1
1 Zbilo se to u dane Ahasvera (to je Ahasver koji je vladao nad stotinu dvadeset i sedam pokrajina, od Indije sve do Etiopije)
2 da je u te dane kada je kralj Ahasver sjedio na prijestolju svoga kraljevstva, koje bijaše u palači u Šušanu,
3 u trećoj godini svoje vladavine on priredio gozbu za sve svoje knezove i svoje sluge. Snaga Perzije i Medije, velikaši i knezovi pokrajinâ, bijaše pred njim
4 kada je mnogo dana, čak stotinu i osamdeset dana, pokazivao bogatstvo svoga slavnoga kraljevstva i sjaj svoga uzvišenoga veličanstva.
5 Kada su prošli ti dani, priredi kralj sedmodnevnu gozbu svemu narodu koji bijaše prisutan u palači u Šušanu, i velikima i malima, u trijemu vrta kraljeve palače.
6 Bijele, zelene i plave zavjese bijahu vrpcama od finoga lana i purpura pričvršćene o srebrne prstene i stupove od mramora; a na podu od crvenoga, plavoga i crnoga mramora bijahu postelje od zlata i srebra.
7 Piće su im služili u zlatnim posudama (svaka posuda se razlikovala od druge), a kraljevskoga vina je bilo u obilju, u skladu s kraljevim stanjem.
8 Pilo se prema propisu; nitko nije prisiljavao, jer je kralj svim poslužiteljima u svome dvoru odredio neka postupaju kako je kome drago.
9 I kraljica Vašti je priredila gozbu za žene u kraljevskoj palači koja je pripadala kralju Ahasveru.
10 Sedmoga dana, kada kraljevo srce bijaše raspoloženo od vina, zapovjedi on Mehumanu, Bizti, Harboni, Bigti, i Abgati, Zetaru, i Karkasu, sedmorici dvorskih upravitelja koji su služili u nazočnosti kralja Ahasvera,
11 neka dovedu pred kralja kraljicu Vašti, s kraljevskom krunom, da narodu i knezovima pokaže njezinu ljepotu; jer ona bijaše krasna za vidjeti.
12 Ali kraljica Vašti odbi doći na kraljevu zapovijed po njegovim dvorskim upraviteljima; stoga se kralj silno razgnjevi i u njemu se raspali srdžba.
13 Tada kralj upita mudrace, koji su poznavali vremena (jer takav bijaše kraljev običaj prema svima koji su poznavali zakon i pravo);
14 a do njega bijahu Karšena, Šetar, Admata, Taršiš, Meres, Marsena i Memukan, sedam knezova Perzije i Medije, koji su gledali kraljevo lice i koji su zauzimali prvo mjesto u kraljevstvu):
15 “Što prema zakonu treba učiniti kraljici Vašti, zato što nije postupila po zapovijedi kralja Ahasvera izdanu po dvorskim upraviteljima?”
16 I odgovori Memukan pred kraljem i knezovima: “Kraljica Vašti nije skrivila samo kralju, nego i svim knezovima i svemu narodu koji je u svim pokrajinama kralja Ahasvera.
17 Jer će to kraljičino djelo izići na glas među svim ženama, tako da će one u oči prezirati svoje muževe kada se razglasi: ‘Kralj Ahasver je zapovjedio da se kraljicu Vašti dovede pred njega, ali ona nije došla’.
18 Isto tako će i kneginje Perzije i Medije, koje čuju za to kraljičino djelo, toga dana reći svim kraljevim knezovima. Tako će nastati previše prezira i gnjeva.
19 Ako je po volji kralju, neka on izda kraljevsku zapovijed, i neka je se upiše među zakone Perzijanaca i Medijaca, tako da se ne može preinačiti, da Vašti ne smije više pred kralja Ahasvera; i neka kralj njezinu kraljevsku čast dade drugoj, boljoj od nje.
20 Kada se ta kraljeva odredba koju on donese objavi diljem svega njegova kraljevstva (jer ono je golemo), sve žene će iskazivati poštovanje svojim muževima, i velikima i malima.”
