Stari zavjet
Vrati na kategoriju Stari zavjet

16 Nehemija

1

1Riječi Nehemije, sina Hakalijina. U mjesecu kislevu, dvadesete godine, kada bijah u palači u Šušanu,

2 dođe Hanani, jedan od moje braće, on i neki ljudi iz Judeje; i zapitah ih za Židove koji su preostali, koji su izbjegli sužanjstvo, i o Jeruzalemu.

3 I rekoše mi oni: “Ostatak, oni koji su preostali od sužanjstva ondje u pokrajini, u velikoj su nevolji i sramoti: zid Jeruzalema je oboren, a vratâ su mu ognjem spaljena.”

4 Kada sam čuo te riječi, sjedoh i zaplakah. Tugovao sam nekoliko dana te postio i molio se pred Bogom nebeskim.

5 I rekoh: “Zaklinjem te, GOSPODINE, Bože nebeski, veliki i strašni Bože, koji čuvaš savez i milosrđe za one koji te ljube i pridržavaju se tvojih zapovijedi:

6 neka sada tvoje uho bude pažljivo, i tvoje oči otvorene, da čuješ molitvu svoga sluge, koju molim sada pred tobom, danju i noću, za tvoje sluge, djecu Izraelovu, i ispovijedam grijehe djece Izraelove, kojima smo sagriješili protiv tebe i ja i moj očinski dom.

7 Postupali smo nadasve pokvareno prema tebi i nismo držali zapovijedi, ni propise, ni sudove, koje si zapovjedio svome sluzi Mojsiju.

8 Spomeni se, zaklinjem te, riječi koju si zapovjedio svome sluzi Mojsiju, rekavši: ‘Ako budete griješili, ja ću vas razasuti među narode;

9 ali ako se obratite meni i budete držali moje zapovijedi, i vršili ih, ako neki od vas budu izagnani i do nakraj neba, ipak ću ih sabrati odande i dovesti ih na mjesto koje sam izabrao da u njemu nastanim svoje ime.’

10 A oni su tvoje sluge i tvoj narod, koji si otkupio svojom velikom snagom i svojom jakom rukom.

11 Gospodine, zaklinjem te, neka sada tvoje uho bude pažljivo na molitvu tvoga sluge, i na molitvu tvojih slugu, koji se žele bojati tvoga imena: daj da uspije, molim te, tvoj sluga ovaj dan, i udijeli mu milost pred očima ovoga čovjeka.” Jer ja bijah kraljev peharnik.

2

1 I dogodi se u mjesecu nisanu, u dvadesetoj godini kralja Artakserksa: pred njim bijaše vino; i uzeh ja vino te ga dadoh kralju. A nikada ranije nisam bio tužan u njegovoj nazočnosti.

2 Stoga mi kralj reče: “Zašto ti je lice tužno, nisi li bolestan? Nije to ništa drugo doli tuga u srcu.” Nato se silno uplaših

3 i rekoh kralju: “Neka kralj živi zauvijek: kako da mi lice ne bude tužno kada grad, mjesto gdje su grobnice mojih otaca, leži opustošen, a njegova vrata ognjem spaljena?”

4 Nato mi kralj reče: “Što želiš zamoliti?” Tada se pomolih Bogu nebeskome.

5 I rekoh kralju: “Ako je po volji kralju, i ako je tvoj sluga našao naklonost u tvojim očima, pošalji me u Judeju, u grad grobnica mojih otaca, da ga sagradim.

6 I reče mi kralj (a i kraljica je sjedila kraj njega): “Koliko bi trajao tvoj put i kada ćeš se vratiti?” Tako se svidje kralju da me pošalje; i ja mu rekoh vrijeme.

7 Još rekoh kralju: “Ako je po volji kralju, neka mi se dadu pisma za upravitelje s one strane Rijeke, da me prevedu preko dok ne dođem u Judu;

8 i pismo za Asafa, čuvara kraljeve šume, da mi dade drva da se načine grede za vratâ palače koja pripada Domu, i za gradski zid, i za kuću u koju ću useliti.” I dade mi kralj, po dobrostivoj ruci moga Boga nada mnom.

9 Tada dođoh k upraviteljima s one strane Rijeke i dadoh im kraljeva pisma. A kralj je sa mnom bio poslao vojne zapovjednike i konjanike.

10 Kada su to čuli Sanbalat Horonac i sluga Tobija, Amonac, silno ih je ozlojedilo to što je neki čovjek došao tražiti dobrobit djece Izraelove.

11 Tako sam došao u Jeruzalem te bio ondje tri dana.

12 I ustadoh noću, i nekolicina ljudi sa mnom; no nikome ne rekoh što mi je moj Bog stavio u srce da učinim u Jeruzalemu; i nije sa mnom bilo nikakve živine, osim živine na kojoj sam jahao.

13 I iziđoh noću na Dolinska vrata, to jest pred Zmajski izvor, i do Smetlišnih vrata, te razgledah zidine Jeruzalema, koje bijahu oborene, a vrata im bijahu ognjem spaljena.

14 Tada odoh do Izvorskih vrata i do Kraljeva ribnjaka; ali ondje ne bijaše mjesta za prolaz živini koja bijaše poda mnom.

15 Tada se noću uspeh uz Potok, pregledah zid, okrenuh se natrag i uđoh na Dolinska vrata, i tako se vratih.

16 Upravitelji nisu ni znali kamo sam bio otišao ili što sam učinio; niti sam to još rekao Židovima: ni svećenicima, ni velikašima, ni upraviteljima, ni ostalima koji su obavljali posao.

17 Tada im rekoh: “Vidite u kakvoj smo nevolji, kako Jeruzalem leži opustošen, a vratâ mu ognjem spaljena: dođite i sagradimo jeruzalemski zid, da više ne budemo ruglo.”

18 Tada im ispričah o ruci moga Boga, koja bijaše dobrostivo nada mnom; kao i kraljeve riječi koje mi je on bio rekao. I rekoše oni: “Ustanimo i gradimo.” Tako oni ukrijepiše svoje ruke za to dobro djelo.

19 Ali kada to čuše Sanbalat Horonac i sluga Tobija, Amonac, i Gešem Arapin, oni nas ismijaše i iskazaše nam prezir; i rekoše: “Što to radite? Hoćete se pobuniti protiv kralja?”

20 Tada im ja odgovorih, i rekoh im: “Bog nebeski će nam dati da uspijemo; stoga ćemo mi, njegove sluge, ustati i graditi: ali vi nemate udjela, ni prava, ni spomena u Jeruzalemu.

3

1 Tada veliki svećenik Elijašib ustade sa svojom braćom svećenicima te oni sagradiše Ovčja vrata, posvetiše ih i postaviše im krila; posvetiše ih sve do kule Meaha, do kule Hananelove.

2 Kraj njih su gradili ljudi iz Jerihona, a do njih je gradio Zakur, sin Imrijev.

3 No Riblja vrata su gradili sinovi Hasenahovi, koji su i postavili njihove dovratke i namjestili im krila, njihove brave i njihove zasune.

4 Kraj njih je popravljao Meremot, sin Urije, sina Kosova; a do njih je popravljao Mešulam, sin Berekije, sina Mešezabeelova; do njih je popravljao Sadok, sin Baanin.

5 Kraj njih su popravljali Tekoanci; ali njihovi velikaši nisu izložili svoje vratove za djelo njihova Gospodina.

6 Stara vrata popravljao je Jehojada, sin Paseahov, i Mešulam, sin Besodjin; oni su im postavili dovratke i namjestili im krila i njihove brave i njihove zasune.

7 Kraj njih je popravljao Melatja Gibeonac, i Jadon Meronoćanin, ljudi iz Gibeona i iz Mispe, sve do prijestolja upravitelja s ove strane Rijeke.

8 Do njega je popravljao Uziel, sin Harhajin, jedan od zlatara, a do njega je popravljao Hananija, sin jednoga od apotekara; i utvrdili su Jeruzalem sve do Širokog zida.

