se lažno zaklinje mojim imenom: i ostat će usred njegove kuće te je proždrijeti s njezinom drvenom građom i kamenjem.”
5 Tada anđeo koji govoraše sa mnom iziđe i reče mi: “Podigni sada oči i pogledaj što je to što izlazi.”
6 Ja rekoh: “Što je to?” On reče: “To je efa što izlazi.” I još doda: “To je njihovo obličje po svoj zemlji.”
7 I gle, bijaše podignut talent olova; a to je žena što sjedi usred efe.
8 I reče on: “To je zloća.” I ubaci je on usred efe te baci olovni uteg na njezin otvor.
9 Tada ja podigoh oči i pogledah, i gle, iziđoše dvije žene, i bijaše vjetar u njihovim krilima; jer imahu krila nalik krilima rode: one podigoše efu između zemlje i neba.
10 Tada anđela koji govoraše sa mnom upitah: “Kamo té odnose efu?”
11 I reče mi on: “Da joj sagrade kuću u zemlji Šinar: i bit će ondje utemeljena i postavljena na vlastitu postolju.”
6
1 I okrenuh se te podigoh oči; i pogledah, i gle, četvora kola izlaze između dviju gora; a gore bijahu gore od mjedi.
2 U prvim kolima bijahu crveni konji, u drugim kolima crni konji,
3 u trećim kolima bijeli konji, a u četvrtim kolima sivkasti i mrki konji.
4 Tada odgovorih i rekoh anđelu koji govoraše sa mnom: “Što su ovi, gospodaru moj?”
5 Anđeo mi odgovori i reče: “To su četiri duha nebeska, koji izlaze nakon što su stajali pred Gospodarom sve zemlje.
6 Crni konji koji su u njima polaze u sjevernu zemlju, bijeli idu za njima, a sivi kreću prema južnoj zemlji.
7 I pođoše mrki te pokušaše ići kako bi prolazili amo-tamo zemljom; i reče on: “Idite odavde, prolazite amo-tamo zemljom.” Tako oni stadoše prolaziti zemljom amo-tamo.
8 Tada mi on doviknu i reče mi: “Evo, tí koji idu prema sjevernoj zemlji umirili su moj duh u sjevernoj zemlji.”
9 I dođe mi riječ GOSPODINOVA, rekavši:
10 “Uzmi od onih iz sužanjstva, i to od Heldaja, od Tobije i od Jedaje, koji su došli iz Babilona, i dođi istoga dana te idi u dom Josije, sina Safanijina.
11 Zatim uzmi srebra i zlata te načini krune i stavi ih na glavu Jošui, sinu Josedekovu, velikom svećeniku;
12 i reci mu: “Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: ‘Evo čovjeka čije je ime GRANA; on će izrasti sa svoga mjesta i sagraditi hram GOSPODINOV.
13 On sâm će sagraditi hram GOSPODINOV; on će slavu nositi te sjediti i vladati na njegovu prijestolju; i bit će svećenik na njegovu prijestolju: naum mira bit će među njima obojicom.
14 Krune će biti Helemu, i Tobiji, i Jedaji, i Henu, sinu Sefanijinu, na spomen u hramu GOSPODINOVU.
15 I oni koji su daleko doći će i graditi u hramu GOSPODINOVU; i znat ćete da me GOSPODIN nad vojskama poslao k vama. To će se dogoditi ako budete marljivo slušali glas GOSPODINA, Boga svojega.”
7
1 U četvrtoj godini kralja Darija, četvrtoga dana devetoga mjeseca, mjeseca kisleva, dođe riječ GOSPODINOVA Zahariji,
2 kada poslaše u Dom Božji Šar-Ezera, Regem-Meleka i njihove ljude da se pomole pred GOSPODINOM
3 i da porazgovaraju sa svećenicima koji bijahu u Domu GOSPODINA nad vojskama, i s prorocima, rekavši: “Trebam li plakati u petome mjesecu, odvojivši se, kao što sam činio tolike godine?”
4 Tada mi dođe riječ GOSPODINA nad vojskama, rekavši:
5 “Govori svemu narodu zemlje, i svećenicima, i reci: “Kada ste ovih sedamdeset godina postili i žalovali u petome i sedmome mjesecu, jeste li meni postili?