21 I svidje se ta riječ kralju i knezovima; i učini kralj po Memukanovoj riječi:
22 jer posla pisma u sve kraljeve pokrajine, u svaku pokrajinu na njezinu pismu, da svaki muškarac bude gospodar u vlastitoj kući, kao i da se to objavi na jeziku svakog naroda.
2
1 Nakon svega toga, kada se ublažio gnjev kralja Ahasvera, sjeti se on Vašti, onoga što je učinila i što je protiv nje bilo odlučeno.
2 Tada mu rekoše kraljeve sluge, koje su ga posluživale: “Neka se potraže za kralja lijepe mlade djevice;
3 i neka kralj odredi službenike u svim pokrajinama svoga kraljevstva da mu okupe sve lijepe mlade djevice u palaču u Šušanu, u kuću za žene, pod upravu kraljeva dvorskog upravitelja Hege, čuvara žena; i neka im se dade ono što im je potrebno za očišćenje;
4 i neka ona djevojka koja se svidi kralju bude kraljicom umjesto Vašti.” I svidje se to kralju; i učini on tako.
5 A na dvoru u Šušanu bijaše neki Židov kome bijaše ime Mordekaj, sin Jaira, sina Šimejeva, sina Kišova, Benjaminovac,
6 koji bijaše odveden iz Jeruzalema sa sužnjima koji su odvedeni zajedno s judejskim kraljem Jekonijom, kojega bijaše odveo babilonski kralj Nebukadnezar.
7 On bijaše odgojio Hadasu, to jest Esteru, kćer svoga strica: jer ona nije imala ni oca ni majke; a djevojka bijaše lijepa i prekrasna. Nju je Mordekaj, kada joj umriješe otac i majka, uzeo sebi za kćer.
8 Kada se pročula kraljeva zapovijed i njegova odredba, i kada su se okupile mnoge djevojke na dvoru u Šušanu, pod Hegajinim nadzorom, uvedoše i Esteru u kraljev dvor, pod nadzor Hegaja, čuvara žena.
9 I svidje se njemu djevojka i zadobi ona njegovu naklonost; i dade joj on žurno ono što joj je trebalo za očišćenje, uz ono što joj je pripadalo, i sedam djevojaka s kraljeva dvora, koje bijahu prikladne da joj se dadu, te premjesti nju i njezine djevojke na najbolje mjesto u kući za žene.
10 Estera nije otkrila svoj narod ni svoje podrijetlo; jer joj Mordekaj bijaše naredio neka to ne otkriva.
11 A Mordekaj je svakoga dana šetao pred dvorištem ženske kuće da dozna kako je Estera i što će biti s njom.
12 Kada bi svakoj djevojci došao red da uđe kralju Ahasveru, nakon što je provela dvanaest mjeseci, prema ženskom običaju (jer tako su se provodili dani njezina očišćenja: šest mjeseci s uljem od mirhe, i šest mjeseci s pomastima i s drugim sredstvima za žensko čišćenje),
13 tada bi svaka djevojka došla kralju; u kraljev joj je dvor bilo dopušteno ponijeti sa sobom iz ženske kuće što god želi.
14 Uvečer bi ulazila, a ujutro bi se vraćala u drugu kuću za žene, pod nadzor kraljeva dvorskog upravitelja Šaašgaza, koji je čuvao priležnice. Kralju više ne bi odlazila, osim ako bi kralj bio oduševljen njome i ako bi bila pozvana po imenu.
15 A kada je na Esteru, kćer Abihajla, strica Mordekaja koji ju je uzeo sebi za kćer, došao red da uđe kralju, ona ne zaiska ništa osim onoga što je odredio kraljev dvorski upravitelj Hegaj, čuvar žena. I steče Estera naklonost u očima svih koji su je vidjeli.
16 Tako je Estera uvedena kralju Ahasveru u njegovu kraljevsku palaču u desetome mjesecu, a to je mjesec tebet, u sedmoj godini njegove vladavine.
17 I zavolje kralj Esteru više od svih ostalih žena te ona u njegovim očima stekne više milosti i naklonosti negoli sve djevice; tako da on stavi kraljevsku krunu na njezinu glavu i učini je kraljicom umjesto Vašti.
18 Tada kralj priredi veliku gozbu svim svojim knezovima i svojim slugama, to jest Esterinu gozbu; i dade otpust pokrajinama i razdijeli darove prema kraljevim mogućnostima.