9 Kraj njih je popravljao Refaja, sin Hurov, upravitelj polovine Jeruzalema.

10 Kraj njih je popravljao Jedaja, sin Harumafov, to jest sučelice svojoj kući; a do njega je popravljao Hatuš, sin Hašabnijin.

11 Malkija, sin Harimov, i Hašub, sin Pahat-Moabov, popravljahu drugi dio i Pećku kulu.

12 Do njega je popravljao Šalum, sin Halohešov, upravitelj polovine Jeruzalema, on i njegove kćeri.

13 Dolinska vrata je popravljao Hanun i stanovnici Zanoaha; oni su ih sagradili te im namjestili krila i njihove brave i zasune, i tisuću lakata zida do Smetlišnih vrata.

14 Ali Smetlišna vrata popravljao je Malkija, sin Rekabov, upravitelj okruga Bet-Hakerema; on ih je sagradio, namjestio im krila, njihove brave i zasune.

15 A Izvorska vrata je popravljao Šalun, sin Kol-Hozeov, upravitelj okruga Mispe; on ih je sagradio, prekrio ih i postavio im krila i njihove brave i zasune, i zid jezerca Siloaha kod Kraljeva vrta, sve do stuba koje se spuštaju od Davidova grada.

16 Za njim je popravljao Nehemija, sin Azbukov, upravitelj pola dijela Bet-Sura, sve do onoga mjesta sučelice Davidovim grobnicama, i do jezerca koje bijaše napravljeno, i do Kuće junakâ.

17 Za njim su popravljali Leviti: Rehum, sin Banijev. Do njega je popravljao Hašabja, upravitelj pola dijela Keile, na svome području.

18 Za njim su popravljala njihova braća: Bavaj, sin Henadadov, upravitelj pola dijela Keile.

19 Kraj njega je Ezer, sin Ješuin, upravitelj Mispe, popravljao drugi dio sučelice usponu prema Oružarnici pri zavoju zida.

20 Za njim je Baruh, sin Zabajev, marljivo popravljao drugi dio, od zavoja zida do vrata kuće velikog svećenika Elijašiba.

21 Za njim je Meremot, sin Kosova sina Urije, popravljao drugi dio: od vrata Elijašibove kuće i sve do kraja Elijašibove kuće.

22 Za njim su popravljali svećenici, ljudi iz Ravnice.

23 Za njim, sučelice svojoj kući, popravljali su Benjamin i Hašub. Za njima je kod svoje kuće popravljao Azarja, sin Maaseje sina Ananijina.

24 Za njim je Binuj, sin Henadadov, popravljao drugi dio: od Azarjine kuće do zavoja zida pa sve do ugla.

25 Palal, sin Uzajev, sučelice zavoju zida i kuli koja se uzdiže iz kraljeva Gornjega doma, koja bijaše kod dvorišta Tamnice; a za njim Pedaja, sin Parošev.

26 Netinci su još boravili u Ofelu, sučelice Vodenim vratima prema istoku i Uzdignutoj kuli.

27 Za njima su Tekoanci popravljali drugi dio, sučelice velikoj Uzdignutoj kuli, sve do Ofelskoga zida.

28 Iznad Konjskih vrata popravljali su svećenici, svaki sučelice svojoj kući.

29 Za njima je Sadok, sin Imerov, popravljao sučelice svojoj kući; za njim je popravljao Šemaja, sin Šekanijin, čuvar Istočnih vrata.

30 Za njim su drugi dio popravljali Hananija, sin Šelemjin, i Hanun, šesti sin Salafov. Za njim je Mešulam, sin Berekjin, popravljao sučelice svojoj odaji.

31 Za njim je Malkija, zlatarov sin, popravljao do kuće netinaca i trgovaca, sučelice Mifkadskim vratima i do uspona pri Uglu.

32 A između uspona pri Uglu i do Ovčjih vrata popravljali su zlatari i trgovci.

4

1 Ali kada je Sanbalat čuo da mi gradimo zid, razljutio se i silno razgnjevio te stao ismijavati Židove.

2 Pred svojom braćom i pred samarijskom vojskom govorio je: “Što rade ti iznemogli Židovi? Hoće li se utvrditi? Hoće li žrtvovati? Hoće li dovršiti u jedan dan? Hoće li oživjeti kamenje iz hrpâ spaljenih otpadaka?”

3 A uza nj bijaše Tobija Amonac, koji reče: “Popne li im se lisica na to što grade, oborit će im kameni zid.”

4 “Čuj, Bože naš; jer smo prezreni: i okreni njihovu porugu na njihovu glavu, i predaj ih kao plijen u zemlju sužanjstva;

5 i ne pokrivaj njihovu opačinu i neka njihov grijeh ne bude izbrisan pred tobom: jer su tebe izazvali na srdžbu pred graditeljima.”

6 Tako smo mi gradili zid; i zid uskoro bijaše povezan do svoje polovice; jer je narod bio voljan raditi.

7 Ali kada su Sanbalat i Tobija, i Arapi, i Amonci, i Ašdođani, čuli da su jeruzalemske zidine popravljene i da se počelo sa zatvaranjem pukotina, silno se razgnjeviše

8 te se svi zajedno urotiše da će doći i boriti se protiv Jeruzalema i spriječiti to.

9 No mi smo se pomolili svome Bogu te smo zbog njih postavljali stražu danju i noću.

10 I reče Juda: “Klonula je snaga nosačima tereta, a ruševina je mnogo; ne možemo više graditi zid.”

11 A naši neprijatelji rekoše: “Neće ni znati ni vidjeti kada dođemo među njih, pobijemo ih i prekinemo taj posao.”

12 Kad su došli Židovi koji žive kod njih, deset puta nam rekoše: “Doći će na vas sa svih mjesta s kojih ćete se vraćati k nama.”

13 Stoga sam na nižim položajima iza zida i na povišenim mjestima, rasporedio narod po njihovim obiteljima, s njihovim mačevima, kopljima i lukovima.

14 I razgledao sam pa ustadoh i rekoh velikašima, i upraviteljima i ostalom narodu: “Nemojte ih se bojati: spomenite se Gospodina, velikog i strašnog, i borite se za svoju braću, svoje sinove, i svoje kćeri, svoje žene, i svoje kuće.”

15 Kad su naši neprijatelji čuli da nam je to poznato i da je Bog osujetio njihov naum, svi smo se vratili k zidu, svatko svome poslu.

16 Otada i nadalje samo je polovica mojih slugu obavljala posao, a druga polovica je držala koplja, štitove, lukove i oklope; a upravitelji bijahu iza svega doma Judina.

17 Oni koji su gradili na zidu i oni koji su nosili teret, zajedno s onima koji su tovarili, svaki je jednom rukom radio posao, a drugom držao oružje.

18 Svaki od graditelja imao je svoj mač opasan o boku i tako su gradili. A kraj mene bijaše trubljač.

19 I rekoh velikašima, i upraviteljima i ostalom narodu: “Posao je velik i obiman, a mi smo razdvojeni po zidu, daleko jedan od drugoga.

20 Stoga se, ako na kojemu mjestu čujete zvuk trublje, uteknite ovamo k nama: naš će se Bog boriti za nas.”

21 Tako smo obavljali posao; a polovica njih držala je koplja od svanuća do pojave prvih zvijezda.

22 Također u to vrijeme rekoh narodu: “Neka svatko sa svojim slugom noći unutar Jeruzalema, da nam noću budu stražom, a po danu radnicima.

23 Tako ni ja, ni moja braća, ni moje sluge, ni stražari koji su me pratili, nitko od nas nije skidao svoju odjeću, osim kada bi je svaki skidao zbog pranja.

5

1 I bijaše velika vika ljudi i njihovih žena protiv njihove braće Židova.

2 Jer je bilo nekih koji rekoše: “Nas, naših sinova i naših kćeri, je mnogo; stoga uzimamo za njih žito da imamo što jesti i živimo.”