6 I kada ste jeli i kada ste pili, niste li jeli sebi i sebi pili?
7 Niste li čuli riječi koje je GOSPODIN vikao po prijašnjim prorocima, kada je Jeruzalem bio nastanjen i u blagostanju, kao i njegovi gradovi uokolo, kada su bili nastanjeni Jug i Ravnica?”
8 I dođe Zahariji riječ GOSPODINOVA, rekavši:
9 “Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: ‘Sudite sudom istinitim, i neka svatko iskazuje milosrđe i smilovanje svome bratu.
10 I nemojte tlačiti udovicu, ni siroče, stranca, ni siromaha; i neka nitko u svome srcu ne smišlja zlo protiv svoga brata.’
11 Ali oni odbiše poslušati i odmaknuše rame, i začepiše uši da ne čuju.
12 Jest, srca svoja otvrdnuše poput dijamanta, da ne bi čuli Zakon i riječi koje je GOSPODIN nad vojskama u svome duhu slao putem prijašnjih proroka: stoga je došao silan gnjev od GOSPODINA nad vojskama.
13 Budući da oni nisu slušali dok je on vikao, “tako oni viču, a ja neću slušati,” govori GOSPODIN nad vojskama,
14 “nego sam ih vihorom raspršio među sve narode koje nisu poznavali. Tako je zemlja ostala pusta nakon njih, da kroz nju nitko ne prolazi i ne vraća se; jer su opustošili zemlju izvrsnu.”
8
1 Ponovno mi dođe riječ GOSPODINA nad vojskama govoreći:
2 “Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: ‘Bijah ljubomoran za Sion velikom ljubomorom i bijah ljubomoran zbog njega velikom jarošću.’
3 Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: ‘Vratio sam se Sionu i prebivat ću usred Jeruzalema: Jeruzalem će se nazivati gradom istine, a gora GOSPODINA nad vojskama, svetom gorom.’
4 Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: ‘Starci i starice opet će boraviti na ulicama Jeruzalema, svaki sa svojim štapom u ruci zbog velike starosti.
5 I bit će ulice grada pune dječaka i djevojčica koji će se igrati na njegovim ulicama.’
6 Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: ‘Ako to u one dane bude čudesno u očima ostatka ovoga naroda, hoće li biti čudesno i u mojim očima?’ ” govori GOSPODIN nad vojskama.
7 “Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: ‘Evo, ja ću spasiti svoj narod iz zemlje istočne, i iz zemlje zapadne,
8 i dovest ću ih te će prebivati usred Jeruzalema: i bit će oni moj narod, a ja ću biti njihov Bog, u istini i pravednosti.’
9 “Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: ‘Neka budu jake ruke vama koji ovih dana slušate ove riječi na usta prorokâ, koji bijahu u dan kada je položen temelj Doma GOSPODINA nad vojskama, da se sagradi hram.
10 Jer prije ovih dana ne bijaše nadnice za čovjeka, niti ikakve nadnice za živinče; niti zbog muke bijaše ikakva mira onome tko je izlazio ili ulazio: jer sam sve ljude, svakoga, postavio protiv njegova bližnjega.
11 Ali sada ostatku ovoga naroda neću biti kao prijašnjih dana,’ govori GOSPODIN nad vojskama.
12 ‘jer će sjeme uspijevati; loza će davati svoj urod i zemlja će davati svoj prinos, a nebesa će davati rosu svoju; i dat ću da ostatak ovoga naroda posjeduje sve to.
13 I kao što ste bili prokletstvom među neznabošcima, dome Judin i dome Izraelov, tako ću vas spasiti, i bit ćete blagoslovom: ne bojte se, nego neka vam ojačaju ruke.’
14 Jer ovako govori GOSPODIN nad vojskama: ‘Kao što sam vas namislio kazniti kada su me na gnjev izazvali oci vaši,’ govori GOSPODIN nad vojskama, ‘i nisam se pokajao,
15 tako sam opet naumio ovih dana učiniti dobro Jeruzalemu i domu Judinu: ne bojte se.
16 Ovo trebate činiti: Neka svatko govori istinu svome bližnjemu; sudite u istini i u miru unutar svojih vratâ;
17 i neka nitko od vas ne smišlja zlo u svome srcu protiv svoga bližnjega; i nemojte ljubiti lažnu zakletvu: jer sve to ja mrzim’, govori GOSPODIN.”