19 A kada su djevice bile okupljene po drugi put, sjedio je Mordekaj kod kraljevih vrata.
20 Estera još nije bila otkrila svoje podrijetlo ni svoj narod, kao što joj Mordekaj bijaše naredio. Estera je postupila po Mordekajovoj zapovijedi kao kada ju je on odgajao.
21 U one dane, kada je Mordekaj sjedio kod kraljevih vrata, dvojica kraljevih dvorskih upravitelja, Bigtan i Tereš, od onih koji su čuvali vrata, bijahu gnjevni i naumiše staviti ruku na kralja Ahasvera.
22 Mordekaj to sazna i dojavi kraljici Esteri; Estera pak o tome izvijesti kralja u Mordekajovo ime.
23 Kada je provedena istraga o tome, nađoše da je tako; stoga obojica bijahu obješena na drvo: to bî zapisano u Knjigu ljetopisa pred kraljem.
3
1 Nakon toga je kralj Ahasver unaprijedio Hamana, sina Hamedate Agađanina, i promaknuo ga te postavio njegovo sjedalo iznad svih knezova koji bijahu s njim.
2 I kraljeve sluge, koje bijahu pri kraljevim vratima, prigibale bi koljena i iskazivale štovanje Hamanu, jer je kralj tako zapovjedio za njega. Ali Mordekaj nije prigibao koljena, niti mu je iskazivao štovanje.
3 Tada kraljeve sluge koje bijahu pri kraljevim vratima rekoše Mordekaju: “Zašto ti prestupaš kraljevu zapovijed?”
4 Kako su mu svakodnevno govorili, a on ih nije poslušao, dojaviše to Hamanu da vide hoće li se održati Mordekajovo opravdanje; jer im bijaše rekao da je on Židov.
5 Kada Haman vidje da se Mordekaj ne prigiba, niti mu iskazuje štovanje, ispuni se Haman gnjevom.
6 I smatraše prezira vrijednim staviti ruke samo na Mordekaja; jer su mu kazali za Mordekajov narod: stoga Haman naumi uništiti sve Židove koji bijahu diljem svega Ahasverova kraljevstva, to jest Mordekajov narod.
7 U prvome mjesecu, to jest u mjesecu nisanu, u dvanaestoj godini kralja Ahasvera, baciše pred Hamanom “pur”, to jest ždrijeb, od dana do dana i od mjeseca do mjeseca, do dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca adara.
8 I reče Haman kralju Ahasveru: “Ima jedan narod razasut i raspršen među narodima u svim pokrajinama tvoga kraljevstva. Njihovi zakoni su drugačiji od zakonâ svih naroda, a ne drže se ni kraljevih zakona: zbog toga nije od koristi kralju što ih podnosi.
9 Ako je po volji kralju, neka se napiše da ih se zatre, a ja ću na ruke onima kojima se povjeri taj posao isplatiti deset tisuća talenata srebra da se ono unese u kraljeve riznice.”
10 I skine kralj prsten sa svoje ruke i dade ga Hamanu, sinu Hamedate Agađanina, neprijatelju Židova.
11 I reče kralj Hamanu: “To srebro ti je dano, kao i narod, da učiniš s njima kako ti se čini dobrim.”
12 Trinaestoga dana prvoga mjeseca bijahu sazvani kraljevi pisari te bî zapisano sve što je Haman zapovjedio kraljevim namjesnicima, i upraviteljima koji bijahu nad svakom pokrajinom, i knezovima svakoga naroda svake pokrajine na njezinu pismu, i svakome narodu na njegovu jeziku; napisano bijaše u ime kralja Ahasvera i zapečaćeno kraljevim prstenom.
13 I bijahu po glasnicima razaslana pisma u sve kraljeve pokrajine da se sve Židove, i mlade i stare, malu djecu i žene, uništi, poubija i zatre u jednome danu, i to trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca adara, i da im se zaplijene dobra.”
14 Prijepis toga spisa za zapovijed koju je trebalo dati u svakoj pokrajini bijaše objavljen svemu narodu, kako bi bili spremni za taj dan.