3 Bilo je i nekih koji rekoše: “Založili smo svoje njive, vinograde i kuće, da zbog oskudice možemo kupiti žita.

4 A bilo je i onih koji rekoše: “Uzajmili smo novac za danak kralju, i to na svoje njive i vinograde.

5 A sada, ipak je naše tijelo kao tijelo naše braće, naša djeca su kao njihova djeca; a gle, mi dajemo u kmetstvo svoje sinove i kćeri da budu slugama, i neke od naših kćeri već su u kmetstvu, a nemamo snage izbaviti ih, jer drugi imaju naše njive i vinograde.”

6 I bijah vrlo ljut kada sam čuo njihovu viku i te riječi.

7 Tada promislih u sebi pa prekorih velikaše i upravitelje, i rekoh im: “Vi utjerujete lihvarske kamate, svatko od svoga brata.” I sazvah veliki zbor protiv njih.

8 I rekoh im: “Mi smo, već prema svojim mogućnostima, otkupili svoju braću Židove, koja su bila prodana poganima; zar ćete vi prodavati svoju braću? ili će ona biti prodana nama?” Oni su šutjeli, ne nalazeći ništa što bi odgovorili.

9 Također rekoh: “Nije dobro to što činite: ne biste li, zbog sramote od naših neprijatelja pogana, trebali hoditi u strahu našega Boga?

10 I ja, i moja braća, i moje sluge, jednako tako bismo mogli iznuđivati od njih novac i žito: Molim vas, ostavimo se tih kamata.

11 Vratite im, molim vas, još danas njihove zemlje, njihove vinograde, njihove maslinike i njihove kuće, kao i stoti dio od novca, i od žita, vina i ulja, što utjerujete od njih.”

12 Tada oni rekoše: “Vratit ćemo im, i nećemo od njih ništa zahtijevati; učinit ćemo tako kako si rekao.” Zatim pozvah svećenike, i zakleh ih da postupe prema tome obećanju.

13 Istresoh i svoj skut te rekoh: “Ovako neka Bog istrese iz njegove kuće, i iz njegova truda, svakoga čovjeka koji ne provede to obećanje; tako neka bude istresen i ispražnjen.” A sva zajednica reče: “Amen” i dade slavu GOSPODINU. I postupi narod prema tome obećanju.

14 Štoviše, od vremena kada sam postavljen za njihova upravitelja u zemlji Judinoj, od dvadesete do trideset i druge godine kralja Artakserksa, to jest dvanaest godina, ja i moja braća nismo jeli upraviteljskoga kruha.

15 Ali raniji upravitelji, prije mene, bili su na teret narodu te su im, osim četrdeset šekela srebra, uzimali kruh i vino; jest, čak su i njihove sluge vladale nad narodom: no ja tako nisam činio, zbog straha Božjega.

16 Jest, ja sam nastavio s poslom oko toga zida, i nismo kupili nijednu zemlju: sve moje sluge bile su okupljene ondje na poslu.

17 Uz to za mojim stolom bijaše stotinu i pedeset Židova i upravitelja, osim onih koji su dolazili k nama od pogana koji bijahu oko nas.

18 Svakodnevno se za mene pripravljao jedan vol i šest biranih ovaca; i perad su pripravljali za mene te jednom u svakih deset dana obilje svakovrsnih vina: no usprkos svemu tome nisam zahtijevao upraviteljski kruh, jer je teška služba bila na ovome narodu.

19 Spomeni me se, Bože moj, na dobro, prema svemu što sam učinio za ovaj narod.

6

1 A kada su Sanbalat i Tobija, i Gešem Arapin i ostali od naših neprijatelja, čuli da sam sagradio zid i da nije na njemu ostalo pukotine (premda tada još nisam postavio krila na vratima),

2 poručiše mi Sanbalat i Gešem, rekavši: “Dođi da se sastanemo u nekom od sela u dolini Ono.” Ali namislili su mi učiniti zlo.

3 I poslah im glasnike, poručivši: “U veliku sam poslu, tako da ne mogu sići: zašto da prestaje posao dok ga ostavim i siđem do vas?”

4 No četiri puta su me pozivali na taj način; i ja sam im na isti način odgovarao.

5 Tada mi Sanbalat na isti način, peti put, posla svoga slugu s otvorenim pismom u ruci,

6 u kojem je pisalo: “Priča se među poganima, i Gašma to veli, da se ti i Židovi kanite pobuniti; jer da, prema tim riječima, taj zid gradiš zato da bi im bio kraljem.

7 A i postavio si proroke da u Jeruzalemu propovijedaju o tebi govoreći: ‘Kralj je u Judi’, pa će sada biti dojavljeno kralju prema tim riječima. Dođi sada, dakle, i posavjetujmo se zajedno.”

8 Tada mu poručih, rekavši: “Ništa se nije dogodilo kako ti govoriš, nego si to smislio u svome srcu.”

9 Jer su nas svi oni plašili govoreći: “Ruke će im klonuti od posla i neće ga obaviti.” Stoga sada, Bože, ojačaj moje ruke.”

10 Kasnije sam otišao u kuću Šemaji, sinu Delaje, sina Mehetabeelova, koji bijaše zatvoren; i reče mi on: “Sastanimo se u Domu Božjem, unutar hrama, i zatvorimo vrata hrama: jer će oni doći da te ubiju; jest, doći će noću da te ubiju.”

11 A ja rekoh: “Zar da čovjek kao što sam ja bježi? Zar bi netko kao što sam ja ulazio u hram da spasi svoj život? Neću ulaziti.”

12 I gle, uvidjeh da ga nije poslao Bog, nego da je to proročanstvo izrekao protiv mene; jer su ga potkupili Tobija i Sanbalat.

13 Bio je potkupljen da bih se ja uplašio te postupio tako i sagriješio, i da bi me oni imali čime ozloglasiti i narugati mi se.

14 Bože moj, spomeni se Tobije i Sanbalata prema tim njihovim djelima, i proročice Noadje i ostalih proroka, koji su me htjeli zaplašiti.

15 Tako zid bijaše dovršen dvadeset i petoga dana mjeseca elula, u pedeset i dva dana.

16 Kada su za to čuli svi naši neprijatelji, i vidjeli svi pogani oko nas, bijahu oni nadasve uniženi u vlastitim očima: jer su uvidjeli da je to djelo izveo naš Bog.

17 Štoviše, tih su dana judejski velikaši slali mnoga pisma Tobiji, a i njima su stizala Tobijina pisma.

18 Jer je u Judi bilo mnogo onih koji su mu se bili zakleli zato što je bio zet Šekanije, sina Arahova, a njegov sin Johanan uzeo je kćer Mešulama, sina Berekjina.

19 Također su preda mnom opisivali njegova dobra djela, a moje su riječi govorili njemu. I Tobija je slao pisma da me prestraši.

7

1 A kada je zid bio sagrađen, i kada sam postavio vrata i kada su bili postavljeni vratari, pjevači i Leviti,

2 predao sam svome bratu Hananiju, i upravitelju palače Hananiji, upravu nad Jeruzalemom; jer on bijaše vjeran čovjek i bojao se Boga više negoli mnogi drugi.

3 I rekoh im: “Neka se vratâ Jeruzalema ne otvaraju sve dok sunce ne ogrije; i dok još stoje kraj njih, neka se vrata zatvore i zasune ih se: za stražare odredite stanovnike Jeruzalema, svakoga na njegovu stražu, i neka svaki bude sučelice svojoj kući.”