18 I dođe mi riječ GOSPODINA nad vojskama govoreći:
19 “Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: ‘Post četvrtoga, i post petoga, i post sedmoga, i post desetoga mjeseca neka domu Judinu budu na radost i veselje, i veseli blagdani; stoga ljubite istinu i mir.’ ”
20 Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: “Doći će narod i stanovnici mnogih gradova;
21 stanovnici jednoga grada ići će u drugi govoreći: ‘Pođimo se brzo moliti pred GOSPODINA i tražiti GOSPODINA nad vojskama: Ići ću i ja.’ ”
22 Jest, mnogi narod i jaki narodi doći će tražiti GOSPODINA nad vojskama u Jeruzalem i moliti se pred GOSPODINOM.
23 Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: “U one dane će deset ljudi od svih jezika nežidovskih narodâ hvatati za skut onoga tko je Židov govoreći: ‘Idemo s vama; jer smo čuli da je s vama Bog.’ ”
9
1 Breme riječi GOSPODINOVE u zemlji Hadrakovoj, i Damask će mu biti počinak; kada ljudske oči, kao od svih Izraelovih plemena, budu usmjerene na GOSPODINA.
2 I Hamat će ondje graničiti; Tir i Sidon, premda je vrlo mudar.
3 I Tir si je sagradio jaku utvrdu te zgrnuo srebra kao prašine i čistoga zlata kao uličnoga blata.
4 Evo, Gospodin će ga izbaciti i u more će sručiti moć njegovu, a njega će oganj proždrijeti.
5 Aškelon će to vidjeti i uplašiti se; i Gaza će vidjeti i silno se ražalostiti, i Ekron; jer će biti osramoćeno njegovo očekivanje; i nestat će iz Gaze kralja, a Aškelon neće biti nastanjen.
6 Kopile će prebivati u Ašdodu, a ja ću zatrti ponos Filistejaca.
7 I uklonit ću mu krv iz usta njegovih, i njegove gadosti između njegovih zubiju: ali onaj tko preostane, upravo on, bit će za Boga našega i bit će kao upravitelj u Judi, a Ekron kao Jebusejac.
8 I utaborit ću se oko svoga Doma zbog vojske, zbog onoga koji prolazi i zbog onoga koji se vraća: nijedan tlačitelj neće više proći tuda; jer sada vidjeh svojim očima.
9 “Raduj se silno, Kćeri sionska; kliči, Kćeri jeruzalemska: Kralj tvoj, evo, k tebi dolazi: pravedan je on i donosi spasenje; ponizan je i jaše na magarcu, na magaretu, mladuncu magaričinu.
10 Ja ću istrijebiti kola iz Efrajima i konja iz Jerzualema, i lûk će ratni biti sasječen: i navijestit će on mir neznabošcima; i bit će vlast njegova od mora do mora, i od Rijeke pa sve do krajeva zemlje.
11 A zbog tebe, po krvi tvoga saveza, odaslao sam tvoje zatočenike iz jame u kojoj nema vode.
12 “Okrenite se tvrđavi, zatočenici nade: danas objavljujem da ću ti dvostruko uzvratiti;
13 jer sam si svinuo Judu, napunio lûk Efrajimom i podigao tvoje sinove, Sione, protiv sinova tvojih, Grčko, i učinio te kao mač junaka.”
14 Nad njima će se vidjeti GOSPODIN i njegova će strijela izletjeti kao munja: Gospodin BOG će zatrubiti u trublju i ići će s vihorima Juga.
15 GOSPODIN nad vojskama će ih braniti; a oni će proždirati i s kamenjem za praćku podjarmljivati; i piti će i galamiti kao od vina; i bit će puni kao zdjele i kao uglovi žrtvenika.
16 GOSPODIN, Bog njihov, spasit će ih u taj dan kao stado svoga naroda: jer će oni biti kao kamenje iz krune, podignuti kao stijeg nad zemljom njegovom.
17 Kako li je velika dobrota njegova i kako je velika njegova krasota! Žito će veseliti mladiće, a mlado vino djevojke.
10
1 “Ištite od GOSPODINA kišu u doba poznoga dažda; tako će GOSPODIN načiniti sjajne oblake i dati im pljuskove kiše, svakoj travi u polju.
2 Jer su idoli izrekli ispraznost, a gatari su laž vidjeli i prijevarne snove ispričali; uzalud oni tješe: zbog toga su pošli svojim putem kao stado, uznemireni, jer ne bijaše pastira.