15 Glasnici pođoše, potaknuti na žurbu kraljevom zapovijeđu, i proglas bî objavljen u palači u Šušanu. I sjedoše kralj i Haman piti; ali grad Šušan bijaše u pomutnji.
4
1 Kada je Mordekaj uvidio sve što je učinjeno, razdera Mordekaj svoje halje, odjene se u kostrijet s pepelom te prođe posred grada vapeći glasno i gorko.
2 I dođe čak pred kraljeva vrata: jer nitko nije mogao ući na kraljeva vrata odjeven u kostrijet.
3 I u svakoj pokrajini, kamo god je stigla kraljeva zapovijed i njegova odredba, bijaše veliko žalovanje među Židovima: postili su, i plakali, i jadikovali; a mnogi su ležali u kostrijeti i pepelu.
4 Tako dođoše Esterine djevojke i njezini sobari i to joj rekoše. Tada se kraljica silno ražalosti te posla odjeću da odjenu Mordekaja i uzmu mu kostrijet; ali on to ne primi.
5 Tada Estera dade pozvati Hataka, jednoga od kraljevih dvorskih upravitelja, kojega je on bio odredio da joj poslužuje, i izda mu zapovijed za Mordekaja, da sazna što je i zašto je tako.
6 Tako Hatak ode k Mordekaju na gradski trg, koji je pred kraljevim vratima.
7 I ispripovijeda mu Mordekaj o svemu što ga je snašlo i o iznosu novca što ga je Haman obećao uplatiti u kraljevu riznicu za Židove, da ih uništi.
8 Dade mu i prijepis pisane odredbe koja bijaše objavljena u Šušanu da ih se uništi, da ga pokaže Esteri i razjasni joj ga, i da joj naloži neka ode kralju smjerno ga zamoliti i zatražiti pred njim milost za svoj narod.
9 I dođe Hatak te prenese Esteri Mordekajove riječi.
10 Estera ponovno prozbori s Hatakom i izda mu zapovijed za Mordekaja:
11 “Sve kraljeve sluge, i narod kraljevih pokrajina, znaju da je za koga god, bilo muškarca ili ženu, tko nepozvan uđe kralju u unutarnje predvorje, jedan njegov zakon: da ga se usmrti; osim takvoga kome kralj pruži zlatno žezlo da ostane na životu; a ja već trideset dana nisam bila pozvana kralju.”
12 I dojaviše Esterine riječi Mordekaju.
13 Tada Mordekaj naloži da se Esteri odgovori: “Nemoj misliti da ćeš se u kraljevoj palači izbaviti više negoli svi Židovi.
14 Jer budeš li sada šutjela, tada će Židovima oslobođenje i izbavljenje ustati s drugoga mjesta; a ti i dom tvoga oca bit ćete uništeni: tko zna, nisi li do kraljevstva došla zbog trenutka kao što je ovaj?”
15 Tada im Estera naloži da Mordekaju uzvrate ovaj odgovor:
16 “Idi okupi sve Židove koji se nalaze u Šušanu, i postite za mene; i nemojte jesti ni piti tri dana, ni noću ni danju. I ja i moje djevojke isto ćemo tako postiti; i tako ću ući kralju, što nije prema zakonu: ako poginem, neka poginem.”
17 Tako Mordekaj ode svojim putem i učini sve što mu je Estera naložila.
5
1 Trećega dana odjenu se Estera u svoju kraljevsku opravu te stupi u nutarnje predvorje kraljeva dvora, sučelice kraljevu domu; a kralj je sjedio na svojem kraljevskom prijestolju u kraljevskome domu, sučelice vratima doma.
2 Kada kralj ugleda kraljicu Esteru gdje stoji u trijemu, ona steče naklonost u njegovim očima; i pruži kralj prema Esteri zlatno žezlo što mu bijaše u ruci. Tako Estera pristupi i dotakne vrh žezla.
3 Tada joj kralj reče: “Što bi ti, kraljice Estero? i što želiš? Dat će ti se do pola kraljevstva.”
4 Estera odgovori: “Ako se to kralju čini dobrim, neka kralj i Haman danas dođu na gozbu koju sam pripravila za njega.
5 Tada kralj reče: “Požurite Hamana da učini tako kako je rekla Estera.” Tako kralj i Haman dođoše na gozbu koju je pripravila Estera.