4 A grad bijaše prostran i velik; ali u njemu bijaše malo naroda i ne bijahu sagrađene kuće.

5 Meni je Bog stavio u srce da okupim sve velikaše, i upravitelje, i narod, da ih se prebroji po rodoslovlju. I nađoh rodoslovni popis onih koji su se najprije vratili te u njemu nađoh zapisano:

6 “Ovo su djeca ove pokrajine koja su uzašla iz sužanjstva, od onih koji bijahu odvedeni, koje je bio odveo babilonski kralj Nebukadnezar i koja su se vratila natrag u Jeruzalem i Judu, svaki u svoj grad;

7 koja su stigla sa Zerubabelom, Ješuom, Nehe-
mijom, Azarjom, Raamjom, Naha-
manijem, Mordekajem, Bilšanom, Misperetom, Bigvajem, Nehumom, Baanom. Broj muškaraca Izraelova naroda bio je ovaj:

8 djece Paroševe, dvije tisuće stotinu sedamdeset i dvoje;

9 djece Šefatjine, tri stotine sedamdeset i dvoje;

10 djece Arahove, šest stotina pedeset i dvoje;

11 djece Pahat-Moabove, od djece Ješuine i Joabove, dvije tisuće osam stotina i osamnaest;

12 Djece Elamove, tisuću dvije stotine pedeset i četiri;

13 djece Zatuove, osam stotina četrdeset i pet;

14 djece Zakajeve, sedam stotina i šezdeset;

15 djece Binujeve, šest stotina četrdeset i osam;

16 djece Bebajeve, šest stotina dvadeset i osam;

17 djece Azgadove, dvije tisuće tri stotine dvadeset i dvoje;

18 djece Adonikamove, šest stotina šezdeset i sedam;

19 djece Bigvajeve, dvije tisuće šezdeset i sedam;

20 djece Adinove, šest stotina pedeset i pet;

21 djece Aterove od Hezekije, devedeset i osam;

22 djece Hašumove, tri stotine dvadeset i osam;

23 djece Bezajeve, tri stotine dvadeset i četiri;

24 djece Harifove, stotinu i dvanaest;

25 djece Gibeonove, devedeset i pet;

26 ljudi iz Betlehema i Netofe, njih stotinu osamdeset i osam;

27 ljudi iz Anatota, stotinu dvadeset i osam;

28 djece Bet-Azmaveta, četrdeset i dva;

29 ljudi iz Kirjat-Jearima, Kefire i Beerota, sedam stotina četrdeset i tri;

30 ljudi iz Rame i Gebe, šest stotina dvadeset i jedan;

31 ljudi iz Mikmasa, stotinu dvadeset i dvoje;

32 ljudi iz Betela i Aja, stotinu dvadeset i tri;

33 ljudi drugoga Neba, pedeset i dva;

34 djece drugoga Elama, tisuću dvije stotine pedeset i četiri;

35 djece Harimove, tri stotine i dvadeset;

36 djece Jerihona, tri stotine četrdeset i pet;

37 djece Lodove, Hadidove i Onove, sedam stotina dvadeset i jedan;

38 djece Senaahove, tri tisuće devet stotina i trideset.

39 Svećenici: djeca Jedajina, od doma Ješuina, devet stotina sedamdeset i tri;

40 djeca Imerova, tisuću pedeset i dvoje;

41 djeca Pašurova, tisuću dvije stotine četrdeset i sedam;

42 djeca Harimova, tisuću i sedamnaest.

43 Leviti: djeca Ješuina, od Kadmiela, i od djece Hodevine, sedamdeset i četiri.

44 Pjevači: djeca Asafova, stotinu četrdeset i osam.

45 Vratari: djeca Šalumova, djeca Aterova, djeca Talmonova, djeca Akubova, djeca Hatitina, djeca Šobajeva, stotinu trideset i osam.

46 Netinci: djeca Sihina, djeca Hasufova, djeca Tabaotova,

47 djeca Kerosova, djeca Siina, djeca Padonova,

48 djeca Lebanova, djeca Hagabina, djeca Šalmajeva,

49 djeca Hananova, djeca Gidelova, djeca Gaharova,

50 djeca Reajina, djeca Rezina, djeca Nekodina,

51 djeca Gazamova, djeca Uzina, djeca Paseahova,

52 djeca Besajeva, djeca Meunimova, djeca Nefišesimova,

53 djeca Bakbukova, djeca Hakufina, djeca Harhurova,

54 djeca Baslitova, djeca Mehidina, djeca Haršina,

55 djeca Barkosova, djeca Siserina, djeca Tamahova,

56 djeca Nesijahova, djeca Hatipina.

57 Djeca Salomonovih slugu: djeca Sotajeva, djeca Soferetova, djeca Peridina,

58 djeca Jaalina, djeca Darkonova, djeca Gidelova,

59 djeca Šefatjina, djeca Hatilova, djeca Pohereta iz Sebajima, djeca Amonova.

60 Svih netinaca, i djece Salomonovih slugu, bijaše tri stotine devedeset i dvoje.

61 A ovo bijahu oni koji su uzašli iz Tel-Melaha, Tel-Hareše, Keruba, Adona i Imera; ali nisu mogli dokazati da je njihov otački dom, i njihovo sjeme, od Izraela:

62 djeca Delajina, djeca Tobijina, djeca Nekodina, njih šest stotina četrdeset i dvoje.

63 I od svećenikâ: djeca Habajina, djeca Kosova, djeca Barzilajeva; onoga koji je za ženu uzeo jednu od kćeri Barzilaja Gileađanina te se nazivao njihovim imenom.

64 Ti su tražili svoj zapis među onima koji su bili uračunati po rodoslovlju, ali nisu našli: zbog toga su oni, kao okaljani, isključeni iz svećeništva.

65 I reče im Tiršata neka ne jedu od svetinja sve dok ne ustane svećenik s Urimom i Tumimom.

66 Cjelokupne zajednice bijaše četrdeset i dvije tisuće tri stotine i šezdeset,

67 osim njihovih slugu i sluškinjâ, kojih bijaše sedam tisuća tri stotine trideset i sedam; i imahu dvije stotine četrdeset i pet pjevača i pjevačica.

68 Njihovih konja, sedam stotina trideset i šest; njihovih mazgâ, dvije stotine četrdeset i pet;

69 njihovih deva, četiri stotine trideset i pet; magaraca šest tisuća sedam stotina i dvadeset.

70 I neki od otačkih glavara dali su za djelo. Tiršata je u riznicu dao tisuću zlatnih drahma, pedeset velikih zdjela i pet stotina i trideset svećeničkih halja.

71 I neki od otačkih glavara dali su u riznicu za djelo dvadeset tisuća zlatnih drahma i dvije tisuće i dvije stotine mina srebra.

72 Onoga što je dao ostali narod bijaše dvadeset tisuća zlatnih drahma, i dvije tisuće mina srebra, i šezdeset i sedam svećeničkih halja.

73 Tako se svećenici, i Leviti, i vratari, i pjevači, i neki od naroda, i netinci, i sav Izrael, naseliše u svojim gradovima; i, kada je došao sedmi mjesec, djeca Izraelova bijahu u svojim gradovima.

8

1 I okupi se sav narod kao jedan čovjek na trgu koji bijaše pred Vodenim vratima; i rekoše pismoznancu Ezri neka donese knjigu Mojsijeva zakona, što ga je GOSPODIN bio zapovjedio Izraelu.

2 I iznio je prvoga dana sedmoga mjeseca svećenik Ezra Zakon pred zbor muškaraca, žena i svih onih koji su ga mogli slušati s razumijevanjem.

3 I čitao je iz njega na trgu koji bijaše pred Vodenim vratima od jutra do podneva, pred muškarcima i ženama, i onima koji su mogli razumjeti; uši naroda vrlo pozorno su slušale knjigu Zakona.

4 Pismoznanac Ezra stajao je za drvenom propovjedaonicom, koju su načinili za tu svrhu; a do njega, s njegove desne strane, stajahu Matitja, i Šema, i Anaja, i Urija, i Hilkija, i Maaseja; a slijeva Pedaja, i Mišael, i Malkija, i Hašum, i Hašbadana, Zaharija i Mešulam.

5 I otvori Ezra knjigu naočigled svega naroda (jer on bijaše iznad svega naroda); a kada ju je otvorio, sav narod ustade.

6 I blagoslovi Ezra GOSPODINA, velikoga Boga; a sav narod, podigavši ruke, odgovori: “Amen, amen”; i spustiše glave te se klanjahu GOSPODINU licima do zemlje.

