1
1 Riječ GOSPODINOVA koja je došla Miheju Morašćaninu u dane Jotama, Ahaza i Hezekije, kraljeva Jude, koju je vidio u pogledu Samarije i Jeruzalema.
2 “Čujte, svi narodi; poslušaj, zemljo, i sve što u njoj jest: neka Gospodin BOG bude svjedokom protiv tebe, Gospodin iz svoga svetoga hrama.
3 Jer, evo, GOSPODIN izlazi iz svoga mjesta, i sići će i gaziti po zemaljskim uzvišicama.
4 Gore će se pod njim topiti, doline će se raskoliti kao vosak pred ognjem i kao vode što su niz strminu prolivene.
5 Sve je to zbog Jakovljeva prijestupa i zbog grijehâ doma Izraelova. Što je Jakovljev prijestup? nije li Samarija? i što su uzvišice Judine? nisu li Jeruzalem?
6 Stoga ću Samariju učiniti kao gomilu u polju i kao zemljište za vinograd: strovalit ću njezino kamenje u dolinu i otkriti njezine temelje.
7 I svi će njezini kipovi biti u komade satrti i sva će joj plaća biti ognjem spaljena, i sve ću njezine idole opustošiti: budući da ih je skupila od plaće bludničke, opet će biti plaćom bludničkom.
8 “Stoga ću plakati i jaukati, ići ću gol i obnažen: zavijat ću kao zmajevi i tugovati kao sove.
9 Jer njezina je rana neizlječiva; došla je do Jude; došla je do vrata moga naroda, sve do Jeruzalema.
10 Nemojte to objaviti u Gatu, nemojte uopće plakati: valjaj se u prašini u domu Afrinu.
11 Nestani sa svojom golom sramotom, stanovnice Safira: stanovnica Saanana nije izišla na žalovanje Bet-Haeselovo; od vas će on svoj položaj primiti.
12 Jer je stanovnica Marota brižno čekala na dobro, ali je zlo sišlo od GOSPODINA do vrata Jeruzalema.
13 Upregni u kola hitru živinu, stanovnice Lakiša: ona je početak grijeha Kćeri sionske; jer su se u tebi našli prijestupi Izraelovi.
14 Zbog toga ćeš dati darove Morešet-Gatu: domovi će akzipski biti laž kraljevima Izraela.
15 Ipak ću ti dovesti baštinika, stanovnice Mareše; on će doći do Adulama, slava Izraelova.
16 Oćelavi se i ostriži se zbog svoje tankoćutne djece; kao orao povećaj svoju ćelavost, jer su ona od tebe u sužanjstvo otišla.”
2
1 Jao onima koji smišljaju opačinu i čine zlo na svojim posteljama! Kada svane jutro, provode ga u djelo, jer je to u moći ruke njihove.
2 I hlepe za poljima i nasilno ih uzimaju; i kućama, i oduzimaju ih: tako ugnjetavaju čovjeka i njegov dom, čovjeka i njegovu baštinu.
3 Stoga ovako govori GOSPODIN: “Evo, protiv toga roda smišljam zlo, iz kojega nećete izvući svoje vratove, niti ćete oholo hodati: jer je zlo ovo vrijeme.
4 U taj dan netko će dići uzrečicu protiv vas, i naricati žalosnu tužaljku te reći: ‘Sasvim smo upropašteni; on je izmijenio udio moga naroda: kako ga je uklonio od mene! Odvrativši se, razdijelio je naša polja.’
5 Zato nećeš imati nikoga tko bi ždrijebom bacao uže u zboru GOSPODINOVU.
6 “ ‘Nemojte prorokovati’, govore oni onima koji prorokuju. Neka im ne prorokuju, da ne dopadnu sramote.
7 O, ti koji si nazvan domom Jakovljevim, je li duh GOSPODINOV sapet? Jesu li to njegovi postupci? Ne čine li moje riječi dobro onome tko hodi pravo?
8 Odnedavno je narod moj ustao kao neprijatelj: skidate odjeću i plašt onima koji bezbrižno prolaze kao ljudi neskloni ratu.
9 Žene moga naroda izbacili ste iz njihovih ugodnih kuća; od njihove ste djece zauvijek moju slavu oduzeli.
10 Ustanite i idite; jer to nije vaš počinak: budući da je okaljan, uništit će vas, i to bolnom propašću.
11 Ako čovjek koji hodi u duhu i prijevari laže govoreći: ‘Prorokovat ću ti o vinu i o jakome piću’, on će biti prorokom ovome narodu.