6 I reče kralj Esteri na gozbi pri vinu: “Što je tvoja molba? i bit će ti udovoljeno. Što je tvoj zahtjev? Ako je i pola kraljevstva, bit će učinjeno.”
7 Tada Estera odgovori, rekavši: “Moja molba i moja želja je da,
8 ako sam našla naklonost u kraljevim očima i ako se kralju svidi da udovolji mojoj molbi i provede moju želju, kralj i Haman dođu na gozbu koju ću prirediti za njih pa ću sutra učiniti tako kako je kralj rekao.”
9 Toga dana je Haman otišao veseo i radosna srca; ali kada je Haman ugledao Mordekaja na kraljevim vratima, da nije ustao niti se pomaknuo zbog njega, bijaše pun srdžbe na Mordekaja.
10 No Haman se suzdrža. Kada je došao kući, posla on po svoje prijatelje i svoju ženu Zarešu.
11 I pripovijedao im je Haman o sjaju svoga bogatstva, i o mnoštvu svoje djece, i o svemu u čemu ga je kralj unaprijedio i kako ga je uzdignuo nad sve kraljeve knezove i službenike.
12 Još reče Haman: “Jest, kraljica Estera nije nikoga pustila da s kraljem dođe na gozbu koju je pripravila, osim mene; a i sutra sam pozvan k njoj s kraljem.
13 Ipak mi sve to ništa ne koristi dokle god gledam Židova Mordekaja gdje sjedi kod kraljevih vrata.”
14 Tada mu reče njegova žena Zareša, i svi njegovi prijatelji: “Neka se načine vješala visoka pedeset lakata i reci sutra kralju da se na njih objesi Mordekaja. Zatim pođi veselo s kraljem na gozbu.” To se svidje Hamanu pa on naredi da se načine vješala.
6
1 Te noći kralj nije mogao zaspati pa zapovjedi da mu donesu knjigu sa zapisima o prošlim događajima; i čitahu ih pred kraljem.
2 I nađoše zapisano kako je Mordekaj prijavio Bigtanu i Tareša, dvojicu kraljevih dvorskih upravitelja, čuvare vrata, koji su pokušali staviti ruku na kralja Ahasvera.
3 I reče kralj: “Kakva je čast i dostojanstvo iskazano Mordekaju za to?” Tada kraljeve sluge koje su mu posluživale rekoše: “Ništa nije učinjeno za njega.”
4 I reče kralj: “Tko je to u predvorju?” A to Haman bijaše došao u vanjsko predvorje kraljeva doma, kako bi nagovorio kralja da objesi Mordekaja na vješala što ih je on pripravio za njega.
5 I rekoše mu kraljeve sluge: “Eno Haman stoji u predvorju.” A kralj reče: “Neka uđe.”
6 Tako Haman uđe. I reče mu kralj: “Što treba učiniti čovjeku kome kralj želi iskazati počast?” A Haman pomisli u svome srcu: “Kome bi kralj želio iskazati počast više negoli meni?”
7 I odgovori Haman kralju: “Za čovjeka kojemu kralj želi iskazati počast
8 neka se donese kraljeva oprava u koju se kralj odijeva, i konja na kojemu kralj jaše, i kraljevska kruna što mu je na glavi;
9 i neka se ta oprava i konj predaju u ruku jednome od kraljevih najuglednijih knezova, da u to odjene čovjeka kojemu kralj želi iskazati počast, i neka ga on na konju provede gradskim trgom vičući pred njim: ‘Ovako će se učiniti čovjeku kojega kralj želi počastiti!’ ”
10 Tada kralj reče Hamanu: “Požuri, uzmi opravu i konja, kao što si rekao, i učini tako Mordekaju Židovu, koji sjedi kod kraljevih vrata: neka ne izostane ništa od svega što si rekao.”
11 Tada Haman uze opravu i konja, odjene Mordekaja i provede ga na konju po gradskome trgu vičući pred njim: “Ovako će se učiniti čovjeku kojega kralj želi počastiti!”