7 I Ješua, i Bani, i Šerebja, Jamin, Akub, Šabetaj, Hodija, Maaseja, Kelita, Azarja, Jozabad, Hanan, Pelaja i Leviti, objašnjavali su narodu Zakon; a narod je stajao na svome mjestu.

8 Tako su oni razgovijetno čitali iz knjige Božjega zakona i razlagali smisao te im pomagali da razumiju pročitano.

9 A Nehemija, koji je Tiršata, i Ezra svećenik-pismoznanac, i Leviti koji su poučavali narod, rekoše svemu narodu: “Ovaj dan je svet GOSPODINU, Bogu vašemu; ne tugujte i ne plačite.” Jer je sav narod plakao kada je čuo riječi Zakona.

10 Tada im on reče: “Idite, jedite masno i pijte slatko te pošaljite dio onima za koje nije ništa pripravljeno: jer ovaj dan je svet našem Gospodinu; i ne budite žalosni, jer radost GOSPODINOVA vaša je snaga.

11 Tako su Leviti umirivali sav narod govoreći: “Umirite se, jer je svet ovaj dan; i nemojte se žalostiti.”

12 I ode sav narod svojim putem, jesti i piti, slati obroke i napraviti veliko veselje, zato što su shvatili riječi koje su im bile objavljene.

13 I drugoga dana se okupiše otački glavari svega naroda, svećenici, i Leviti, kod pismoznanca Ezre, i to kako bi razumjeli riječi Zakona.

14 I nađoše zapisano u Zakonu što ga GOSPODIN bijaše zapovjedio po Mojsiju da djeca Izraelova trebaju boraviti u sjenicama za blagdana sedmoga mjeseca,

15 i da u svim gradovima i u Jeruzalemu trebaju objaviti i proglasiti: “Pođite u goru i donesite maslinova granja, i borova granja, i mirtinih grančica, i palmovih grana, i grana od tvrdoga drveta, da načinite sjenice, kao što je napisano.”

16 Tako narod pođe i donese granje te si načiniše sjenice, svaki na krovu svoje kuće, i u svojim dvorištima, i u predvorjima Doma Božjega, i na trgu kod Vodenih vrata, i na trgu kod Efrajimovih vrata.

17 I načinila je sva zajednica onih koji su se vratili iz sužanjstva sjenice te sjedila pod sjenicama: jer od danâ Jošue, sina Nunova, do toga dana djeca Izraelova nisu tako činila. I vladala je nadasve velika radost.

18 I iz dana u dan, od prvoga do posljednjega dana, čitao im je on iz knjige Božjega zakona. Sedam dana su održavali blagdan, a osmoga dana bio je svečani zbor, prema običaju.

9

1 A dvadeset i četvrtoga dana toga mjeseca okupiše se djeca Izraelova na post, u kostrijeti i posuta zemljom.

2 I odvojilo se sjeme Izraelovo od svih tuđinaca: stajali su i ispovijedali svoje grijehe i opačine svojih otaca.

3 Stajali su na svome mjestu i četvrtinu dana čitali knjigu Zakona GOSPODINA, Boga svojega, a drugu četvrtinu dana su se ispovijedali i klanjali se GOSPODINU, Bogu svojemu.

4 Tada od Levita stadoše na stube Ješua, i Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebja, Bani, i Kenani, i jakim glasom vapiše GOSPODINU, Bogu svojemu.

5 Potom Ješua, i Kadmiel, Bani, Hašabnija, Šerebja, Hodija, Šebanija, i Petahija, rekoše: “Ustanite i blagoslivljajte GOSPODINA, Boga svojega, u vijeke vjekova; i neka je blagoslovljeno tvoje slavno ime, koje je uzvišeno iznad svakog blagoslova i hvale.

6 Ti, samo ti si GOSPODIN; ti si načinio nebo, nebo nad nebesima, sa svom vojskom njihovom, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima, i ti ih sve održavaš; tebi se klanja vojska nebeska.

7 Ti si GOSPODIN Bog, koji si izabrao Abrama, izveo ga iz Ura Kaldejskoga i dao mu ime Abraham;

8 i našao si njegovo srce vjernim pred sobom, i sklopio si s njim savez da ćeš mu dati zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, i Perižana, i Jebusejaca, i Girgašana, da ćeš je dati, velim, njegovu sjemenu, i izvršio si svoje riječi; jer si pravedan.

9 I vidio si nevolju naših otaca u Egiptu i čuo si njihov vapaj kod Crvenoga mora;

10 i iskazao si znamenja i čudesa na faraonu, i na svim njegovim slugama, i na svemu narodu njegove zemlje; jer si znao da postupaju oholo protiv njih. Tako si sebi stekao ime, kao što je to danas.

11 I more si pred njima razdijelio, tako da su usred mora prešli po suhome tlu, a progonitelje si njihove u dubine bacio, kao kamen u silovite vode.

12 Štoviše, danju si ih vodio stupom od oblaka, a noću ognjenim stupom; da im daš svjetlo na putu kojim trebaju ići.

13 I sišao si na goru Sinaj, i s neba si s njima govorio, i dao si im pravedne sudove i istinite zakone, dobre propise i zapovijedi;

14 i obznanio si im svoj sveti počinak, i odredio im pravila, propise, i zakone, rukom svoga sluge Mojsija;

15 i dao si im kruh s neba za glad njihovu i iz stijene si im izveo vodu za žeđ njihovu, i obećao si im da će ući zaposjesti zemlju za koju si se zakleo da ćeš im je dati.

16 Ali su oni i naši oci postupali oholo te ukrutili svoje vratove, i nisu slušali tvoje zapovijedi,

17 i odbili su se pokoriti, i nisu marili za tvoja čudesa koja si među njima činio; nego su ukrutili svoje vratove i u svojoj su si pobuni postavili vođu da ih vrati u njihovo ropstvo: ali ti si Bog spreman oprostiti, milostiv i milosrdan, spor na srdžbu i velike dobrostivosti, i nisi ih napustio.

18 Jest, kad su si načinili lijevano tele i rekli: ‘Ovo je tvoj Bog koji te izveo iz Egipta’, i silno izazivali,

19 ti ih u svojem mnogostrukom milosrđu nisi napustio u pustari: stup od oblaka nije odstupao od njih danju, da ih vodi putem; ni stup od ognja noću, da osvjetljava njih i put kojim su trebali ići

20 Dao si im i svoga dobroga duha da ih upućuje, i nisi uskratio manu njihovim ustima, i davao si im vodu za žeđ njihovu.

21 Jest, četrdeset godina si ih održavao u pustari, tako da im ništa nije nedostajalo; odjeća im se nije otrcala i noge im nisu naticale.

22 Štoviše, dao si im kraljevstva i narode, i podijelio si ih na područja: tako su zaposjeli zemlju Sihonovu, i zemlju kralja hešbonskoga, i zemlju bašanskoga kralja Oga.

23 I djecu si im umnožio kao zvijezde nebeske i doveo si ih u zemlju za koju si njihovim ocima obećao da će ući u nju zaposjesti je.

24 Tako su djeca ušla i zaposjela zemlju, a ti si pred njima podjarmio stanovnike zemlje, Kanaance, i predao ih u njihove ruke, zajedno s njihovim kraljevima i narodom te zemlje, da mogu s njima postupati kako žele.

25 I zauzeli su utvrđene gradove i plodnu zemlju, i zaposjeli kuće pune svakoga dobra, iskopane zdence, vinograde i maslinike, i obilje plodonosnoga drveća: tako su jeli, nasitili se, ugojili i uživali u tvojoj velikoj dobroti.

26 No bili su nepokorni pa su se pobunili protiv tebe, i bacili su tvoj zakon za svoja leđa, i poubijali su tvoje proroke koji su svjedočili protiv njih da ih k tebi obrate, i silno su te izazivali.

27 Zbog toga si ih predao u ruku njihovih neprijatelja, koji su ih tlačili; a u vrijeme njihove nevolje, kada su tebi vapili, s neba si ih uslišao i, po svome mnogostrukome milosrđu, davao si im spasitelje, koji su ih spašavali iz ruke njihovih neprijatelja.