3 Moja se srdžba raspalila protiv pastirâ i kaznih jarce: jer je GOSPODIN nad vojskama pohodio svoje stado, dom Judin, i učinio ih poput svoga prekrasnoga konja u boju.
4 Iz njega je potekao ugao, iz njega je klin, iz njega lûk bojni, iz njega svi tlačitelji zajedno.
5 “Oni će biti kao junaci koji u boju gaze svoje neprijatelje u uličnome blatu: borit će se, jer je s njima GOSPODIN; i smeteni će biti oni koji jašu na konjima.
6 Ja ću ojačati dom Judin, i spasiti dom Josipov, i dovesti ih natrag da ih smjestim; jer sam im se smilovao: i bit će kao da ih nisam odbacio; jer ja sam GOSPODIN, Bog njihov, i uslišat ću ih.
7 I oni od Efrajima bit će kao junak i srce će se njihovo radovati kao od vina: jest, djeca njihova će to vidjeti i veseliti se; srce će se njihovo radovati u GOSPODINU.
8 Zazviždat ću im i okupiti ih, jer sam ih otkupio; umnožit će se kao što su se množili.
9 I rasijat ću ih među narode: i spominjat će me se u dalekim zemljama; i živjet će sa svojom djecom i opet se vratiti.
10 Ponovno ću ih dovesti iz zemlje egipatske i sabrati ih iz Asirije; i dovest ću ih u zemlju gileadsku i libanonsku; i neće se naći mjesta za njih.
11 On će kroz more proći s nevoljom, i udarit će valove u moru, i sve će dubine Rijeke presahnuti: oboren će biti ponos Asirije i žezlo će egipatsko otići.
12 I ojačat ću ih u GOSPODINU; oni će hodati gore-dolje u ime njegovo”, govori GOSPODIN.
11
1 Otvori vrata svoja, Libanone, da ti oganj proždre cedrove.
2 Jauči, jelo, jer pade cedar; jer su moćnici oplijenjeni: jaučite, hrastovi bašanski, jer je oborena šuma nepristupačna.
3 Čuje se jaukanje pastirâ, jer je oplijenjena slava njihova; rikanje mladih lavova, jer je oplijenjen ponos jordanski.
4 Ovako govori GOSPODIN, Bog moj: “Pasi stado za klanje;
5 koje kolju njihovi posjednici i ne smatraju se krivima. Oni koji ih prodaju govore: ‘Blagoslovljen neka je GOSPODIN; jer sam bogat’: vlastiti ih pastiri ne žale.
6 Jer ja više neću žaliti stanovnike zemlje,” govori GOSPODIN, “nego ću, evo, svakoga izručiti u ruku njegova bližnjega i u ruku njegova kralja: oni će zemlju udariti, a ja ih iz njihove ruke neću izbaviti.
7 Ja ću pasti stado za klanje, to jest vas, ubogi iz stada.” I uzeh si dva štapa; jedan nazvah Krasota, a drugi nazvah Sveze; i pasoh stado.
8 U mjesec dana odbacih tri pastira; mojoj su se duši gadili, a i njihova se duša gnušala na me.
9 Tada rekoh: “Neću vas pasti: ona koja umre, neka umre; ona koja treba biti pokošena, neka bude pokošena; a preostale neka jedu meso jedna drugoj.”
10 I uzeh svoj štap, to jest Krasotu, i slomih ga nadvoje, da raskinem svoj savez koji bijah sklopio sa svim narodom.
11 I on bî raskinut toga dana: tako su ubogi iz stada, koji su na me čekali, saznali da to bijaše riječ GOSPODINOVA.
12 I rekoh im: “Ako to smatrate dobrim, dajte mi moju plaću; ako ne, nemojte.” Tako mi za plaću odmjeriše trideset srebrnjaka.
13 I reče mi GOSPODIN: “Baci lončaru tu krasnu cijenu kojom me procijeniše.” I uzeh tih trideset srebrnjaka i bacih ih lončaru u Domu GOSPODINOVU.
14 Tada prelomih nadvoje svoj drugi štap, to jest Sveze, da raskinem bratstvo između Jude i Izraela.
15 I reče mi GOSPODIN: “Uzmi si još i opremu bezumnoga pastira.
16 Jer evo, podići ću u zemlji pastira koji neće pohoditi pokošene, niti će tražiti mlade, ni liječiti ono što je slomljeno, ni hraniti ono što je zastalo; nego će jesti meso ugojenih i papke im kidati.