12 I vrati se Mordekaj opet do kraljevih vrata; a Haman žurno ode kući tugujući i zastrte glave.
13 I ispripovijeda Haman svojoj ženi Zareši i svim svojim prijateljima sve što ga je snašlo. Tada mu njegovi mudraci i njegova žena Zareša rekoše: “Ako je Mordekaj, pred kojim si počeo padati, od židovskoga sjemena, nećeš ga nadvladati, nego ćeš zacijelo pasti pred njim.”
14 I dok su još razgovarali s njim, dođoše kraljevi dvorski upravitelji te žurno odvedoše Hamana na gozbu koju bijaše pripravila Estera.
7
1 Tako kralj i Haman dođoše na gozbu kraljici Esteri.
2 Kralj i toga drugoga dana na gozbi pri vinu reče Esteri: “Što je tvoja molba, kraljice Estero? i bit će ti udovoljeno. Što je tvoj zahtjev? i bit će učinjeno, ako je i do pola kraljevstva.”
3 Tada kraljica Estera odgovori i reče: “Ako sam, kralju, našla naklonost u tvojim očima, i ako je to po volji kralju, neka mi se na moju molbu dade život, a po mojem zahtjevu moj narod;
4 jer smo prodani, ja i moj narod, da nas se uništi, pokolje i zatre. Da smo prodani kao kmetovi i kmetice, šutjela bih, premda neprijatelj ne bi mogao nadoknaditi štetu kralju.”
5 Tada kralj Ahasver odgovori i reče kraljici Esteri: “Tko je taj, i gdje je taj koji se u svome srcu drznuo učiniti takvo što?”
6 I reče Estera: “Taj protivnik i neprijatelj je ovaj opaki Haman.” Tada se Haman prestravi pred kraljem i kraljicom.
7 I digne se kralj od vina te u svome gnjevu ode u vrt palače: i ustade Haman da zamoli za svoj život kraljicu Esteru; jer je uvidio da je kralj naumio zlo protiv njega.
8 Tada se kralj iz vrta palače vrati onamo gdje se pilo vino; a Hanan je bio pao na ležaljku na kojoj bijaše Estera. Tada kralj reče: “Zar će još silovati kraljicu preda mnom u kući?” Čim je ta riječ izišla iz kraljevih usta, prekriše lice Hamanu.
9 A Harbona, jedan od dvorskih upravitelja, reče pred kraljem: “Eno, vješala visoka pedeset lakata, koja je Haman bio načinio za Mordekaja, koji je govorio dobro u korist kralju, stoje u Hamanovoj kući.” Tada kralj odvrati: “Objesite ga na njih.”
10 Tako Hamana objesiše na vješala koja je on bio pripravio za Mordekaja. Tada se smiri kraljeva srdžba.
8
1 Toga dana kralj Ahasver dade kraljici Esteri kuću Hamana, neprijatelja Židovâ. I stupi Mordekaj pred kralja; jer je Estera kazala što joj je on.
2 I skine kralj svoj prsten, koji bijaše uzeo od Hamana, i dade ga Mordekaju. I postavi Estera Mordekaja nad Hamanovom kućom.
3 Estera ponovno prozbori pred kraljem, pade mu do nogu i plačući ga stade zaklinjati neka ukloni zlo Hamana Agađanina i njegov naum što ga bijaše skovao protiv Židova.
4 Tada kralj ispruži zlatno žezlo prema Esteri. Tako se Estera digne, stade pred kralja
5 i reče: “Ako je po volji kralju i ako sam našla milost u njegovim očima, i ako to izgleda pravo kralju i ako je dobro u njegovim očima, neka se napiše da se opozovu pisma što ih je smislio Haman, sin Hamedate Agađanina, koja je napisao kako bi uništio Židove koji su u svim kraljevim pokrajinama:
6 jer kako bih mogla gledati zlo koje će snaći moj narod? i kako bih mogla gledati zator svoga roda?”
7 Tada kralj Ahasver reče kraljici Esteri i Mordekaju Židovu: “Eto, dao sam Esteri Hamanovu kuću, a njega su objesili na vješala zato što je stavio svoju ruku na Židove.
8 Pišite i vi za Židove što vam je drago u kraljevo ime i zapečatite to kraljevim prstenom: jer spis napisan u kraljevo ime, i zapečaćen kraljevim pečatom, nitko ne može opozvati.”