12 “Zaista ću te svega sabrati, Jakove; doista ću okupiti ostatak Izraelov; stavit ću ih zajedno kao ovce bosorske, kao stado usred tora njihova: veliku će buku oni dizati zbog mnoštva ljudi.”
13 Probijač pred njima uzlazi: probili su se te prošli kroz vrata i na njih izišli: njihov kralj će pred njima ići, a GOSPODIN na čelu njihovu.
3
1 I rekoh: “Čujte, glavari Jakovljevi, i vi, knezovi doma Izraelova: Nije li za vas da poznajete pravo?
2 Oni mrze dobro i ljube zlo; koji deru njihovu kožu s njih, i njihovo meso s njihovih kostiju;
3 oni jedu meso moga naroda, i s njih gule kožu njihovu; i lome im kosti i na komade ih režu, kao za lonac i kao meso u kotlu.
4 Tada će oni vapiti GOSPODINU, ali ih on neće slušati: u to doba će on i svoje lice od njih sakriti, kao što su se oni ponašali u svim svojim djelima.”
5 Ovako govori GOSPODIN za proroke koji na zabludu navode moj narod, koji grizu svojim zubima i viču: “Mir!” a protiv onoga tko im ništa ne stavlja u usta, rat spremaju.
6 Stoga će vam biti noć, da nemate viđenje; i bit će vam tamno, da ne gatate; i sunce će zaći nad prorocima i dan će nad njima biti mračan.
7 Tada će biti posramljeni vidioci i preneraženi gatari: jest, svi će oni prekriti svoje usne, jer nema odgovora od Boga.
8 Ali ja sam uistinu pun snage po duhu GOSPODINOVU, i suda, i moći, da objavim Jakovu njegov prijestup i Izraelu grijeh njegov.
9 Čujte ovo, vi glavari doma Jakovljeva, i knezovi doma Izraelova, koji sud prezirete i svu jednakost izopačujete.
10 Oni krvlju Sion grade i Jeruzalem s opačinom.
11 Glavari njihovi za mito sude, svećenici njihovi za nadnicu naučavaju, a proroci njihovi za novac gataju; no ipak će se ja na GOSPODINA oslanjati, i govoriti: “Nije li GOSPODIN među nama? Neće na nas nikakvo zlo.”
12 Stoga će Sion zbog vas biti kao polje preoran, Jeruzalem će biti hrpa ruševina, a gora Doma kao šumski visovi.
4
1 Ali u posljednjim danima će gora Doma GOSPODINOVA biti utvrđena povrh gorâ i uzvišena iznad bregova; i narod će se k njoj stjecati.
2 I doći će mnogi narodi i govoriti: “Dođite, i uzađimo na goru GOSPODINOVU, u Dom Boga Jakovljeva. On će nas poučiti svojim putovima, a mi ćemo hoditi njegovim stazama: jer će od Siona Zakon izići i riječ GOSPODINOVA iz Jeruzalema.”
3 I sudit će on među mnogim narodima, i ukoriti moćne daleke narode; i prekovat će oni svoje mačeve u raonike i svoja koplja u srpove: narod neće dizati mač protiv naroda, niti će se više učiti ratu.
4 Nego će svaki sjediti pod svojim trsom i pod svojom smokvom; i nitko ih neće plašiti: jer to rekoše usta GOSPODINA nad vojskama.
5 Jer će svi narodi hoditi svaki u ime svoga boga, a mi ćemo hoditi u imenu GOSPODINA, Boga našega, svagda i zauvijek.
6 “U onaj dan ću”, govori GOSPODIN, “sabrati onu koja šepa, i skupiti onu koja je izagnana i onu koju sam povrijedio;
7 i načinit ću ostatak od one koja šepa i snažan narod od one koja bijaše daleko izagnana: i vladat će GOSPODIN nad njima na gori Sionu odsad i zauvijek.”
8 A ti, kulo Stada, tvrđavo Kćeri sionske, k tebi će doći prvotna vlast; kraljevstvo će doći Kćeri jeruzalemskoj.
9 Zašto vičeš tako glasno? Nema li u tebi kralja? zar ti je propao savjetnik? jer su te obuzeli bolovi kao ženu u trudovima.
10 Previjaj se od boli i napreži se da rodiš, Kćeri sionska, kao žena u trudovima; jer ćeš sada iz grada izići, i na polju ćeš prebivati, i otići ćeš sve do Babilona. Ondje ćeš biti oslobođena; ondje će te GOSPODIN otkupiti iz ruke tvojih neprijatelja.