17 Jao pastiru idolskom koji ostavlja stado! Mač će biti nad mišicom njegovom i nad njegovim desnim okom: ruka će mu usahnuti i desno će mu oko potpuno potamnjeti.”
12
1 “Breme riječi GOSPODINOVE za Izrael”, govori GOSPODIN, koji razapinje nebesa, postavlja temelje zemlje i oblikuje duh čovjekov u njemu:
2 “Evo, učinit ću Jeruzalem čašom drhtanja svim narodima uokolo, kada budu opsjedali i Judu i Jeruzalem.
3 U taj dan ću učiniti Jeruzalem teškim kamenom za sve narode: svi koji se njime opterete bit će sasječeni, premda će se protiv njega okupiti sav narod zemlje.
4 U taj dan ću”, govori GOSPODIN, “svakoga konja udariti zaprepaštenjem, a njegova jahača ludilom; i otvorit ću svoje oči nad domom Judinim, i udarit ću sljepoćom svakoga konja narodima.
5 I upravitelji Jude u svome će srcu reći: ‘Stanovnici Jeruzalema bit će moja snaga u GOSPODINU nad vojskama, Bogu njihovu.’
6 U taj dan učinit ću da upravitelji Jude budu kao peć raspaljena među drvima i kao upaljena baklja u snopu; i proždrijet će sve narode uokolo, zdesna i slijeva; a Jeruzalem će ponovno biti nastanjen na svome mjestu, to jest u Jeruzalemu.”
7 GOSPODIN će najprije spasiti šatore Judine, da se slava doma Davidova i slava stanovnika Jeruzalema ne uzvisi nad Judu.
8 U taj dan GOSPODIN će obraniti stanovnike Jeruzalema; u taj dan će onaj koji je među njima nemoćan biti kao David, a dom Davidov će biti kao Bog, kao anđeo GOSPODINOV pred njima.
9 “U taj ću dan tražiti da uništim sve narode koji dođu protiv Jeruzalema.
10 I izlit ću na dom Davidov, i na stanovnike Jeruzalema, duha milosti i molitava: i gledat će na mene koga su proboli, i oplakivat će ga kao onaj tko oplakuje svoga jedinoga sina, i bit će u gorčini zbog njega kao onaj tko gorko žali za svojim prvorođencem.
11 U taj dan će biti veliko oplakivanje u Jeruzalemu, kao hadad-rimonsko oplakivanje u dolini Megidon.
12 I plakat će zemlja, svaka obitelj napose; obitelj doma Davidova napose, i njihove žene napose; obitelj doma Natanova napose, i njihove žene napose;
13 obitelj doma Levijeva napose, i njihove žene napose; obitelj doma Šimejeva napose, i njihove žene napose;
14 sve preostale obitelji, svaka obitelj napose, i njihove žene napose.”
13
1 U taj dan otvorit će se izvor domu Davidovu i stanovnicima Jeruzalema za grijeh i za nečistoću.
2 “U taj dan ću”, govori GOSPODIN nad vojskama, “iskorijeniti iz zemlje imena idolâ i neće više biti spomena na njih; i učinit ću da iz zemlje odu proroci i duh nečisti.
3 Ako bi itko još prorokovao, tada će mu otac i majka, koji su ga rodili, reći: “Nećeš živjeti; jer govoriš laži u ime GOSPODINOVO”; i njegov otac i majka, koji su ga rodili, probost će ga kada prorokuje.
4 U taj dan će se svaki prorok stidjeti svoga viđenja kada proreče; i neće se odijevati u grubi plašt da varaju,
5 nego će govoriti: “Nisam ja prorok, nego poljodjelac; jer su me od mladosti učili čuvati stoku.”
6 I reći će mu netko: “Što su te rane na tvojim rukama?” Tada će on odgovoriti: “One kojima sam ranjen u kući svojih prijatelja.”
7 Probudi se, maču, protiv moga pastira i protiv čovjeka koji je moj sudrug”, govori GOSPODIN nad vojskama: “udari pastira, i ovce će se raspršiti; a ja ću svoju ruku okrenuti malima.