9 Tada, dvadeset i trećega dana trećega mjeseca, to jest mjeseca sivana, bijahu dozvani kraljevi pisari; i bî napisano prema svemu što je Mordekaj zapovjedio Židovima, i namjesnicima, i poslanicima, i upraviteljima pokrajina od Indije do Etiopije, stotinu dvadeset i sedam pokrajina, svakoj pokrajini njezinim pismom i svakom narodu njegovim jezikom, i Židovima njihovim pismom i njihovim jezikom.
10 Pisma je napisao u ime kralja Ahasvera i zapečatio ih kraljevim prstenom te razaslao po glasnicima koji jahahu na konjima, i mazgama, dvogrbim devama, i mladim jednogrbim devama.
11 U njima je kralj Židovima u svakome gradu dopustio da se mogu okupiti i dići za svoj život da unište, pobiju i zatru svu silu naroda i pokrajine koja bi ih napala, i malu djecu i žene, i zaplijeniti njihova dobra,
12 i to istoga dana u svim pokrajinama kralja Ahasvera: trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca adara.
13 Prijepis toga pisma s naredbom koju je trebalo izdati u svakoj pokrajini bijaše objavljen svemu narodu, kao i da Židovi toga dana budu spremni osvetiti se na svojim neprijateljima.
14 Tako glasnici koji jahahu na mazgama i devama krenuše, potaknuti na žurbu kraljevom zapovijedi. Ta je odredba bila izdana i u palači u Šušanu.
15 I ode Mordekaj od kralja u kraljevskoj opravi plave i bijele boje, s velikom krunom od zlata i ogrtačem od finoga lana i grimiza; a grad Šušan se veselio i bijaše radostan.
16 Židovi imahu svjetlo, radost, veselje i čast.
17 I u svakoj pokrajini i u svakome gradu, dokle god je stigla kraljeva zapovijed i odredba, Židovi su imali veselje i radost, gozbu i blagdan. I mnogi od naroda zemlje postadoše Židovima; jer ih je spopao strah od Židova.
9
1 A u dvanaestome mjesecu, to jest u mjesecu adaru, njegova trinaestoga dana, kada se trebala izvršiti kraljeva zapovijed i njegova odredba, u dan za koji su se neprijatelji Židova nadali zavladati nad njima (premda je ispalo obratno: Židovi su zavladali nad onima koji su ih mrzili),
2 okupiše se Židovi u svojim gradovima u svim pokrajinama kralja Ahasvera da stave ruku na takve koji su im željeli nauditi: i nitko im se nije mogao oduprijeti, jer je strah od njih spopao sav narod.
3 I svi upravitelji pokrajina, i namjesnici, i poslanici, i kraljevi službenici, pomagahu Židovima; jer ih je bio spopao strah od Mordekaja.
4 Jer Mordekaj bijaše velik u kraljevu domu i njegova se glasovitost pročula po svim pokrajinama; jer je taj čovjek, Mordekaj, bivao sve veći i veći.
5 Tako su Židovi potukli sve svoje neprijatelje udarcem mača, pokoljem i pustošenjem, i učinili ono što su htjeli onima koji ih mrziše.
6 I u tvrđavi u Šušanu pobiše Židovi i zatriješe pet stotina ljudi;
7 i Paršandata, i Dalfona, i Asfata,
8 i Porata, i Adaliju, i Aridata,
9 i Parmašta, i Arisaja, i Aridaja, i Vajezata,
10 a pobiše i deset sinova Hamana, sina Hamedatina, neprijatelja Židova; no na plijen ne staviše ruku.
11 Toga dana izvijestiše kralja o broju onih koji su pobijeni u tvrđavi Šušanu.
12 I reče kralj kraljici Esteri: “Židovi su pobili i zatrli pet stotina ljudi u tvrđavi Šušan i deset Hamanovih sinova; što li su tek učinili u ostalim kraljevim pokrajinama? Što je sada tvoja molba? i bit će ti dano; ili što je još tvoj zahtjev? i bit će učinjeno.”
13 Tada Estera reče: “Ako je kralju po volji, neka Židovima koji su u Šušanu dopusti da i sutra postupe po današnjoj odredbi, i neka se desetoricu Hamanovih sinova objesi na vješala.”