11 A sada su se protiv tebe okupili mnogi narodi, koji govore: “Neka bude obeščašćena, i neka naše oko gleda na Sion.”
12 Ali oni ne znaju misli GOSPODINOVE, niti razumiju njegovu nakanu; jer će ih on skupiti kao snoplje na gumnu.
13 Ustani i mlati, Kćeri sionska; jer ću tvoj rog načiniti željezom i tvoja ću kopita načiniti mjeđu: i satrt ćeš mnoge narode; a ja ću njihovu stečevinu posvetiti GOSPODINU, i njihovu imovinu Gospodaru sve zemlje.
5
1 “Okupi se sada u odrede, Kćeri vojnička; postavio je opsadu protiv nas: oni će palicom po licu udariti suca Izraelova.
2 Ali ti, Betleheme Efrato, premda si malen među tisućama Judinim, ipak će mi iz tebe izići onaj koji će biti vladar u Izraelu, čiji su iskoni od davnine, od vječnosti.”
3 Stoga će ih on izručiti, do trenutka dok ne rodi ona koja se porađa; tada će se ostatak njegove braće vratiti djeci Izraelovoj.
4 I stajat će on i pâsti u snazi GOSPODINOVOJ, u veličanstvu imena GOSPODINA, svoga Boga; i oni će ustrajati, jer će on sada biti velik do krajeva zemaljskih.
5 Taj će čovjek biti mir, kada Asirac dođe u našu zemlju: kada stane gaziti u našim palačama podići ćemo protiv njega sedmoricu pastira i osmoricu predstojnika.
6 Oni će mačem poharati zemlju asirsku, i zemlju Nimrodovu na njezinim vratima: tako će nas izbaviti od Asirca kada on dođe u našu zemlju i kada bude gazio unutar naših granica.
7 I bit će ostatak Jakovljev usred mnogih naroda kao rosa od GOSPODINA, kao pljuskovi kiše na travi, koja ne iščekuje čovjeka niti čeka na ljudske sinove.
8 Ostatak Jakovljev će među poganima usred mnogih naroda biti kao lav među šumskim zvijerima, kao mladi lav među stadima ovaca; koji, ako prolazi, gazi i u komade razdire, i nitko ne može izbaviti.
9 Tvoja će ruka biti uzdignuta nad tvojim protivnicima i svi će tvoji neprijatelji biti zatrti.
10 “I dogodit će se u taj dan”, govori GOSPODIN, “da ću istrijebiti sve konje iz tvoje sredine, i uništit ću tvoja kola,
11 i zatrti gradove tvoje zemlje, i oboriti sve tvoje tvrđave,
12 i istrijebiti vračanja iz tvoje ruke; i nećeš više imati gataoce.
13 Tvoje rezane likove također ću istrijebiti, i uspravljene kipove iz tebe, i nećeš se više klanjati djelu svojih ruku.
14 I iščupat ću tvoje lugove iz tebe: tako ću razoriti tvoje gradove.
15 U srdžbi i bijesu provest ću odmazdu nad neznabošcima, takvu o kakvoj oni nisu ni čuli.”
6
1 Čujte sada što govori GOSPODIN: “Ustani, pravdaj se pred gorama, i neka bregovi čuju tvoj glas.”
2 Čujte, o gore, GOSPODINOVU parnicu, i vi, snažni temelji zemlje; jer GOSPODIN ima parnicu sa svojim narodom i pravdat će se s Izraelom.
3 “Narode moj, što sam ti učinio? i u čemu sam te izmorio? Posvjedoči protiv mene.
4 Jer izveo sam te iz zemlje egipatske i otkupio te iz kuće sluganske; i poslao sam pred tobom Mojsija, Arona i Mirjam.
5 O, narode moj, spomeni se sada što bijaše naumio Balak, kralj Moaba, i što mu je odgovorio Bileam, sin Beorov, od Šitima do Gilgala; da možete poznati GOSPODINOVU pravednost.”
6 S čime ću ja doći pred GOSPODINA i prignuti se pred Bogom svevišnjim? Hoću li doći pred njega s paljenim prinosima, s teocima starim godinu dana?
7 Hoće li GOSPODINU biti po volji tisuće ovnova ili deseci tisuća rijeka ulja? Trebam li ja dati svoga prvorođenca za svoj prijestup, plod vlastita tijela za grijeh svoje duše?
8 On ti je pokazao, čovječe, što je dobro. I što GOSPODIN zahtijeva od tebe? negoli to da postupaš pravedno, ljubiš milosrđe i ponizno hodiš sa svojim Bogom.