28 Ali nakon što bi otpočinuli, ponovno bi činili zlo pred tobom: stoga si ih ostavio u ruci njihovih neprijatelja, tako da su oni nad njima vladali; no kada su se vratili, i tebi zavapili, uslišao si ih s neba; i po svome milosrđu mnogo puta si ih izbavio,

29 i svjedočio si protiv njih, kako bi ih vratio natrag svome zakonu: no oni su postupali oholo i nisu slušali tvoje zapovijedi, nego su griješili protiv tvojih sudova (u kojima će čovjek, ako ih vrši, živjeti), i izmicali su svoje rame, i ukrućivali svoj vrat, i nisu htjeli slušati.

30 Ipak si ih mnogo godina podnosio i svjedočio protiv njih svojim duhom u svojim prorocima; no oni nisu htjeli slušati: stoga si ih dao u ruku narodima drugih zemalja.

31 No zbog svog velikog milosrđa nisi ih potpuno uništio, niti ih napustio; jer si ti Bog milostiv i milosrdan.

32 Stoga sada, Bože naš veliki, moćni i strašni Bože, koji čuvaš savez i milosrđe, neka ne izgleda neznatna pred tobom sva ta nevolja koja je došla na nas, na naše kraljeve, na naše knezove, i na naše svećenike, i na naše proroke, i na naše oce, i na sav tvoj narod, od doba asirskih kraljeva do ovoga dana.

33 No ti si pravedan u svemu što nas je snašlo; jer ti si postupio ispravno, ali smo mi zlo činili:

34 naši kraljevi, naši knezovi, naši svećenici, ni naši oci, nisu držali tvoj zakon, ni slušali tvoje zapovijedi i tvoja svjedočanstva, kojima si svjedočio protiv njih.

35 Jer nisu ti služili u svome kraljevstvu, i u tvojoj velikoj dobroti koju si im davao, i u prostranoj i plodnoj zemlji koju si im dao, niti su se odvratili od svojih zlih djela.

36 Evo, danas smo mi sluge; u zemlji koju si dao našim ocima da jedu od njezina ploda i njezina dobra, mi smo, gle, sluge u njoj:

37 ona donosi mnogo prihoda kraljevima koje si postavio nad nama zbog naših grijeha; oni po svojoj volji gospodare i nad našim tijelima i nad našom stokom, a mi smo u velikoj neprilici.

38 I zbog svega toga sklapamo pouzdan savez, i zapisujemo ga, a naši ga knezovi, Leviti i svećenici, zapečaćuju.”

10

1 A ti koji su zapečatili bijahu: Nehemija Tiršata, sin Hakalijin, i Sidkija,

2 Seraja, Azarja, Jeremija,

3 Pašhur, Amarja, Malkija,

4 Hatuš, Šebanija, Maluk,

5 Harim, Meremot, Obadija,

6 Daniel, Gineton, Baruh,

7 Mešulam, Abija, Mijamin,

8 Maazija, Bilgaj, Šemaja; ti bijahu svećenici.

9 I Leviti: i Ješua, sin Azanijin, Binuj, od sinova Henadadovih, Kadmiel;

10 i njihova braća: Šebanija, Hodija, Kelita, Pelaja, Hanan,

11 Mika, Rehob, Hašabja,

12 Zakur, Šerebja, Šebanja,

13 Hodija, Bani, Beninu.

14 I glavari naroda: Paroš, Pahat-Moab, Elam, Zatu, Bani,

15 Buni, Azgad, Bebaj,

16 Adonija, Bigvaj, Adin,

17 Ater, Hiskija, Azur,

18 Hodija, Hašum, Bezaj,

19 Harif, Anatot, Nebaj,

20 Magpijaš, Mešulam, Hezir,

21 Mešezabel, Sadok, Jadua,

22 Pelatja, Hanan, Anaja,

23 Hošea, Hananija, Hašub,

24 Haloheš, Pilha, Šobek,

25 Rehum, Hašabna, Maaseja,

26 i Ahija, Hanan, Anan,

27 Maluk, Harim, Baana.

28 I ostatak naroda, svećenici, Leviti, vratari, pjevači, netinci i svi koji su se od naroda okolnih zemalja odvojili k Božjem zakonu, njihove žene, njihovi sinovi, i njihove kćeri, svatko tko je imao znanja i razumijevanja,

29 pristali su uz svoju braću, svoje plemenitaše, i zakleli se, i prisegli, da će hoditi po Božjem zakonu, koji je bio predan po Božjem sluzi Mojsiju, i vršiti sve zapovijedi GOSPODINA, našega Gospodina, i njegove sudove i njegove propise;

30 i da nećemo davati svoje kćeri narodu te zemlje, ni uzimati njihove kćeri za svoje sinove;

31 i da, ako narod te zemlje donese kakvu robu ili namirnice na prodaju u subotnji dan, nećemo kupovati od njih subotom ili na kakav sveti dan; i da ćemo sedme godine ostaviti na miru zemlju i utjerivanje svakoga duga.

32 Donijeli smo i odredbu da ćemo svake godine davati trećinu šekela za službu u Domu našega Boga:

33 za prikazni kruh, i za trajan jestivi prinos, i za svagdanju paljenicu, za subote, za mlađake, za utvrđene blagdane, i za svetinje, i za prinose za grijeh da se provodi pomirenje za Izraela, i za sav posao u Domu našega Boga.

34 I bacili smo ždrijeb među svećenicima, Levitima, i narodom, za prinos drva, da ćemo ga donositi u Dom našega Boga po našim otačkim domovima, iz godine u godinu u određeno vrijeme, da gori na žrtveniku GOSPODINA, našega Boga, kao što je to zapisano u Zakonu;

35 i da ćemo iz godine u godinu donositi prve plodove svoje zemlje, i prve plodove svakog drveta, u Dom GOSPODINOV;

36 i da ćemo prvorođene od svojih sinova, i od svoje stoke, kao što je to zapisano u Zakonu, i prvine od svojih krda i svojih stada, dovoditi svećenicima koji služe u Domu našega Boga;

37 i da ćemo prvine svoga tijesta, i od svojih prinosa, i plodove svake vrste drveta, od vina i od ulja, donositi svećenicima u odaje Doma našega Boga; i desetine od naše zemlje Levitima, kako bi ti isti Leviti mogli imati desetine u svim gradovima u kojima obrađujemo zemlju.

38 A svećenik, sin Aronov, neka bude s Levitima kada Leviti uzimaju desetine: Leviti neka desetinu od desetina donose u Dom našega Boga, u njegove odaje, u riznicu.

39 Jer djeca Izraelova i djeca Levijeva trebaju donositi prinos od žita, od novoga vina, i ulja, u odaje u kojima je posuđe svetišta, i svećenici koji služe, i vratari, i pjevači: i nećemo zapuštati Dom našega Boga.

11

1 I nastaniše se narodni knezovi u Jeruzalemu; a i ostali je narod bacao ždrijeb, kako bi se po jedan od deset nastanio u svetom gradu Jeruzalemu, a ostalih devet u drugim gradovima.

2 I blagoslovio je narod sve one koji su se dragovoljno ponudili da žive u Jeruzalemu.

3 A ovo su glavari pokrajine koji su se nastanili u Jeruzalemu; a u judejskim gradovima se nastanio svatko na svome posjedu u svojim gradovima, to jest Izrael, svećenici, i Leviti, i netinci, i djeca Salomonovih slugu.

4 I nastanila su se Jeruzalemu neka od djece Judine, i od djece Benjaminove. Od djece Judine: Ataja, sin Uzije, sina Zaharijina, sina Amarjina, sina Šefatjina, sina Mahalalelova, od djece Peresove;

5 i Maaseja, sin Baruha, sina Kol-Hozeova, sina Hazajina, sina Adajina, sina Jojaribova, sina Zaharijina, sina Šilonijeva.