14 I zapovjedi kralj da se tako učini: i proglasiše tu odredbu u Šušanu; i objesiše desetoricu Hamanovih sinova.
15 Židovi koji bijahu u Šušanu okupiše se i četrnaestoga dana mjeseca adara te pobiše tri stotine ljudi u Šušanu; no ne staviše ruku na plijen.
16 A ostali Židovi koji bijahu u kraljevim pokrajinama okupiše se i digoše za svoje živote, i otpočinuše od svojih neprijatelja te pobiše sedamdeset i pet tisuća svojih neprijatelja; no ne staviše ruke na plijen.
17 To bijaše trinaestoga dana mjeseca adara; a četrnaestoga dana istoga mjeseca otpočinuše te ga učiniše danom gozbe i veselja.
18 No Židovi koji bijahu u Šušanu okupiše se trinaestoga dana, i četrnaestoga dana, dok su petnaestoga dana otpočinuli i učinili ga danom gozbe i veselja.
19 Stoga su Židovi sa selâ, koji su živjeli u neutvrđenim naseljima, učinili četrnaesti dan mjeseca adara danom veselja i gozbe, i blagdanom i danom slanja darova jedan drugome.
20 Mordekaj sve to napisa te razasla pisma svim Židovima koji bijahu u svim pokrajinama kralja Ahasvera, i onima blizu i onima daleko,
21 kako bi među njima utvrdio to da svake godine drže četrnaesti i petnaesti dan mjeseca adara,
22 kao dane u kojima su Židovi otpočinuli od svojih neprijatelja i kao mjesec koji im se iz žalosti preokrenuo u radost, od žalovanja u blagdan: da te dane učine danima gošćenja i veselja, i slanja darova jedan drugome, i darivanja siromašnih.
23 I prihvatiše Židovi da će to činiti kao što su već počeli i kao što im je napisao Mordekaj:
24 Jer je Haman, sin Hamedatin, Agađanin, neprijatelj svih Židova, protiv Židova skovao plan da će ih uništiti te bacio pur, to jest ždrijeb, da ih istrijebi i uništi;
25 ali kada je Estera došla pred kralja, on je putem pisama zapovjedio da se ta opaka nakana, koju je taj skovao protiv Židova, uzvrati na njegovu vlastitu glavu, i da se njega i njegove sinove objesi na vješala.
26 Zato su te dane nazvali Purim, prema nazivu “pur”. Stoga zbog svih riječi toga pisma, i onoga što su u pogledu toga vidjeli i što ih je snašlo,
27 Židovi odrediše i preuzeše na sebe i na svoje sjeme, i na sve one koji će im se pridružiti, da neće propustiti obdržavati ta dva dana prema njihovu zapisu, u određeno vrijeme svake godine,
28 i da će se tih dana spominjati i obdržavati ih u svakom naraštaju, u svakoj obitelji, u svakoj pokrajini i u svakome gradu; i da ti dani Purima ne smiju izostati među Židovima ni spomen na njih izumrijeti među njihovim sjemenom.
29 Tada kraljica Estera, kći Abihailova, i Židov Mordekaj, sa svim ovlastima napisaše, kako bi potvrdili to drugo pismo o Purimu.
30 I svim Židovima u stotinu dvadeset i sedam pokrajina Ahasverova kraljevstva razasla on pisma s riječima mira i istine,
31 da utvrdi te dane Purima u njihovo određeno vrijeme, prema tome kako su ih propisali Židov Mordekaj i kraljica Estera, i kako su oni odlučili za sebe i za svoje sjeme, ono o postovima i o njihovu vapaju.
32 Esterina je odredba potvrdila sve to o Purimu; i to bî zapisano u knjigu.
10
1 I odredi kralj Ahasver danak na zemlju i na morske otoke.
2 Sva djela njegove snage i njegove moći, i iskaz o Mordekajovoj veličini, do koje ga je kralj uzvisio, nisu li zapisana u knjizi ljetopisâ kraljeva Medije i Perzije?
3 Jer Židov Mordekaj bijaše sljedeći do kralja Ahasvera, i velik među Židovima, i prihvaćen od mnoštva svoje braće, jer je težio blagostanju svoga naroda, i izricao je mir svemu njegovu sjemenu.