9 Glas GOSPODINOV viče gradu, i onaj tko ima mudrosti vidjet će tvoje ime. Čujte palicu i onoga tko ju je odredio:
10 “Zar je blago zloće još u domu zloga, i oskudna odvratna mjera?
11 Zar da smatram čistim one sa zlom tezuljom i s vrećom prijevarnih utega?
12 Jer bogataši su njegovi puni nasilja, a stanovnici njegovi laži govorahu i jezik je njihov prijevaran u ustima.
13 Stoga ću te i učiniti bolesnim tukući te i pustošeći te zbog tvojih grijeha.
14 Jesti ćeš, ali se nećeš nasititi; tvoja će utučenost biti usred tebe; sklanjat ćeš, ali nećeš izbaviti; a ono što izbaviš, ja ću maču predati.
15 Sijat ćeš, ali ti nećeš žeti; istiještit ćeš masline, ali se nećeš mazati uljem, i slatko vino, ali vina nećeš piti.
16 Jer se drže Omrijevi propisi i sva djela doma Ahabova, i hodite po njihovim savjetima; da od tebe načinim pustoš, a stanovnike tvoje ruglom: zbog toga ćete nositi sramotu moga naroda.”
7
1 Jao meni! jer sam kao kada poberu ljetno voće, kao pabirci od berbe grožđa; nema ni grozda za pojesti: duša mi žudi za rano dozrelim voćem.
2 Dobri ljudi su iz zemlje iščezli i nema nikoga poštenoga među ljudima: svi na krv vrebaju; svatko mrežom lovi svoga brata.
3 Da bi usrdno objeručke zlo činili, knez zahtijeva, sudac nagradu ište, a velikaš svoju zlosretnu želju iskazuje: tako oni izopačuju.
4 Najbolji od njih je kao trnje, najpravedniji je oštriji od bodljikave ograde: stiže dan tvojih stražara i njihova pohođenja; sada će nastupiti njihova pomutnja.
5 Nemoj se uzdati u prijatelja, nemoj imati povjerenja u vođu: vrata svojih usta čuvaj od one koja ti leži u naručju.
6 Jer sin oca obeščašćuje, kćer se diže protiv majke svoje, snaha protiv svoje svekrve; čovjeku su neprijatelji njegovi vlastiti ukućani.
7 Stoga ću ja gledati na GOSPODINA; ja ću čekati na Boga svoga spasenja: moj će me Bog čuti.
8 Ne raduj se nada mnom, neprijateljice moja: kada padnem, ustat ću; kada budem u tami sjedio, GOSPODIN će mi biti svjetlo.
9 Podnosit ću GOSPODINOVU srdžbu, jer sam protiv njega sagriješio, sve dok se on ne zauzme za moju parnicu i za mene provede presudu: izvest će me on na svjetlo i gledat ću njegovu pravednost.
10 Tada će to vidjeti moja neprijateljica i sramota će prekriti onu koja mi je govorila: “Gdje je GOSPODIN, Bog tvoj?” Moje će je oči gledati: sada će ona biti zgažena kao blato ulično.
11 U taj dan će biti sazidani tvoji zidovi, u taj dan će biti uklonjena odredba.
12 U taj dan će i on doći sve do tebe iz Asirije, i iz utvrđenih gradova, i iz tvrđave sve do Rijeke, i od mora do mora, i od gore do gore.
13 Ali zemlja će biti opustošena zbog onih koji žive u njoj, zbog ploda njihovih postupaka.
14 Pasi svoj narod palicom svojom, stado svoje baštine, koje osamljeno živi u šumi, usred Karmela: neka pasu u Bašanu i Gileadu, kao u davne dane.
15 Kao u danima tvoga izlaska iz zemlje egipatske pokazat ću mu čudesna djela.
16 Narodi će to vidjeti i, uza svu svoju moć, bit će smeteni: ruku će svoju na usta staviti, uši će im biti gluhe.
17 Lizat će oni prašinu kao zmija, iz svojih će rupa izlaziti kao crvi zemaljski: bojat će se GOSPODINA, Boga našega, i zbog tebe će strahovati.
18 Tko je Bog kao ti, koji oprašta opačinu i prelazi preko prijestupa ostatka svoje baštine? On ne zadržava svoju srdžbu dovijeka, jer uživa u milosrđu.
19 Opet će se on k nama okrenuti i na nas se smilovati; on će nadvladati naše opačine; i ti ćeš u dubine morske baciti sve grijehe njihove.
20 Ti ćeš udjeliti istinu Jakovu, i milosrđe Abrahamu, koju si od pradavnih dana zakletvom obećao našim ocima.