6 Svih sinova Peresovih koji su se nastanili u Jeruzalemu bilo je četiri stotine šezdeset i osam smionih muškaraca.

7 A ovo su sinovi Benjaminovi: Salu, sin Mešulama, sina Joedova, sina Pedajina, sina Kolajina, sina Maasejina, sina Itielova, sina Ješajina.

8 I nakon njega Gabaj, Salaj: devet stotina dvadeset i osam.

9 A Joel, sin Zikrijev, bijaše im nadglednik; a Juda, sin Senuahov, bijaše drugi nad gradom.

10 Od svećenikâ: Jedaja, sin Jojaribov, Jakin.

11 Seraja, sin Hilkije, sina Mešulamova, sina Sadokova, sina Merajotova, sina Ahitubova, bijaše upravitelj Doma Božjega.

12 I bijaše njihove braće koja su obavljala posao u Domu osam stotina dvadeset i dvoje; a Adaja, sin Jerohama, sina Pelalijina, sina Amsijina, sina Zaharijina, sina Pašhurova, sina Malkijahova,

13 i njegova braća, očinski glavari: dvije stotine četrdeset i dvojica; i Amasaj, sin Azarela, sina Ahasajeva, sina Mešilemotova, sina Imerova,

14 i njihova braća, silni junaci: stotinu dvadeset i osam. Njihov nadglednik bijaše Zabdiel, sin jednoga od velikana.

15 I od Levitâ: Šemaja, sin Hašuba, sina Azirkamova, sina Hašabjina, sina Bunijeva;

16 i Šabetaj i Jozabad, od levitskih glavara, imahu nadzor nad vanjskim poslovima Doma Božjega.

17 A Matanija, sin Miheja, sina Zabdijeva, sina Asafova, bijaše prvi koji je započinjao sa zahvalom u molitvi; i Babukija, drugi među svojom braćom, i Abda, sin Šamue, sina Galalova, sina Jedutunova.

18 Svih Levita u Svetome gradu bijaše dvije stotine osamdeset i četiri.

19 Vratari, Akub, Talmon i njihova braća koja su čuvala vrata: stotinu sedamdeset i dvojca.

20 A ostatak Izraela, svećenici i Leviti, bijahu u svim Judinim gradovima, svaki na svojoj baštini.

21 No netinci prebivahu u Ofelu; nad netincima bijahu Ziha i Gispa.

22 Nad
glednik Levita u Jeruzalemu bijaše i Uzi, sin Banija, sina Hašabjina, sina Matanijina, sina Mihejeva. Od sinova Asafovih, pjevači bijahu nad poslovima Doma Božjega.

23 Jer je kraljeva zapovijed u pogledu njih bila da pjevačima svaki dan pripada određeni dio.

24 A Petahija, sin Mešezabelov, od djece Judina sina Zeraha, bio je kralju pri ruci u svemu što se ticalo naroda.

25 A što se tiče sela s njihovim poljima, neka od djece Judine nastanila su se u Kirjat-Arbi i njezinim selima, i u Dibonu i njegovim selima, i u Jekabseelu i njegovim selima.

26 i u Ješui, i u Moladi, i u Bet-Peletu,

27 i u Hasar-Šualu, i u Beer-Šebi i njezinim selima,

28 i u Siklagu, i u Mekoni i njezinim selima,

29 i u En-Rimonu, i u Sori, i u Jarmutu,

30 Zanoahu, Adulamu i njihovim selima; u Lakišu i njegovim poljima, u Azeki i njezinim selima. Naselili su se od Beer-Šebe do doline Hinom.

31 I djeca Benjaminova iz Gebe naselila su se u Mikmasu, i Aji, i Betelu, i u njihovim selima,

32 i u Anatotu, Nobu, Ananiji,

33 Hasoru, Rami, Gitajimu,

34 Hadidu, Sebojimu, Nebalatu,

35 Lodu, i Onu, Dolini zanatlija.

36 Odjeljenja Levita nalazila su se u Judi i u Benjaminu.

12

1 A ovo su svećenici i Leviti koji su bili uzašli sa Zerubabelom, sinom Šealtielovim, i Ješuom: Seraja, Jeremija, Ezra,

2 Amarja, Maluk, Hatuš,

3 Šekanija, Rehum, Meremot,

4 Ido, Gineto, Abija,

5 Mijamin, Maadja, Bilga,

6 Šemaja, i Jojarib, Jedaja,

7 Salu, Amok, Hilkija, Jedaja. Ti bijahu glavari svećenicima i njihovoj braći u Ješuinim danima.

8 Leviti: Ješua, Binuj, Kadmiel, Šerebja, Juda i Matanija, koji je bio nad hvalospjevima, on i njegova braća.

9 I Babukja i Uni, njihova braća, bili su sučelice njima u stražama.

10 Od Ješue se rodio Jojakim, od Jojakima se rodio Elijašib, od Elijašiba se rodio Jojada,

11 od Jojade se rodio Jonatan, od Jonatana se rodio Jadua.

12 Za Jojakimovih dana svećenici, očinski glavari, bili su: od Seraje Meraja; od Jeremije Hananija;

13 od Ezre Mešulam; od Amarje Jehohanan;

14 od Melika Jonatan; od Šebanije Josip;

15 od Harima Adna; od Merajota Helkaj;

16 od Ida Zaharija; od Ginetona Mešulam;

17 od Abije Zikri; od Minjamina, od Moadje, Piltaj;

18 od Bilge Šamua; od Šemaje Jehonatan;

19 od Jojariba Matenaj; od Jedaje Uzi;

20 od Salaja Kalaj; od Amoka Eber;

21 od Hilkije Hašabja; od Jedaje Netaneel.

22 Leviti su u dane Elijašiba, Jojade, i Johanana, i Jadue, bili upisani kao otački glavari, kao i svećenici, sve do vladavine Darija Perzijanca.

23 Sinovi Levijevi, otački glavari, bili su upisani u Knjizi ljetopisâ, sve do danâ Johanana, sina Elijašibova.

24 Levitski glavari: Hašabja, Šerebja, i Ješua, sin Kadmielov, sa svojom braćom sučelice sebi, da slave i hvale, po zapovijedi Davida, čovjeka Božjega, straža sučelice straži.

25 Matanija, i Babukja, Obadija, Mešulam, Talmon, Akub, bili su vratari i čuvali su stražu kod pragova na vratima.

26 Ti su bili u dane Jojakima, sina Ješue, sina Josadakova, i u dane upravitelja Nehemije, i svećenika Ezre, pismoznanca.

27 Za posvete jeruzalemskoga zida potražili su Levite u svim njihovim mjestima da ih dovedu u Jeruzalem, kako bi s radošću održali posvećenje, i sa zahvaljivanjem, i s pjevanjem, sa cimbalima, s psaltirima i harfama.

28 Sinovi pjevački okupili su se i iz ravničarskoga kraja oko Jeruzalema, i iz netofatskih sela,

29 kao i iz Doma Gilgalova i iz poljâ Gebe i Azmaveta; jer su si pjevači bili posagradili sela uokolo Jeruzalema.

30 Svećenici i Leviti očistili su sebe, i očistili su narod, vrata i zid.

31 Tada sam poveo judejske knezove na zid te odredio dvije velike skupine onih koji su kazivali hvale, od kojih je jedna pošla zidom nadesno prema Smetlišnim vratima.

32 Za njima je išao Hošaja, i pola judejskih knezova,

33 i Azarja, Ezra, i Mešulam,

34 Juda, i Benjamin, i Šemaja, i Jeremija,

35 i neki od svećeničkih sinova s trubljama: Zaharija, sin Jonatana, sina Šemajina, sina Matanijina, sina Mihajeva, sina Zakurova, sina Asafova;

36 i njegova braća: Šemaja, i Azarael, Milalaj, Gilalaj, Maaj, Netaneel, i Juda, Hanani, s glazbalima Davida, čovjeka Božjega, a pred njima pismoznanac Ezra.

37 A kod Izvorskih vrata, koja im bijahu sučelice, stubama Davidova grada su ondje gdje se zid uspinje nad Davidovu kuću uzašli sve do Vodenih vrata na istoku.