8 U svoj će zemlji”, govori GOSPODIN, “dva dijela biti istrijebljena i pomrijeti, ali će treći biti ostavljen.
9 I provest ću treći dio kroz oganj i pročistiti ih kao što se pročišćava srebro i iskušati ih kao što se iskušava zlato: oni će zazivati moje ime i ja ću ih uslišati. Reći ću: ‘To je moj narod’; a oni će reći: ‘GOSPODIN je Bog moj.’ ”
14
1 Evo, dolazi dan GOSPODINOV, i usred tebe će se plijen tvoj podijeliti.
2 Jer ću sabrati sve narode u boj protiv Jeruzalema i grad će biti zauzet, i kuće opljačkane, i žene silovane, i pola će grada otići u sužanjstvo, ali ostatak naroda neće biti istrijebljen iz grada.
3 Tada će GOSPODIN izići, i boriti se protiv tih naroda kao kada se borio u dan boja.
4 Noge će njegove u taj dan stajati na Maslinskoj gori, koja je pred Jeruzalemom s istoka, i Maslinska će se gora raskoliti po sredini na istok i na zapad i bit će vrlo velika dolina; i pola će se gore pomaknuti na sjever, a pola na jug.
5 Vi ćete bježati u Dolinu gorâ; jer će Dolina gorâ dopirati do Azala: jest, bježat ćete kao što ste bježali pred zemljotresom u dane Uzije, kralja judejskoga; i doći će GOSPODIN, Bog moj, i svi sveti s tobom.
6 U taj dan svjetlo neće biti jasno, ni tama;
7 nego će to biti jedan dan koji će biti poznat GOSPODINU: ni dan, ni noć; nego će u doba večeri biti svjetlo.
8 U taj će dan žive vode poteći iz Jeruzalema, pola njih prema prednjemu moru, a pola njih prema stražnjemu moru; bit će to ljeti i zimi.
9 I bit će GOSPODIN kralj nad svom zemljom: u taj dan će biti jedan GOSPODIN, i njegovo ime jedno.
10 Sva će se zemlja obratiti u ravnicu od Gebe do Rimona južno od Jeruzalema. I bit će on uzvišen i nastanjen na svome mjestu: od Benjaminovih vrata do mjesta Prvih vrata, do Ugaonih vrata, i od Hananeelove kule do Kraljeva tijeska.
11 I stanovat će se u njemu, i neće više biti krajnjeg razaranja, nego će Jeruzalem biti nastanjen u sigurnosti.
12 A ovo će biti pošast kojom će GOSPODIN udariti sav narod koji se tukao protiv Jeruzalema: Meso će im se raspadati dok budu stajali na nogama, oči će im trunuti u dupljama, a jezik će im se raspadati u ustima.
13 Toga dana će među njima biti veliki metež od GOSPODINA; i svaki će se hvatati za ruku svoga bližnjega, i njegova će se ruka dizati protiv ruke njegova bližnjega.
14 I Juda će se boriti u Jeruzalemu; i bit će skupljeno bogatstvo svih okolnih neznabožaca: zlato, srebro i odjeća u golemu obilju.
15 I tako će pošast kao što je ta pošast snaći konja, mazgu, devu i magarca, i svu živinu koja bude u tim šatorima.
16 I svatko tko preostane od svih naroda koji su došli protiv Jeruzalema, iz godine u godinu će uzlaziti u Jeruzalem klanjati se Kralju, GOSPODINU nad vojskama, i održavati blagdan sjenicâ.
17 Tko god od svih zemaljskih plemena ne uzađe u Jeruzalem pokloniti se Kralju, GOSPODINU nad vojskama, nad njima neće biti kiše.
18 Ako pleme egipatsko, koje nema kiše, ne uzađe i ne dođe, nastat će pošast kojom će GOSPODIN udariti neznabošce koji ne bi uzašli držati blagdan sjenicâ.
19 To će biti kazna Egiptu i kazna svim narodima koji ne uzađu držati blagdan sjenicâ.
20 U taj dan će na konjskim praporcima stajati SVETOST GOSPODINU; a lonci u Domu GOSPODINOVU bit će kao zdjele pred žrtvenikom.
21 Jest, svaki lonac u Jeruzalemu i u Judeji bit će svetost GOSPODINU nad vojskama; i svi koji žrtvuju dolazit će i uzimati ih te u njima kuhati: u taj dan više neće biti Kanaanca u domu GOSPODINA nad vojskama.