38 Druga skupina onih koji su kazivali hvale pošla je suprotno od njih, a za njima ja i pola naroda, po zidu iza Pećke kule i do Širokoga zida,

39 i iznad Efrajimovih vrata, i iznad Starih vrata, i iznad Ribljih vrata, i Hananelove kule, i kule Meah, sve do Ovčjih vrata. I zaustavili su se kod Zatvorskih vrata.

40 Tako su dvije skupine onih koji su kazivali hvale stale u Domu Božjemu, i ja, i sa mnom polovina upraviteljâ,

41 i svećenici: Elijakim, Maaseja, Minjamin, Mikaja, Elijoenaj, Zaharija i Hananija, s trubljama;

42 i Maaseja, i Šemaja, i Eleazar, i Uzi, i Jehohanan, i Malkija, i Elam, i Ezer. Pjevači su glasno pjevali sa svojim nadglednikom Jezrahijom.

43 Toga su dana prinijeli velike žrtve i radovali se; jer im je Bog dao da se raduju velikom radošću. Veselile su se i žene i djeca, tako da se nadaleko čula radost Jeruzalema.

44 U to doba su neki postavljeni nad odajama za dragocjenosti, za prinose, za prvine i za desetine, da sabiru u njih s polja oko gradova dijelove propisane Zakonom za svećenike i Levite; jer se Judeja radovala zbog svećenikâ i zbog Levita koji su služili.

45 I pjevači i vratari vršili su službu svoga Boga, i službu očišćenja, po zapovijedi Davida i njegova sina Salomona.

46 Jer od davnine, još od dana Davida i Asafa, bijahu pjevački glavari i pjesme slavljenja i zahvaljivanja Bogu.

47 Sav Izrael je u dane Zerubabelove, i u dane Nehemijine, davao dijelove za pjevače i vratare, svaki dan svoj dio. Svetinje su posvećivali Levitima, a Leviti su to posvećivali djeci Aronovoj.

13

1 U onaj su dan pred narodom čitali Mojsijevu knjigu; i našlo se u njoj zapisano da Amonac i Moabac ne smiju nikada ući u Božju zajednicu,

2 zato što nisu izišli u susret djeci Izraelovoj s kruhom i vodom, nego su unajmili protiv njih Bileama da ih prokune; no naš Bog je tu kletvu okrenuo u blagoslov.

3 Kada su čuli Zakon, odvojili su od Izraela sve miješano mnoštvo.

4 A prije toga je svećenik Elijašib, koji je imao nadgledništvo nad odajom Doma našega Boga, bio povezan s Tobijom

5 pa je za njega pripravio veliku odaju, u koju su ranije polagali jestive prinose, tamjan, i posuđe, i desetine od žita, novoga vina, i ulja, što je bilo određeno da se daje Levitima, i pjevačima, i vratarima; i prinosi za svećenike.

6 Ali sve to vrijeme ja nisam bio u Jeruzalemu; jer sam u trideset i drugoj godini babilonskoga kralja Artakserksa otišao kralju te nakon nešto dana dobio otpust od kralja:

7 i došao sam u Jeruzalem i uvidio zlo koje je Elijašib učinio zbog Tobije pripravivši mu odaju u predvorjima Doma Božjega.

8 To me teško ražalostilo: stoga sam izbacio iz odaje sve Tobijino pokućstvo.

9 Tada sam zapovjedio i oni očistiše odaje: u njih sam ponovno unio posuđe Doma Božjega, s jestivim prinosom i tamjanom.

10 I utvrdih da Levitima nisu bili davani njihovi dijelovi, jer su se Leviti i pjevači, koji su obavljali djelo, razbježali svaki na svoje polje.

11 Tada prigovorih upraviteljima, rekavši: “Zašto je Dom Božji zapušten?” I okupih ih i postaviih na njihovo mjesto.

12 Tada je sva Judeja donijela u spremišta desetinu žita i novoga vina, i ulja.

13 I postavih rizničare nad spremištima, svećenika Šelemju i pismoznanca Sadoka, a od Levita Pedaju; sljedeći do njih bijaše Hanan, sin Zakura, sina Matanijina: jer se njih smatralo vjernima, i njihova je služba bila to da dijele svojoj braći.

14 Spomeni me se, Bože moj, u pogledu toga, i nemoj izbrisati moja dobra djela koja sam učinio za Dom svoga Boga i za njegove službe.

15 Tih dana vidio sam u Judi neke kako subotom gaze u tijescima za vino, i unose snopove, i vode magarce; i vino, grožđe, i smokve, i svakojake terete, koje su unosili u Jeruzalem u dan subotnji; i posvjedočih protiv njih onaj dan kada su prodavali živež.

16 Stanovali su ondje i ljudi iz Tira, koji su donosili ribu i svakovrsnu robu te je subotom prodavali djeci Judinoj i u Jeruzalemu.

17 Tada prigovorih judejskim velikašima, i rekoh im: “Kakvo je to zlo što ga činite i oskvrnjujete subotnji dan?

18 Nisu li tako činili vaši oci, i nije li Bog naš naveo sve ovo zlo na nas i na ovaj grad? No vi navlačite još više gnjeva na Izraela oskvrnjujući subotu.”

19 I zbilo se da sam, kada se uoči subote počelo mračiti na vratima Jeruzalema, zapovjedio da se vrata zatvore, i naložio da ih se ne otvara do poslije subote; a neke od svojih slugu postavio sam kod vratâ, da se u subotnji dan ne unosi nikakav teret.

20 Tako su trgovci i prodavači svakovrsne robe jedanput ili dvaput noćili izvan Jeruzalema.

21 Tada posvjedočih protiv njih, rekavši im: “Zašto noćite oko zida? Ako opet tako učinite, stavit ću ruke na vas.” Otada nisu više dolazili subotom.

22 I zapovjedih Levitima neka se očiste i neka dođu i čuvaju vrata, da posvete subotnji dan. Spomeni me se, Bože moj, i u pogledu toga; i poštedi me po veličini tvoga milosrđa.

23 Tih sam dana vidio i Židove koji su se bili oženili s Ašdođankama, Amonkama, i Moapkama.

24 Njihova su djeca govorila pola ašdodski i nisu znala govoriti židovskim jezikom, nego jezikom svakog spomenutog naroda.

25 I prepirao sam se s njima i proklinjao ih, i tukao neke od njih, i čupao im kosu, i tjerao ih da se zakunu Bogom govoreći im: “Nemojte davati svoje kćeri njihovim sinovima, ni uzimati njihove kćeri za svoje sinove ili za sebe.

26 Nije li u tome sagriješio Salomon, kralj Izraela? Premda među mnogim narodima nije bilo kralja poput njega, kojega je njegov Bog ljubio, i kojega je Bog učinio kraljem nad svim Izraelom, ipak su čak i njega tuđinke navele da griješi.

27 Zar ćemo vas slušati da činimo to veliko zlo, da griješimo protiv Boga ženeći se s tuđinkama?”

28 I jedan od sinova Jojade, sina velikoga svećenika Elijašiba, bio je zet Sanbalatu Horonjanu; stoga sam ga otjerao od sebe.

29 Spomeni ih se, Bože moj, jer su oskvrnuli svećeništvo, i zavjet svećenički i levitski.

30 Tako sam ih očistio od svih tuđinaca te odredio službe svećenikâ i Levitâ, svakome u njegovu poslu;

31 i za prinos drva u određeno vrijeme, i za prve plodove. Spomeni me se, Bože moj, na dobro.

Koristimo kolačiće

Kolačiće (eng. cookies) koristimo kako bismo Vam pružili što bolje korisničko iskustvo, prikaz sustava navigacije, funkcionalnosti upravljanja košaricom i sl...
Također koristimo i Google Analytics koji sam kao i mnoge druge stranice također koriste kolačiće.

Nastavkom korištenja stranica slažete se da možemo postavljati ove vrste kolačića na vašem uređaju/računalu.

U redu Izbriši kolačiće